JUS IEC 79-10 Električni uređaji za eksplozivne gasne atmosfere Klasifikacija opasnih prostora PREDGOVOR Tekst dokumenta 31J/39/FDIS, buduće izdanje 3 IEC-a 79-10, pripremljen od strane SC 31J (Klasifikacija opasnih prostora i zahtevi za instalacije), Tehničkog komiteta IEC TC 31 (Električni uređaji za eksplozivne atmosfere) podnesen je na IEC-CENELEC paralelno glasanje i usvojen od CENELEC-a kao EN 60079-10 28.11.1995 godine. Utvrđeni su sledeći datumi: ● Poslednji datum do koga ovaj evropski standard mora biti primenjen ma nacionalnom nivou publikovanjem identičnog nacionalnog standarda ili usvajanjem 01.09.1996 godine ● Poslednji datum do koga nacionalni standardi koji su u suprotnosti sa ovim moraju biti povućeni 01.09.1996 godine Aneksi označeni kao “normativni” deo su teksta standarda. Aneksi koji su označeni kao “informativni” dati su samo zbog informacije. U ovom standardu Aneks ZA je normativan, a aneksi A, B i C su informativni. Aneks ZA je dodat od strane CENELEC. Tekst internacionalnog standarda IEC 79-10 (1995), zajedno sa ispravkom od maja 1996 godine odobren je od CENELEC-a kao Evropski standard bez bilo kakve modifikacije. 41
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
JUS IEC 79-10Električni uređaji za eksplozivne gasne atmosfereKlasifikacija opasnih prostora
PREDGOVOR
Tekst dokumenta 31J/39/FDIS, buduće izdanje 3 IEC-a 79-10, pripremljen od strane SC 31J
(Klasifikacija opasnih prostora i zahtevi za instalacije), Tehničkog komiteta IEC TC 31
(Električni uređaji za eksplozivne atmosfere) podnesen je na IEC-CENELEC paralelno glasanje
i usvojen od CENELEC-a kao EN 60079-10 28.11.1995 godine.
Utvrđeni su sledeći datumi:
● Poslednji datum do koga ovaj evropski standard mora biti primenjen ma nacionalnom nivou
publikovanjem identičnog nacionalnog standarda ili usvajanjem
01.09.1996 godine
● Poslednji datum do koga nacionalni standardi koji su u suprotnosti sa ovim moraju biti
povućeni
01.09.1996 godine
Aneksi označeni kao “normativni” deo su teksta standarda. Aneksi koji su označeni kao
“informativni” dati su samo zbog informacije. U ovom standardu Aneks ZA je normativan, a
aneksi A, B i C su informativni. Aneks ZA je dodat od strane CENELEC.
Tekst internacionalnog standarda IEC 79-10 (1995), zajedno sa ispravkom od maja 1996 godine
odobren je od CENELEC-a kao Evropski standard bez bilo kakve modifikacije.
UVOD
U prostorima gde se mogu stvoriti opasne količine i koncentracije zapaljivog gasa ili pare,
moraju se primeniti zaštitne mere da bi se redukovao rizik od eksplozije. Namena ovog
standarda je da definiše osnovne kriterijume na osnovu kojih se rizik od paljenja može proceniti
i da da uputstva za projektovanje i upravljanje parametrima koji se mogu koristiti u cilju
smanjenja rizika.
Za električne uređaje i aparate ovaj Standard se koristi kao osnova za pravilan izbor i
instalisanje uređaja namenjenih korištenju u eksploziono ugroženim prostorima. Za detalje treba
uzeti u obzir i odgovarajuće pojedinačne standarde koji se odnose na tu vrstu uređaja.
41
1. GENERALNO
1.1 Važnost standarda
Ovaj standard odnosi se na klasifikaciju opasnih prostora u kojima se može pojaviti rizik od
zapaljivih gasova sa ciljem da se omogući pravilan izbor instalacije i aparata (Vidi napomene 1 i
4). On je namenjen za prostore u kojima postoji rizik od paljenja zbog prisustva zapaljivog gasa
ili pare, u smeši sa vazduhom pod normalnim atmosferskim uslovima, ali se ne odnosi na:
a rudnike koji su ugroženi rudničkim gasom;
b preradu i proizvodnju eksploziva;
c prostore u kojima rizik može nastati zbog pojave zapaljive prašine ili vlakana;
d katastrofalne greške koje su izvan koncepta nenormalnih pojava na koje se odnosi ovaj
Standard (vidi napomenu 3);
e prostorije za medicinske namene;
f prostore u kojima pojava zapaljivih maglica može dovesti do pojave nepredvidljivih rizika i
koji zahtevaju posebna razmatranja (vidi napomenu 5).
Ovaj Standard ne uzima u obzir posledice šteta.
Definicije i objašnjenja termina date su zajedno sa osnovnim principima i procedurama koje se
odnose na klasifikaciju opasnih prostora.
Za detalje koje se odnose na domete opasnih prostora u specifičnim industrijskim pogonima ili
aplikacijama mogu se uzeti u obzir standardi koji se odnose na te industrije ili te namene.
U ovom Standardu prostor je trodimenzionalno područje ili domen.
Atmosferski uslovi podrazumevaju varijacije iznad ili ispod nivoa od 101,3kPa (1013mbar) i 20oC (293K) pod
uslovom da te varijacije imaju zanemariv učinak na eksplozione osobine zapaljivih materijala.
Katastrofalne greške u ovom kontekstu odnose se na primer na pucanje procesne posude ili cevovoda, ako takav
događaj nije predvidljiv.
U svakom procesnom postrojenju, bez obzira na njegovu veličinu, mogu postojati brojni uzročnici paljenja osim
onih koji su povezani sa električnim uređajima. Odgovarajuća predostrožnost neophodna je da se osigura sigurnost
u ovom smislu. Ovaj se standard može koristiti uz procenu ostalih izvora paljenja.
Maglice se mogu formirati ili biti prisutne u isto vreme kad i zapaljive pare. To može uticati na način na koji
zapaljivi materijal disperguje i domet ugroženih prostora. Striktna primena klasifikacije prostora za gasove i pare
zbog toga što karakteristike zapaljivosti maglica nisu uvek predvidive. Ako je teško odlučiti o klasi i dometu zona
41
kriterijumi primenjivi za gasove i pare će, u većini slučajeva, dati siguran rezultat. Bez obzira na to, svaki slučaj
pojave zapaljivih maglica mora se provesti posebno razmatranje.
1.2 Referentni dokumenti
Sledeći normativni dokumenti sadrže tekstove koji se odnose na ovaj standard. U vreme
objavljivanja naznačene edicije bile su validne. Svi normativni dokumenti su podložni reviziji i
smatra se preporučljivm da se ispita mogućnost primene najsvežijeg izdanja ovih dokumenata
koji su naznačeni ispod(1). Članice IEC-a i ISO-a poseduju registre važećih međunardodnih
standarda.
2. DEFINICIJE I POJMOVI
2.1 Eksplozivna gasna atmosfera
Smeša zapaljivog materijala u formi gasa ili pare sa vazduhom, pod atmosferskim uslovima, u
kojoj se, nakon paljenja, sagorevanje brzo širi kroz nesagorelu smešu. (IEV 426-02-03,
modifikovan)
Napomena: Mada smeša iznad gornje granice eksplozivnosti (GGE) nije eksplozivna gasna atmosfera, ona to može
lako postati i u izvesnim slučajevima kod klasifikacije gasnih smeša, preporučljivo je smatrati je eksplozivnom
gasnom atmosferom.
2.2 Opasan (ugrožen) prostor
Prostor u kome je eksplozivna gasna atmosfera prisutna ili se može očekivati da bude prisutna u
količinama koje iziskuju specijalne uslove za konstrukciju, instalaciju i korištenje uređaja. (IEV
426-03-01 modifikovan)
2.3 Siguran (neugrožen) prostor
Prostor u kome se ne očekuje da eksplozivna gasna atmosfera bude prisutna u količinama koje
iziskuju specijalne uslove za konstrukciju, instalaciju i korištenje uređaja. (IEV 426-03-02
modifikovan)
2.4 Zone opasnosti
Opasni prostori se klasifikuju u zone prema učestalosti pojavljivanja i trajanju gasne atmosfere
41
kako sledi:
2.4.1 Zona 0
Prostor u kome je eksplozivna gasna atmosfera prisutna trajno ili u dužim vremenskim
periodima (IEV 426-03-03 modifikovano)
2.4.2 Zona 1
Prostor u kome se eksplozivna gasna atmosfera moguća i u normalnim eksploatacionim
uslovima. (IEV 426-03-04)
2.4.3 Zona 2
Prostor u kome nije verovatno da se eksplozivna gasna atmosfera pojavi u normalnim
eksploatacionim uslovima, a ako se pojavi, onda će to biti veoma retko i trajanje te pojave biće
kratko. (IEV 426-03-05)
Učestanost pojave eksplozivne smeše i njeno trajanje mogu se uzeti iz standarda koji se odnose na specifične
industrije ili primene.
2.5 Izvori ispuštanja
Tačka ili lokacija iz koje zapaljivi gas, para ili ili tečnost mogu isticati u atmosferu tako da se
može formirati eksplozivna gasna atmosfera (IEV 426-03-06 modifikovan)
2.6 Stepen ispuštanja
Postoje tri osnovna stepena ispuštanja kao što je dato u nastavku, u redosledu po smanjenju
verovatnoće formiranja gasne smeše:
a trajni stepen;
b primarni stepen;
c sekundarni stepen.
Izvor ispuštanja može imati bilo koji od ova tri stepena ispuštanja ili biti kombinacija bilo kog
od njih.
2.6.1 Trajni stepen ispuštanja
41
Ispuštanje koje je kontinualno ili se očekuje da traje duže vreme.
2.6.2 Primarni stepen ispuštanja
Ispuštanje koje se može očekivati periodično ili povremeno u toku normalnog rada.
2.6.3 Sekundarni stepen ispuštanja
Ispuštanje za koje se ne očekuje da se desi u normalnim uslovima rada, a ako se desi, to će biti
retko i trajaće kratko vreme.
2.7 Količina ispuštanja (Emisivnost izvora 1 )
Količina zapaljivog gasa ili pare emitovana iz izvora ispuštanja u jedinici vremena.
2.8 Normalan rad
Situacija kada oprema radi unutar granica projektovanih parametara.
Napomene: 1. Mala ispuštanja zapaljive materije mogu biti deo normalnog rada. Na primer, ispuštanje sa zaptivača
koje se odnosi na vlaženje od strane fluida koji se pumpa smatra se malim ispuštanjem.
2. Kvarovi (kao pucanje zaptivača pumpe, pucanje zaptivača prirubnice ili akcidentno izlivanje
2.9 Ventilacija
Kretanje vazduha i njegova zamena svežim vazduhom zbog efekata vetra, razlike temperatura,
ili veštački (na primer ventilatorima)
2.10 Granice eksplozivnosti
2.10.1 Donja granica eksplozivnosti (DGE)
Koncentracija zapaljivog gasa ili pare sa vazduhom, ispod koje gasna atmosfera nije
eksplozivna (IEV 426-02-09 modifikovano)
2.10.2 Gornja granica eksplozivnosti (GGE)
Koncentracija zapaljivog gasa ili pare sa vazduhom, iznad koje gasna atmosfera nije
eksplozivna (IEV 426-02-09 modifikovano)
1 Termin po predlogu autora nacrta Standarda
41
2.11 Relativna gustina gasa ili pare
Gustina gasa ili pare u odnosu na gustinu vazduha na istom pritisku i istoj temperaturi (vazduh
jednako 1).
2.12 Zapaljivi materijal
Materijal koji je samozapaljiv ili je u stanju da produkuje zapaljivi gas, paru ili maglicu.
2.13 Zapaljiva tečnost
Tečnost koja je sposobna da emituje zapaljive pare pod bilo kojim predvidivim radnim uslovima.
2.14 Zapaljivi gas ili para
Gas ili para koja kad je u smeši sa vazduhom u određenim omerima formira eksplozivnu gasnu
atmosferu.
2.15 Zapaljiva maglica
Kapljice zapaljive tečnosti, dispergovane u vazduhu tako da formiraju eksplozivnu atmosferu.
2.16 Temperatura paljenja (plamište)
Najniža temperatura tečnosti kod koje, pod određenim standardizovanim uslovima, tečnost
odaje pare u količini da može formirati sa vazduhom zapaljivu smešu para/vazduh.
2.17 Tačka ključanja
Temperatura ključajuće tečnosti na atmosferskom pritisku od 101,3kPa (1013mbar).
Napomena: Za smeše tečnosti treba uzeti početnu temperaturu ključanja. Početna temperatura ključanja koristi se
za smeše tečnosti da se ukaže na najnižu vrednost tačke ključanja za rang prisutnih tečnosti, a određena je
standardnom laboratorijskom destilacijom bez frakcionisanja.
2.18 Pritisak pare
Pritisak koji se dobije kad je čvrsto telo ili tečnost u ravnoteži sa sa svojom vlastitom parom. On
je zavisan od substance i od temperature.
41
2.19 Temperatura samopaljenja (temperatura paljenja) eksplozivne gasne atmosfere
Najniža temperatura zagrejane površine na kojoj će, pod specificiranim uslovima, doći do
paljenja zapaljive materije u formi gasne ili parne smeše sa vazduhom.
Napomena: Standardi IEC 79-4 i IEC 79-4A daju metode za određivanje ove temperature (IEV 426-02-01,
modifikovano)
3. SIGURNOST I KLASIFIKACIJA PROSTORA
3.1 Principi sigurnosti
Postrojenja u kojima se rukuje sa zapaljivim materijalima ili u kojima se oni skladište treba da
se projektuju, koriste i održavaju tako da je bilo koje ispuštanje zapaljivih materijala i saglasno
tome domet zona potrebno držati na minimumu, kako u normalnim uslovima tako i u ostalim
situacijama, u odnosu na učestalost, trajanje i količinu ispuštanja. U slučaju aktivnosti
održavanja različitih od onih u normalnom radu, domet zona može biti poremećen, ali se
očekuje da to bude obuhvaćeno sistemom radnih dozvola.
U kritičnim situacijama treba obratiti pažnju na isključenje neodgovarajuće električne opreme,
zaustavljanje procesa zatvaranje procesnih posuda, sprečavanje isticanja i kad je moguće
obezbeđenje dodatne sigurnosne ventilacije.
Ako postoji mogućnost egzistencije gasne eksplozivne atmosfere moraju se poduzeti sledeći
koraci:
a eliminisati verovatnoću da se eksplozivna gasna atmosfera pojavi oko izvora paljenja, ili
b eliminisati izvor paljenja.
Ako ovo nije moguće, zaštitne mere, procesna oprema, procesni sistemi i procedure treba da
budu tako odabrani i pripremljeni da je verovatnoća koincidencije a) i b) tako mala da se može
prihvatiti. Takve mere mogu biti korištene samo ako se smatraju visoko pouzdanim, ili u
kombinacijama kada se može postići odgovarajući nivo sigurnosti.
3.2 Klasifikacija opasnih prostora
Klasifikacija prostora je metoda analize i klasifikovanja okruženja u kome se može pojaviti
gasna atmosfera u cilju olakšanja pravilnog izbora instalacija i uređaja koji se sigurno mogu
41
koristiti u takvom okruženju, imajući u vidu grupu gasa i temperaturnu klasu.
U većini stvarnih situacija kod kojih se koriste zapaljivi materijali teško je osigurati da se
eksplozivna gasna smeša neće nikad pojaviti. Može takođe biti teško obezbediti da uređaji neće
nikad biti uzročnici paljenja. Stoga, u situacijama u kojima postoji velika verovatnoća pojave
eksplozivne smeše oslonac se traži u korištenju uređaja kod kojih je verovatnoća pojave
eksplozivne smeše mala. Obrnuto, ako je verovatnoća pojave eksplozivne gasne atmosfere
smanjena, mogu se koristiti uređaji konstruisani po manje oštrim kriterijumima.
Retko je moguće da se jednostavnim uvidom u postrojenje ili projekat postrojenja odluči koji
deo postrojenja odgovara definiciji za tri zone (zona 0, 1 i 2). Stoga je neophodan detaljniji
pristup, a to uključuje analizu osnovnih mogućnosti da se pojavi eksplozivna gasna atmosfera.
Prvi korak je procena verovatnoće pojave eksplozivne smeše u skladu sa definicijama zone 0, 1
i 2. Kad se jednom verovata učestalost i trajanje ispuštanja (dakle i stepen izvora ispuštanja),
količina ispuštenog zapaljivog materijala (emisivnost izvora) koncentracija, brzina ispuštanja,
ventilacija i drugi faktori koji utiču na tip i/ili domet zone odrede, to predstavlja čvrstu osnovu
po kojoj se određuje verovatno prisustvo eksplozivne gasne atmosfere u okruženju. Ovaj pristup
stoga zahteva da se preduzmu detaljna razmatranja svakog dela procesne opreme koji sadrži
zapaljivi materijal i koji stoga može biti izvor ispuštanja.
Posebno zona 0 i zona 1 treba da se minimiziraju po broju kao i dometu projektovanjem
odgovarajućih radnih procedura. Drugim rečima postrojenja i instalacije treba da su uglavnom
zona 2 ili neopasni prostori. Ako je ispuštanje zapaljivog materijala neizbežno, elementi
procesne opreme treba da se ograniče na one koji predstavljaju sekundarne izvore ispuštanja, ili
ako ovo nije moguće (kad su primarni ili trajni izvori neizbežni), ispuštanje treba da bude
veoma ograničenog kapaciteta i trajanja. Kod provođenja klasifikacije ovi principi treba da
budu primarni. Ako je neophodno, kontrukcija, funkcija i lokacija procesne opreme treba da
osigura da, čak i u nenormalnom radu, količina u atmosferu ispuštenog zapaljivog materijala
bude minimizirana, da bi se smanjio domet opasnih prostora.
Kad je jednom postrojenje klasifikovano i dokumentacija izrađena, važno je da se nikakva
modifikacija na opremi ili radnim procedurama ne čini bez konsultacije sa odgovornim za
klasifikaciju prostora. Ovakva modifikacija, bez saglasnosti odgovornog za klasifikaciju
prostora može obezvrediti klasifikaciju prostora. Neophodno je takođe obezbediti da sva
procesna oprema koja utiče na klasifikaciju i koja je podvrgnuta remontu bude bude pažljivo
41
ispitana i proverena za vreme i posle ponovnog sklapanja sa ciljem da se osigura da integritet
originalne konstrukcije, u delu u kome to utiče na sigurnost, bude održan pre ponovnog
stavljanja u pogon.
4. PROCEDURA KLASIFIKACIJE PROSTORA
4.1 Opšta načela
Klasifikacija prostora treba da se radi od strane onih koji poznaju karakteristike zapaljivih
materijala, procese i opremu uz konsultacije, ako je potrebno, sa osobljem zaduženim za
sigurnost, elektroinženjerima i drugim tehničkim osobljem.
Sledeće tačke daju smernice za proceduru klasifikovanja prostora u kojima može egzistirati
eksplozivna atmosfera koja može biti svrstana u zone 0, 1 i 2. Primer šematskog pristupa
klasifikaciji opasnih prostora dat je na slici C1.
4.2 Izvori ispuštanja
Osnovni elementi za utvrđivanje tipova opasnih zona je identifikacija izvora ispuštanja i
utvrđivanje stepena ispuštanja.
Kako eksplozivna gasna atmosfera može postojati samo kad je zapaljivi gas ili para prisutna u
smeši sa vazduhom, neophodno je odlučiti dali neki od tih zapaljivih materijala može postojati u
prostoru koji se klasifikuje. Generalno rečeno, takvi gasovi ili pare (ili zapaljive tečnosti ili
čvrste materije koji ih mogu emitovati) se nalaze unutar procesne opreme koja može, ali ne
mora biti potpuno zatvorena. Neophodno je identifikovati gde zapaljiva atmosfera može
postojati unutar procesne opreme ili gde ispuštanje zapaljivih materijala može uzrokovati
stvaranje zapaljive atmosfere izvan procesnog postrojenja.
Svaki deo procesne opreme (na primer rezevoar, pumpa, cevovod, posuda) treba posmatrati kao
potencijalni izvor ispuštanja zapaljivog materijala. Ako taj deo nikad ne može sadržati zapaljivi
materijal on sigurno ne može stvarati opasan prostor oko sebe. Isto važi ako taj deo opreme
sadrži zapaljivi materijal ali ne može da ga emituje u atmosferu (na primer potpuno zavareni
cevovodi ne smatraju se izvorom ispuštanja).
Ako se utvrdi da deo procesne opreme može ispuštati zapaljivi materijal u atmosferu,
neophodno je, pre svega, odrediti stepen ispuštanja u saglasnosti sa definicijom, utvrđivanjem
verovatne frekvencije i trajanja ispuštanja. Treba imati u vidu da otvaranje delova zatvorenog
41
procesnog sistema (na primer za vreme menjanja filtera ili punjenja peći) predstavlja takođe
izvor ispuštanja kod klasifikacije opasnih prostora. Ovom procedurom svaki izvor treba
klasifikovati bilo kao trajni, primarni ili sekundarni.
Kad se utvrdio stepen izvora ispuštanja, neophodno je odrediti količini ispuštanja (emisivnost) i
druge faktore koji utiču na tip i domet zone opasnosti.
4.3 Tip zone
Verovatnoća prisutva gasne atmosfere i prema tome i zona opasnosti uglavnom zavise od izvora
ispuštanja 2 i ventilacije.
4.4 Razmere zona opasnosti
Na razmere zone opasnosti uglavnom utiču sledeći fizičko hemijski parametri od kojih neki
predstavljaju vlastite osobine zapaljivog materijala, dok su druge specifičnosti tehnološkog
procesa. Zbog jednostavnosti, efekat svakog od parametara koji su navedeni u nastavku
objašnjen je uz predpostavku da su ostali parametri ostali nepromenjeni.
4.4.1 Količina ispuštenog gasa odnosno pare (emisivnost izvora)
Što je veća emisivnost izvora to su veće i razmere zone opasnosti. Količina ispuštenog
materijala zavisi od drugih parametara, kao na primer:
a Geometrije izvora ispuštanja
Ovo se odnosi na fizičke karakteristike izvora ispuštanja, na primer otvorena površina,
prirubnica koja ispušta, itd (Vidi aneks A).
b Brzina ispuštanja
Za dati izvor ispuštanja, emisivnost raste sa sa brzinom ispuštanja. U slučaju produkta koji
postoji unutar procesne opreme, brzina ispuštanja je ovisna o pritisku u tehnološkom sistemu i
geometriji izvora ispuštanja. Veličina oblaka zapaljivog gasa ili pare određena je veličinom
količinom ispuštenog gasa i disperzijom. Gas ili para koja koja ističe iz neke pukotine velikom
brzinom razviće mlaz u obliku kupe koji će povlačiti vazduh i sam se razblaživati. Razmere
2 Napomena: Trajni izvor ispuštanja normalno vodi zoni 0, primarni izvor zoni 1 a sekundarni zoni 2 (Vidi Aneks B)
41
eksplozivne atmosfere biće gotovo neovisne o brzini vetra. Ako je ispuštanje na maloj brzini, ili
je njegova brzina umanjena sudarom sa čvrstim objektom, na njega će uticati vetar i i njeno
razblaženje i razmere zone zavisiće o brzini vetra.
c Koncentracija
Emisivnost raste sa koncentracijom zapaljivog gasa ili pare u ispuštenoj smeši.
d Isparljivost zapaljive tečnosti
Ona se u principu odnosi na parni pritisak i toplotu isparavanja. Ako parni pritisak nije poznat,
tačka ključanja i tačka paljenja može se uzeti kao orijentacija.
Eksplozivna atmosfera ne može postojati ako je tačka paljenja (flash point) iznad maksimalne
temperature zapaljive tečnosti. Što je tačka paljenja niža to su veće razmere zone. Ako se
zapaljivi materijal ispušta u formi maglice (kod špricanja - lakiranja na primer) eksplozivna
gasna atmosfera može se na primer formirati i ispod tačke paljenja materijala.
Napomene: 1. Tačke paljenja zapaljivih tečnosti nisu precizne fizičke veličine, posebno za smeše
2. Neke tečnosti (npr. neki halogenizovani ugljovodonici) nemaju tačku paljenja mada mogu
formirati eksplozivnu gasnu atmosferu. U tom slučaju ravnotežna temperatura tečnosti koja
odgovara zasićenoj koncentraciji na donjoj granici eksplozivnosti treba da se uporedi sa
relevantnom maksimalnom temperaturom tečnosti.
e Temperatura tečnosti
Parni pritisak se povećava sa temperaturom, uzrokujući tako povećanje ispuštanja zbog isparavanja.
Napomena: Temperatura tečnosti nakon što je ona ispuštena može se povećati npr zbog vrelih površina ili visoke
ambijentalne temperature.
4.4.2 Donja granica eksplozivnosti (DGE)
Za dati volumen ispuštenog gasa ili pare kod niže DGE više veće razmere opasnog prostora
4.4.3 Ventilacija
Kod povećanja stepena ventilacije, razmere zone biće umanjene. Prepreke koje ometaju
ventilaciju mogu povećati razmere zone opasnosti. Sa druge strane, neke prepreke, na primer
41
kanali, zidovi ili plafoni, mogu ograničiti zonu.
4.4.4 Relativna gustina ispuštenog gasa ili pare
Ako je gas ili para znatno lakša od vazduha ona teži da se kreće na gore. Ako je pak znatno teža
teži da se akumuliše na nivou poda. Horizontalne razmere zone opasnosti na nivou poda
povećavaju se sa povećanje relativne težine, a vertikalne razmere iznad izvora se povećavaju
kod manjih relativnih gustina. 3,4
4.4.5 Ostali parametri koje treba razmatrati
a Klimatski uslovi.
b Topografija tla.
4.4.6 Ilustrativni primeri
Neki od načina na koji gore pomenuti parametri utiču na ispuštanje gasa ili pare i razmere zone
opasnosti pokazani su u primerima u Aneksu C.
a Izvor ispuštanja: otvorena površina tečnosti.
U većini slučajeva temperatura tečnosti će biti ispod tačke ključanja i količina ispuštene pare
ovisiće uglavnom o sledećim parametrima:
● temperaturi tečnosti;
● parnom pritisku tečnosti na temperaturi površine;
● veličini površine isparavanja.
b Izvor ispuštanja: stvarno trenutno isparavanje tečnosti (na primer sa mlaza ili spreja)
Kako ispuštena tečnost isparava stvarno trenutno, količina ispuštenih para jednaka je veličini
protoka tečnosti i ovisi o sledećim parametrima:
● pritisku tečnosti;
● geometriji izvora ispuštanja.
3 Za praktičnu primenu, neki gas ili para relativne težine ispod 0,8 smatra se lakšom od vazduha. Ako im je relativna težina veća od 1,2 oni se smatraju težim od vazduha. Između ovih vrednosti, moraju se razmotriti obe mogućnosti. 4 Iskustvo pokazuje da se amonijak teško pali i ispušteni gas se brzo disipira na otvorenom prostoru, tako da će eksplozivna gasna atmosfera biti zanemarivih razmera.
41
Ako tečnost ne isparava trenutno situacija je složena zbog toga što kapljice, mlaz tečnosti i
lokve mogu formirati odvojene izvore ispuštanja.
c Izvor ispuštanja: curenje gasne smeše.
Na količinu ispuštenog gasa utiču sledeći parametri:
● pritisak gasa unutar uređaja koji ga sadrže;
● geometriji izvora ispuštanja;
● koncentracija zapaljivog gasa u ispuštenoj smeši.
Za primere izvora ispuštanja videti tačku A.2
4.5 Razmere zone – Osnovni komentari
Uvek je potrebno razmotriti mogućnost da gas koji je teži od vazduha može isticati u prostore
ispod nivoa tla, na primer udubljenja ispod nivoa tla i da gas koji je lakši od vazduha može da
ostane na najvišim nivoima na primer ispod krova.
Ako je izvor ispuštanja smešten izvan nekog prostora, ili u susednom prostoru, prodor značajne
količine nekog zapaljivog gasa ili pare u taj prostor može se sprečiti na neki od sledećih načina:
a fizičkim preprekama;
b održanjem statičkog nadpritiska u prostoru koji graniči sa susednim opasnim prostorom,
tako da se spreči ulazak opasne atmosfere;
c ispiranjem prostora značajnom količinom vazduha, osiguravajući da vazduh izlazi kroz
otvore kroz koje opasni gas ili para može ući.
5. VENTILACIJA
5.1 Opšte
Gas ili para ispuštena u atmosferu može biti razblažena disperzijom ili dufuzijom tako da njena
koncentracija u jedinici volumena bude ispod DGE. Ventilacija, tj. kretanje vazduha koje vodi
do izmene atmosfere u (hipotetičkom) volumenu oko izvora ispuštanja svežim vazduhom će
pojačati disperziju. Odgovarajući iznosi ventilacije mogu takođe sprečiti održanje eksplozivne
gasne atmosfere i na taj način uticati na tip zone opasnosti.
5.2 Glavni tipovi ventilacije
41
Ventialcija može nastati kretanjem vazduha zbog vetra i/ili temperaturnih gradijenata, ili
veštačkim sredstvima, pomoću ventilatora. Stoga se razlikuju dva tipa ventilacije:
a prirodna ventilacija;
b veštačka ventilacija, opšta ili lokalna.
5.3 Stepen ventilacije
Najvažniji faktor, odnosno iznos ili stepen ventilacije je u direktnoj zavisnosti o tipu izvora ispuštanja i i njegovoj emisivnosti. Ovo vredi bez obzira na tip ventilacije, bilo da je ona izražena brzinom strujanja vazduha ili brojem izmena vazduha u jedinici vremena. Stoga optimalni uslovi ventilacije u ugroženom prostoru mogu biti postignuti i što je veći kapacitet ventilacije u odnosu na moguću emisivnost manji će biti razmere ugroženog prostora, u nekim slučajevima, smanjujući ih do zanemarivih razmera (bezopasan prostor). Praktični primeri za definisanje stepena ventilacije dati su u Aneksu b.
5.4 Raspoloživost ventilacije
Raspoloživost ventilacije ima uticaj na prisustvo ili formiranje eksplozivne atmosfere i tako i na
tip zone opasnosti. Uputstva za određivanje raspoloživosti data su u Aneksu B.
6. DOKUMENTACIJA
6.1 Uopšte
Preporučuje se da se klasifikacija poduzme na takav način da se različiti koraci koji vode
finalnoj klasifikaciji jasno dokumentuju.
Sve relevantne informacije treba da budu navedene. Primeri takvih informacija ili korišteni
metodi bili bi:
a preporuke iz relevantnih standarda ili pravilnika;
b karakteristike i proračuni disperzionih karakteristika gasa ili pare;
c studija karakteristika ventilacije u odnosu na parametre ispuštanja zapaljivog materijala na
način da bi se mogla proceniti efikasnost ventilacije.
Rezultati klasifikacije i bilo koje buduće izmene treba da budu dokumentovani. One osobine
svih procesnih materijala relevante za klasifikaciju treba da budu navedene i treba da uključuju
granice eksplozivnosti, grupu gasa i temperaturnu klasu. Jedan primer dat je u tabelama C.1 i
41
C.2.
6.2 Crteži, liste podataka i tabele
Dokumentacija klasifikacije prostora treba da uključuje osnove i preseke, ako je pogodno, koji
pokazuju i vrste i razmere zona opasnosti, tačku samopaljenja, dakle temperaturnu klasu u
grupu gasa.
Ako topografija prostora utiče na razmere zona opasnosti ovo takođe treba da se dokumentuje.
Ovaj dokument treba da uključi takođe i druge relevantne informacije kao:
a lokaciju i identifikaciju izvora opasnosti. Za velika složena postrojenja ili procesne prostore
može biti korisno da se navedu ili nabroje izvori opasnosti da se olakša usmeravanje između
liste podataka klasifikacije prostora i crteža.
b poziciju otvora na objektu (na primer vrata, prozora ulznih i izlaznih ventilacionih otvora).
Simboli za klasifikaciju dati na slici C.2 su preporučljivi, ali mogu se koristiti i drugi pod
uslovom da su jasno definisani u dokumentu (Elaboratu o zonama opasnosti).
Aneksi
A PRIMERI IZVORA ISPUŠTANJA (informativno)
A1. Procesna postrojenja
Sledeći primeri nisu namenjeni da se striktno primenjuju i mogu da se razlikuju da
otslikaju određenu procesnu opremu ili situaciju.
A.1.1 Izvori koji predstavljaju trajni izvor ispuštanja
a Površina zapaljive tečnosti u rezervoaru sa fiksnim krovom, sa stalnim oduškom u
atmosferu;
b Površina zapaljive tečnosti koja je otvorena prema atmosferi trajno ili u dužim
periodima (na primer separator ulje/voda)
A.1.2 Izvori koji predstavljaju primarni izvor ispuštanja
a zaptivači pumpi, kompresora ili ventila ako se ispuštanje zapaljivog materijala očekuje i u
normalnom radu;
41
b drenažne tačke posuda koje sadrže zapaljive tečnosti, koje mogu ispuštati zapaljivi materijal
u atmosferu, kod drenaže vode u normalnom radu;
c mesta uzorkovanja kod kojih se očekuje da ispuštaju zapaljivi materijal u atmosferu za
vreme normalnog rada;
d sigurnosni (rasteretni) ventili, odušci i drugi otvori za koje se očekuje da ispuštaju zapaljivi
u atmosferu u normalnom radu;
A.1.3 Izvori koji predstavljaju sekundarni izvor ispuštanja
a zaptivači pumpi, kompresora ili ventila ako se ispuštanje zapaljivog materijala ne očekuje u
normalnom radu;
b prirubnice, spojna mesta i fitinzi cevovoda kod kojih ispuštanje zapaljivog materijala nije
očekivano u normalnom radu;
c mesta uzorkovanja kod kojih se ne očekuje da ispuštaju zapaljivi materijal u atmosferu za
vreme normalnog rada;
d sigurnosni (rasteretni) ventili, odušci i drugi otvori za koje se ne očekuje da ispuštaju
zapaljivi u atmosferu u normalnom radu.
A.2 Otvori
Sledeći primeri nisu namenjeni striktnoj primeni, i treba da se menjaju tako da odslikaju
svaku pojedinačnu situaciju.
A.2.1 Otvori kao potencijalni izvori ispuštanja
Otvori koji povezuju različite prostore treba da se posmatraju kao mogući izvori ispuštanja.
Stepen izvora zavisiće od:
● tipa zone u susednom prostoru;
● frekvencije i trajanja perioda otvaranja;
● kvalitetu zaptivača ili spojnih površina;
● razlici u pritiscima između prostora koji su odvojeni tim otvorom.
A.2.2 Klasifikacija otora
Otvori se klasifikuju kao A, B, C, D prema sledećem:
41
A.2.2.1 Tip A – Otvori koji ne odgovaraju osobinama datim za tipove B, C ili D. Primeri:
● otvoreni prolazi za prolaz cevovoda, kanala, kroz zidove, plafone ili podove;
● fiksni ventilacioni otvori u prostorijama ili otvori tipa B, C ili D koji su otvoreni često ili u
dužem vremenskim periodima.
A.2.2.2 Tip B – Otvori koji su normalno zatvoreni (na primer automatsko zatvaranje) i nisu
često otvoreni, i koji dobro zatvaraju.
A.2.2.3 Tip C – Otvori koji su normalno zatvoreni i retko se otvaraju, i koji odgovaraju tipu B,
ali su takođe snabdeveni zaptivnim elementom, (na primer gumenim zaptivačem) po čitavom
perimetru; ili dva otvora tipa B u seriji koji imaju nezavisne uređaje za zatvaranje.
A.2.2.4 Tip D – Otvori koji koji su normalno zatvoreni i koji odgovaraju otvorima tipa C, ali
koji se mogu otvoriti samo specijalnim sredstvima ili u nuždi. Otvori tipa D su efikasno
zaptiveni, (na primer otvori za prolaz cevi ili kanala) ili mogu biti kombinacija jednog otvora
tipa C koji se graniči sa opasnim prostorom i jednog otvora tipa B u seriji.
Tabela A1.
Otvori kao izvori ispuštanja
Zona opasnosti opasnije prostorije
Tip otvora Otvor kao izvor opasnosti
Zona 0ABCD
Trajni (Trajni)/primarni Sekundarni Nije izvor
Zona 1ABCD
Primarni (Primarni)/sekundarni (Sekundarni)/nije izvor Nije izvor
Zona 2ABCD
Sekundarni (Sekundarni)/nije izvor Nije izvor Nije izvor
Napomena: Za izvore ispuštanja navedene u zagradama, potrebno je razmotriti učestanost otvaranja kod
projektovanja zona opasnosti.
41
B. VENTILACIJA (Informativno)
Uvod
Namena ovog aneksa je da se definiše stepen ventilacije i da se proširi član 5 definisanjem
uslova za ventilaciju pomoću objašnjenja, primera i proračuna, dajući tako uputstva za
projektovanje sistema veštačke ventilacije jer je to od najvećeg značaja kod kontrole disperzije
oslobođenih zapaljivih gasova i para.
Razvijene metode omogućavaju određivanje tipa zone opasnosti na osnovu:
● procena minimalnog iznosa ventilacije koja se zahteva da se spreči značajno stvaranje
eksplozivne atmosfere i korištenjem ovog rezultata za određivanje jednog hipotetičkog
volumena Vz koji, sa predpostavljenim vremenom disperzije, t, omogućava određivanje
stepena ventilacije. Nije se imala namera da se ovi proračuni koriste za određenje razmere
opasnog prostora;
● određivanje tipa zone opasnosti iz stepena i raspoloživosti ventilacije i tipa izvora
ispuštanja.
Mada je primarno namenjen direktno za korištenje u situacijama zatvorenog prostora,
prikazani koncept može pomoći i za situacije na vanjskom otvorenom prostoru, na
primer primenom tabele B.1.
B.1 Prirodna ventilacija
Ovo je tip ventilacije koji nastaje kretanjem vazduha uzokovanog vetrom i/ili temperaturnim
gradijentom. Na otvorenom prostoru prirodna ventilacija će često biti dovoljna da osigura
disperziju bilo koje eksplozivne atmosfere koja nastaje u tom prostoru. Prirodna ventilacija
može često biti efikasna i u izvesnim situacijama u zatvorenom prostoru (na primer kad zgrada
ima otvore na svojim zidovima i/ili krovu). 5 Primeri prirodne ventilacije:
● situacija otvorenog prostora u hemijskoj ili petrohemijskoj industriji, na primer otvorene
strukture, cevovodni mostovi, mesta za pumpe i slično;
● otvorena zgrada koja, imajući u vidu relativnu gustoću gasova i/ili para koji se mogu
5 Za vanjske prostore procena ventilacije normalno se bazira na ocenjenom minimumu brzine vetra od 0,5m/s, koja je prisutna zaista uvek. Brzina vetra će često biti iznad 2m/s.
41
pojaviti, ima otvore u zidovima i/ili krovu koji su tako dimenzionisani i locirani da se
ventilacija unutar zgrade, koja odvodi eksplozivne smeše, može smatrati ekvivalentnom
situaciji na otvorenom prostoru;
● zgrada koja nije otvorena zgrada, ali koja je prirodno ventilisana (generalno manje nego
otvorena zgrada) osiguranu fiksnim otvorima namenjenim isključivo ventilaciji.
B.2 Veštačka ventilacija
Kretanje vazduha za ventilaciju je osigurano veštačkim sredstvima, na primer ventilatorima ili
ekstraktorima. Mada je veštačka ventilacija uglavnom primenjiva u zatvorenim prostorima, ona
se može primeniti i na otvorenom da bi se kompenzovala ometana ili umanjena prirodna
ventilacija zbog prepreka.
Veštačka ventilacija u prostoru može biti opšta ili lokalna i, za obe ove vrste, mogu odgovarati
različiti stepeni izmene vazduha.
Korištenjem veštačke ventilacije može se postići:
● Smanjenje razmere zone opasnosti;
● smanjenje vremena održanja eksplozivne atmosfere;
● prevencija stvaranja eksplozivne atmosfere.
Veštačka ventilacija čini mogućim da se obezbedi efikasan i pouzdan ventilacioni sistem u
situacijama u zatvorenom prostoru. Prirodna ventilacija koja ima za cilj eliminaciju ili redukciju
eksplozivnih smeša treba da zadovolji sledeće zahteve:
● njena efikasnost mora biti kontrolisana i nadgledana;
● mora se razmotriti klasifikacija odmah izvan izlazne tačke usisne ventilacije;
● za ventilaciju ugroženog prostora treba normalno uzimati vazduh iz neugroženog prostora;
● pre određivanja vrste i konstrukcije ventilacionog sistema mora se definisati položaj, vrsta i
emisivnost izvora ispuštanja.
Osim ovoga, sledeći faktori će uticati na kvalitet sistema veštačke ventilacije:
● zapaljivi gasovi i pare koji imaju gustinu različitu od vazduha težiće da se skupljaju blizu
poda ili plafona prostorije u kojoj je kretanje vazduha verovatno redukovano;
● promene gustine gasa sa temperaturom;
● prepreke ili smetnje mogu uzrokovati smanjenje ili čak anuliranje kretanja vazduha, tj.
41
nedostatak ventilacije u izvesnim delovima prostora.
Primeri opšte veštačke ventilacije:
● zgrada koja ima ventilatore u zidovima i/ili krovu zbog poboljšanja njene opšte ventilacije;
● otvoreni prostor sa pogodno postavljenim ventilatorima koji pojačavaju opštu ventilaciju
prostora.
Primeri lokalne veštačke ventilacije:
● sistem za odsisavanje smeša para/vazduh primenjen na neki deo procesne opreme koji stalno
ili periodično ispušta zapaljivu paru/gas;
● sistem forsirane ventilacije primenjen na mali lokalni prostor u kome se očekuje da da se
bez ovog sistema može očekivati pojava eksplozivne atmosfere.
B.3 Stepen ventilacije
Efikasnost ventilacije u kontrolisanoj disperziji i održavanju eksplozivne atmosfere zavisiće o
stepenu i raspoloživosti ventilacije i konstrukciji ventilacionog sistema. Na primer, ventilacija
ne mora biti dovoljna da spreči formiranje eksplozivne atmosfere, ali može biti dovoljna da
spreči održanje te atmosfere.
Usvojeni su sledeći stepeni ventilacije:
B.3.1 Jaka ventilacija (JV)
Može smanjiti koncentraciju na izvoru ispuštanju praktično trenutno, što rezultira
koncentracijama ispod donje granice eksplozivnosti. Ovo rezultuje malim (čak zanemarivim)
razmerama zona opasnosti.
B.3.2 Srednja ventilacija (SV)
Može upravljati koncentracijom, što uzrokuje stabilnu situaciju u kojoj je koncentracija izvan
granica zona opasnosti ispod granice eksplozivnosti (DGE) dok je ispuštanje u toku, i kod koje
se eksplozivna koncentracija ne održava dugo nakon prestanka ispuštanja. Razmere i tip zone
opasnosti su ograničene do projektovanih parametara.
B.3.3 Niska ventilacija (NV)
41
Ne može da upravlja koncentracijom dok je ispuštanje u toku i/ili ne može sprečiti prekomerno
održavanje eksplozivne atmosfere nakon prestanka ispuštanja.
B.4 Procena stepena ventilacije i njen uticaj na ugroženi prostor
Veličina oblaka zapaljivog gasa ili pare i vreme za koje se on održava nakon prestanka
ispuštanja može se kontrolisati ventilacijom. Metod za procenu stepena ventilacije zahteva da se
kontroliše razmera i održanje eksplozivne atmosfere, kako je opisano u nastavku.
Potrebno je shvatiti da je metod podvrgnut opisanim ograničenjima i da stoga daje samo
aproksimativne rezultate. Upotreba faktora sigurnosti će ipak osigurati da dobijeni rezultati
budu na strani sigurnosti. Primena metoda je ilustrovana brojnim hipotetičkim primerima.
Procena stepena ventilacije prvo zahteva poznavanje maksimalnog ispuštanja gasa ili pare na
izvoru ispuštanja, bilo putem potvrđenog iskustva, razumnih proračuna ili valjanih
predpostavki.
Procena hipotetičkog voluemna Vz
Teoretski minimum kapaciteta ventilacije za razređenje predpostavljenog iznosa ispuštenog
zapaljivog materijala do tražene koncentracije ispod donje granice eksplozivnosti može se
(dG/dt)max – maksimalna količina ispuštenog medija od izvora (masa u jedinici vremena, kg/s),
DGE – donja granica eksplozivnosti (masa u volumenu, kg/m3),
k – faktor sigurnosti primenjen na DGE, tipično k=0,25 za trajne i primarne izvore, k=0,5 za
sekundarne izvore.
T – ambijentalna temperatura (u stepenima Kelvina)6
6 Da bi se DGE u volumnom iznosu preveo u maseni koristi se formula:
DGE(kg/m3) = 0,41610-3MDGE(vol%), gde je M molarma masa datog gasa (pare kg/kmol).
41
Kod datog broja izmena vazduha u jedinici vremena, C, koji se odnosi na opštu
ventilaciju prostora hipotetički volumen Vz potencijalno eksplozivne atmosfere oko izvora
ispuštanja može se proceniti pomoću formule:
(dV/dt)minVz = ------------------- (B.2)
Cgde je C – broj izmena vazduha u jedinici vremena (s-1),
Formula B.2 je primenjiva za trenutno i homogeno mešanje kod izvora ispuštanja koje
daje idealne uslove protoka svežeg vazduha. U praksi takva idealna situacija neće se generalno
dešavati, na primer radi mogućih ometanja protoka vazduha, koji prouzrokuju loše ventilisanim
delovima prostora. Tako će stvarni broj izmena vazduha na izvoru ispuštanja biti niži od onog
datog u formuli B.4, što će dovesti do povećanja volumena Vz.
Ako uvedemo dopunski korekcioni (kvalitativni) faktor f, u formulu (B.2) dobijemo:
gde koeficijent f označava efikasnost ventilacije u odnosu na razblaživanje eksplozivne
atmosfere i kreće se od f=1 (idealna situacija) do f=5 (ometani tok vazduha).
Volumen Vz predstavlja volumen oko kog će srednja koncentracija zapaljivog gasa ili pare biti
0,25 ili 0,5 puta DGE, ovisno o ovisno o vrednosti faktora sigurnosti k upotrebljenog u formuli
(B.1). To znači da će na granicama procenjenog hipotetičkog volumena koncentracija gasa ili
pare biti znatno ispod DGE, tj. hipotetički volumen u kome je koncentracija iznad DGE biće
manji od Vz.
Zatvoreni prostor
Za zatvoreni prostor C se dobije iz:
gde je:dVtot/dt – protok svežeg vazduha,Vo – ukupni ventilisani volumen.
Otvoreni prostor
41
Na otvorenom prostoru i veoma mala brzina vetra daje veliki broj izmena vazduha u jednici
vremena. Za primer, razmotrimo hipotetičku kocku dimenzija nekoliko metara na otvorenom
prostoru. Za ovaj slučaj brzina vetra od 0,5m/s osigurava broj izmena veći od 100/h (0,03/s). U
održivoj aproksimaciji koristeći C=0,03/s za otvoreni prostor hipotetički volumen Vz
potencijalno eksplozivne atmosfere može se dobiti korištenjem formule (B.5).
gde je:
dV/dt u volumnim jedinicama u sekundi, a0,03 broj izmena vazduha u sekundi.
Ipak, zbog različitih mehanizama disperzije ovaj metod daje kao generalan rezultat povećan
volumen. Disperzija je normalno brža na otvorenom prostoru.
Procena vremena održavanja t
Vreme (t) koje je potrebno da prosečna koncentracija opadne sa početne vrednosti X0 na
DGExk, nakon prestanka ispuštanja može se proceniti iz:
gdje su:
● X0 – Početna koncentracija zapaljivog zapaljive supstance merena istim jedinicama kao
DGE, odnosno vol% ili kg/m3. Ponekad se može uzeti i početna koncentracija i od 100%,
(načelno samo u neposrednoj blizini izvora ispuštanja). Ipak kod proračuna vremena t, prava
vrednost početne koncentracije X0 koja će se uzeti u račun različita je za različite slučajeve
uzimajući u obzir, između ostalog, ugroženi volumen, kao i učetanost i trajanje ispuštanja
zapaljivog materijala, i u većini praktičnih situacija može se smatrati opravdanim da se
početna koncentracija X0 uzme većom od DGE.
● C – broj izmena vazduha u jedinici vremena;
● t – vreme održanja smeše u istim jedinicama kap C, odnosno ako je C u dato u izmenama
vazduha u sekundi onda će i vreme t biti dato u sekundama, a ako je C dato u izmenama
vazduha na čas onda će vreme t biti izraženo u časovima;
● f – faktor koji uzima u obzir nesavršenost u mešanju odnosno razblaživanju smeše. (Vidi
41
izraz (B.3)). On varira između 5, za ventilaciju kod koje vazduh ulazi kroz pukotine a izlazi
kroz samo jedan otvor za izvlačenje, do oko 1 kod vazduha koji ulazi kroz perforirani plafon
a biva izvlačen kroz više otvora za izvlačenje;
● ln – prirodni logaritam, tj 2,303log10;
● k – faktor sigurnosti koji se odnosi na DGE, vidi formulu (B.1).
Brojna vrednost vremena t dobijenog iz jednačine (B.6) sama za sebe ne čini kvantitativno
sredstvo za odluku o tipu zone opasnosti. To zahteva dodatne informacije koje treba uporediti sa
vremenima pojedinog procesa i situacije.
Procena stepena ventilacije
Trajni izvor ispuštanja normalno uzrokuje postojanje zone 0, primarni izvor zone 1, a
sekundarni zone 2. Međutim ovo nije uvek slučaj radi efekata ventilacije.
U nekim situacijama stepen i nivo raspoloživosti ventilacije može biti tako visok da u praksi ne
postoji ugrožen prostor. Nasuprot tome stepen ventilacije može biti tako nizak da rezultujuća
zona ima niži broj (tj zona 1 opasnosti od sekundarnog izvora ispuštanja). Ovo se dešava na
primer kada je nivo ventilacije takav da se eksplozivna atmosfera održava i disperguje se veoma
polagano nakon prestanka ispuštanja. Prema tome eksplozivna se atmosfera održava duže nego
što bi se očekivalo za taj stepen ispuštanja.
Volumen Vz može se iskoristiti kao način rangiranja ventilacije u jaku, srednju i lošu (nisku).
Vreme održanja t može se koristiti da se odredi koji je stepen ventilacije potreban da bi neki
prostor odgovarao definiciji zona 0, 1 i 2.
Ventialcija se može smatrati jakom (JV) kad je volumen Vz veoma mali, ili čak zanemarljiv.
Kad ventilacija funkcioniše može se smatrati da izvor ispuštanja ne produkuje eksplozivnu
atmosferu, tj. okolni prostor može se smatrati neugroženim. Ipak će i tada postojati eksplozivna
atmosfera čak i ako je zanemarljivih razmera, oko samog izvora ispuštanja. U praksi jaka
ventilacija može se generalno primeniti samo na lokalne sisteme veštačke ventilacije oko izvora
ispuštanja, na male zatvorene prostore, ili vrlo malu emisivnost izvora. Pre svega većina
zatvorenih prostora sadrži više izvora ispuštanja. Nije dobro u praksi da se ima više malih
ugroženih prostora unutar jednog prostora koji se klasifikuje kao neugrožen. Drugo, kod
tipičnih emisivnosti izvora koje se razmatraju kod klasifikacije prostora, prirodna ventilacija je
često nedovoljna čak i na otvorenom prostoru. Nadalje, obično je nepraktično da se veštački
41
ventilišu do traženih iznosa veći zatvoreni prostori.
Volumen Vz ne daje nikakvu indikaciju o vremenu u kome će se održavati eksplozivna
atmosfera nakon što je ispuštanje zaustavljeno. Ono nije relevantno za slučaj jake ventilacije
(JV), ali je važan faktor procene kad je ventilacija srednja (SV) ili niska (NV).
Ventilacija koja se smatra srednjom (SV) kontroliše disperziju ispuštenog zapaljivog gasa ili
pare. Vreme koje je potrebno za disperziju eksplozivne atmosfere posle prestanka ispuštanja
treba biti takvo da budu zadovoljeni uslovi za zonu 1 ili za zonu 2, ovisno o tome dali je izvor
ispuštanja primarni ili sekundarni. Prihvatljivo vreme disperzije zavisi o očekivanoj učestanosti
ispuštanja i trajanju svakog ispuštanja. Volumen Vz će često biti manji nego volumen
zatvorenog prostora. U tom slučaju može biti prihvatljivo da se samo deo zatvorenog prostora
klasifikuje kao ugrožen prostor. U nekim slučajevima, zavisno o veličini zatvorenog prostora,
volumen Vz će biti sličan po iznosu volumenu prostorije. U tom slučaju čitavu prostoriju treba
klasifikovati kao ugrožen prostor.
Ako koncept zona nije zadovoljen, ventilaciju treba smatrati niskom (NV). Kod niske
ventilacije volumen Vz će često će biti sličan ili veći od volumena posmatrane prostorije. Niska
ventilacija (NV) neće se načelno pojavljivati u situacijama otvorenog prostora osim ako postoje
delovi u kojima je ventilacija ometana ograničenjem protoka vazduha, na primer kod udubljenja
ispod površine okolne zemlje.
B.5 Raspoloživost ventilacije
Raspoloživost ventilacije ima uticaj na prisustvo ili formiranje eksplozivne atmosfere. Stoga i
raspoloživost (jednako kao i stepen) ventilacije mora biti uzeta u razmatranje kod određivanja
zona opasnosti. Tri nivoa raspoloživosti moraju se uzeti u razmatranje (vidi primere u Aneksu
C):
● dobra: ventilacija je prisutna stvarno uvek;
● osrednja: očekuje se da je ventilacija prisutna za vreme normalnog rada. Diskontinuiteti su
dozvoljeni, pod uslovom da se oni dešavaju retko i da traju kratko;
● loša: ventilacija koja ne zadovoljava uslove za “dobru” i “osrednju” raspoloživost, ali se ne
očekuje da diskontinuiteti traju u dužim periodima.
Ventilacija koja ne zadovoljava zahteve ni za lošu raspoloživost ne utiče na ventiliranost
41
prostora.
Prirodna ventilacija
Za otvorene vanjske prostore procena ventilacije bazira se na predpostavci minimalne brzine
vetra od 0,5m/s, koja će biti prisutna stvarno uvek. U tom slučaju raspoloživost ventilacije može
se oceniti kao “dobra”.
Veštačka ventilacija
Kod procene raspoloživosti veštačke ventilacije treba da se proceni pouzdanost opreme i
raspoloživost, na primer, rezervnih ventilatora. Dobra raspoloživost će normalno zahtevati, kod
kvara, automatsko startovanje rezervnih ventilatora. Ipak, ako je predviđeno da se, kod kvara na
ventilaciji, zaustavi ispuštanje zapaljivog materijala (na primer automatskim isključenjem
procesa), tj. raspoloživost se može smatrati dobrom.
B.6 Praktičan vodič
Efekti ventilacije na tip zone opasnosti sumirani su u tabeli B.1. Neki proračuni su uključeni u
B.7.
Tabela B.1. Uticaj ventilacije na klasifikaciju zona opasnostiStepenispuštanja
Stepen ventilacije Jaka ventilacija
Srednja ventilacija
Niska ventilacija
Raspoloživost ventilacije Dobra Srednja Loša Dobra Srednja Loša Dobra, Srednja ili
Loša
Trajni (Zona 0 ZR)Neugrožen(1)
prostor
(Zona 0 ZR)Zona 2(1)
(Zona 0 ZR)Zona 1(1)
Zona 0 Zona 0+Zona 2
Zona 0+ Zona 1
Zona 0
Primarni (Zona 1 ZR)Neugroženprostor(1)
(Zona 1 ZR)Zona 2
(Zona 1 ZR)Zona 2(1)
Zona 1 Zona 1+Zona 2
Zona 1 +Zona 2
Zona 1 ili zona 0
Sekun. (2) (Zona 2 ZR) (Zona 1 ZR) Zona 2 Zona 2 Zona 2 Zona 2 Zona 1, čak i zona
41
Neugroženprostor(1)
Neugroženprostor(1)
0(3)
(1) Zone 0 ZR, 1 ZR ili 2 ZR ukazuju na teoretsku zonu koja će pod normalnim uslovima biti zanemarljivih
razmera.(2) Zona 2 nastala radi ispuštanja iz sekundarnog izvora ispuštanja može promeniti ovaj atribut u primarni
ili trajni izvor ispuštanja, u kom slučaju treba uzeti veća rastojanja.(3) Biće zona 0 ako je ventilacija tako slaba a ispuštanje takvo da će u praksi eksplozivna atmosfera
postojati trajno (tj. približava se stanju “bez ventilacije”)
Napomena: “+” označava “okruženo sa”
B.7 Proračuni za određivanje stepena ventlacije
Proračun br. 1
Karakteristike ispuštanja
Zapaljivi materijal: para toluena
Izvor ispuštanja: flanšna
Donja granica eksplozivnosti (LEL): 0,046kg/m3 (1,2%vol)
Stepen ispuštanja: Trajni
Količina ispuštenog materijala (dG/dt)max: 2,8x10-10kg/s
Vreme održanja eksplozivne koncentracije: f LELxk -2 1,2x0,5t = ---- ln ----------- = ------- ln ------------ = 0,85h(51min) C X0 12 100
Zaključak:
Hipotetički volumen Vz je značajan ali se može kontrolisati
Stepen ventilacije se ocenjuje kao srednji u odnosu na ovaj izvor. Obzirom na vreme održanja
bio bi zadovoljen koncept zone 2
Dodatak C.
Primeri klasifikacije opasnih prostora
C.1 U praksi klasifikacija prostora uključuje poznavanje ponašanja zapaljivih gasova i tečnosti
kad se one ispuste iz nekog kontejnera i jasna inženjerska rasuđivanja bazirana na iskustvu o
41
ponašanjima delova tehnološke opreme pod određenim uslovima. Iz ovih razloga nije praktično
da se daju sve razumne varijacije postrojenja i karakteristika procesa. Stoga su izabrani primeri
koji najbolje opisuju čitavu filozofiju klasifikacije prostora, koja će omogućiti sigurnu upotrebu
uređaja u opasnim prostorima kod kojih je zapaljivi materijal zapaljive tečnosti, utečnjeni gas ili
para, ili materijal koji je normalno u gasnom stanju i zapaljiv kada je pomešan sa vazduhom u
odgovarajućim koncentracijama.
C.2 Kod odlučivanja o rastojanjima pokazanim na crtežima moraju se dati specifična stanja
komponenti postrojenja. Uslovi isticanja treba da se razmotre u odnosu na mehaničke
karakteristike opreme i ostale bitne kriterijume konstrukcije. Ovi primeri nisu generalno
primenjivi; moraju se uzeti u obzir faktori kao spisak materijala koji se koriste u procesu, vreme
isključenja, vreme disperzije, pritisak, temperatura i ostale kriterijumi koji se odnose i na
sastavne delove postrojenja i na materijale koji učestvuju u procesu i koji svi utiču na
klasifikaciju i biće ih potrebno primeniti kod svakog pojedinog slučaja koji se razmatra. Stoga
ovi primeri predstavljaju samo uputstvo i treba da se primene tako da se uzmu u obzir konkretne
okolnosti.
C3. Saglasno nacionalnim ili odgovarajućim industrijskim standardima koji se primenjuju
izgled i domet zona mogu da variraju.
C4. Namena primera koji slede nije primarno u tome da se primene kod klasifikacije prostora.
Njihova osnovna namena je da se demonstriraju tipični rezultati koji mogu biti dobijeni u praksi
u određenom broju različitih situacija sledeći uputsva i procedure iz ovog standarda. Oni mogu
biti korisni i kod razvoja detaljnih dopunskih standarda.
C5. Prikazane slike su uzete iz, ili blisko odgovaraju, onim iz različitih nacionalnih ili
industrijskih standarda. One su namenjene kao vodič za veličinu zone; u svakom pojedinačnom
slučaju domet i oblik zone može se uzeti iz relevatnog standarda.
Ako se namerava da se ovi primeri koriste kod klasifikacije prostora moraju se uzeti u obzir
specifični detalji svakog posebnog slučaja.
U svakom primeru dati su, neki, ali ne svi parametri koji utiču na tip i domet zona. Rezultati
klasifikacije daju normalno konzervativne rezultate koji uzimaju u obzir one faktore koji su
specificirani i druge koje je moguće identifikovati, ali ne i kvantifikovati. Ovo znači da, ako je
moguće da se bolje specificiraju radni parametri može se dobiti preciznija klasifikacija.
41
Primer br. 1
Normalna industrijska pumpa montitana na nivou zemlje, postavljena na otvorenom prostoru, koja transportuje zapaljive tečnosti:
Legenda1 Nivo okolnog zemljišta2 Kanal ispod kote zeljišta
Nije u razmeriGlavni faktori koji utiču na tip i razmere zone
Postrojenje i proces
Ventilacija
Tip: Prirodna VeštačkaStepen: Srednji Visok*
Raspoloživost: Slaba Dobra
Izvor ispuštanja:
Zaptivač pumpe: Primarni i sekundarni
ProduktTemperatura paljenja: Ispod procesne i ambijentalne temperatureRelativna težina pare: Znatno veća od vazduha
● Protok vazduha od motora pumpeUzimajući u račun relevantne parametre dati su sledeće vrednosti za pumpu kapaciteta od 50m3/h koja radi na niskom pritisku. a = 3m horizontalno od izvora;b = 1m od nivoa zemljišta i do 1m iznad izvora ispuštanja. Napomena: Zbog velikog protoka vazduha razmere zone 1 su zanemarivePrimer br. 2
Normalna industrijska pumpa montitana na nivou poda, u zatvorenom prostoru, koja transportuje zapaljive tečnosti:
Legenda
1 Nivo okolnog zemljišta2 Kanal ispod kote zemljišta
Nije u razmeri
Glavni faktori koji utiču na tip i razmere zonePostrojenje i proces
Ventilacija
41
Tip: Veštačka
Stepen: Srednji
Raspoloživost: Dobra
Izvor ispuštanja:
Zaptivač pumpe: Primarni i sekundarni● Protok vazduha od motora pumpe
Uzimajući u račun relevantne parametre dati su sledeće vrednosti za pumpu kapaciteta od 50m3/h koja radi na niskom pritisku.
a = 1,5m horizontalno od izvora;b = 1m od nivoa zemljišta i do 1m iznad izvora ispuštanja. c = 3m horizontalno od izvora ispuštanja
Primer br. 3
Odušni ventil na otvorenom iz procesne posude:
Glavni faktori koji utiču na tip i razmere zonePostrojenje i proces
Ventilacija
Tip: Prirodna
Stepen: Srednji
Raspoloživost: Dobra
Izvor ispuštanja:
Izlazna cev ventila: Primarni
Produkt
Temperatura paljenja: Ispod procesne i ambijentalne temperature
Relativna težina pare: Znatno veća od vazduha
Produkt
Benzin
Relativna težina pare: Znatno veća od vazduha
41
Uzimajući u račun relevantne parametre dati su sledeće vrednosti za ventil kod koga je pritisak otvaranja oko 0.15Mpa (1,5 bar)
a = 3m u svim smerovima od izvora;b = 5m u svim smerovima od izvora. Primer br. 4. Upravljački ventil u zatvorenom sistemu cevovoda koji provode zapaljivi gas:
Glavni faktori koji utiču na tip i razmere zonePostrojenje i proces
Ventilacija
Tip: Prirodna
Stepen: Srednji
Raspoloživost: Dobra
Izvor ispuštanja:Zaptivač osovine ventila: Sekundarni
Produkt
Gas PropanRelativna težina pare: Znatno veća od vazduhaUzimajući u obzir relevantne parametre tipična vrednost za ovaj primer jea = 1m u svim smerovima od izvora ispuštanja Primer br. 5. Stacionarna procsna posuda za mešanje, unutar objekta, koja se redovno otvara zbog potreba procesa. Tečnosti se u nju dovode i iz nje odvode preko cevovoda od zavarenih cevi sa flanšnom na posudi.
Glavni faktori koji utiču na tip i razmere zonePostrojenje i proces
Ventilacija
Tip: VeštačkaStepen: Niska unutar posude
Srednja izvan posude
Raspoloživost: Dobra
Izvor ispuštanja:
Površina tečnosti unutar posude: TrajniOtvori na posudi Primarni
41
Prosipanje ili isticanje tečnosti iz posude Sekundarni
Produkt
Temperatura paljenja: Ispod procesne i ambijentalne temperatureRelativna težina pare: Znatno veća od vazduha
Uzimajući u obzir relevantne parametre tipična vrednost za ovaj primer su:
a = 1m horizontalno od izvora ispuštanja;b = 1m iznad izvora ispuštanja;c = 1m horizontalno;d = 2m horizontalno;e = 1m iznad novoa poda.
Primer br. 6. Separator ulje-voda , smešten na vanjskom prostoru, otvoren prema atmosferi u rafineriji nafte
Glavni faktori koji utiču na tip i razmere zonePostrojenje i proces
Ventilacija
Tip: Prirodna
Stepen: Srednji
Raspoloživost: Loša
Izvor ispuštanja:
Površina tečnost: TrajniNeregularnosti u procesu: Sekundarni
Produkt
Temperatura paljenja: Ispod procesne i ambijentalne temperatureRelativna težina pare: Znatno veća od vazduha
Uzimajući u obzir relevantne parametre tipična vrednost za ovaj primer su:
a = 3m horizontalno od separatora;b = 1m iznad nivoa zemljišta;c = 7,5m horizontalno;d = 3m iznad nivoa zemljišta.
Primer br. 7. Kompresor za vodonik u zgradi koja je otvorena na nivou poda.
41
Glavni faktori koji utiču na tip i razmere zonePostrojenje i proces
Ventilacija
Tip: PrirodnaStepen: SrednjiRaspoloživost: Dobra
Izvor ispuštanja:
Zaptivači kompresora, ventili i prirubnice koji pripadaju kompresoru: Sekundarni
ProduktGas: VodonikRelativna težina gasa: Znatno lakši od vazduha
Uzimajući u obzir relevantne parametre tipična vrednost za ovaj primer su:
a = 3m horizontalno od od izvora;b = 1m iznad ventilacionih otvora;c = 1m iznad ventilacionih otvora.
Primer br. 8. Rezervoar za skladištenje zapaljivih tečnosti, na otvorenom, sa fiksnim krovom i bez unutrašnjeg plivajućeg krova.
Glavni faktori koji utiču na tip i razmere zonePostrojenje i proces
Ventilacija
Tip: PrirodnaStepen: SrednjiRaspoloživost: Dobra
Izvor ispuštanja:
Površina tečnosti: SekundarniOdušak i ostali otvori na krovu: PrimarniPrirubnice, prepunjavanje rezervoara: Sekundarni
Produkt
Tačka paljenja: Ispod procesne i ambijentalne temperatureRelativna težina para: Znatno teže od vazduha
41
Uzimajući u obzir relevantne parametre tipična vrednost za ovaj primer su:
a = 3m horizontalno od otvora;b = 3m iznad krova;c = 3m horizontalno od rezervoara.Primer br. 9. Instalacija za punjenje kamionskih cisterni za benzin, punjenje na vrhu.
Glavni faktori koji utiču na tip i razmere zonePostrojenje i proces
Izvor ispuštanja:Otvori na krovu rezervoara: PrimarniCurenje po okolnom zemljištu Sekundarni
Produkt
Tačka paljenja: Ispod procesne i ambijentalne temperatureRelativna težina para: Znatno teže od vazduha
Uzimajući u obzir relevantne parametre tipična vrednost za ovaj primer su:
a = 1,5m horizontalno od izvora ispuštanja;b = horizontalno do granica rampe za punjenjec = 1,5m iznad izvora ispuštanja;d = 1m iznad nivoa okolnog zemljišta;e = 4,5m horizontalno od drenažnog kanala;f = 1,5m horizontalno od zone 1;g = 1m iznad zone 1;h = 4,5m horizontalno od zone 1
Napomena: Ako je sistem zatvoren sa rekuperacijom para rastojanja se mogu umanjiti tako da zona 1 može biti zanemarivog dometa a zona 2 značajno smanjena (Napomena iz italijanske verzije standarda, ne postoji u IEC i CENELEC verziji)
Primer br. 10. Prostorija sa mešalicama u fabrici boja
Ovaj primer pokazuje način na koji se koriste pojedinačni primeri br. 2 i br. 5. U ovom pojednostavljenom primeru 4 mešalice su smeštene u prostoriji. Postoje i 3 pumpe za tečnost u istoj prostoriji. Osnovni faktori koji utiču na tip zone dati su u tabelama i primerima 2 i 5. Uzimajući u obzir relevantne parametre (vidi tablicu podataka za klasifikaciju prostora) ovde su date tipične vrednosti za ovaj primer:
41
a = 2m;b = 4m;c = 3m;d = 1,5m.
Na crtežu br. 10 data je situacija, a za vertikalni presek vidi primere br. 2 i br. 5.
Napomena: Kao u primerima 2 i 5 zone imaju cilindričan oblik oko izvora ispuštanja. Ipak u praksi zone obično prerastaju u oblik kvadra ako su izvori postavljeni u blizini. Tako se eliminišu neklasifikovani mali džepovi.
Predpostavljeno je ovdje da su pumpe i mešalice povezane zavarenim cevovodima i da su flanšne, ventili itd locirani u blizini te opreme. U praksi mogu postojati i drugi izvori ispuštanja u prostoriji, na primer otvorene posude, ali oni nisu uzeti u obzir u ovom primeru. Ako je prostorija mala preporučljivo je da se zona 2 proširi do granica prostorije.
Lista podataka za klasifikaciji prostora – Deo 1: Lista karakteristika zapaljivog materijala (list 1 od 2)
Postrojenje: Fabrika boja (primer 10) Prostor: Prostorija sa mešalicama
Referentn
i crtežOsno
va
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12
Zapaljiv
i materija
l
LEL Isparljivost(1
)
41
Br Naziv
Sastav Tačka paljenja
kg/m3
vol% Parni pritisak na 20oC kPa
Temperatura ključanja
Relativna težina(2)
Temperatura samopaljenja
Grupa I temperaturna klasa(3)
Ostale relevantne informacije I primedbe
1 Tečnost sa niskom tačkom paljenja
C6H12
-18 0,042
1,2 5,8 81 2,9 260 IIAT3
(1) normalno se daje vrednost parnog pritiska, ali u nedostatku tog podatka može se koristiti tačka ključanja kao relevantan podatak(2) Vidi 4.4.4(3) Na primer IIBT3 Lista podataka za klasifikaciju opasnih prostora – Deo 1: Spisak izvora ispuštanja (list 2 od 2)Objekat: Fabrika boja Postrojenje: mešaona
Referentna osnova
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13
Izvor emisi
je
Zapaljivi materijal
Ventilacija
Opasni
prostor
Br. Opis Pozicija
Stepen
izvora(1)
Referenca(
2)
Radna
temperatura i
pritisak
Stanje(3)
Tip(4) Stepen(5)
Raspoloživost(5
)
Tip zone 0-1-2
Dometi
zone
Referenca
Ostale
neophodn
e informacij
e i primedbe
41
oC kPa Vertikalno
Horizontalno
1 Zaptivač pumpe
Prostor
oko pumpe
P,S 1 Ambijent
Ambijent
T V Srednja
Dobra
1 1,0* 1,0** Primer br.
2
*Iznad
izvora
**od izvor
a2 Ispuš
tena tečnost u nivou tla ispod pumpe
Prostor
oko pumpe
S 1 Ambijent
Ambijent
T V Srednja
Dobra
2 1,0* 3,0** Primer br.
2
*Iznad
nivoa tla
**od izvor
a
3 Površina
tečnosti u mešalici
Prostor
oko mešalice
T 1 Ambijent
Ambijent
T V Nizak
Mala 0 Primer br.
5
Unutar
posude
1 T – Trajni; P – primarni; S – sekundarni.2 Naznačiti br. lista u delu 13 G – gas; T – tečnost; UT – ukapljena tečnost; Č - čvrsti materijal.4 V – veštačka; P – prirodna.5 Vidi anks B
Primer br. 11
Postrojenje za smeštaj benzina i nafte
Ovaj primer pokazuje jedan način korištenja individualnih primera Br. 1, 6, 8 i 9. U ovom pojednostavljenom primeru tri skladišna rezervoara (sa prihvatnim bazenima) za benzin (element 3) koja su postavljena blizu jedan drugom, jedna pumpa (element 1), jedno postrojenje za punjenje autocisterni (element 4), dva rezervoara za naftu (element 5) i jedan gravitacioni separator nafta/voda (element 2) postavljena su u istom postrojenju za smeštaj nafte i benzina. Osnovni faktori koji utiču na tip zone dati su u primerima 1, 6, 8 i 9. Uzimajući u obzir relevantne parametre (vidi listu podataka za klasifikaciju opasnih prostora) dobiju se sledeće vrednosti za ovaj primer:a = 3m;b = 7,5m;c = 4,5md = 1,5m.Crtež br. 11 je tlocrt; za vertikalne raspone zona vidi primere br. 1, 6, 8 i 9. Za detalje (Zone unutar rezervoara, razmere zona, zone oko odušaka ventila, itd) videti primere br. 1, 6, 8 i 9.
Napomena: Potrebno je koristiti primere br. 1, 6, 8 i 9 da se dobije korektno zoniranje u unutrašnjosti rezervoara i separatora (zona 0) zajedno sa zoniranjem odušaka
41
rezervoara rezervoara (Zona 1). U praksi mogu postojati i drugi izvori ispuštanja; ipak oni radi jednostavnosti nisu uzeti u obzir.
Klasifikacija opasnih prostora lista podataka – Deo I: Zapaljivi mazterijali Spisak osobina (list 10d 3)Postrojenje: Postrojenje za skladištenje naftnih derivata (primer 11) Prostor:Skladište
Referentn
i crtežOsno
va
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12
Zapaljiv
i materija
l
LEL Isparljivost(1
)
Br Naziv
Sastav Tačka paljenja oC
kg/m3
vol% Parni pritisak na 20oC kPa
Temperatura ključanja
Relativna težina(2)
Temperatura samopaljenja
Grupa I temperaturna klasa(3)
Ostale relevantne informacije I primedbe
1 Benzin
<0 0,022
0,7 50 <210oC
<2,5 280 IIAT3
2 Nafta
55-65
0,043
1 6 200 3,5 330 IIAT2
3 Voda koja sadrži naftu i
<0 - <0,7 1,2 >280
IIAT3
Date vrednosti su procen
41
benzin jene
Lista podataka za klasifikaciju opasnih prostora – Deo 1: Spisak izvora ispuštanja (list 2 od 3)Objekat: Fabrika boja Postrojenje: mešaona
Referentna osnova
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13
Izvor emisi
je
Zapaljivi materijal
Ventilacija
Opasni
prostor
Br. Opis Pozicija
Stepen
izvora(1)
Referenca(
2)
Radna
temperatura i
pritisak
Stanje(3)
Tip(4) Stepen(5)
Raspoloživost(5
)
Tip zone 0-1-2
Dometi
zone
Referenca
Ostale
neophodn
e informacij
e i primedbe
oC kPa Vertikalno
Horizontalno
1 Zaptivač pumpe
Prostor
oko pumpe
P,S 1 Ambijent
Ambijent
T V Srednja
Dobra
2 1,0* 3,0** Primer br.
2
*Iznad
izvora
**od izvor
a2 Povr
šina tečnosti u separatoru
Tretman otpadnih
voda
T 3 Ambijent
Ambijent
T P Niska
Mala 0 Primer br.
6
Unutar separatora ispod nivoa zemlje
P Visoka
Mala 1 1* 3** Primer br.
6
*Iznad
zemlje
** Od
separatora
P Visoka
slaba 2 3,0* 7,5** Primer 6
*Iznad
zemlje
41
** Od
separatora
3 Površina
tečnosti u rezervoar
u benzi
na
Prostor
rezervoara
T 1 Ambijent
Ambijent
T P Srednja
Slaba 0 * * Primer 8
Unutar
rezervoara
4 Odušni
otvor na
rezervoar
u
Prostor
rezervoara
P 1 Ambijent
Ambijent
T P Srednja
Dobra
1 3,0* 3,0* Primer 8
3m oko
otvora
5 Flanšne itd.
unutar
bazena
rezervoara
Prostor
rezervoara
S 1 Ambijent
Ambijent
T P Srednja
Dobra
2 * * Primer 8
Unutar
bazena
Lista podataka za klasifikaciju opasnih prostora – Deo 1: Spisak izvora ispuštanja (3 od 3)Objekat: Fabrika boja Postrojenje: mešaona
Referentna osnova
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13
Izvor emisi
je
Zapaljivi materijal
Ventilacija
Opasni
prostor
Br. Opis Pozicija
Stepen
izvora(1)
Referenca(
2)
Radna
temperatura i
pritisak
Stanje(3)
Tip(4) Stepen(5)
Raspoloživost(5
)
Tip zone 0-1-2
Dometi
zone
Referenca
Ostale
neophodn
e informacij
e i primedbe
oC kPa Vertikalno
Horizontalno
6 Prepunjavanje rezervoara
Prostor
rezervoara
S 1 Ambijent
Ambijent
T V Srednja
Dobra
2 3,0* 3,0** Primer br.
8
*Iznad
zemlje
41
benzina
7 Otvori na krov
u rezervoara instalacije za
punjenje
cisterni
Prostor
punjenja
P 1 Ambijent
Ambijent
T P Srednja
Mala 1 *1,5 **1,5 Primer br.
9
Iznad nivoa zemlje**Od izvora
2 1* 3,5** Primer br.
9
*Iznad
izvora
** Od
izvora
8 Prosuta
tečnost
unutar
drenažnog kanal
a instalacije za
punjenje
cisterni
Prostor
punjenja
S 1 Ambijent
Ambijent
T P Srednja
slaba 2 1,0* 4,5** Primer 9
*Iznad
zemlje
** Od
drenažnog kanal
a
9 Rezervoar
za naftu
Prostor
rezervoara
S 2 Ambijent
Ambijent
T P Srednja
Slaba * * Primer 80
Nije ugrož
en prost
or zbog visok
e tačke paljenja
nafte
(1) T – Trajni; P – primarni; S – sekundarni.(2) Naznačiti br. lista u delu 1(3) G – gas; T – tečnost; UT – ukapljena tečnost; Č - čvrsti materijal.1 V – veštačka; P – prirodna.Vidi anks B