“Zaboravite privatne stvari, brinite se za op stvari” 5.pdf · - to su: javna dobra, eksternalije, monopoli i pravednost Javno dobro •Ukoliko se potrošnjom nekog dobra od strane

19.12.2012

1

TEMELJI FINANCIRANJA JAVNOG SEKTORA I

DRUŠTVENIH DJELATNOSTI

Prof.dr.sc. Vinko Barić

“Zaboravite privatne stvari, brinite se za opće

stvari” - natpis na Kneževu dvoru u

Dubrovniku

Poruka u vremenu stradanja Dubrovačke republike od strane Francuske – cara

Napoleona, 1808.g.

• Politika i pravo – bitna je razlika upravljanja u odnosu na privatni-poduzetnički sektor

• Manageri u javnom sektoru su:

- vlada

- ministarstva

- uredi

- agencije

• Promjenama u područjima kao što su demografija, struktura vrijednosti, rastući utjecaj interesnih grupa, privatizacija javnoga sektora, sve se više povezuju nekoć razdvojeni sektori:

- privatni

- javni

- profitni

- neprofitni

19.12.2012

2

• Rušenje granica i promjene u okruženju onemogućavaju postojanje organizacija i javnom ili neprofitnom sektoru čije djelovanje i poslovanje ne bi bilo pod jakim utjecajem okruženja

• Iz tog razloga organizacije u javnom sektoru su primorane kao nikada dosada razmišljati i djelovati strateški, dugoročno

• Logika upravljanja javnim sektorom prvo se javila u SAD-u

• Svaki napor poboljšanja napora javnog sektora nužno treba uključiti aktivnost izvršne i zakonodavne vlasti

• Reforme u SAD-u bile su neuspješne upravo zbog nepoštivanja suradnje izvršne i zakonodavne vlasti

• Sam proces izrade proračuna vrlo je složen proces u kojem se miješaju različiti utjecaji i uloge sudionika – svaki pokušaj pojednostavljanja ili zanemarivanja bilo kojeg utjecaja predstavlja problem u provedbi osnovnog cilja

• “Governement Performance and Results Act” – reforma javnog sustava u

SAD-u za vrijeme predsjednika Clintona polazila je od inicijative kojom se od svih tijela državne uprave traži izrada strateških planova za razdoblje on najmanje 5 godina

OBILJEŽJA JAVNOG SEKTORA

19.12.2012

3

• Tradicionalni pristup upravljanju gospodarskim resursima u javnom sektoru odnosi se na dva aspekta

• Prvi se aspekt očituje u problemu nesavršenosti tržišnog mehanizma

• Kao drugi aspekt ističe se uloga koju državna uprava ima u regulaciji tržišnih mehanizama kroz

- antimonopolno zakonodavstvo

- zaštitu potrošača i radnika

- zaštitu okoliša kroz rješavanje problema pojave negativnih eksternalija

• Nesavršenost tržišta

- tržište često ne može osigurati optimalnu raspodjelu resursa i rezultat na mikro- i makroekonomskoj razini

- tako nastaje situacija kada je potrebna intervencija države

- postoji nekoliko slučajeva kad tržište ne ispunjava dobro svoju ulogu alokatora sredstava na makro razini

- to su: javna dobra, eksternalije, monopoli i pravednost

Javno dobro

• Ukoliko se potrošnjom nekog dobra od strane jedne osobe ne umanjuje mogućnost potrošnje istog dobra od strane drugih osoba, proizvod ili usluga smatraju se javnim dobrom

• Istovremeno, kad se neko javno dobro proizvede i postane dostupno jednom potencijalnom potrošaču, ono je na jednaki način dostupno svim drugim potrošačima

• Ova činjenica uzrokuje pojavu dodatnog problema tzv. problem besplatne vožnje (“free rider”)

• Stoga je važno razlikovati nemogućnost isključivanja pojedinca iz potrošnje nekog proizvoda ili usluge od nepostojanja natjecanja ili rivaliteta za isti proizvod

19.12.2012

4

Eksternalije

• Pojam eksternalija se odnosi na sve troškove i koristi koje zbog neke tržišne aktivnosti snosi treća strana, tj. netko tko izravno nije proizvođač ili potrošač

• Kao posljedica tog slučaja nastaje situacija u kojoj tržište ne može ispuniti svoju ulogu u određivanju optimalnog rezlutata

Monopoli

• Tržište može zakazati u svojoj ulozi alokatora resursa čak i kada je cijena nekog proizvoda ili usluge točan pokazatelj troškova porizvodnje

• Problem je u tim slučajevima način formiranja cijene na tržištu

• Jedan proizvođač ili potrošač ima mogućnost utjecaja na cijenu određenog proizvoda – država se u tom slučaju javlja kao korektor neopravdanih monopolističkih prednosti putem anitmonopolističkih zakona

Pravednost

• Kako bi se ispravio nejednak položaj pojedinih članova društva s obzirom na prihode koje ostvaruju, država koristi isplate u obliku transfera

• Transferna su plaćanja ona plaćanja uz koja ne postoje

• Najčešći oblici transfrenih plaćanja su naknade za socijalno ugrožene i naknade za nezaposlene

• Državna se intervencija u području redistribucije prihoda može također objasniti teorijom o javnom dobru

• Ukoliko javni sektor ne bi obavio svoju funkciju redistribucije, postoji velika vjerojatnost da bis e zbog povećanog siromaštva povećao i kriminal a time i nesigurnost svih članova društva

19.12.2012

5

OBILJEŽJA I FUNKCIJE DRUŠTVENIH DJELATNOSTI

• Društvene su djelatnosti u osnovi netečevinskog karaktera

• Njihov primaran zadatak je definiran na drugim segmentima ljudskih potreba, bilo da je riječ o potrebama u obrazovanju, očuvanju ili podizanju razine zdravstvenog stanja stanovništva

• Drugo zajedničko obilježje društvenih djelatnosti je njihov univerzalni karakter , a univerzalnost društvenih djelatnosti se očituje u nekoliko pravaca

• Prvo, usluga bilo koje društvene djelatnosti u pravilu se ne mogu internalizirati na razini jednog korisnika

• Drugo, pošto se ne mogu internalizirati, za njihovo funkcioniranje su zainteresirani gotovo svi članovi zajednice

• Treće, dostupnost usluga društvenih djelatnosti svim članovima zajednice nužna je pretpostavka socijalne sigurnosti i razvoja svakog pojedinca i društva u cjelini

• Društvene djelatnosti su značajno područje ostvarivanja solidarnosti i uzajamnosti gotovo u svim društvenim sredinama u suvremenom svijetu

• Još jedno važno obilježje je komplementarnost društvenih djelatnosti

• Komplementarnim djelovanjem tih djelatnosti postiže se njihov adekvatni i cjeloviti rezultat na ekonomski i socijalni razvoj

19.12.2012

6

• Sve funkcije društvenih djelatnosti u procesu reprodukcije uvjetno bi se mogle podijeliti u dvije skupine:

1. ekonomske

2. socijalne

• Podjela je utoliko uvjetna što sve ono što djeluje na ekonomski razvoj posredno ili neposredno djeluje i na društveni razvoj i obrnuto

• Ekonomske funkcije

a) uloga društvenih djelatnosti kao faktora povećanja društvene produktivnosti rada

b) uloga društvenih djelatnosti kao regulatora opsega i strukture potražnje

c) neposredno sudjelovanje društvenih djelatnosti u proizvodnji materijalnih dobara

d) uloga društvenih djelatnosti u obogaćivanju ponude dobara i usluga uopće

• Socijalne funkcije

a) preventivno i kurativno djelovanje društvenih djelatnosti na socijalnu sigurnost pojedinca

b) uloga društvenih djelatnosti u formiranju kreativne i slobodne ličnosti

c) uloga društvenih djelatnosti u oblikovanju ponašanja pojedinca

d) uloga društvenih djelatnosti u humanizaciji društvenih odnosa

PRIMJENA KRITERIJA EKONOMSKE EFIKASNOSTI I DJELOVANJE EKONOMSKIH

ZAKONA U DRUŠTVENIM DJELATNOSTIMA

19.12.2012

7

• Postoji uska zavisnost između ostvarivanja ekonomske efikasnosti i djelovanja ekonomskih zakona

• Dva su temeljna razloga postavljanja pitanja primjene kriterija ekonomske efikasnosti i djelovanja ekonomskih zakona

• Prvi razlog povezan je s time što je temeljni zadatak društvenih djelatnosti uvijek definiran izvan ekonomske domene u užem smislu; nije vezan uz stjecanje ekonomskog viška

• Drugi ograničavajući faktor proizlazi iz ekonomskih specifičnosti društvenih djelatnosti

• To se posebno odnosi na zakone koji su povezani sa spontanim funkcioniranjem tržišnog mehanizma:

- zakon ponude i potražnje

- zakon vrijednosti

- zakon supstitucije skupljeg inputa jeftinijim

• Postoje specifičnosti društvenih djelatnosti zbog kojih mehanizam tržišta ne može biti efikasan u obavljanju svoje alokativne, informativne, selektivne i koordinativne funkcije:

- problem monopola

- problem nedjeljivosti – nema usluge koja bi mogla biti predmetom tržišne razmjene

- društvene djelatnosti su važan generator eksternih efekata – svaka odluka nekog subjekta o proizvodnji i potrošnji ima značenje i za mnoge druge subjekte, ne samo za njega samog

- još jedna specifičnost društvenih djelatnosti je i neelastičnost njihove proizvodne funkcije – društvene su djelatnosti u pravilu i radno i kapitalno intenzivne

- napokon, društvene djelatnosti su značajno područje ostvarivanja solidarnosti što je još jedan ograničavajući faktor

19.12.2012

8

• Pobrojane specifičnosti dovoljno ilustriraju zašto ekonomski zakoni bazirani na spontanoj konfrontaciji ponude i potražnje ne mogu dati zadovoljavajuće rezultate

• To ne znači da se instrumentima privrednog sistema i mjerama ekonomske logike treba ići kontra djelovanja ekonomskih zakona

• Spomenutim instrumentima i mjerama treba oponašati, anticipirati djelovanje tih zakona

ULOGA I VELIČINA JAVNOG SEKTORA

• Postavlja se nekoliko pitanja:

Koliko učinkovito i svrhovito javni sektor obavlja svoju zadaću? Da li je javni sektor suviše velik? Postoji li potreba za ograničavanjem opsega i razine državne intervencije? U kojoj mjeri je javni sektor podložan greškama u obavljanju svojih zadaća?…

• Veličina i struktura javnog sektora u funkciji je brojnih međusobnih interakcija ekonomskih, povijesnih i socijalnih faktora

• Dinamičke promjene u veličini i strukturi javnog sektora objašnjavaju slijedeći faktori:

a) Wagnerov zakon o rastućoj aktivnosti države

b) Timmova analiza uzroka porasta državnih rashoda

c) efekt pomaka u kretanju javnih rashoda

d) normativne teorije o optimalnoj veličini javnih rashoda

19.12.2012

9

Wagnerov zakon

• A.Wagner postavio je krajem 19. st. “Zakon o rastućoj aktivnosti države”

• Razlikovao je dva temeljna područja državne aktivnosti:

- prvo se odnosi na funkcije države u održavanju pravnog poretka i sigurnosti

- drugo područje obuhvaća područje kulture i blagostanja pojedinca: zadovoljavanje potrebe za obrazovanjem, zdravstvom, kulturom…

Timmova analiza uzroka porasta državnih rashoda

• H.Timm kretanje državnih rashoda u zadnjih 150 godina dijeli u 2 faze

• Za prvu fazu karakterističan je apsolutni porast državnih rashoda

• Drugu fazu karakterizira i njihov relativni porast u odnosu na kretanje nacionalnog dohotka – uzroci tog porasta proizlaze iz problema svladavanja “vremenskih pomaka”

• U svojoj analizi H.Timm iznosi 4 “vremenska pomaka”

a) prirodni pomak objašnjava zaostajanje u porastu rashoda za obrazovanje, zdravstvo i drugih rashoda za socijalnu brigu i sigurnost

b) sistemski uvjetovan pomak pojačava djelovanje prirodnog pomaka

- njegovo djelovanje proizlazi otuda što u kapitalističkom sustavu povećane mogućnosti ostvarivanja profita najprije dovode do porasta investicija, a potom dolazi do porasta dohotka stanovništva koje pokazuje povećani interes za zadovoljavanje zajedničkih potreba

c)institucionalni pomak u praksi je povezan za preraspodjelu dohotka koja zaostaje za napretkom u zakonodavstvu, kao i za ekspanzijom dohotka

d) ideološki pomak se objašnjava dugim zadržavanjem stajališta klasične financijske teorije o neproduktivnosti državnih rashoda iz čega je proizlazilo načelo malog budžeta

19.12.2012

10

Efekt pomaka u kretanju javnih rashoda

• Efekt pomaka označava pojavu naglog porasta javnih rashoda u pojedinim fazama gospodarskog i društvenog razvoja praćenih ratovima i krizama

• Nakon što su krizne pojave prebrođene, rashodi ne pokazuju tendenciju smanjenja na prijašnju razinu

• Pojava efekta pomaka ima za posljedicu promjenu predodžbe o tome što predstavlja “tolerantnu” granicu oporezivanja – spremni su nositi veći porezni teret

Normativna teorija o utvrđivanju optimalne veličine državnih rashoda

• Polazi od pretpostavke da svaki pojedinac uspoređuje koristi koje mu pruža država kroz koristi u zadovoljavanju javnih dobara, s cijenom koju mora za to platiti – porez

• To je postupak koji pojedincu omogućava izražavanje svojih preferencija za javnim dobrima

• U praksi je gotovo nemoguće operacionalizirati ovakav postupak u utvrđivanju optimalnog budžeta

• Kao temeljna prepreka javlja se nedjeljivost u zadovoljavanju potreba u oblasti zajedničke potrošnje

Optimalna veličina budžeta je ona gdje je granična korisnost državnih rashoda za pojedinca jednaka graničnom gubitku korisnosti koja nastupa s plaćanjem poreza

JAVNA (DRŽAVNA) POTROŠNJA

19.12.2012

11

• Značajan dio potrošnje javnog sektora koja izravno utječe na formiranje outputa čine transferi tj. razne subvencije i dotacije

• Ekonomski se efekti državne potrošnje mogu podijeliti na dvije kategorije:

a) učinke (re)alokacije nacionalnog dobra

b) (re)distribucije nacionalnog dobra

• Alokativna funkcija javne potrošnje javlja se kao supstitut tržišnog mehanizma u alokaciji sredstava.

• Redistributivna funkcija se ostvaruje mehanizmima javnih prihoda i javnih rashoda

- zadaća ove funkcije je prenositi dio stvorenog dohotka u korist financijskog potencijala institucija koje osiguravaju namirivanje javnih potreba

- preraspodjela dohotka se ostvaruje fiskalnim prihodima i resursima javnog duga

• Stabilizacijska funkcija javne potrošnje koristi instrumente i mjere fiskalne politike u svrhu antiinflacijske politike

• Za postizanje dosada navedenih učinaka država koristi dvije temeljne vrste državnih rashoda:

- rashode/izdatke za javna dobra i subvencije

• U javne rashode se u širem kontekstu pod instrumentima javnih rashoda ubrajaju:

- investicije države, subvencije i transferi kapitala, državne pričuve, te osobna primanja djelatnika u javnom sektoru

• Država može pribavljati javna dobra na dva načina:

- tako da ih direktno kupuje od privatnih proizvođača – država pribavlja dobra i usluge i oni postaju javno dobro

- drugi način je da sama angažira potrebne resurse i direktno nadzire proizvodnju tih dobara i usluga – dakle, država proizvodi dobra i usluge te ih prodaje na slobodnom tržištu

19.12.2012

12

• Državni sektor je često neučinkovit u svojoj ulozi pribavljanja dobara i usluga, tj. njihovoj proizvodnji – uzroci leže u načinu donošenja odluka – npr. utjecaji kojima su izloženi manageri, nedostatna motivacija da se javno dobro proizvodi uz najmanje troškove i sl.

• Teorija u domeni javnih dobara odgovara na niz pitanja o vrstama državnih intervencija a da pri tom ne odgovara na pitanje potrebnog inteziteta takvih aktivnosti države

SUSTAV PLANIRANJA, PROGRAMIRANJA I BUDŽETIRANJA U

NEPROFITNIM ORGANIZACIJAMA

• Temeljno pitanje odnosi se na pitanje optimalne kombinacije financijskih instrumenata i ciljeva koji se trebaju ostvariti izdvojenim sredstvima ( u području obrazovanja, zdravstva, kulture, socijalne skrbi i sl.)

• Budžetiranje predstavlja središnje mjesto aktivnosti države u alokaciji ograničenih resursa u ostvarivanju spomenutih ciljeva

• Proračun je najvažniji instrument koji stoji managerima na raspolaganju za upravljanje procesom planiranja

• Javni sektor obuhvaća:

- proizvođače javnih usluga

- državna poduzeća

- javna poduzeća

- javne financijske institucije

- neprofitne organizacije

• Posljednjih desetljeća značajno se povećala uloga javnog sektora te se pojavila potreba za sofisticiranim sustavima upravljanja i odlučivanja, pa je bolji uvid u rad javnog sektora postao imperativ demokratizacije upravljanja javnim sektorom

19.12.2012

13

MODELI PRORAČUNA

• Tipovi proračuna su:

- proračun popisa troškova ( line-item budget)

- proračun učinaka (performance budget)

- model proračuna nulte osnove ( Zero Base Budgeting – ZBB)

• Budžet se javlja kao prikladan instrument veće učinkovitosti upotrebe nacionalnih resursa

• Povijesno gledano najstariji model proračuna je tzv. proračun popisa troškova (line-item budget), čija je osnovna namjena prikazati na što se proračunska sredstva troše

- cilj ovog modela je osigurati jasan uvid javnosti u način trošenja proračunskih sredstava prikazom svih izdataka na koje su utrošena proračunska sredstva

• Proračun učinaka (performance budget) je napredniji model proračuna u kojem se sredstva raspodjeljuju po aktivnostima, a ne po troškovima pojedinih organizacijskih cjelina.

- ovaj model nastoji prepoznati i ocijeniti vrijednost poslova za koje se proračunska sredstva odvajaju

- kod ovog modela se ponekad javlja preklapanje odgovornosti pojedinih dijelova, pošto se izvršenje nekih programa može odvijati u nekoliko različitih resora

19.12.2012

14

• Model proračuna nulte osnove (Zero Base Budgeting – ZBB)

- daje nositeljima odluka o proračunu mogućnost izbora između različitih razina financiranja pojedinih programa

- koncept nulte osnove pretpostavlja mogućnost da postojeći programi ne mogu ili ne moraju biti automatski financirani nego da moraju iznova opravdati svoje postojanje u svakom slijedećem proračunskom ciklusu

- to znači da se svaki program može ukinuti, svesti na nultu osnovu financiranja kod izrade proračuna za bilo koju fiskalnu godinu

SISTEMSKI PRISTUP BUDŽETIRANJU I JAVNOM SEKTORU

PLANNING, PROGRAMMING, BUDGETING SYSTEM - PPBS

• Sistemski pristup budžetiranju se koristi jer klasični budžet u sebi sadrži nekoliko nedostataka:

a) polazi od teze da sva ulaganja u javni sektor imaju neproduktivni karakter

b) budžetska se tehnika provodi po tzv. resornom principu

c) jednogodišnjost budžetiranja

• Da se uklone ovi nedostaci, sve se češće prakticira nova budžetska – PPBS

• Svoje početke nalazi u Ministarstvu obrane SAD-a početkom 60-ih godina 20. st.

• U samoj biti PPBS-a nalaze se:

a) raščlamba programskih ciljeva u operativnom smislu

b) raščlamba ukupnih troškova programa tijekom jedne tj. svih godina njegovog provođenja

c) raščlamba alternativnih načina postizanja cilja primjenom cost-benefit analize

d) razvoj jedinstvenog sustava procjene i izračuna troškova i koristi svih programa

19.12.2012

15

• Faze PPBS-a:

- planiranje je prva faza PPBS-a u kojoj se ispituju ciljevi kojima se teži u financiranju određenog javnog projekta, a u kontekstu ograničenih resursa

- programiranje je druga faza PPBS-a u kojoj se definiraju potrebna financijska sredstva za realizaciju planiranih aktivnosti u koje su podjednako uključeni ljudski i materijalni resursi

• Izrada proračuna treća je faza u ciklusu PPBS-a

- kod izrade prijedloga proračuna vodi se računa o ranijim odlukama o programima i procjenama ekonomskih uvjeta i financijske politike koje obavlja dio ministarstva za financije zadužen za izradu državnog proračuna

- prijedlog proračuna se podnosi Kongresu na usvajanje

- proces PPBS-a započinje svake dvije godine i po prihvaćanju proračuna započinje se s novom fazom planiranja

Prednosti i nedostaci PPBS-a

• Osnovni problemi koji su se pojavili tokom realizacije odnosili su se na pitanje provedivosti postavljenih ciljeva i korisnosti cost-benefit analize

• Nepremostivi problem definiranja ciljeva uzrokovan je činjenicom da se političari klone jasno oblikovanih ciljeva što više i kad god je moguće

• Drugi problem se odnosi na cost-benefit analizu

- procjena budućih troškova i koristi u novčanim iznosima u javnom je sektoru rijetko jednostavna, te stoga još rjeđe točna

• Većina autora kao posebno fatalan problem za PPBS vidi u zanemarivanju političkog aspekta u odlučivanju o projektima u javnom sektoru

- oslanjajući se isključivo na kvantitativne analitičke tehnike, tvorci PPBS-a su iz procesa odlučivanja isključili utjecaj političkih čimbenika!

• No, unatoč svim manama teško je naći sustav koji bi bolje i adekvatnije mogao odgovoriti potrebama strategijskog upravljanja u javnom sektoru

19.12.2012

16

PRIMJENA BUDŽETSKE TEHNIKE U

OBRAZOVANJU

“PROGRAMME BUDGETING TEHNIKA”

1. Utvrđivanje ciljevima kojima se teži

2. Utvrđivanje elemenata sistema ili programa

3. Utvrđivanje elemenata troškova

4. Utvrđivanje odnosa između elemenata troškova i elemenata sistema

5. Utvrđivanje optimalnog sistema elemenata

6. Utvrđivanje odnosa između elemenata sistema i ciljeva

7. Izbor optimalnog sistema na danoj razini troškova sistema

8. Izbor optimalnog obrazovnog sistema u svjetlu nacionalnih ciljeva

• Navedenih osam komponenti ukazuju na značajnu razliku između klasičnog budžetiranja i sistemskog pristupa budžetiranju u obrazovanju

1. Utvrđivanje ciljeva kojima se teži

- kulturni i znanstveni ciljevi

- društveni i politički ciljevi

- ekonomski ciljevi

2. Utvrđivanje elemenata sistema

- u tzv. program budžetu javljaju se različiti

programi obrazovanja (osnovno, srednje, visoko, obrazovanje odraslih i sl.)

19.12.2012

17

3. Utvrđivanje elemenata troškova

- elementi troškova obuhvaćaju troškove nastavnika, pomoćnog osoblja, zgrada, uređaja, subvencija studentima

- analiza troškova dobiva na značenju kada se u svim zemljama čine napori u pravcu smanjivanja javnih rashoda u obrazovanju

- očekuju se niži rashodi kroz racionalnu izgradnju školske mreže, racionalno korištenje obrazovne tehnologije…

- sve više treba voditi računa o resursima u samom sustavu obrazovanja: inputi se u obrazovnom sustavu dijele na instrumentalne i egzogene

4. Optimalizacija programa

- označava utvrđivanje optimalnog načina kako da se utroše određena financijska sredstva za pojedini program u određenom razdoblju

- odgovor na moguća pitanja u vezi prioriteta u financiranju obrazovanja može dati cost-benefit analiza koja mora dati odgovore na iduća pitanja:

Koje troškove i koristi treba uzeti u obzir? Kako treba procijeniti troškove i koristi? Koju kamatnu stopu treba primijeniti kod diskontiranja? Koja su najvažnija ograničenja?

• Sve izvjesnija financijska oskudica dovodi u pitanje ostvarivanje ciljeva koji se postavljaju pred obrazovanje

• Da bi se prebrodio problem fluktuacije u gospodarstvu, u procesu budžetiranja je potrebno donijeti plan redukcije s minimalnom štetom

- on podrazumijeva izradu takvog plana financiranja obrazovanja koji će iz sustava financiranja isključiti one programe kod kojih se trpi najmanja šteta

• 5. Sistemski pristup kao prikladan okvir za donošenje racionalnih odluka u financiranju obrazovanja

- na nacionalnoj je razini često puta potrebno voditi računa istovremeno o nacionalnim ciljevima obrazovanja i alokaciji sredstava u oblast obrazovanja

- država može na razne načine optimalizirati ta dva segmenta

- oblici fiskalne pomoći nižim teritorijalnim jedinicama poprimaju različite oblike:

dotacije, subvencije

19.12.2012

18

METODE OCJENE EFIKASNOSTI ULAGANJA U DRUŠTVENE

DJELATNOSTI

Društveni naspram individualnih troškova i koristi

• Pigon je uvođenjem pojma eksternalija upozorio ekonomske stručnjake da se individualni i društveni mogu bitno razlikovati

• Eksternalije se javljaju kada proizvodnja ili potrošnja privrednog subjekta ne uzrokuje jedino troškove ili koristi njemu samom, već se odražava i na troškove ili koristi drugih privrednih subjekata

• Eksternalije se javljaju kao eksternalije u potrošnji ili eksternalije u proizvodnji

- eksternalije u potrošnji nastaju kada razina potrošnje nekog dobra ili usluge jednog privrednog subjekta izravno utječe na razinu blagostanja drugog

- eksternalije u proizvodnji se događaju onda kada proizvodna aktivnost jednog proizvođača izravno utječe na opseg ukupnog prihoda i troškova proizvodnje drugog

• Individualni pak troškovi i koristi lako su prepoznatljivi

• Ekonomska praksa ih nikada nije mogla ignorirati, jer se bez njihove adekvatne knjigovodstvene vremenske, prostorne i predmetne alokacije nije mogao ustanoviti ekonomski rezultat

• No privredni subjekti ne prate knjigovodstveno eksterne efekte ni onih aktivnosti koje su u njima organizirane, bilo zato što ih ne mogu internalizirati ili zato što nisu zainteresirani da to učine

19.12.2012

19

• Proračun ekonomske efikasnosti ulaganja s društvenog stajališta ne može se temeljiti na istom postupku kao proračun individualne efikasnosti investicija iz slijedećih razloga:

- prvo, prema poduzetničkoj kalkulaciji rentabilnosti investicija je zadovoljavajuća samo ako osigurava financijski višak

- drugo, u proračun individualne efikasnosti ulaze samo interni troškovi i koristi

- treće, kod proračuna individualne efikasnosti uzimaju se tržišne cijene čak i onda kada su one nebitne sa stajališta privrede kao cjeline

• Što je udio eksternih efekata u ukupnim društvenim koristima veći, veća je mogućnost da se donese kriva odluka o alokaciji sredstava zbog ignoriranja tih efekata

• Ako se ignoriraju eksterni efekti određenih aktivnosti, onda ni obračun društvenog proizvoda nije realan

- on je neopravdano umanjen ili uvećan, ovisno o tome da li su neto društveni efekti konkretne aktivnosti pozitivni ili negativni

• Vrste društvenih troškova i koristi

DRUŠTVENE KORISTI (TROŠKOVI)

REALNE NOMINALNE

DIREKTNE INDIREKTNE

OPIPLJIVE NEOPIPLJIVE OPIPLJIVE NEOPIPLJIVE

FINALNE INTERMEDIJARNE FINALNE INTERMEDIJARNE

UNUTRAŠNJE VANJSKE UNUTRAŠNJE VANJSKE

Internalizacija eksternih troškova

• Eksterni efekti svake aktivnosti u društvenim razmjerima neminovno se internaliziraju – društvo se neizbježno koristi pozitivnima, a negativne snosi

• Izuzetak su jedino “spillover efekti”

• Internalizacijom eksternih efekata ne potiče se samo racionalnije korištenje raspoloživih resursa nego i njihova pravičnija raspodjela u društvu

19.12.2012

20

• Internalizacija eksternih efekata na razini pojedinog društvenog subjekta postiže se različitim mjerama, a najvažnije su:

1. adekvatno reguliranje prava vlasništva

2. organiziranje što većeg broja aktivnosti u zasebne organizacijske jedinice

3. izbor optimalne razine odlučivanja

4. obavezno plaćanje kompenzacija

5. Adekvatna koordinacija odluka između različitih administrativno-političkih zajednica

• Međutim, potpuna internalizacija eksternih efekata na razini pojedinog društvenog subjekta ili programa nije moguća zbog njihove nemjerljivosti i nemogućnosti individualizacije

• To vrijedi za sva tzv. “čista javna dobra” (narodna obrana, zaštita okoliša, javna rasvjeta i sl.) ali i za veći dio drugih javnih dobara gdje je socijalizacija troškova stanovitih društvenih usluga koristan i opravdan čin i s ekonomskog i sa socijalno-političkog stajališta

Analitičke metode za ocjenu efikasnosti ulaganja u društvene djelatnosti

1. Metode izbora

- cost-benefit analiza

- cost-effectiveness analiza

2. Metode optimalizacije

- metoda linearnog programiranja

- druge metode operacijskih istraživanja

3. Metode planiranja i programiranja

- simulacijski modeli

- input-output analiza i sl.

Cost-benefit analiza

• Bavi se utvrđivanjem i uspoređivanjem sadašnje vrijednosti svih očekivanih troškova i koristi nekog projekta radi procjene njegove realizacije

• Sam se postupak svodi na:

1. definiranje projekta (ulaganja)

2. utvrđivanje očekivanih troškova i koristi

3. izbor diskontne stope

4. diskontiranje troškova i koristi

5. uspoređivanje sadašnje vrijednosti troškova i koristi radi donošenja odluke o prihvaćanju ili odbacivanju konkretnog projekta (ulaganja)

19.12.2012

21

• Definiranje projekta (ulaganja) u pravilu polazi od nekog njegovog rezultata

• Projekt je skup međusobno povezanih aktivnosti kojima se želi ostvariti neki rezultat (output, cilj)

• No, rezultat često ili nije mjerljiv ili ga je teško razlučiti od utjecaja nekih drugih aktivnosti koje pripadaju drugom projektu

• Za što potpuniju identifikaciju i procjenu očekivanih troškova i koristi projekta, važno je da se obuhvate svi realni efekti

• Važnost izbora adekvatne diskontne stope je prepoznatljiva iz samog aritmetičkog obrasca:

(1) PVB = B1 /(1+r) + B2 /(1+r)2 + ... + Bn /(1+r)n

(2) PVC = C1 /(1+r) + C2 /(1+r)2 + ... + Cn /(1+r)n

- gdje su:

PVB = sadašnja vrijednost očekivanih koristi

u razdoblju od n godina

PVC = sadašnje vrijednost očekivanih

troškova u razdoblju od n godina

B1 = očekivane koristi u godini

C1 = očekivani troškovi u godini

r = kamatna (diskontna) stopa

• U praktičnom životu najčešće se evaluira opća prihvatljivost jednog projekta koji se financira iz društvenih izvora financiranja

• Uspoređivanje sadašnje vrijednosti troškova i koristi

- prihvatljiv je svaki projekt koji zadovoljava ove uvjete:

razlika koristi i troškova > 0, odnosno kvocijent koristi i troškova > 1

Opći problemi i ograničenja cost-benefit analize

• Tri opća problema:

1. problem mjerenja i koristi troškova

2. problem izbora diskontne stope

3. problem multivarijantnosti i mogućeg sukoba ciljeva jednog projekta

- sva tri problema su još daleko od adekvatnih rješenja, a pojavljuju se i specifični problemi primjene te metode u pojedinim područjima privrednih i društvenih djelatnosti

19.12.2012

22

• Problem mjerenja društvenih koristi posebno je prisutan u djelatnostima čiji je rezultat rada teško definirati u nekom konkretnom proizvodu ili usluzi

• Međutim, ovaj se problem susreće i u slučajevima gdje je proizvod ili uslugu nekog procesa lako definirati, tako da oni mogu čak biti i predmetom tržišne razmjene

• Logika govori da se u takvim situacijama svi inputi i outputi nekog projekta vrednuju po tekućim tržišnim cijenama

• Nerijetko te cijene ne odražavaju stvarne društvene troškove i koristi, pa ih zato treba korigirati – primijeniti tzv. “skrivenu cijenu”

• Korigirana cijena outputa u svakom bi slučaju trebala biti očišćena od monopolske rente, poreza i dotacija tj. svih elemenata cijene koje imaju kvalitetu transfera

• Morala bi također sadržavati i mjerljive eksterne efekte te odražavati krupnije očekivane promjene relativnih cijena

• Pri traženju obračunske cijene kao zamjenu za tržišnu cijenu koja nije ravnotežna, treba voditi računa o kakvoj tržišnoj situaciji se radi: imperfektnoj konkurenciji ili o tržišnoj neravnoteži s viškom tj. manjkom potražnje

• Ona bi se uvijek trebala kretati na razini stvarnih oportunitetnih troškova, bilo da se izvodi iz marginalnih troškova proizvodnje bilo iz cijene njihove alternativne upotrebe

• Izbor diskontne stope izaziva velike dileme u primjeni cost-benefit analize

• Najčešća dilema se javlja da li primijeniti diskontnu stopu koja odražava vremenske preferencije individualnih potrošača ili neku društvenu stopu

• Ako se primjenjuje prva stopa, smatra se da se najmanje remete vremenske preferencije individualnih potrošača – no ni ta tzv. “privatna diskontna stopa” nije jednoznačno dana

• Ona postoji samo pod uvjetom potpune transparentnosti i savršenog funkcioniranja tržišta kapitala

19.12.2012

23

• Tržište kapitala je vrlo slojevito i u značajnoj mjeri netransparentno iz čega rezultiraju različite aktivne i pasivne kamatne stope

• Stoga se postavlja pitanje kako doći do jedne jedinstvene kamatne stope

• Najviše što se praktično može učiniti je to da se utvrdi odgovarajuća prosječna diskontna stopa tržišta kapitala kao kriterij evaluacije sadašnje vrijednosti očekivanih koristi javnih projekata

• Većina autora navodi niz argumenata protiv prihvaćanja tržišne kamatne stope kao diskontnog faktora za javna ulaganja, tj. zalaže se za utvrđivanje tzv. “društvene stope”

• Tvrdi se da bi ta druga morala biti niža zbog djelovanja niza okolnosti:

1) vremenski i prostorni horizont odlučivanja nosilaca ekonomske politike mnogo je širi nego kod ostalih privrednih subjekata

2) ostali privredni subjekti izražavaju daleko veću sklonost postojećoj potrošnji i podcjenjuju značenje štednje

3) potrošači podcjenjuju dohodak zbog odlaganja potrošnje jer predviđaju činjenicu da akumulacija kapitala povećava dohodak i drugih, ne samo investitora

4) opravdanje društvene diskontne stope vidi se i u tome što jedna ravnotežna tržišna kamatna stopa kao endogena varijabla ekonomskog procesa vrlo rijetko postoji

• Daljnji problemi primjene cost-benefit analize

- problemi iskrsavaju kada se jedan projekt mora vrednovati sa stajališta više društveno-relevantnih nezavisnih ciljeva

- cost-benefit analiza mjeri društvenu rentabilnost ulaganja, ali u nekim situacijama jednako važni pa čak i relevantniji mogu biti drugi ciljevi npr. povećanje zaposlenosti, preraspodjele dohotka, zaštita okoliša itd.

19.12.2012

24

• Cost-benefit analizi se nadalje može prigovoriti da je relativno statična i kao takva neprikladna za evaluaciju projekata koji impliciraju značajnije strukturalne promjene

• Pripisuje joj se i negativna socijalno-politička konotacija, jer favorizirajući rentabilnost diskriminira one programe koji su namijenjeni bolesnim, nemoćnim, nedovoljno obrazovanim, siromašnim – dakle, najugroženijim dijelovima populacije

• No, sva ograničenja ne dovode u pitanje korisnost cost-benefit analize kao analitičke tj. tehničke metode pri vrednovanju društvenih projekata uopće, nego samo upozoravaju na njezine objektivne domete

• Dakle, ova analiza može pomoći kao jedna sistematski i sistemski način razmišljanja, ali ne nudi gotove recepte pri donošenju odluka niti dovodi u pitanje dominantnu ulogu vrijednosnog i političkog faktora u to procesu

Primjena cost-benefit analize pri vrednovanju ulaganja u društvene

djelatnosti

• Cost-benefit analiza je široko prihvaćena kao metoda mjerenja efikasnosti ulaganja u društvene djelatnosti, posebno u:

- obrazovanju

- zdravstvu

- znanosti

Primjena cost-benefit analize u obrazovanju

• Temelji se na konceptu “ljudskog kapitala”

• Ulaganja u kadrove tretiraju se kao i investicije u zgrade i opremu koje imaju svoju cijenu i očekivanu stopu rentabilnosti

- koristi ulaganja u obrazovanje mjere se povećanjem zarada uposlenih ovisno o stupnju kvalifikacije

• Pretpostavlja se da razlike u zaradama zaposlenih potječu isključivo iz razlika u obrazovanju

19.12.2012

25

• Društveni troškovi obrazovanja obuhvaćaju:

1) troškove otvaranja i funkcioniranja obrazovne ustanove

2) oportunitetne troškove polaznika, prije svega njegovu izgubljenu zaradu tijekom školovanja

3) druge uzgredne troškove – izdaci za knjige, troškovi prijevoza i sl.

Ishodište primjene cost-benefit analize u zdravstvu

• Ovdje imamo koncept tzv. “ukupnih troškova bolesti” koji obuhvaćaju tri elementa:

1. gubitke u proizvodnji

2. rashode za zdravstvenu zaštitu

3. ovisnost, patnju i druge probleme povezane s obolijevanjem – ovaj element je praktično monetarno nemjerljiv pa se cost-benefit analiza koncentrira na prva dva

• Struktura cijene bolesti sastoji se iz dva bloka troškova:

- prvo, direktnih troškova zdravstvene zaštite, koji pored tekućih troškova tretiranja bolesti obuhvaćaju i investicijske troškove i izdatke za istraživanja

- drugo, indirektnih troškova obolijevanja, u koje spadaju gubici zbog prijevremene smrti i gubici zbog umanjene ili potpune nesposobnosti za rad

• Cilj primjene cost-benefit analize u zdravstvu je u tome da utvrdi da li se i koliko dodatnim ulaganjima u zdravstvenu zaštitu smanjuju ukupni troškovi obolijevanja od neke bolesti

• Proračun gubitaka zbog prijevremene smrti svodi se na utvrđivanje koliko bi jedna osoba čiji bi život bio spašen zaradila u preostalom dijelu radnog vijeka

• Mora se uzeti u obzir: očekivani preostali radni vijek, te očekivana stopa zaposlenosti radnog kontingenta u tom razdoblju

19.12.2012

26

• Preciznije utvrđivanje zbog smanjene ili potpune nesposobnosti za rad moralo bi se zasnivati na longitudinalnim podacima o apsentizmu i reduciranoj radnoj sposobnosti po dijagnozama bolesti

• Za razliku od smrti, koja je neponovljiva, jedna bolest može recidivirati ili se pojavljivati više puta u životu

• I ovdje je važno uzeti u obzir očekivano trajanje preostalog dijela radnog vijeka i očekivani opći rast produktivnosti rada

• Cost-benefit analiza nailazi na probleme pri primjenu i u zdravstvu

• Kod procjene gubitaka u proizvodnji zbog bolesti postavlja se pitanje što je prava mjera tih gubitaka – izgubljena zarada ili dohodak po radniku

• Dilema se pojavljuje i u vezi s tretiranjem potrošnje u procjeni gubitaka u proizvodnji zbog prijevremene smrti, tj. da li je uzimati kao odbitnu stavku u toj procjeni ili ne

• Većina drži da je to nužno učiniti kad se radi o pojedinačnoj obitelji ili osiguravajućem društvu

• Posebni problemi javljaju se u vezi s utvrđivanjem cijene bolesti kad je u pitanju patološki sindrom, a ne samo jedno oboljenje

• Tu u pravilu postoji opasnost da se precijene troškovi pojedinog aspekta sindroma

• Primjena cost-benefit analiza u društvenim djelatnostima, posebice zdravstvu, često se napada i s humanističkog stajališta

• Napokon, hoće li problem primjene cost-benefit analize biti efikasno riješen, ovisi o

mnogim faktorima:

- o stvorenoj političkoj klimi

- o sistemu odlučivanja

- o organizaciji izvršavanja zadataka

- o okolnostima u kojima se zadaci izvršavaju

- o motiviranosti onih koji te zadatke moraju izvršiti

19.12.2012

27

Cost-effectiveness analiza

• Cost-effectiveness analiza nastoji utvrditi alternativni program koji uz najmanje troškova osigurava ostvarenje unaprijed utvrđenog cilja ili skupine komplementarnih ciljeva

• Kod ove analize se izabire između svih mogućih alternativa koje vode ostvarenju istog cilja ili iste skupine komplementarnih ciljeva

• Problem izbora alternativnog programa može se postaviti na tri načina:

1. da se bira program koji uz najmanje troškove vodi ostvarenju zadanog cilja ili skupine ciljeva

2. da se bira program koji u okviru limitiranog iznosa sredstava u najvećoj mjeri vodi ostvarenju cilja tj. skupine ciljeva

3. da se bira program koji osigurava najpovoljniji odnos između ostvarenja cilja ili skupine ciljeva i uloženih sredstava

Na čemu se bazira cost-effectiveness analiza?

• Bazira se na dvije implicitne marginalističke pretpostavke:

prvo, da društvene koristi od ulaganja u konkretni program, mjerene u društvenom ili ekonomskom izrazu, moraju osigurati barem povrat ulaganja;

drugo, da optimalni program odbacuje dobitak koji nadmašuju ulaganja u taj program

• Kao i cost-benefit analiza, i cost-effectiveness analiza osniva se na nekoliko temeljnih koncepata:

prvo, da postoji više alternativnih načina kako se može ostvariti jedan cilj;

drugo, da cost-effectiveness analiza nije usmjerena na sniženje troškova, nego prvenstveno na izbor optimalnog pristupa (alternative) ostvarenju nekog cilja ili skupine ciljeva

19.12.2012

28

Postupak cost-effectiveness analize

• Analiza počinje definiranjem cilja ili skupine ciljeva koji se žele ostvariti – jasno definiranje cilja ima prvorazredno značenje, stoga mora biti nedvosmislen

• Nakon definiranja cilja, pristupa se razmatranju mogućih alternativa njegovog ostvarenja

• Zadnji korak je specifikacija resursa za svaku alternativu, te utvrđivanje kriterija koji će se primijeniti pri izboru najpovoljnije alternative

• Crystal i Brewster navode 5 skupina koji se koriste u procesu cost-effectiveness analize:

1) mjerila efektivnosti

2) mjerila operativnog korištenja

3) mjerila za utvrđivanje potrebnih kadrova i opreme

4) cijena inputa

5) mjerila troškova

Grafička ilustracija interakcije cost-effectiveness modela

ELEMENTI TEORIJE “LJUDSKOG KAPITALA” I ALOKACIJA

RESURSA U OBRAZOVANJE

KVALITETA RADA:

INVESTIRANJE U LJUDSKI KAPITAL

19.12.2012

29

Uvod

• Bilo koja aktivnost koja povećava kvalitetu rada za sebe može se smatrati investicijom u ljudski kapital

• Te investicije ne uključuju samo potrošnju na formalno obrazovanje, već i potrošnju na zdravlje, migraciju, traženje posla…

• Ljudski kapital složeni je fenomen ekonomske teorije

• Potreban je kompleksan i interdisciplinaran pristup njegovim pojavnim oblicima

Uključivanje obrazovanja u proizvodnu funkciju

• U analizi se polazi od jednostavnog tipa modela Cobb-Douglasove funkcije koja glasi:

Y = A Kα Lβ

• Uvođenjem dodatne varijable, varijabla L se mijenja u L= E*N , te se dobiva

Y = A Kα Eβ Nβ

što omogućava da se ispita kvaliteta tj. sposobnost svakog pojedinca

• Za doprinos obrazovanja u procesu rasta, osim “indeksa kvalitete radne snage”, može se upotrebljavati kompleksnija varijabla “ljudskog kapitala”

• Utvrđivanje ove varijable se međutim sreće sa mnogim poteškoćama:

problem agregiranja, problem mjerenja sposobnosti koje su rezultat obrazovanja, pitanje mjerenja stvarnog trajanja školovanja, kvalitete školovanja, inputi učenja kod kuće, te nadarenost pojedinca

• Svaki od navedenih faktora koji utječe na kvalitetu obrazovanja, u biti se može javiti kao objekt posebne analize

• E.F. Denison drži da je ponekad precijenjen “čist” doprinos obrazovanja povećanju dohotka zbog uočene korelacije između mjerene sposobnosti i dužine trajanje školovanja

• Stoga predlaže da se razlike u zaradama korigiraju na niže za oko jednu trećinu – ovo je poznato još i kao “Alpha coficient “ od 0,66

19.12.2012

30

• Z. Grilich međutim iznosi tri argumenta protiv spomenute korekcije:

1. Veliki dio izmjerene sposobnosti pojedinca je proizvod “učenja”, čak i ako nije u cjelini proizvod obrazovanja

2. Postoji opasnost da se pretjera u smanjenju doprinosa koji se kod obrazovanja manifestira u sposobnosti

3. Postoji teškoća da se utvrdi sposobnost i njena interakcija s “inteligencijom” i “učenjem”

Obrazovanje kao potrošnja i obrazovanje kao investicija

• Pristupi li se kategorijama potrošnje i investicija sa stajališta vremenske dimenzije, onda obrazovanje ima obilježja – potrošnje i investicije

• Kratkoročno, pojedinac unutar svog ograničenog budžeta izdvaja sredstva za obrazovanje, tj. za jedan oblik tekuće potrošnje

• Analogija je ista sa stajališta društva:

dakle, društvo u cjelini izdvaja sredstva za obrazovanje propuštajući da ih upotrijebi za druge svrhe

• No, obrazovanje nije samo tekuća potrošnja – ono predstavlja trajnu potrošnju jer jednom stečeno obrazovanje nije jednom zauvijek “potrošeno”, već ima komponentu trajnosti

• Sa stajališta teorije ljudskog kapitala obrazovanje je investicija utoliko koliko prinosi od sadašnjeg ulaganja donose povećani prinos u obliku povećanih zarada, što se mjeri stopom rentabilnosti investicija u obrazovanje

Rentabilnost ulaganja u obrazovanje sa stajališta pojedinca

• Ovdje se upotrebljava metoda interne stope rentabilnosti

• Bit ove metode je u utvrđivanju diskontne stope koja će sadašnju vrijednost svih budućih koristi izjednačiti sa sadašnjom vrijednošću troškova za obrazovanje

• Iz logike ove metode proizlazi da je opravdano ulaganje pojedinca u obrazovanje do one razine gdje je interna stopa rentabilnosti veća od kamatne stope

19.12.2012

31

Rentabilnost ulaganja (investicija) u obrazovanje sa stajališta društva

• Izračunavanje društvene stope rentabilnosti ulaganja u obrazovanje s društvenog stajališta ima za cilj utvrđivanje optimalne razine društvenih rashoda namijenjenih obrazovanju i njihov raspored na pojedine stupnjeve obrazovanja

• Metoda izračunavanja rentabilnosti s društvenog stajališta slična je onoj koja se koristi kad se radi o rentabilnosti ulaganja u obrazovanje sa stajališta pojedinca

• Investicije u obrazovanje s društvenog stajališta mogu u kapitalizmu mijenjati strukturu tržišta radne snage na određene starosne grupe, što se odražava na zarade, a onda i na indirektne troškove obrazovanja

• Empirijska istraživanja ukazuju na tendenciju da je društvena stopa rentabilnosti ulaganja u obrazovanje manja od odgovarajuće stope rentabilnosti kad se radi o pojedincu

• M.Blaug je sistematizirao temeljnih 5 argumenata pojedinih kritičara protiv korištenja stope rentabilnosti ulaganja u obrazovanje:

1. Naslijeđena sposobnost, individualna motivacija, socijalno porijeklo, karakter posla… su jako korelirani tako da se ne može izdvojiti čisti utjecaj obrazovanja na plaće

2. Potcijenjenost društvene stope rentabilnosti

3. Izravne koristi od obrazovanja su kvantitativno manje važne nego neizravne, tj. indirektne koristi (tzv. “spill-over benefits)

4. Postojeće razlike u zaradama u korist obrazovanih ne odražavaju razlike u njihovu doprinosu proizvodnom kapacitetu

5. Kalkulacije ovise o projekciji budućih trendova polazeći od zatečenih podataka

• Blaug dovodi u pitanje pretpostavku da razlike u zaradama između pojedinaca različitog obrazovanja stvarno odražavaju i razlike u njihovu doprinosu narodnom dohotku – po njegovu mišljenju, to čini “Ahilovu petu” u analizama stope rentabilnosti ulaganja u obrazovanje

19.12.2012

32

Složenost obuhvata obrazovanja u procesu privrednog razvoja

• Postoje još neke značajke koje obrazovanje čine specifičnom investicijom

• Na prvom mjestu se ističe problem utvrđivanja vremenskog horizonta investicija u obrazovanje

• U različitim fazama investiranja u obrazovanje mijenjaju se i kriteriji u ocjenjivanju pojedinih koristi od obrazovanja

• Kad se govori o vremenskom horizontu investicija u obrazovanje u suvremenim uvjetima, dolazi do brzog zastarijevanja znanja stečenog kroz različite oblike formalnog obrazovanja

• Stoga se javlja pitanje kada početi sa specijalizacijom u školovanju na pojedinim razinama

• Komplementarnost obrazovnog sistema sa stvarnim potrebama privrede često je praćeno brojnim institucionalnim ograničenjima

• T.W. Schultz kaže da “kad se tržište kapitala nađe u funkciji da služi investicijama u ljudski kapital, on je predmet mnogo većih ograničenja nego kad se radi o financiranju fizičkog kapitala”

• Schultz je naročito istražio efekte investicija u visokom školstvu i elemente njihove komplementarnosti sa zahtjevima privrede i društva. To je slijedećih 7 efekata:

1. Ljudski kapital što se akumulira u procesu visokog obrazovanja daleko je od toga da je homogen

2. Vrijednost svakog tipa ljudskog kapitala ovisi o vrijednosti efekata koje on generira, a ne o njegovim originalnim troškovima

3. Investicije u ljudski kapital kroz različite tipove visokoškolskog obrazovanja zahtijevaju dugi vremenski horizont

4. Vrijednost koristi visokog obrazovanja koja pritječe studentu sastoji se od budućih zarada i zadovoljstava koje se ne mogu izraziti u novčanom izrazu

5. Ljudski kapital podliježe starenju, kao i sve vrste materijalnog kapitala koji se reproducira

19.12.2012

33

6. Učinke ljudskog kapitala je lako procijeniti jer se oni vrednuju u izrazima plaća i nadnica na tržištu radne snage

7. Akumulacija kapital putem obrazovanja označava stadij u kojem se o obrazovanu počinje misliti kao i investiciji

• Istraživanje složenih oblika komplementarnosti obrazovnog sistema utoliko je složenije što je veći dostignuti stupanj razvoja proizvodnih snaga

• Obrazovanje je sve manje u stanju da direktno djeluje kao razvojno relevantan input, tj. kao propulzivni sektor u ostvarivanju ciljeva razvojne politike

• Njegov doprinos privrednom postaje sve više posredan

• On postaje svojevrsni katalizator čija efikasnost ovisi o uspješnoj interakciji s različitim oblicima tehničkog progresa

KVALITETA RADA:

INVESTIRANJE U LJUDSKI KAPITAL

Uvod

• Kad poduzeće investira u fizički kapital, ono dobiva nekakva sredstva od kojih se očekuje da poboljšaju tok neto profita poduzeća u određenom razdoblju

• Sadašnja potrošnja se ostvaruje s namjerom da ih budući prihodi vrate ili više nego nadoknade

• Analogno se poduzimaju investicije u ljudski kapital

• Potrošnja na obrazovanje i obučavanje se može tretirati kao investicija u ljudski kapital

• Slijedeći graf pokazuje zarade tijekom života muškaraca s različitim obrazovanjem

19.12.2012

34

Izvedeno iz “U.S. Buerau of the Consensus, Money Income of Households, Families and Persons in the United States 1987.”

Godina školovanja

0

10

20

30

40

50

60

Godine starosti

Go

diš

nje

za

rad

e (

tis

uć

e d

ola

ra)

0-7 godina8 godina12 godina16 godina17 i više

18-2

4

25-2

9

30-3

4

35-3

9

40-4

4

45-4

9

50-5

4

55-5

9

60-6

4

65 i v

iše

1. MODEL LJUDSKOG KAPITALA

Godine starosti

Go

diš

nje

za

rad

e

65

H

2218

H

C

C

(3)

Rastuće

zarade

(2)

Indirektni

troškovi

(1)

Direktni

troškovi

Diskontiranje i neto sadašnja vrijednost

Vremenska preferencija

• Zašto zarađeni novac ima različitu vrijednost za 2-3 godine nego danas?

- zato što se za posuđivanje novca plaća pozitivni kamatnjak

• Zašto se plaća kamata za korištenje ili posuđivanje novca?

- odgovor leži u pojmu vremenske preferencije

• Vremenska preferencija je ideja da su ljudi nestrpljivi i preferiraju dobra u sadašnjosti pred istim dobrima u budućnosti

Formula sadašnje vrijednosti

VP (1 + i) = V1

VP - sadašnja vrijednost npr. 1.00 $ danas

V1 - vrijednost jednog $ za 1 godinu

i - kamatnjak

• Kako troškovi i koristi nastaju tijekom određenog broja godina, gornja se formula može proširiti:

VP = E0 + E1 /(1+i) + E2 /(1+i)2 + ... + En /(1+i)n

E0 - tok dodatnih zarada

E1 - dodatni dohodak primljen slijedeće godine

E2 - dodatni dohodak primljen za dvije godine itd.

n - trajanje toka zarada

i - kamatnjak

19.12.2012

35

Pravilo odlučivanjaVP > 0

• Relevantni je kriterij za investiranje, da pojedinac treba ostvariti investiciju ako je njezina neto sadašnja vrijednost veća od nule

• Pozitivna vrijednost govori da je sadašnja vrijednost koristi veća od sadašnje diskontirane vrijednosti troškova

• Ako je neto sadašnja vrijednost negativna tada se troškovi veći od koristi i investicija se ekonomski ne može opravdati

Interna stopa povrata

• Jedan alternativni način donošenja investicijske odluke uključuje izračunavanje interne stope povrata r na moguću investiciju i njeno uspoređivanje s kamatnjakom i

• Interna je stopa povrata ona diskontna stopa piri kojoj će neto sadašnja vrijednost investicije u ljudski kapital biti 0

• Pa se ranije navedena jednadžba mora modificirati:

Vp= E0+E1 /(1+r)+E2 /(1+r)2 +...+ En /(1+r)n = 0

Pravilo odlučivanja: r = i

• Radi se o uspoređivanju interne stope r sa

kamatnjakom i

• Ako je r > i investicija je profitabilna i treba je ostvariti

• Ako je r < i investicija je neprofitabilna i ne treba je ostvariti

• Investiranje u ljudski kapital podliježe opadajućim prinosima i zato r općenito opada s povećanjem broja godina školovanja

• U tom slučaju, uz dani i bit će profitabilno investirati u sve investicije u ljuski kapital do točke gdje je r = i

Poopćenja i implikacije

• Poopćenja koja proizlaze iz ovog modela:

Trajanje toka dohotka

• Što je dulji postinvesticijski tok dodatnih zarada, to je vjerojatnije da će neto sadašnja vrijednost investicije u ljudski kapital biti pozitivna, uz ceteris paribus

• Investicija u ljudski kapital ostvarena kasnije u životu imat će nižu neto sadašnju vrijednost, zbog toga što će nakon završetka investicije ostati manje godina radnog vijeka i manje pozitivnih dodatnih zarada

• Ovo objašnjava zašto prvenstveno mladi ljudi idu na fakultet i zašto mlađi ljudi više emigriraju

19.12.2012

36

Troškovi

• Što je niži trošak investicije u ljudski kapital, veći je broj ljudi koji će tu investiciju smatrati profitabilnom, uz ceteris paribus

• Dakle, kad bi se indirektni i direktni troškovi pohađanja fakulteta smanjili, mogao bi se očekivati rast upisa

Razlike u zaradama

• Što je veća razlika u zaradama između srednjoškolaca i onih s fakultetskim obrazovanjem, veći će biti broj ljudi koji će investirati u fakultetsko obrazovanje, uz ceteris paribus

Privatna nasuprot društvenoj perspektivi

• Privatni pristup uključuje samo one troškove i koristi koji se odnose na pojedinca

• Također isključuje bilo kakve javne subvencije za obrazovanje u izračunavanju troškova, jer prema definiciji takve subvencije ne plaća pojedinac

• Koristi iz pozicije pojedinca, potrebno je izračunavati na temelju odbitka poreza

• Iz društvene perspektive potrebno je proširiti obuhvat relevantnih troškova i koristi

• Troškovi moraju uključivati sve javne subvencije za obrazovanje, a koristi trebaju biti izražene u dodatnim zaradama prije oporezivanja

• Većina ekonomista smatra da obrazovanje sadrži značajne društvene koristi i da te koristi trebaju biti jasno uključene u ocjenjivanje stope povrata na investicije u ljudski kapital

• Zašto je razlikovanje stopa povrata na investicije u ljudski kapital značajno?

Prvo, zbog zahtjeva efikasnosti da ukupni izdaci za investicije u privredi budu tako alocirani da stope povrata na ljudski i fizički kapital budu jednake.

Drugi razlog ima veze sa politikom – društvene koristi povezane s obrazovanjem čine razlog za subvencioniranje obrazovanja iz javnih fondova.

19.12.2012

37

2. INVESTIRANJE U LJUDSKI KAPITAL I DISTRIBUCIJA ZARADA

Opadajuće stope povrata

Zakon o opadajućim prinosima u obrazovanju

Godine školovanja

(investicija u obrazovanje)

Sto

pa

po

vra

ta,

r (

%)

0

1. Opadajući prinosi

- moguće je utvrditi da je obrazovanje podložno

zakonu opadajućih prinosa:

dodatno znanje i vještine “prozvedeni” obrazovanjem

postaju sve manji kako raste trajanje školovanja

- to znači da će dodatne zarade i stopa povrata opadati

od svake dodatne godine školovanja

2. Opadajuće koristi, rastući troškovi

- troškovi teže rastu, a koristi padaju za dodatne

godine školovanja

- uz fiksne mentalne i fizičke karakteristike, pojedinac

ima i fiksnu količinu vremena, tj. ograničeni radni vijek

Potražnja, ponuda i ravnoteža

Krivulja potražnje za ljudskim kapitalom

Godine školovanja

r,i

(%)

0

i 1

i 2

i 3

e 3 e 2 e 1

1

2

3

S 3

S 2

S 1

r,D hc

Razlike u investicijama u ljudski kapital

• Krivulje ponude i potražnje na prethodnom grafu se mogu upotrijebiti za objašnjenje zašto različiti ljudi investiraju u različite količine ljudskog kapitala i time realiziraju znatno različite zarade

• Naglasak je na slijedećem:

1. Razlike u sposobnostima

2. Različiti stupnjevi neizvjesnosti glede transformacije vještina i znanja u poboljšane zarade radi diskriminacije

3. Različite mogućnosti pristupa kreditima za investicije u ljudski kapital

19.12.2012

38

Razlike u sposobnostima i diskriminacija u pogledu zarade

Godine školovanja

r,i (

%)

e Be A

i

0

D A

S

D B

Pristup fondovima i investiranje u ljudski kapital

Godine školovanja

r,i (

%)

e Be A

i B

i A

0

D A = D B

S A

S B

Interakcije

• Ono temeljno što treba izdvojiti, jest da su razlike u sposobnosti, utjecaj diskriminacije i različit pristup financijskim sredstvima, sve razlozi zašto pojedinci smatraju racionalnim steći različite stupnjeve obrazovanja

• Javna politika može također imati važnu ulogu u određivanju količina ljudskog kapitala koje različiti pojedinci stječu i, posljedično, u određivanju distribucije zarada

Nesavršenosti tržišta kapitala

• Tržište kapitala može uključivati određene pristranosti ili nesavršenosti koje uzrokuju favoriziranje investicija u fizički, a ne ljudski kapital

• Fondovi za investiranje u ljudski kapital mogu biti manje dostupni ili dostupni prema nepovoljnijim uvjetima, u usporedbi s fondovima za fizički kapital ili za kupovinu trajnih potrošačkih dobara

19.12.2012

39

• Dvije su važne posljedice za neodgovarajuće tržište kapitala za kredite za obrazovanje

• Prvo, uz problem i neizvjesnosti, financijske institucije mog jednostavno izabrati da ne daju kredite za ljudski kapital

• Drugo, ako je u društvenom interesu da postigne ravnotežu između investicija u realni i ljudski kapital, tada će vlada morati poništiti te nesavršenosti subvencioniranjem ili osiguravanjem kredita za ljudski kapital

3. OBUČAVANJE NA POSLU

• Veliki dio vještina na tržištu rada koje radnici posjeduju, stečene su kroz obučavanje na poslu

• Takva obuka može donekle biti formalna, ali u većini slučajeva obuka na poslu je vrlo neformalna i kao takva teška za mjerenje ili čak za otkrivanje

Troškovi i koristi • Obučavanje na poslu uključuje troškove i

koristi

• Za poslodavca to mogu biti direktni troškovi zajedno sa indirektnim troškovima

Opća i specifična obuka • Postoje dvije krajnje vrste obučavanja na poslu

• Opća obuka odnosi se na stvaranje vještina ili značajki koje su jednako uporabljive svim poduzećima i granama

• Specifična obuka je obuka koja se može koristiti samo u onom poduzeću koje osigurava obuku

Raspodjela troškova obuke

• Uz pretpostavku prevladavanja konkurencije, radnik će opću obuku platiti nižim nadnicama tijekom obuke

• Trošak specifične obuke snosi poduzeće

• Opća obuka osigurava radniku vještine i znanja koji su transferabilni – dakle, može ih prodati drugim poduzećima za višu nadnicu

• Specifična obuka nije transferabilna tj. ne može se prodati drugom poslodavcu – radnik neće platiti za takvu obuku

19.12.2012

40

Zadržavanje radnika

• U razdoblju nakon obuke poslodavac ostvaruje povrat od specifične obuke plaćajući nadnicu koja je niža od doprinosa svakog radnika ukupnom prihodu poduzeća

• Ukupni prihod koji proizlazi iz te razlike direktno će varirati s duljinom vremena koje radnik ostane zaposlen u tom poduzeću

• Ukratko, poslodavac ima financijski interes da smanji broj otkaza radnika sa specifičnom obukom

4. KRITIKE TEORIJE LJUDSKOG KAPITALA

• Postoje brojne kritike modela ljudskog kapitala i njegovih primjena

• Prve dvije o kojima će biti riječ odnose se na problem mjerenja i sugeriraju da su ocjene stopa povrata na investicije u obrazovanje vjerojatno pristrane

• Druge dvije su dublje u smislu da dovode u pitanje samu bit teorije ljudskog kapitala

Investicija ili potrošnja?

• Ova kritika govori da nije ispravno sve izdatke na obrazovanje tretirati kao investiciju, jer dio tih izdataka predstavlja potrošnju

• Ignorirajući potrošnu komponentu izdataka na obrazovanje i smatrajuće sve takve izdatke kao investiciju, empirijska istraživanja podcjenjuju stopu povrata na investicije u obrazovanje

Nenadnične koristi

• U izračunavanju interne stope povrata, većina istraživača jednostavno uspoređuje razlike u zaradama između srednjoškolaca i onih s fakultetskom diplomom

Problem sposobnosti

• Poznato je da prosječni dohoci variraju proporcionalno s razinom obrazovanja

• Manje je poznato da između njih postoji jaka uzročno-posljedična veza

• Kritičari teorije ljudskog kapitala sumnjaju da je opažena razlika u dohotku isključivo rezultat dodatnog obrazovanja

• Ova kritika podrazumijeva da će – ako se znatan dio pozitivne razlike u dohotku visokoobrazovanih može pripisati njihovoj sposobnosti, a ne njihovu obrazovanju – ocijenjene stope povrata na investiranje u fakultetsko obrazovanje biti precijenjene

19.12.2012

41

Screening hipoteza

• Usko je povezana s problemom sposobnosti

• Ova hipoteza sugerira da obrazovanje utječe na zarade ocjenjivanjem i rangiranjem studenata na takav način da se odredi njihov položaj na tržištu rada te time i njihove zarade

• Tvrdi se da poslodavci koriste obrazovno postignuće kao sredstvo određivanja radnika za koje je vjerojatno da će imati visoku kvalitetu

• Iz osobne perspektive, screening ne bi trebao imati nikakav učinak na internu stopu povrata, no ako je točan, vrlo je značajan s društvene perspektive

Prepolovljeno trajanje znanja

FINANCIRANJE DRUŠTVENIH DJELATNOSTI

Opće tretiranje problema

• Pod sistemom financiranja društvenih djelatnosti podrazumijevaju se izvori sredstava koji se koriste za materijalno alimentiranje tih djelatnosti, instrumenti i metode angažiranja sredstava iz tih izvora, te instrumenti i metode usmjeravanja angažiranih sredstava za pojedine namjene i način plaćanja naknada pojedinim davaocima za pružene usluge

• Sustav financiranja društvenih djelatnosti različito je strukturiran u pojedinim zemljama

19.12.2012

42

• Kad je riječ o praktičnom tretiranju problema financiranja društvenih djelatnosti, sva rješenja je moguće svrstati u 3 modela:

1) model temeljen na tržišnim elementima alokacije sredstava

2) model temeljen na državnom posredovanju u sistemu financiranja

3) model temeljen na samoupravnom povezivanu društvenih djelatnosti i sfere materijalne proizvodnje

• U prvoj fazi razvoja društvenih djelatnosti (do pred kraj 19.st.), organizacija i financiranje ponude usluga društvenih djelatnosti pripadalo je sferi privatnog poduzetništva

• Tek u zrelijoj fazi kapitalizma, uslijedila je šira intervencija države na ovom području

• Mnogi su razlozi iza tih promjena, među kojima je od posebnog značenja bilo uvođenje obveznog osnovnog obrazovanja i obaveznog zdravstvenog osiguranja

• Takvom trendu pridonijela je i moderna ekonomska teorija, posebno tzv. “teorija blagostanja”

• Teorija blagostanja s pravom je ustvrdila da usluge društvenih djelatnosti jesu “javna dobra” posebne vrste i da tržište ne može biti efikasan alokator sredstava na tom području

• Takav teorijski stav je dao novi poticaj razvoju ekonomskih i socijalnih funkcija države

• Na tim je teorijskim stavovima izgrađena i kasnije dominantna teorijska koncepcija i praksa “države blagostanja”

• U posljednje vrijeme postoje pritisci za bitno reformiranje “države blagostanja”, posebno u SAD-u i V.Britaniji koje slijede konzervativnu ekonomsku politiku, zasnovanu na dva koncepta – “neomonetarizmu” i tzv. “ekonomiji ponude” ( “supply side economy” )

• Može se očekivati određeno usporavanje rast javnih izdataka za socijalne programe

19.12.2012

43

• Smatra se da zaustavljanju nekontrolirane ekspanzije izdataka za društvene djelatnosti mogu mnogo pridonijeti i stimulativnije metode plaćanja

• Npr. plaćanje naknade za cjelovite programe umjesto dosadašnjeg pretežnog financiranja institucija ili plaćanja davalaca po jedinici pružene usluge – tzv. “fee for service” sistem

• Oba ova sistema stimuliraju umjetno povećanje proizvodnosti rada na račun zapostavljanja racionalnosti, ekonomičnosti i kvalitete usluga

• Razvijene kapitalističke zemlje u traženju mogućih prilaza racionalizaciji izdataka za društvene djelatnosti se sve više okreću raznim oblicima stimulacije i kofinanciranja

• Mjere racionalizacije tih izdataka u istočnoeuropskim zemljama pretežno su usredotočene na unapređenje metoda planiranja pojedinih vrsta izdataka kao i na potpuniju kontrolu njihove namjenske upotrebe

Razvoj sistema financiranja društvenih djelatnosti

• Razvoj sistema financiranja društvenih djelatnosti u Hrvatskoj prošao je kroz tri etape:

- budžetsko financiranje

- fondovsko financiranje

- financiranje na principima slobodne razmjene

rada

Budžetsko financiranje

• Trajanje ovog načina financiranja društvenih djelatnosti nije moguće vremenski precizirati

• Budžetski način financiranja u nas karakteriziralo je sve što takav sistem inače odlikuje:

- državno posredovanje u financiranje društvenih djelatnosti

- alokacija sredstava za financiranje kao izraz podvojenosti monetarnog i realnog fenomena

- tretiranje društvenih djelatnosti kao izdržavanih

- zanemarivanje efekata ulaganja u društvene djelatnosti, posebno onih na privredni razvoj itd.

19.12.2012

44

Fondovsko financiranje

• Može se reći da je ovaj način financiranja prevladavao u razdoblju od 1961. do 1971.g.

• Fondovski način financiranja društvenih djelatnosti ostavljao je daleko više prostora samostalnom odlučivanju samoupravnih institucija u tim djelatnostima nego u ranijem budžetskom sistemu

• Iako se ovo financiranje bitnije nije uspjelo odlijepiti od naslijeđenih fiskalnih metoda, ono je ipak odigralo određenu ulogu u razvoju samoupravnih odnosa u društvenim djelatnostima

• Iz iskustava sa ovim načinom financiranja nastajale su ideje i zahtjevi za njegovom samoupravnom transformacijom

Financiranje na principima slobodne razmjene rada

• Odnosi slobodne razmjene rada omogućuju:

1. da radnici iz materijalne proizvodnje steknu potpunu kontrolu nad trošenjem sredstava koje izdvajaju za zadovoljavanje zajedničkih potreba

2. da se ostvari adekvatna evaluacija rezultata rada društvenih djelatnosti

3. da se razvoj društvenih djelatnosti uskladi s materijalnim mogućnostima udruženog rada i zahtjevima harmoničnoga razvoja društva

4. da samoupravljanje preraste u cjelovit sistem društveno-ekonomskih odnosa

• Kako bi se slobodnom razmjenom rada ostvarili ako kompleksni ciljevi, ona mora biti organizirana i oslonjena na odgovarajuće programe rada i dugoročne planove razvoja i privrede i društvenih djelatnosti

• Tako zamišljena slobodna razmjena rada znači istovremeno negaciju i budžetskog načina financiranja i tržišnog oblika poslovanja u društvenim djelatnostima

• Ponovno uvođenje tržišta u ovu oblast bi bilo još neprihvatljivije od zadržavanja budžetskog načina financiranja iz istih razloga kao i drugdje u svijetu:

- zbog okolnosti da intezitet društvenih potreba nije još uvijek adekvatno izražen opsegom efektivne potražnje usluga

- zbog dominantno preventivnog karaktera značajnog dijela društvenih djelatnosti

- zbog značajne uloge društvenih djelatnosti u ostvarivanju društven solidarnosti itd.

19.12.2012

45

• To sve ne znači da su veze između slobodne razmjene i tržišta prekinute

• Postoji bar dva razloga zašto one moraju i dalje egzistirati:

- prvo, dohodak društvenih djelatnosti stvara se u sferi materijalne proizvodnje koja još uvijek funkcionira u tržišnim uvjetima poslovanja

- drugo, odluke o razmjeni rada nužno se temelje na vrijednosnim kategorijama koje se formiraju u tržišnim odnosima

• Slobodna razmjena rada se ostvaruje ili u neposrednom odnosu korisnika i davalaca usluga ili samoupravnim sporazumijevanjem u okviru samoupravnih zajednica

• Financijska komponenta slobodne razmjene rada jest način na koji se osiguravaju i udružuju sredstva za ostvarenje planova koji predstavljaju način na koji davaoci usluga ostvaruju naknade za svoje usluge

• U slobodnoj razmjeni rada koja se ostvaruje u okviru samoupravnih interesnih zajednica, proces formiranja razmjene se nužno razlaže na ti faze:

1) utvrđivanje elemenata vrijednosti programa

2) utvrđivanje pojedinačne i ukupne vrijednosti dogovorenih programa

3) proračun udjela svakog korisnika u u udruživanju sredstava za realizaciju programa nužno se pretvara u postupak utvrđivanja osnovice i stope doprinosa određenoj interesnoj zajednici

• Kritika postojećeg stanja u ostvarivanju slobodne razmjene rada upravo se i temelju na opravdanom prigovoru da se doprinosi određuju prema nasljednoj logici

• Financiranje društvenih djelatnosti sve više trpi od proturječnosti između relativno visokog opterećenja privrede kolektivnom potrošnjom i nedovoljnosti sredstava za normalno funkcioniranje i razvoj društvenih djelatnosti

• Izlaz iz te situacije treba tražiti u:

19.12.2012

46

1) dugoročnijem i jasnijem definiranju prioriteta unutar same kolektivne potrošnje, vodeći računa o mogućim povratnim efektima rashoda društvenih djelatnosti na povećanje proizvodnje i dohotka

2) preraspodjeli sredstava unutar same potrošnje i povećanjem sredstava za financiranje na račun usporavanja rasta nekih oblika osobne potrošnje

3) boljoj organizaciji i racionalizaciji postojeće mreže institucija, realnijim pristupom pri utvrđivanju prava itd.

OSTVARIVANJE KONCEPCIJE SLOBODNE RAZMJENE RADA U DRUŠTVENIM DJELATNOSTIMA

-TEORIJSKE OSNOVE-

• Povećano zanimanje ekonomista za društvene djelatnosti povezano je sa sve većim udjelom društvenih djelatnosti u angažiranju još uvijek posvuda oskudnih resursa

• Društvene su se djelatnosti zbog specifičnih ekonomskih obilježja odavno počele tretirati kao aktivnosti koje proizvode javna dobra, te u skladu s tim financirati putem budžeta

• Međutim budžetski način financiranja nije riješio osnovne socijalno-političke dileme, pa se morao naći model zadovoljavanja potreba za uslugama društvenih djelatnosti koji bi bio ekonomsko racionalniji i socijalno pravedniji

Koncept slobodne razmjene rada

• Slobodna razmjena rada je nov način uspostavljanja odnosa između korisnika i davalaca usluga društvenih djelatnosti

• Oni se u neposrednom kontaktu dogovaraju i ravnopravno odlučuju o svemu što se tiče opsega strukture, načina financiranja i pružanja ponude usluga društvenih djelatnosti kojima se zadovoljava individualna ili zajednička potreba korisnika

19.12.2012

47

• Budžetski način financiranja druš. djelatnosti stvorio je mogućnost internalizacije brojnih eksternih efekata tih djelatnosti

• Međutim, takav način financiranja istovremeno je otvorio nove probleme i dileme

• Državno posredovanje između korisnika i davalaca usluga, značilo je udaljavanje od autentičnih korisnika i potiskivanje njihova slobodnog izbora kao osnove za organiziranje ponude usluga

• Polazeći od toga da korisnici imaju pravo i potrebu da sami izraze svoje zahtjeve i da zajedno s davaocima usluga sami odlučuju o kvaliteti i načinu pružanja društvenih djelatnosti, koncept slobodne razmjene rada pokušava sačuvati element slobodnog izbora uz istovremeno uvažavanje šireg društvenog interesa u vezi s pružanjem i korištenjem spomenutih usluga

• Za razliku od tržišne razmjene kojoj impersonalnost, spontanost i neizvjesnost daju osnovni smisao, slobodna razmjena rada mora biti unaprijed dogovorena između korisnika i davalaca usluga

• Atribut “slobodna” ovdje se ne odnosi na pravnu i ekonomsku autonomiju, jer tu autonomiju pretpostavlja i tržišna razmjena

• Taj atribut bi trebao navoditi na to da se ovdje radi o razmjeni koja je unaprijed dogovorena, a ne o obliku razmjene kakav je tržišna tj. posredovnom obliku kakav je budžetska razmjena

• Premda je slobodna razmjena rada negacija i tržišta i državnog posredovanja, nije potpuno izbrisana svaka veza između slobodne razmjene rada i tržišta tj. državnog posredovanja

• Utjecaj tržišta na uspostavljanje odnosa slobodne razmjene rada se očituje na više načina:

1) korisnici usluga društvenih djelatnosti iz materijalne proizvodnje svoj dohodak stječu na tržištu, uključujući i onaj dio koji ulazi u razmjenu s društvenim djelatnostima

19.12.2012

48

2) svoje materijalne inpute društvene djelatnosti također nabavljaju na tržištu robe i usluga, tj. ti se inputi vrednuju prema tržišnim kriterijima

3) u uvjetima gdje je dohodovni princip univerzalna osnova materijalne reprodukcije svih dijelova udruženog rada, radne organizacije društvenih djelatnosti svoje financijske rezultate poslovanja također nezaobilazno izražavaju monetarnim veličinama

- one nisu i ne mogu biti nezavisne od odnosa ponude i potražnje i od drugih kretanja na tržištu

• Slobodnom se razmjenom rada negira i budžetski način financiranja i s njim povezano državno posredovanje u toj oblasti

• Međutim i u uvjetima funkcioniranja sistema slobodne razmjene rada, zadržavaju se neke funkcije države kao njegov komplementarni dio

• Pored regulativne i zaštitne uloge, država zadržava pravo da određuje garantirani standard zdravstvenih, obrazovnih i drugih usluga i da propisuje obavezno udruživanje sredstava za te namjene

Pretpostavke i instrumenti funkcioniranja slobodne razmjene rada

• Da bi slobodna razmjena rada mogla funkcionirati, moraju se osigurati određene pretpostavke:

- prvo, slobodna razmjena rad mora biti organiziran proces

- ne može se osnivati na uspostavljenim, spontanim vezama korisnika i davalaca usluga ad hoc niti može ovisiti o njihovu trenutnom odnosu snaga

- drugo, kako se slobodna razmjena ne može zasnivati na uspostavljenim vezama korisnika i davalaca usluga ad hoc, ona se bezuvjetno mora planirati

- vremenski doseg planiranja ovisi o vrsti društvene djelatnosti, tj. o sadržaju slobodne razmjene koja se planira

- treće, da bi slobodna razmjena rada bila akt ravnopravne suradnje i odlučivanja korisnika i davalaca usluga, ona mora počivati na odgovarajućem demokratskom mehanizmu odlučivanja

- no ovdje je riječ o decentraliziranom mehanizmu odlučivanja, koji se zasniva na sistemu neposredne, a ne predstavničke demokracije

19.12.2012

49

Oblici slobodne razmjene rada

• Slobodna razmjena rada se može organizirati u dva oblika:

1) neposredno udruživanje rada i sredstava

2) slobodna razmjena rada u okviru samoupravnih interesnih zajednica

• U prvom slučaju se neposredno povezuju organizacije korisnika i davalaca usluga

- organizacija korisnika i organizacija davalaca usluga sklapaju samoupravni sporazum, koji sadrži temeljne principe i kriterije dugoročne suradnje u vezi s korištenjem tj. pružanjem određenih usluga

• Drugi oblik slobodne razmjene rada se obavezno organizira kad se radi o uslugama šireg društvenog interesa ili vitalne važnosti za svakog korisnika

• Samoupravne su zajednice istovremeno: mjesta usklađivanja odluka o slobodnoj razmjeni rada, zajednice solidarnosti i rizične zajednice

• Da li će se samoupravna interesna zajednica organizirati za uži ili širi teritorij ovisi o tome što se smatra optimalnom razinom odlučivanja za određenu društvenu djelatnost

Faze i procesi slobodne razmjene rada

1) planiranje slobodne razmjene

2) udruživanje sredstava za financiranje dogovorenog programa usluga

3) vrednovanje izvršenja dogovorenog programa usluga i utvrđivanje naknade za usluge

• U cijelom ovom lancu faza i postupaka, planiranju pripada središnje mjesto, jer se u toj fazi određuje opseg i način ostvarivanja razmjene, te ono predodređuje i ostale faze tog složenog procesa

• Postupak planiranja slobodne razmjene rada na određenom segmentu usluga društvenih djelatnosti obuhvaća:

- pribiranje informacija o određenim stanjima koja determiniraju potrebe za konkretnim uslugama

- pripremu instrumenata za izradu planova zadovoljavanja potreba

- izradu alternativnih prijedloga planova zadovoljavanja potreba

19.12.2012

50

- međusobno usklađivanje planova zadovoljavanja potreba i programa pružanja usluga

- donošenje planova zadovoljavanja potreba i programa pružanja usluga na razini korisnika tj. davalaca

• pri izradi planova slobodne razmjene rada maksimalno se nastoje objediniti naturalni i financijski aspekti planiranja te odrediti relacija između angažiranih resursa, obavljenih aktivnosti i rezultata tih aktivnosti

• Sam proces planiranja je policentričan i susretan

• Planove istovremeno pripremaju odgovarajuće službe korisnika, davalaca usluga te samoupravnih interesnih i društveno-političkih zajednica

• Te institucije međusobno razmjenjuju informacije

• Tako plan jedne samoupravne interesne zajednice nastaje u istovremenoj cirkulaciji informacija “odozgo prema gore” i “odozgo prema dolje”

• Kada se sredstva za financiranje određenog programa usluga udružuju u samoupravnoj interesnoj zajednici, određivanje doprinosa pojedinog korisnika usluga tom udruživanju zasniva se na istovremenom oslanjanju na dva principa – na principu “korisnosti” i principu “platežne mogućnosti”

• Načelno, sve se usluge koje su pretežno u funkciji povećanja proizvodnje tj. proizvodnosti rada financiraju se iz dohotka organizacija udruženog rada, a sve ostale iz dohotka pojedinca

Donošenje odluka u slobodnoj razmjeni rada

• Odluke se donose u procesu samoupravnog sporazumijevanja, uz neposredno i ravnopravno sudjelovanje korisnika i davalaca usluga

• Odluke se donose u obliku samoupravnih sporazuma

• Samoupravni sporazumi podliježu neposrednom izjašnjavanju svih korisnika i davalaca usluga i o njima se izjašnjavaju svi korisnici usluga

19.12.2012

51

• Kada se i nekom aspektu financiranja ponude usluga društvenih djelatnosti odluke donose u samoupravnoj interesnoj zajednici, korisnici i davaoci usluga odlučuju preko svojih delegata

• Delegati mogu odlučivati samo u okviru ovlaštenja dobivenih od svoje izvorne baze, tj. principom “imperativnog mandata”

• Na taj se način pokušava zaštititi autentični interes korisnika i davalaca usluga i onda kada se oni o nekom pitanju ne izjašnjavaju neposredno

Teorijski korijeni koncepta slobodne razmjene rada

• Koncept slobodne razmjene rada neposredno proizlazi iz teorijskog modela slobodnog udruženog rada

• Koncept udruženog rada počiva na tezi o međuzavisnosti, povezanosti i ravnopravnosti svih dijelova društvene reprodukcije, svih aktivnosti u društvu – i proizvodnih i neproizvodnih

• Koncept slobodne razmjene rada u stanovitoj mjeri supsumira ili makar podsjeća na mnoge dobro poznate pristupe u teoriji javnih financija, kao što su: “načelo dobrovoljne razmjene”, “teorija infrastrukture” te budžetski programi

• Koncept slobodne razmjene rada donekle se dotiče i teorije “ljudskog kapitala”

• Po svojoj osnovnoj orijentaciji koncept slobodne razmjene rada doista se u značajnoj mjeri oslanja na “benefit approach”

• Slijedeći “benefit approach” u procesu slobodne razmjene rada istovremeno se:

1) određuje ukupan iznos rashoda i prihoda namijenjenih zadovoljavanju određenih zajedničkih potreba

2) usmjeravaju se sredstva za pojedine podnamjene

3) određuje udio pojedinog korisnika i financiranju ponude konkretnih usluga

19.12.2012

52

• Separiranjem različitih potreba u posebne samoupravne interesne zajednice, slobodna razmjena rada ostvaruje znatno veći stupanj homogenizacije interesa i među korisnicima i među davaocima usluga

• To omogućuje da se doprinos kao “naknada” za usluge približi očekivanoj koristi nastaloj uslugom tj. da korisnici usluga otkriju svoje preferencije za tim uslugama i da se izbjegne tzv. “free rider problem”

• Koncept slobodne razmjene rada slijedi suvremenu budžetsku teoriju u zahtjevu za kompleksnim planiranjem budžetskih rashoda

• Inzistirajući na povezivanju bitnih elemenata bilo kojeg racionalnog planiranja, A.Williams predlaže da se organizira razmjena u kojoj bi direktori određenih budžetskih resora “resource agencis” kao nosioci budžetskih sredstava kupovali usluge od određenih davalaca usluga “activity agencis”

DISKRIMINACIJA U OBRAZOVANJU

Konvencija protiv diskriminacija u odgoju i obrazovanju

• Konvencija protiv diskriminacije u odgoju i obrazovanju usvojena je na 11. Zasjedanju Opće konferencije UNESCO-a, 14. prosinca 1960., a stupila je na snagu 22. svibnja 1962. g.

• U svrhu ove konvencije izraz “diskriminacija” obuhvaća svako razlikovanje, isključivanje, ograničavanje ili davanje prednosti temeljeno na rasi, boji kože, spolu, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, ekonomskom statusu ili rođenju, sa svrhom ugrožavanja prava na jednakost u odgoju i obrazovanju

19.12.2012

53

Okolnosti koje se ne smatraju diskriminacijom

a) osnivanje ili održavanje odvojenih odgojnoobrazovnih sustava ili ustanova za učenike različitog spola ako ti sustavi nude jednak pristup odgoju i obrazovanju

b) osnivanje ili održavanje posebnih odgojnoobrazovnih sustava ili ustanova zbog vjerskih ili jezičnih razloga, u kojima se obrazovanje provodi u skladu sa željama učenikovih roditelja ili zakonskih skrbnika

c) osnivanje ili održavanje privatnih odgojnoobrazovnih ustanova, ako cilj ustanova nije isključenje bilo koje grupe nego osiguranje dodatnih odgojnoobrazovnih mogućnosti

• Konvencija podliježe ratifikaciji ili prihvaćanju od strane zemalja članice Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu, u skladu s njihovim upravnim postupcima

• Države stranke ove Konvencije priznaju da se Konvencija neće primjenjivati samo u njihovim matičnim područjima nego i u svim nesamoupravnim područjima koja se nalaze pod njihovim starateljstvom, kolonijalnom upravom i svim drugim područjima za koja su one odgovorne u međunarodnim odnosima

Frederikssonove preporuke za

promicanje prava na obrazovanje

• Međunarodne preporuke i konvencije treba uvažavati i primjenjivati

• Povećati ulaganje u obrazovanje

• Elaboriranje utjecaja ekonomske politike na odgoj i obrazovanje djece

• Razvijati princip demokratske škole

• Potreba konzultiranja učitelja o obrazovnoj politici

• Obrazovanje učitelja treba reformirati

INVALIDI I DRUŠTVO

• Termin “invalidnost” odnosi se na različite vrste i stupnjeve oštećenja, teškoća ili smetnji, tj. nepravilnosti u području fizičkog, psihičkog, psihofizičkog i socijalnog razvoja

• Nema pouzdanih podataka o udjelu invalida u općoj populaciji, no većina statističkih podataka i procjena ukazuje na njihovu 10%-tnu zastupljenost

19.12.2012

54

• Među činiteljima koji značajno djeluju na povećanje broja invalida ubrajaju se:

loše sanitarne prilike, slaba prehrana, nedovoljno razvijena medicinska služba, epidemije, potresi, poplave, zagađenje vode, zraka, hrane itd.

• Na udio invalida utječu i siromaštvo te ekonomska nerazvijenost jer se ti činitelji uzajamno podupiru uzrokujući nastanak brojnih skupina marginalnih, ovisnih i segregiranih ljudi kojih se broj povećava geometrijskom progresijom

• U razvijenim zemljama poslodavci nerijetko odbijaju zaposliti invalide zbog loše percepcije o njihovoj produktivnosti, čestim izostajanju s posla, visokom riziku od ozljeda, visoke cijene osiguranja

• Zaposleni s druge strane doživljavaju diskriminaciju zbog nižih plaća za isti posao, opreme radnih mjesta, uvjeta rada itd.

Madridska deklaracija

• Ova deklaracija treba dati konceptualni okvir za djelovanje na europskoj razini, kao i na nacionalnim, regionalnim i lokalnim razinama:

1. Invaliditet je pitanje ljudskih prava

2. Osobe s invaliditetom traže jednake mogućnosti, a ne milosrđe

3. Barijere u društvu vode diskriminaciji u isključenje iz zajednice

4. Ljudi s invaliditetom: nevidljivi građani

5. Osobe s invaliditetom čine diverzivnu grupu

6. Nediskriminacija + pozitivno djelovanje = uključenje

u zajednicu

Program za ostvarenje nove vizije

• Zakonske mjere

• Promjene stavova

• Službe koje promoviraju neovisno življenje

• Podrška obitelji

• Posebna pažnja za žene s invaliditetom

• Uključenje invalida u društvo

• Zapošljavanje kao ključ za uključenje u zajednicu

• Ništa o osobama s invaliditetom bez osoba s invaliditetom

19.12.2012

55

SOCIJALNA DISKRIMINACIJA

• Obrazovanje je jednostavno aspekt socijalizacije: uključuje stjecanje znanja i učenje vještina

• Postignuto obrazovanje je najvažniji kanal socijalne promocije pojedinca u suvremenom društvu

• Glavni razlozi za prerano napuštanje školskoga sustava vezani su uz loše početne uvjete

• Najviše utjecaja možemo pripisati siromaštvu:

a) mogućnosti koje se nude siromašnima su ograničene

b) siromašniji imaju malu šansu da i takve mogućnosti primjereno iskoriste

• Prema podacima Državnog zavoda za statistiku (1998.g.) nijedno dijete iz siromašnih obitelji nije pohađalo višu ili visoku školu, a 10% pohađa neku srednju strukovnu školu

• Ruralna područja također su opterećena nizom problema

• Poseban je problem i nedovoljna uključenost socijalnih službi i lokalnih zajednica u stvaranju mehanizama socijalne potpore i integracije

• Privatno školstvo je stvar ponude i potražnje

• Oni koji su uvjereni u prednosti privatnog školovanja, morat će u Hrvatskoj izdvojiti između 2000 i 15000 € godišnje

• Diskriminatorna razlika uviđa se i kod izbora profesora, kvaliteta nastavnog kadra ovisi o njenom financiranju – tamo gdje je viša školarina i nastavnici su više plaćeni, te su kvalitetniji

• Ako se žele izbjeći diskriminatorni odnosi, morat će se prihvatiti razlike u školi koje proizlaze ili iz značajki pojedinca ili njihove socijalne pripadnosti

Tabela: učenici koji su izabrani prema razini postignuća za viši ili akademski smjer i njihov upis u taj smjer

Izvor: Vujević, Miroslav, Uvod u sociologiju obrazovanja

Socioekonomska

razina

Broj kvalificiranih za viši smjer N

Kvalificirani za viši smjer i upisan u nj %

Pogrešan upis

%

Viša klasa

333

80

20

Srednja klasa

894

65

35

Niža klasa

408

47

53

19.12.2012

56

Tabela: percepcija razlika u mogućnostima stjecanja viših stupnjeva u obrazovanju mladih

Izvor. Lesourne, Jacques, Obrazovanje i društvo

Zanimanje oca

Veoma velike

1976. 1984.

Podnošljive

1976. 1984.

Male ili beznačajne

1976. 1984.

Poljoprivrednik

70.0 63,2

30,0 28,9

0,0 7,9

Obrtnik

35,7

42,9

21,4

Radnik

47,9 58,3

33,3 25,0

18,8 16,7

Službenik

58,3 49,0 27,4 27,9

14,3 23,1

Stručnjak

52,0 42,9

36,0 36,4

12,0 20,7

Rukovodilac

66,7 41,5

16,7 34,1

16,7 24,4

Slobodna profesija

60,0 28,6

20,0 28,6

20,0 42,1

Akademska zanimanja

36,4

45,5

18,2

SPOLNA DISKRIMINACIJA

• Spolna neravnopravnost je problem koji doživljavaju prvenstveno žene

• Sistemi i pretpostavke koji uzrokuju neravnopravnost žena često su nevidljivi zato što su duboko ugrađeni u društvene odnose, kako javne tako i privatne, u svim državama

• Montrealski principi usvojeni su na sastanku eksperata održanom u kanadskom Montrealu od 7. – 10. 12. 2002. g.

• Ovi su principi ponuđeni kao smjernice u interpretaciji i implementaciji garancija ravnopravnog vršenja i uživanja ekonomskih,

socijalnih i kulturnih prava žena

Obrazovna postignuća žena i muškaraca u dobnoj strukturi od 25 do 29 godina (%)

Izvor: V. Ilišin, I. Mendeš, D. Potočnik, “Politike prema mladima u obrazovanju i zapošljavanju”, Politička misao, Vol. XL, 2003., br. 3, str. 64

16

27

35

15

16

40

28

19

0 10 20 30 40 50 60 70 80

bez kvalifikacije

3.-god. školovanje

4-god. školovanje

VŠS, VSS i više

žene

muškarci

• Razmjerno novi trend koji se pojavio u Hrvatskoj, pobuđuje zanimanje – slabija obrazovna postignuća muškaraca

• Zbog promjena nastalih 90-ih god. 20.st. U razvijenim zemljama počinje rasprava o obratu u rodnim razlikama u obrazovanju

• Obrazloženje za te trendove se oslanja na pretpostavke o utjecaju strukturnih promjena na tržištu rada, te ženskog pokreta i feminizma

• Ta se obrazloženja mogu dopuniti podacima o boljem školskom uspjehu učenica te većom vjerojatnošću da će djevojčice nastaviti školovanje

19.12.2012

57

PRAVEDNOST I EFIKASNOST U FINANCIRANJU OBRAZOVANJA

• Sadržaj pravednosti i efikasnosti u slučaju obrazovanja predstavlja složeni problem

• Snažan razvoj teorijske koncepcije i prakse države blagostanja sve do 70-tih godina prošlog stoljeća davao je prednost socijalnim funkcijama države

• U novije vrijeme pokušava razriješiti dilema:

socijalna država ili socijalna politika

• U pozadini ove dileme leži nastojanje da se kroz niže sudjelovanje države u društvenom proizvodu omogući veća konkurentnost privrede u svjetskim razmjerima

Kriteriji i oblici efikasnosti i jednakosti

• Gotovo da nema zemlje u kojoj se ne bi mogla podići razina obrazovanja

• Neprimjerena razina obrazovanja uzrokuje suboptimalno ostvarenje njegovih temeljnih ciljeva

• Kao popratni troškovi javljaju se:

- veća stopa kriminaliteta

- slabiji porast proizvodnje

- niže zarade zaposlenih

- općenito niža kvaliteta života

• Sam problem kvalitete obrazovanja nije jednoznačan

• S jedne strane riječ je o regionalnim razlikama u gospodarskom razvitku određene zemlje

• Drugi pogled prema ovom problemu očituje se u bliskoj vezi između slabije gospodarske razvijenosti pojedine regije i neučinkovitosti pojedinih škola

• Problem nejednakosti među djecom pojedinih regija, nije predmetom stručnih rasprava

• Još uvijek ne postoje egzaktni pokazatelji ekonomske snage roditelja kao mogućih sudionika u troškovima obrazovanja

19.12.2012

58

Oblici jednakosti u obrazovanju

• U slučaju financiranja obrazovanja, JEDNAKOST bi se mogla odrediti kao prihvatljivi model preraspodjele troškova obrazovanja između pojedinih subjekata primjereno njihovoj ekonomskoj snazi

• Oblici su:

- vodoravna jednakost

- intergeneracijska jednkost

- okomita jednakost

Vodoravna jednakost

• Određuje se kao mjera realne potrošnje po učeniku (studentu)

• Ako postoji pravedna raspodjela, to znači da se treba očekivati isti tretman prema skupinama učenika s istim obrazovnim sposobnostima

• Realna potrošnja po učeniku podrazumijeva i procjenu stavki troškova kao što su uređaji, održavanje zgrada, potrošnja energije

• Posebno značenje imaju projekcije tekućih rashoda koji se predviđaju računom prosječnog rashoda za jednog učenika, a potom množenjem s očekivanim brojem učenika u svakoj godini

• U relativno maloj zemlji kao što je Hrvatska, intervencija države u postizanju vodoravne jednakosti sastojala bi se u slijedećem:

- ako je jedan od temeljnih ciljeva ukupnog razvoja zemlje ravnomjeran razvoj svih regija, tada struktura i stanje razvijenosti u pojedinim regijama postaju ključni parametri postizanja tih ciljeva

• Mjere obrazovne politike trebaju se usmjeriti k poticanju akcija u manje razvijenim regijama

Intergeneracijska jednakost

• Jednakost među naraštajima polazi od temelja teorije ljudskog kapitala

• Prema toj teoriji količina obrazovnog kapitala koju pojedinac može kupiti na tržištu ovisi o nekoliko čimbenika

• To mogu biti spol, rasa ili mogućnost pristupa financijskim sredstvima za obrazovanje

• Nastoji se postići cilj prema kojem “grijesi” roditelja glede njihova obrazovanja ne smiju opterećivati učenika u njegovu pristupu obrazovanju

• Pored sposobnosti pojedinca na njegov položaj utječu i roditeljsko obrazovanje i obiteljsko bogatstvo

19.12.2012

59

Okomita jednakost

• Ona smanjuje prenošenje nejednakosti u obrazovanju jednog naraštaja na drugi

• I ovdje je važno izbjegavati povezivanje djece s “grijesima” njihovih roditelja, što se postiže pomoću tzv. fiskalne neutralnosti

• Za vođenje primjerene politike financiranja u obrazovanju posebnu važnost imaju oblici mjera jednakosti. Prema McMahonu to su:

a) komutativna jednakost – ne očekuje se značajnija pomoć države; položaj pojedinaca se prepušta manje-više tržišnoj logici

b) fiskalna neutralnost – ovdje se više osjeća djelovanje države u prvom redu transfernim plaćanjima kojima je svrha da lokalne škole, fakulteti ili pojedinačni studenti imaju jednak tretman u pristupu obrazovnim financijskim sredstvima

c) proporcionalna jednakost – veći će postotak ukupnih troškova po učeniku pripasti onim učenicima u nepovoljnijem položaju; to se postiže specijalnim programima obrazovanja

d) pozitivizam – najradikalniji oblik uspostavljanja jednakosti u obrazovanju, jer uključuje progresivne stope kako na poreznoj tako i na strani koristi od obrazovanja

Mjere efikasnosti financiranja obrazovanja

• Efikasnost financiranja obrazovanja označava mogućnost povećanja željenih rezultata u obrazovanju bez povećanja količine upotrijebljenih sredstava ili zadržavanje postojećih rezultata uz smanjenje nepotrebnih troškova

• McMahon je promatra na dva načina:

a) s aspekta proizvodne efikasnosti što podrazumijeva kombinaciju uloženog vremena i sredstava koja osigurava ostvarenje željenih ciljeva

b) s aspekta efikasnosti zamjene – ovdje se učinkovitost javlja kroz primjerenu usklađenost obrazovnih rezultata s obrazovnim potrebama stanovništva

• Kao temeljni oblici hijerarhije mjera efikasnosti ističu se:

- isplativost – predstavlja računovodstvenu tehniku provjere financiranja obrazovnog programa

- mjera trošak/efikasnost – razmatra odnos troška prema količini outputa; u razmatranje se uzimaju cijene nekih inputa

19.12.2012

60

c) mjera trošak/novčana dobit – razmatra troškove u odnosu na vrijednost outputa uz računanje koeficijenata trošak/korist ili stope povrata od ulaganja u obrazovanje

d) mjera trošak/”ukupne” privatne i društvene koristi – predstavlja najviši kriterij u hijerarhiji mjera efikasnosti pošto uzima u obzir sve društvene troškove i koristi pri izračunavanju koeficijenata ili stope povrata

• Značenje svih navedenih mjera sastoji se u tome što oni pomažu pri donošenju ocjene o efikasnosti pojedinih obrazovnih programa

Doznaka za obrazovanje

• U osnovi doznake za obrazovanje leži novčana vrijednost koja je u prosjeku dovoljna za kupnju mjesta u državnoj osnovnoj ili srednjoj školi

• Dobiveni odnos roditelj može unovčiti u državnoj ili privatnoj školi

• Razliku između školarine u državnoj ili u privatnoj školi roditelji plaćaju sami

• Ovaj općeniti pristup definiciji doznake za obrazovanje nije dovoljan da se stekne potpuni uvid i njen smisao – stoga se govori o shemi vouchera

Shema vouchera

Ograničeni voucher Fiksna vrijednost – samo za državne škole

Neograničeni voucher Uz vlastitu nedoplatu moguć upis u privatnu školu

Neograničeni voucher Uključeni troškovi prijevoza od škole do kuće

Neograničeni voucher Uključeni troškovi prijevoza, restriktivan s obzirom na

dohodak roditelja

Neograničeni voucher

Uključeni troškovi prijevoza, nerestriktivan s obzirom na rasnu,

etničku i vjersku pripadnost

• Ograničeni voucheri predstavljaju oblik novčanog bona koji se može unovčiti samo u državnim školama

• Budući da je novčana vrijednost fiksna, korisnici nemaju veći “manevarski” prostor u izboru škole

• Ako se roditeljima želi dati više slobode u izboru škole, onda se koriste tzv. neograničeni-dodatni voucheri

• Oni omogućavaju roditeljima da izaberu privatnu školu od koje se očekuje kvalitetnija nastava, s tim da razliku školarine nadoplaćuju sami

19.12.2012

61

• Korak dalje u upotrebi doznake predstavlja stav prema kojem treba ukloniti sve prepreke na rasnoj, etničkoj ili vjerskoj osnovi

• Tada govorimo o restriktivnim i nerestriktivnim neograničenim-dodatnim voucherima

• Kod prvih je riječ o postojanju određenog selektivnog pristupa obrazovanju u pogledu određenih značajki pojedinca

• Kod nerestriktivnih ne smije se pojaviti nikakva zabrana pristupa pojedinca školi zbor rasne ili etničke pripadnosti

• Vrhunac tog oblika vouchera je tzv. efektivni voucher koji je ciljano usmjeren siromašnim obiteljima i pomaže u suzbijanju “apartheida” u obrazovanju

• Prva praktična shema vouchera potječe iz

SAD-a, a ostvarena je u pilot-projektu u Sjevernoj Karolini – radilo se o ograničenom voucheru fiksne vrijednosti jednakih iznosa školarine s uključenim troškovima prijevoza a izdavao se obiteljima s niskim dohotkom

• Godine 1982. Predložena je ministarstvu prosvjete V.Britanije, ali ta shema nije doživjela dulji vijek upotrebe

• Zagovornici ideje obrazovnog vouchera ističu mogućnost veće konkurencije državnih i privatnih škola, što za krajnji rezultat ima kvalitetniju nastavu

Kompenzatorsko obrazovanje

• U uvjetima profitno motiviranog gospodarstva klasni, kulturni, ekonomski i politički čimbenici mogu značajno umanjiti jednakost šansi u obrazovanju

• Da se donekle ublaže prisutni problemi, javljaju se istraživanja koja nazivamo “kompenzatorskim obrazovanjem”

• Radi se o nizu akcija što ih financira država za najsiromašnije slojeve stanovništva i poboljšanje njihova položaja u predškolskom odgoju i obrazovanju

• Razlikuje se dugoročno i kratkoročno kompenzatorsko obrazovanje

• Dugoročni programi usmjeravaju se na uklanjanje nedostataka obrazovnog sustava u odnosu na pojedine kategorije učenika

• Kratkoročni programi (tzv. crash programs) provode se prema konkretnim potrebama – udarni programi se izvode s postojećim nastavnicima u kraćem vremenu i s većim borjem polaznika

• Kompenzatorsko se obrazovanje s institucionalnog stajališta može odvijati unutar i izvan škole

19.12.2012

62

CENTRALIZACIJA NASUPROT DECENTRALIZACIJI U

OBRAZOVANJU

a) glavne značajke centraliziranog upravljanja obrazovnim sustavom su:

- u centraliziranom obrazovnom sustavu središnja obrazovna vlast ne određuje samo makroobrazovnu politiku nego propisuje programe, nastavne metode, način provođenja ispita, imenuje nastavnike i određuje njihove plaće

- nadzor ima više kontrolnu nego savjetodavnu funkciju

- školovanje nastavnika je propisano i standardizirano

- centralizacija favorizira linearno programiranje

- prednost imaju metode poučavanja usmjerene sadržaju i nastavniku

- osoblje škole/fakulteta je u hijerarhijskim odnosima

- nastavnici različitih predmeta manje surađuju jer su programi i upute za njihovo izvođenje propisani izvan škole, a inspekcija nadzire njihovo provođenje

- lokalne obrazovne potrebe, interesi učenika/studenata i njihovih roditelja ne mogu neposredno djelovati na program

b) decentralizirano upravljanje obrazovnim sustavom ima ove osobine:

- omogućuje veći utjecaj lokalne sredine na programe jer se uvažavaju specifične potrebe lokalne zajednice, zahtjevi roditelja i odraslih polaznika

- metode poučavanja su usmjerenije učeniku/ studentu

- nastava je individualiziranija

- selektivnost obrazovanja je manja

- veće su radne interakcije između nastavnika

19.12.2012

63

- veći su zahtjevi za stručnost i motivaciju nastavnika

- motivacija je nastavnika u ovom sustavu više intrinzična nego u centraliziranom

- ravnatelj je izvršno tijelo škole a ne države

- prosvjetni nadzor ima više savjetodavni, razvojni karakter nego kontrolni

• Decentralizacija je učinkovita smo ako iza lokalne obrazovne vlasti stoji središnja vlast koja usmjerava i podupire, dok je centralna uprava učinkovita samo ako ne blokira inicijativu lokalne vlasti

• Prednosti centralnog upravljanja

- pravednija raspodjela sredstava između regija različite razvijenosti i različitih potreba

- uspješnije ostvarivanje društvenog i nacionalnog jedinstva pomoću nadzora nad sadržajem obrazovanja – središnji nadzor može ukloniti nepotrebna preklapanja te brže uvesti promjene na razini sustava

• Nedostaci centralnog upravljanja

- mogući previdi lokalnih potreba

- nacionalni kurikulum može zanemariti etničke, jezične i regionalne kulturne specifičnosti

- nema jamstava da je središnja kontrola učinkovitija od lokalne

• Prednosti decentraliziranog obrazovnog sustava

- demokratičniji je, inovativniji i štedljiviji

- bolje reagira na lokalne potrebe

- ALI praksa ne potvrđuje bezuvjetnu točnost ovih iskaza

- štoviše, stanje se može decentralizacijom pogoršati zbog korumpiranosti interesnih grupa na lokanoj razini te zbog pada razine školskih standarda u pojedinim sredinama

• Danas se u većini zemalja primjenjuje kombinirani način upravljanja obrazovnim sustavom

• Teži se ograničavanju kompetencija središnjih vlasti na strateške odluke o ciljevima sustava i njegovim osnovnim značajkama te kontrolu školskih postignuća

• Lokalnoj i institucijskoj razini se pak ostavlja više slobode u izboru putova do centralno određenih ciljeva i obrazovnih standarda

19.12.2012

64

REFORMA OBRAZOVNOG SUSTAVA

• Koncept reforme obrazovnog sustava jedna je od nekoliko temeljnih koncepata obrazovne prakse

• On je povezan s ostalim temeljnim konceptima kao što su obrazovna politika, planiranje i upravljanje obrazovanjem pa zajedno s njima tvori sustav

• Reformu obrazovnog sustava možemo definirati kao strukturnu promjenu državnog sustava izazvanu promijenjenim zahtjevima okoline obrazovanja ili opadanjem učinkovitosti sustava

• Cilj reforme obrazovnog sustava treba zahvatiti ne samo školski sustav nego čitav sustav cjeloživotnog obrazovanja

• Valja razlikovati učinkovitost reforme od promjene njene korisnosti – reforma je “učinkovita” kad su njome u velikoj mjeri postignuti njeni ciljevi; reforma je pak “korisna” kad se njome poboljšava upotrebljivost obrazovnog outputa kao inputa pojedinim dijelovima gospodarstva i društva

• Danas je preko milijardu ljudi obuhvaćeno sustavom reforme obrazovanja

• Porast stanovništva povećavat će apsolutni broj obuhvaćenih školovanjem, dok će gospodarski i društveni razvoj povećati potrebe za raznim oblicima obrazovanja

• Zbor takvog obrazovnog obuhvata proračunski rashodi često su najveće stavke u nacionalnim proračunima

• Porast obrazovnih aktivnosti vodi rastu potrebnih financijskih sredstava za plaće zaposlenih što iznosi i do 80 % svih rashoda za obrazovanje

19.12.2012

65

• “Otrežnjenje” 70-tih godina prošloga stoljeća u svezi očekivanja da će se ulaganja u obrazovanje višestruko vratiti dovelo je do propitivanja stvarnih učinaka uloženih financijskih sredstava u područje obrazovanja

• Potrebu reforme obrazovnog sustav dodatno su zaoštrili trendovi globalizacije obrazovnih politika što je rezultiralo globalizacijom obrazovnih promjena

• Zajednički elementi globalne obrazovne reforme:

- proširivanje državno financiranog predškolskog odgoja i obrazovanja kako bi se obuhvatilo što više djece iz siromašnijih društvenih slojeva

- jačanje državnog utjecaja na sadržaje obrazovanja

- povećanje udjela znanstvenog i tehnološkog obrazovnog područja

- sve veća primjena standardiziranih i centraliziranih postupaka vrednovanja učeničkih/studentskih postignuća

- veća uloga središnjih državnih služba u prikupljanju, sintetiziranju i izvještavanju o učincima obrazovnog sustava

- davanje većih operativnih odgovornosti školama/fakultetima uz slabljenje uloge lokalnih prosvjetnih vlasti

• Cilj zdravstvene reforme u Hrvatskoj

- produljenje prosječnog trajanja života

- poboljšanje kvalitete života

- smanjenje razlika u zdravlju i zdravstvu

- troškove u zdravstvu dovesti u vezu s rastom BDP-a

- uvesti moderan sustav planiranja i upravljanja zdravstvom

- zamijeniti današnji dominantni proračunski način financiranja s tri izvora financiranja:

sredstva pacijenata, državni proračun i dopunsko zdravstveno osiguranje