Imam Ebu Hanife r.a.

EBU HANIFE r.a Ebu Hanife bio je islamski genije. Superiorna inteligencija, suptilna pobonost i poslovina strpljivost svrstavaju ga u najvee umove koje je iznjedrila islamska povijest. Ljubav prema znanju, napose rjeavanju erijatsko-pravnih enigmi, uinie ga nezaobilaznim izvorom u islamskim naunim krugovima i s pravom e biti prozvan El-Imamu-l-a'zam/najvei imam. Ebu Hanifin doprinos hadiskoj znanosti bio je veoma znaajan. Meutim, u islamskoj literaturi nalazimo na kontradiktorne stavove kada je u pitanju njegov doprinos ovoj znaajnoj islamskoj disciplini. Zato emo u ovom radu, uz podatke o njegovoj biografiji, jasno potctrati i njegov ogroman doprinos hadisu i hadiskoj znanosti. Puno ime mu je Nu'man b. Sabit b. Zuta b. Mah et-Tejmi el-Kufi. Izuzetno je postao poznat po nadimku Ebu Hanife. Takoe je prozvan El-Imamu-l-A'zam/najvei imam, ili kako ga El-Kettani naziva Imamu-l-eimme/Imam imama, Hafiz Ez-Zehebi nazvao ga je Fekihu-l-milleti/Pravnik vjere, a ejh El-Kasimi Fekihu-l-ummeti/Pravnik ummeta. Ebu Hanife roen je 80. god. po Hidri. To je, naime, godina roenja koju spominju gotovo svi autori koji su pisali o ovom islamskom geniju. Dodue, u nekim djelima se kao mogua navode 61. god. po Hidri, 63. god. a u nekim, opet, 70. god. po Hidri. Meutim, gotovo svi preferiraju 80. god. kao godinu njegovog roenja. Roen je u Kufi, u dananjem Iraku. Bio je perzijskog porijekla. Historiari navode da je Ebu Hanifin djed prihvatio islam. Njegov unuk Isma'il tvrdi da je Ebu Hanifin otac Sabit otiao Aliji, r.a, dok je jo bio dijete, pa je, tom prilikom, Alija, r.a, molio Allaha, d., za bereket njemu i njegovom potomstvu. Pa se nada Isma'il da se dova Alije, r.a, usliala! Inae, postoje razliita miljenja o porijeklu Ebu Hanifinog oca Sabita. Neki smatraju da je porijeklom iz Nesaa, odakle je Imam En-Nesai, drugi iz Tirmiza, odakle je imam Et-Tirmizi, a trei tvrde da je iz Enbara. Ebu Hanife ivi u veoma bremenitom vremenu, punom politikih i drugih nesuglasica. ivio je u vremenu halife Abdul-Melika, kada je u Iraku namjesnik bio Haddad b. Jusuf, poznat po represijama. Meutim, dolaskom pravednog vladara Omera b. Abdulaziza situacija se uveliko mijenja, pa se takvom promjenom uveliko otvaraju vrata svestranijem obrazovanju ovog nadarenog mladia. Kufa, mjesto u kome je roen ovaj velikan postala je u vrijeme Ebu Hanife jedan od najveih i najpoznatijih islamskih naunih centara. Ako se zna da je grad utemeljen tek 17. god. po Hidri onda se, doista, zadivljujue doima da je grad za samo stotinjak godina postojanja postao jedan od najjaih islamskih centara toga vremena. Kako i ne bi kada se biljei da je samo u ovom gradu stanovalo i boravilo oko 1.500 ashaba. ak su dvadeset etverica uesnika Bedra posjetila Kufu a neki su je uzeli za mjesto

stanovanja. Za vrijeme hilafeta Alije, r.a, ovaj grad postao je prijestonica islamske drave. Biljei se da u Kufi praktino nije bilo ni jednog muhaddisa od koga Ebu Hanife nije biljeio hadis. Meu njegove uitelje, samo iz oblasti hadisa koje je sluao u rodnoj Kufi, Ebu-l-Mehasin e-afi'i, spominje devedeset tri. Spomenimo samo neke: E-a'bi, Amr b. Murre, Mensur b. Ma'mer, El-A'me, Alkame i dr. Samo E-a'bi, koji je i prvi probudio Ebu Hanifin interes za izuavanje hadiskih disciplina, sreo je pet stotina ashaba, a od velikog broja njih prenosi i hadise. Katade, jedan od Ebu Hanifinih uitelja, bio je jedan od dvojice najpoznatijih uenika uvenog ashaba Enesa b. Malika, r.a. Uitelj od koga je Ebu Hanife najvie nauio u rodnoj Kufi i ovjek koji je najvie utjecao na ovog velikana islamske misli bio je, nesumnjivo, Hammad b. Ebi Sulejman, o kojem se Ebu Hanife, u mnogim prigodama, na najljepi nain izraavao i za njega dove upuivao! Nakon to je sluao predavanja u Kufi, a potom u Basri, Ebu Hanife, u namjeri da upotpuni svoj znanstveni opus, odlazi u Mekku i Medinu i tamo nalazi brojne uitelje u hadisu i fikhu i slua njihova predavanja. Veliki broj priznatih hadiskih autoriteta osnovali su kruoke iz navedenih oblasti u Mekki i Medini, koji su postali svojevrsne kole hadisa i hadiskih znanosti. Najvea i najuglednija kola takve vrste u Mekki bila je kola Ata' b. Ebi Rebaha, ovjeka koji je sreo oko dvije stotine ashaba. ak su i sami ashabi priznali njegovu uenost. Tako je Abdullah b. Omer, r.a, poznati i ueni ashab, imao obiaj kazati: 'Zato ljudi dolaze meni kada je tu Ata' b. Ebi Rebah'?! Slino je izrekao i Abdullah b. Abbas, r.a, kako biljee drugi izvori. Od ostalih muhaddisa u Mekki Ebu Hanife slua predavanja Ikrime, koji je bio uenik Abdullaha b. Abbasa, r.a. Hafiz Ez-Zehebi tvrdi da je Ata' bio uitelj od koga se Ebu Hanife najvie okoristio. U Medini Ebu Hanife ui od dvojice istaknutih tabi'ina Sulejmana i Salima. Sulejman je bio sluga Mejmune, r.a, asne supruge Allahovog Poslanika, s.a.v.s, a Salim je bio sin Abdullaha, a unuk Omera b. el-Hattaba, r.a. Od njih Ebu Hanife prenosi brojne hadise. Nakon poetnih saznanja i vezanosti za ova dva sveta mjesta i brojne uitelje koje je u njima sreo, Ebu Hanife e esto koristiti odlaske na had kao metodu susreta sa svojim uiteljima, kako bi se to vie druio s njima, uio od njih i razmjenjivao miljenja. Zna se, kako navode brojni autori, da je Ebu Hanife 55 puta obavio had! Nije, onda, ni udo to je sreo toliki broj uitelja i od njih crpio znanje! Neki navode da je broj njegovih uitelja dosezao cifru od 4.000!!! Spomenimo neke od brojnih uitelja: Meharib b. Desar, Semmak b. Harb ez-Zuheli, ovjek koji je sreo 80 ashaba i od koga prenose svi autori poznatih est zbirki hadisa/El-Kutubi-s-sitte, Seleme b. Kuhajl, Ali b. el-Akmer, Se'id b. Mesruk, Atijje b. Sa'd el-Kufi, Musa b. ebi Aia iz Kufe; Ebu Sufjan Sa'di, Abdulkerim b. Umejje, Katade, eddad b. Abdurrahman i dr. iz Basre; Amr b. Dinar, Ismai'il b.Abdulmelik, Haris b. Abdurrahman i dr. iz Mekke; Nafi' mevla Abdullah b. Omer, Jahja b. Se'id, Hiam b. Urve, Abdurrahman b. Hurmuz El-A'red, Muhammed El-Munkedir, Abdullah b. Omer b. Hafs, ejban b. Abdullah b. Dinar i dr. iz Medine; Mekhul iz ama; Ata' b. Ebi Muslim iz Horasana; Rebi'a iz Rejja i brojni drugi. Samo Ebu-l-Mehasin e-

afi'i spominje 319 uitelja od kojih je Ebu Hanife uio! Najdue se zadrao, kako tvrde brojni autori, uz Hammada b. Ebi Sulejmana, velikog pravnika Kufe, pred kojim je redovno sluao predavanja punih 18 godina! Ebu Hanife zadrao se nekoliko godina u Hidazu, na kraju vladavine Umejevia i poetka vladavine Abbasovia, raspravljajui sa najveim autoritetima iz druge generacije muslimana tabi'inima. On je, kao i svaki drugi musliman, izuzetno volio i respektirao asnu porodicu Muhammeda, s.a.v.s, pa je, otuda, sa velikim zadovoljstvom sluao predavanja i razmjenjivao miljenja sa imamima iz ove asne porodice. Tako je Ebu Hanife jedno vrijeme sluao predavanja imama Muhammeda Bakira, unuka Husejna, r.a, i njegovog brata imama Zejda, uz koga je proveo pune dvije godine sluajui predavanja u Hidazu, nakon ega je izjavio: 'Nisam vidio veeg fakiha, ni znanijeg, ni breg u odgovoru, niti argumentovanijeg u nastupu od Imama Zejda b.Alija b. Husejna b. Alija b. Ebi Taliba'! Uz njih je Ebu Hanife sluao Abdullaha b. Hasana b. Hasana b. Alija b. Ebi Taliba i imama Da'fera b. Muhammeda es-Sadika, sina Muhammeda Bakira, koji je umro 148. god. po Hidri, dakle, samo dvije godine prije Ebu Hanife. Mnogi autori tvrde da Abdullah nije bio na stepenu njegovog uitelja, ve da je Ebu Hanife s njim razmjenjivao miljenja i da su se meusobno dopunjavali u fikhskim i hadiskim pitanjima. U svakom sluaju, Ebu Hanife je, druei se sa imamima iz asne porodice Allahovog Poslanika, s.a.v.s, dosta nauio, saznao i prihvatio. Uz to, saosjeao je u njihovim patnjama uzrokovanih ponaanjem tadanjih vladara. Ako, dakle, analiziramo njegovo angairano putovanje u potrazi za znanjem, u Basru deset puta, u Medinu vie desetina puta, zatim njegov boravak u Mekki od est godina, kako navodi dr. Mustafa es-Siba'i, i to u periodu od 130 do 136. god. po Hidri, onda se s pravom, moe konstatovati da je ovaj velikan, doista, imao priliku apsorbirati ogromno znanje iz hadisa, fikha i dr. islamskih disciplina od poznatih autoriteta toga vremena! Ebu Hanife, iz potovanja prema svome uvaenom profesoru Hammad b. Ebi Sulejmanu, sve do njegove smrti nije organizirao zasebna predavanja niti je predvodio naune kruoke prepoznatljive za to vrijeme. To je uinio 120. god., nakon smrti svoga profesora, dakle, kada je Ebu Hanife napunio 40 godina ivota. Inae, u velikoj kufskoj damiji bilo je vie organiziranih kruoka iz raznih islamskih disciplina. Tako su uveni El-A'me Sulejman b. Mihran (umro 148.god. po H.), Mis'ar b. Kidam, zvani El-Mushaf, zbog svoje izuzetne memorije (umro 152.god.), Sufjan Es-Sevri (umro 161.god.), u'be b. Ajja el-Ezdi (umro 193. god.), Asim b. Ebi-n-Nudud i dr. imali redovne kruoke i predavanja iz tefsira, hadisa, fikha, kiraeta, arapskog jezika i dr. disciplina. Meutim, Ebu Hanifina predavanja u toj damiji su bila daleko najposjeenija. Ona su, naime, odisala posebnom atmosferom, u kojoj su, uz izlaganje ovog imama, posebno dolazile do izraaja sklonosti i kvaliteti samih uenika, kroz pitanja, sugestije, prijedloge i rasprave. Svako predavanje i obraivanje neke tematske cjeline bilo je svojevrsna nauna rasprava! Imam Ebu Hanife nikada nije donosio gotovo rjeenje niti konaak zakljuak

dok nije kolsultirao sve lanove kruoka, koji su, iako mladi, bili izuzetno inteligentni i nadareni. U njegovom kruoku raspravljalo je, uz ostale, 40 eksperata iz razliitih islamskih disciplina. Nakon konsultacija sa svakim lanom Ebu Hanife bi naloio jednom od svojih uenika, to bi obino bio Ebu Jusuf, da zapie rjeenje do kojeg se dolo timskim radom. Njegov kruok u velikoj kufskoj damiji bio je, bez sumnje, svojevrsna akademija islamskih znanosti, ili, da tako kaemo, institut za islamska istraivanja, u kojem je Ebu Hanifa samo inicirao rasprave i upuivao na pitanja koja e se razmatrati! Budui da je u toj svojevrsnoj akademiji islamskih znanosti bilo vrsnih predstavnika iz svih islamskih disciplina, onda ne treba uditi to su ta erijatsko-pravna pitanja bila tako kvalitetno rjeavana! Hatib El-Bagdadi prenosi sa senedom od Ibn Kerame, koji kae da su jednom prilikom sjedili kod Veki'a b. El-Derraha, velikog islamskog uenjaka, kada je jedan od prisutnih konstatirao da je u nekom pitanju Ebu Hanife pogrijeio! Veki' je, tada, primijetio: 'Kako je mogao pogrijeiti Ebu Hanife u ijem su prisustvu bili Ebu Jusuf, Zufer i Muhammed sa svojom analogijom i idtihadom; Jahja b. Zekerijja b. Ebi Zaide, Hafs b. Gijas, Hibban, Mendel b. Ali, sa svojim pamenjem hadisa i ogromnom strunou i preciznou u ovoj disciplini; Kasim b. Ma'n sa izuzetnim poznavanjem arapskog i drugih jezika, Davud b. Nusajr et-Tai i Fudajl b. Ijad sa svojim zuhdom i duhovnom prefinjenou?! U ije, kruoku budu navedeni znalci, on ne moe praviti greke, a ako ih i napravi oni e ga ispraviti'!!! Imam Et-Tahavi biljei predaju od Esed b. Furata, velikog islamskog uenjaka i mudahida (svoj plemeniti ivot poloio je prilikom fetha Sicilije), koji istie: 'Ebu Hanife imao je 40 uenika uenjaka koji su biljeili njegove knjige. Meu prvu desetoricu spadaju: Ebu Jusuf, Zufer, Davud Et-Tai, Esed b. Amr, Jusuf b. Halid es-Semti i Jahja b. Zekerijja b. Ebi Zaide, koji je te knjige i rasprave biljeio punih 30 godina'! Ovi primjeri na najbolji nain govore o dalekovidosti ovog islamskogh genija. On je pokazao da je pretea suvremenih pedagokih metoda, kada je za rjeavanje brojnih erijatsko-pravnih normi koristio timove eksperata iz razliitih oblasti, to se, tek u posljednje vrijeme, prakticira u naunim krugovima. Otuda nije ni udo to je Ebu Hanife bio otro kritikovan od onih koji nisu mogli izii iz logike individualnog razmiljanja i donoenja zakljuaka i preusmjeriti se na timski nain rada, kako ga je demonstrirao ovaj veliki Imam! Znaajno bi bilo spomenuti da je Ebu Hanifin kruok, kada bi boravio u svetim mjestima naglasili smo da je ak 55 puta obavio hadd, bio u Haremi-erifu ili Revdai-mutahheri, gdje je na naunom nivou raspravljao sa najveim islamskim autoritetima., Pouzdano se zna da je, boravei u Medini, raspravljao sa imamom Malikom i razmijenio miljenja u vezi sa razliitom problematikom. Ebu Hanife je ostavio ogroman broj uenika. Nije bilo ni jednog dijela islamskog svijeta, izuzev panije, koji nije preko uenika bio zastupljen njegovim predavanjima.. Spomenimo samo neke mjesta iz kojih su dolazili njegovi uenici: Mekka, Medina, Damask, Basra, Vasit, Mosul, Alir, Remla, Misir, Jemen, Hemedan, Rejj, Taberistan, Gruzija, Nejsabur, Nisa, Buhara,

Semerkand, San'a, Tirmiz, Havarizm, Medain i dr. Od izuzetno velikog broja njegovih uenika, koji e ubrzo preplaviti islamske centre irom Hilafeta i postati nosioci islamske misli, spomenuemo samo neke: Abdullah b. el-Mubarek, Ebu Jusuf Ja'kub b. Ibrahim el-Ensari, Zufer b. Huzejl, Muhammed b. Hasan e-ejbani, Veki' b. El-Derrah el-Kufi, Abdullah b. Jezid el-Mukri, Abdulkerim b. Muhammed el-Durdani, Kasim b. Ma'n, Jezid b.Harun, Ebu Ishak el-Fezari, Ebu Sa'd es-Sagani, Hafs b. Gijas, Hasan b. Zijad, Fudajl b. Ijad, Davud et-Tai, Isa b. Junus, Abdurrezzak, Haride b. Mus'ab, Mus'ab b. el-Mikdam, Hammad sin Ebu Hanifin i brojni drugi. Znaajno je spomenuti da je Ebu Hanife, budui da je raspolagao velikim bogatstvom, stipendirao svoje uenike. Prioritet nad imovinom imali su njegovi uenici, pa tek onda njegova porodica. Kako je njegov kruok sastavljen od eksperata iz svih islamskih znanosti, predstavljao neku vrstu istraivakog centra, tako je i on sam, sa svojim materijalnim dobrima, predstavljao ministarstvo za prosvjetu ili univerzitet koji se brine o pomoi i stipendijama za studente. Takav nesebian odnos spram studenata je, na neki nain, naslijedio od svog uitelja Hammad b. Ebi Sulejmana, a on, opet, od svog uitelja Ibrahima en-Nehaija, jednog od najpoznatijih i najuenijih tabi'ina. To saznajemo na temelju izjave njegovog najpoznatijeg uenika Ebu Jusufa, koji kae: 'Ebu Hanife je izdravao i mene i moju porodicu punih 20 godina!, a kada bih mu rekao: Nisam sreo nikoga dareljivijeg od tebe!, odgovarao bi: To kae zato to nisi upoznao moga uitelja Hammada'! Njegova izuzetna ljubav i panja spram svojih uenika bila je paradigmatina. Oni su ga, takoe, izuzetno voljeli i mnogo respektirali. Njegova izjava na najbolji nain e nam ilustrirati ljubav i panju i prema uiteljima i prema uenicima. On, na jednom mjestu, kae: 'Nisam nikada klanjao namaz, otkako je umro moj uitelj Hammad, a da nisam zamolio Allaha Plemenitog za oprost njegovih grijeha i to zajedno sa dovom Allahu Plemenitom za oprost grijeha mojim roditeljima! Takoe, nikada nisam klanjao a da nisam zatraio oprosta od Allaha Milostivog za grijehe onima od kojih sam neto nauio i onima koje sam ja neto nauio'! Ebu Hanifino znanje i inteligencija ostali su paradigmatini sve do danas. To najbolje ilustriraju rijei Alije b. Asima, koji kae: Ebu Hanifina inteligencija bi prevagnula ako bi se mjerila sa inteligencijom ostalih stanovnika Zemlje! Konstatacija Jezida b. Haruna slina je prethodnoj. On kae: Sreo sam mnoge uenjake, ali od Ebu Hanife nisam vidio inteligentnijeg, vrednijeg i pobonijeg! eddad b. Hakim veli: Nisam vidio znanijeg od Ebu Hanife! Otuda poznati islamski uenjak Abdullah b. el-Mubarek priznaje: Da me Allah nije pomogao sa Ebu Hanifom i Sufjanom es-Sevrijem, bio bih kao i ostali ljudi! Hudr b. Abdu-l-Debbar prenosi da je jednom prilikom Kasim b. Ma'n upitan: eli li biti Ebu Hanifin uenik, obzirom da nijedan nauni kruok nije jai niti korisniji od njegovog? Kasim ga je zamolio da ga odvede Ebu Hanifi. Kada se u to uvjerio, postao je njegov uenik, a kasnije je govorio: Nisam sreo nikoga poput njega! Ebu Hanife bio je islamski genije. Superiorna

inteligencija, suptilna pobonost i poslovina strpljivost svrstavaju ga u najvee umove koje je iznjedrila islamska povijest. Ljubav prema znanju, napose rjeavanju erijatsko-pravnih enigmi, uinie ga nezaobilaznim izvorom u islamskim naunim krugovima i s pravom e biti prozvan El-Imamu-l-a'zam/Najvei imam. Ebu Hanifin doprinos hadiskoj znanosti bio je veoma znaajan. Meutim, u islamskoj literaturi nailazimo na kontradiktorne stavove kada je u pitanju njegov doprinos ovoj znaajnoj islamskoj disciplini. Zato emo u ovom radu, uz neophodne podatke iz njegove biografije, potcrtati i njegov ogroman doprinos hadisu i hadiskoj znanosti. Ebu Hanife ivio je sedamdeset godina u pokornosti Allahu kroz uenje, pouavanje drugih, namaz, post, irokogrudost, dareljivost i brojne druge moralne vrednote koje su ga krasile za njegova plodna ivota. Ovom prilikom spomenuemo samo neke vrline kojima je bio obasut: Nije, onda, udo kada je imam Malik na upit imama afije: Da li si sreo Ebu Hanifu?, odgovorio: Vidio sam ovjeka koji je imao tako jake argumente da, kada bi htio nekoga ubijediti da je najobiniji stub od istoga zlata, on bi to, doista, mogao uiniti! Prethodna izreka ini nan se sasvim bliskom predaji po kojoj Ebu Hanife nikada u diskusiji i dijalogu nije bio nadmaen niti pobijeen! Tajna njegovog poslovinog znanja, moemo slobodno rei, krije se u injenici koju spominje Rebi' b. Junus, koji kae: Ebu Hanife je jednoga dana uao kod halife El-Mensura kod koga je ve sjedio Isa b. Musa, koji se obratio halifi: Ovo je danas najvei uenjak na svijetu! Halifa ga je upitao: Nu'mane, od koga si uzimao znanje? On je odgovorio: Uzimao sam od Omerovih, r.a, uenika a oni od njega, od Alijinih, r.a, uenika a oni od njega, od uenika Abdullaha b. Abbasa, r.a, a oni od njega, a zar je na Zemlji za vrijeme Abdullaha b. Abbasa. r.a, bilo znanijeg od njega?! Tada je halifa priznao da ga je uvjerio u utemeljenost svoga znanja! Koliko je Ebu Hanife bio respektiran i od strane uleme svoga vremena, najbolje ilustrira sljedei dogaaj. Kada jeEbu Hanife doao na jedan nauni skup, Sufjan es-Sevri ustao je, zagrlio ga i smjestio ga ispred sebe, to su osudili Abdullah b. Idris i Ebu Bekr b. Ajja. Kada je skup zavren, oni su iznenaeni pitali Sufjana kako je mogao on, kao predstavnik hadiske kole, ukazati takvu poast jednom predstavniku racionalne kole/Ehlu-r-re'j, koju predstavlja Ebu Hanife?! On im je odgovorio: Zato me kritikujete zbog toga?! Ebu Hanife je ovjek sa velikim naunim dignitetom! Ako pred njim ne bih ustao radi njegovog znanja, ustao bih, onda, radi njegovih godina! Ako ne bih ustao zato to je stariji, ustao bih radi njegovog fikha! A ako ne bih ustao ni radi njegovog fikha, onda bih ustao radi njegove pobonosti!!! Ibn Ajja je, nakon toga, izjavio: Sufjan mi je ovim zatvorio usta, tako da mu na to nita nisam imao rei! Ne udi onda to je Ibn Ajja, nakon to je upoznao Ebu Hanifine kvalitete, izjavio: Ebu Hanife je najvredniji ovjek svoga vremena! Oito je da je Ebu Hanife svoj izuzetno veliki znanstveni opus ostvario metodom duge utnje i stalnog meditiranja, kao to primjeuje erik en-Neha'i: Ebu Hanife je puno utio, konstantno razmiljao i vrlo malo govorio sa ljudima!

O Ebu Hanifinom znanju najbolje se izrazio Ibn Durejd kada je, pogoen vijeu o njegovoj smrti, izjavio: Koje je znanje sa njim otilo?! Ebu Hanife predstavlja, bez sumnje, jednog od najveih islamskih pravnika koje je povijest iznjedrila. On je najstariji od etverice najpoznatijih fakiha. Svi oni uili su od njega. Nije, onda, udo to je imam afija izjavio: Ljudima je neophodan Ebu Hanifin fikh! On je zajedno sa svojim uenicima, koji e kasnije i sami postati islamski autoriteti u raznim islamskim disciplinama, razmatrao i rijeio 1.270.000 erijatsko-pravnih pitanja. Abdullah b. el-Mubarek kae: Sreo sam najpobonijeg, najbogobojaznijeg, najznanijeg i u fikhu najjaeg ovjeka: najpoboniji ovjek je Abdulaziz b. Ebi Davud, najbogobojazniji je Fudajl b. Ijad, najznaniji je Sufjan es-Sevri, a u erijatskom pravu najjai je Ebu Hanife! U toj oblasti nisam sreo slinog njemu! Jednom prilikom Abdullah b. el-Mubarek bio je upitan: Ko je vei islamski pravnik fakih (Malik ili Ebu Hanife)? Odgovorio je: Ebu Hanife! Mulejh b. Veki'a kae da je uo svoga oca kako istie: Nisam sreo veeg fakiha od Ebu Hanife. Takoe, nisam sreo nikoga da ljepe klanja od njega! Slinu konstataciju biljei i Harun b. Se'id od Imama afije: Nisam naao nikog jaeg u fikhu od Ebu Hanife! Nadr b. umjel primjeuje: Ljudi su spavali u fikhu, dok ih nije probudio Ebu Hanife! Ibn Kesir navodi izuzetne pohvale na raun ovog genija, koje su izgovorila ta dvojica islamskih velikana: Sufjan es-Sevri i Abdullaha b. el-Mubarek. Oni tvrde: Ebu Hanife bio je najvei pravnik na Zemlji u svoje vrijeme! Hafs b. Gijas interesantno zakljuuje: Ebu Hanifin fikh tanahniji je i prefinjeniji od poezije! Njemu mahanu samo neznalica moe nai! Jahja b. Se'id el-Kattan, poznati hadiski ekspert, izjavljuje: Ne moemo Allahu lagati! Nita ljepe nismo uli od Ebu Hanifinog miljenja i promiljanja. Najvei dio njegovog promiljanja mi smo usvojili! Mu'ammer kae: Ne poznajem ovjeka da ljepe obrazlae fikh, da ga bolje poznaje i da se bolje snalazi u analogiji od Ebu Hanife! Miljenje slino prethodno iskazanim imao je i Ibn Ebi Da'fer er-Razi, koji je rekao: Nisam sreo veeg fakiha, niti pobonijeg ovjeka od Ebu Hanife! Poznati islamski pravnik Mis'ar b. Kidam, priznaje: Samo sam dvojici ljudi u Kufi zavidio: Ebu Hanifi zbog njegovog fikha i Hasanu b. Salihu zbog njegovog zuhda/odricanja od ovoga svijeta! Sufjan b. Ujejne, poznati islamski uenjak, kae: Dvije stvari prevazilaze okvire i granice Kufe, osvjetljavajui svjetske horizonte. To su: Hamzin kiraet i Ebu Hanifin fikh! Hasan b. Ali veli: uo sam kada je jedan ovjek upitao Jezid b. Haruna: Halide, ko je najvei fakih kojeg si sreo? Odgovorio je: Ebu Hanife! Ibn Mubarek zakljuuje: Ako iko ima pravo da kae svoje miljenje, onda najvee pravo na to ima Ebu Hanife! Muhammed b. Bir kae: Bio sam kod Sufjana es-Sevrija koji me je upitao:

Odakle dolazi? Odgovorio sam: Dolazim od Ebu Hanife! On mi ree: Doao si od najveeg fakiha na Zemlji! Ebu Hanifina pobonost i bogobojaznost ispunila je brojne stranice u islamskoj literaturi. Po tome je bio prepoznatljiv u svom vremenu. Abdullah b. el-Mubarek kae: Kada sam stigao u Kufu, pitao sam za najpobonijeg ovjeka, pa su mi odgovorili da je to Ebu Hanife! Identina predaja biljei se i od Hasana b. Muhammeda el-Lejsija. Islamski uenjaci sa krajnjim respektom govore o toj njegovoj pobonosti, koja se danju manifestirala kroz namaz, post znanje, saznavanje, predavanja i dr, a nou kroz dobrovoljni namaz, dove popraene skruenou i plaom, uenje Kur`ana i duboko razmiljanje o kur`anskim ajetima i brojnim fikhskim pitanjima i nerijeenim enigmama. Otuda je njegovo lice svijetlilo nurom imana, kao to primjeuje veliki islamski uenjak Jahja b. Se'id el-Kattan, koji veli: Sjedili smo sa Ebu Hanifom i sluali ga. Kada bih uputio pogled ka Ebu Hanifi, na njegovom licu vidio sam, tako mi Allaha, da se boji Allaha! Iitavajui islamsku literaturu istraiva e primijetiti da se brojne izreke islamskih uenjaka o vrlinama ovog velikana granie sa gotovo nemoguim. U poetku sam mislio da se radi o mezhebskoj pristrasnosti. Meutim, kada se konsultiraju djela najveih islamskih uenjaka koji ne pripadaju hanefijskom mezhebu, kao to su Hatib el-Bagdadi, Ez-Zehebi, Ibn Kesir, Ibn Hader el-Askalani, sve hafizi u hadisu, dolazi se do zakljuka da je Ebu Hanife, doista, bio osoba izuzetnih vrlina i kvaliteta, koje uvaavaju i istiu i pripadnici drugih mezheba! O ovom segmentu njegovog ivota, za ovu priliku, izdvojiemo samo nekoliko reenica koje e biti sasvim dovoljne da onima koji ga uvaavaju potvrde lijepo miljenje o njemu, a skepticima da raspri sumnje koje su vremenom, iz neznanja ili zavisti, nataloene! Sufjan b. Ujejne kae: Allah se smilovao Ebu Hanifi. Puno je klanjao. Na drugom mjestu, veli: U nae doba u Mekku nije ula osoba sa vie namaza od Ebu Hanife! Jahja b. Ejjub ez-Zahid kae: Ebu Hanife uope nou nije spavao! Zbog njegovog dugog, mirnog i skruenog stajanja u namazu, prozvan je, kako biljei Ebu Asim en-Nebil, stubom/veted. Hafs b. Abdurrahman veli: Ebu Hanife je oivljavao no tako to bi prouio kompletan Kur'an na jednom rekjatu! To je radio punih trideset godina! Ovu konstataciju u slinoj verziji prenosi i Zafir b. Sulejman. Esed b. Omer istie: Ebu Hanife klanjao je sabah-namaz sa jacijskim abdestom etrdeset godina! Gotovo svaku no bi prouio cijeli Kur'an na jednom rekjatu! Toliko bi plakao nou da bi ga susjedi saaljevali! Biljei se da je prouio kompletan Kur'an sedam hiljada puta na mjestu gdje e umrijeti! Hafiz Ibn Kesir navodi da to nije uinio sedam hiljada ve sedamdeset hiljada puta!!! Ebu-l-Duvejrija konstatira: Druio sam se sa Hammadom b. Ebi Sulejmanom, Muharib b. Desarom, Alkamom b. Mersadom, Avn b. Abdullahom i Ebu Hanifom. Nisam primijetio da iko od njih ljepe provodi no

u ibadetu od Ebu Hanife! Druio sam se sa njim mjesecima i nisam primijetio da je ikada tokom noi zaspao! Uz veliku skruenost za vrijeme namaza, to je bila prepoznatljiva karakteristika ovog velikana, Ebu Hanife je, kako navodi Ebu Jahja el-Hemmani, uljepavao svoju odjeu, eljao bradu i namirisavao se, ukazujui time poast namazu kroz koji se manifestira direktni kontakt sa Gospodarom svjetova! Kada je ovahj velikan umro, zatraeno je od Ebu Amareta da ga okupa, to je on i uinio, a nakon gusula, u prisustvu Ebu Hanifinog sina Hammada, koji i prenosi njegove rijei, rekao sljedee: Allah ti se smilovao i oprostio ti! Postio si trideset godina i nisi zaspao u toku noi etrdeset godina! Oito je da se se radi o Davudovom, a.s. postu, kada se jedan dan jede a drugi posti. Kada je u pitanju spavanje koje je neophodno za zdravlje i ivot svake osobe, treba naglasiti da se u islamu prakticira tzv. kajlula/odmor i spavanje izmeu podne i ikindije-namaza. Oito je da je taj odmor bio sasvim dovoljan Ebu Hanifi da no provede u intenzivnom ibadetu! On je, iako to nama nemogue izgleda, znao, kako tvrdi Jahja b. Nasr, prouiti u toku mubarek-ramazana ezdeset puta kompletan Kur'an!!! Ahmed b. Junus prenosi da je uo Zaidu koji kae: Klanjao sam jaciju-namaz zajedno sa Ebu Hanifom u njegovoj damiji. elio sam, nakon namaza, ostati sa njim kako bih ga upitao za neka erijatsko-pravna rjeenja. Kada su se ljudi razili, on je poeo klanjati nafilu-namaz i kada je doao do ajeta: ( pa nam je Allah milost darovao i od patnje u ognju nas sauvao) , ekao sam dok zavri namaz. Meutim, on je ponavljao ovaj ajet sve dok mujezin nije zauio ezan za sabah-namaz. Jezid b. Kumejt tvrdi da se Ebu Hanife izuzetno puno sjeao svoga Gospodara. Bojazan od Allaha bila je njegova prepoznatljiva crta. Tako je, jednom prilikom, tvrdi on, jaciju-namaz predvodio Ali b. Husejn, mujezin, koji je na jednom rekjatu uio suru Ez-Zilzal. Za njim je klanjao Ebu Hanife. Nakon namaza, narod se raziao a Ebu Hanife je sjedio na mjestu gdje je klanjao namaz razmiljajui, duboko diui i uzdiui! Iziao sam polahko iz damije da me ne primijeti i da ga ne ometam, ostavivi svjetiljku/lampu u kojoj je preostalo jo samo malo gasa. Kada sam doao na sabah-namaz, svjetiljka se bila ugasila a Ebu Hanife, stojei u mraku obraao se Allahu Milostivom: O Ti koji nagrauje i za najmanji atom dobra i koji kanjava i za najmanji atom zla, spasi Nu'mana, Svoga roba, od vatre i onoga to njoj pribliava i uvedi ga u prostranstvo Svoje milosti! Kasim b. Me'in veli: Ebu Hanife je itavu no, klanjajui noni-namaz, ponavljao ajet: (Meutim, Smak svijeta im je rok, a Smak svijeta je uasniji i gori,) plaui i skrueno molei! Mali broj osoba, kako navode islamski izvori, imao je ast i sreu prouiti cijeli Kur'an u unutranjosti Kjabe. Meu poaenima bio je i Ebu Hanife. Haride b. Mus'ab kae: etverica imama prouili su kompletan Kur'an u Kjabi. To su: Osman b. Affan, Temim ed-Dari, Se'id b. Dubejr i Ebu Hanife! Kada bi se naao u Mekki, najvei dio svog vremena provodio je uz Kjabu, a posebno u tavafu. Tako Ebu Muti' biljei: Kada sam bio u Mekki, kad god sam u toku noi priao Kjabi, zatekao sam Ebu Hanifu i Sufjana es-Sevrija kako tavaf ine! Zuhd

Ebu Hanife je brojnim primjerima pokazao da je vie teio ahiretu nego dunjaluku i time jasno potvrdio da je na najbolji nain definirao i jedan i drugi svijet. Nije, onda, udno to je s lahkoom odbijao dunjaluke funkcije i poloaje. Naime, ni po koju cijenu nije ih htio prihvatati, shvatajui njihovu zavodljivost i iskuenje pred kojim se moe podlei i izgubiti vjenost. Otuda je Ebu Hanife odbio biti kadija Kufe, a kasnije,na nagovor halife El-Mensura i vrhovni kadija u Bagdadu, zbog ega je bio bievan i zatvoren. Veina historiara slae se da je umro u zatvoru, upravo zbog toga to je odbio primiti ponueni poloaj bagadskog kadije. Dajui prednost ahiretu nad dunjalukom odbio je tu ast i funkciju, jer je sudstvo blisko vladarima, a sudije e biti proivljavane u drutvu vladara. No,on je elio ostati u skupini uleme, koja e biti proivljavana u drutvu vjerovjesnika. Ebu Hanife bie, kako primjeuje dr. Mustafa e-ek'a, u proelju takve skupine!!! Er-Rebi' b. Asim kae: Jezid b. Omer b. Hubejre traio je od mene da mu dovedem Ebu Hanifu kako bi ga postavio nadzornikom nad Bejtu-l-malom/dravnom blagajnom, to je on odbio i za to dobio dvadeset udaraca biem! Imam El-Gazali, citirajui ovaj primjer, napominje: Pogledaj kako je bjeao od poloaja, pa i po cijenu kanjavanja! Izabrao je dunjaluku kaznu u odnosu na ahiretsku! Jednom prilikom Eu Hanife spomenut je u prisustvu uvenog Abdullaha b. el-Mubareka, koji je, tada kazao: Vi spominjete ovjeka kome je ponuen dunjaluk sa svim svojim ljepotama, pa ga je on ostavio! Ebu Hanife je, uvajui se dunjalukog zavoenja, ak odbijao primati i hedije! Halifa El-Mensur mu je jedanput poslao hediju u iznosu od 10.000 dirhema i jednu mladu djevojku/dariju, to je Ebu Hanife odbio. S jedne strane, plaei se da to ne bi utjecalo na njegove fetve i erijatsko-pravna rjeenja, a s druge strane, smatrao je da je novac vladara doao na haram nain. Ebu Hanife je, kao malo ko u njegovo vrijeme, bio poznat po tome to se uvao sumnjivog novca i nesigurne zarade. Jednom prilikom Ebu Hanife je, na doista mudar i dosjetljiv nain, rijeio spor izmeu halife El-Mensura i njegove supruge.Ona mu je zato poslala bogatu hediju, koju je on vratio uz komentar: Poselamite suprugu halife El-Mensura i recite da sam ja to rijeio u ime Allaha Uzvienog, branei svoju vjeru. Nisam to inio da bih se nekome pribliio ili udvorio!!! U savjetima svome ueniku Ebu Jusufu on pribliavanje vlastima usporeuje sa vatrom i savjetuje mu: ...Ophodi se sa njima kao s vatrom: koristi se, ako ve mora, onoliko koliko ti je neophodno, a onda se udalji! Nemogue je navesti sve vrline ovog velikana, onako kako ih biljee islamski izvori. Ne zna se koja je,od vrlina koje mu se pripisuju, bila blistavija: da li njegova uenost, otroumnost, memorija, pobonost, dareljivost, blagost ili duhovna suptilnost. Da bismo znali vrednovati Ebu Hanifin karakter i visokomoralne kvalitete dovoljno je navesti jednu njegovu, danas inae veoma rijetku osobinu, izbjegavanje ogovaranja. Po toj osobini, izmeu ostalog, bio je poznat veliki imam. Jednom prilikom obratio mu se neki ovjek, govorei: uo sam da ljudi iza

vaih lea govore o vama veoma rune stvari, meutim, ja nikada nisam uo da ste vi o nekome, iza njegovih lea, bilo ta runo rekli! Odgovorio je samo: To je Allahova milost, koju On podari onome koga voli! Nije ogovarao ak ni svoje neprijatelje. Hatib el-Bagdadi navodi predaju u kojoj spominje da se Abdullah b. el-Mubarek obratio Sufjanu es-Sevriju: Ebu Abdullahu, koliko je Ebu Hanife daleko od ogovaranja! Nikada ga nisam uo da ogovara ak ni neprijatelja!!! Sufjan mu je odgovorio: Tako mi Allaha, on je toliko pametan da tim inom nije htio unititi svoja dobra djela! Zadovoljimo se, ovom prilikom, spominjenjem samo nekih karakteristika ovog vrsnog islamskog znalca! Brojne optube i sumnje iznesene su na raun ovog islamskog genija, poev od optubi da je veoma slabo poznavao hadis do toga da je preferirao analogiju u odnosu na hadis!!! Ovaj tekst je pokuaj da se odgovori koliko su navedene optube utemeljene i tane i o emu se, zapravo, radi! Malo je u islamskoj prolosti umova koji su imali briljantnu memoriju, izrazitu inteligenciju i prefinjenu duhovnost kao to je bio sluaj sa imamom Ebu Hanifom. Uz to, vrlo malo je ljudi na koje je upueno toliko strelica mrnje i zavisti, kao u sluaju ovog velikana! Odgovor na pitanje ta je do toga dovelo, teko je nai. Ovim tekstom, a na temelju relevantne islamske literature i oslanjanjem na najvee umove hadiske znanosti, pokuae se odgonetnuti zato je uspostavljen takav odnos spram ovog velikana i ima li, doista, utemeljenja u optubama koje su upuene na njegovu adresu?! Optube na raun Ebu Hanife Intencija ovog teksta nije braniti Ebu Hanifu, nego istinu! U brojnim optubama krije se mnotvo neloginosti koje e i itaoci nedvojbeno primijetiti. Spomenuemo neke: Ebu Hanifu optuuju da uope nije uao u Medinu!!! Hatib el-Bagdadi citira Muhammeda b. Meslemeta koji prenosi predaju u kojoj se kae da je Allahov Poslanik (s.a.v.s.) rekao da Deddal i kuga nee ui u Medinu!, a da je Ebu Hanife jedan od Deddala, pa, prema tome, nije uao u Medinu! Zna se, meutim, na temelju brojnih islamskih djela, da je Ebu Hanife 55 puta obavio had i da je, tom prilikom, nebrojeno puta boravio u Medini i sa imamom Malikom raspravljao u Poslanikovoj (s.a.v.s.) damiji o raznim erijatskopravnim pitanjima! Tako Ibn Ebi Seleme kae: Vidio sam Ebu Hanifu i Malika u Poslanikovoj, s.a.v.s, damiji kako, nakon jacije-namaza, raspravljaju o nekim erijatskopravnim pitanjima! Imam Kevseri zakljuuje da je jedan od deddala upravo onaj koji govori o ovom velikanu sa takvim neznanjem, mrnjom i glupou! Hatib el-Bagdadi citira imama Malika, kome se pripisuje da je rekao: Nije roena u islamu osoba tetnija za muslimane od Ebu Hanife! Smatra da je Malik mislio na analogiju i logiku koju je koristio Ebu Hanife. Meutim, kako bi to mogao rei imam Malik kada se tom metodom i on to koristio?! Upotreba racija, analogije i logike nije zabranjena. Naprotiv! Zar ijedna ideologija vie podstie na upotrebu tih Allahovih blagodati od islama! tetnom se smatra samo ako nije utemeljena na Kur'anu i sunnetu. Kako je to mogao reii Malik, koga je Lejs b. Sa'd vidio oznojenog i primijetio: Vidim

te oznojenog? On je odgovorio: Oznojio me je Ebu Hanife. On je, doista, fakih! Zar bi to rekao imam Malik koji je preuzeo i sloio se sa Ebu Hanifom u 60.000 fikhskih pitanja, kako biljei Imam Et-Tahavi sa senedom od Abdulaziza Ed-Deraverdija.? To biljei i Mes'ud b. ejbe! Zar bi to rekao imam Malik koji se okoristio spisima i znanjem koji su preko njegovih uenika stigli od Ebu Hanife, kako biljei Ebu-l-Abbas b. Ebi-l-Avvam, i onaj koji je od Ebu Hanife puno nauio kada bi on, posjeujui Poslanikovu, s.a.v.s, damiju, raspravljao do dugo u no, kako navodi El-Havarizmi i dr. Ako analiziramo sened koji navodi Hatib, citirajui Malikovu predaju, ustvrdiemo sljedee: U senedu se nalazi Abdullah b. Da'fer, koji prenosi predaje koje uope nije uo. Zatim, Hasan b. es-Sabah, kojeg je Nesai ocijenjeo kao slabog prenosioca, pa Ishak b. Ibrahim el-Hanini, koga Ibnu-l-Devzi ubraja meu slabe a imam Buhari smatra da se njegove predaje moraju provjeriti! Hatib navodi i drugu predaju u kojoj, navodno, imam Malik kae: Ebu Hanifino zavoenje tetnije je za ovaj ummet od Iblisovog!!! U lancu prenosilaca ove predaje pojavljuju se Ibn Zurejk, Ibn Sulem i El-Ebbar, koji su veoma nepouzdani! Habiba b. Zurejka, Malikovog pisara, Ebu Davud je ocijenio kao najveeg laljivca! Hafiz Ibn Adijj kae da su svi hadisi koje Ibn Zurejk prenosi patvoreni. Ahmed tvrdi da nije pouzdan, a Ibn Hibban kae da pouzdanim prenosiocima potura patvorene predaje! Hatib, takoe, navodi predaju koju stavlja u usta Sufjanu b. Ujejni da je rekao: Nita gore u islam nije ulo od Ebu Hanifinog poturanja! Zna se, meutim, kako istie Ebu Nu'ajm el-Asbehani, sa lancem prenosilaca od Ishaka b. Behlula, da je Sufjan b. Ujejne izjavio: Moje oi slinog Ebu Hanifi nisu vidjele! On napominje da je Sufjan b. Ujejne vidio i afiju, i Ahmeda, i Malika, i Evza'ija i Sufjana es-Sewrija. Dajui Ebu Hanifi prednost nad njima, on jasno potcrtava njegove kvalitete! To, potvruju i rijei Ishaka b. Ebi Israila, koji navodi kako je Ebu Hanife bio spomenut u negativnom kontekstu u prisustvu Sufjana b. Ujejne, koji je odmah reagovao, rekavi: Kako ete tako govoriti o njemu?! Ebu Hanife bio je ovjek sa najvie namaza, najveeg povjerenja i najljepeg astoljublja! Hafiz Ibn Abdu-l-Berr prenosi vie predaja o tome kako je Sufjan b. Ujejne hvalio ovog velikana. Dokle see mrnja i mezhebski fanatizam spram Ebu Hanife, i ne samo njega, najilustrativnije kazuje izjava koja se pripisuje eriku: Bolje je da svakom kvartu bude prodavnica alkohola nego da u njemu bude neki od Ebu Hanifinih pristalica! Takvih i slinih predaja prepun je tekst o Ebu Hanifi u Tarihu Bagdadu, poznatom djelu Hatiba el-Bagdadija. Dodue, on navodi i veliki broj pohvala i izuzetno visokih ocjena o ovom geniju.Meutim, primjetno je da se Hatib el-Bagdadi uope nije trudio, iako je bio hafiz hadisa, da provjeri spomenute navode, nego ih je navodio onako kako ih je uo. Otuda se, s pravom, pita veliki muhaddis Muhammed Zahid b. Hasan El-Kevseri, kako je hafiz hadisa, kakav je bio Hatib, sebi dozvolio da uvrtava u svoje poznato djelo takve predaje koje u sebi sadre slabost i apokrifnost, kao to je sluaj sa predajama koje devalviraju Ebu Hanifinu osobenost i njegove neopsorne kvalitete!

Analizirajui Tarihu Bagdad Hatiba el-Bagdadija, El-Kamilu fi du'afai-r-ridal Ibn Adijja i dr. djela i komparirajui ih sa kasnije napisanim, dolazi se do logikog zakljuka da su starija djela prepuna kontradiktornih izjava o ovom velikanu, dok se takvo ta ne moe sresti u djelima hadiskih velikana i hafiza hadisa kao to su Ez-Zehebi, Ibn Kesir, Ibn Hader, Es-Sujuti i drugi, koji su postavili jake filtere za mezhebske fanatike i apokrifne predaje. Otuda kod njih nema ovakvih podvala, zlobe i mrnje spram ovog Imama i njegovih istomiljenika. Ta injenica na najbolji nain pokazuje, kako navodi Hafiz ez-Zehebi, citirajui El-Hurejbija, da je veliki broj lanih predaja nastao kao rezultat zavisti ili totalnog neznanja! udno je, meutim, to se i do dananjeg dana razvukla ta magla mrnje, neznanja, fanatizma i zavisti! Oito je da vie panje treba usmjeriti na injenice, a ne na barutinu u kojoj je izmijean mezhebski fanatizam, povrno znanje i zlobna zavist! Primjetno je da i danas, i pored filtera koje su poodavno postavili hadiski strunjaci kakvi su bili Ez-Zehebi, Ibn Kesir, Ibn Hader, Es-Sujuti i drugi, ima onih koje gui dim tog fanatizma!!! Koliko god su mrnja i zavist bili prepoznatljiva crta u ruenju velikih islamskih autoriteta koji ne pripadaju istom mezhebu, tako i velianje njihovih linosti nije imalo granica, niti mu je bilo kraja! Primjer takve vrste slijepe fanatinosti i nesmotrene zaslijepljenosti nalazimo u izmiljanju hadisa kako bi se svoj imam istakao i naglasila njegova vrijednost. Pogledajmo predaju Ebu Hurejrinu, r.a, predaju po kojoj je, navodno, Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: U mome ummetu pojavit e se ovjek po imenu Nu'man, iji e nadimak biti. On e biti svjetlo moga ummeta! Hatib el-Bagdadi je taj hadis ocijenio kao mevdu'/apokrifan! Sreom pa su islamski uenjaci uspostavili veoma precizne kriterije uz pomo kojih se tano moe ustvrditi koja predaja se moe a koja ne moe koristiti. Da nije tako, bilo bi mnotvo patvorenih predaja za i protiv Ebu Hanife, kao to je sluaj i sa fanatinim pripadnicima razliitih mezheba, od ega nije imuno ni nae drutvo! U nekim islamskim izvorima iznosi se optuba da je Ebu Hanife veoma malo poznavao hadis. Tako Hatib el-Bagdadi citira predaju Ebu Bekra b. Ebi Davuda u kojoj se kae: Ukupan broj hadisa koji se prenose od Ebu Hanife je 150! U polovini od ovog broja, on je pogrijeio! Ili citiranje Ali b. el-Medinija da je Ebu Hanife prenio samo 50 hadisa i u njima pogrijeio! Dotle ide cinizam spram ovog velikana da mu Ibn Haldun u svojoj Mukaddimi potura da ukupan broj autentinih hadisa koje prenosi Ebu Hanife ne prelazi 17 !!! Meutim, zahvaljujui brojnim istraivaima, dolo se do otkria da takve izjave koje devalviraju njegovo poznavanja ove vane islamske discipline nisu tane, ve su, zbog raznih mezhebskih ili drugih interesa, patvorene i izmiljene! Tako dr. Mustafa es-Siba'i tvrdi da se lano potura imamu afiji da je imao negativan odnos spram Ebu Hanife. Ako bi izjavio neto loe o njemu, kako mu se imputira, zato bi onda tako lijepo i afirmativno rekao: Ljudima je, doista, neophodan Ebu Hanifin fikh! Analizirajui argumente za i protiv ovoga imama, moe se doi do sljedeih

zakljuaka: 1. Ebu Hanife je poznavao dosta hadisa. Meutim, obzirom na njegovu izuzetno veliku strogost u prihvatanju predaja i njegovih veoma zahtjevnih i preciznih kriterija za primanje hadisa, mali broj hadisa prenosio je drugima i koristio je samo predaje koje su, dosita, bile provjerene i sigurne! 2. On nije mogao izbjei upotrebu hadisa pri rjeavanju 1.270.000 erijatskopravnih rjeenja. 3. Za razliku od brojnih muhaddisa, Ebu Hanife koristi se i mursel-predajama u donoenju erijatskopravnih rjeenja! 4. Koristei se kuranskim ajetima i brojnim hadisima Ebu Hanife je donosio svoje zakljuke. On je, kao malo ko, koristio blagodati intelektualnih sposobnosti koje mu je Allah podario. To i jeste, uostalom, vrlina pametnih! Allah je ljudima i podario pamet da se njom koriste. Otuda je imam Malik, govorei o Ebu Hanifinom logikom zakljuivanju i superiornosti prilikom diskutiranja,rekao: Da je htio ubijediti onoga s kim raspravlja da je obini stup od zlata, mogao je to uiniti! 5.- Normalno je bilo oekivati zavist od onih uenjaka toga vremena, koji su u mnogim elementima bili ispod ovog velikana i koji su, oito je, osjetili njegovu superiornost u odnosu na njih. Ne udi onda Ebu Hanifina konstatacija pri spominjanju jednog velikog uenjaka iz njegovog vremena: Ibn Ebi Lejla je inio i dozvolio da mi se ine takve stvari, koje ja ne bih dozvolio da se ine ivotinji! 6. Do kontraverznih stavova, kada je u pitanju ovaj imam, dolazilo je zbog neznanja ili zavisti. Najilustrativniji primjer za to je El-Evza'i. Naime, on je, pod utjecajem neprovjerenih vijesti o Ebu Hanifi, donosio sasvim negativne zakljuke o njemu, iako se nikada s njim nije sreo. Jednom prilikom upitao je uvenog Abdullaha b. el-Mubareka, Ebu Hanifinog uenika: Ko je ovjek iz Kufe, zvani Ebu Hanife, koji uvodi novotarije/bid'ate? Abdullah b. el-Mubarek mu nije direktno odgovorio, ve mu je navodio precizna i utemeljena erijatskopravna rjeenja, nato ga je on upitao: Ko je autor tako savrenih fetvi? Odgovorio je: To je uenjak koga sam sreo u Iraku! El-Evza'i mu je tada rekao: On je izvrstan uenjak! Idi i drui se s njim to vie! Tada mu je Ibn el-Mubarek priznao: To je Ebu Hanife! Nakon izvjesnog vremena u Mekki su se sreli El-Evza'i i Ebu Hanife i raspravljali o pitanjima koja je spominjao Ibn el-Mubarek, nakon ega je El-Evza'i priznao Ibn el-Mubareku: Ogovarao sam ovjeka obilnog znanja i izuzetne inteligencije. Molim Allaha da mi oprosti! Bio sam u oitoj zabludi! Obavezno slijedi tog ovjeka, jer je ovo u to sam se uvjerio kod njega, suprotno onome to sam uo! 7. Imam Ebu Hanife zadobio je titulu mudtehida od onih koji se slau sa njegovim promiljanjem, ali i onih koji imaju drugaije stavove. Poznato je da je jedan od uvjeta za ispravnost idtihada da se mudtehid slui hadisima ahkama/hadisima koji tretiraju propise, a njih ima na hiljade! Kako je, dakle, mogue da se jedan od stupova idtihada ba kod ovog imama ne uvai?! 8. Ko temeljito analizira Ebu Hanifin mezheb ustvrdie da se ogroman broj njegovih erijatskopravnih zakljuaka temelji na autentinim hadisima. Ako se osvrnemo na Murteda ez-Zubejrijevo djelo El-Iqdu-l-devahiri-l-menife, fi edilleti Ebi Hanife, u kojem je autor sakupio hadise iz Ebu Hanifinih musneda koji se slau sa predajama est najpoznatijih hadiskih zbirki/El-Kutubu-s-

sitte, uoiemo da je taj broj, doista, veliki i da je neozbiljno i neutemeljeno tvrditi kako se Ebu Hanife sluio samo sa 17, 50 ili 150 hadisa i da je, ak i u tako malom broju grijeio i nije ih utemeljeno prenosio! 9. Ebu Hanife je sluao hadis i druge znanosti od 4.000 ejhova! Da je od svakog uitelja zapamtio samo po jedan hadis, bilo bi to 4.000 hadisa! Otuda se sasvim racionalnom doima izjava Jahja b. Nasra koji kae: Uao sam u Ebu Hanifinu kuu koja je bila prepuna spisa/papira! Upitao sam ga: ta je ovo? Odgovorio je: Ovo su hadisi! Ja prenosim samo manji dio onih od kojih se ima koristi! 10. Razlika izmeu Ebu Hanife i drugih muhaddisa je u tome to on nije pisao hadise i pravio hadiske zbirke, kao to su inili Malik i Ahmed, nego je taj posao prepustio svojim uenicima. Tako se navodi da su njegovi uenici, sluajui ga, sainili znaajan broj musneda. Najpoznatije hadiske zbirke nastale na taj nain su: - Kitabu-l-asar, Ebu Jusufa, - Kitabu-l-asari-lmerfu'a, Muhammeda b. Hasana e-ejbanija, - Kitabu-l-asari-l-merfu'ati we-l-mewkufe, istog sakupljaa, - Musned, Hasana b. Zijada el-Lu'lu'ija, - Musned, Hammada, Ebu Hanifinog sina. Ostali poznati autori koji su biljeili njegove musnede bili su: El-Vehbi, El-Harisi El-Buhari, Ibnu-l-Muzaffer, Muhammed b. Da'fer el-Adl, Ebu Nu'ajm El-Asbehani, Ebu Bekr Muhammed b. Abdu-l-Baki el-Ensari, Ibn Ibi-l-Avvam El-Sa'di, Ibn Husrev el-Belhi, Ebu-l-Muejjid Muhammed b. Mahmud El-Havarizmi i Ibn Ukde. Uz spomenutih 17 navedenih Ebu Hanifinih musneda, spominju se jo tri, Darekutnijev, te Ibn ahinov i Hatib el-Bagdadijev, to ini ukupno 2o Ebu Hanifinih musneda. Ebu-l-Muejjid el-Havarizmi (umro 665. god. po Hidri) u svojoj obimnoj knjizi, koja sadri 800 stranica i zove se Dami'u-l-mesanid, a koju je klasificirao shodno fikhskim pitanjima, izostavivi iz nje senede kojji se ponavljaju, kae: uo sam u amu neke neznalice kako umanjuju i devalviraju vrijednost Ebu Hanife, pripisujui mu vrlo slabo poznavanje hadisa, smatrajui da nema svoj musned kao to ima imam afija, ili muwetta', kakav je sainio imam Malik. To me je iniciralo da prikupim 15 Ebu Hanifinih musneda koje su sakupili istaknuti hadiski strunjaci! Poznati amski muhaddis emsuddin b. Tulun u djelu El-Fehrestu-l-evsatu i poznati misirski hafiz hadisa, Muhammed b. Jusuf es-Salihani, u svojoj knjizi Ukudu-l-diman istiu da su sluali i biljeili hadise koje prenosi Ebu Hanife. Tako Es-Salihani kae: Ebu Hanife je bio jedan od velikih hafiza hadisa i da nije bilo njegove izuzetne zainteresiranosti za hadis ne bi bio u mogunosti da rijei brojna erijatskopravna pitanja! Znaajno je napomenuti da Ebu Hanifin musned, koji je sakupio Ibn Ukde, kako navodi Bedr el-Ajni u djelu Et-Tarihu-l-kebiru obuhvata vie od 1.000 hadisa, u kojima se Ebu Hanife pojavljuje kao ravija! Imam Sujuti tvrdi da je Ibn Ukde bio pouzdani i veliki hafiz hadisa i da ga samo fanatici i suvie pristrasne osobe smatraju slabim! Treba spomenuti i to da Ebu Hanifin uenik Zufer, u svom djelu El-Asar,

spominje veliki broj hadisa koje izravno biljei od Ebu Hanife! Mislim da navedeni podaci sasvim dovoljno kazuju o o tome koliko je ovaj velikan uistinu poznavao hadis i hadiske predaje. Dvadeset Ebu Hanifinih musneda najbolja su potvrda za to! Pada, dakle, u vodu Ibn Haldunova optuba da je posredstvom ovog imama dolo samo 17 autentinih predaja. Analizirajui takve optube, dr. Mustafa Es-Siba'i, smatra da je Ibn Haldun doao do ovakvog zakljuka na temelju Malikovog Muvetta'a, koji prenosi Muhammed, Ebu Hanifin uenik, koji je ovom djelu pridodao i 13 hadisa koje prenosi Ebu Hanife i 4 hadisa koje od Ebu Hanife prenosi Ebu Jusuf, najpoznatiji Ebu Hanifin uenik, to skupa iznosi 17 predaja! Brojni autori su u ove i sline greke pali zahvaljujui pretpostavci da se u Kufi veoma slabo poznavao hadis, budui da to nije bio centar hadisa i muhaddisa. Meutim, oito je da se zaboravlja da je Kufa, upravo u Ebu Hanifino vrijeme, bila veliki islamski nauni centar, kao i to da je Ebu Hanife puno putovao i u druge naune centre toga vremena i da je, na taj nain, saznao za znatan broj hadiskih predaja! S druge strane, utemeljenjem Kufe, 17. god. po Hidri, ovaj grad postat e stjecite poznatih ashaba. Zna se da je Omer, r.a, poslao u Kufu Abdullaha b. Mes'uda, r.a, koji je bio poznati poznavalac velikog broja predaja koje su navedene u brojnim hadiskim zbirkama. Inae, on od Vjerovjesnika, s.a.v.s, prenosi 848 hadisa. Uz to, zna se da je Ibn Mes'ud, r.a, ubrajan meu najuenije ashabe Allahovog Poslanika, s.a.v.s! Kada se jo spomene da je ovaj veliki ashab umro u Kufi, 32. god. po Hidri, onda to uveliko dopunjuje sliku o mogunosti njegovog djelovanja u tom mjestu i ostavljanja jaeg utjecaja i velikog traga na uenjake koji su tu kasnije ivjeli! Ali b. Ebi Talib, r.a, bio je fasciniran uspjehom Abdullaha b. Mes'uda, r.a, rekavi za Kufu: Ovo mjesto je napunjeno znanjem/hadisom i fikhom! Tako e u Kufi od njega i njegovih uenika stasati 4.000 strunjaka raznih profila koji e biti svjetiljke tog mjesta! Dolaskom Alije, r.a, u Kufu jo vie se rasplamsao ar za izuavanjem raznih islamskih disciplina. Kada se u obzir uzme i injenica da se u Kufi nastanilo 1.500 ashaba, onda vie nema mjesta skepsi u vezi s tim da li je taj grad bio centar hadisa i drugih islamskih disciplina! Da li je Ebu Hanife preferirao analogiju u odnosu na hadis? Najbolji odgovor na to pitanje pronai emo u predaji koju sa senedom od Ebu Jusufa biljei Ibn Ebi-l-Avvam, u kojoj se navodi da je pri rjeavanju svakog erijatskopravnog pitanja Ebu Hanife traio od pripadnika svog naunog kruoka da iznesu sve hadise koji tretiraju to pitanje, pa bi, tek onda, nakon navoenja tih predaja, donosili konane zakljuke! Ibn Abdu-l-Berr navodi Ebu Hanifinu predaju u kojoj on jasno potcrtava svoj stav u vezi s tim pitanjuem,gdje govori o neutemeljenosti optube koja se navodi u nekim izvorima. Ebu Hanife kae: Allah prokleo onoga ko oponira Allahovom Poslaniku, s.a.v.s, s kojim nas je Allah poastio i spasio nas! Zna se da je koristio, kako je i sam izjavljivao, analogiju i svoje miljenje samo u krajnjoj nudi, kada za to nije imao provjerenih i sigurnih predaja! ak Ibn Kajjim el-Devzijje tvrdi da pripadnici hanefijskog mezheba smatraju

da je i slab hadis prei od analogije i njihovog miljenja! Kako je, onda, dolo do optube da je Ebu Hanife preferirao svoje miljenje u odnosu na hadis?! Kao odgovor na to moe se rei: 1. Da su pogledi i kriteriji, kada je u pitanju autentinost ili slabost prenosilaca hadisa, razliiti. Ebu Hanife bolje je poznavao svoje ejhove od kritiara hadisa koji su ivjeli i djelovali u vremenima nakon njega. 2.- Mudtehid, katkada, drugaije gleda na hadis od hadiskih strunjaka. Tako El-Lejs b. Sa'd ubraja 70 hadisa koje je Malik u svom Muvettau spomenuo, a ne oslanja se na njih u rjeavanju erijatskopravnih pitanja! To pitanje najbolje pojanjava Ebu Hanife kada kae: Primjer onoga koji trai hadis, a nije dobar fakih, je primjer farmaceuta, koji spravlja lijekove a ne zna za koje bolesti se koriste, sve dok ne doe ljekar koji to odredi. Takoe, muhaddis ne zna pravu intenciju hadisa dok ne doe fakih! Ibn Abdu-l-Berr biljei predaju Ubejdullaha b. Amra koji kae: Bio sam u drutvu sa El-A'meom, kada mu je doao jedan ovjek, postavivi mu pitanje iz erijatskopravne oblasti na koje mu on nije mogao odgovoriti. Taj ovjek bio je Ebu Hanife! El-A'me ga je upitao: Nu'mane, reci nam kakvo je rjeenje tog pitanja? On je odgovorio, a onda ga je El-A'me upitao: Otkuda ti to? Ebu Hanife mu odgovori: To je na temelju hadisa, koji si nam ti priao! Tada je El-A'me konstatirao: Mi muhaddisi smo kao famaceuti, a vi fakihi ste kao ljekari! 3. Objektivno sagledavajui vrijeme u kome je ivio Ebu Hanife i njegove aktivnosti na polju hadisa, mora se priznati da, doista, neki hadisi nisu doli do njega. To ne treba da udi ako znamo da ni svi ashabi koji su ivjeli sa Poslanikom, s.a.v.s, nisu znali sve hadise,niti su ih sve od njega prenosili. U nekim predjelima islamske drave prenoen je i prakticiran odreeni hadis, a u drugima nije, zavisno od ashaba koji prenosi dotini hadis. Nema nijednog ashaba koji je memorirao i prenosio sve hadise od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.! Tako se pouzdano zna da je bio nepoznat hadis o dizji za vatropoklonike ili hadis o kamati za Omera, r.a, sve dok ga o tome nije kasnije obavijestio Abdurrahman b. Avf, niti mu je bio poznat hadis o traenju dozvole za ulazak u kuu, dok ga sa njim nije, nakon smrti, izvijestio Ebu Musa el-E'ari, r.a. Takoe, on i Abdullah b. Mes'ud, r.a, nisu znali za hadis o tejemmumu, dok ih o tome nisu obavijestili Ammar, r.a, i drugi ashabi. Aia, Abdullah b. Omer i Ebu Hurejre, r.a, iako prenose najvie hadisa od Allahovog Poslanika, s.a.v.s, nisu znali hadis o meshu, dok ih o tome, nakon Vjerovjesnikove, s.a.v.s, smrti nisu upoznali Alija i Huzejfe, r.a. Hadis o zabrani privremenog braka bio je nepoznat Abdullahu b. Abbasu, r.a, dok ga o tome nisu upoznali ostali ashabi! Takvih primjera prepuna je islamska literatura. Da li se zbog toga sumnjalo u ashabe?! Naprotiv!!! Da li su zbog toga nazvani nepoznavaocima hadisa Allahovog Poslanika, s.a.v.s?! Naprotiv!!! Kako, onda, i po kojoj logici, optuivati Ebu Hanifu ako nije poznavao sve hadise Vjerovjesnika, s.a.v.s?!!! 4.- Ebu Hanifini kriteriji pri primanju i prenoenju hadisa bili su, doista, rigorozni. Ovom prilikom spomenut emo samo neke: A/ Da ne oponiraju Kur'anu. Ako su predaje oponirale jasnom tekstu Kur'ana,

on je takve predaje ostavljao i nije ih uope koristio. B/ Da ne oponiraju opepoznatom sunnetu. C/ Da ne oponiraju slinom hadisu. D/ Da ravija ne postupa suprotno hadisu koji prenosi E/ Da niko od prethodnih strunjaka u hadisu nije kritikovao taj hadis. F/ Da hifz/memorija prenosioca hadisa bude konstantna od momenta kada je hadis uo do momenta predaje hadisa drugome G/ Da se predaja u odnosu na druge ne karakterizira po bilo kakvim dodacima, bilo u lancu prenosilaca ili tekstu hadisa! Obzirom da se drugi muhaddisi ili fakihi nisu sloili sa svim ovim strogim kriterijima i da su bili blai u prihvatanju i prenoenju predaja, oni su prenijeli i zabiljeili vei broj hadisa, to uope ne znai da Ebu Hanife nije poznavao te predaje! Bitno je to znati kako se ne bi padalo u greke u koje padaju oni koji to ne znaju, ve bez argumenata ili sa vidljivom pristrasnou, napadaju ovog vanrednog imama! Zanimljivo je analizirati neka erijatskopravna rjeenja do kojih je doao Ebu Hanife. Za znatan broj tih rjeenja mnogi,neupueni u iroku lepezu Ebu Hanifinog poznavanja hadiskih znanosti, smatraju da ih je donosio iz svoje glave, a ne na temelju sunneta Allahovog Poslanika, s.a.v.s.! Uzmimo za primjer samo dizanje ruku u namazu. Po hanefijskom mezhebu to se ini samo jedanput i to prilikom stupanja u namaz, tzv. iftitahi-tekbir. Na emu Ebu Hanife temelji taj svoj stav: na analogiji ili na hadisu? Pogledajmo: Kada se jednom prilikom Ebu Hanife sastao sa poznatim El-Evza'ijem, on ga je upitao: Zato vi ne diete ruke prije odlaska na rukju i nakon dizanja sa rukjua?! Ebu Hanife mu je odgovorio: Zato to o tome nema nijedne autentine predaje od Vjerovjesnika, s.a.v.s.! El-Evza'i je odmah reagovao: Kako nema kada je meni Zuhri prenio od Salima, on od svog oca, a on od Vjerovjesnika, s.a.v.s, da je on dizao ruke kada je stupao u namaz, prije odlaska na rukju i prilikom vraanja sa rukjua! Ebu Hanife mu je na to odgovorio: Meni je prenio Hammad, od Ibrahima, on od Alkame i El-Esveda, a njih dvojica od Abdullaha b. Mes'uda, r.a, da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, dizao ruke samo pri stupanju u namaz i da to vie nije inio do zavretka namaza! El-Evza'i tada ree: Ja tebi prenosim od Zuhrija, on od Salima a on od Ibn Omera, r.a, a ti meni kae: Prenio mi je Hammad od Ibrahima ?! Tada mu Ebu Hanife ree: Hammad je bolji fakih od Zuhrija, Ibrahim od Salima, a Alkame nije ispod Ibn Omera, s tom razlikom to je Ibn Omer ashab! El-Esved je vrlo vrijedan i pouzdan! A Abdullah je Abdullah! (Mislei na Abdullaha b. Mes'uda, r.a.). Nakon te argumentacije El-Evza'i je uutio! Spomenuti primjer nije iznesen da bi se oponiralo stavu onih koji smatraju da u namazu treba vie puta dizati ruke! Naprotiv! To je uinjeno samo za to da skepticima uini dostupnim Ebu Hanifino poznavanje hadisa i oslanjanje na sunnet Allahovog Poslanika, s.a.v.s, kako im se ne bi poturale podvale rasute po kojekakvim izvorima. Neznanje, zavist i mrnja esto su bili uzrok da se veliki doprinos islamskih uenjaka prikrije ili da se to pokuava to uiniti. Kada je u pitanju Ebu Hanife, te njegovo zanimanje, znanje i doprinos ovoj izuzetno vanoj islamskoj oblasti, to se posebno moe uoiti. Srea pa je u svakom vremenu

bilo onih koji su, svojom objektivnou i naunom utemeljenou, skidali veo zaborava ili oblake mrnje sa istinskih islamskih uenjaka. Ovaj tekst pokuaj je da se svijetlim zrakama injenica rastjera magla zaborava sa ovog genija. Jo u mladosti se Ebu Hanife poeo interesovati za za hadis i hadiske znanosti. Veliki muhaddisi i hadiski kritiari spominju njegovo zanimanje za hadis i putovanje u potrazi za novim hadisima. Tako poznati hafiz hadisa Ez-Zehebi tvrdi da je Ebu Hanife pokazao izuzetnu panju spram hadiskih predaja i da je, u potrazi za njima, puno putovao.(1) Na drugom mjestu kae: Ebu Hanife je, zaista, uloio dosta truda u potrazi za hadisom, a to se posebno primjeivalo nakon 100. god. po Hidri!(2) Dakle, posebnu angairanost u ovoj oblasti iskazao je poslije dvadesete godine ivota! U drugom djelu hafiz Ez-Zehebi kae da je Ebu Hanifin najvei uitelj u hadisu bio Ata' b. Ebi Rebah, koga je Ebu Hanife sluao u Mekki!(3) Potrebno je istai da je Ata b.Ebi Rebah el-Kurei (umro 114. ili 115.god. po H.) bio jedan od najveih imama i fakiha meu tabi'inima. Ibn Sa'd za njega kae da je bio pouzdan u hadisu i da je izuzetno dobro poznavao tu oblast. Ibn Abbas, r.a, nakon to je bio upitan za neku fetvu, zaueno je zapitao: Mekkelije, to se sakupljate oko mene a meu vama je Ata'?! (4 ) Veliki muhaddis Husejn b. Ali es-Sajmiri, uitelj Hatiba el-Bagdadija, citira Harisa b. Abdurrahmana koji je rekao: Prisustvovali smo halkama Ata'a b. Ebi Rebaha poredani jedni iza drugih. Kada bi doao Ebu Hanife, Ata' je traio od nas da proirimo na krug, a onda bi ga pozvao u svoju blizinu i pokazao mu mjesto u proelju halke!(5) Iz ovog primjera jasno se da primijetiti da je Ebu Hanife bio najcjenjeniji uenik poznatog Ata'a! Imam Abdu-l-Vehhab e-a'rani navodi da je Ebu Hanife saznavao hadise preko svog uitelja Ata'a, a Ata', obzirom da je bio uenik Ibn Abbasa, r.a., saznavao je hadise od njega. (6) Koliko se Ebu Hanife angairao na prikupljanju i prouavanju hadisa najbolje svjedoi primjer Mis'ar b. Kidama, pouzdanog hafiza hadisa iz Iraka, koji, prisjeajui se, kae: Izuavali smo hadis zajedno sa Ebu Hanifom pa nas je nadmaio! Natjecali smo se u zuhdu, pa nas je prevaziao! Rjeavali smo erijatsko-pravna pitanja, pa je on dostigao ono to ve znate! (7) Kolika je bila njegova elja za saznavanjem hadisa Allahovog Poslanika, s.a.v.s, najbolje svjedoi predaja koju sa lancem prenosilaca biljei Ibn Abdu-l-Berr, u kojoj Ebu Hanife kae: Kada sam 93. god. po Hidri sa ocem otiao na had imao sam 16 godina. Tom prilikom sam vidio jednog starca oko kojeg su se ljudi okupili. Upitao sam oca: Ko je onaj starac? Odgovorio je: To je Abdullah b. El-Haris b. Duz', jedan od Poslanikovih, s.a.v.s, ashaba! Upitao sam ga ponovo: ta bi se od njega moglo iskoristiti? Rekao mi je: Hadisi koje je uo od Vjerovjesnika, s.a.v.s.! Zamolio sam ga da mu se pribliimo kako bih neto uo. Kada sam mu se pribliio, uo sam kako navodi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: Ko razumije vjeru, Allah e zadovoljiti njegove potrebe i opskrbie ga odakle se ni ne nada! (8)

Ebu Hanife je, nakon Kur'ana, svoje fikhske stavove temeljio na drugom izvoru erijatskog prava sunnetu! Otkuda, onda, u nekim islamskim izvorima zakljuci da je Ebu Hanife preferirao analogiju u odnosu na sunnet?! To pitanje zahtijeva opsene analize koje su ve sainili brojni islamski uenjaci, meu njima ejh Muhammed Ebu Zehre, dr. Mustafa Es-Siba'i, Muhammed Ebu Zehv i dr. Takva optuba bila je prisutna jo za njegova ivota. Sam Ebu Hanife o tome kae: Lau, tako mi Allaha! Potvaraju nas svi oni koji kau da preferiramo analogiju nad sunnetom! Zar je potrebno pribjegavati analogiji nakon jasnog teksta hadisa?! (9) On je pribjegavao analogiji samo kada nije imao teksta hadisa i to kada je bio u krajnjoj nudi, kako i sam tvrdi: Mi smo se sluili analogijom samo u krajnjoj nudi i to ako nismo mogli nai nikakav dokaz u Kur'anu, sunnetu i praksi ashaba! (10) Poznata je i njegova izjava u kojoj naglaava da sve to je dolo autentinom predajom od Vjerovjesnika, s.a.v.s, drage volje je uvaavao i u tome zuope nije bilo razilaenja. Ono to je dolo od ashaba, izabirali su, a ono to je dolo nakon te generacije, uvaavali su ili odbacivali, jer su i oni ljudi, skloni i pogoditi i pogrijeiti! (11) Tako je Ebu Hanife, na primjedbu Ebu Da'fera el-Mensura da daje prednost svojim zakljucima nad sunnetom Allahovog poslanika, s.a.v.s, odgovarao da to nije istina, ve je injenica da on preferira Allahovu Knjigu, sunnet Vjerovjesnika, s.a.v.s, a zatim miljenje Ebu Bekra, Omera, Osmana i Alije, a onda i ostalih ashaba! Meutim, u generacijama nakon njih, kada doe do razilaenja, tek tada je koristio analogiju, jer, kako napominje, izmeu Allaha i Njegovih robova nema rodbinskih niti drugih veza, pa, prema tome, to su generacije nakon ashaba pree ili blie Allahu od nas! (12) Oito je da su napadi na Ebu Hanifu nastali zbog toga to je on uvjetovao stroije kriterije u primanju i prenoenju hadisa, posebno u adaletu /pravednosti i dabtu /preciznosti i to daleko vie nego to su uvjetovali ostali muhaddisi i islamski pravnici. S druge, pak, strane, Ebu Hanife je smatrao da je jai hadis koji prenosi ravija koji je muhaddis ali i fakih u isto vrijeme, nego onaj hadis koji prenosi samo muhaddis, jer je fakih osoba koja dobro poznaje vjeru i erijatskopravne propise, pa je, otuda, smatrao da su muhaddisi kao apotekari a fakihi kao ljekari! (13) Inae, uenjaci iz Iraka postavili su stroge kriterije u prihvatanju predaja, pa su vie voljeli utvrditi da neku predaju sigurno prenosi ashab ili tabi'in, nego da kau da je dola od Vjerovjesnika, s.a.v.s, ako, doista, nisu sigurni u to! Otuda je izgledalo da Ebu Hanife ne uvaava brojne hadise i da preferira svoje miljenje. Meutim, razlog je jedino u opreznosti da se na neutemeljenoj predaji ne donose erijatskopravni zakljuci! (14) Muhammed Ebu Zehv tvrdi da je apsolutna la optuba na raun Ebu Hanife da je preferirao svoje miljenje u odnosu na hadis! On tvrdi da je svoje stavove temeljio na miljenjima ashaba, ako bi nedostajali autentini hadisi koji tretiraju odreenu erijatskopravnu oblast. ak je uvaavao i temeljio svoje stavove na mursel-predajama, dok su brojni islamski pravnici to

odbacivali! (15) Inae, poznata je praksa velikih imama da svoje fikhske zakljuke nisu temeljili na nesigurnim predajama. Tako se biljei da Imam Malik oponira na 70 mjesta sunnetu koji nije autentian, a svoje stavove temelji na analogiji, pa, i pored toga, nije optuen da preferiara svoje miljenje nad sunnetom! (16) Veina uenjaka u svojim djelima potvruje imamet ovog genija u hadisu i hadiskoj znanosti. Tako Ebu Davud es-Sidistani, poznati autor Sunena, jedne od est najpoznatijih hadiskih zbirki, tvrdi: Allah se smilovao Maliku, afiji i Ebu Hanifi koji su bili imami u hadisu! (17) Hafiz ez-Zehebi u svom Mizanu-l-i'tidalu, u kojem je kritikovao brojne muahaddise zbog nekon nedostataka: nepreciznosti, slabosti, lai i sl., u uvodu ovog djela napominje da u njemu nije kritikovao, niti je spomenuo imena uvenih imama, koji se stoljeima slijede zbog njihove iskrenosti, utemeljenosti i uenosti, kao to su Ebu Hanife, afija i Buhari, a ako ih i spomene, kako napominje, onda je to u pozitivnom kontekstu! Meutim, i pored toga, neko je u izdanju Daru-l-fikra ubacio da se na Ebu Hanifu Ez-Zehebi kritiki osvre, to oponira upravo onome to je sam Ez-Zehebi naveo u uvodu ove svoje knjige! (18) Oito je da je neko iz pristranosti i mezhebske zaslijepljenosti ubacio tekst koji uope nije napisao hafiz Ez-Zehebi! Moe se slobodno konstatirati da ta osoba iz svoje fanatinosti i zaslijepljene mrnje nije uspjela primijetiti da je hafiz Ez-Zehebi ve u uvodu ovog svog znaajnog djela eksplicite napomenuo da se nee kritiki osvrtati na uvene imame kakvi su Ebu Hanife, afija i Buhari! (19) Iz tog postupka vidi se da mrnja oiju nema, a i kada ima oi vida nema!!! Ebu Hanifino izuzetno poznavanje hadiske discipline El-Derhu ve-t-ta'dilu /o povredivosti i nepovredivosti prenosilaca hadisa, jasno raspoznaje uveni hafiz u hadisu imam El-Bejheki, koji uvaavajui njegovu ocjenu o nepovredivosti i autentinosti Ata b. Ebi Rebaha i povredivosti i slabosti Dabira El-Du'fija, priznaje Ebu Hanifi posebnost u ovoj hadiskoj oblasti! (20) Imam Ez-Zehebi, kada spominje Dabira b. Jezida el-Du'fija el-Kufija, jednog od i'ijskih muhaddisa, uz ostale, takoe uvaava Ebu Hanifinu kritiku ovog muhaddisa, za koga je Ebu Hanife ustvrdio od njega nije vidio veeg laca. (21) Tu Ebu Hanifinu ocjenu uvaava i imam Tirmizi, iznosi je i slae se s njim! (22) Hakim En-Nejsaburi u svom poznatom djelu Ma'rifetu ulumi-l-hadisi, u poglavlju koje tretira poznate i pouzdane imame u hadisu iz generacije tabi'ina i etba'i-t-tabi'ina, izmeu ostalih, navodi i Ebu Hanifu, to eksplicite govori o njegovoj izuzetnoj poziciji kao imamu u hadisu, meu najveim autoritetima hadiske znanosti. (23) Ibn Tejmijje sa velikim respektom govori o Ebu Hanifi (24) nazivajui ga jednim od najpoznatijih imama, napominjui da je znaniji i vei fakih od Tahavija i slinih!( 25) Na drugom mjestu Ibn Tejmijje spominje da su

etverica velikih imama bili imami i u hadisu, i u tefsiru, i u tesavvufu i u fikhu! (26) Ibnu-l-Kajjim el-Devzijje, takoe, sa izuzetnim respektom, uporeuje Ebu Hanifu sa afijom, Ahmedom, Malikom, Ebu Jusufom, Buharijom i dr. (207) Dakle, svi navedeni velikani hadiske i, uope, islamske znanosti, kao to su Ebu Davud, Tirmizi, Hakim, Bejheki, Ibn Abdu-l-Berr, Ibn Tejmijje, Ibnu-l-Kajjim i brojni drugi, sloili su se da je Ebu Hanife bio jedan od poznatih imama i u hadisu, ije su miljenje i ocjena bili izvor kasnijim generacijama za oblast povredivosti i nepovredivosti prenosilaca hadisa, u sluaju skrivenih mahana u hadisu, u ocjeni teksta hadisa i drugim segmentima ove znanosti! Veliki broj hadiskih strunjaka, i u prolosti i u novije vrijeme, priznaju mu preciznost, memoriju i utemeljenost prilikom prenoenja hadisa. Tako Abdullah b. Davud el-Hurejbi zakljuuje: Muslimani u svojim namazima treba da ue dove za Ebu Hanifu, zbog njegove brige, uvanja i doprinosa sunnetu i fikhu! (28) ejhu-l-islam Ibn Tejmijje zakljuuje: Uenjaci kao to su Se'id b. Musejjeb, Urve b. Zubejr, Hasan el-Basri, Ebu Hanife, Ebu Jusuf, Muhammed b. Hasan, Malik, afi', Ahmed, Ibn Derir et-Taberi i dr. danonono su traili znanje i nita drugo ih nije zaokupljalo. Oni su nekada preferirali stav jednog, a nekada drugog ashaba, onako kako su smatrali na temeljima erijata! (29) Ibn Tejmijje, spominjui islamske uenjake koji su bili predvodnici u brojnim islamskim disciplinama, svaki put navodi i Ebu Hanifu kao jednog od nezaobilaznih islamskih autoriteta koji je bio i ostao izvor i inspiracija generacijama muslimana poslije njega!(30) Njegovo izuzetno poznavanje hadisa jasno potcrtava Imam es-Serhasi, kada kae: Ebu Hanife bio je najvei poznavalac hadisa u svoje vrijeme! Meutim, zbog njegovog rigoroznog kriterija u pogledu preciznosti ravija i prevelike opreznosti da se slabe predaje ne pomijeaju sa autentinim, malo je prenosio hadis! (31) Otuda, kako tvrdi imam Alauddin el-Kasani, hadisu koji je Ebu Hanife, na temelju svojih kriterija, proglasio autentinim, niko nakon njega nije uspio nai mahanu i nedostatak! (32) Imam emsuddin es-Salihi e-afi'i tvrdi da Ebu Hanife spada u najvee hafize hadisa! On zakljuuje da je on prvi izvlaio erijatskopravna rjeenja iz hadisa, i sa uenjem se pita: Kako bi mogao izvui toliko zakljuaka i rijeiti toliko erijatsko-pravnih pitanja da nije dunu panju posvetio hadisu!? (33) Imam El-Adluni tvrdi da je Ebu Hanife bio najvei znalac Kur'ana i sunneta, jer se, naprosto, o erijatskopravnim rjeenjima ne moe ni raspravljati bez decidnog poznavanja ova dva fundamentalna izvora islama! On je u svoje djelo Igdu-l-devheri-s-semin, koje sadri 40 hadisa iz najpoznatijih hadiskih zbirki, uvrstio, izmeu ostalih, i hadis iz Ebu Hanifinog Musneda, priznavi tako da ga smatra strunjakom i u oblasti hadiskih znanosti! (34) Njegovu izuzetnu nadarenost kao kritiara hadisa u poznatoj hadiskoj disciplini povredivosti i nepovredivosti prenosilaca hadisa/*Ilmu-l-derhi ve-t-ta'dili*, istiu hafiz Abdul-Kadir el-Kurei, Imam Tirmizi, Hafiz Bejheki, Es-Sehavi, Ibn Hibban, Ibn Adijj, Ibn Abdu-l-Berr, Ibn Hazm, Hakim en-Nejasuburi, Ez-Zehebi, Ebu Hajjan el-Endelusi, Ibn Kesir i brojni drugi. (35) Brojni muhaddisi su vremenom pokuali skinuti etiketu sa Ebu Hanife, kao

nedovoljno upuenog u hadisku znanost, to mu je od strane neznalica, zavidnika i mezhebskih fanatika nalijepljena. Tako su hafizi hadisa: El-Mizzi, Ez-Zehebi, Et-Turkmani, Ebu-l-Mehasin el-Husejni eEt-Tarabulsi, Ibn Kesir, En-Nevevi, Es-Sem'ani i dr. potroili puno vremena da dokau da ovaj genije nije nita manji strunjak u hadisu, nego to je npr. bio u fikhu! (36) Svi oni slau se da je bio izuzetno strog u prenoenju hadisa, oslanjajui se na konstataciju Jahja b. Me'ina, koji je rekao: Ebu Hanife bio je pouzdan u hadisu! On je prenosio samo onaj hadis koji je precizno zapamtio a nije prenosio one u koje nije siguran! (37) Nakon proiavanja brojnih tekstova koji negativno tretiraju ovog uenjaka, mali broj autora kasnijih generacija navodi optube na njegov raun. Jedan od rijetkih koji ga optuuju za slabost je ejh Muhammed Nasiruddin el-Albani. Kada on citira hadis: Kada se pojavi zvijezda /Surejja, podigne se nesrea sa stanovnika svakog podruja! (38) Taj hadis prenosi Ebu Hanifin uenik Muhammed b. Hasan, od Ebu Hanife, on od Ata' b. Ebi Rebaha, a on od Ebu Hurejre, r.a, merfu'-predajom. Inae, posredstvom Ebu Hanife ovaj hadis biljee Es-Sekafi u El-Fevaidu, Taberani u El-Mu'demu-l-evsatu i El-Mu'demu-s-sagiru i Ebu Nu'ajm u Ahbaru Asbehan. (39) ejh El-Albani tvrdi da su sve ravije citiranog hadisa pouzdane, izuzev Ebu Hanife, koji se, uprkos utemeljenosti u fikhu, smatra slabim u pogledu pamenja. On navodi da to smatraju Buhari, Muslim, Nesai, Ibn Adijj i drugi, pa zbog toga Ibn Hader u Takribu-t-tehzibu, spominjui Ebu Hanifinu biografiju istie samo da je bio poznati fakih! (40) Meutim, Ibn Hader nigdje ne optuuje Ebu Hanifu za lou memoriju, niti za neku drugu slabost u hadisu, pa se, otuda, ejh Muhammed Abdu-r-Reid en-Nu'mani pita: Kako je muhaddis, kakav je bio ejh El-Albani, zakljuiti iz Ibn Haderovih rijei: poznati fakih, da je slab prenosilac hadisa???!!! (41) ejh En-Nu'mani dalje se pita: Kako ga je Jahja b. Me'in, jedan od najveih hadiskih kritiara svih vremena, mogao nazvati pouzdanim (42) a ejh El-Albani slabim???!!! Oito je da su neki hadiski kritiari opovrgli svoju prethodnu ocjenu o nekom prenosiocu. Tako Nesai u svom djelu o slabim prenosiocima kae: Ebu Hanife nije jak u hadisu! (43) Meutim, oito je, da je vremenom Nesai promijenio svoju ocjenu, to jasno potvruje hadis koji navodi u Es-Sunenu-l-kubra, a iji sened smatra slabim zbog Asima b. Omera, jednog od prenlosilaca ovog hadisa. Iako se u ovom rivajetu spominje i Ebu Hanife, kao prenosilac ovog hadisa, Nesai ga ne uvrtava u red slabih prenosilaca, to jasno upuuje na promijenjen stav spram Ebu Hanife! (44) Otuda, ejh En-Nu'mani ne moe shvatiti pretjerivanje pojedine uleme u napadima na ovog genija. (45) To, takoe, nije mogao shvatiti ni veliki hafiz hadisa Ibn Abdu-l-Berr, koji je konstatirao: Pretjerali su muhaddisi u kritici Ebu Hanife i preli su svaku mjeru u tom pogledu! (46) Slino konstatira i Jahja b. Me'in, savremenik Ahmeda b. Hanbela, kada kae: Doista su neki od nas pretjerali u kritici Ebu Hanife i uenjaka iz njegovog mezheba! (47) Otuda ejhu En-Nu'maniju ne preostaje nita drugo, nego da zakljui ustima El-Hurejbija, jednog od poznatih muhaddisa, da je negativan stav spram Ebu Hanife rezultat neznanja ili zavisti!!! (48)

Ebu Hanife umro je kao ehid,poto je otrovan! To tvrde Ez-Zehebi i brojni drugi autori. (49)Naime, halifa El-Mensur pribojavao se Ebu Hanifinog djelovanja ak i iz zatvora, gdje ga je strpao jo 146. god. po Hidri, pa je odluio otrovati ga, kako bi ga se rijeio, 150. god. po H. (50) Postoje razilaenja u pogledu godine njegove smrti. Neki navode 150, neki 151, a neki 153. Godinu po Hidri. Najvei broj autora slae se da je, prema dostupnim podacima, umro 150. god. po Hidri i da je bio napunio 70 godina ivota. (51) Na vijest o smrti ljudi su u grupama pristizali na njegovu denazu. Prvu denazu mu je klanjalo 50.000 ljudi! (52) Nakon toga, jo pet puta mu je klanjana denaza, kako tvrdi Ibn Kesir, zbog ogromne guve i velikog broja ljudi koji su stalno pristizali. (53) ak postoje predaje da mu je denaza klanjana narednih dvadeset dana! (54) Ebu Hanife je Allah mu se smilovao - ukopan u Bagdau, to navode brojni autori. Politicki stavovi Ebu Hanife Puno ime Ebu Hanife je En-Numan bin Sabit bin Zevti El-Farisi.(1) Roen je 80. godine po hidri u Kufi, Iraku, u perzijanskoj porodici dobro poznatoj po trgovini svilom. Umro je, saglasili su se gotovo svi historiari, 150. godine u zatvoru, i to nakon to je odbio da bude postavljen kadijom Bagdada(2). Postoje, meutim, druge, dodue slabe i kod mnogih neautentine, predaje koje govore da ga je halifa El-Mensur (158), nakon to je odbio da bude imenovan kadijom, zatvorio i onda otrovao. Ili ga je otrovao zbog javnog i glasnog podbadanja i hukanja masa da participiraju u pobuni Ibrahima bin Abdullaha (145) u Basri 145. godine. U treim pak predajama stoji da je pretrpio bolne muke zbog odlunog i ustrajnog odbijanja ponuene mu kadijske slube, ali da je nakon toga puten. Umro je poslije svega u svojoj kui prirodnom smru.(3) Otac Ebu Hanife, Sabit, nije bio nikada rob kao to je bio sluaj sa brojnim Perzijancima. Bio je slobodan, bogat trgovac svilom i vrst vjernik. Dok je jo bio mali, imao je jedinstvenu priliku da sretne Aliju ibn Ebi Taliba (40) koji je pri tom susretu zamolio Allaha d.. da mu i njegovom potomstvu podari abundantno blagostanje i sreu.(4) Takoe se prenosi da je Ebu Hanifin djed poklonio Aliji paluze za jedan od perzijskih praznika, najprobabilnije za novu godinu.(5) Ovako neto u ondanje vrijeme zasigurno su mogle initi samo bogate i dobro razglaene familije. Ebu Hanifa je stigao ashaba Enesa ibn Malika (93) i osobno se jo kao dijete u nekoliko navrata suelio s njim kada bi ovaj okazionalno dolazio u Kufu(6). Neki meutim dre da je stigao etiri ashaba: Enesa ibn Malika i Abdullaha ibn Ebi Evfaa u Kufi; Sehla ibn Sada Es-Saidija u Medini; i Ebu Et-Tufejla Amira ibn Vasila u Mekki, ali nijednog od njih nije sreo, niti je tradirao od njih. U nekim dosta pretjeranim i stoga neprihvatljivim predanjima, a koja se najee pripisuju nekim njegovim fanatikim sljedbenicima, stigao je numerne ashabe koje je lino uo i prenio od njih.(7)

Ebu Hanifa je jedan od etiri velika imama ije mezhebe u fikhu danas veina muslimana slijedi. Ostala tri imama su Malik ibn Enes (179), Muhammed ibn Idris E-[afii (204) i Ahmed ibn Hanbel (241). Ebu Hanifa je uio i stekao znanje kod onda najeminentnijih islamskih pravnika i muhaddisa, a posebno od onih u Iraku. Od njega su kasnije uzeli fikh mnogi, od kojih su neki uivali zavidno poastvovan status u dravi.(8) Ukazaemo samo na Ebu Jusufa (172) i Muhammeda (189), dvojicu vrhovnih kadija u abbasijskoj dravi koje su vladari imenzno uvaavali. Zahvaljujui njima, hanefijski mezheb se brzo proirio i postao oficijelnim fikhskim mezhebom u mnogim krajevima islamske drave. Prije aktivnog bavljenja fikhom, Ebu Hanifa je kao mladi bio zaokupljen trgovinom svilom slijedei time utrtu praksu svojih predaka. Imao je zato vrlo malo kontakta sa naukom i ulemom. No, to je bilo sasvim dovoljno da impresionira one oko sebe svojim nesvakidanjim darom za naukom. O ovome veli Ebu Hanifa: Proao sam jednom pored Amira E-[abija (103) koji me zovnu i ree: Koga ti obino posjeuje od uleme? Rekao sam mu: Nikoga, slabo sam uopte zainteresovan za nauku i ulemu. Ja sam vazda na pijaci, tamo radim. Rekao mi je: Vidim u tebi ekstraordinarnu bodrost i ivost, i zato ti sugeriem da se pone okretati nauci i onima koji su dobro u nju upueni. Ovo je bila startna taka, priznaje Ebu Hanifa, da se pone ozbiljnije baviti naukom.(9) Ali, kojom naukom, pitamo se. Mogao se baviti jednom od tri slijedee u ono vrijeme najdominantnije islamske naune discipline: ilm el-kelam (dogmatika, spekulativna ili skolastika teologija), hadis Boijeg poslanika a.s. i fikh. Iz mnotva, nerijetko meusobno proturjenih predaja po ovom pitanju, da se izvesti konkluzija da se Ebu Hanifa punim entuzijazmom prvo latio ilm el-kelama. Mislio je da je to nejkreposnija i najkorisnija, kako osobno za njega tako i za cijelo drutvo, nauna disciplina. Kasnije je ovako priznao: Data mi je mo polemisanja pa sam inicijalno proveo dugo vremena neumorno prakticirajui ilm el-kelam. Parniio sam se s razliitim grupacijama (Irak je bio kolijevka ove nauke i nesporno najzapaenije stjecite metekellimuna) branei odreene doktrine. Basra je bila najei centar gdje su se neprestano prelamala koplja mnogih rivala predstavnika razliitih sekti. To me je ponukalo da je u kratkom periodu posjetim preko dvadeset puta. Diskutirao sam najvie i najintenzivnije sa haridijskim sub-sektama kao to su Ebadije i Saferije. Neuzdrmano sam smatrao da je ilm el-kelam zbilja najizvrsnija islamska nauka. Meutim, nakon izvjesnog vremena, kada sam ozbiljno kontemplirao, shvatio sam da se nai prethodnici, ashabi, nisu nikako upuatli u ovakave rasprave - ak su ih kategoriki osuivali -, a bili su znaniji od nas i sposobniji da to ine. Spoznao sam da su zauzvrat izuavali podruje erijata i fikha; uili su srano i druge poduavali; uzajamno su konfrontirali nove bez presedana probleme u islamskoj zajednici i zajedno davali erijatske pravne odgovore na njih. Eto takvi su bili nai prethodnici. Poto mi se sve ovo izbistrilo, okrenuo sam se njima i onome to su oni radili. Adoptirao sam njihov model. Uvidio sam da zastupnici ilm el-kelama ne posjeduju karakteristike i svojstva ashaba, a niti su im metode djelovanja kao kod njih. Oni su nezgrapni ljudi, naprasita i svirepa srca, i svejedno im je to su esto u oiglednoj suprotnosti sa Kuranom, sunnetom i praksom selefa. Nemaju

dovoljno suzdranosti i bogobojaznosti...(10) Zbog Ebu Hanifine aktivne participacije u burnom dijalektikom ilm el-kelamskom ratu, optuivan je od strane svojih neprijatelja da je bio murdia(11), zatim dehmija(12), te da je zagovarao da je Kuran kreiran. Istina ove optube su artikulisane ni zbog eg drugog do zbog izgarajue elje nekoliko individualaca ili grupa da se oteti i sroza reputacija Ebu Hanife kao renomiranog znalca i imama u fikhu za koga je nekoliko decenija nakon njegove smrti E-[afija rekao: Ljudi ovise o Ebu Hanifi u fikhu.(13) Sufjan Es-Sevri (161) je za njega rekao: Ebu Hanifa je bio najznaniji pravnik na zemlji u svom vremenu.(14) Abdullah ibn Mubarak (181) je similarno iskazu Sufjana Es-Sevrija rekao: Ebu Hanifa je doista bio najznaniji pravnik na cijeloj zemlji.(15) O vrlinama i pohvalnim djelima Ebu Hanife jo se iznosi da je svaku no uio plaui Kuran; etrdeset godina je klanjao sabah s jacijskim abdestom; prouio je Kuran na lokaciji gdje je docnije umro najmanje sedam hiljada puta itd.(16) Jednom je Ebu Hanifa usnio iskopan mezar Boijeg Poslanika a.s.. Kada se probudio poslao je ko e zatraiti objanjenje od Muhammeda Ibn Sirina (110), ondanjeg famoznog komentatora snova. Ibn Sirin je prokomentarisao: Ko je usnio ovaj san bie obasut znanjem kao niko prije njega. (17) Zato bi bilo najpovoljnije odbaciti spomenute optube izjavama lino Ebu Hanife, a koje su univerzalno prihvatili gotovo svi islamski historiari i ivotopisci. Po pitanju prve optube da je bio murdia, Ebu Hanifa je ovako proklamisao u svojoj tezi El-Fikh el-ekber: Mi ne tvrdimo da grijesi ne tete vjerniku; niti tvrdimo da on nee biti baen u vatru; niti tvrdimo da e u njoj vjeno ostati, iako je grijean kao jedan od pravovjernih napustio ovaj svijet. Takoe ne tvrdimo - kao to MURD@IE ine - da e naa dobra djela obavezno biti ukabuljena a pokuena obavezno oprotena. Ali, mi pouzdano tvrdimo kada ovjek uradi neko dobro djelo ispunivi sve njegove klauzule tako da ono bude slobodno od bilo kakvih poroka i mana, ne ponitivi ga nevjerstvom, apostazijom ili nemoralom doklegod ne napusti ovaj svijet kao vjernik - Allah d.. mu ga zasigurno nee zanemariti, primie mu ga i adekvatno ga nagraditi. [to se tie runih i omrznutih djela, izuzev irka i nevjerstva, za koje se njhov izvrilac nije pokajao sve do svoje smrti kao jedan od pravovjernih - ona e biti ovisna o Allahu d..: ako htjedne kaznie ga u vatri, a ako htjedne oprostie mu i nee ga kazniti.(18) [to se tie druge potvore da je bio dehmija, slaba je i neosnovana, jer je dobro znano da je Ebu Hanifa polemisao o koncepciji imana sa Dehmom ibn Safvanom, zaetnikom Dehmija. Na kraju ga je porazio i okrivio za nevjerstvo i apostaziju.(19) A to se tie tree izmiljotine da je propagirao stvorenost Kurana, i ona je krajnje slaba. Naime, dovoljno je prononsirano da je Ebu Hanifa afirmirao bespoetnost Kurana. U njegovoj tezi El-Fikh el-ekber stoji: Kuran je Boiji govor, ispisan na stranicama, prezerviran u memoriji, iitavan jezikom, objavljen Poslaniku a.s.. Nae izgovaranje Kurana je stvoreno, dok Kuran sam po sebi nije stvoren, od iskona je.(20) Ebu Hanifa je ivio i djelovao u emevijskoj i abbasijskoj dravi. U prvoj je proveo 52 godine (80-132). To je bio period - a posebno onda kada je Ebu Hanifa intelektualno sazrijevao - deterioracije i konanog pada emevijskog

politikog establimenta. U drugoj je ivio 18 godina (132-150). To je bila faza tranzita vlasti iz emevijskog u abbasijsko okrilje, i jo faza konsolidacije vlasti u rukama Abbasija i njihovih politikih perzijanskih saveznika. U ovom lanku emo pokuati analizirati politike stavove Ebu Hanife prema emevijskim i abbasijskim vladarima. Ebu Hanife i emevije Emevije su bili u dahilijjetu jedna od najbogatijih i najistaknutijih kurejevikih familija kome je pripadalo militantno i politiko prvenstvo. Nakon dolaska Islama, bili su najei protivnici poslaniku a.s. i prvim muslimanima bojei se da e im ekspanzijom Islama i njegovih vrijednosti oslabiti socijalna pozicija, ekonomski interesi i politika hegemonija. Meutim, veina njih je ipak obgrlila Islam, i to na dan liberiranja Mekke, kada im je Poslanik a.s. oprostio sva u prolosti uraena zlodjela. Otada su kao novi lanovi po njih nove zajednice postepeno, ali nezapaeno, poeli uplivavati u neke dravne poslove. Prvi ko ih je ozbiljno i slubeno introducirao u dravnom aparatu bio je Omer ibn El-Hattab (23) koji je imenovao Muaviju ibn Ebi Sufjana (60) za guvernera Sirije. To je zaista bila inauguracija novog, eljno oekivanog, perioda za emevijski klan. Status im je vizibilno ojaao gotovo na svim poljima poto je hilafet preao u ruke Osmana ibn Affana (35), takoe Emevije. Nakon krvolonog ubistva Osmana 35. godine, odugovlaili su sa priznavanjem Alije, etvrtog halife, sve dok ovaj ne rijei pitanje ubistva svog prethodnika: ko je (su) toboe atentator(i) i kako mu (im) presuditi? Na kraju je 37. godine neminovno izbio krvavi rat na Siffinu izmeu dvije strane. U tom sukobu je Alija, unato inicijalnim napredovanjima, bio prevaren i izdan kako od strane numernih svojih boraca tako i od strane svojih protivnika predvoenih Muavijom, odve pretendenta na hilafet. Tri godine kasnije, i Alija je bio ubijen. To je samo dozvolilo Emevijama da bre i neometano uvrste i proire svoju vlast i influenciju na ostatak teritorija islamske drave. Meutim, Aleviti, lanovi Alijine familije koji su brojali 14 sinova i najmanje 17 erki,(21) nisu se mogli pomiriti sa stvarnou. Nisu priznavali - izuzetak je svakako nekolicina kao to je bio Hasan sin Alijin (50) - emevijske vlasti, niti su im davali prisegu na vjernost. Ovi su bili za njih nepravedni i tiranini to nasilno u ime Islama otee vlast nad muslimanima od onih koji to vie zavreuju, odnosno Alevita kao predstavnika poslanikove obitelji. Vlast se morala oteti po svaku cijenu, makar to bilo i proljevanjem krvi, i dati u prave ruke, tvrdili su. I nije se zato uditi zato su diljem historije emevijske vladavine sve veze izmeu Emevija i Alevita bile isprekidane. Oruane pobune irokih razmjera nisu bile rijetkost, ali iz kojih Aleviti vazda izlazie razbijeni, poraeni i nemilosrdno izmasakrirani. Emevije su transformirali hilafet u monarhiju gdje se vlast nasljeivala od oca na sina, i tako rotirala u jednoj familiji. Mnogi isti i uzvieni islamski principi kao to su ura (savjet), podreenost svega, ukljuujui i politiku, religijskim interesima, jednakost, opta tolerancija i drugo, ovom su se promjenom

suspendirali i zamijenili novim manje islamskim i do tada nepoznatim konceptima. Emevijska drava je bila i ostala islamska s tim to se desila nagla alteracija u stimulusu, kako se izrazi Ibn Haldun (808); nakon to je on bio samo vjera i nita vie, iznenada se preinaio u sablju i fanatiki arapski patriotizam (asabijjah).(22) Zbog ovakve obojenosti emevijskog reima, razila se ulema po pitanju da li im trema dati prisegu na vjernost ili ne treba; da li je najbolja solucija suraivati sa njima ili se distancirati od njih. Neki su bili miljenja da je najprihvatljivija opcija kompromitovati i dati im prisegu na vjernost, zatim u ramovima vjerskih naela kooperirati sa njima za optu dobrobit islamskog ummeta. Oslanjali su se na fakt da je veina odve prihvatila Emevije, te da ovi doista ispunjavaju veinu uvjeta za hilafet kao to su srodstvo, Islam, punoljetnost i sloboda. Bojali su se nemira i, posljedino tome, cijepanja jedinstva i solidarnosti meu muslimana. Najpoznatiji predstavnici ove grupe uleme bili su Ibn [ihab Ez-Zuhri (124), Ata ibn Ebi Rebbah (114), El-Ered Abdur-Rahman ibn Hermez (117), Sulejman ibn Jesar (107) i drugi.(23) Druga grupa uleme se nije ba slagala sa prvom, ali je pod pritiskom i prijetnjama ipak priznala emevijski politiki establiment i dala mu prisegu na vjernost(24). Uprkos tome, cijelo vrijeme su izolovani ostajali po strani odbijajui da imaju ikakvu direktnu saradnju sa njima. Takoe su u veini sluajeva odbijali da podre krvave revolucije opozicije, ili uestvuju u njima, odlino znajui da one, pored ogromnog i obilnog zla to ih obavezno prati, ne donose nikome dobro: niti revolucionarima, niti vlastima, a ni muslimanskim masama. Najpoznatiji predstavnici ove grupe uleme bili su Abdullah ibn Abbas (68), Muhmmed ibn El-Hanefija (81), Abdullah ibn Omer (74), Urvet ibn Zubejr (94), Seid ibn El-Musejjeb (94) i mnogi drugi.(25) Trea grupa uleme pak nije nikako priznavala Emevije kao legitimne voe muslimana. Egzistirali su mnogi drugi dosta kvalifikovaniji za noenje tog bremena, tvrdili su. Dalje su insistirali da se stvar morala predati svim muslimanima, a nikako samo odreenoj eliti iz istoga klana, na razmatranje. [tavie, suportirali su diferencijalnim sredstvima opoziciju i njene oruane pobune anticipirajui time promjene i dosta svjetliju budunost na svim poljima. Nije bila rijetkost, meutim, da i sami uestvuju u tim pobunama. Najzapaeniji predstavnici ove grupe bili su Seid ibn Dubejr (94), Amir E-[abi, Malik ibn Dinar (131) i mnogi drugi.(26) I Ebu Hanifa je spadao u treu grupu. Otvoreno je podravao Aliju i neke oruane revolte njegovih potomaka protiv Emevija. Time je automatski optuivao i diskreditirao Muaviju, Alijinog oponenta, i sve emevijske vladare nakon njega. ^ak je proglaavao da je Alija bolji i od Osmana. Evo njegovih iskaza o tome: Alija nam je drai od Osmana.(27) Niko nije ratovao protiv Alije a da istina nije bila na strani Alije. Da ne bi Alije, niko nebi znao kako postupati u ratu protiv muslimana.(28) Kada su ga upitali o bici oko deve 36. godine, odgovorio je: Alija je pravedno postupio. On je nauio muslimane kako da se ophode kada moraju ratovati protiv muslimana prijestupnika i zlotvora.(29) Za vrijeme ustanka Zejda ibn Alia ibn Husejna ibn Alia ibn Ebi Taliba (121) 121. godine, Ebu Hanifa je hukajui narod da ga podre govorio: Pobuna mu je ravna Poslanikovom izlasku na Bedr da se suoi s muricima. Reeno mu je: Ako je zbilja tako, zato mu se i ti onda

nisi pridruio? Odgovorio je: Sprijeile su me stvari naroda koje mi povjerie na uvanje. U drugim predajama se jo navodi da je kazao: Da bogdom znam da ga ljudi nee iznevjeriti i napustiti kao to su mu iznevjerili i napustili oca, pridruio bih mu se, jer je on doista istinski voa (imam). Ali, ipak u ga podrati svojim bogatstvom. Onda je poslao Zejdu deset hiljada dirhema i zatraio od glasonoe da mu objasni njegovu ispriku.(30) Ovakvi stavovi Ebu Hanife prema Alevitima bili su zasigurno jedan od razloga zato ga je Jezid ibn Omer ibn Hubejra (132), namjesnik halife Mervana ibn Muhammeda (132) - zadnjeg emevijskog halife - u Iraku, pozvao i ponudio mu da ga imenuje kufanskim kadijom(31). Mimo toga, ponudio mu je i poziciju upravitelja dravne blagajne(32), te da uva halifin ig pa da se nita vano ne implementuje u dravi doklegod za to ne doe odobrenje ispod njegove ruke.(33) Jednostavno, nudio mu je bilo ta; nudio mu je mnogo toga da sam izabere sebi ta mu je najvie odgovaralo; bio mu je spreman ponuditi, s pravom zakljuujemo, tagod da je ovaj poelio. Jezid ibn Omer je time nesumnjivo elio postii jedan od dva mogua rezultata: ako bi Ebu Hanifa prihvatio ponudu, drava bi indirektno zadobila podrku jednog od najeminentnijih znalaca svog vremena, a to je Emevijama ba trebalo u to vrijeme, vrijeme sveobuhvatne deterioracije i stagnacije; ako bi kojim sluajem odbio, razotkrila bi se onda svima njegova neprivrenost vlastima, i vie od toga, iezle bi sve skepse da vjerno i lojalno potpom