Kapidžić A, Kovačević L. Klinička elektroencefalografija. U: Sinanović i saradnici. Neurologija ; Tuzla:Infograf: Udruženje neurologa, 2012; 55-58. Klinička elektroencefalografija je metoda registriranja električne moždane aktivnosti, a izvodi se pomoću elektromedicinskog uređaja nazvanog elektroencefalograf. Za registraciju bioelektričnih potencijalna koriste se elektrode koje se raspoređuju na poglavini, prema određenom protokolu. Zapis koji dobijamo na ovaj način nazivamo elektroencefalogram (EEG). Prvi elektroencefalogram zabilježio je njemački neuropsihijatar Hans Berger, 1924. godine. Važno je naglasiti pacijentu da nema nikakvoga štetnog zračenja, niti opasnosti zbog ponavljanja pretrage. U elektroencefalogramu opisujemo različite vrste talasa, koji se razlikuju prema frekvenci: • Alfa talasi imaju frekvencu 8 do 13 Hz, a amplituda se kreće od 50-100 microVolta. Najzastupljeniji su u budnom, relaksiranom stanju, a blokiraju se otvaranjem očiju i pri mentalnom naprezanju. Predstavljaju dominantnu EEG aktivnost odrasle, budne, zdrave osobe. • Beta talasi imaju frekvencu 14 do 30 Hz, a amplituda je manja od 30 microVolta. Javljaju se pri pojačanim mentalnim aktivnostima, pojačanoj pažnji, a zastupljeniji su u „emocionalno napetih“ osoba. • Theta talasi imaju frekvencu 4-7 Hz; nalaze se simetrično iznad temporalnih regija u EEG-u zdrave, budne osobe do 25. godine života (u svega 10%). Ako su zastupljeniji u većem procentu, asimetrični i javljaju se nakon 25 godina starosti, predstavljaju abnormalan nalaz. Normalan nalaz su u pospanom stanju i u snu. • Delta talasi imaju frekvencu ispod 4 Hz i najveću amplitudu. Normalno se javljaju u EEG-u djece do godinu dana i u snu, a smatraju se patološkim nalazom u odraslih budnih osoba.
4
Embed
Kapidžić A, Kovačević L. Klinička elektroencefalografija ...epilepsija-tuzla.com/wp-content/uploads/KLINIČKA... · Slika 2. Šiljak talas i multipli šiljak talas kompleksi
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
Kapidžić A, Kovačević L. Klinička elektroencefalografija. U: Sinanović i saradnici. Neurologija ; Tuzla:Infograf: Udruženje neurologa, 2012; 55-58.
Klinička elektroencefalografija je metoda registriranja električne moždane aktivnosti, a
izvodi se pomoću elektromedicinskog uređaja nazvanog elektroencefalograf. Za registraciju
bioelektričnih potencijalna koriste se elektrode koje se raspoređuju na poglavini, prema
određenom protokolu. Zapis koji dobijamo na ovaj način nazivamo elektroencefalogram
(EEG). Prvi elektroencefalogram zabilježio je njemački neuropsihijatar Hans Berger, 1924.
godine. Važno je naglasiti pacijentu da nema nikakvoga štetnog zračenja, niti opasnosti zbog
ponavljanja pretrage. U elektroencefalogramu opisujemo različite vrste talasa, koji se
razlikuju prema frekvenci:
• Alfa talasi imaju frekvencu 8 do 13 Hz, a amplituda se kreće od 50-100 microVolta.
Najzastupljeniji su u budnom, relaksiranom stanju, a blokiraju se otvaranjem očiju i
pri mentalnom naprezanju. Predstavljaju dominantnu EEG aktivnost odrasle, budne,
zdrave osobe.
• Beta talasi imaju frekvencu 14 do 30 Hz, a amplituda je manja od 30 microVolta.
Javljaju se pri pojačanim mentalnim aktivnostima, pojačanoj pažnji, a zastupljeniji su
u „emocionalno napetih“ osoba.
• Theta talasi imaju frekvencu 4-7 Hz; nalaze se simetrično iznad temporalnih regija
u EEG-u zdrave, budne osobe do 25. godine života (u svega 10%). Ako su
zastupljeniji u većem procentu, asimetrični i javljaju se nakon 25 godina starosti,
predstavljaju abnormalan nalaz. Normalan nalaz su u pospanom stanju i u snu.
• Delta talasi imaju frekvencu ispod 4 Hz i najveću amplitudu. Normalno se javljaju u
EEG-u djece do godinu dana i u snu, a smatraju se patološkim nalazom u odraslih
budnih osoba.
Slika 1. EEG nalaz u granicama fizioloških varijacija
U specifične grafoelemente (epileptiformne promjene) u EEG-u spadaju: šiljci