izdavač: Naklada Jesenski i Turk - · PDF fileRimsko Carstvo 122; Bizantsko Carstvo 124; Španjolska 125; Nizozemska 125; Civilizacija Harappa 125; Uskršnji otoci 125; Ocjena 126

izdavač: N aklada Jesenski i Turk

za izdavača: Mišo Nejašmić

prijevod: Šonja Ludvig

korektura: M onika Milić

grafički urednik: Boris Kuk

tisak: Zrinski d.d., Čakovec

listopad 2007.

www.jesenski-hirk.hr

Joseph A. Tainter

Kolaps kompleksnih društava

Naklada Jesenski i Turk

Zagreb, listopad 2007.

Naslov izvornika: Joseph A. Tainter, The CoUapse ofComplex Societies. Copyright © Cambriđge University Press 1988.

SadržajZahvale................................................................... ...................... 11

1. Uvod u kolaps.............................................................................. 13Što je kolaps?................................................................................18Kolaps u povijesti........................................................................ 20

Zapadno Carstvo Chou 21; Civilizacija Harappa 22; Mezopotamija 23; Egi­patsko Staro Carstvo 24; Hetitska Carstvo 25; Minojska civilizacija 26; Mi- kenska civilizacija 27; Zapadno Rimsko Carstvo 29; Civilizacija Olmeka 30; Klasični period Maja 31; Srednjoameričke visoravni 32; Casas Gran- des 33; Narod Chaco 34; Narod Hohokam 35; Istočne šume 36; Carstva Hu- ari i Tiahuanaco 38; Narod Kachin 39; Narod Ik 40; Primjedbe 41

Nakon kolapsa.............................................................................. 42

2. Priroda kompleksnih društava..................................................47Uvod..............................................................................................47Kompleksnost......................................................................*...... 49

Priroda kompleksnosti 49; Jednostavnija društva 50; Države 54; Razine kom­pleksnosti 58

Evolucija kompleksnosti..............................................................62Sažetak i implikacije.................................................................... 72

3. Analiza kolapsa............................................................................ 75Uvod..............................................................................................75Koji kolapsi? Nešto više o definicijama...................................... 76

K O L A PS K O M P L E K S N I H DR UŠ TAVA

Klasifikacija teorija...................................................................... 80Okviri za raspravu........................................................................81Iscrpljenje resursa........................................................................ 83

Srednja Amerika 85; Peru 86; Američki jugozapad 87; Istok Sjeverne Amerike 88; Egipat 88; Civilizacija Harappa 89; Mezopotamija 90; Mikenska civilizacija 91; Rimsko Carstvo 91; Ocjena 92

Novi resursi................................................................................... 95Ocjena 96

Katastrofe......................................................................................96Srednja Amerika 96; Minojska civilizacija 97; Rimsko Carstvo 97; Ocjena 98

Neadekvatna reakcija na okolnosti............................................. 99Ocjena 107

Druga kompleksna društva.....................................,............... 110Ocjena 110

Osvajači....................................................................................... 111Sjeverna i Južna Amerika 111; Civilizacija Harappa 112; Mezopotamija 112; Hetitsko Carstvo 113; Minojska civilizacija 113; Mikenska civilizacija 113; Rim­sko Carstvo 114; Kina 114; Ocjena 114

Konflikt / proturječja / loša uprava...........................................115Općenito 116; Srednja Amerika 119; Peru 120; Kina 120; Mezopotamija 121; Rimsko Carstvo 122; Bizantsko Carstvo 124; Španjolska 125; Nizozemska 125; Civilizacija Harappa 125; Uskršnji otoci 125; Ocjena 126

Društvena disfunkcija................................................................129Ocjena 129

Mistični faktori........................................................................... 130Ocjena 143

Niz slučajnih događaja...............................................................148Ocjena 149

Ekonomska tumačenja...............................................................149Ocjena 151

Sažetak i rasprava........................................................................153

4. Razumjeti kolaps:granična produktivnost sociopolitičke promjene........................... 157

Granična produktivnost povećanja kompleksnosti........................161Poljoprivreda i proizvodnja resursa 162; Obrada informacija 169; Sociopolitička kontrola i specijalizacija 178; Cjelokupna ekonomska produktivnost 181

Objašnjenje pada graničnog prinosau kompleksnim društvima............................................................... 183

Poljoprivreda i proizvodnja resursa 184; Obrada informacija 186; Sociopolitička kontrola i specijalizacija 191; Cjelokupna ekonomska produktivnost 195

Objašnjenje kolapsa..........................................................................197Alternative kolapsu.......................................................................... 204

5. Evaluacija: kompleksnost i granični prinos u društvimakoja doživljavaju kolaps...................................................................... 209

Kolaps Zapadnog Rimskog Carstva............................................... 211Ocjena rimskog kolapsa 240

Kolaps civilizacije Maja iz klasičnog perioda.................................247Okolnosti 247; Tumačenja civilizacije Maja 251; Evolucija civilizacije Maja 253; Stanovništvo 258; Resursi potrebni za život 259; Sociopolitička kompleksnost 263; Ratovanje 267; Kolaps 268; Ocjena kolapsa Maja 273

Kolaps naroda Chaco..................................... .................................284Ocjena chacoanskog kolapsa 291

Ocjena.............................................................................................. 299Rimski kolaps 299; Kolaps Maja 301; Chacoanski kolaps 302

Zaključci........................................................................................... 304

6. Sažetak i implikacije........................................................................ 307Sažetak 307; Kolaps i smanjenje produktivnostiod kompleksnosti 314; Daljnje implikacije pada graničnog prinosa 317; Prijedlozi za daljnje primjene 323; Pad graničnog prinosa i druge teorije kolapsa 327; Suvremeni uvjeti 333

Bibliografija Kazalo.........

.345379

K OL A P S K O M P L E K S N I H DRUŠ TAVA

Slike

Slika 1. Odnos graničnog i prosječnog proizvoda. / 160 Slika 2. Prosječni prinos od poljoprivrede / 166 Slika 3. Granični prinos od poljoprivrede /166 Slika 4. Prosječni prinos od poljoprivrede na Jamajci, 1954-1955. /166 Slika 5. Granični prinos od poljoprivrede u Indiji / 167 Slika 6. Granična produktivnost poljoprivrede u sjevernoj Grčkoj / 167 Slika 7. Produktivnost rada u azijskoj poljoprivredi /168 Slika 8. Produktivnost unosa kalorija za povećanu očekivanu životnu dob / 168 Slika 9. Patentne prijave i odobreni patenti u odnosu na broj stanovnika i znanstveno-teh-

ničkog osoblja, 1870-1950. / 170 Slika 10. Patentne prijave u odnosu na rezultate istraživanja /171 Slika 11. Produktivnost zdravstvenog sustava SAD-a od 1930. do 1982. / 173 Slika 12. Troškovi SAD-a za više i visoko Školstvo od 1900. do 1960. / 175 Slika 13. Specijalizacija u školovanju u SAD-u od 1870. do 1960. /176 Slika 14. Produktivnost ulaganja u školovanje namijenjeno stvaranju specijaliziranih struč­

n jaka/178Slika 15. Omjer uposlenika u administraciji i proizvodnji u pet zemalja za odabrane godi­

n e / 180Slika 16. Rast BDP-a po stanovniku. / 182Slika 17. Smanjivanje potrošnje goriva u parnim strojevima do kojeg je došlo zbog porasta

termičke efikasnosti /183 Slika 18. Granični prinos u pojedinačnoj grani znanosti /187 Slika 19. Granični proizvod povećavanja kompleksnosti / 198Slika 20. Granični proizvod sve veće kompleksnosti, uz tehnološku inovaciju ih stjecanje no­

vog izvora energije / 206 Slika 21. Krivulje rasta carstava / 207 Slika 22. Rimsko Carstvo u Hadrijanovo doba / 213 Slika 23. Obezvređenje denara od Nerona do Septimija Severa / 221 Slika 24. Područje koje su nastanjivale Maje, s prikazom glavnih potpodjela i pojedinih gra­

dova / 250Slika 25. Izgradnja datiranih spomenika na nalazištima iz klasičnog perioda Maja / 266 Slika 26. Nastanjenost središta Maja u klasičnom periodu / 266 Slika 27. Elite Maja iz Južnih nizina / 272 Slika 28. Pučani Maja iz Južnih nizina /272Slika 29. Chacoanski regionalni sustav od 1050. do 1175. godine / 289

Tablice

Tablica 1. Radni učinak američkog mljekarstva, 1850-1910 168Tablica 2. Statistički podaci Britanskog Admiraliteta od 1914. do 1967. godine 179Tablica 3. Službenici u Britanskom kolonijalnom uredu 179Tablica 4. Varijacije u ekonomskom razvoju 182Tablica 5. Rimski carevi 214Tablica 6. Obezvređenje denara od Nerona do Septimija Severa 219Tablica 7. Carevi i pretendenti od 235. do 285. 224

ZahvaleEdward Hallett Carr jednom je prilikom ustvrdio da je Toynbeejeva ci­klička teorija povijesti karakterističan pogled na društvo u krizi (1961: 37), a i drugi su autori primijetili da se ta teorija često bavi kolapsom u razdobljima obilježenim nedaćama. Iako je to bez dvojbe točno, ovaj rad odražava jednu moju vlastitu preokupaciju kojom se nisam stigao pozabaviti još od svog prvog izlaganja na tu temu. Njegova realizaci­ja uvelike duguje dvjema osobama:’ Prije svega mojoj supruzi, Bonnie Bagley Tainter, koja me ohrabrivala da svoj interes za kolaps, kao i ne­zadovoljstvo postojećim analizama tog područja, pretočim u ovu knji­gu. Iako sam osobno kanio napisati eventualno tek nekoliko tekstova, ona je shvatila da će dostajati samo jedan duži rad, pa ova knjiga uveli­ke duguje njezinoj dalekovidnosti. Upravo su u brojnim razgovorima s Bonnie ovdje predočene ideje dobile svoj konačni oblik Ona i naš sin Emmet tolerirali su odvojenost koju sa sobom donosi takav jedan pot­hvat, a njihova se podrška nije pokolebala skoro pune dvije godine, ko­liko mi je bilo potrebno za istraživanje i pisanje. Na koncu, Bonnieno oštro uredničko oko pomoglo mi je izgladiti prvu verziju teksta u jedan daleko čitkiji dokument.

Thomas King dugo je bio nezadovoljan arheološkim istraživanjima koja su se u Sjedinjenim Državama provodila pod egidom povijesnog očuvanja. Kako bi se formulirao program za poboljšanje takvog stanja, organizirao je simpozij povodom godišnjeg susreta Društva za ame­ričku arheologiju 1982. godine, naslovljen “Teme nacionalnog arheo-

li

K OL A PS K O M P L E K S N I H D R UŠ T AVA

loškog istraživanja” te me pozvao da održim predavanje. Kratak tekst nastao tim povodom bio je moj prvi pokušaj da artikuliram svoje dota­dašnje nejasne slutnje o proučavanjima kolapsa. Na ovim je stranicama predočen rezultat nastavka tog rada, kao i Tomove podrške da se njime pozabavim.

Brojne kolege s kojima sam kontaktirao izrazile su zanimanje za moj rad i spremno odgovorile na moje zahtjeve glede referenci i teksto­va. Bih su to George Cowgill, T. Patrick Culbert, Michael Parker-Pear- son, John Pfeiffer, Robert Sharer, Stephen Whittington, Robert Wenke te osobito Norman Yoffee.

Emily Garber i Carol Raish nisu štedjele ni vremena ni truda da mi pomognu nabaviti bibliografske materijale. Zahvalan sam Larryju Nor- dbyju iz američke Službe nacionalnih parkova, kao i brojnim autorima i izdavačima koji su zabilježeni u knjizi, dopustili su mi da reproduci­ram njihove ilustracije. Sherry Holtke vješto je pripremila sliku 19, a Scott Shermer je izradio nekoliko kompjuterskih ilustracija.

Osim toga, nekoliko kolega je na moju molbu recenziralo rad iz 1982. ih nacrte sadašnje knjige, te dalo svoje dobrodošle primjedbe. Među njima su bih Arthur Ireland, Christopher Peebles, Michael Schi- ffer, H. Wolcott Toli, Henry Wright i Norman Yoffee.

Posebno moram spomenuti Colina Renfrevva i Jeremyja SablofFa, urednike izdanja Nove arheološke studije, čije je zanimanje za ovaj rad dovelo do njegove sadašnje forme i čiji su ga komentari vidljivo pobolj­šah. Posebnu zahvalu zaslužuju Peter Richards, urednik za arheologiju pri izdavaštvu Sveučilišta u Cambridgeu, i Iain White koji je rukopis pedantno pripremio za tisak.

Svima - obitelji, kolegama i urednicima - izražavam najdublju za­hvalu za njihovu pomoć.

Joseph A. Tainter

1. Uvod u kolapsVeći dio središnjega naplavnog područja drevnog Eufrata danas je pustara koju nije moguće kultivirati. Isprepletene dine, zapu­šteni nasipi oko kanala i gomile kamenih ostataka prijašnjih na­selja pridonose tom nizinskom, bezizražajnom reljefu. Vegetaci­ja je škrta, a u mnogim je područjima uopće nema. Grube po­vršine, erodirane djelovanjem vjetra, te povremeno poplavljena uleknuća tvore nepravilan krajolik koji se prostire u svim smje­rovima, obeshrabrujući sve osim najupornijih putnika. Tek po­neki rijetki šator ovdje nagoviješta neposredni utjecaj ljudskog života... Ipak, nekoć je ovdje počivala jezgra, srce, najstarija ur­bana pismena civilizacija na svijetu.

Robert McC. Ađams (1981: xvii)

Spuštali smo se velikim kamenim stepenicama, ponegdje savr­šeno očuvanim, a drugdje razrušenim zbog drveća koje je izni­klo kroz pukotine... pratili smo svog vodiča... kroz gustu šumu, ispresijecanu napola zatrpanim ostacima, do četrnaest spomeni­ka... od kojih je jednog srušilo s postolja nabujalo korijenje; je­dan je bio zarobljen u zagrljaju grana drveća i gotovo podignut sa zemlje; jedan bačen na do i zarobljen golemim biljkama penjači- cama i povijušama; a jedan je stajao, skupa s oltarom ispred spo-

menika, usred šumarka koji je rastao oko njega, naizgled mu da­jući sjenu i štiteći ga kao kakvu svetinju... Jedini zvuk koji je na­rušavao tišinu tog skrivenog grada bilo je glasanje majmuna...

John L. Stephens (1850:102-103)

Privlačna je slika izgubljene civilizacije: gradovi zakopani nanosima pi­jeska ili gustišem džungle, ruine i osama ondje gdje su nekoć vladali ljudi i obilje. Nedvojbeno, rijetko tko će pročitati takve opise a da ne osjeti strahopoštovanje i tugu. Svatko će ostati opčaran i htjeti saznati više. Tko su bili ti ljudi i, osobito, što se s njima desilo? Kako su razvije­ne civilizacije mogle postojati u takvim, danas krajnje razornim, uvjeti­ma? Jesu li ljudi uništili svoj okoliš, je li se promijenila klima ili je neki unutrašnji sukob doveo do sloma? Jesu li osvajači presudili tim grado­vima? Ih postoji neki tajanstveni unutrašnji ritam koji diktira uspon i pad civilizacija? Neki od nas toliko su fascinirani pitanjima poput ovih da posvećuju čitav život njihovu proučavanju. Većina se ljudi susretne s raspravama o palim carstvima i razrušenim gradovima u literaturi ili školskim satovima. No ta je slika uznemirujuća za sve, ne samo zbog golemih ljudskih pothvata koji su tako tajanstveno propali, nego i zbog trajnih posljedica tog pada.

A posljedice su jasne: civilizacije su nešto krhko, nepostojano. Ta či­njenica će uvijek zaokupiti našu pozornost i, ma koliko željeli da ne bude tako, potaknuti neka uznemirujuća pitanja. Jesu li i današnja društva po­djednako ranjiva? Je li vjerojatno, kako to tvrdi Ortega, da “mogućnost da civilizacija može umrijeti udvostručuje našu vlastitu smrtnost” (cit. prema Mazzarino [1966:171])? Mnogi, naravno, radije vjeruju da bi su­vremena civilizacija, sa svojim znanstvenim i tehnološkim potencijali­ma, energetskim resursima te poznavanjem ekonomije i povijesti, trebala biti u stanju preživjeti one krize koje su po drevna i jednostavnija druš­tva bile nesavladive. Ali koliko je čvrsto to uvjerenje? Mnogi koji barata­ju određenim uvidom u povijest nedvojbeno gaje sumnju u to da, kako je rekao Wilamowitz glede Rimskog Carstva, “civilizacija može umrijeti, naime ne bi joj bilo prvi put” (cit u Mazzarino [1966:174]).

Nekim povjesničarima iz ranog dvadesetog stoljeća sumrak je Rima djelovao gotovo kao isječak iz suvremene povijesti (Mazzarino 1966: 173; Casson 1937: 183). Ta je analogija ostala duboko ukorije­njena u popularnom mišljenju, a nedvojbeno je živa i danas. Vidljiva je čak i u radovima nekih suvremenih, kompetentnih autoriteta (npr. Isaac 1971). Neodoljiva aluzija na drevni Rim tisućljeću i pol godina dominirala je mišljenjem velikog broja ljudi (Mazzarino 1966). Strah od kolapsa sigurno bi bio manje raširen da nije toga dobro dokumen­tiranog primjera raspada jednog moćnog carstva, kojem je izloženo svako dijete školske dobi na Zapadu. Ali, kako stvari stoje, oni koji su zabrinuti za budućnost industrijskog društva, za pravac kojim ide nje­gova privreda, za njegove ekološke temelje i političku superstrukturu, raspolažu nepobitnim primjerom koji pokazuje da su civilizacije, pa i one moćne, ranjive.

Zašto proučavati kolaps? U području društvenih znanosti ima mno­go onih koji se slažu s Isaacom: “Podrazumijeva se da je kolaps antičke civilizacije najistaknutiji događaj u njezinoj povijesti...” (1971: xi). No iza znanstvenog interesa postoji i jedan dodatni razlog: kolaps je tema od najšireg zanimanja i najveće društvene važnosti. Razlog zbog kojeg dolazi do rasapa kompleksnih društava od vitalne je važnosti po sva­kog člana takvog društva, a danas ono uključuje gotovo čitavu svjetsku populaciju. Bilo da je kolaps doista bio najistaknutiji događaj u antičkoj povijesti ili ne, malo je onih koji bi željeli da ona postane i najznačajniji događaj našeg doba. Čak i ako vjerujemo da su suvremena društva ma­nje podložna kolapsu od drevnih, mogućnost da su ipak ranjiva i dalje uznemiruje. U nedostatku sustavnog znanstvenog tretmana teme ko­lapsa, takve ideje ostaju izvan dosega neke čvrste, pouzdane osnovice.

Rasap društvenog poretka učestala je preokupacija u Zapadnoj po­vijesti, koja je svoj izraz često nalazila u religijama. Čini se da se po­sljednjih nekoliko desetljeća ta preokupacija razmahala i pronašla na­čina da se izrazi u svjetovnijim oblicima. Recenzija nedavno održane izložbe artefakata drevnih Maja dobro je izrazila popularno mišljenje:

...fascinacija kulturom Maja... možda je djelomično uzrokova­na legendarnim “kolapsom” njihove kulture nekoliko stoljeća prije španjolskih osvajanja. Svaka razumna osoba koja se danas povija pod birokratskim i tehnološkim pritiskom svakodnevnog života mora se upitati je li moguće da društvo uguši njegova vla­stita kompleksnost... Osjećajući da je naša kolektivna buduć­nost ugrožena... žudimo za povijesnim analizama, ne bi li nam pomogle da zamislimo kojim bi se pravcem događaji mogli od­vijati (Baker 1986:12).

Ta se preokupacija proteže čitavim društvenim i intelektualnim spek­trom, od odgovornih znanstvenika i biznismena koji su osnovali Rimski klub, pa sve do ekstremnijih odvjetaka, kao što je “pokret za preživljavanje”. Unutar tog spektra možemo pronaći niz ozbiljnih, do­bronamjernih ljudi: zaštitare okoliša, protivnike razvoja, predlagače za­mrzavanja nuklearnih programa i druge. Svi oni strahuju, iz ovog ih onog razloga, da je industrijska civilizacija u opasnosti. Takvi su stra­hovi često utemeljeni na povijesnoj analogiji s ranijim civilizacijama koje su nestale (i doista se ponekad tvrdi da ćemo nestati, baš kao što se to dogodilo i dinosaurima).

Suvremeni mislioci predviđaju da će do kolapsa doći zbog katastro­fa kao što su nuklearni rat, iscrpljenje resursa, ekonomsko opadanje, ekološke krize ih sociopolitički rasap (npr. Meadows et. al. 1972; Ca- tton 1980; Turco i dr. 1984). Ah tek su nedavno ti strahovi postali širo­ko rasprostranjeni. Kako je primijetio Dawson:

Od svih promjena koje je donijelo dvadeseto stoljeće, niti jedna nije toliko duboka kao nestanak one neupitne vjere u budućnost i apsolutnu vrijednost naše civilizacije koja je dominirala u de­vetnaestom stoljeću (1956: 54).

Iako je kolaps bio zanimljiv još od vremena kad su društva pokazala svoju ranjivost, ostao je teškom zagonetkom za povjesničare i sociolo­ge. Možda je zbog toga nastanak kompleksnih političkih odnosa pri­vukao više pažnje znanstvenika nego njegova suprotnost, kolaps. Ljud­

sku povijest u cjelini je karakterizirao čini se neiscrpan trend prema sve većim razinama kompleksnosti, specijalizacije i sociopolitičke kon­trole, proizvodnja sve većih količina energije i informacije, stvaranje sve većih naseobina te razvoj sve složenijih i moćnijih tehnologija. Taj konstantan aspekt naše povijesti s pravom je popraćen iznimno veli­kim istraživačkim radom, tako da danas počinjemo razumijevati kako je do toga došlo. Međutim, slučajevi u kojima je taj gotovo univerzalni trend bio prekinut slomom nisu dobili odgovarajuću količinu pozorno­sti. Naravno, bezbrojni su pisci proizveli tisuće objašnjenja razloga za kolaps, ali razumijevanje dezintegracije je na području društvenih zna­nosti ostalo od minornog interesa. Objašnjenja kolapsa obično se daju ad hoc i odnose se tek na pojedino društvo ih nekoliko društava, pa je općenitiji pregled izostao. Istodobno, kako ću pokazati, takve teorije uglavnom pate od niza konceptualnih i logičkih pogrešaka. Kad sam započeo s radom na ovt>j analizi, nisam susreo ni jedno pouzdano, uni­verzalno objašnjenje kolapsa, ni jednu teoriju koja bi nam pomogla da shvatimo sve ih većinu slučajeva kolapsa. Upravo me takvo stanje stvari navelo da se latim ovog pothvata. Cilj je ovog rada, dakle, izvesti opće objašnjenje kolapsa, primjenjivo u različitim kontekstima i s implikaci­jama za sadašnje stanje. Ovaj rad pripada području arheologije i povi­jesti, ali još više sociologije.

Pristup u ovom radu je sljedeći: prvo dajemo uvod i primjere za po­jedine slučajeve kolapsa, da bismo u drugom poglavlju ukratko razmo­trili prirodu kompleksnih društava. U trećem poglavlju raspravlja se o postojećim pristupima razumijevanju kolapsa te se daje njihova ocjena. U četvrtom poglavlju izvodi se opće objašnjenje, koje će se u petom po­glavlju ocijeniti na osnovi studija slučajeva. Završno poglavlje nastavlja s raspravom o ponuđenom objašnjenju, daje sintezu sumira knjige te iznosi neke od posljedica za suvremenu scenu.

/

Što je kolaps?“Kolaps” je širok pojam koji može pokrivati raznovrsne procese. On ima razna značenja za razne ljude. Jedni kolaps vide kao nešto što se može dogoditi isključivo društvima organiziranim na iznimno kom­pleksnoj razini. Za njih će se mogućnost kolapsa plemenskih društa­va ili seoskih zajednica baziranih na poljoprivredi činiti čudnovatom. Drugi sagledavaju kolaps kao vid ekonomske dezintegracije, čiji je ko­načni izraz predviđeni kraj industrijskog društva. Treći pak sumnjaju u korisnost čitave ideje, ukazujući na umjetničke stilove i književne tra­dicije koje nerijetko uspijevaju nadživjeti političku decentralizaciju.

Kolaps, kako je shvaćen u ovoj knjizi, jest politički proces. On može, a često i ima posljedice po područja kao što su privreda, umjetnost i književnost, ah se u svojoj biti tiče sociopolitičke sfere. Društvo je do­živjelo kolaps kad pokazuje brz, značajan gubitak utvrđene razine soci­opolitičke kompleksnosti. Termin “utvrđena razina” je važan. Da bismo uopće mogli govoriti o kolapsu nekog društva, ono je moralo biti na određenom stupnju kompleksnosti (ili se barem razvijati prema nje­mu) duže od jedne ili dviju generacija. Pad Karolinškog Carstva, dakle, nije slučaj kolapsa, već samo neuspješni pokušaj stvaranja carstva. Ko­laps, sa svoje strane, mora biti brz - dakle odvijati se u svega nekoliko desetljeća - i podrazumijevati značajne gubitke u sociopolitičkoj struk­turi. Manje značajne gubitke, kao i one koji se događaju sporije, valja smatrati slučajevima slabljenja i opadanja.

Kolaps se manifestira u pojavama kao što su:- slabiji stupanj stratifikacije i društvene diferencijacije;- slabija ekonomska i profesionalna specijalizacija pojedinaca,

grupa i teritorija;- manje centralizirana kontrola, odnosno slabija regulacija i inte­

gracija različitih privrednih i političkih grupacija koju provode elite;

- slabija kontrola ponašanja i discipline;- smanjena ulaganja u epifenomene kompleksnosti, odnosno one

elemente koji definiraju pojam “civilizacije”: monumentalnu ar­hitekturu, umjetnička i književna postignuća i slično;

- slabiji protok informacija među pojedincima, političkim i pri­vrednim grupacijama te između središta i periferije;

- smanjeno dijeljenje, trgovanje i redistribucija resursa;- slabija cjelokupna koordinacija i organizacija pojedinaca i grupa;- manji teritorij organiziran unutar samo jedne političke jedinice.

Naravno, svaka stavka ovog popisa neće se moći podjednako primi­jeniti na sva društva koja su pretrpjela kolaps, a ni sam popis nipošto nije kompletan. Neka društva koja se mogu svrstati pod ovu definiciju nisu posjedovala sva ta obilježja; konkretno, jedno ih dva društva koja ćemo ovdje navesti imala su ih tek nekolicinu. Ah popis nam nudi pri­lično koncizan opis onoga što se događalo u većini poznatijih slučaje­va kolapsa.

Kolaps je opći proces koji nije ograničen na određeni tip društva ih razinu kompleksnosti. Kompleksnost ljudskih društava, o kojoj se detalj­nije raspravlja u drugom poglavlju, nije isključiva pretpostavka. Društva se razlikuju prema stupnjevima složenosti, a njihova se složenost može stupnjevito povećavati ih smanjivati. Ne postoji određena točka za koju bismo mogli reći: ovo je stupanj na kome društvo postaje kompleksno. I skupine lovaca ih plemenskih uzgajivača doživljavaju promjene u slo­ženosti, bilo u smjeru njezina povećanja ih smanjenja, baš kao što se to događa i velikim nacijama. Kolaps, koji dakle podrazumijeva nagli gole­mi gubitak utvrđene razine kompleksnosti, mora se sagledavati u odno­su na veličinu društva u kom se zbiva. I jednostavna društva mogu izgu­biti utvrđenu razinu kompleksnosti, baš kao što se to događa i s velikim carstvima. Uzgajivači s trajnim prebivalištem mogu postati nomadski sakupljači i izgubiti sociopolitičko bogatstvo seoskog života. Područje organizirano pod centraliziranom upravom može izgubiti svoje hije­rarhijsko okrilje i pretvoriti se u više neovisnih lenskih sela Grupa sa­kupljača može biti toliko pogođena propadanjem okoliša da dijeljenje i društvena organizacija uglavnom bivaju napušteni. Baš kao i pad Rima, i to su primjeri kolapsa, koji za stanovništvo pogođeno njima nisu bih

ništa manje značajni. Nadalje, s obzirom da se kolapsi jednostavnijih društava mogu razumjeti na temelju općenitih načela, oni su jednako informativni kao i propasti nacija ili carstava. Bilo koje objašnjenje ko­lapsa koje može biti generalno primjenjivo trebalo bi nam pomoći pri shvaćanju svih njezinih stupnjeva, od najjednostavnijih do najsloženi­jih. To je i jedna od središnjih točaka i ciljeva ove knjige.

Nakon svih ovih tvrdnji, valjalo bi upozoriti da kolaps zapravo nije jednostavno definirati. Ova rasprava može poslužiti da se bolje snađe­mo u spomenutom području, ali definiciju ćemo moći dati tek kasnije.

Kolaps u povijestiPad Rimskog Carstva je, na Zapadu, najpoznatiji primjer kolapsa, pri­mjer koji u popularnoj misli najbrže pada na um. Pa ipak, to je samo jedan slučaj, iako osobito dramatičan, nečega što je prilično uobičajeni proces. Kolaps je ponovljivo obilježje ljudskih društava, i upravo ga ta činjenica čini vrijednim pokušaja da za nj pronađemo opće objašnjenje. Sljedeće stranice nude kratak pregled nekih slučajeva kolapsa. Pregled ima namjeru ilustrirati zajedničke elemente tog fenomena i prikazati niz društava koja su mu podlegla. U skladu s raspravom u prethodnom odjeljku, čitatelj će na sljedećim stranicama pronaći niz društava, od onih jednostavnih do moćnih i kompleksnih. Izlaganje je podijeljeno prema velikim zemljopisnim područjima, a zatim kronološki. Na te­melju njega nastaje slika jednog procesa koji se opetovano javlja u po­vijesti i prethistoriji, a koji je po svojoj rasprostranjenosti globalan.

To nipošto nije cjelovit popis. Daljnje slučajeve nisam tražio onda kad mi se činilo da bi njihovo navođenje dovelo do redundancije. Bilo je nedvojbeno stotina, pa i tisuća primjera kolapsa centraliziranih dru­štava koja nisu bila organizirana na odgovarajućoj razini kompleksno­sti da bi proizvela pisane dokumente. Neka od njih, iako vjerojatno samo manji dio, poznajemo arheološki. Budući da je kolaps opći pro­ces, takvi su slučajevi sasvim relevantni za njegovo razumijevanje te ih valja proučavati svugdje gdje su nam dostupni.

K O L A P S U P O V I J E S T I

Zapadno Carstvo ChouDinastija Chou naslijedila je na kineskom prijestolju korumpiranu di­nastiju Shang, godine 1122. prije Krista. Vladavina koju je uspostavila ta dinastija kasnije se u Kini smatrala zlatnim dobom. Dinastija Chou vladala je putem feudalnog sustava, ah tijekom stoljeća njihova je kon­trola počela opadati. Vladarska je kuća počela gubiti svoju moć već 934. godine pr. Kr. Barbarske su invazije postale sve češće u devetom i osmom stoljeću, a lokalni su upravitelji počeli ignorirati svoje obve­ze prema dvoru dinastije Chou. Godine 771. pr. Kr. posljednji vladar iz Zapadne Chou dinastije ubijen je u bici, a prijestolnicu Hao prodrli su sjevernjaci, pritom je opljačkavši.

Nakon te katastrofe prijestolnica dinastije Chou preseljena je istoč­no, u Loyang, gdje je Istočna dinastija Chou vladala od 770. do 256. go­dine pr. Kr. Vladari Istočne dinastije Chou, međutim, bili su nemoćne marionete jer jedinstvo kineske države zapravo je kolabiralo zajedno sa Zapadnom dinastijom Chou. U razdobljima Proljeća i Jeseni (770- 464. pr. Kr.) te u razdoblju zaraćenih država (463-222. pr. Kr.), rasap i beskonačni sukobi postali su uobičajena stvar. Nastajale su moćne lo­kalne države koje su se neprekidno borile za prevlast, sklapajući i raz- vrgavajući saveze, stupajući u ratove i manipulirajući barbarskim ple­menima. Kako su se sukobi intenzivirali, veće su države neprekidno gutale one manje. Suprotstavljenih država bilo je sve manje, ah je nji­hov teritorij rastao, sve dok na koncu dinastija Ch’in nije ponovo ujedi­nila Kinu, 221. pr. Kr.

Razdoblje rasapa i konflikata urodilo je nekim od glavnih kineskih filozofskih, književnih i znanstvenih postignuća. Konfacijevi su spisi nastali upravo u tom razdoblju - i kao reakcija na njega. Suparničke filozofske škole (“Stotinu škola”) množile su se i napredovale između 500. i 250. godine pr. Kr. Osim brojnih tehničkih i ekonomskih posti­gnuća, kineska politička misao u svom klasičnom obliku pojavila se za najgorega sloma (Creel 1953,1970; Neeđham 1965; Levenson i Schur- man 1969; Hucker 1975).

Civilizacija HarappaCivilizacija Harappa, ili civilizacija Doline Inda, postojala je u sjevero­zapadnoj Indiji možda već 2400. pr. Kr. Čini se da su njome dominira­la dva velika grada, Mohenjo-Daro u središnjoj Dolini Inda, i Harappa, koji je bio smješten uzvodno. Oba su grada bila sazdana na sličan na­čin: utvrđena citadela s upravnim i religijskim građevinama na zapad­noj strani te niža, urbana zona, s umreženim standardiziranim ulica­ma, kanalizacijom i sustavom za odvod otpada. Postojalo je više manjih središta izgrađenih po istom temeljnom planu. Luke su kontrolirale obalu Inda, uzvodno i nizvodno. Gledajući i prostorno i vremenski, ta se pismena civilizacija odlikovala zapanjujućim stupnjem jednoobra­znosti u lončarstvu, ornamentima, ciglama, oružju, oruđima od bronce i kamena, pečatima i gradskim planovima. Oba velika grada imala su goleme žitnice. Sve to ostavlja dojam daje bila riječ o visoko centralizi­ranom društvu u kome je država upravljala brojnim segmentima sva­kodnevnog života - mljevenjem žitarica, pečenjem cigala i masovnom izradom lončarije, opskrbom drva za potpalu i izgradnjom nastambi

Međutim, otprilike 1750. godine pr. Kr. ta se regionalna jednolikost i centralizirana kontrola slomila. U urbanim središtima smanjivao se stupanj standardiziranosti uličnih pročelja, gradnja nije više bila toliko pomna, cigle iz starijih zgrada korištene su za izgradnju novih, priklad­nijih nastambi, a stare su zgrade bile rascjepkane na dijelove. Po prvi put, peći za pečenje opeka počele su se zidati unutar gradskih zidina. Izražajna je umjetnost postala jednostavnijom. Nakit se zgrtao i skri­vao. Hrpe nepokopanih leševa ležale su po ulicama. U nekim središti­ma koje su ranije nastanjivali Harappanaci sad su obitavah ljudi koji su živjeli u bijednim kolibama među ruševinama, i to, čini se, nakon pot­puna kraha civilnih vlasti. Na koncu su i ti bih prepušteni povijesti (Pi- ggott 1950; Raikes 1964; Dales 1966; Thapar 1966; Wheeler 1966,1968; Allchin i Alchin 1968; Gupta 1982).

K O L A P S U P O V I J E S T I

MezopotamijaMezopotamija se obično smatra središtem porijekla civilizacije i urba­nog društva. Njezina povijest puna političkih uspona i padova pruža nam brojne primjere kolapsa.

Od konkurentnih gradova-država ranog trećeg tisućljeća prije Kri­sta, Sargon Akadski stvorio je prvo Mezopotamsko Carstvo (oko 2350- 2150. pr. Kr.). Njegov pad, do kog je došlo otprilike dvjesto godina na­kon osnivanja, nagovijestio je val pobuna podređenih gradova-država. U južnoj Mezopotamiji došlo je zatim do razdoblja decentralizacije. Sljedeće razdoblje regionalne hegemonije započelo je s trećom dina­stijom iz Ura (oko 2100-2000. pr. Kr.), koja je uspostavila razgranatu mrežu lokalne birokracije radi prikupljanja poreza i doprinosa. Treća dinastija iz Ura poticala je razvoj sustava za irigaciju te porast stanov­ništva i broja naselja. Taj je pokušaj maksimalnog povećanja ekonom­ske i političke moći doveo do brzog sloma koji je imao katastrofalne posljedice po južnu Mezopotamiju. U sljedećem tisućljeću broj naselja smanjio se za 40, a površina naseljenih područja za 77 posto.

Politička se moć preselila na sjever, u Babilon. Carstvo koje je osno­vao Hamurababi (oko 1792-1750. pr. Kr.) nije preživjelo smrt njegova sina Samsuilune (umro oko 1712. g. pr. Kr.). Četiri kralja koja se nasli­jedila prijestolje vladala su uvelike smanjenim područjem, sve dok di­nastiju nisu dokrajčili Hetiti. Gotovo istodobno, Asirija je u razdoblju između 1920. i 1780. godine pr. Kr. ustanovila široku mrežu puteva tr­govine i zatim kolabirala. Asirci su doživjeli politički preporod u 14. stoljeću pr. Kr. te u razdoblju između devetog i sedmog stoljeća pr. Kr. U tom kasnijem periodu vladali su golemim carstvom koje se protezalo većim dijelom Bliskog istoka, da bi zatim izgubili glavninu podređenih zemalja i pretrpjeli poraz koji su im 6 14. pr. Kr. nanijeli Medijci. Nakon toga su asirske društvene i političke institucije nestale.

Nakon kratkotrajnog razdoblja preporoda u Babilonu, kojemu je na kraj stao Kir Veliki, Mezopotamija je inkorporirana u niz bliskoistoč­nih carstava koja su nastajala jedno za drugim, a razlikovala su se po veličini i trajnosti - bila su to carstva Ahemenida, Seleukida, Parta, Sa-