-
GOD. 19. VRLIKA, 2010. Br. 1. (25.)
VRLIČKK
LL I S T Ž U P E
GOSPE RUŽARICE
GGGGGGOOOOOODDDDDDD.. 111111999999....
VVVVVRRRRRRLLLLLIIIIIKKKKKAAAAA,,,, 2222200000111110000..
BBBBBrrrrrr..... 11111... ((((((222222555555..)))))
-
UVODNIK
VRLIČKO KOLO 11
kaciju izme u župnika i vjernika, ali i usmjeravati pastoralni i
ekonomski rad na dobrobit svih. Pastoralno vije evodi brigu o
vjerskim slavljima, radu s mladima i starijima, a ekonomsko vije e
vodi brigu o materijalnom uz-državanju objekata i osoblja župe.
Vije e se više puta sastajalo i donosilo konkretne zaklju ke.
Ovdje bih istaknuo zaklju ke zadnjeg sastan-ka. Župa Vrlika ima tri
crkve, jednu
Poštovani župljani župe Vrlika, drago mi je što u ruci imate
list naše župe. Nadam se da ete itaju i ga obogatiti se duhom i
proširiti vlastite poglede.
Zadnja godina dana u župi Vrlika bila je vrlo dinami na. Naime,
u stude-nome 2009. fra Marko Duran premje-šten je u Split, a za
župnika je došao fra Tomislav Brelako. U ljeto (srpanj) 2010. fra
Tomislav je premješten u Bi-lice (Šibenik), a za novog župnika je
došao fra Josip Gotovac.
U mom prvom uvodniku za »Vr-li ko kolo« želim najprije iskrena
srca pozdraviti sve vas drage itatelje i vaše prijatelje.
Zahvaljujem se svim župlja-nima što su me od prvoga dana lijepo i
srda no prihvatili. To mi je velika po-drška u pastoralnom
djelovanju.
Ovaj broj »Vrli koga kola« spre-mio je bivši župnik fra
Tomislav, na emu sam mu iznimno zahvalan. Sadr-
žaj je vrlo zanimljiv. itaju i naslove mo i ete podosta nau iti
o svom vrli -kom kraju kroz povijest i danas. Neka naši mladi u e
kako su stari živjeli, a stariji neka imaju strpljenja s mladima u
prenošenju tradicije i vjerskih vrednota.
Kroz proteklu godinu u našoj župi, izme u ostalih aktivnosti,
osno-vano je pastoralno i ekonomsko vije ežupe. Zada a im je
poboljšati komuni-
grobljansku kapelu i jednu crkvu gdje se povremeno vrši služba
Božja. Za uzdržavanje tih objekata potrebna su fi nancijska
sredstva. Kako nemamo
VRLIČK K LVRLIČK K LLIST ŽUPE GOSPE RUŽARICE
GOD. 19. RUŽARICA, 2010. Br. 1. (25.)
-
22 VRLIČKO KOLO
drugih na ina fi nanciranja, dogovorili smo se da vjernici
prilikom sprovoda za pokojnika daju da se izgovori se-dam svetih
misa, a da ostalo daju kao svoj prilog crkvi. Isto tako po pitanju
vijenaca na grobovima dogovorili smo se da se umjesto vijenaca
dadne prilog za uzdržavanje župe. Oba ova prijedloga su objavljena
preko svetih misa. Nadamo se da emo ovakvim na inom stvoriti fond
iz kojega emomo i fi nancirati uzdržavanje naših vjerskih
objekata.
Novi broj »Vrli kog kola« neka vam bude na radost i širite ga me
usvojim prijateljima i poznanicima.
estitaju i vam zaštitnicu župe Gospu Ružaricu, neka nas sve
pra-ti zagovor naše nebeske Majke. Njoj preporu ujemo naše starije
i nemo -
Raspored službe Božje u župi Gospe od Ružarija – VrlikaSvete
mise nedjeljom: Maovice – 9 sati, Vrlika – 10.30 sati a Ježevi – 12
sati.Svete mise preko tjedna: svaki dan, osim srijede, nave er 19
(18 ili 17 sati zavisno o godišnjeg doba).
Vjen anja: u dogovoru sa zaru nicima.Krštenja: nedjeljom ili po
dogovoru.Sprovod: potrebno je sa sve enikom dogovoriti vrijeme
pokopa, a onda ga objaviti.
Župni ured radi svaki dan prije podne osim srijede.Dobro je
nazvati prije na telefon 021/827-200 ili mobitel 095/900 58 78.
ne, naše muževe i žene, naše mladi ei djevojke i našu dje icu.
Gospe od Ružarija uvaj i brani svoje Vrli ane.
Vaši sve enici:Fra Josip Gotovac, župnik
Fra Leo Delaš, župni pomo nik
-
VRLIČKO KOLO 33
Personalne promjene u župi Vrlika
Nakon 6 godina vrli kogživota i djelovanja naš dragi fra Marko
Duran, po nalogu starješina, 13. studenoga 2009. oprostio se od
Vrli ana i nastavlja
proveo je svoje vrli kegodine, ali prilikom opro-štaja nije
mogao skriti sve svoje ljudske kvalitete pa i emocije. Biranim rije
i-ma pozdravili su ga su-bra a, fra Ivica Udovi i ,prefekt
sjemeništa u Sinju te župni vikar fra Leo De-laš. Svoj život
posvetio je drugima, ine i dobro, unaprje uju i vjerski ži-vot,
svojim ugodnim gla-som i sviranjem (tko pje-va – dvostruko moli)
gdje god bio i djelovao uveli-ao je trenutke molitve,
okupljanja vjernika.Na kraju, oproštaj-
ne svete mise pozdraviše ga i gradski oci na elu s
svoju redovni ku i sve-eni ku službu u Splitu,
kao upravitelj samostana Gospe od Zdravlja.
gradona elnikom Ivanom ori em i darovaše ga
prigodnim darovima.Neka naš fra Marko
i dalje nastavi svoje dje-lo onako kako je inio u
Vrlici i neka dugo poživi u zdravlju na radost svo-joj redovni
koj zajednici i vjernom puku koji e i
Onako tih i miran, povu en, ali ustrajan, vri-jedan i uporan u
službi, reklo bi se bez emocija,
dalje s pozornoš u prati-ti službu Božju koju fra Marko
predvodi.
Cvitko Teskera
-
4 VRLIČKO
KOLO4444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444
VRLIČKO KOLO
Novi župniciNa prijedlog O. Provin-cijala br. 01-763/09. od 17.
listopada 2009., s danom 11. studenoga 2009., msgr. Marin Ba-riši ,
nadbiskup, ime-novao je fra Tomislava Brekalo župnikom župe
Vrlika.
Fra Tomislav je ro-en na Prisici 7. rujna
1954. Franjevac je i sve-enik provincije Presve-
tog Otkupitelja kojoj je sjedište u Splitu. Osnov-nu školu
završio je g. 1969. u Splitu, a franje-va ku klasi nu gimnazi-ju u
Sinju 1974. Godinu novicijata u Visovcu za-
vršio je 1973. Teologiju je diplomirao g. 1981. na Bogoslovnom
fakultetu u Zagrebu, a za sve eni-ka je zare en 29. lipnja 1980. u
Metkovi u. Mla-du misu je slavio u Arža-nu 3. kolovoza 1980.
Pastoralno je dje-lovao u Kozici, Promi-ni, Dubravicama, Sinju,
Igranima, Drašnicama, Šibeniku-Meterize, Turja-cima, Gradcu
(drniškom), Le evici, Radoši u, Pira-matovcima i Kijevu. Uz
pastoralni rad objavio je nekoliko knjiga o župama u kojima je
djelovao.
Kao bogoslov po eose baviti slikanjem. Želja za slikanjem
(vodenim bojama) pojavila se po-novno u Piramatovcima i Kijevu. Do
sada je imao 5 samostalnih izložbi sli-ka (Knin, Gradac, Le e-vica,
Šibenik i Imotski).
Fra Tomislav Brekalo
Fra Josip Gotovac
Fra Josip je ro en 7. rujna 1970. godine u Vinovu Gornjem.
Franjevac je i sve enik provincije Presvetoga Otkupitelja.
Osnovnu školu za-vršio je u Vinovu, Une-ši u i Karinu, a klasi
-nu gimnaziju u Sinju. Nakon novicijata na Visovcu u Makarskoj
studira teologiju, a di-plomirao je u Zagrebu 1996. godine.
Za sve enika je zare en 29. lip-nja 1997. godine Mladu misu
slavio
je u rodnoj župi. Do sada je obavljao
slijede e službe: župni pomo nik u Podbablju (1997. – 2000.),
župni pomo nik u Drnišu (2000. – 2003.), župnik u Šibeniku na Šubi
ev-cu (2003. – 2010.). Od srpnja 2010. godine žu-pnik je
Vrlike.
Fra Josip Gotovac župnik u Vrlici
-
VRLIČKO KOLO 55
ŽUPNO PASTORALNO VIJEĆEŠto je župno pastoralno
vije e (ŽPV)Župno pastoralno vi-
jeće je:• organ, tj. pravo tijelo sa-
stavljeno od više članova koje sve ujedinjuje ista svrha.
• vjersko tijelo koje ima is-ključivo vjerske ciljeve.
• župno tijelo usmjereno problemima župe; da-kle, mjesne a ne
sveop-će Crkve.
• pastoralno vijeće koje ima svrhu pomoći župlja-nima oko
sebe.
• savjetodavno tijelo koje nema upravne niti vod-stvene
funkcije.
Koliko lanova imau ŽPV?
To ovisi prije svega o veličini župe. Tako na primjer mala župa
treba imati barem 5-6 članova. Srednja, pak, župa bi tre-bala imati
9 do 10 člano-va, dok one najveće ne bi trebale prelaziti broj od
20 članova.
U jednoj župi može biti samo jedno pastoral-no vijeće. Ako župa
ima nekoliko filijala ( u našem slučaju to su Maovice, Ježević i
Štikovo) bilo bi dobro da svaka od tih fili-jala bude zastupljena u
žu-pnom pastoralnom vijeću.
Tko sudjeluje u ŽPV?• župnik i župni pomoćnici
(kapelani i đakoni)• redovnici i redovnice u župi• delegati
crkvenih udruženja• vjernici laici
Koje bi kvalitete trebali posjedovati lanovi ŽPV?
Ovo je jedna od bitnih stavki kad je riječ o vijeću. Naime,
članovi ŽPV prije svega moraju biti pošteni, čestiti, moralni i
neporoč-ni ljudi. Svakako se treba voditi računa o tome da članovi
toga vijeća budu uzorni katolici i praktični (redoviti dolazak na
ne-djeljnu svetu misu) vjerni-ci koji dolaze iz obitelji na „dobrom
glasu“. Morali bi biti ljudi sposobni očitavati stvarnost oko sebe,
uviđati probleme župe i biti kon-struktivni da bi se problemi što
prije otklonili.
Na in izbora kandidata u ŽPV?
Dva su načina kako se može doći do kandidata u ŽPV.
a) Župnik sam izabe-re kandidate za ŽPV, njiho-va imena predloži
biskupu od kojeg kasnije dobije pi-smena imenovanja. Prepo-ručuje
se da župnik prije izbora porazgovara sa kan-didatima i dobije
njihovu suglasnost.
b) Drugi je način da cjelokupna župna zajedni-ca sudjeluje u
izboru kan-didata. Naravno ovdje je riječ o samo punoljetnim
članovima župne zajednice. Izabrani su oni članovi koji dobiju
najviše glasova.
Koja je procedurakonstituiranja ŽPV?
• po službenom položaju (crkveni pastiri i surad-nici)
• po delegaciji (zastupnici pojedinih župnih tijela)
• imenovanjem (župnik pre-dlaže, biskup imenuje)
• izborom sa strane svih župljana
Koje je poljedjelovanja ŽPV?
• apostolat (navještaj vje-re), vjerski tisak
• misije (domaće i vanjske)• briga za župnu liturgiju
(npr. pripreme za prosla-vu Gospe Ružarice i Veli-kog
tjedna)
• socijalni i karitativni rad (pomaganje župljanima lošijega
imovinskog sta-tusa i sl.
• obiteljski apostolat i od-goj mladeži
• katehizacija djece i mladih• izgradnja i očuvanje vjer-
skih objekata• administracija i financije
župe
-
66 VRLIČKO KOLO
Konkretni zadacilanova ŽPV?
• na poziv župnika pristupa-ju zajedničkom vijećanju
• župnika savjetuju i poma-žu mu pri rješavanju pro-blema
Dekretom broj 69/ 2010. od 25. velja e2010. nadbiskup mons.
Marin Bariši imenovao je predložene župljane za lanove Župnog
pastoral-
nog i ekonomskog vije a.Prijedlog kojeg je
poslao župnik fra Tomi-slav Brekalo, 22. velja e2010., je uvažen
i u smi-
slu odredaba ZKP-a i 55. Splitske sinode, predlože-ni se imenuju
na pet godi-na lanovima ŽPV.
lanovi Župnog pa-storalnog vije a Župe Gospe Ružarice –
Vrlika:
1. Mandica BAKOVI
2. Marija KASELJ
3. Mirjana MANDARI
LANOVI ŽUPNOG PASTORALNOG I EKONOMSKOGVIJE A ŽUPE VRLIKA
• brine se oko realizacije velikih župnih projekata
• osobno preuzimaju odre-đene zadatke na raznim područjima
• vode brigu o materijalnim potrebama mjesne Crkve
• održavaju kontakte sa susjednim župnicima i dekanatskim
pastoralnim vijećima
Ivan Uzun
4. Ivan MILKOVI5. Božo ŽERAVICA6. Mira ŽERAVICA
lanovi Župnog eko-nomskog vije a Župe Go-spe Ružarice –
Vrlika:1. Jure PLAZONI2. Jakov REŽI3. Stipe UZUN4. Ljilja VRAN
I
-
VRLIČKO KOLO 77
Proslava sv. Jurja u Maovicama
Sve ano misno slavlje proslave blagdana sv. Jurja predvodio je
fra Ivan Reži , župni pomo nik u Imotskome. U koncelebraciji, uz
fra Ivana i župnika, prisustvovali su još fra Milan Ujevi , župnik
Kadine Glavice i fra Jakov Udovi i , župni pomo nik u Vi-njanima.
Prije misnog slavlja u procesiji oko groblja kip sv. Jurja nosili
su župlja-ni – uvari Kristova groba iz Maovica u narodnim nošnjama.
U propovijedi fra Ivan je naglasio važnost vjere i života po vjeri
u našem životu. Budu i da je ovo bio prvi fra Ivanov nastup u crkvi
u Maovicama, vjernici su ga pozorno slu-šali i bili su oduševljeni
kratko om i ja-sno om rije i. Upijali su svaku njegovu rije i
vjerujem da e zaista biti dobrih duhovnih plodova. Poznato je da na
dan zaštitnika Maovica veliki broj vjernika iz Maovica, ma gdje
bili, sudjeluje na slavlju u crkvi. Osim doma ih u Maovi-ce stižu i
vjernici iz okolnih sela i župa.
Nakon misnog slavlja župnik i ostali sve enici bili su gosti za
obiteljskim stolom kod fra Ivanovih roditelja u Reži ima.
Fra Ivan Reži predvodi procesiju u Maovicama
Prvoga svibnja 2010. u župnoj crkvi Gospe Ružarice u Vrlici
održan je humanitarni koncert na kojemu su prikupljena sred-stva za
Žanu Lelas koja boluje od cerebralne paralize. Klupe u crkvi su
skoro bile ispunjene župljanima koji su došli čuti go-ste a i
pomoći Žani.
Na koncertu je sudje-lovala ženska klapa Armarin koja okuplja
djevojke iz cijele Hrvatske. Osnovana je 1999. u Zagrebu s ciljem
da skupi mlade studentice zaljubljene u klapsku pjesmu. Tijekom
svo-ga djelovanja klapa je redovito nastupala na smotrama
zagre-bačkih klapa, kulturnim i huma-nitarnim manifestacijama, kako
u Zagrebu tako i u drugim gra-dovima Hrvatske. Nastupala je
i na Večerima dalmatinske pi-sme u Kaštel Kambelovcu kao i na
Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu. Trenutno snima mate-rijal za
svoj samostalni album. Dio svoga reporteora izveli su Vrličanima u
župnoj crkvi.
Osim klape Armarin na koncertu je sudjelovala i klapa Hrvace iz
Hrvaca koja djeluje unutar kulturno umjetničkog društva Peruća
Hrvace. Kroz dvije godine djelovanja imala je zapažene nastupe
unutar Splitsko-dalmatinske županije. Umjetnički voditelj klape je
ma-estro Momir Čačija.
Župa Vrlika je također pokrenula akciju prikupljanja pomoći među
župljanima Vr-like ali i u župama Cetinskog i Kninskog
dekanata.
Humanitarni koncert za Žanu Lelas
-
88 VRLIČKO KOLO
Dana 2. svibnja na put dug 650 kilometara iz Vrlike je krenulo
osam muškaraca i jedna žena u znak sje anja na sve žrtve stradale
tijekom križnoga puta prije 65 godina. Put koji e prevaliti pješice
trajat e 13 dana, a dola-zak u Bleiburg predvi enje na dan
godišnjice 15. svibnja. U prosje-ku e dnev-no preva-liti oko 50 k i
l o m e -tara. Ovo hodo aš e su posvetili ratnom zapovjedniku
generalu Anti Gotovini. Pjesnik i hodo asnik Ante Nadomir Tadi
Šutra je naglasio da je pod njegovim zapovjed-
ništvomprije 15 godina ovo podru je bilo oslobo enood
velikosrpskih agresora. Hodo asnik i predsjednik Udruge »LU
ONOŠEDOMOVINSKOG RATA« Ante Duvnjak koji potje eiz Matkovina, župa
Vrlika,
Prije polaska na hodo aš e iz Vrlike za Bleiburg
»LUČONOŠE DOMOVINSKOG RATA«HODOČASTILI NA BLEIBURG
imao oko 600 žrtava. Po raspoloživim podacima, 70 posto žrtava
stradalo je na križnom putu. Me u stra-dalim Vrli anima 66 ih je
bilo iz naselja Matkovine, i to svi s prezimenom Duv-njak. Ovim
hodo aš emželimo pridonijeti tome da se te žrtve ne zaborave«.
Prije polaska na put u župnoj crkvi
Gospe Ružarice župnik fra Tomi-slav Brekalo je izmolio
molitvu
za sve stradale u Domovinskom ratu
kao i molitvu za sre-tan put i udijelio im je blagoslov.
Glavni pokrovitelj hodo aš a je Grad Vrlika.
F.T.B.
13 dana, a dola-iburg predvi engodišnjice 15.
U prosje-v--0-voe su
ratnomniku generaluovini. Pjesnik iik Ante Nadomir
želimo pridse te žrtve
Prijput u
Gosžusiz
zaDom
kao itan puje blag
Gla
p r i j e polaska na hodo aš e iz Vrli-ke naglašava: »Tijekom 2.
svjetskog rata vrli ki je kraj
-
VRLIČKO KOLO 99
Čuvari Kristova grobaČuvari Kristova grobaUz službene crkvene
litur-gijske obrede Velikoga tjedna, nerIjetko su se po-javljivale
i pučke pobožno-sti koje su bile izraz menta-liteta određenoga
kraja. Te su pobožnosti bile izvorne ili su preuzimane od drugih
naroda ili krajeva.
Za naše krajeve, po-sebno Dalmaciju, može se
reći da su bili bogati nekim pučkim pobožnostima i skazanjima od
kojih su neki i do danas sačuvani.
To se posebno odnosi na pučku pobožnost Veliko-ga tjedna. To
nije ni čudno jer je vjernik emocionalno i vjernički vezan uz
Kristovu muku i smrt. Vjernici Vrli-ke su posebno vezani uz one
pučke pobožnosti koje prate događaje i zbivanje iz Isusova života o
kojima po-sebno razmišljamo u tjednu Muke. To su čuvari Kristova
groba. Ne znamo točno od kada je počela ova pobož-nost u Velikom
tjednu. Po-znato nam je da najstarije žudije ili čuvari Isusova
gro-ba postoje u Metkoviću.
Ove godine 43 čuvara izabrao je arambaša Jakov Režić. Kroz tri
dana oni su bili vjerni čuvari Kristova gro-ba u župnoj crkvi.
Svoju služ-bu vrše u vrličkoj narodnoj nošnji. Obrede u našoj crkvi
uveliko obogaćuju čuvari Kri-stova groba. Oni daju poseb-nu
ozbiljnost Velikom tjednu. Malo je župa koje se mogu
pohvaliti ovakvim sadržajem. Posebno je lijepo vidjeti ih u
narodnim nošnjama koje su prepoznatljive i izvan granica naše
domovine. Čuvari Kri-stova groba poticaj su mla-dimna da se uključe
i da ne zaborave stare običaje.
Župnik je na Uskrs, preko zajedničkoga ručka, preporučio
Čuvarima Kri-stova groba da se uključe u akciju prikupljanja
sredstava za uređenje dvorane u staroj župnoj kući koja bi služila
nji-ma ali i u neke druge svrhe. Ako ozbiljno prihvatimo ovu
inicijativu plan bi se mogao i ostvariti u nekoliko godina. Važno
je pokušati i za ovaj pothvat zagrijati i druge.
F.T.B.
-
1010 VRLIČKO KOLO
NASELJA U ŽUPI VRLIKA - 2010.
Naselje Obitelji Stanovnika
1. Vrlika 164 530
2. Cetina 11 30
3. Civljane 4 7
4. Garjak 20 45
5. Ježevi 98 222
6. Koljane 333333 14
7. Kosore 588888 160
8. Kukar 133 37
9. Maovice 13333 322
110. Podosoje 7222 206
1111111. ŠŠŠŠttttiiiikkkoooovvvvoooo 88 1111444
111112222222. VVVVVVVViiiiinnnnnaallllliiii 800
222222000000888888
UUUUUUUkkkkkkkkkuuuuuuuuupppppppnnnnnnnnoooooooo
66666666666666664444444444 11111...77777779999999955555555
STSTSTSTSTSTATATATATATATISISISISISI TITITITITT KKKKIII
POPOPOPPOPO ADADADADACICCIIC OO OO OOOBIBIBIBIB
TETETETELJLJLJLJIMIMIMIMAAAA POPOPOPO B B
BBROROROROROROJUJUJUJUJUJUJ LALALANONONONONONONOVVAVAV - - 2 2
20101011100.0.
MjMjMjMjesessseestatata u župpppiiii
ObObbbbbbbititiitititeleljiji s s
111 llanana omommmmmm 2 2 225555 555555 22 888 3434 00 1 155 22
3939 1 11555 44 2322 1 172772
2222 lllananannnaaaaa 43434 3 33 1 1 1 88 41 111 222222 6 6 5
5555 2424 33 22444 23231
3333 llllananananaaaa 24242424 0 000000 1 1 1 1 1 11 7 0 55 1 1
1 144 99 00 17177 777999999
4 llana a 313111131 00 0 00 0 0 00 00 0 000 00000 6 6 66 66 0
000000 44 44 0 0 00 9 9 1000 11 44444 65656565
55 llannoovovaaaaaaaa 27 00 0 00 1 1 55 55 0 0 0 8 44444 9
999999 1 1 11 1000000 0000000 7777 7177171
6 llanovva 1010 2 222222 0 11111 1 1 2 2 1 1111 0 0 3333 33 2 22
0 000 2 222222 2 2444
77 llananovaa 44 1 00 11111 33 00 11111 00000000 111111 2222222
00000 2222 1515151511
88 lana ovova 0 00 0 0 00 00 1 00 22 0 0 0 33
99 llananovovaa 00 0 0 0 11 00 1 0 1 0 0 1 4
1010 lalanonovava 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
U Ukukupnpnoo 16164 1111 44 20 98 3 58 13 1333 72 8 80 664
rV
rV
rlilik
aka
eeC
eC
etitin
ana
iC
iC
ivlvljaaaaj
nenenene
Ga
Ga
Ga
GGGrjrjj
akk
eeJeJežeže
vivi
Koo
Ko
KKljljl
nanee
Ko
Ko
Koo
Kos
osoorereer
Ku
Kuu
Kuuuk
akarr
Ma
Mao
vovicic
eee
PoPodod
sosojeje
ŠtŠtŠtŠŠtikiki
ovvoooo
Vi
Viiin
annnli
kkkU
kkupupupupnono
STATISTIKA KATOLI KIH OBITELJII STANOVNIKA ŽUPE VRLIKA
Godina Obitelji Stanovnika1857. 3.0161869. 3.0881887. 3.5001897.
566 3.8781898. 662 3.9481903. 612 4.7681906. 772 4.7611913. 942
5.2991939. 6.8861965. 705 4.3781973. 752 4.3388111199997779. 777755
333..999999555500000222222200000000000000000777..
1111111.888866222222222222000000000000000099999999.
666666666666644444 111.777777799999999555
-
VRLIČKO KOLO 1111
STATISTIKA VJERSKOG ŽIVOTA ŽUPE VRLIKA
Godina Krštenih Krizmanih Vjen anih Umrlih1949. 151 49 421950.
7171951. 153 401953. 172 463 50 621955. 174 38 311959. 146 361 50
222291960. 124 44 281964. 109 33338 201966. 103 416 1155 221968. 90
336 231970. 68 222 3551111999977771111... 666999 489 3344
334111999997777444. 522 3336666 22661980. 52 14400 2277
3300001199988855. 46 11222255 221 4411119899999... 55555 11100222
18 3355111199999995555. 3333111111 666669999 11133
444331111199999999777. 444422 666622 11333
44444455555222222000000000000000000.. 44444411111 1111112222222
44444444777772200005555.. 333333333 8888
555552222222222222000000007777.. 33330000 11119999 7777
4444555522222000099.. 22222222 111113333 10 55557777
-
1212 VRLIČKO KOLO
15. obljetnica vojno redarstvene akcije »Oluja«15. obljetnica
vojno redarstvene akcije »Oluja«U 6,10 sati počele su padati na
Vrliku
paklene granate iz minobacača i drugih oruž-ja. Sve je u panici.
Pucalo se i borilo se cijeli dan. Medicinsko osoblje u punoj
pripravno-sti. Ranjenici dolaze svaki čas. O misama nije bilo ni
govora. Crkva je cijeli dan zatvorena. Župnik i župski vikar
slavili su misu u župskoj kući u sestrinskoj blagavaonici. S.
Anđela je otišla još jutros prema Splitu zajedno sa stari-jim
osobama i djecom.
Ručak je u župskoj kući za liječnike i nas dvojicu. Bitka se
vodila cijeli dan. Noć je bila relativno mirna. Čulo se je pucanje
iz puškomitraljeza i pušaka. Danas je od čet-ničke granate poginuo
Ive Lelas.
Jutros je stigao i bivši župnik fra Dušan Domić radi uvoda novih
svećenika u njihovu službu. On je jutros pošao u Maovice sa fra
Damirom gdje su u crkvi našli samo remetu. Zatvorili su crkvu i
vratili se u Vrliku jer su i gore pale prve granate kao što je to
bilo i na druge zaseoke cijele župe.(Fra Frano Laco, župnik, 25.
VIII. 1991., nedjelja)
Ovaj dan mogao bih označiti: Dan stra-ve i užasa! Pucalo se iz
svih oružja. Iz aviona bombardirano je i Kijevo i Vrlika. Gotovo
ci-jeli dan svi smo proveli u skloništu. Bilo nas je oko 20-ak. U
ovom bježanju u podrum spasio nas je pas Maksi koji je prije od nas
osjetio granate gdje je lajući bježao u svoju kućicu.
Župnik je u skloništu dao svima zajed-ničko odriješenje.
Iza podne stigao je poziv da su u Vi-naliću neki naši ranjenici.
Liječnička se ekipa uputila po njih sa sestrama i šoferom. Kada su
se vratili imali smo što vidjeti i čuti. Na njih su pucali iz
pušaka sa tromblomima. Porazbijana stakla. Oni su pobjegli u
kukuruz i puzeći su svi zeleni od trave jedva izvukli glavu. Čuli
su po-vike uz četničku pjesmu: Ustaše…. Ustaše…!
Oko 20,00 sati stiglo je iz Splita nare-đenje da se svi povučemo
prema Potravlju.
S poginulim i ranjeni-ma medicinsko osoblje se povuklo. Ostali
su samo nas dvojica. Iza svih smo se i mi povukli ostavivši sve iza
sebe. Pokupili smo sve starce i nemoćne. Zadnja je hladnjača koja
je poku-pila ljude iz Vrlike. Fra Frano je pošao sa svojim autom
prema Potravlju a fra Damir sa svojim. Fra Damir je ukrcao u svoje
auto 7 gardista sa svom opremom i vozio ih do Potravlja. Bez
svijeta sti-gli smo u Potravlje k žu-pniku fra Petru Jankoviću
oko 21,00 sat. Odmah smo u školi posjetili ranjenike i
medicinsko osoblje gdje smo im kazali da je jedan gardist poginuo
dok je bila operacija na kuću Babićeva djeda.(Fra Frano Laco,
župnik, 26. VIII. 1991., ponedjeljak)
-
VRLIČKO KOLO 1313
U 10,00 sati u hotelu »Split« u tzv. »starom restoranu« bilo je
veoma svečano. S našim župnikom fra Petrom Vrljičkom i kapelanom
došao je slaviti sv. misu biskup Domenico D’Ambrosio. On je biskup
bisku-pije Termoli –Larino – Molize u Italiji. S bi-skupom,
župnikom, kapelanom fra Pavlom Norcem – Kljajom u koncelebraciji su
bili još: fra Ante Vugdelija i pratilac biskupa župnik za
moližanske Hrvate fra Petar Mi-lanović – Litre. Na početku mise iza
ulazne pjesme župnik fra Petar pozdravio je 0. bi-skupa Dominica
riječima:
»Dragi oče Biskupe!Pozdravljam Vas u ime 3.500 župlja-
na župe Vrlika. Naša je župa prije točno 27 mjeseci okupirana, a
vjernici i njihov župnik i kapelan te časne sestre bili su
primorani pobjeći pred tenkovima razularenih četnika da bi spasili
goli život.
Gore u Vrlici naše su kuće opljačkane, veliki broj kuća je
zapaljen i porušen. Žup-ska crkva Gospe Ružarice u Vrlici i
filijalne crkve sv. Jure na Maovicama potpuno su u unutrašnjosti
uništene: kipovi su razbijeni, sv. slike i zidovi izrešetani su
puščanim mecima, sveto posuđe je ukradeno, a liturgijska odje-ća je
obečašćena. Filijalna crkva sv. Spasa u Ježeviću sravnjena je sa
zemljom.
U Vrlici je ostalo još oko 120 staraca i starica. Žive gladni
pod velikim terorom. Svi koji su u zadnje vrijeme na slobodu došli
govore da im je bilo najteže ovo vrijeme biti bez svećenika, sv.
mise i sakramenata.
Prognani Vrličani smjestili su se najve-ćim dijelom u Splitu po
hotelima. A ima ih koji su smještaj našli kod rodbine i prijatelja
u Splitu i okolnim mjestima.
U Splitu na tri mjesta djeluje osnovna škola i u njoj predaju
vrlički nastavnici i vr-ličko pastoralno osoblje. Mnogi naši ljudi
su nezaposleni, mali broj ih se uspio zaposliti, neki su na
bojištu, mali broj ljudi nađe nešto posla kod privatnika, većina
žena nastoje raditi ručne radove samo da im ovo vrijeme progonstva
što prije prođe.
Oče biskupe! Dok sam vam iznosio teš-ku sadašnju situaciju
prognanika i naše do-movine te bježanja pred okrutnim
neprijate-ljem sigurno ste se mislima vratili 500 godina unatrag
kad su isto tako naši stari Hrvati mo-rali bježati pred Turcima u
Molize i Gradišće. Hrvatska je danas kao i prije bila predziđe
kršćanstva i katoličanstva, ali nam se čini da neki u Evropi pa i
neki katolici to ne vide ili ne žele vidjeti pa često iznose razne
neistine o Hrvatima i našoj domovinskoj Crkvi. Usprkos tome mi i
dalje želimo ostati predziđe kršćan-stva jer smo upravo
zahvaljujući vjeri u Krista sačuvali svoju nacionalnu svijest i
bit. Ta nas vjera jača i sada u progonstvu i podržava u nama nadu u
ponovni povratak na rodna ognjišta. Vjerujemo naime da Bog ostaje
vje-ran onima koji ga ljube, zato se preporučuje-mo u Vaše molitve,
a i u materijalnu pomoć kako bismo mogli prebroditi ovo stanje
rat-nog vihora. Dobro nam došli!«(Fra Petar Vrljičak, župnik, 28.
XI. 1993., nedjelja)
U 10 00 ti h t l S lit t P V l č l
-
1414 VRLIČKO KOLO
U 12,35 sati u oslobođenoj Vrlici kao znak pobjede izvješena
hrvatska zastava na policijskoj postaji. Vrlika je nakon četiri
godine slobodna. O. župnik je pohitio među progna-nike da proslavi
ovaj povijesni događaj za Vrliku. Svi nam čestitaju. Suzama nema
kraja. Vojnik Stipe Uzun već je stigao u hotel »Split« i daje
izvještaj. Nitko nije poginuo, samo dvojica ranjenih.(Fra Ante
Madunić, župnik, 5. 08. 1995.)
U Vrlici se već uspostavlja civilna vlast, a u popodnevnim
satima i župnik je otišao u Vrliku da vidi grad, crkvu i župnu
kuću. Cr-kva Gospe Ružarice čitava, ali unutrašnjost crkve našao je
u pravoj pustoši. Sve izrazbi-jano i prevrnuto. Pravo obečašćenje.
Kip fra Filipa Grabovca nestao. Samo postolje od-vučeno na česmu
gdje sam zatekao vojsku i policiju gdje se vesele i sami pripremaju
večeru. Srdačan razgovor sa svima.
Župska kuća nije konstrukcijski ošteće-na, ali sva je pokradena.
Odnešeno je sve što se dalo odnijeti. Prava pustoš. Po podu ostao
dio knjiga i spisa. Strah od miniranja, ali ipak sam obišao cijelu
kuću. Prava pustoš i stravično. No ipak ubrzo može biti dove-dena u
prvobitno stanje. Opet ipak dobro jer smo se nadali mnogo
goremu.
Grad je potpuno opustošen iako nije toliko razoren. Sve
rastvoreno i opljačkano. Grad se nije uređivao pa daje dojam da o
njemu nitko nije vodio brigu.
Crkva sv. Petra u groblju oštećena ne-znatno na krovu, ali zbog
sigurnosti nismo joj se mogli približiti. Sela naše župe znatno su
uništena posebno Ježević, gdje je crkva potpuno iz temelja srušena,
a sve kuće su popaljene. Vinalić nešto slično, ali manje, ali
Kosore potpuno. Na Maovice nisam otišao. U Podosoju naše kuće
zapaljene gotovo sve. Stoka slobodno šeće po cesti i oranicama.
Po povratku u razgovoru sa župljani-ma svi žele čim prije poći u
posjet. Radi mje-ra predostrožnosti, slobodan odlazak još se ne
dopušta.(Fra Ante Madunić, župnik, 6. 08. 1995.)
-
VRLIČKO KOLO 1515
O. župnik otišao u Vrliku i obišao Maovice i Ježević. Na
Maovicama crkva je opustošena i izrazbijana u svom inventa-ru.
Građevina je pošteđena osim nekoliko pokrovnih crjepova. U zaseoku
su ostale neke srpske obitelji (stariji članovi). Zvona (dva) koja
su bila pred crkvom su nestala. Groblje izgleda netaknuto. Sve u
svemu prava pustoš. Župnika je pratio vojnik De-nić sa Maovica.(Fra
Ante Madunić, župnik, 8. 08. 1995.)
Župnik je u Vrlici od jutarnjih sati do navečer kada se vraća u
Split. Uglavnom se u ovom vremenu ljudi vraćaju u Vrliku i čiste
kuće i okoliš. Komunalci rade užurbano na ospo-sobljavanju dovoda
vode, struje i telefona. Prikupljena stoka velikog grla dijeli se
mještani-ma koji to mogu uzeti. Veliko zanimanje za povratak ali
uvjeta još nema iako je ministrica prosvjete u svom posjetu Vrlici
16. 08. rekla da škola može početi i to 20. rujna. Škola inače nije
bitno oštećena. Narod odlazi u napuštene kuće i traži svoje
odnešene stvari i strojeve. Kiša gotovo stalno pada i otežava
radove. Pirotehničari rade na razminiravanju objekata i terena ali
ih nema dovoljno. Civilna zaštita radi svoj posao. Struje i vode
još nema. Mnogo je toga uništeno ali bi se moglo tako brzo
povratiti u funkciju.(Fra Ante Madunić, župnik, 20.-25. 08.
1995.)
Subota. Prva sv. misa u crkvi Gospe od Ružari-ja. Prisutni
članovi Poglavarstva, vojske, poli-cije, Vrličani iz izbjeglištva i
gosti. Misu je u crkvi predvodio 0. župnik koji je u homiliji
pozvao sve prisutne na smirenost, razumijevanje i čuvanje
ljudskosti i pravednosti svakog pojedinca kao i na savjesno
izvršavanje zadataka i pomaganje drugima. Na kraju mise prisutne je
pozdravio novoizabrani načelnik općine Vrlika gosp. Vi-cencije
Biuk, koji je ujedno i saborski zastupnik. Zamijenio je Dušana
Turudića, kojemu se i novi načelnik i 0. župnik zahvalili.
Iza mise slijedilo je otvaranje i blagoslov Splitske banke koju
je uz nazočne blagoslovio 0. župnik kojega je direktor banke
darovao sa 4.000 kn. za obnovu crkve. Vrlička djeca su bila
prisutna i ovdje u crkvi u narodnim nošnjama.
Navečer je Međunarodna organizacija Gebertsaktion Međugorje iz
Beča darovala žu-pniku 75.000 šilinga za obnovu crkve u Vrlici.(Fra
Ante Madunić, župnik, 26. 08. 1995.)
cpplndncZn
S04p
Gp(
Pripremio: Fra T. Brekalo
-
DAJ NAJBOLJE OD SEBE
Čovjek je nerazuman, nelogičan i sebičan.
NIJE VAŽNO, VOLI GA!
Ako činiš dobro, pripisat će to
tvojim sebičnim ciljevima.
NIJE VAŽNO, ČINI DOBRO!
Ako ostvariš ciljeve svoje, naći ćeš
lažne prijatelje i iskrene neprijatelje.
NIJE VAŽNO, OSTVARUJ SVOJE CILJEVE!
Dobro koje činiš, sutra će biti zaboravljeno.
NIJE VAŽNO, ČINI DOBRO!
Poštenje i iskrenost učinit će te ranjivim.
NIJE VAŽNO, BUDI ISKREN I POŠTEN!
Ono što si godinama stvarao,
u času bi moglo razrušeno biti.
NIJE VAŽNO, STVARAJ!
Ako pomažeš ljudima, možeš loše proći.
NIJE VAŽNO, POMAŽI IM!
Daješ svijetu najbolje od sebe,
a on će ti uzvratiti udarcima.
NIJE VAŽNO, DAJ NAJBOLJE OD SEBE!
Zapis na zidu sirotišta u Shishu Bhavan,koji je utemeljila bl.
Majka Terezija
1616 VRLIČKO KOLO
-
VRLIČKO KOLO 17
PROSLAVA SV. SPASA U CETINI15. svibnja 2010.
Milicioner Breko došao u župnu kuću u Vrlici radi pro-slave sv.
Spasa u Cetini. Kaže da poručuje kninska milicija o našem dolasku u
Cetinu na Spasovo. Rekao sam mu da mi nismo rekli narodu da dođe u
Cetinu, a niti će naš narod tamo doći. Ne želimo da se prolije krv
zbog crkve. Očito je da srpska Crkva izaziva nerede povezujući se
sa srpskom dnevnom politikom. Čujemo da su tamo postavili straže na
putove i most da ne bi tko od katolika došao. Kažu da »ni ptica ne
može proletjeti kroz njihovu stražu.«
(fra Celestin Belamarić, župnik – 18. V. 1990.)
Prvi put, nakon Domo-vinskog rata, slavlje proslave blagdana Sv.
Spasa u Cetini, kod staro-hrvatske crkve, odgo enoje zbog
nevremena. Slav-lje je održano u župnoj cr-kvi Gospe Ružarice u
Vr-lici u 10,30 sati. Crkva je ipak bila ispunjena vjer-nicima –
hodo asnicima.Iz Splita je stigao autobus hodo asnika sa bivšim
župnikom fra Markom Duranom. Iz Drniša, Si-veri a i Kadine Glavice
je stigao autobus krizma-nika sa svojim župnicima. Na slavlje je
stiglo hodo-asnika osobnim automo-
bilima iz susjednih župa.
Misno slavlje je pred-vodio fra Ante Vu kovi ,profesor Teološkog
fa-kulteta u Splitu. U kon-celebraciji je sudjelovalo 10 sve enika.
Pjevanje su predvodili franjeva kibogoslovi iz Splita koji su došli
sa svojim magistrom fra Domagojom Runjom i voditeljem zbora fra
Mi-lom irkom.
Fra Ante je u pro-povijedi izme u ostalo-ga naglasio: »…
Navikli
smo da ne slušamo Božju rije i da se bavimo br-bljanjem novina i
televi-
zije i da nam Božja rijeza naš život ne zna i ap-solutno ništa…
Pune su
Fra Tomislav Brekalo: Sv. Spas, akvarel, 2008.
1717
-
1818 VRLIČKO KOLO
nam uši imena ljudi koji nose vlast. Svaki dan nam se
ponavljaju. I u Crkvi i izvan nje. Pune su nam uši gospodstva nad
lju-dima, ekonomskog gos-podstva i zarobljavanja. Pune su nam uši
hvalje-nja imena ljudi koji imaju slavu. Gospodstva, mo
i,vrhovništva, vlasti!....Nema spoznaje Boga ako nisi otkrio sile
koje zaro-bljuju ovjeka u svijetu i ako nisi otkrio im si sam
zarobljen. Koje vr-hovništvo je tebi u tvome srcu važno?
…Nismo mi u Crkvi slobodni od ropstva. Nismo mi zato što smo u
Crkvi, bezgrješni i isti. Nego smo unutra jedino sa sviješ u da nas
ni jedna ljudska sila od toga ropstva ne može oslo-boditi osim
Njegove. … Gdje je tvoje srce? Je li se mi klanjamo novcu? Je
li
UZAŠAŠĆE – SPASOVO. Danas smo doživjeli sramotu kao Hrvati i
katolici. U Cetini u našoj katoličkoj crkvi, spomeniku nulte
kategorije naše povijesti Srbi su održali liturgiju i tako osvojili
naš nacionalni i vjerski spomenik. Liturgiju je slavio srpsko
pravoslavni episkop Nikolaja Mrđa. Svi se crvenimo i obraz nam
otpada da su naši političari iz Zagreba tražili od nas da tamo mi
ne dolazimo. Alarmirali su kardinala Kuharića. Split-skog
nadbiskupa Antu Jurića i naš Provincijalat da ne bismo štogod
posredovali. Sada je sve kasno!
(fra Celestin Belamarić, župnik – 24. V. 1990.)
se mi klanjamo silama svi-jeta? Je li mi komentiramo Božju rije
ili komentiramo Slobodnu Dalmaciju ili Ve-ernji list? Što mi je
važni-
je? … Isus je naše središte. Dao Bog da nas susret s njime o
isti iznutra, da nam otvori um i srce, da se kroz nas može dogoditi
Božje prisustvo u svijetu…«
Misno slavlje proslave blagdana Sv. Spas u župnoj crkvi Gospe
Ružarice u Vrlici
Fra Ante Vu kovi predvodi misno slavlje
-
VRLIČKO KOLO 1919
Raspitivajući starije ljude po Vrlici doznao sam ove podatke o
crkvi sv. Spasa:- Kamen s pleterom nad prezbiterijem veličine oko
50x30 cm. uništen je u ožuj-
ku 1984. g.- Od 1948. počeli su rušiti stećke i tu gradili
grobove.- Pravoslavac Barišić, (možda), dok je župnikom u Vrlici o.
fra Pile Bilušić, učinio
je nuždu na oltarsku ploču gdje su katolici svake godine do
1948. služili sv. misu. Obolio je i teško umirao – narod kaže,
»nije mogao umrijeti«. Kad se tamo na Spa-sovo govorila sv. misa,
rečeni Barišić je poručio župniku da u njegovo ime u Boga i
katoličkog naroda upita oproštenje. Narod je odgovorio tri puta:
»Opraštamo! Bog mu oprostio«! Nakon dva sata je umro.
Navedenu oltarsku ploču razbio je Nenad Kovačević p. Šime i
Petar Paspalj obojica iz Vrlike. To su uradili pred sami rat.
Onaj kameni starohrvatski pleter razbili su članovi srpskog
društva »Prosvjeta«. Glavni je bio Mirko Arnaut. (III. 1984.
g.).
(Fra Celestin Belamarić, župnik – 2. VI. 1990.)
Na kraju misnog slav-lja župnik fra Tomislav Brekalo zahvalio je
svima koji su na bilo koji na insudjelovali u organizaciji ovoga
slavlja i naglasio: »Ipak smo ovdje u župnoj crkvi Gospe Ružarice u
Vrlici proslavili slavlje Sv. Spasa. Svi smo bili u mislima u
Cetini, u sta-rohrvatskoj crkvi, na sta-rohrvatskom groblju. Da
crkva ima krov sve bi bilo druga ije. Nekima je, koji su odgovorni
za starohrvat-sku crkvu sv. Spasa, najve-i problem, ako je
pokriju
i postave vrata, kome eonda dati klju od crkve. Zna se kome
treba dati klju , zna se tko je gradio tu crkvu, zna se kada je
Pjevanje predvodi franjeva ki bogoslovi iz Splita
gra ena, zna se tko na tome velikom starohrvatskom groblju po
iva, zna se iji
je pleter. Puno toga se zna. Ipak, neki postupaju kao da se još
ne zna. Do kada?«
Fra Tomislav Brekalo
-
2020 VRLIČKO KOLO
Nakon završetka Godine sv. Pavla, papa Benedikt XVI. odredio je
da se u cijeloj Crkvi ova godina (2009./2010.) obilje-ži kao
Svećenička godina, povodom 150. obljetnice smrti arškog župnika
Ivana Marije Vianneya kojeg je papa Pio XI. godine 1929. proglasio
zaštitnikom svih župnika. Sveti Otac govori o svećeništvu kao
dragocjenom daru Crkvi i svijetu, ističući pastoralne metode
sve-tog arškog župnika te važnost nasljedovanja njegove
duhovnosti.
Svećenička godina traje od 19. lipnja 2009. do 19. lipnja 2010.
godine, a ima
de arškog župnika kojeg Papa postavlja kao uzor svećenicima.
U pismu najave ove godine Sveti Otac iz-među ostaloga ističe
sljedeće: »Postoje, na ža-lost, i situacije, vrijedne svake osude,
u kojima sama Crkva trpi zbog nevjernosti nekih svojih službenika.
A svijet onda iz toga izvlači motiv za sablazan i odbijanje. Zato
je potrebno da u ovoj Svećeničkoj godini svaki od nas posta-ne
svjesniji dragocjenosti dara koji mu je Bog udijelio kad ga je
pozvao u svećeničku službu te se istovremeno pomno ispita čime
možda doprinosi da vjernici i svijet nedovoljno prepo-
SVEĆENIČKA GODINA
dva aspekta. Jedan je u odnosu na svećeni-ke koji su pozvani
dublje otkriti i proniknuti u svoj poziv, a drugi u odnosu na
vjernike, da otkriju važnost svećeničkog poziva za navje-štaj
Evanđelja.
Svećenička služba je zvanje koje pozi-va svećenike da svoju
službu shvate i žive kao proročki poziv i poslanje u svijetu.
Mo-litva, žrtva, duhovnost, osobna svetost, na-stojanje oko
kršćanskog odgoja župljana, briga za bolesnike i siromahe te
suradnja s vjernicima, karakteristike su pastoralne meto-
znaju i cijene taj sveti dar, a sve s ciljem da bi iz svog
života otklonio ono što je nespojivo sa svećeničkim pozivom i
službom.«
Ova Svećenička godina je i posebna prigoda za sjećanje i
zahvalnost za neumoran rad i nesebičnu žrtvu svih onih svećenika
koji su među nama, kao i onih koji su već prešli prag vječnosti,
kao i za molitvu za nova svećenička i redovnička zvanja koja u
suvremenom svijetu nedostaju, te za ustrajnost i vjernost onih koji
su se odazvali ovom Božjem pozivu.
F.T.B.
-
VRLIČKO KOLO 2121
DUHOVNA ZVANJA IZ ŽUPE VRLIKAPrema mojim višemjesečnim
istraživanjima doznao sam da je iz Vrličke župe bilo 22
fratara koja su preminula a živućih sada ima 5. Osim 5
franjevaca iz župe potječu i dva redovnika – isusovca. U Riječkoj
nadbiskupiji djeluje jedan svećenik i jedan u Sloveniji – biskupija
Novo Mesto.
Danas iz Vrličke župe ima živih 15 časnih sestara. Nekoliko ih
je umrlo.
U prvom dijelu ovoga članka donosim sve glavne podatke o živućim
redovnicima, redovnicama i svećenicima. U drugom dijelu koji će
izići u idućem broju Vrličkog kola do-nijet ću sve važnije i
dostupne podatke o preminulim redovnicima i redovnicama.
Doznao sam da veliki dio župljana ne poznaje redovnike,
redovnice i svećenike koji potječu iz njegove župe. Zato sam se
potrudio i pronašao važnije podatke o duhovnim zvanjima sa terena
Vrličke župe kako bi ih župljani, osobito mladi, što bolje
upoznali, s njima se družili i tako se možda i oni odlučili poći
njihovim stopama.
FRA DRAGO GVERI
FRANJEVA KA PROVINCIJA PRESVETOGA OTKUPITELJA – SPLIT
mladu misu slavio je 9. VII. 1978. u Vrlici.
Obnašao je ove služ-be: župni vikar u Zagrebu (1978. – 1980.),
Misionar u Zairu – Afrika (1980.
Fra Drago je ro en u Vinali u 25. VIII. 1952. u obitelji Ivana i
Ane r. Bo-žinovi . Osnovnu školu je završio u Vrlici g. 1967., a
franjeva ku Klasi nu gi-mnaziju u Sinju 1972. Fi-lozofsko –
teološki studij poha ao je u Makarskoj i Zagrebu. Diplomirao je na
Katoli kom bogoslov-nom fakultetu u Zagrebu 1979. Novicijat na La
Verni (Italija) završio je g. 1970., a sve ane zavje-te položio u
Makarskoj 1976. Za sve enika je za-re en u Sinju g. 1978., a
– 1993.), Dušobrižnik u Barrio Vucetich – Argen-tina (1993. –
1994.), župni vikar u Vancouveru – Ka-nada (1994. – 1996.), žu-pnik
u Winnipegu – Kana-da (1996. – 1998.), župnik u Edmontonu – Kanada
(1998. – 2003.), misionar u Burundiju (2003. – 2008.) i župnik u
pokrajini Molise – Italija (2008. – 2009.).
Sada vrši službu du-šobrižnika u Vancouveru – Kanada.
3105 E. 1st Avenue, Vancouver – B. C.., V5M 1B6, Kanada
-
2222 VRLIČKO KOLO
Fra Božo je ro enu Ježevi u (Matkovine), 23. X. 1956. u obitelji
Stjepana i Mare r. Ga-li . Osnovnu školu je poha ao u Koški
(Sla-vonija), Ježevi u i Vrli-ci gdje je završio osmi r. 1972., a
franjeva kuklasi nu gimnaziju u Sinju 1974. Filozofsko – teološki
studij poha aoje u Makarskoj i Zagre-bu, gdje je bogoslovlje i
završio 1983. Novicijat
na Visovcu završio je g. 1978., a sve ane zavjete položio je u
Rimu 1981.
Za sve enika je zare enu Sinju g. 1983., a mladu misu je slavio
u Ježevi u24. VII. 1983.
Obnašao je ove služ-be: župni vikar u Promini (1983. – 1990.),
župnik u Perkovi u (1990. – 1998.) i župnik u Stankovcima (1998. –
2009.).
Sada vrši službu žu-pnika Dubravica i Rupa u Šibenskoj
biskupiji.Župa sv. Katarine, 22 222 Skradin, tel: 022/ 775 477.
FRA IVAN REŽI
Fra Ivan je ro enu Maovicama, 1. IV. 1978. u obitelji Bože i
Luce r. Reži . Osnovnu školu je poha ao u Ma-karskoj, Vrlici i
Kaštel Su urcu gdje je završio osmi r. 1993. Srednju elektro-tehni
ku školu je poha ao u Splitu od 1993. – 1996. Filozof-sko –
teološki studije je poha ao na Katoli kom
bogoslovnom fakultetu u Splitu gdje je i diplo-mirao 2009.
Novicijat
na Visovcu završio je g. 2003., a sve ane zavjete je položio u
Vrlici 2007. Za sve enika je zare enu Vrlici 2009., a mladu misu je
slavio u Vrlici 19. VII. 2009.
Sada vrši službu žu-pnog vikara u Imotskom.
Franjeva ki samo-stan, Fra Stjepana Vrlji a21, 21 260 Imotski,
tel: 021/ 841 178
FRA BOŽO DUVNJAK
-
IZ ŽIVOTA ŽUPE
VRLIČKO KOLO 2323
Fra Božo je ro enu Kninu (Podosoju), 30. XI. 1983. u obitelji
Stipe i Marije r. Burilo. Osnovnu školu je završio je završio u
Vrlici 1998., a franjeva ku klasi nugimnaziju u Sinju 2002..
Filozofsko-teološki stu-dij poha a na Katoli -kom bogoslovnom
fa-
kultetu od 2003. Novici-jat na Visovcu završio je 2002., a sve
ane zavjete je položio u Splitu 2008.
Sada živi u Franje-va kom samostanu (kle-rikatu) 0. fra Ante
Antiu Splitu – Trstenik, Ivana Plemenitog Zajca b.b.,21 000 Split,
tel: 021/ 541 700; 541 704.
FRANJEVA KA PROVINCIJA SV. JERONIMA – ZADAR
FRA IVAN LELAS
Fra Ivan je ro enu Vinali u (Jare), 13. I. 1948. u obitelji
Filipa i Mare r. Biuk. Osnovnu školu završio je u Vrlici g. 1965.,
a Klasi nu gi-mnaziju u Splitu (Poljud) 1971. Filozofsko –
teološ-ki studij završio je u Spli-tu 1976. U franjeva kosjemenište
u Sinju je do-šao 1965. Sve ane zavje-te je položio u Splitu
(Po-ljud) 1974. Za sve enikaje zare en u Solinu 1976., a mladu misu
je slavio u Vrlici iste godine.
Obnašao je ove služ-be: kapelan u župi Srca Isusova u Zadru
(1977. – 1979.), gvardijan u fra-njeva kom samostanu sv.
Duje u Kraju - Pašman (1979. – 2000.) i gvardi-jan sv. Križa na
Krapnju (2000. – 2006.).
anki iz Šarengrada, da-nas nastanjene u Levanj-skoj Varoši kod
akova.Od 2006. voditelj je Fra-njeva kog tre eg reda u Orebi u,
Lumbardi i Blatu na Kor uli. Svakog mjeseca asnim sestrama u Blatu
ima predavanje i njihov je ispovjednik. U samostanima gdje je bio
redovni ki poglavar ista-kao se kao vrstan obnovi-telj samostana –
kulturne baštine. Rado propovije-da u župama gdje ga po-zovu
susjedni župnici.
Sada je gvardijan franjeva kog samostana Uznesenja Marijina u
Orebi u, 20 250 Orebi ,tel: 020/713 075.
FRA BOŽO MANDARI
Osim ovih služba koje mu je povjerila Pro-vincija vršio je ili
još vrši neke službe u sredinama u kojima djeluje. Od 1988 do 2000.
bio je duhovni voditelj sestara Karmeli-
-
IZ ŽIVOTA ŽUPE
2424 VRLIČKO KOLO
P. Mate je ro en u Je-ževi u, 5. VI. 1952. u obite-lji Ivana i
Mare r. Žeravica. Osnovnu školu završio je u Ježevi u 1967., a
sred-nju brodogra evnu školu u Splitu 1971. Fakultet
Orga-nizacionih nauka završio je u Beogradu 1982., a Teološ-ki
fakultet u Zagrebu 1995. U Isusova ki novicijat u Splitu dolazi
1987. Sve a-ne zavjete je položio 1997., a za sve enika je zare en
u Zagrebu 1995. Mladu misu slavio je u progonstvu u crkvi Gospe od
Zdravlja u
HRVATSKA POKRAJINA DRUŽBE ISUSOVE – ZAGREB
Splitu 16. rujna 1995. Na-kon završene srednje škole i fakulteta
u Beogradu radio je u splitskom Brodogradi-lištu 16 godina.
Vršio je ove službe u svojoj Provinciji: ekonom Provincije u
Zagrebu, ekonom rezidencije u Za-grebu – Jordanovac 110, ekonom
Fakulteta, knjiž-nice i Instituta.
Sada vrši službu eko-noma Filozofskog fakulteta Družbe Isusove,
Knjižnice i Filozofsko – teološkog instituta. Živi u Zagrebu,
Jordanovac 110, 10 000 Zagreb, tel: 01/ 235 4127.
P. Mate je ro en u Zagrebu, 15. II. 1977. u obitelji Filipa i
Janje r. Vi-dakovi . Osnovnu školu je završio u Zagrebu 1990., a
srednju (autoelektri ar)u Zagrebu 1994. Jedno vrijeme je radio, a
onda je odlu io postati redovnik i sve enik. U isusova kinovicijat
u Splitu dolazi 2000. Teološki fakultet završio je u Zagrebu – na
Jordanovcu 2009. Za sve-enika je zare en u Zagre-
Sada vrši službu po-mo nika magistra novaka u Splitu. To mu je
prva služba nakon mlade mise.
P. Mate ima brata Fi-lipa (1990.), sestre Gabri-jelu (1979.) i
Magdalenu (1993.)
ISUSOVCI (DI), Ma-nuška poljana 1, tel: 021/ 329 124.
P. MATE BOŽINOVI
bu 2009. Mladu misu je slavio u Maovicama 26. VII. 2009.
P. MATE SAMARDŽI
-
VRLIČKO KOLO 2525
DON TOMISLAV ZE EVI
RIJE KA NADBISKUPIJA – RIJEKA
u Rijeci upisao se 2001. g. Nakon dugog razmišljanja odlu io je
postati sve enik.Godine 2004. primljen je u sjemenište u Rijeci. Za
a-kona je zare en 2006. g. a 23. VI. 2007. zare en je za sve enika
u Rijeci. Mladu misu proslavio je na Ma-ovicama 1. VII. 2007. g.
Sada studira u Rimu.
TOMAŽ MARAS
Tomaž je ro en u Novom Mestu (Sloveni-ja), 10. IX. 1976. u
obite-lji Ivana i Anice r. Berus. Otac mu je ro en u Podo-soju
1941. Deset godina je radio u Njema koj. Kad se oženio s Anicom
Berus 1975. nastanio se u No-vom Mestu.
Osnovnu školu Tomaž je završio u Novom Mestu 1991., a gimnaziju
tako eru Novom Mestu 1995. Na-kon srednje škole odlazi na studij
kemije u Ljubljanu. U sjemenište u Ljubljanu dolazi 1996., a za sve
e-nika je zare en u Ljubljani 2003. U Rimu je završio
ŠKOFIJA NOVO MESTO - SLOVENIJA
licencijat iz dogmatike a još radi na doktoratu.
Kad je 2006. usta-novljena nova biskupija u Novom Mestu postaje
lan te biskupije.
Vršio je ove služ-be: Kapelan u župi Kranj (Nadbiskupija
Ljubljana)
Don Tomislav je ro-en u Sinju, 22. IX. 1979.
u obitelji Mate i Mare r. Guti . Do 1981. živio je u Maovicama.
Poslije odlazi u Rijeku gdje je završio osnovnu i srednju
ekonom-sku školu. Nakon zavr-šetka vojnog roka upisuje Ekonomski
fakultet u Ri-jeci. Na Teološki fakultet
od 2003. – 2005., student u Rimu na papinskom univer-zitetu
Gregoriana od 2005. – 2009. Od 1. VIII. 2009. vrši službu
biskupskog taj-nika u Novom Mestu.
Živi u Novom Mestu (Slovenija), Kapiteljska 1, p.p. 182, 8001
Novo Me-sto, tel: + 386 7 38 44 402; + 386 41 287 995.
-
2626 VRLIČKO KOLO
SLUŽBENICE MILOSR A (AN ELE) - SPLIT
S. VI ENCA(PERA) BIUK
S. Vi enca ro ena je u Vinali u 10. III. 1935. u obitelji Jakova
i Ane r. Zidar. Osnovnu školu je završila u Vrlici. U samo-stan
sestara u Splitu došla je 1956., a vje ne zavjete položila je u
Splitu 1966.
Bila je na službama na Bra u – Su urac, Za-grebu, Vrbovcu i
Splitu. U ovim mjestima vršila je razne ku ne poslove.
i Ane Vu emilovi -Juri .Osnovnu školu je završila u Ježevi u
1948. U samo-stan sestara u Splitu došla je 1965., a vje ne zavjete
položila je u Splitu 1975.
Bila je na službama u Splitu, Žrnovnici, Kaštel Novom, Kamenu. U
ovim mjestima vršila je službe sakristanke i gardarobiere.
Sada živi u Splitu – Kamen gdje vrši razne ku ne poslove.
Sv. Mihovila 43, 21000 SPLIT (Kamen), tel: 021/ 325 281.
S. MIROSLAVA ORI
S. Miroslava ro enaje u Ježevi u 11. XI. 1941. u obitelji Marka
i Stane r. Duvnjak.
U Družbu Službenica milosr a došla je 1957. u
Split. Vje ne zavjete po-ložila je u Splitu 1966. g.
Bila je na službama u Splitu, Viljevu (Slavo-nija), Zagrebu,
Kaštel Su-urcu i Kaštel Novom.
U mjestima gdje je djelovala vršila je službe katehistice,
orguljašice a obavljala je i neke druge redovni ke ku ne
obveze.
Sada pastoralno dje-luje u Trogiru (katedrali) gdje vrši službu
župne vjerou iteljice.
Sada je umirovljenica i živi u Splitu, iril Meto-dova 14, 21000
SPLIT, tel: 021/ 487-165.
S. DAMIRA (MARA) VU EMILOVI GRGI
S. Damira (Mara) ro ena je u Ježevi u 22. IV. 1935. u obitelji
Filipa
Polinovac 30, Kaštel Novi, 21216 Kaštel Stari, tel: 021/ 230
950
S. GRACIJA (MARIJA) ERCEG
S. Gracija (Marija) ro-ena je u Slavoniji, Suboti -
kom Lugu (župa Koška) 23. VIII. 1947. u obitelji Petra
-
VRLIČKO KOLO 2727
i Mare r. Varnica. Osnovnu školu je završila u Suboti -kom Lugu
1962., a srednju školu u Splitu 1970.
U samostan sestara u Splitu došla je 1962., a vje ne zavjete
položila je u Splitu 1974.
Bila je na službama u Kaštel Štafi li u (sakristan-ka i rad u
vrti u), Njema -koj (stara ki dom), Splitu (magistra novakinja i ku
-na poglavarica) i Rumunj-skoj (rad s Hrvatima).
Sada živi u samosta-nu u Splitu gdje vrši razne ku ne
poslove.
iril Metodova 14, 21000 Split, tel: 021/ 487 165.
S. LUCIJA BATURINA
S. Lucija ro ena je u Maovicama 16. XII. 1948. u obitelji Stipe
i Mare r. Batovanja. Osnovnu školu poha ala je u Maovicama
i Vrlici, a srednju školu završila je u Splitu 1968.
U redovni ku zajed-nicu u Split došla je 1968., a vje ne zavjete
položila je u Splitu 1979. U Zagrebu je studirala duhovnost a u
Splitu je završila teološko – katehetski studij.
Bila je na službama u Splitu, Žrnovnici i Kame-nu gdje je vršila
službe ka-tehistice, u iteljice forma-cije i ku ne poglavarice.
Sada živi u Splitu gdje vrši službu provinci-jalne
poglavarice
iril Metodova 14, 21000 Split, tel: 021/ 487 165
S. MARIJA BATURINA
S. Marija ro ena je u Maovicama 1. XI. 1950. u obitelji Ante i
Boje r. Batu-rina. Osnovnu školu je za-vršila u Maovicama a
sred-nju medicinsku u Zagrebu.
Vje ne zavjete je po-ložila u Splitu 1977.
Bila je na službama u Žrnovnici, Splitu, Kaštel Su urcu, Kaštel
Novom, Zagrebu, Bra u - Nereži-š u, Zagrebu…
Sada živi u samostanu sestara u Splitu gdje je zapo-slena u
Zavodu Samaritanac za rehabilitaciju djece obo-ljele od teške
retardacije.
iril Metodova 14, 21000 Split, tel: 021/ 487 166
S. RUŽA BATURINA
S. Ruža ro ena je u Maovicama 6. IX. 1951. u obitelji Stipe i
Mare r. Ba-tovanja. Osnovnu školu je završila u Vrlici 1967.
Srednju školu je završila u Splitu 1975, a Institut crkvene glazbe
na Katoli -kom bogoslovnom fakulte-tu u Zagrebu 1985. Završi-la je
i TKI u Splitu 1995.
-
2828 VRLIČKO KOLO
U samostan sestara u Splitu došla je 1967., a vje ne zavjete
položila je u Splitu 1977.
Bila je na službama u Splitu i Kaštel Štafi li u(dje ji vrti ),
Njema koj- Frejung i Waldcirhen (stara ki dom), Zagrebu (studij),
Žrnovnici (ka-
ŠKOLSKE SESTRE FRANJEVKE KRISTA KRALJA - SPLIT
tehistica i orguljašica u župi) i u Splitu – Kamen
(katehistica).
Sada vrši službu kate-histice u Splitu – Kamenu.
Sv. Mihovila 43, 21000 Split, tel: 021/ 325 281.
S. BOJA (BOSILJKA) BIUK
S. Boja ro ena je u Vinali u 3. I. 1953. u obi-telji Jure i Šime
r. Uzun. Osnovnu školu je završila u Vrlici 1967., a srednju školu
u Splitu.
U samostan sestara u Splitu – Žrnovnica došla je 1967., a vje ne
zavjete položila je u Splitu 1980.
Bila je na službama u Njema koj (stara ki dom), Kaštel Štafi li
u (katehisti-ca) i Splitu (medicinska sestra).
Sada radi u Splitu u bolnici Firule kao medi-cinska sestra.
iril Metodova 14, 21000 Split, tel: 021/ 487 166
U ovim ustanovama radila je razne ku ne poslove.
Sada živi u Splitu gdje pomaže u samostanu oko pranja i gla anja
rublja.
Lovretska 9, 21000 Split; tel: 021/ 319 366
S. VALENTINAŽERAVICA
S. Valentina ro enaje u Ježevi u 13. IV. 1947. u obitelji Cvitka
i Marije r. Tarle. Osnovnu školu je
S. ROZA (BOJA)TOTI
S. Roza ro ena je u Maovicama 10. XI. 1934. u obitelji Blaža i
Marije r. Varnica. Osnovnu školu završila je u Maovicama.
U samostan sestara u Splitu došla je 1956., a vje ne zavjete je
položila je 1973. u Splitu.
Bila je na službama u Splitu (Franjeva ki samo-stan – Poljud),
Kninu (Fra-njeva ki samostan), Zadru
(Nadbiskupijsko sjeme-nište), Sinju (Franjeva kisamostan) i
Makarskoj (Franjeva ki samostan).
-
VRLIČKO KOLO 2929
je na Filozofsko – teološ-kom institutu u Zagrebu 1985. g.
U samostan sestara u Splitu dolazi 1967., a vje ne zavjete je
položila 1978. u Splitu.
Bila je na službama u Kaštel Lukši u, Zadru – Arbanasi,
Frankfurtu/M i ponovno u Kaštel Luk-ši u (zadnjih 19 godina).
etiri godine radila je u pastoralu a 31 godinu radi u dje jim
vrti ima kao odgojiteljica sa predškol-skom djecom i kao
vodi-teljica dje jih vrti a.
Sada živi i radi u Ka-štel Lukši u kao odgojite-ljica i
voditeljica dje jegvrti a i kao odgovorna se-stra u svojoj
zajednici.
Sv. Ivana 8; 21215Kaštel Lukši ; tel: 021/494 647
S. MARISLAVASAMARDŽI
S. Marislava ro e-na je u Maovicama 3. V. 1953. u obitelji
Filipa i Kaje r. Blaževi . Osnovnu školu, kao i op u završava u
Vrlici i Splitu u razdoblju od 1960. – 1970. godine. Srednju
medicinsku školu završila je u Zagrebu.
U samostan Školskih sestara franjevki u Splitu došla je 1968.
godine. U novicijat je ušla 1970., a doživotne zavjete položila je
u Solinu 1976. godine.
završila u Splitu, a ugosti-teljsku školu u Zagrebu.
U samostan sestara u Splitu došla je 1964., a sve ane zavjete je
tako-er položila u Splitu. Bila
je na službama u Splitu – Lovret, Zadru, Sinju – fra-njeva ki
samostan, Zagre-bu (tri puta), Zaostrogu, Trpnju, Kaštel Lukši u i
Segetu.
Sada živi i radi u Kninu kao kuharica u re-dovni koj ku i.
Zvonimirova 47, 22300 Knin; tel: 022/ 662 200.
S. KRUNA PLAZONI
S. Kruna ro ena je u Vinali u 7. XI. 1952. u obitelji Josipa i
Jele r. To-ti . Osnovnu školu završi-la je u Vrlici 1996., a
sred-nju školu, za predškolski odgoj, završila je u Splitu 1972.
godine. Diplomirala
Tijekom redovni kogživota od 1971. – 1973. djeluje u Dubrovniku
– Si-gurate, u svojoj redovni kojzajednici. Zatim odlazi u Njema ku
u Bad Tolz gdje radi u Domu umirovljenika p. Rupert Mayer Heim i tu
ostaje do 1978. godine. Na-kon povratka iz Njema ke
-
3030 VRLIČKO KOLO
MILOSRDNE SESTRE SVETOG KRIŽA - AKOVO
radi u Domu umirovljenika u Splitu – Lovret. Nakon Splita odlazi
u svoju redov-ni ku zajednicu u Zagreb gdje radi u dje jem vrti u
do 1983. godine. Zatim odlazi u Imotski u sestrinsku ku ugdje uz
rad u dje jem vrti uvodi crkveni zbor u Prološ-cu. Godine 1984.
ponovno se vra a u Dubrovnik gdje do danas djeluje kao medi-cinska
sestra u Oftamološ-koj službi u Dubrovniku.
Od Sigurate 13; 20000 Dubrovnik; tel: 020: 321467
S. MARITANABATALI
S. Maritana ro ena je 7. VIII. 1953. u Maovicama u obitelji Ante
i Pere r. Re-ži . Osnovnu školu završila je u akovu, a Filozofsko –
teološki institut Družbe Isusove u Zagrebu – odjel
za permanentno obrazova-nje, 1984. godine.
U redovni ku zajedni-cu u akovo došla je 1968., a vje ne zavjete
je položila u akovu 1981. g.
Vršila je razne služ-be u raznim mjestima: Osijek – sakristanka;
Ilok – sakristanka; akovo(Biskupski ordinarijat) – u knjižari;
Opatija – sa-kristanka i Rijeka (Sušak) – sakristanka.
Sada živi u Rijeci - Sušaku gdje u župi Sv.
irila i Metoda radi kao sakristanka.
Prijelaz S. Vraza 5; 51000 Rijeka; tel: 051/ 424 287.
S. ANIJANA (MILKA) LELAS
S. Anijana ro ena je u Kosorima 11. IX. 1946. u obitelji Ilije i
Ane r. Pla-zoni . Osnovnu školu je završila u Bapskoj kod Iloka,
srednju školu u Osi-jeku 1964 i Katehetsku školu u akovu 1968.
Nakon završene sred-nje škole zaposlila se u INI u Osijeku gdje
je radila kao tajnica i u komercijali.
Uvijek joj je bila želja ra-diti u misijama s ljudima koji su
najpotrebniji uti za RADOSNU VIJEST, a koji su ujedno i
najpotrebniji i zemaljskog kruha i ruha. Došla je u samostan kad je
dobila godišnji odmor.
U samostan Sestara sv. Križa u akovu stigla je 1966. a vje ne
zavje-te je položila u akovu1974.
Radila je u Biskup-skom ordinarijatu – ako-vo i Krk, u župi
Komiža na Visu kao sakristanka, kra e vrijeme u HBK u Zagrebu i u
Osijeku u župi sv. Josipa kao sakristanka.
Sada živi u Zagrebu gdje ure uje ku nu knjižni-cu i obavlja
administrativne poslove koji se ti u sestara.
Vrhovec 43, 10000 Zagreb; tel: 01/ 3909 760
-
VRLIČKO KOLO 3131
KLANJATELJICE KRVI KRISTOVE - REGIJA ZAGREB
S. CECILIJA(IVANKA) MILKOVI
S. Cecilija ro ena je u Maovicama 17. XII. 1952. u obitelji
Josipa (Mirka) i Mare r. Milkovi . Osnov-nu školu završila je u
Bi-ha u (BiH) 1967. godine. Njezin otac kao voza ka-miona i
autobusa zaposlio se u Biha u gdje se i prese-lio 1956. godine. S
bratom i sestrom ljetne praznike je redovito provodila u
Mao-vicama. Godine 1992. nje-zin brat i sestra s obitelji izbjegli
su u Zagreb gdje i danas žive. Otac s. Cecili-je danas živi u
Zagrebu.
Nakon završene os-mogodišnje škole dolazi
u redovni ku zajednicu u Zagreb 1967. godine. Do-životne zavjete
je položila u Bosanskom Aleksan-drovcu 1978. godine
Bila je na službama u Zagrebu – odgojiteljica kandidatica i
novakinja; Bosanskoj Gradiški – or-guljašica i sakristanka; Banjoj
Luci – voditeljica zbora u katedrali, mjesna poglavarica i
predavanje privatnih satova glazbe; Banjoj Luci – tajnica bi-skupa
Franje Komarice; Zagrebu – orguljašica, provincijska savjetnica (2
mandata) i regionalna poglavarica (2 mandata).
Danas živi u Zagrebu gdje vrši službu regional-ne
poglavarice.
Tuškanac 56, 10000 Zagreb; tel: 01 48 34 283
Prikupio fra T. Brekalo
U Zagrebu je završila gimnaziju, srednju glaz-benu i Institut za
crkvenu glazbu.
-
VITRAJI ZA CRKVU GOSPE RUŽARICE U VRLICI
Ante Kuduz ro-en je 13. lipnja 1935. godine u Po-dosoju pokraj
Vrlike. U Zagrebu je završio Školu primijenjene umjetnosti 1956.
go-dine. Iste godine upi-suje se na Akademi-ju likovnih umjetno-sti
– grafi ki smjer. Diplomirao je 1964. godine u klasi prof. Marijana
Detonija. Kod istog profesora poha-
ao je od 1962. do 1964. specijalku za grafi ku.
Izlaže prvi put na skupnoj izložbi u Zagre-bu 1961., a
samostalno od 1965. godine. Od tada do danas izlagao je na
mnogo-
brojnim izložbama u zemlji i svijetu. Od 1969. zaposlen je na
Akademiji likovnih umjetnosti u zvanju do-centa, a od 1975. u
zvanju izvanrednog profesora.
Uz slikarstvo i gra-fi ku bavio se i grafi kimoblikovanjem,
opremom
knjiga, asopisa i kata-loga. Od 1970. redovni je profesor na
Akademiji likovnih umjetnosti u Za-grebu. Predaje i na Stu-diju
dizajna od njegovog osnutka 1989. godine.
Dobitnik je više na-grada i priznanja za svoj
rad. Živi i djeluje u Zagrebu.
Godine 2008. u dogovoru s biv-šim župnikom fra Markom Duranom i
Gradom Vrlikom izradio je skice vitraja za župnu crkvu u Vrlici.
Vi-traji su montirani 4. kolovoza 2010. godine.
3232 VRLIČKO KOLO
-
VRLIČKO KOLO 3333
VELIKI VJERNIKVeliki vjernik je onaj koji za sebe to kaže i pri
tome ne misli da laže i sebe i druge.
Veliki vjernik je onaj koji kaže da se on i kod kuće može moliti
i da za to ne treba ići u crkvu.
Veliki vjernik uzima nedjelje za lov, balote, športske priredbe,
kafiće… Jedini put kad će zaviriti u crkvu je ponoćka, da se, eto,
ne zaboravi stari obiteljski običaj.
Veliki vjernik će o Božiću blagosloviti kuću, svećeniku
udijeliti novčani dar i dr-žati da je tako podmirio sve svoje
obveze prema Bogu i prema crkvi.
Veliki vjernik objesi lice i hvali se kako posti, a to moraju
znati svi njegovi u kući i na radnom mjestu.
Veliki vjernik se ne mrsi, ali zato kod njega nastrada dobra
riba.
Veliki vjernik na sprovode dođe do crkve, ali ne ulazi u
crkvu.
Veliki vjernik ne zna kad na sv. misi treba stajati, kleknuti
ili što odgovoriti na pojedine zazive.
Veliki vjernik dođe u crkvu sa žvakom u ustima.
Velikom vjerniku zna zazvoniti mobitel nekoliko puta u
crkvi.
Veliki vjernik traži Boga onda kad mu treba, a kad mu ne treba,
drži se onoga: »Ne smetaj ti, Bože, meni – ne ću ni ja tebi«.
Veliki vjernik za crkvena svadbena slavlja odijeva se kao da ide
na plažu.
Velikom vjerniku sv. misa za njegove potrebe mora biti služena
kad on hoće, a ne kad se može.
Veliki vjernik se čudi kako se njegovo dijete ne može pričestiti
i krizmati, a on je već kupio janjce, a prije toga nije uopće
upitao je li njegovo dijete pohađalo vjeronauk i je li on ikada
došao na roditeljski sastanak.
Velikom vjerniku je važnije kako će njegovo dijete izgledati na
dan Prve sv. pri-česti, hoće li nastupati u priredbi i kako će se
pirovati kod kuće, a ne kako se pripremilo dijete za
prvopričesničko slavlje u crkvi.
Veliki vjernik ne zna da onaj koji nije crkveno vjenčan, i ne
živi s Crkvom ili ne-dolično živi, ne može biti kum.
Veliki vjernik je uvijek bolji od onih koji »ližu oltare«.
Veliki vjernik je papskiji od samoga Pape. On bi mnogo toga u
Crkvi mijenjao, ali sebe nikako.
Veliki vjernik ne zove svećenika svojim bolesnima, ostrjelima
ili nemoćnim uku-ćanima, jer bi se oni mogli prestrašiti i
pomisliti kako im s dolaskom svećeni-ka smrt već stoji na
vratima.
Veliki vjernik za sebe govori da je »veliki vjernik« zato što on
to baš nije. fra Ante Babić
-
3434 VRLIČKO KOLO
VRLIČKI ŽUPNICI
FRA STANKO BR I
Fra Stanko se rodio u Gali, 21. VIII. 1919. Na krštenju je dobio
ime Sre ko. Osnovnu školu je završio u Gali. U Fra-njeva ku
gimnaziju u Sinju stupio je 1930. g., a 1936. g. u novicijat na
Visovcu. Nakon novici-jata u Sinju studira dvije godine fi lozofi
je. Godine 1940. odlazi u Makarsku na studij bogoslovije. Tu je re
en za sve enika1943. g. a teološki studij je završio koncem 1944.
g.
Svoj život je proveo u pastoralnom radu po raznim župama. Vršio
je ove službe: župni pomo nik u Drnišu (1945.-1947.); župnik u
Ki-jevu (1947. -1956.); župnik u Vrlici (1956.-1964.); župnik u
Promini (1964.-1967.); župnik u Potravlju (1967. -1982.); župni
pomo nik u Otoku (1982.-1984.) i lansamostana Gospe Sinjske
(1984.-1986.).
Osim pastoralnog rada i materijalno je radio u žu-pama u kojima
je pastoralno djelovao. U Kijevu je obno-vio župnu crkvu i ku u. U
Vrlici je uredio unutrašnjost župne crkve, a u Potravlju
je nastavio i dovršio izgrad-nju kapele kod župne ku e,te obavio
temeljite obnove u župnoj crkvi.
Fra Stanko je bio prin-cipjelan i vjeran Crkvi u svemu.
Pokazivao je veliku hrabrost srca. Bio je svjestan da i on nosi
odgovornost za sudbinu vjere i Crkve u na-šem narodu. Kao
neustraši-vi propovjednik Evan eljaborio se za istinu. Bio je
o-vjek velikoga srca koji nije štedio sebe. Pomaganje dru-goga bila
je njegova velika krepost i osobina.
U homiliji, prigodom slavlja mise zadušnice za p. fra Stanka, o.
Nadbiskup dr. Frane Frani ovako se, izme u ostaloga, izrazio o
fra Stanki: »… I što bih o njemu mogao re i? Kad sam jutros uo
za njego-vu smrt, pala mi je na pa-met ona tužaljka Davido-va nad
pogibijom Saula: Kako pogibe div, junak!
Tako se i meni u i-nilo: Evo pogibe, oboren je div, junak, koji
je bio za glavu viši od svih nas sa svojom fi gurom, snaž-nom i
jakom fi gurom i svojim jakim glasom.
Uvježbao ga je onda, kad još nije bilo razglasa, pa je mogao
održavati mise na otvorenom, da bi ga uli oni najudaljeniji po ku
ama i poljanama, jer je imao glas grmovit kao truba. Fra Stan-ko je
bio krasan ovjek. Od njegovih ljudskih vrlina po-sebno mi se svi
ala njegova društvenost, komunikativ-nost, koja je svuda pristajala
me u onim seljacima. Bio je jedan od njih, ali se s njima nije
identifi cirao da bude kao oni. On im je bio vo a…«
Fra Stanko je umro u Sinju, 15. IV. 1986. u 68. godini života,
50. redovniš-tva i 43. sve eništva. Poko-pan je u franjeva ku
grobni-cu u Sinju.
-
VRLIČKO KOLO 3535
FRA JOZO JANKOVI
Fra Jozo je ro en u Hr-vacama, 29. VI. 1910. u obitelji Marka i
Pere. Na krštenju je dobio ime Ivan. Osnovnu školu za-vršio je u
Hrvacama, a srednju školu – Franje-va ku klasi nu gimna-ziju u
Sinju. U Novicijat na Visovcu stupio je 1928. Sve ane redov-ni ke
zavjete položio je u Zaostrogu 1932. g. Filozofsko – teološki
studij završio je u Sinju i Makarskoj. Za sve enika je zare en u
Splitu 1934. g., a mladu misu je slavio 29. VII. 1934. u
Hrvacama.
Vršio je ove služ-be: prefekt u sjemeništu (1934.-1936.); župni
po-mo nik u Vrlici (1936. -1940.); župnik Vrlike (1940.-1955.);
župnik Li-šana i defi nitor Provinci-je (1955.-1958.); župnik i
dekan u Drnišu (1958. -1964.); župnik Rupa (1964.-1967.); zamjenik
gvardijana i ispovjednik novaka na Visovcu (1967. -1969.); župnik
Igrana i Drašnica (1969.-1971.); lan samostanske obi-
telji na Visovcu (1971.- 1973.); župnik u Vrpolju/
Knin (1973.-1975.) i lansamostanske obitelji u Si-nju
(1975.-1987.) Umro je u Sinju u 77. godini života, 59. redovništva
i 53. sve eništva.
Fra Jozo je prema svakome bio otvoren, su-sretljiv i nasmijan.
Volio je prirodu, posebno cvije ekoje je s radoš u uzgajao i
njegovao sve dok je god mogao. Sve je to znak da je imao profi
njenu dušu.
Kao mladi sve enik, u 25. godini života, dolazi u Vrliku za pomo
nika. Tada je Vrlika imala 6. 886 sta-novnika. Bio je vrlo revan u
pastoralnom radu. U ško-le gdje je držao vjeronauk ide pješice jer
nije imao prijevoznog sredstva. Kroz
kratko vrijeme upoznao je župu, sve vjernike, a i oni njega. Fra
Jozo je imao neku privla nost u kontaktu s ljudima, dje-com i
odraslima. Bio je uvijek vedar, veseo i raz-govorljiv. Ljudi su
rado susretali i pred njim se rado otvarali. Lako je sve pridobivao
i osvajao. Vjernici su ga doživlja-vali kao svoga duhov-nog oca, u
itelja, pravog
Kristovog pastira. Svi su ga zvali »naš fra Jozo«.
U vremenu II. svjet-skog rata fra Jozo pokazuje svoju veliku krš
ansku i franjeva ku dušu. Kao du-hovni otac briga se za sva-kog
ovjeka, sve izmiruje i sklanja ispred životne rat-ne opasnosti.
Poput dobrog Pastira on je svoj život izložio za sve njih bez
ra-zlike na narodnost i vjeru.
Prigodom sprovodne mise o fra Jozi se ovako izrazio fra Celestin
Bela-mari , Vrli ki župnik:
»…O. fra Jozo u Vr-lici je služio punih 19 go-dina, najprije 4
godine kao pomo nik, zatim 15 godina kao župnik. Žu-pnikom je
postao baš pred
-
36 VRLIČKO KOLO
rat. Ostao je cijelo vrije-me rata u župi sa svojim narodom.
Kroz rat stalno je nosio glavu u torbi, ali nije napustio svoga
naro-da, sje aju i se Kristovih rije i da dobri pastir ne napušta
svoga stada, a najamnik, kada vidi pogi-belj, bježi i ostavlja
povje-reno stado.
I upravo zbog nje-gova boravka s narodom za vrijeme strašnoga
rata bratoubila kog pokazala se njegova ljudska i sve e-ni ka veli
ina tako da je on najpoznatiji župnik u Vrlici, župnik koji je
najviše dobra u inio za vjeru i narod.
Njegov boravak s narodom kroz rat, kao i mogu nost toga
boravka,
pokazuje kako je bio izvan svake politike i iznad svih politika,
imaju i pred o i-ma Boga i narod, i to ne ovaj ili onaj narod, nego
ovjeka kao ovjeka. Zbog
toga je uspio ostati živ na ovoj vjetrometini i u initimnogo
dobra.
Fra Jozo je umro u Si-nju, 15. VI. 1987. i pokopan je u franjeva
ku grobnicu.
Strašno je bilo slu-šati njegovo kazivanje o pogibeljima i
skrivanju. No ivao je u dra ama i kupinama i štalama. Po dva dana
ništa nije oku-sio. Govorio je o poštenju naroda, koji nije ni sebe
mogao zaštititi, a ipak je njega krio po svojim ku-ama. Znali su
magarca
natovariti sijenom, i kao da gone pi u, u travi su mu donosili
komad kruha i lon i mlijeka. Jednom je jedna vojska pitala za nj.
Netko mu je od naroda dojavio i on se skrio u po-to inu ispod
Zduša. Kad je opazio da upravo idu k njemu, sakrio se u duplju
stare vrbe. Valja priznati da su ga branili i pravo-slavci i
katolici,
Pri ao mi je potanko kako su jednom imala biti ubijena 43
ovjeka. Kad je za to doznao, uz pogibelj vlastitoga života, nekako
došao do mjerodavnog i dokazivanjem, ak i pri-jetnjom, na kraju je
uspio spasiti njihove živote….«
F.T.B.
3636 VRLIČKO KOLO
[email protected]
-
VRLIČKO KOLO 3737
TRADICIJSKO (NARODNO) GRADITELJSTVONA PODRUČJU ŽUPE VRLIKA
Smatra se da je graditelj-stvo jedno od najstarijih ljudskih
djelatnosti. Grad-njom (u po ecima) svog zaklona, prvi je
ovjekovkreativni in. U davnini je razvoj tekao polako, tako da je
od izgradnje zaklo-na do ku e-doma prošlo dugo vremena.
Pouzdano se zna da su Hrvati kad su se naseli-li u ove krajeve
sa sobom donijeli iskustvo gra enjaiz svoje stare (o ito šumo-vite)
postojbine. Bila je to jednostavna manja pa e-tvorinasta brvnara
pokri-vena slamnatim krovom na dvije vode, s ognjištem u sredini.
ini se da su dosta dugo svoje domo-ve gradili drvom i u ovim
krševitim krajevima, ma-kar su tu našli ilirsko ro-mansku tradiciju
gradnje u kamenu. (Prihvatili su izgleda, bunju [ emer, ka-žun….]
male okrugle gra-evine koje su im uglav-
nom služile kao zaklon u polju). Kako se od tada, od vremena
doseljenja Hrvata razvijalo seosko graditeljstvo nema gotovo
nikakvih podataka osim pokojeg zapisa putopisa-
ca. No stru njaci koji se bave ovom temom smatra-ju da je sve do
18. stolje aselja ki dom bio skroman. To zasigurno vrijedi za ve
inu hrvatskih krajeva me u koje spada i vrli ki,koji su bili pod
Turcima ili u blizini granice gdje su esto provaljivali i
harali.
A to zna i da u tim prilika-ma nije bilo uvjeta za bilo kakav
razvoj graditeljstva. Tek nakon oslobo enja od Turaka, kada su se
prilike smirile, što zna i po etkom18. stolje a bilo je vrijeme
kada se selja ko graditelj-stvo moglo razvijati.
Stru njaci pretpo-stavljaju da je ispo etkato bila
jednoprostorna ka-mena ku a s ognjištem na sredini s jednim vratim
bez prozora ili s kakvom manjom rupom u zidu, s dvostrešnim krovom
po-krivenim slamom, ševa-rom ili kamenom plo om.Malo kasnije
ognjište (ko-min) se pomi e u jednu stranu a na drugoj stra-ni ku e
je stoka (blago). Ulaze na ista vrata a stoka je odvojena tek
kakvom stijenkom od pletera ili ni-žim kamenim zidom. Ra-
-
3838 VRLIČKO KOLO
zvojem koji slijedi odvaja se stoka u posebne zgrade (štale,
staje…) a iza toga grade se i ku e za spava-nje tako da ona prvotna
ku a ostaje ku a s ognji-štem, zapravo glavna ku -na prostorija. Na
ognjištu se kuhalo, blagovalo, tu se sjedilo, odmaralo, tu se
narodno, selja ko, predaj-no, pu ko, pa i folklorno. Sve su to
sinonimi jed-noga zna enja jer ono je i tradicijsko i narodno i
predajno…… Kako smo ga ovdje nazvali tradi-cijsko želim pojasniti
to zna enje. Defi nira se kao graditeljstvo nastalo u
smještaja gra evine u pro-storu i oblikovanja a isto se tako
prenosila i svijest o razlozima zbog kojih se upravo tako
gradilo.
Danas se za tradicij-sko graditeljstvo s pravom kaže ga je ono
ekološko što danas i u budu nostiima dodatno zna enja.
u dugim zimskim ve eri-ma vodio društveni život. Ognjište je još
i danas simbol obitelji. Tek u 19. stolje u u ovome se kraju ku a
razvija (podiže) u vi-sinu, na kat, nastaju ku ekatnice, zvane
kule.
Tradicijsko gradi-teljstvo se još naziva i
prošlosti, gra eno od sa-mih seljaka odnosno po-luprofesionalnih
skupina, gdje su se znanje i vješti-ne prenosile predajom bez
posredovanja struke, i bez nacrta. Predajom se pre-nosila
cjelokupna vještina gra enja od izbora ma-terijala i njegove
obrade,
Svako tradicijsko gradi-teljstvo, pa i ovo, vrli ko-ga kraja
odre uju dvije vr-ste (skupine) imbenika:
- prirodne zadatosti i - društvene odrednice.U prirodne
zadatosti
spadaju geološki sastav tla, konfi guracija terene, podneblje,
biljni pokrov
-
VRLIČKO KOLO 3939
itd. dok skupinu društve-nih initelja ini organi-zacija
obitelji, povijesni doga aji i s time u vezi migracija, stupanj
materi-jalnog blagostanja, etni -ke zna ajke naroda…..
U svakom tradicij-skom graditeljstvu pa tako i u ovom, ku e se
pojavlju-
materijala do graditeljskog postupka, oblikovanja i korištenja
prostora.
U narodnom gradi-teljstvu ne postoje stilovi, kako je to u
svjetovnom graditeljstvu. U istom vre-menu nalazimo jednostav-ne i
male, kao i razvijene velike ku e. To je naj eš e
mao materijal iz prirode iz svoje najbliže okolice. To je u vrli
kome kraju kamen za zidanje zidova. Minimum drvene gra e za
stropove i krov tako er se moglo na i u prirodi, dok se za
pokrivanje krovo-va koristila ražena slama, ševar (trstika) i
kamene
ju kao posljedica htijenja i mogu nosti, kao skladan i
funkcionalan prostor, us-postavljaju i pritom bitne odnose prema
prirodnom okolišu i društvenoj okoli-ni. Te su ku e esto puta
za-divljuju i primjeri uro enaekološkog procesa gra enjaod izbora
mjesta gra enja i
ovisilo o materijalnim mo-gu nostima pojedine obi-telji.
Siromašniji su gradili male i skromne, a bogatiji (makar je
bogatstvo ovdje relativan pojam) ve e i ra-zvedenije ku e. Sad sve
to pojednostavimo i recimo da je narodni graditelj za gradnju
svojih ku a uzi-
plo e ovisno o lokalnim uvjetima. Sve ono što je trebalo kupiti
to je selja-ku bio problem. Gradnju vodi seoski majstor ili
poluprofesionalna grupa koje je gotovo svako selo imalo. Majstori
su mogli do i i iz susjednog sela ali ne i iz prevelike dalji-
-
4040 VRLIČKO KOLO
ne. Pomagali su uku aniali i suseljani.
Ima nekih elemena-ta koji su svojstveni sva-kom narodnom
graditelj-stvu. To su uz spomenut korištenje materijala iz prirode
i štedljivost, ra-cionalnost (ništa suviš-nog) kao i relativno mali
otvori prozora. Zašto je tomu tako ima više razlo-ga. Svakako su to
razlozi obrane, nemogu nost na-bave stakla ali smatram
najozbiljniji onaj koji proizlazi iz same prirode selja koga
života. A ta je da se njegov rad sastoji od cjelodnevnog borav-ka u
prirodi gdje ga tuku sve vremenske nepogo-de, kiša sunce, vjetar. U
svom se domu seljak želi maksimalno ograditi od tih nepogoda i zato
radi male prozore.
Ku a je (uz konje i kola) bila statusni sim-bol doma ina. (Ni
danas nije druk ije osim što je umjesto konja i kola au-tomobil, a
ku a ostala, kao i ranije). Imu niji su gradili ve e i bolje ku e a
siromašniji manje i skro-mnije. Razvoj tradicijske ku e tekao je
mirno po predaji, bilo je i mijena ali polaganih Stru njacitvrde da
je to bilo do kra-ja 19. st. kada se u tradi-
cijsko graditeljstvo uvla-e gra anske ste evine.
Primarno je to prestanak funkcioniranja ognjišta i uvo enje
limenih šted-njaka, ali ne samo to, što vrijedi za nešto
razvije-nije krajeve, dok u vrli -kom kraju kao, uostalom i u
itavom dalmatinskom zale u, može se re i da tradicijski život traje
sve do II svjetskog rata. Do tada tj. u prvoj polovici 20. st
crijep za pokrivanje ku a nov je materijal. Po-krivaju se ispo etka
samo ku e za stanovanje, kule, dok kužine (vatrenice) i dalje
ostaju pod kamenim plo ama. Polako je sve manje pokrova od slame
ili ševara jer je to materi-jal podložan propadanju.
Nakon II. svjetskog rata dolazi do drasti -nih promjena koje
imaju podlogu u odnosu prema tradiciji. Sve što je tradi-cijsko i
selja ko smatra se nazadnim pa je još i danas pojam seljak i se-lja
ina imaju prizvuk nazadnjaštva i u tome se kontekstu i
upotrebljava-ju. Zanimljiv je taj odnos u to vrijeme, poslije II
svjetskog rata kada vlada-ju u elitu ine ljudi koji u velikoj ve
ini poti u i se-lja kog miljea. Možemo
-
VRLIČKO KOLO 4141
pretpostaviti da se radilo i o kompleksu selja kezemlje. Nove
parole su industrijalizacija, elektri-fi kacija i socijalizam put
su u blagostanje.
Da paradoks bude ve i još pedesetih godi-na 20. st 75% hrvatskog
stanovništva živi u rural-nom, dakle izvangrad-skom prostoru. Ni
struka ni država ne ine ništa da pomognu, da usmjere ra-zvoj sela
iji je razvoj na-ravno vezan uz poljopri-vredu i sto arstvo. Selo i
poljoprivreda bivaju pre-pušteni sami sebi. Seljaci se po injuu
sramiti vlasti-te tradicije, i to je najgo-re što se moglo
dogoditi. Nestaje tradicijski na inživota, nestaje tradicij-ska
svijest. Napušta se tradicijski na in gradnje a novi , novim
materija-lima koji se pojavljuju na tržištu kao što je cement i
beton, - nije uspostavljen. Seljaci se u gradnji svojih ku a
ugledaju na gradnju svojih sumještana koji su se odselili u gradovi
i grade na gradskim perife-rijama. Kasnije, sedam-desetih godina,
vezano za odlazak na rad u inozem-stvo uzori se donose od tamo što
je neprimjereno našem tlu. To su ku e s
nepotrebno puno soba, duga kih mra nih hodni-ka, loših termi kih
svoj-stava….. Tim se ku amane može pore i higijenski standard što
je civilizacij-ska ste evina.
Možda e se netko zapitati kakvih vrednota i ljepota ima u tim
pripro-stim ku ama, bez struje, vode i drugog komfora, bez
minimalnih higijen-skih uvjeta. Što nam zna-e te a ave i
zadimljene
kužine. To su injenica, a te nam ku e ipak nešto zna e. I kad
odstranimo sentimente, one tuma-e prošlost ovoga kraja,
svjedo e nam o životnoj snazi naših predaka kako su u neimaštini
dosegli kozmi ke ljepote. Danas je o ovim stvarima lak-še govoriti
nego još pri-je niti desetak godina jer se ljudi sve manje srame
svoje tradicije a više uvi-aju njezine vrednote pa i
korist koju od njih mogu imati. Kako se lako mogu urediti za
kvalitetno sta-novanje te za bavljenje seoskim turizmom posto-je ve
brojni primjeri. Što nam to može zna iti sutra – detaljnije emo u
slije-de em broju.
Zdravko Živkovi ,dipl. inž. arh.
-
42 VRLIČKO KOLO4242 VRLIČKO KOLO
Crkva Sv. Luke na groblju u naselju Štikovo smjestila se na
prometnoj ko-munikaciji izme u rubnih dijelova Petro-va i Kosova
polja i prostora Podinarja i izvora Krke i Cetine. Ovaj pravac
kori-stio se najvjerojatnije još u prapovijesno doba, a
intenzivnije u anti ko vrijeme kao najkra i pravac iz-me u
teritorija velikog rimskog municipija u Magnumu (na podru juBaline
glavice i Umlja-novi a) i neimenovanog municipija na podru juoko
izvora rijeke Ceti-ne o kojem nam govori natpis: I(ovi) O(ptimo)
M(aximo) / T(itus) (‘) A(u)r(elius) Ma/ximus / q(uin) q(uennalis)
suop / v(otum) l(ibens) s(olvit) (Vidi: Corpus Inscrip-
tionum Latinarum III, 14967). Ovaj pri-jelaz preko obronka
Svilaje koristili su i Turci u svom posljednjem pokušaju da zauzmu
Drniš 1715. godine. Cesta pro-lazi najvjerojatnije negdje kod
srednjo-vjekovne crkve Sv. Luke s obzirom da su takvi objekti naj
eš e locirani duž anti -
kih komunikacija koje su korištene od srednjeg vijeka sve do
moder-nog doba i francuske i austrijske cestogradnje (Vidi prikaz
srednjovje-kovnih cestovnih prava-ca na venecijanskoj karti glavnih
putnih pravaca u Dalmaciji iz 1757. go-dine kod: Mirela Slukan Alti
, Povijesna Geo-grafi ja rijeke Krke. Kar-tografska svjedo
anstva,Šibenik, 2007. 86,87).
SREDNJOVJEKOVNA CRKVASREDNJOVJEKOVNA CRKVASV. LUKE U ŠTIKOVUSV.
LUKE U ŠTIKOVU
-
VRLIČKO KOLO 43VRLIČKO KOLO 4343
Bez obzira na dostatnu koli inupisanih povijesnih vrela i
znanstvenih radova o prostoru izme u izvora iko-le, Krke i Cetine,
kod pokušaja identi-fi kacije i imenovanja konkretnih mjesta
nailazimo na ozbiljne poteško e. Tako o Štikovu iz najranije
povijesti bilježi-mo tek nalaz zlatnika bizantskog cara Konstantina
V. Kopronima (741. – 775.) predstavnika Isaurijske dinastije (Vidi:
Lujo Marun, Starinarski dnevnici, Split, 1998., 111.).
Crkva Sv. Luke jednostavna je jed-nobrodna longitudinalna gra
evina s polukružnom apsidom, pravilne orijen-tacije. Gra ena je od
priklesanog kame-na izvana ožbukana. Brod je prekriven drvenim
krovištem na dvije vode s po-krovom od kupe kanalice, a apsida ima
polukalotu s pokrovom od kamenih plo-a. Krovište je neznatno
podignuto od
originalne visine. Na pro elju se nalazi jednostavni pravokutni
glavni portal uo-kviren kamenim pragovima, lijevo i de-sno od njega
po jedan manji kvadratni prozor s kamenim pragovima, a iznad
portala okulus. Vrh pro elja je profi li-rani podanak za preslicu s
profi liranom kasnobaroknom preslicom za jedno zvo-no. U
unutrašnjosti crkva ima umjesto stropa neprimjerenu
armiranobetonsku deku. U svetištu je jednostavna kamena menza. La a
i svetište su iznutra ožbu-kani i obojani tako da se na
trijumfalnom luku vide samo dva kamena poluimposta karakteristi na
za srednjovjekovni na ingradnje. U svetištu se nalaze i tri omanje
niše opet povezane sa srednjovjekovnom liturgijom. Na zapadnom zidu
s lijeve strane ulaznih vrata uzidana je jednostav-
-
4444 VRLIČKO KOLO
1988. – 1989. godine nisu bili obavlje-ni na prihvatljivi na in
(napravljena je betonska plo a umjesto stropa koja za-sijeca tjeme,
a pod je povišen i pokriven poliranim kamenim plo ama koje
uma-njuju estetski doživljaj malog srednjo-vjekovnog objekta).
Crkva Sv. Luke je do danas zadržala skromni izgled na lokalitetu
koje je po-sve neistražen. Nakon istraživanja koje bi trebalo
prethoditi obnovi crkve mo iemo nešto više kazati o vremenu
grad-
nje, razli itim promjenama koje su se na crkvi dogodile i
eventualnim ranijih arheološkim slojevima. Konzervatorski zahvat
obnove crkve treba zapo eti ar-hitektonskim snimanjem postoje eg
sta-nja koje konzervatorima pruža osnovne informacije o objektu
(tlocrt, pogledi na pro elja, karakteristi ni presjeci i
arhi-tektonski detalji). Tako prikupljeni po-daci i usporedba sa
sli nim sakralnim objektima nude polazišne osnove za da-taciju
crkve, ali bez obzira što crkva sada odaje dojam tipi nog
srednjovjekovnog
objekta tijekom obveznog arheološkog istraživanja u podnici i
oko crkve mogu-i su iznena uju i rezulta-
ti: dobar broj naših malih crkava u zale u priobalja pokazuje
kontinuirane faze gradnje od ranog kr-š anstva do novog vijeka
uvijek na istom mjestu i u istim ili neznatno izmije-njenim
gabaritima.
Ivo Glavaš(Ministarstvo kulture,
Konzervatorski odjelu u Šibeniku)
na kamena škropionica. Crkva je u baro-knoj fazi možda imala kor
s obzirom na postojanje po jedne jednostavne kamene konzole na
unutrašnjem dijelu sjevernog i južnog zida u dijelu la e bliže
ulaznim vratima. Izvana na apsidi crkve uzidan je kamen s
isklesanim križem i natpisom: INRI / ADI 26 / MAGIO / 1780.
Sude i prema promjenama koje se itaju u strukturi i detaljima,
crkva je
kroz stolje a doživljava-la odre ene preinake, ali one nisu
bitnije utjecale na njen izvorni srednjo-vjekovni vanjski izgled i
ugo aj. Obnova iz 1780. godine je zabilježena na apsidi, ali ona je
više zna ila povratak objekta sakralnoj funkciji nakon
katastrofalnih mleta ko-turskih ratova, a manje preoblikovanje
postoje-eg objekta. Radovi na
crkvi koji su izvedeni od
-
VRLIČKO KOLO 45VVVRVRRVRVRVRVRVRVRVRRVRVVVVV LLLLILLL
ČKČKČKČČČČKČKKČKČKČKČKČKČČKČKČČKČKČKKČKKO O OO
KOKOKOOOOOOOOOOOLOLOLOLOLLLLLLLLLLL
4544544455455454555454545445454545454544454454455454545455444544444545454545554555545445445545455545444445445545544444444454545454545554544544544555455454454545545545454454545454454545545454445555544445454545554455554544445554444444445545544444455555554455545455544455555545555555554555554455555545445444545454545455545554545455454454545444544544545454545554545444545454545545554545454455454555544444544554555444444454545454545455544544544555455454554554554554454545454454545545454445555554444544555455455455555444455544444444454554445555444555555545555544455555544555554555554455555555VRLIČKO
KOLO 4545
Gledaju i krajolik naše-ga dalmatinskog zale-a, suo it emo se s
dva
potpuno suprotna prizora: bezvodnim surovim ka-menjarom s
oskudnom ve-getacijom na jednoj strani i prekrasnim vodotocima što
zadivljuju om silinom usijecaju duboke kanjone ili lagano teku
plodnim
zemlje zapravo vrlo bogat vodom. Taj zaklju ak pro-izlazi iz
ukupne koli inegodišnjih oborina, iako ne-ravnomjerno raspore
enihna jesensko-zimsko razdo-blje, a isto tako iz množine vodotoka
koje na njemu nalazimo. ak devet rijeka presijeca Dalmaciju i
otje-e u Jadran! Ako to uspore-
dimo s Palestinom (današ-nji Izrael) koja je veli i-nom tako er
usporedljiva s Dalmacijom, onda je tih devet rijeka prema jednom
biblijskom, ali vodom sla-bašnom, Jordanu nemjer-ljivo
bogatstvo.
Ne spominjemo ovdje tu usporedbu bez razloga. Poznato je, naime,
da je prostor Bliskog Istoga op-enito siromašan vodom i
da je upravo današnja izra-elska država u svjetskim razmjerima
primjer kraj-njeg iskorištavanja raspo-ložive vode i pretvaranja
pustinje u poljoprivredni raj. Zanemarimo za tre-nutak dugoro ne
gotovo sigurne nepoželjne poslje-dice tih djelovanja i poku-šajmo
zamisliti odgovor na ovo pitanje: kakve bi osje aje mogao imati
neki židovski turist, koji ima na
takvim životnim okolno-stima izgra en odnos pre-ma vodi, kad bi
se našao primjerice na našim Pli-tvi kim jezerima? Prema svjedo
enju nekih turisti -kih vodi a oni izražavaju mješavinu divljenja i
ne-vjerice: divljenje zbog ne-ponovljive ljepote i obilja vode i
nevjericu da sve to vodeno bogatstvo neisko