JAVNA DOBRARazlozi koji objasnjavaju nuznost:
1.potreba za uspostavljanjem pravnog poretka koji ce omguciti ne
smetano funkcionisanje trzisnih institucija i konkurencije.
2.obezbjedjivanje javnih dobara
3. rjesavanje problema eksternalija
4. sprovodjenje politike raspodjele dohodka i imovine u mjeri u
kojoj distribucija uspostavljena djelovanjem trzisnog mehanizma ne
odgovara drustveno svacenjoj pravicnosti.
5. obezbjedjivanje stabilnosti u ekonomskim kretanjima, kao i
stope privrednog rasta.
Drzava moze da obezbijedi sledece vrste dobara:
1. Cista javna dobra
2. Necista javna dobra
3. Mjesovita javna dobra
4. Zasluzna javna dobra
Cista javna dobra imaju dva svojstva
Nema iskljucivost
Nema rivaliteta
Kod cistih javnih dobara nema iskljucivosti ( svi ih mogu
koristiti pod istim uslovim ) i nema konkurencije u
obezbjedjivanju. Cista javna dobra obuhvataju dobra koja nije
moguce obezbijediti u dovoljnim kolicinama primjenom principa
trzisne efikasnosti ( policija, uprava, zastita zivotne sredine ).
Njihova se isporuke nemoze obezbijediti na trzistu jer ih
karakterisu
1. Nekonkurentnost u potrosnji, to javno dobro koristi jedno
lice ne umanjuje korisnost koju ono pruza drugim licima.
2. Neiskljucivost tj. Nemogucnost da se bilo ko sprijeci da ih
koristi.
Necista javna dobra (interes drzave da ih koriste svi gradjani)
su dobra kod kojih nisu prisutna, sve karakteristke cistih javnih
dobara., Iz potrosnje necistih javnih dobara moguce je iskljuciti
pojedine potrosace. To su dobra kod kojih, osim elemenata javnosti,
postoje i elementi privatnosti. Rijec je o saobracajnicama,
obrazovanju, zdravstvenoj zastiti.Mjesovita javna dobra su dobra
koja istovremeno imaju karakteristike i javnih i privatnih dobara i
lokalno se obezbjedjuju (protiv pozarna zastita) Predstavlja javno
dobro buduci da svi gradjani imaju podjednako pravo na taj vid
zastite.
Mjesovita dobra su ona koja obiljezava samo jedna od
karakteristika specificnih za cista javna dobra : ili iskljucivost
ili konkurentnost u potrosnji.
Meritorna dobra su dobra koje drzava intervenise tako sto namece
koristenje odredjenih dobara, odnosno usluga pojedincima jer oni od
toga imaju koristi. Npr obavezno koriscenje pojasa i obavezno
osnovno obrazovanje predstavljaju tipicne primjere meritornih
dobara, odnosno usluga.
Besplatni jahac ( besplatni korisnik ili slijepi putnik ) rijec
je o tome da upravo zato sto su pojedinci vece ekonomske snage
spremni da plate odredjenu cijenu ( porez ) za uzivanje konkretnog
javnog dobra pojedinci nize ekonomske snage izbjegavaju da snose
troskove svoje potrosnje tog dobra.
Eksternalije, se pojavljuju kao efekti koji pogadjaju lica koja
ne zele da plata za korist, odnosno stetu nastalu za njih kao
posljedica proizvodnje tog dobra. Eksternalije nastaju prilikom
proizvodnje i prilikom potrosnje i privatnih i javnih dobara.
Eksternalije u potrosnji postoje kada jedan subjekat svojom
potrosnjom donosi korist ili stetu drugom licu, a pri tome nema
dodatnih troskova za samog potrosaca, odnosno za drugo lice zbog
cega se ti troskovi ne ukljucuju u trzisnu cijenu odredjenog
dobra.
Postoje dvije vrste eksternalije:
Pozitivne eksternalije (predstavljaju koristi za treca lica a
koje nisu obuhvacene trzisnom cijenom robe).
Negativne eksternalije troskovi koje jedno lice stvara drugom
licu, pri cemu troskovi nisu ukljuceni u cijenu konkretnog
proizvoda.
Postoje dva posredna nacina za ukljicivanje eksternih efekata
:
Subvencionisanje
Oporezivanje proizvodnje javnog dobra koji izaziva eksterne
efekte.
JAVNI RASHODI
Javni rashodi su samo akt potrosnje dobara i destruktivnog su
karaktera. Javni rashodi predstavljaju efikasane instrument ukupne
ekonomske i socijalne politike savremene drzave, ne tretiraju se
kao akt potrosnje vec koristenje drustvenog proizvoda.
Savremena finansiska teorija se definise, da su javni prihodi i
javni rashodi ravnopravni i podjednako vazni dijelovi javnih
finansija i neodrazavaju se samo u domenu javnih finansija.
Definicija javnih rashoda bitno je da podrazumijeva sledece
:
1. Javni rashodi sluze za podmirenje javnih potreba
2. U savremenim uslovima javni rashodi su izrazeni u novcu.
Osnovni cilj javnih rashoda u zadovoljavanju javnih potreba, sto
predstavlja osnovni moment na osnovu kojeg se moze prici
razgranicavanju javnih rashoda od rashoda privatnih lica.
Nacela javnih rashoda1. Nacelo opsteg interesa
2. Nacelo stednje
3. Nacelo umjerenosti i proporcionalosti
Nacelo opsteg interesa javni rashodi se ne smiju koristit za
podmirivanje licnih potreba, vec samo iskljucivo za ostvarenje
javnih potreba.
Nacelo stednje Nikako ne znaci stednju u smislu smanjivanja
sredstava, vec teznju da se sa sto manje sredstava postingu sto
veci efekti.
Nacelo umjerenosti i proporcionalnosti
Umjerenost- javni rashodi treba da budu sto manji u odnosu na
bruto drustveni proizvod i da. budu priblizno jednaki javnim
prihodima.
Proporcionalost je izbalansiranost javnih prihoda i rashoda
Klasicna teorija pokrica javnih rashoda se dijeli na: redovne i
vanredne javne rashode.
Redovni javni rashodi se pokrivaju redovnim javnim prihodima,
dok vanredne javne rashode treba pokrivati iskljucivo vanrednim
javnim prihodima ( javnim zajmovima, vanrednim porezima ili
inostranom pomoci )
Koriscenje zajmova za pokrivanje javnih rashoda znaci
olaksavanje polozaja sadasnjih generacija na racun buducih, prema
misljenju klasicne teorije javnih finansija treba praviti razlike
medju vanrednim javnim rashodima i izvorima za njihovo
pokrivanje.
Klasicna teorija javnih finansija ne preporucuje koriscenje
javnih zajmova za pokrivanje ni redovnih ni nerentabilnih vanrednih
javnih rashoda.
Struktura javnih rashoda Rashodi drzavne uprave
Rashodi unutrasnje bezbijednosti
Rashodi za narodnu odbranu
Rashodi sudstva tuzilastva...
Rashodi za obrazovanje
Rashodi za kulturu, sport...
Rashodi za naucno istrazivacki rad
Rashodi za ekoloske svrhe
Rashodi za ekonomske investicije i intervencije
Rashodi socialne sigurnosti stanovnistva
Efekti javnih rashoda
Efekti javnih rashoda znaci govoriti o aktivnim, odnosno
neutralnim javnim rashodima :
1. Shvatanje o neutralnim javnim rashodima javni rashodi imaju
neutralno dejstvo na privredna i socijalna kretanja zastupljena je
potreba da javni rashodi budu sto nizi.
2. Koncepcija o aktivnim javnim rashodima predstavlja sastavni
dio funkcionalnih finansija. Sustina je u aktivnoj ulozi drzave i
njenom ekonomskom i socijalno politickom
intervencionizmu.Finansiski system savremene drzave treba
posmatrati kao dzinovski filter koji porezima i drugim javnim
prihodima uzima finansiska sredstva iz privrede i od stanovnistva i
preko rashoda ih vraca privredi i stanovnistvu.
Javni rashodi se dijele na aktivne i neutralne javne
rashode.
Aktivni javni rashodi su oni koji mijenjaju privrednu socijalnu
strukturu drzave. Neutralni javni rashodi obrnuto.
Tri vrste efekata javnih rashoda :
1. Efekat multiplikatora
2. Efekat podmazujuce pumpe
3. Efekat akceleratora
Efekat multiplikatora se koristti kada recesija ili stagflacija
prijte da poremete normalne privredne tokove. Da bi neutralisala
nepovoljne tokove treba da trajno angazuje znacajna sredstva u nove
javne rashode ( nerobne investicije ).Efekat podmazujuce pumpe
drzava uz pomoc javnih rashoda pokusava da na kratak rok produzi
(podmaze) aktivnosti manjeg broja privrednih subjekata kako bi oni
svojom povecanom aktivnoscu dali podsticaj da druge poremecene
odnose ipak rijesi trziste.
Teorija akceleratora ima zadatak da ogranicene mase javnih
rashoda, ubrza odredjene privredne aktivnosti drzavnom direktnom
intervenciom. Dok multiplikator djeluje na povecanje traznje,
accelerator utice na povecanje ponude.
Prividni uzroci porasta javnih rashoda
1. Smanjenje kupovne snage novca
2. Promjene u tehnici iskazivanja budzeta
3. Povecanje teritorije i stanovnika zemlje
Smanjenje kupovne snage novca se dogadja usled porasta cijena (
inflacija) svakako je najznacajniji prividni uzrok povecanja javnih
rashoda.
Izmjene tehnike iskazivanja budzeta odnosno ukupnih javnih
rashoda (prelaz sa neto na bruto princip ) moze se reci da primjena
neto budzeta stvara utisak o znatno manjim iznosima javnih
rashoda.Kod neto tehnike iskazivanja budzeta vrsi se prebijanje
prihoda s rashodima.
U prividne uzroke porasta javnih rashoda spada i povecanje
teritorije, broja stanovnistva, zemlje. Jasno je da se povecanjem
teritorije, odnosno brojem stanovnika, moraju povecati aparat,
sudstvo, vojska, policija a to se mora odrazit na povecanje javnih
rashoda.
Stvarni uzroci porasta javnih rashoda
Tj.kada se poveca udio javnih rashoda u drustvenom proizvodu,
odnosno kada se procentualno sve veci dio drustveno proizvoda trosi
za podmirenje javnih rashoda govori se o povecanju javnih
rashoda.
Stvarni uzroci porasta javnih rashoda mogu biti :
1. Ekonomski
2. Politicke
3. Socijalne
4. Finansiske prirode
Dvije grupe faktora ekonomske prirode izazivaju realan porasta
javnih rashoda, a rijec je o :
a. Investicijama
b. Investicijama ekonomske prirode
Drzava ce intervenisati ako treba pojacati izvoz a smanjiti
uvoz, povecati konkurentsku sposobnost privrede, poboljsati
zaposlenost, povecati koristenje kapaciteta, ispraviti cijene,
smanjiti stopu inflacije tako sto ce djelovati mehanizam sistema i
politike javnih rashoda.
Uzroci politicke prirode- a. Unutrasnji
b. Spoljasni
Unutrasnji uzroci rasta javnih rashoda na prvo mjesto stavljaju
oblik vladavine da li se radi o monarhiji ili parlamentarnoj
demokratiji, unutarnjoj ili federatvinoj uredjenoj drzavi,
centralizovanoj ili decentralizovanoj drzavi.Javni rashodi u
zemljama koje su centralisticki uredjene po pravilu su nizi nego u
zemljama koje cu decentralizovanije.
U okviru finanskiski uzroka rasta javnih rashoda postoje dvije
grupacije : odplate javnih dugova i lose upravljanje javnim
finansijama, a posebno pri pojavi budzetskog suficita.
Proces urbanizacije je jedan od najznacajnih uzroka porasta
javnih rashoda.
Teorijske - opste podjele javnih rashoda 1. Redovni i
neredovni
2. Prema objektu trosenja
3. Prema subjektu trosenja
4. Proizvodni i transferni
5. U novcu i naturii
6. Produktivni i ne produktivni
7. Odgodivi i neodgodivi
Podjela na redovne i neredovne javne rashode-smatra se da
redovni rashodi imaju sledece karakteristike,
1. mogu se unaprijed predvidjeti2. po visini su manje vise
stabili
3. redovno se javljaju
Realni rashodi predstavljaju javne rashode kojima drzava
pribavlja produktivna dobra i usluge, placa radnike i sluzbenike i
kupuje materijalna dobra.
Investicioni javni rashodi su oni kojima odgovara
protivrijednost dobijena u ekonomskim dobrima koja ce kasnije
donositi prihode, sto dovodi do direktnog ili indirektnog povecanja
drustvenog proizvoda. U transferne javne rashode spadaju
administrativni javni rashodi drzave ( vojska, administracija ) kao
i sva socijalna davanja ( penzije, invalidnine, pomoc nezaposlenima
) otplate kamata za uzete drustvene zajmove.JAVNI PRIHODI
Transakcija predstavlja razmjenu u situaciji kada jedna jedinica
obezbjedjuje dobra, usluge, imovine ili rade i za uzvrat dobiva
dobra, usluge, imovinu i rad u istoj vrijednosti.
Transferi se definisu kao transakcije kada jedna jedinicia
obezbjedjuje drugoj jedinici dobra, usluge, imovinu a da pri tome u
isto vrijeme ne dobija nikakvo dobro uslugu, imovinu ili rad u
zamjenu.
Javni prihodi imaju sledece karakteristike :
da se ubiru po pravilu u novcu
da se ubiru redovno
da placanje ne dovode u pitanje postojecu imovinu
da sluze podmirivanju troskova koji imaju opsti karakter
Opste klasifikacije javnih prihoda
1) originerni (izvorni) - derivativni (izvedeni),
2) javnopravni - privatnopravni,
3) namjenski - nenamjenski,
4) poreski - neporeski,
5) od stanovnitva - od pravnih lica,
6) povratni - nepovratni,
7) prihodi u novcu - prihodi u naturi i redovni - neredovni.
Klasifikacija, podlijee daljem grupisanju pojedinih vrsta javnih
prihoda. Originerni (izvorni) javni prihodi su prihodi koje drava
ostvaruje svojom ekonomskom aktivnou ili po osnovu prava vlasnitva.
Derivativni prihodi su prihodi koje drava ostvaruje po osnovu svoje
suverene vlasti tj. na osnovu fiskalnog suvereniteta. Znai u ovom
sluaju je kriterijum podjele nastanak i nain utvrivanja javnih
prihoda. Javno-pravni prihodi su oni prihodi do kojih drava dolazi
pomou svojeg finansijskog suvereniteta Privatno-pravni prihodi su
oni koji su dobrovoljni - prihodi do kojih drava dolazi kao svaki
drugi subjekat. Namjenski prihodi koje nazivamo jo i destiniranim
prihodima su oni kod kojih je unaprijed utvrena namjena troenja.
Tako se npr sredstva prikupljena javnim zajmom koriste za
finansiranje izgradnje hidrocentrale ili se sredstva prikupljena
oporezivanjem nafte i naftnih derivata troe za izgradnju i
odravanje auto-cesta. Nenamjenski prihodi ili nedestinirani, slue
za podmirenje svih postojeih javnih potreba, dakle nije im
unaprijed utvrena namjena troenja, odnosno prilikom njihovog
ubiranja (uglavnom se radi o porezima) porezni obveznici ne znaju
za to e se utroiti prikupljena sredstva. Prihodi od stanovnitva su
prihodi koje plaaju graani iz svojih prihoda odnosno dohotka i iz
imovine za podmirivanje javnih rashoda. Prihodi od pravnih lica su
prihodi koje plaaju privredni subjekti i drugi oblici pravnih lica
iz prihoda (dobiti) koje ostvaruju po osnovu ekonomske aktivnosti i
iz imovine. Jasno je da je u ovom sluaju kriterijum klasifikacije
kategorija subjekata od kojih se ostvaruju javni prihodi. Period
koji se prikupljaju mogu pripadati irim odnosno uim
drutveno-politikim zajednicama. U ovom sluaju, u unitarno ureenim
dravama postoji podjela na praktino dvije vrste prihoda (prihodi
drave kao cjeline i prihodi lokalnih kolektiviteta), a u
federativno ureenim dravama postoje bar tri vrste prihoda (prihodi
federacije, prihodi drava-lanica federacije i prihodi lokalnih
kolektiviteta). ini se da je i ovdje primijenjeni kriterijum
klasifikacije jasan - vrste i broj drutveno-politikih zajednica.
Prihodi savremenih drava se po pravilu prikupljaju u novcu, vrlo
rijetko ili skoro nikako u naturi. U savremenim uslovima prihodi u
naturi se uglavnom pojavljuju u vidu vanrednih prihoda odnosno u
formi poklona, odnosno po osnovu nasleivanja. Meutim, za pojedine
vrste obveznika javnih prihoda i u izuzetnim prilikama moe se
uvesti obaveza plaanja javnih prihoda u naturi (poljoprivrednim
proizvodima) odnosno injenjem (radom). Najveu panju svakako valja
posvetiti podjeli javnih prihoda na redovne i neredovne. Redovnim
prihodima se smatraju oni javni prihodi koji se kontinuirano, u
odreenim vremenskim intervalima prikupljaju i iz izvora koji se
redovno i neprestano ekonomski obnavljaju. Nasuprot njima,
neredovnim javnim prihodima se smatraju prihodi koje drava
ostvaruje ad hoc, neredovno, da bi se pokrili rashodi koji se
izuzetno javljaju, vrlo esto iz izvora koji se ne obnavljaju.
Redovni javni prihodi mogu biti dvojaki: nefiskalni (privredni
odnosno javni) i fiskalni prihodi.Nefiskalni javni prihodi se mogu
ostvariti po vie osnova: u vidu poklona, tzv. domenski prihodi to
jest prihodi od dravne imovine, prihodi koje ostvaruju dravne
ustanove, odnosno prihodi koje ostvaruju dravna preduzea. Dravne
ustanove i dravna preduzea mogu biti osnovani na nekomercijalnoj
ili komercijalnoj osnovi, a razlozi njihovog osnivanja mogu biti
najmanje trojaki po svom karakteru. Naime, dravne ustanove ili
dravna preduzea se mogu osnovati: 1) iz finansijskih razloga, kako
bi drava ostvarila odgovarajue prihode, 2) iz ekonomskih razloga,
kada drava osim ostvarivanja prihoda eli da ostvari i odgovarajuu
proizvodnju za koju, na primjer nije zainteresovan privatni sektor
i 3) iz socijalno-politikih razloga, kada drava eli da ostvari
odgovarajue, na primjer populacione ili zdravstvene ciljeve.
Fiskalni javni prihodi mnogo su vaniji za savremenu dravu. U
pitanju su javni prihodi koji se radikalno razlikuju od prethodnih,
jer njih drava ostvaruje van trinog procesa, prinudnim putem,
prinudnim prisvajanjem kupovne snage fizikih i pravnih lica,
potinjenih njenom fiskalnom suverenitetu, u visini koju autonomno
utvruje na osnovu politikih kriterijuma. U ovu grupu javnih prihoda
se ukljuuju tri osnovne vrste javnih prihoda:
1) porezi,
2) takse i
3) doprinosi.
No, ovoj grupi e se, iz pedagokih i preglednih razloga,
pridodati i grupa parafiskalih prihoda, bliih svakako po svojim
karakteristikama pravim fiskalnim javnim prihodima nego nefiskalnim
javnim prihodima. Neredovni javni prihodi spadaju u one javne
prihode koji nemaju vei bilansni znaaj. Mogu se izdvojiti dvije
velike skupine neredovnih javnih prihoda: vanredni javni prihodi i
javni zajmovi. U vanrednim okolnostima (rat, velike elementarne
nepogode, nesree i slino) savremena drava trai vanredne javne
prihode radi podmirenja vanrednih javnih rashoda. Vanredni javni
prihodi imaju izuzetno veliki varijabilitet pojavljivanja (ratna
odteta, primarna emisija, reparacije, pokloni i slino).Cetri
zvanicne kalsifikacije javnih prihoda:
SNA, ESA, GFS, OECD
Porez predstavlja instrument javnih prihoda kojom drzava,
ukljucujuci i nize oblike politicko teritorioalne organizovanosti,
od subjekta pod njenom porezkom vlascu prinudno uzima novcana
sredstva, bez neposredne protiv usluge, sa ciljem da pokrije svoje
finansiske potrebe i postigne druge, prvenstveno ekonosmske i
socijalne ciljeve.
Karakteristike prema kojima se razlikuje porez od drugih javnih
prihoda:
1-Derivativnost poreza porezi su instrumenti preraspodjele
dohodka, odnosno imovine. Porezi su izvedeni prihodi drzave tj.
Nisu rezultat njene ekonomske aktivnosit. Porezima se vrsi
preraspodjela dohodka i imovine2- Prisilnost poreza u demokratksim
drustvima obaveza placanja poreza je uvedena zakonima, u koliko
obveznik ne postuje zakon primjenjuje se prinudna naplata.3-
Porezima se finansiraju javni rashodi- karakteristika poreza jested
a se prikupljaju u opstem interesu
Koja vrsta javnih dobara i u kom obimu ce se finansirati zavisi
od politickih, ekonomskih i drugih faktora.
Kroz poreze i javnu potrosnju mijenja se struktura agregatne
traznje, u odnosu na strukturu koja bi se realizovala da nije bilo
placanja poreza ( vojska, policija, sudstvo, zdravstvo, skolstvo
)
4. Odsustvo neposredne protivusluge, odnosno protivnaknade- na
nivou pojedinacnog obveznika ne postoji veza izmedju iznosa
placenih poreza i prava na koristenje javnih dobara ( nemogucnost
iskljucenja ) na nivou drustva ( makro nivou ) postoji veza izmedju
sume i poreza i vrijednosti ponudjenih javnih dobara.
5. Porez je novcano davanje u modernism drzava porezi se placaju
u novcu, naturalna placanja (roba, radna obaveza ) su sporadicna i
javljaju se znacajnije u vanrednim situacijama.
Licni elemementi oporezivanja
Poreski obveznik je fizicko ili pravno lice koje je obavezno da
plati odredjeni porez.
Poreski platac je lice koje placa porez, to moze al ii ne mora
biti obveznik ( npr.porez na zarade ). Poreski platac moze biti
preduzece, banka i organizator igara na srecu.Poreski destinatar je
lice koje snosi poreski teret tj. Lice ciju ekonomsku snagu porez
treba da umanji. Poreski obaveznik u nekim sitacijama prevaljuje
poreski teret na poreskog destinara ( pdv, akcize itd)
Poreski jemac je lice koje garantuje placanje poreza ako to ne
ucini poreski obveznik.
Poreski duznik je opsti pojam koji obuhvata : poreskog
obveznika, poreskog platca, poreskog destinara, poreskog jemca.
Materijalni elementi oporezivanja
Poreski objekat oznacava manifestaciju ekonomske snage koja
pruza uslov da se uvede neki poreski oblik
Poreska sposobnos oznacava ekonomsku mogucnost obveznika da
odgovori svojoj obavezi placanja poreza.
Poreski izvor cini sve ono cime poreski obveznik raspolaze i iz
cega moze da plati porez.
Poreska osnovica se iskazuje u novcu vrijednost eknomske snage
subjekta koja se mjeri visinom dohodka, imovine, potrosnje.
Poreska stopa oznacava odnos poreza prema poreskoj osnovici i
moze biti izrazena kao procenat od poreske osnovice, u apsolutnom
iznosi kao km-a po jedinici poreske osnovice, jer je to nabrajanje
poreska stopa moze biti proporcionalna, progresivna i
regresivna.
Poreske olaksice- predstavljaju skup ustupaka koje drzava pruza
za umanjenje poreski obaveza kroz umanjenje poreske osnovice,
poreski stopa i dr.
Poreska evazija- predstavlja izbjegavanje placanja poreza i moze
biti zakonita i ne zakonita ( sverc, rad na crno i dr.)
Poreska oaza ili poreski raj je podrucije u kojem je poresko
opterecenje izuzetno nisko ili porez uopste ne postoji.
Teorije opravdanja poreza
1. Teorija sile je opravdanje poreza koji se sastoji pravo jaceg
da uzima dio dohodka i imovine od podcinjenog. Primjenjivalo se za
star ii srednji vijek.
2. Teorija ekvivalencije- porezi su cijena koji gradjani placaju
za usluge drzave, problem teorije sile iznos poreza i usluga
odredjuje drzava zakonom a ne sa ugovorima pojedincima.
3. Teorija zrtve- porezi predstavljaju zrtvu koji pojedinci cine
u opstem interesu. Kako utvrditi visinu zrtve koju treba da podnesu
poreski obaveznicima javlja se u tri varijante
a) teorija apsolutno jednake zrtve, polaze od ideje das vi treba
da plate jednak porez.
b) Teorija proporcionalno jednake zrtve, odredjuje da svi
obveznici treba da placaju porez u istom procentu od svoje
osnovice
c) Teorija minimalne zrtve, polazi od hipoteze da granicna
koristi korist od dohodka poreskog obveznika opada s porastom
dohodka.
4. Teorija suveriniteta, utvrdjivanje i naplata poreza su
atribut suverenosti drzave. Svaki gradjanin je duzan da doprinosi
finansiranju javnih potreba s razmjerno svojim mogucnostima.
Gradjani indirektno preko predstavnika u parlamentu ucestvuju o
odrjedjivanju iznosa poreza i nacinu njohove upotrebe.Cetri grupe
poreski prinicpa:
1. Finansijske
2. Ekonomske
3. Socijalno politicke
4. Pravno administrativne
Finansijski poreski principi
1. Princip izdashnosti oznacava da porezi, zajedno sa ostalim
javnim prihodima treba da obezbijede, sredstva koja su neophodna za
pokrice planiranih javnih rashoda. Pojedinacni porezi ne moraju da
zadovoljavaju ovaj princip. Minimum izdasnosti- prihod od svakog
poreza treba da budu veci od troskova prikupljanja tog poreza.
2. Princip elasticnosti, porezi treba da se sto brze i potpunije
prilagodjavaju visini javnih rashoda. Princip je opravdan ako su
rashodi u skladu sa ekonomskim mogucnostima zemlje. Elasticnost
poreza moze biti legalna i ekonomska. U koliko se elasticnost
poreza postize izmjenama i dopunama ( promjenama poreskih stopa,
promjenama osnovice, poreskih olaksica...) govori se o legalnoj
elasticnosti. Ekonomska elasticnost se javlja kod poreza ciji
finansiski efekat prati rasti rast i opadanje drustvenog proizvoda
tj prihodi od poreza rastu kako rastu i javni rashodi.Ekonosmki
poreski principiPrinicip efikasnosti
Zahtjev za efikasnoscu poreza manifestuje se u nastojanju da oni
sto manje uticu na ekonomske odluge privrednih subjekata na
trzistu. Efekat dohodka podstice poreskog obveznika da vise radi
kako bi na taj nacin kompenzovao smanjenje dohodka do koga je doslo
zbog placanja poreza. Efekat substitucije ukazuje na izrazenu
spremnost poreskog obveznika da se vise posveti ostvarivanju
dohodka i potrosnji koje su nize oporezovane.
Ciljevi oporezivanja
Fiskalni cilj oporezivanja sastoji se u upotrebi i obavezi da se
obezbijede dovoljna sredstva za finansiranje javnih rashoda.
Ekonomski ciljevi mogu biti mikroekonomske i makroekonomske
prirode.
Mikroekonomski ciljevi podsticaji pojedinim privrednim granama,
stimulacija stranih ulaganja, podsticaji nedovoljno razvijanjim
podrucijima.
Makroekonomski ciljevi se ostvaruju djelovanjem na osnovne
mikroekonomske agregrate ( stabilnost cijena, punu zaposlenost,
privredni razvoj...)
Demografski ciljevi ( poreske olaksice sa vecim brojem djece,
porez na nezenje i neudate i sl.)
Efekti oporezivanja.
Efekti oporezivanja se manifestuju u evaziji i u prevaljivanju
poreza.
Poreski duznik kada zeli da smanji ili izbjegne obavezu placanja
poreza naziva se evaziom ( izbjegavanjem placanja poreza)
Evazija moze da bude zakonita (dopustena) i nezakonita (
nedopustena )
Postoje dva oblika zakonite evazije:
1.legitimno smanjenje poreza tako sto se umanjuje potrosnja ili
se od nje odustaje.
2. moralno neprihvatljivo smanjenje poreske obaveze, kada
poreski duznik nastoji da poreski teret umanji u odnosu na
namjere.
Nezakonita poreska evazija postoji kada poreski duznik
preduzecima postupke koji su usmjereni na izbjegavanje placanja
poreza, a kojima se krsi zakon. Poreski duznik cini prekrsaje da bi
umanjio ili izbjegao svoju poresku obavezu.
O prevaljivanju poreza se radi kada je osooba poreskog obveznika
razlicta od osobe koja stvarno snosi teret. Prevaljivanje poreza
moze se javiti ne samo zbog nastojanja poreskog obveznika da ne
zeljene efekte placanja poreza odkloni od sebe sto ce ih prevaliti
na drugoga. Prevaljivanje je karakteristicno za posredne poreze (
porez na promet, carinu itd ). Prevaljivanje ima vise faza :
a. Perkusije
b. Reperkusije
c. Incidence
d. Difuziju
Dvostruko oporezivanje
Pod dvostrukim oporezivanjem se shvata pojava u kojoj se isto
lice u vezi sa istim objektom oporezivanja oporezuje istim, ili
slicim porezima za isti period od strane vise poreskih vlasit koje
su istog ranga.
Pet poreska elemnta: 1. Poreski obveznik
2. Objekat oporezivanja
3. Poreski oblik
4. Vremenski period
5. Poreska vlast
Dvostruko pravno oprezivanje se desava usljed sukoba poreski
zakona bilo na medjunarodnom bilo na unutrasnjem planu.
Fizicko pravno lice moze da bude podvrgnuto poreskom
suverenitetu jedne drzave na osnovu sledecih odlucujuciih
cinjenica: drzavljanstva, rezidentstva, i izvora dohodka.
Metoda za sprecavanje dvostrukog oporezivanja
1. Metoda izuzimanja je metoda za sprecavanje dvostrukog pravnog
oporezivanja koja se primjenjuje na poresku osnovicu. Postoje dvije
varijante metode izuzimanja
Metoda punog izuzimanja
Metoda izuzimanja sa progresijom
2. Metoda kredita je metoda za sprecavanje dvostrukog pravnog
oporezivanja koja se primjenjuje u odnosu na poreski dug.
Mjere za sprecavanje odnosno elimentaciju dvostrukog pravnog
oporezivanja.
1. Unilateralne
2. Medjunarodne
Unilateralne mjere za sprecavanje dvostrukog pravnog
oporezivanje donose se s ciljem da se eliminisu i interno i
medjunarodno dvostruko pravno oporezivanje. Drzava svojim poreskim
zakonima moze da predvidi da se izbjegava, odnosno eliminise
dvostrukko pravno interno oporezivanje i takvi zakoni imaju
apsolutnu vaznost za cjelokupnu teritoriju konkretne drzave.
Konkretna drzava se jednostrano odrice dijela svog poreskog
suvereniteta.
Medjunarodne mjere- dvije drzave na osnovu saglasnosti volja
reciprocno zakljucuju konvenciju o izbjegavanju dvostrukog pravnog
oporezivanja, cime se djelimicno odricu dijela svog poreskog
suvereniteta. Konvenciom se odredjuje na koje se poreze donose,
kojoj drzavi pripada pravo oporezivanja odredjene kategorije
dohodka, dobiti ili imovine, propisuju se pravila u vezi s tim
oporezeivanjem i definisu metoda kojma ce se ostvariti izbjegavanje
dvostrukog pravnog oporezivanja.Postoji vei broj fenomena slinih
dvostrukom pravnom oporezivanju, kao to su: Nadoporezivanje
Kumuliranje poreza Dvostruko ekonomsko oporezivanjeNadoporezivanje
postoji ako se u istom periodu vremena isti poreski obveznik za
isti poreski objekat oporezuje putuem vise poreza iste vrste od
strane dvije poreske vlasti razlicitog ranga.
Kumuliranje poreza je pojava u kojoj isti poreski obveznik u
istom periodu vremena placa vise poreza iz istog objekta
oporezivanja, a irelevanto je da li su poreske vlasti istog ili
razlicitog ranga.
Ekonomsko dvostruko oporezivanje postoji kada se isti objekat u
istom periodu oporezuje dva puta razlicitim porezima 2 razlicita
poreska obveznika od strane poreske vlasti.
Poreski sistem
Poreskim sistemom naziva se skup poreza, taxa, doprinosa,
naknada i dr.javnih prihoda uvedenih u jednoj zemlji i povezanih u
cjelinu kojima se mogu ostvariti ne samo ciljevi poreske
politike.
Oporezivanje primjenom samo jednog poreskog oblika naziva se
poreskim monizmom.
Poreski monizam ima prednosti koje se ogledaju u
poresko-tehnickoj jednostavnosti, nizim administrativnim troskovima
i troskovima placanjima i olaksanjoj poreoskoj kontroli. Njegovi
nedostaci su mnogo ozbiljniji i izrazeniji i sastoje se u
nemogucnosti obuhvatanja ukupne ekonomske snage poreskog obveznika,
relativno vise poreskoj stopi jednog poreskog oblika, sto bi
izazvalo jak otpor prema placanju tog poreza i povecanu poresku
evaziju i iskljucivo realizaciju fiskalnog cilja oporezivanja,
odnosno nemogucnosti ostvarivanja ekstrafiskalnih ciljeva
oporezivanja.
Pluaralni poreski sistem, mora predstavljati racionalnu
kombinaciju razlicitih poreza i drugih javnih prihoda pogodnih za
ostvarivanje kako cisto fisklanih tako i brojinih ekstra fisklanih
ciljeva.