Adi MASLO
KOGNITIVNA LINGVISTIKA I JEZIKI ZNAKSaetak: U ovom radu emo,
kroz kognitivnu lingvistiku, posmatrati jeziki znak onako kako ga
je definirao vicarski lingvist Ferdinand de Saussure. Poredit e se
poimanje i znaenje jezikog znaka; kako znak nastaje, kako se
percipira, kako se odraava u jeziku, kako ga poimamo te od ega sve
ovo zavisi. Nastojat emo prikazati obim Saussureove definicije
znaka naspram onoga ta jeziki znak znai u kognitivnoj lingvistici.
Kljune rijei: Uvod Rije semiologija, onako kako ju je definirao
vicarski lingvist Ferdinand de Saussure, jeste nauka o znakovima.
Pojam semiotika vie se vezuje za ameriku tradiciju i Charlesa
Sandersa Peircea. Prema Rjeniku semiotike (Dictionary of Semiotics)
kae se da se teorija semiotike zasniva na vjerovanju da znaenje
nije imanentno predmetima, da oni za sebe nisu oznaeni, nego da se
znaenje tvori pomou kompetentnog posmatraa, subjekta, koji umije
predmetu dati "formu". Iako postoje izvjesne razlike u shvatanju
ova dva pojma, mi se ovdje neemo zadravati na tome, nego emo ih
smatrati sinonimima (uz napomenu da ne postoje apsolutni sinonimi).
Na drugoj strani imamo kognitivnu lingvistiku kao relativno mladu
granu lingvistike. Ono to ini sr kognitivne lingvistike jeste da
jezik odraava sheme misli. Zagovornici kognitivne lingvistike tvrde
da je jezik prozor u kognitivne (spoznajne) funkcije ovjeka.
Kognitivna lingvistika je u uskoj vezi s filozofijom, psihologijom,
neurologijom i umjetnom inteligencijom, granama koje kognitivnoj
lingvistici pomau pojasniti pojedine elemente ljudskog uma.
O teoriji znaka De Saussure je u svom Kursu ukazao na potrebu za
naukom o znakovima, koju je ve tada nazvao semiologijom. On je,
jasno je, semiologiju stavio iznad lingvistike te istakao da je na
lingvisti da ''definie ono to jezik ini posebnim sistemom u skupu
semiolokih znakova'' (Saussure 1916: 39). Za Saussurea je jezik
prevashodno sistem znakova, a znak je spoj oznaivaa (signifiant) s
neim oznaenim (signifi) u psihi onoga koji govori. Oznaiva
(akustina slika) ne bi bio neto fiziko, ve psiholoki otisak zvuka
(Bugarski, 1975: 56), tj.
utisak koji on ostavlja na ula, a oznaeno (pojam) jeste
govornikov pojam o toj stvari. Dakle, znak je kombinacija pojma i
akustine slike. Ovdje je vano napomenuti da znak sjedinjuje dva
potpuno mentalna entiteta, tj. znak predstavlja mentalni entitet sa
dva aspekta (Bugarski, 1975: 57). Meutim, apstraktna jedinica znaka
ne moe se upotrijebiti osim u nekom fizikom mediju, tako da u
svojoj realizaciji jeziki znak ima nezaobilaznu materijalnu bazu
(Bugarski; 1991: 69). Kao to se iz izloenog moe vidjeti, znak je
psihiki fenomen koji se realizira u ljudskom umu i koji se zasniva
na prenoenju akustike predstave, tj. psihike zamisli zvuka
(signifiant) na pojam (signifi). Zvuni, akustiki materijal i
misaona supstanca su bez oblika, magline, dok ih jezik ne povee u
procesu njihovog ralanjivanja i artikulacije (Klosovska 2003: 88).
Upravo e nam se u ovome kasnije otkriti veza s kognitivnom
lingvistikom. Jo je bitno spomenuti da je asocijacija oznaivaa s
oznaenim arbitrarna. Pojam sestra, kae Saussure, nije vezan
nikakvim unutranjim odnosom za glasovni niz s--r koji slui kao
njegov oznaiva u francuskom, pa iz ovog slijedi da je asocijativna
veza izmeu oznake i oznaenog arbitrarna, a u potvrdu tome posluio
bi nam primjer (za pojam sestra) iz bilo kojeg drugog jezika na
svijetu. U svom promiljanju o ovom pojmu Saussure kae: ''Rije
'arbitraran' trai isto tako dodatno objanjenje. Ne bi se smjelo
shvatiti da oznaiva (le signifiant) ovisi o slobodnom izboru
govornika; elimo samo rei da je on (le signifiant) nemotiviran, tj.
arbitraran u odnosu na oznaeno (le signifi), s kojim u stvarnosti
nema nikakve prirodne veze.'' (Saussure 1916: 101) ''Ono to zovemo
ruom jednako bi slatko mirisalo pod bilo kojim drugim imenom''
(Romeo i Julija, II, ii), kae Shakespeare. Sve oznaeno moglo bi
dobiti bilo koji oznaiva jer ne postoji prirodna veza izmeu ovo
dvoje. Uostalom, stvarnost postoji i bez naeg oznaivaa, ali ovako
postavljena arbitrarnost znaka pretpostavlja autonomiju jezika u
odnosu na stvarnost. Meutim, Saussure kae da jezik nije u
potpunosti arbitraran, jer sistem ima odreenu racionalnost.
Lingvistiki znak ne odreuje se vanlingvistiki, nego je
unutarlingvistiki determiniran. Da znak nije u potpunosti
arbitraran tvrdi i Levi-Strauss (1972) kada kae da znak nije
arbitraran a priori, ali prestaje biti arbitraran nakon to je doao
do postojanja, tj. kad je historijski utvren, ne moe biti
arbitrarno promijenjen. Saussureove postavke koje smo naveli, u
ovom radu, nastojat emo kontrastirati s postavkama koje je utvrdila
kognitivna lingvistika. Uz uvoenje neophodnih postavki koje ine
kognitivnu lingvistiku pokuat emo utvrditi slinosti i razlike u
poimanju jezikog znaka izmeu ovih dviju postavki.
Jezik i miljenje Jezik je uroen svakom ljudskom biu, jednako kao
i miljenje. To samo po sebi ne bi znailo puno (jer su i druge
stvari uroene ovjeku) da ove dvije pojave, jezik i miljenje, nisu
dvije strane istog. Sosirovski govorei, oni su dvije stranice
jednog papira. Mi miljenje moemo izraziti i pokretom, nekim vidom
umjetnosti ili vjetine, ali to prevashodno radimo jezikom. Jezik je
ureen sistem, to se za misao ne bi moglo rei. Misao dolazi, prekida
se, na mozak procesira je vie simultano, ona je razuena i
apstraktna. Upravo zbog ovih karakteristika misli ponekad moemo uti
da neko kae kako ne moe izraziti ono to mu je na umu (u miljenju).
Ljudska misao je uspjela stvoriti itav jedan (od) sistem(a) sazdan
iskljuivo na njoj, a to je matematika. I zaista matematika nema
nita stvarnog, opipljivog, niti neega to bismo mogli vidjeti, ili
osjetiti, ali je ipak ljudski um trebao njenu realizaciju u
materijalnom smislu, pa je uveo matematike simbole, znakove. I
oznaka i oznaeno, i akustina slika i pojam, oboje postoje u
miljenju, a sam De Saussure okarakterizirao ih je kao psihike
kategorije. Kako se akustina slika (ne njena realizacija) razlikuje
od samog pojma, a oba su u ljudskom miljenju? Ovo dvoje mogli bismo
opisati kao zvuk i sliku u ljudskom umu, gdje bi oznaka bila naa
unutarnja misao (zato ne i glas ili zvuk) neega oznaenog, a samo
ono bilo bi mentalna slika date pojave. Zapravo, mi ne moemo
pomisliti na pojam kua a da ga ne prati njegova (unutarnja)
akustina slika. To dvoje, na taj nain sazdano u miljenju ovjeka,
izraava se njegovim medijem, a to je jezik. Meutim, mi moemo
zamisliti, npr., ivotinju koja ima sve osobine psa, ali da ima
surlu kao kod slona. Akustinu sliku za ovu pojavu u naem umu nemamo
ad hoc datu, ali je ljudski um uspio imenovati konja s jednim
rogom, pa zato ne bi mogao i psa sa surlom? Neko e se zapitati da
li to miljenje ima monopol nad jezikom, pa je jezik siromaan i ne
moe izraziti sve to misao moe. I zapravo se to na prvi pogled i ini
tako; ako neko u umu ima neku odreenu nijansu, recimo, smee boje, a
za to nema naziv, zaista se miljenje moe doimati dominantnijim.
Meutim, znamo da Eskimi imaju vie rijei za snijeg, snijeg koji i mi
sami vidimo (tj. snijeg koji vide Eskimi nije nita drugaiji od
snijega to ga mi vidimo), a da nemamo sve te rijei za istu pojavu.
Jezik je u ovom sluaju diferencirao pojavne oblike snijega, a da to
kod nas nije sluaj (iako nismo sprijeeni da mislimo o snijegu na
isti nain). Odnos jezika i miljenja, kognicije i drugih mentalnih
procesa, stoji u centru izuavanja kognitivne lingvistike.
Kognitivna lingvistika i miljenje U prethodnom poglavlju zapravo
smo priali o kogniciji a da je nismo ni spomenuli. Kognicija je
poimanje stvarnosti. ''CL approaches language as an integrated part
of human cognition which operates in interaction with and on the
basis of the same principles as other cognitive faculties. CL is
therefore defined as a linguistic theory which analyzes language in
its relation to other cognitive domains and faculties such as
bodily and mental experiences, image-schemas, perception,
attention, memory, categorization, abstract thought, emotion,
reasoning, inferencing, etc.'' 1 (Ungerer and Schmid 1996, Janssen
and Redeker, 1999) Ono to kognitivna lingvistika naglaava jeste
povezivanje sistematinosti koju nalazimo u jeziku s nainom na koji
je um strukturiran. Nije li ovo upravo veza izmeu jezika i miljenja
koju smo gore povezali? Dakle, ako su sve gore spomenute pojave u
ljudskom umu i dio ljudskog miljenja i kognicije kao i jezik, zato
onda jezik odvajati od tih pojava? Ili obratno reeno, ako je sve
ovo dio ljudskog miljenja, zato se te ostale pojave u ljudskom
miljenju ne bi odrazile u jeziku kao njegovom mediju? Prema
stajalitu kognitivne lingvistike, postavka francuskog filozofa
Descartesa, koji je razdvojio um i tijelo u svom dualizmu, nije
prihvatljiva. Iskustvo koje posjedujemo u naem umu utjelovljeno je
(embodied), tj. stvoreno i dobijeno putem tijela. Evans i Green
(2006) ovo ilustriraju primjerom naeg percipiranja boja kada kau:
''While the human visual system has three kinds of photoreceptors
or colour channels, other organisms often have a different number.
For instance, the visual system of squirrels, rabbits and possibly
cats, makes use of two colour channels, while other organisms, like
goldfish and pigeons, have four colour channels. Having a different
range of colour channels affects our experience of colour in
1
Kognitivna lingvistika pristupa jeziku kao integrisanom dijelu
ljudske kognicije/spoznaje ko ja djeluje u interakciji, i na istim
principima, s ostalim kognitivnim sposobnostima. Kognitivna
lingvistika zato se definira kao lingvistika teorija ko ja
analizira jezik u odnosu prema ostalim kognitivnim podrujima i
sposobnostima , kao to su fiziko i mentalno iskustvo, mentalne
sheme, percepcija, pan ja, pamenje, kategorizacija, apstraktna
misao, emocije, razu mijevanje, zakljuivanje itd.
terms of the range of colours accessible to us along the colour
spectrum.'' 2 (Evans i Green, 2006: 45) Ovo ukratko znai: mi
drugaije mislimo o bojama! Ovo za posljedicu ima da ih drugaije
dijelimo, definiramo i opisujemo. Dakle, lahko se moe uvidjeti da
miljenje (um) nije odvojeno od tijela i jasno je da nae tijelo, a u
ovom sluaju sistem koji ini na vid, tj. ono nae fiziko, utjee na
miljenje. Mark Johnson (1987) istie u svojoj knjizi The Body in the
Mind (Tijelo u umu) da se nae tjelesno iskustvo oituje u
predodbenim she mama (image scheme). Imaju znaenje jer se izvode iz
ljudskog pretkonceptualnog iskustva (preconceptual experience), a
to je ono na koje izravno utjee ljudsko tijelo. Ovo su koncepti u
kojima razmiljamo, a proistekli su iz naeg tjelesnog iskustva, a
Johnson (1987: 126) navodi sljedee:
Kontejner/spremnik Blokiranje Omoguavanje Put Ciklus Dio-cjelina
Puno-prazno Ponavljanje Povrina
Ravnotea Protivsila Privlaenje Veza Blizu-daleko Zdruivanje
Uparivanje Dodir Predmet Tabela 1.
Prisila Uklanjanje ogranienja Zbir-brojivost Centar-periferija
Skala Odvajanje Nametanje Proces Skup
Iz ovih odnosa upravo se vidi nae poimanje stvarnosti i
kognicija istog. S obzirom da se nae tijelo nalazi u
trodimenzionalnom prostoru, mi neminovno koristimo pojam spremnika,
a ovo se jeziki izraava ponajprije prijedlozima, pa kaemo da je
neko u braku i
2
Dok ljudski v id ima tri fotoreceptora ili kanala za
percipiranje bo je, kod drugih se organizama to esto razliku je.
Npr., vjeverice, zeevi i vjerovatno make koriste dva kanala za
percipiranje boje, dok drugi organizmi, kao to su zlatne ribice ili
golubovi, imaju etiri. Posjedovanje razliitog spektra kanala za
percipiran je boje utjee na nae iskustvo o boji po pitanju
raspoznavanja raspona boja u spektru.
slino. Iskustvo puta je jo jedno tjelesno iskustvo, pa mi najee,
sluei se metaforom, ivot poistovjeujemo s putem ili putovanjem.
Simbolika funkcija je zika Jezik je sistem znakova ili simbola.
Kljuna funkcija jezika je da izraava nae misli, tj. da jeziki znaci
stoje u simbolikom odnosu prema naim mislima i idejama. "Symbols
are bits of language" 3 (Evans i Green, 2006: 6). ''It is clear
that what semiotics is finally all about is the role of mind in the
creation of the world or of physical constructs out of a vast and
diverse crush of sense impressions.'' 4 (Sebeok, 2001: 37) Put od
koncepta do oznaivaa i znaka neminovno prolazi kroz um i njemu se
vraa.Percepcija Koncepcija Lingvistiko znaenje
Vanjski svijet
Oblik
Ilustracija 1 put formiranja znaka prema: Evans i Green (2006).
Vidimo da kognitivna lingvistika proiruje psihiki koncept znaka.
Ona trai koncept u stavrnom svijetu koji se percipira, nakon ega se
stvara koncept (odakle je De Saussure tek poinjao), nakon ega
slijedi jeziko znaenje koje se ponovo ogleda, "provjerava", u
koncepciji (dajui joj prvenstvo kao i Saussure, opet), da bi
uporite nala u formi koja je konvencionalna. ''Ovdje su ipak glavni
predmet sami procesi semioze. Njihova analiza trebalo bi da
obuhvati sljedee probleme koji iziskuju definisanje: 1. Izvor
znaka, porijeklo znaka; 2. supstancijalni karakter znaka (signans);
3. Nain postanka znaka, njegova veza sa izvorom, porijeklom; 4.
oznaeni predmet ili znaenje (signatum) i njegova veza sa znakom; 5.
nain interpretacije znaka, njegovi principi, forme,
3 4
Simboli su djelii jezika. Jasno je da je konaan pred met
semiotike uloga u ma u stvaranju svijeta, ili fizikih tvorevina, iz
goleme i raznolike hrpe dojmova znaenja.
funkcije; 6. situacija, kontekst semiotikog procesa; 7. osoba
koja interpretira (primalac).'' (Koloskovska, 2003: 85) Kognitivna
lingvistika, sagledavajui znak ire od tradicija do nje, istie znaaj
nu postavku. Treba istaknuti da znak ne oznaava nita odreeno, neki
entitet (to ni Saussure nije tvrdio) nego pojam (npr. drvo). Ovo
nazivamo konce ptom, a proces davanja znaenja konceptualizacijom. A
sada se prisjetimo Saussureovih rijei kad opisuje govornu
situaciju: ''Polazna taka toka je u mozgu jedne, na primjer, osobe
A, gdje se injenice svijesti, koje nazivamo konceptima, nalaze
spojene s predstavama jezikih znakova, koji slue za njihovo
izraavanje.'' (De Saussure, 1916: 36) De Saussure injenice svijesti
naziva konceptima, ponovo ne izlazei iz mentalnog, ali svakako jako
podsjeajui na ono to e kognitivna lingvistika (uz odreena
proirenja) jednako definirati. Veza izmeu De Saussurea i kognitivne
lingvistike u ovom je pogledu jasna, ali je ova grana lingvistike
otila dalje u definiranju znaka. Kako Fauconnier (1997) kae, a
osvrui se na odnos jezikog znaka (znakova) i stvarnosti, jezik
naprosto nudi poticaje za stvaranje konceptualizacije, koja je
daleko bogatija i razvijenija nego to je naznaeno minimalnim
znaenjem u jeziku. Ovdje se ponovo vraamo ljudskom umu, gdje moramo
tvrditi da jeziki znak ne predstavlja potpunu kompleksnost naeg
poimanja neega, nego ga poopuje zarad konvencije. Uzmemo li ak
lanove jedne govorne zajednice, oni e svakako imati isti oznaiva,
recimo d-r-v-o, za neko oznaeno drvo, ali ak ni kod lanova iste
govorne zajednice ova mentalna slika i znaenje koje ona proizvodi
nee biti u potpunosti identina, onim onog baznog. Sve ovo ovisi o
naem linom iskustvu, emocijama, pamenju, percepciji, tj. onim
kategorijama koje smo gore naveli. Konvencija u generalnom pogledu
postoji, ali bi ispitivanje mentalnih slika pojedinaca zapravo
pokazalo, moda i revidiralo poglede na odree jezike znake. Uzmimo
za primjer reenicu: (1) Postigao je ko. Reenica je sasvim
razumljiva i ima znaenje. Meutim, koliko elementi (simboli) jezika
zapravo govore o dogaaju o kojem je ovdje rije? Ako bismo ovaj
dogaaj grafiki predstavljali, da li bi to bilo a), b), c) ili
d)
a)
b)
c)
d)
Ilustracija 2 reenica: Postigao je ko. Pod normalnim uvjetima,
to bi svakako bilo d). Zato smo svi ovo podrazumijevali, a da to
nigdje u reenici nije naznaeno? Gdje je taj jeziki znak koji nam
ovo govori? Znamo da let lopte ne moe biti a), tj. moe, ali to ne
bi bio ko. b) takoer otpada jer se ko ne postie s pozicije iza koa.
Sa c) je slian sluaj kao sa a) i b) jer znamo da se lopta ne baca s
pozicije vertikalno iznad koa. Jedino nam ostaje d) koje odgovara
naim pretpostavkama o reenici. Mi znamo da koarkaka lopta leti u
odreenom luku do koa i ta znai postii ko. A kako to znamo? Ponovo
postavljamo pitanje: gdje je taj jeziki znak koji ukazuje na to?
Naprosto ga formalno ne moemo nai izmeu tri rijei u reenici
Postigao je ko. Niti nam to rije "postigao" ili "postii" formalno
govori, niti "je", a niti sam pojam koa. Langacker (1987) kae:
"Thought relies on a rich array of encyclopaedic knowledge"5 . I
zapravo, sklop naih znanja i iskustava iskljuivo nam pomae pri
stvaranju ove mentalne slike, koja je kod svih nas ista.
Langackerovo enciklopedijsko znanje podrazumijeva poznavanje
pojavnog svijeta to je ire mogue. Ako pretpostavimo da na svijetu
postoji neko kome koncept koarke nije poznat, moramo takoer
pretpostaviti da o n ne bi imao ni predstavu o datom konceptu, tj.
ne bi mogao konceptualizirati ono to mi, bez imalo napora,
moemo.
Uzmimo i primjer iz Evans i Green (2006). Reenica (2) Maka je
preskoila zid.
5
Misao se oslanja na bogat niz enciklopedijskog znanja.
sasvim nam je razumljiva, ali ta ovi znaci, ovdje u vidu rijei,
zaista govore o naem poimanju dogaaja? Koristimo se ponovo
nacrtom:
a)
b) Ilustracija 3.
c)
d)
Pretpostavimo da je let make naznaen strelicom. ta nam rijei
"maka", "je", "preskoila" i "zid" govore o onome ta se zapravo
desilo? Vjerovatno smo svi odabrali primjer d) kao taan. Ali zato?
Mi ovu reenicu konceptualiziramo pomou naeg iskustva jer znamo kako
se to make kreu i preskau zidove jer niti jedna rije/znak iz ove
reenice ne upuuje na ovakvo shvaanje. Rije "preskoila" moda nam je
tu najblia u pojanjavanju pojave, meutim, ona kao znak ne nosi sa
sobom ono to smo prikazali, npr., pod d), nego nam to govori
iskustvo vanjezike stvarnosti, koje smo pohranili u pamenju i
uvijek iniciramo kada se reenica poput ove spomene. Kognitivni
jeziki znak neto je sloenije definiran od onog Saussureovog, a sada
da vidimo i kako. Kognitivna lingvistika ne bjei od psihike naravi
znaka, ali na tome ne staje. Ona se, kao to moemo vidjeti na
Ilustraciji 1, iri s dvije strane psihikog/konceptualnog. Bez te
"dvije strane" definiranje jedne jednostavne reenice kao to je (1),
u smislu jezikog znaka, ne bi bila ni mogue. Ovdje je ponovo na
djelu tvrdnja lingvista kognitivne orijentacije da je faktor
iskustva, percepcije, fiziki doivljenog, veoma bitan, ak i kljuan.
Sad kada smo pojasnili odnos kognitivne lingvistike i znaka, moemo
se upustiti u jo detaljniju analizu, s "obiju strana"
kognicije.
Kategorizacija-prototip-znak Ljudi u svom umu dijele pojave,
predmete i koncepte u kategorije. Prema klasinoj teoriji,
kategorije imaju definicijsku strukturu. Prema ovom poimanju, da bi
neto bilo lan
kategorije, ono mora ispuniti potrebne i dovoljne preduvjete.
Uzmimo za primjer koncept neenja. Ono to bi inilo potrebne
preduslove je nota znaenja "neoenjen" i "muko", ali nijedan od ovih
uslova nije dovoljan jer i "taksista" moe biti neoenjen i muko.
Semantika dekompozicija na ovaj tradicionalan nain je nedostatna u
nekoliko taaka. Evans i Green (2006) navode primjer make. Mi pod
konceptom make podrazumijevamo koncepte "krzno", "rep", "etiri
noge". ta bi se u naoj svijesti promijenilo ako bi se nekoj maki
desila nesrea u kojoj je izgubila jednu nogu i rep? Da li bi ona
tada jo uvijek pripadala kategoriji "maka"? Svakako da bi, ali
tradicionalna teorija ovo nije predvidjela. Drugi problem
tradicionalne teorije jeste nejasan obim kategorija. Jasno nam je
da kategorija "namjetaj" ukljuuje "stolica" i "stol", ali da li je
to sluaj sa "tepih"? Uostalom, nije svima jasno niti poznato da
"kruka" pripada porodici (kategoriji) "rua". Trei problem je
problem prototipinosti. ta bi bio prototip za koncept "namjetaj"?
Mi emo ovdje razmatrati prototip kao dio kategorizacije ljudskog
znanja. Rosch (1970), na osnovu eksperimentalnog istraivanja,
razvila je kognitivni model posmatranja prototipinosti. Teorija
prototipa postavlja dva bazna principa koji pomau kategorizaciju u
ljudskom umu, a to su princip kognitivne ekonomije (principle of
cognitive economy) i princip percipirane strukture svijeta
(principle of perceived world structure). Ova dva principa ine
kategorizaciju u ljudskom umu. Prvi princip u nizu podrazumijeva da
ljudska bia ele dobiti to vie informacija iz svoje okoline sa to
manje umnog napora. Ekonominost se ogleda u tome da ljudska bia
niti ele niti su u stanju pamtiti detalje o svakom dijelu iskustva,
nego ga kategoriziraju prema prototipima. Princip percipirane
strukture svijeta bazira se na suodnosima koje smo iskusili ili su
dio naeg spomenutog enciklopedijskog znanja, pa nam je tako znanje
o svijetu dovoljno da znamo da se za pera (kod ptica), prije nego
za krzno ili krge, vezuje let. ''The denotated referent, or
denotatum, is not something specific in the world, but rather a
prototypical category of something.''6 (Sebeok, 2001: 6) Prototip
je znak. Meutim, prototip sa sobom nosi gore spomenute tekoe
definiranja. Kad poimamo koncept "pas", mi ne mislimo na ovog ili
onog, komijinog, lutalicu i sl., psa, nego se poimanje vri
prototipski. Svaki jezik i njegov govornik povodi se kognitivnom
ekonominou. Ali ta to mi ukljuujemo u odreeni pojam, a ta
iskljuujemo, koje su nam strane znaka i od ega sve to zavisi?
Widdowson (1996) za prototip kae:
6
oznaeni referent, ili denotatum, nije neto odreeno u svijetu,
nego kategorija prototipa za neto
''...what members of a particular community think of the most
typical instance of a lexical category.'' 7 (Widdowson, 1996: 130)
ta znai "odreena zajednica" (a particular community)? Znai li to da
mislimo kolektivno? Ne kolektivno u klasinom smislu rijei, barem.
Meutim, u ono to je polje prouavanja u kogniciji utjelovljeni su
znanje i percepcija. Ono to percipiramo i ono gdje nae tijelo stjee
iskustvo jeste naa okolina iz koje uimo u kognitivnom smislu, pa je
jasna nota zajednice jer ne ivi svaka zajednica u istom okruenju.
Uzmimo za primjer koncept "drvo". Ono to mi vjerovatno imamo u umu
kada mislimo o konceptu "drvo" vjerovatno je hrast (ili bor) kao
vrsta drveta, dok za, recimo, stanovnika s Arapskog poluotoka to
sigurno ne bi bio hrast, nego vjerovatno palma, pa tu vidimo
razliku u poimanju prototipa. Prototipi su znakovi kategorije. ta
ih ini takvima jasno je pokazala kognitivna lingvistika. Uostalom,
prototipnu konceptualizaciju ne bi bilo mogue objasniti iz drugog
ugla, osim iz ugla kognitivne lingvistike. Sosirovski govorei,
prototipi (sada kao znaci za kategoriju) takoer su arbitrarni.
Prototipi su u svom opem saeli osobine kategorije, meutim, ivotno
iskustvo i utjelovljeno znanje, ono to je kognitivna lingvistika
jasno istakla, ovdje igraju presudnu ulogu. Gledano ire, znak je
prototip za znaenje. Ovo bi bila ona arbitrarna osobina znaka koju
je Saussure istakao. Ljudi su se sloili oko lingvistikog prototipa
za znaenje sunce. Pojam kao takav je arbitraran, ali je i prototip.
Sunce je ono oko ega su se ljudi dogovorili da oznaava pojam sunca.
Taj pojam je prototip, ustaljeni, najprihvatljiviji, standardiziran
pojam za oznaavanje jedne pojave. Da je taj pojam prototip pokazuje
primjer metafore; mi sunce moemo nazvati "uarenom loptom",
"vatrenom kuglom" i sl., a da opet mislimo na sunce. Konceptualna
metafora u kognitivnoj lingvistici jasno se istie kao posebna vrsta
povezivanja oznake i oznaenog. Konceptualna metafora i oznaavanje
Odstupajui od prototipnog, konvencionalnog
naina
oznaavanja
pojmova,
konceptualna metafora povezuje konceptualna polja. Ona zauzima
posebno mjesto u kognitivnom poimanju semantike. U kognitivnoj
lingvistici metafora se smatra nainom miljenja, tj. ona nam otkriva
konceptualna polja koja se povezuju u umu njenog korisnika, tj.
pretkonceptualno utjelovljeno iskustvo. U konceptualnoj metafori
povezuju se izvorna i ciljna dome na. Pojam iz ciljne domene, tj.
one koja se eli pojasniti, objanjava se preko
7
Ono to ljudi jedne zajednice s matraju za najtip iniji
(najreprezentativniji) primjer neke leksike kategorije .
osobina izvorne domene. Ovo su prvi put utvrdili Lakoff i
Johnson u svojoj knjizi Metaphors We Live By (Metafore po kojima
ivimo) (1980). Formula za konceptualnu metaforu je A=B. Reenica
"Ahil je lav" poznata nam je, ali i potpuno prihvatljiva i
razumljiva. Zato? Kako to da nas ova reenica ne navede na to da
pomislimo da je Ahil ivotinja ? Kako znamo da se iskljuivo elementi
hrabrosti iz izvorne domene (lav) ele prenijeti na ciljnu (Ahil)?
Ovo se u konceptualnoj metafori naziva preslikavanje m (mapping).
Osobine A preslikavaju se na B, ali ne nasumino. Ispitujui ovu
pojavu u jeziku, lingvisti poput Lakoffa i Johnsona (1980), Gibbsa
(1994), Gradyja (2005), Kvecsesa (2000), Langackera (1991) i mnogi
drugi napominju da konceptualnu metaforu ne nalazimo samo u
poeziji, nego u svakodnevnom govoru; Geary ak navodi da koristimo 6
metafora u minuti. Zato kada razmiljamo o hijerarhiji na bilo kojem
nivou razmiljamo u vidu piramide, pa nam je vaniji onaj ko je na
vrhu piramide upravo zbog konceptualizacije na nain da poimamo VANO
JE GORE; ili zato kaemo da cijene rastu pa zbog konceptualizacije
vrijednosti u smislu fizike visine; isto tako kaemo da vrijeme
prolazi sve su ovo konceptualne metafore koje koristimo
svakodnevno; one su naprosto utkane u nau kogniciju, one nam
olakavaju komunikaciju i pojanjavanje poimanja stvari i pojava. ta
ovo znai za semiologiju? Metafora je mijenjanje znaka. Metafora je
i preimenovanje. Kako to moemo poimati takvu jednu promjenu znaka i
ipak znati o emu se radi. "Julija je sunce", kae Romeo. Ovdje je
znak za Juliju promijenjen u sunce. Konceptualnim preslikavanjem
koje nam je uroeno, mi smo u mogunosti shvatiti da Romeo eli
iskazati svoju, na drugi nain skoro pa neobjanjivu, ljuba v prema
Juliji. Ovdje se ona gore spomenuta ekonominost jezika moda i
najbolje oslikava. Da je Romeo njegove osjeaje prema Juliji opisao
bez metafore, koristio bi znatno vei broj rijei i opet taj izbor ne
bi bio uinkovit kao to je ovaj putem metafore. Nama ivotno
iskustvo, utjelovljeno znanje i konceptualizacije omoguavaju da
razumijemo naizgled neloginu promjenu znaka. Zakljuak U ovom
kratkom prikazu onoga to nam je poznato o jezikom znaku onako kako
ga je definisao vicarski lingvista Ferdinand de Saussure, eljeli
smo prikazati njegove refleksije u relativno novoj grani
lingvistike, kognitivoj lingvistici. Znak se ita kroz osnovne
postavke kognitivne lingvistike: fiziko i mentalno iskustvo,
mentalne sheme, percepcija, panja, pamenje, kategorizacija,
apstraktna misao, emocije, razumijevanje itd. Vidjeli smo neto
proireno poimanje znaka u odnosu na ono kako ga je prezentirao
Saussure. Znak jeste mentalna kategorija, ali on u kognitivnoj
lingivstici ne zavrava time. Kognicija znaka
svakako da je u centru, ali nam vanu ulogu igraju percepcija
stvarnosti, kao i ivotno iskustvo te spomenuto enciklopedijsko
iskustvo.
Abstract This paper attempts to illustrate the linguistic sign
within the enterprise of cognitive linguistics. However, the
cognitive linguistics approach is compared with the Saussurean
model of linguistic sign. What stems from this is the view that the
cognitive linguistics approach has widened the context of
linguistic sign in a way inherent to its focus of study. As
language is a cognitive process it is regarded in relation to other
cognitive processes/domains such as mental experiences,
image-schemas, perception, attention, memory, categorization,
abstract thought, emotion, reasoning, inferencing etc.
Conceptualization plays a major role in the perception of the
linguistic sign within cognitive linguistics.
Bibliografija 1. Bugarski, R. (1975), Lingvistika o ovjeku,
Beogradski izdavako- grafiki zavod, Beograd 2. Bugarski, R. (1991),
Uvod u optu lingvistiku, Zavod za udbenike i nastavna sredstva,
Beograd 3. De Saussure, F. (1916), Kurs opte lingvistike, Izdavaka
knjiarnica Zorana Stojanovia, Sremski Karlovci, Novi Sad 4.
Geeraerts, D. (2010), Theories of Lexical Semantics, Oxford
University Press, Oxford, New York 5. Grady, J. E., "Metaphor" u
Geeraerts, D., Cuyckens, H., Handbook of Cognitive Linguistics,
(2007), 188-213, Oxford University Press Inc, New York 6. Hawkes,
T. (2003), Structuralism and Semiotics, Routledge Taylor &
Francis Group, London i New York 7. Jakobson, R. (1974), Main
Trends in the Science of Language, Harper & Row, New York 8.
Johnson, M. (1987), The Body in the Mind, The University of Chicago
Press, Chicago 9. Klosovska, A. (2003), Sociologija kulture,
Asocijacija Krug 99, Sarajevo
10. Kvecses, Z., (2002), Metaphor: A Practical Introduction,
Oxford University Press, New York 11. Levi-Strauss, C. (1972),
Structural Anthropology, Harmondsworth:Penguin 12. Lakoff, G.,
Johnson, M. (2003), Metaphors We Live By, The university of Chicago
press, London 13. Mandler, J. (2004), The Foundations of Mind:
Origins of Conceptual Thought, Oxford University Press, Oxford 14.
Martin, B., Ringham, F., (2000), Dictionary of Semiotics, Cassell,
London 15. Radden, G., Dirven, R. (2007), Cognitive English
Grammar, John Benjamins Publishing Company, Amsterdam/Philadelphia
16. Sebeok, T.A, (2001), Sign: An Introduction to Semiotics,
University of Toronto Press 17. Ungerer, F,Schmid H.J. (1996) An
Introduction to Cognitive Linguistics, Longman, London/New York 18.
Widdowson, G.H. (1996), Linguistics, Oxford University Press,
Oxford