SOCIOLOGIJA Kultura i identitet (Poglavlje 12.)Martin
Holborn
UVOD:Definicija kulture:Postoji mnotvo definicija kulture, no u
svim se definicijama kultura implicitno ili eksplicitno
suprostavlja prirodi. Sve to ljudi proizvode ili ine jest kultura,
a sve ono to postoji ili nastaje bez ovjekova uplitanja dio je
svijeta prirode. TIPOVI KULTURE koje razlikuju sociolozi:1. Visoka
kultura - Tvorevine koje imaju posebno visok status, primjeri
najviih razina ovjekova stvaralatva. Estetski nadmona niim oblicima
kulture (opera, likovna i knjievna djela poput Leonarda da Vincija,
Mozarta, Shakspearea)2. Puka kultura Kultura obinog svijeta,
nastaje u irokim slojevima, autonomna je i neposredno odraava ivot
i iskustva naroda (Strinati, 1995) Proizvod je predindustrijskih
drutava (Puki napjevi, pripovijesti). Puku kulturu nikada se ne
svrstava u umjetnost , ali se njezina osobitost prihvaa i uvaava.
Ako nita drugo to je autentina, a ne umjetno stvorena kultura.3.
Masovna kultura Proizvod je industrijskog drutva i masovnih medija
(popularni filmovi, tv serije i pop glazba) Neki kritiari smatraju
da ona kvari pojedinca i razara drutveno tkivo. Dok puku kulturu
stvaraju obini ljudi , u masovnoj kulturi oni su samo njeni potroai
koji nisu kadri misliti svojom glavom.4. Popularna kultura Ukljuuje
svaki kulturni proizvod koji cijeni veliki broj obinih ljudi koji
ne gaje pretenzije da neto znaju o kulturi (tv emisije, pop glazba,
filmovi za iroku publiku) Neki smatraju da je tetna za drutvo a
neki mislioci postmoderne dokazuju da je jednako vrijedna kao
visoka kultura5. Supkultura Skupine ljudi koje povezuje neto
zajedniko i to ih na vaan nain razlikuje od drugih skupina
(glazbeni ukus, nain provoenja slobodnog vremena , etnike
skupine)Identitet i kultura Identitet osjeaj vlastitosti to se
razvija kada se dijete pone diferencirati od roditelja i obitelji i
zauzima svoje mjesto u drutvu. Osobni identitet: predodba o sebi.
Drutveni identitet: predodba drugih o nama.Moderne teorije smatraju
da identitet nastaje iz ukljuenosti u pojedine kulture i
supkulture. Drugo stajalite tvrdi da se identitet temelji na
kulturi , ali da nije njezin proizvod. Steven Frosh vidi da je
identitet neto viestruko i potencijalno fluidno, nastaje iskustvom
i jezino je kodirano.
1. FUNKCIONALISTIKE PERSPEKTIVE KULTURE
Sociolozi funkcionalisti o kulturi su govorili u smislu normi,
vrijednosti i naina ivljenja i njihov naglasak je na promjenjivoj
prirodi kulture tijekom razvoja drutva.
1.1. EMILE DURKHEIM I MARCEL MAUSS u djelu Primitivna
klasifikacija 1963. smatraju da kultura moe nastati tek kad ljudi
postanu sposobni uoavati razlike meu stvarima i klasificirati ih.
Da bi razvili kulturu moraju razviti neki sustav klasificiranja
stvari. Tvrdili su da model klasifikacije drutva potjee iz
strukture drutva. Drutvena struktura se temelji na drutvenim
podjelama i u skladu s tim podjelama poinju klasificirati ostatak
svijeta. Prve su, dakle, logike kategorije bile drutvene
kategorije, a prve su klase stvari bile klase ljudi.Primitivni
klasifikacijski sustaviSmatrali su da su australski domoroci imali
najjednostavniju podjelu drutva i pruaju vane dokaze o tome kako su
se razvili klasifikacijski sustavi. Bili su podijeljeni u dvije
drutvene skupine (Youngaroo i Wootarooo) pa su i sve drugo dijelili
u dvije skupine.Wakeburi uroenika skupina iz Queenslanda sve su
kalsificirali u etiri skupine Ta je podjela utjecala i na to to se
smije jesti u pojedinoj skupiniSloeni klasifikacijski sustaviS
rastom sloenosti drutva raste i sloenost klasifikacije. Npr,
sjevernoameriko pleme Zuni Siouxa ima osmerostruki klasifikacijski
sustav i osnovica su za svaku klasifikaciju i kulturu. Oni opisuju
hijerarhije, uspostavljaju odnose meu skupinama stvari i
organiziraju svijet tako da im bude razumljiv.Religija i
kasifikacija Durkheim ustrajno dokazuje kako kultura ima drutveno
porijeklo. On ukazuje da se religija temelji na osnovnoj podjeli
svijeta na sveto i profano. Smatra da je religija u jednostavnim
drutvima temelj za kolektivnu svijest, premda tu kolektivnu svijest
ne naziva kulturom. Ukupnost uvjerenja i osjeaja zajednikih
prosjenim graanima istoga drutva tvori sustav koji ima vlastiti
ivot koji naziva kolektivnom ili zajednikom svijesti. Ljudi su u
jednostavnim drutvima bili slini jedni drugima i ta drutva
obiljeila je mehanika solidarnost. U sloenijim drutvima podjele su
bile izraenije i meuovisnost je bila izraena i to Durkeim naziva
organskom solidarnou. U drutvu organske solidarnosti kolektivna
svijest- kultura je nuna. Specijalizirana podjela rada po njemu moe
izazvati ekstremni individualizam egoizam ili situaciju odsutnosti
normi koju naziva anomijom. I pored anomija drutvo moe odrati
kolektivnu svijest. Obrazovni sustav i strukovne udruge mogu
pripomoi solidarnosti u industrijskim drutvima. Zakljuno, Durkheim
smatra da bi drutvo nesmetano funkcioniralo prijeko je potrebna
zajednika kultura ili kolektivna svijest.
1.2. TALCOTT PARSONS Kultura i drutvena strukturaU djelu
Drutveni sustav, 1951., definirao je kulturne objekte kao simbolike
elemente kulturne tradicije, izraajne simbole ili vrijednosne
obrasce. Prema tome kultura ukljuuje jezik, simbole poput zastave,
uvjerenja, kao i likovnu i knjievnu umjetnost nekog drutva. Prema
njemu ljudsko drutvo nije mogue bez zajednike kulture koja omoguuje
ljudima da komuniciraju, razumiju se i djeluju u skladu sa
zajednikim ciljevima. Postojanje zajednike kulture preduvjet je
opstanka svakog drutva. Visoka razvijenost sustava ovjekova
djelovanja nije mogua bez srazmjerno razvijenih simbolikih
sustava.Kultura i socijalizacijaParsons i Bales smatrali su da se
kultura prenosi na djecu odgojem, posebno primarnom socijalizacijom
u obitelji. Socijalizacijom ue o statusima i ulogama. Meutim nisu
smatrali da se kultura nikada ne mijenja- ona zahtijeva oitu
interakciju u stvarnom prostoru i vremenu sa svim tako nametnutim
fizikim ogranienjima kako bi se gradila, preivjela i rasla.Kultura
i drutvena promjenaUnato tomu smatrao je da se kultura openito
sporo mijenja. Priznavao je da nee svi imati posve istu kulturu,
ali je vjerovao da za opstanak drutva veina pripadnika mora
dijeliti veinu aspekata svake pojedine kulture. S razvojem drutva
dogaaju se i promjene u kulturi. U jednostavnim drutvima ljude se
procjenjuje i nagrauje u skladu s time tko su (varijabla obrasca
A). U sloenijim drutvima dominantne su vrijednosti varijable B koje
se temelje na postignuu. Ljude se nagrauje prema onome to su
postigli i to mogu. Za Parsonsa su drutva utemeljena na postignuu
potenija i uinkovitija nego ona s kulturom utemeljenom na
pripisivanju.
2. MARKSISTIKE TEORIJE KULTURE I IDENTITETA Karl Marx drao je da
kultura potjee iz ljudskog rada. Kao materijalist smatrao je da
materijalni uvjeti i ekonomska djelatnost oblikuju ljudsku svijest.
U Ekonomsko filozofskim rukopisima (prvo izdanje 1844.) dokazuje da
je ivotinja neposredno uronjena u svoju ivotnu djelatnost. ovjek
svoju ivotnu djelatnost ini predmetom svoje volje i svijesti. On
ima svjesnu ivotnu djelatnost. Kad se ljudi udrue i ponu tvoriti
drutvene skupine ukljuuju se u proizvodnu djelatnost ak i kad ne
moraju. Po njemu ovjek proizvodi i kad je slobodan od fizike nude i
proizvodi istinski jedino kad je slobodan. Proizvodi i u skladu sa
zakonima ljepote. Nakon to ljudi formiraju drutvene skupine,
proizvode vie nego to je dovoljno za fiziki opstanak, stoga oni
poinju stvarati proizvode zbog njihove estetske privlanosti, zato
to u njima uivaju. Za Marxa kultura potjee iz ovjekove proizvodne
djelatnosti. Na temelju toga ljudi mogu djelatno stvarati vlastitu
kulturu.ovjek svoj proizvod, za razliku od pela i ostalih ivotinja,
najprije izgradi u glavi i u svojem stvaralatvu gleda svoju
svrhu.Otuenje i kulturaKada ljudi ive u slobodi ispunja ih
stvaralaka djelatnost proizvodnje predmeta iz mate. Meutim potekoe
nastaju kada privatno vlasnitvo poinje ugroavati ovjekovu slobodu.
Pojedinci poinju gomilati privatno vlasnitvo i poinje ugroavati
slobodu. Nevlasnici ne posjeduju sredstva za proizvodnju i moraju
raditi za druge i postaju otueni. Otuenje ukljuuje osjeaj otuenosti
od rada to ga obavljaju od drugih radnika, od onog to proizvode,
jer ga vie ne posjeduju, ak i od vlastite biti. Otueni radnici ne
mogu slobodno izraavati svoju ljudsku bit sluei se matom u
radu.Kultura kao ideologija vladajue klaseMarx je tvrdio da je
kultura u klasno stratificiranim drutvima ideologija vladajue
klase. Vladajua klasa vlasnici sredstava za proizvodnju, koristi
svoju ekonomsku mo kako bi odreivala kulturu nekog drutva. U
slavnome ulomku iz Njemake ideologije 1846. Marx i Engels tvrde da
su misli vladajue klase u svakoj epohi vladajue misli. Klasa koja
je vladajua materijalna sila drutva istovremenoj je i vladajua
duhovna silaRadnika klasa ima lanu klasnu svijest pa e stoga
njezina uvjerenja i kulturu oblikovati vladajua klasa. Ta se
teorija naziva tezom o dominantnoj ideologiji. Kultura kao odraz
klasnih razlikaU jednoj drugoj interpretaciji Marxovih teza
naglaavaju se klasne razlike izmeu kultura. Prema tom e gleditu
razliite klase tendencijski imati razliite kulture zato to su
materijalni uvjeti njihova ivota razliiti. Tako e knjievnost
radnike klase biti drukija od knjievnosti koju stvara vladajua
klasa. Engels je prihvaao mogunost da se neki aspekti kulture npr.
knjievnost u djelu nekih pisaca uzdignu nad pievo klasno podrijetlo
i prue nove uvide u drutvo.Marx i Engels mislili su naposljetku da
e se promijeniti kultura drutva kao cjeline, da e se u radnike
klase razviti klasna svijest i prepoznati iskrivljenu ideologiju
vladajue klase, da e na mjesto kapitalizma doi komunizam, a kad ne
bude eksploatacije i dominacije vladajue klase, da e se ljudi
vratiti proizvodnji stvari koje izraavaju njihovu pravu ljudsku
bit.
3. MARKSISTIKE TEORIJE UMJETNOSTIJohn Berger Ulja na platnu i
privatno vlasnitvo
U djelu Naini vienja dokazuje da je slikanje uljanim bojama od
1500. 1900. prevladavajua slikarska tehnika, poelo odraavati
svjetonazor vladajuih klasa. On smatra da su ulja na platnu imala
posebnu sposobnost da prenesu opipljivost, teksturu, sjaj, vrstou
onoga to prikazuje. Ono daje materijalnost osjeaju vlasnitva koje
je vladajua klasa htjela prikazati na svojim slikama. Vladajua
klasa mogla je nametati vlastiti svjetonazor iz jednostavnog
razloga to su slike naruivali pripadnici te klase. Berger kae da
narueno djelo nije rezultat ni nespretnosti ni provincijalizma ve
je rezultat injenice da su zahtjevi trita jai od zahtjeva
umjetnosti. Primjer Gainsboroughova slika Gospodin i gospoa Andrews
prikazuje zemljoposjednike, to je vidljivo u njihovom dranju i
izrazu lica. Neke su slike uspjele nadii uske interese buroazije:
primjer slikar Rembrandt.Lucien Goldmann klasa i knjievnostU svom
djelu Skriveni Bog donosi socioloki prikaz francuskih pisaca
Pascala i Racinea. On ne misli da su umjetniki proizvodi tek odraz
ideologije vladajue klase, ve dokazuje da umjetnika djela odraavaju
svjetonazor odreene drutvene klase. On kae da je najvanija skupina
kojoj bilo koji pojedinac moe pripadati sa stajalita umjetnike
djelatnosti i stvaralatva jest drutvena klasa ili klase kojih je
pripadnik. Za njega veina ljudi ima nekoherentnu i djelominu klasnu
svijest, dok rijetki pojedinci imaju veu sposobnost percepcije- to
su iznimni pojedinci koji postiu potpuno integrirana i koherentna
shvaanja drutvene klase kojoj pripadaju. Pisci i filozofi tu viziju
izraavaju na imaginativnom ili konceptualnom planu. Pascal i Racine
u njima vidi primjere takvih pojedinaca. Odraavali su poloaj
specifine klasne skupine u 17. st. u Francuskoj. Goldmann tu klasu
naziva noblesse de robe. Oni su pripadnici pravnikih i inovnikih
zanimanja koji nisu bili u izravnoj slubi monarhije nego su bili
vezani uz dravu koja je djelomino bila pod nadzorom monarhije.
Posao koji su obavljali usmjeravao ih je drukijem svjetonazoru, vie
racionalistikom i manje sklonom prihvaati tradicionalni autoritet
monarhije. Prema Goldmannu ta se proturjena ideologija odrazila na
njihovo pisanje - tragedije. Njihovo knjievno djelo izravno je
odraavalo proturjeja klasnog poloaja noblesse de robe.
4. NEOKMARKSISTIKE TEORIJE KULTURESvi neomarksistiki pristupi su
pod utjecajem marksizma, ali oni svi dokazuju da kultura ima znatan
stupanja autonomije ili neovisnosti o ekonomskim utjecajima te da
klasa i kultura nisu neposredno meuovisne. Raymond Williams Kultura
i drutvoNajutjecajniji autor kulturnih studija u Britaniji.
Ispituje odnose izmeu drutva, kulture i umjetnosti, slui se nekim
aspektima marksistikih teorija.Klasna svijest i drutvoU knjizi
Kultura i drutvo propituje dva glavna aspekta marksistikih teorija.
1. Dokazuje da primjena teze o bazi i nadgradnji navodi na pogrean
put. On kae da baza i nadgradnja kao analogni pojmovi izraavaju
istodobno apsolutni nepromjenjiv odnos Ne slae se da kulturu
neposredno determiniraju ekonomski imbenici, ali ne porie njihov
utjecaj.2. Williams smatra da se marksistike teorije previe bave
likovnom umjetnou i knjievnou. Usko podruje umjetnosti i
knjievnosti ne bi smjelo biti sinonim za kulturu, bilo bi logino da
marksisti rabe pojam kultura u smislu ukupnog naina ivljenja.
Kultura radnike klase i graanska kulturaU temelju radnike
kulture leala je privrenost prema kolektivnom djelovanju. Kao
pojedinci bili su suvie slabi pa se kultura radnike klase
oblikovala putem kolektivne demokratske institucije bilo u
sindikatima, pokretu zadrugarstva ili nekoj politikoj stranci.
Premda povlai opu razliku izmeu kolektivne kulture radnike klase i
individualistike graanske kulture ne misli da je ta razlika
apsolutna i otra nego da se u nekim pogledima preklapaju.Rezidualna
i nastajua, alternativna i oporbena kulturaPorie da postoji neka
monolitna, potpuna dominantna kultura vladajue klase. Premda
dominantna ideologija moe postojati, alternativne ideologije e je
vjerojatno uvijek stavljati u pitanje. Zato moe postojati
rezidualna ideologija (klase koja slabi, ali je jo vana) i nastajua
ideologija (ideologija novih skupina izvan vladajue klase).
Rezidualne i nastajue ideologije mogu biti ili oporbene protivne
vladajuoj ideologiji ali i alternativne - supostoje s dominantnom
ideologijom i ne stavljaju je u pitanje
Birminghamski Centar za suvremena kulturna istraivanja
Najutjecajnije mjesto irenja neomarksistikih pogleda na kulturu
bio je u Britaniji tijekom 1970 ih i 1980-ih. U knjizi Otpor kroz
rituale John Clarke, Hall, Jefferson, Roberts izlau teorijski
pristup istraivanju kultura mladih. Polazei od ireg marksistikog
okvira tvrde da su materijalni uvjeti granice u kojima se mogu
razviti pojedine kulture. Ostavljaju prostor za element stvaralatva
u proizvodnji kulture.
Kulture i materijalni ivotPojedinci se raaju u odreenoj kulturi,
a ona utjee na to kako e vidjeti svijet- ona oblikuje njihove mape
znaenja, no mape znaenja mijenjaju se tijekom povijesti kao i
aktivnim stvaranjem kultura i inovacijama pripadnika drutvenih
skupina. Kulture su uvijek povezane s materijalnim uvjetima ali ne
vjeruju da e kulturom ukupnog drutva dominirati jedna ideologija
vladajue klase.
Hegemonija, Clarke et al. oslanjaju se na talijanskog marksista
Gramscija koji je dokazivao da se vladajue klase moraju neprestano
boriti protiv suparnika i ulaziti u kompromise s drugima kako bi
postigle politiku dominaciju koju je nazvao hegemonija
Supkulture mladih Prema Clarke et al. to su kreativna nastojanja
mladih da se pokua odrati ili osvojiti autonomija ili zaseban
prostor izvan dominantnih kultura. Oni osvajaju kulturni prostor u
susjedstvu i institucijama, realno vrijeme za dokolicu i zabavu,
aktualan prostor na uglu ulice. Stvaraju vlastiti stil odijevanja,
sluanja glazbe. Stilovi koje prihvaaju jest pokuaj da se problemi
rijee na imaginaran nain, dok na konkretnoj materijalnoj razini
ostaju nerijeeni.
Tony Jefferson- Teddy boysDokazuje da je tzv. Teddy boys kultura
bila pokuaj oivljavanja osjeaja zajednitva radnike klase, koji su
nakon Drugog svjetskog rata ugrozili gradogradnja i rastue bogaenje
pojedinih dijelova radnike klase. Mladi iz nekvalificirane radnike
klase smatrali su da je njihov drutveni status ugroen te da njihovu
teritoriju prijete planeri gradova i sve vea prisutnost etnikih
manjina u susjedstvu. Na to su odgovorili stvaranjem skupina lanovi
koji su bili spremni boriti se za svoj teritorij. Imali su poseban
stil odijevanja.
5. KULTURA I CIVILIZACIJA
Matthew Arnold (1822.-1888.) napisao knjigu Kultura i anarhija (
prvo izdanje 1869.) prvi znaajniji pisac u tradiciji kulture i
civilizacije.Kultura uenje usavravanja koje vodi ''skladnom
usavravanju, koje razvija sve strane nae ljudskosti'' i ''opem
usavravanju koje razvija sve dijelove naega drutva''. Kljunu ulogu
za njega u tome igra itanje. Dobro je samo ono najbolje tivo , a
popularni ukus irokih slojeva zacijelo ne djeluje na duhovno
uzdizanje i kultiviranje. Smatrao je da je radnika klasa u
gradovima opasna i uglavnom nekulturna skupina. Rjeenje problema
radnike klase jest njihovo kolovanje.
F. R. Leavis kultura i civilizacija u 1930-imaPisao je o
propadanju kulture, oslanjao se na Arnoldov rad. U knjizi Kultura i
okolina (prvo izdanje iz 1930.-ih) Leavis i Thomson hvale kulturu
predindustrijskog doba. Dokazuju kako je obina kultura nastajala
prirodno, iz njihova svakodnevnog ivota. No, unitile su je
industrijalizacija i modernizacija.
Slabljenje kultureU radu Masovna civilizacija i manjinska
kultura (prvo izdanje 1930.), ispituje propadanje puke kulture.
Tvrdi kako je u prolosti ono to se smatralo visokoparnom kulturom
bilo dostupno irokim slojevima. To stanje u 1930- ima se
promijenilo- samo je mala manjina mogla razlikovati veliku
umjetnost od prizemne. Tek neto ira grupa mogla je nauiti
razlikovati izmeu dobre i loe knjievnosti, meutim oni nikada ne
mogu preuzeti vodstvo u donoenju sudova o novim umjetnikim
djelima.
Kultura elite i kultura masaPrema Leavisu ouvanje kulture
ovisilo je o opstanku elitne manjine s najistananijim ukusom. No u
1930- ima elitnu kulturu ugrozilo je stvaranje mase proizvoda koja
je premaivala mogunost konzumacije. Dokazivao je da je kultura
pretrpjela tetu zbog posljedica modernizacije, npr. izuma motornog
vozila, irenja amerike kulture, raspada obitelji... Bio je vrlo
kritian prema radiju i filmu i smatrao da je film preputanje
uvjetima hipnotike receptivnosti, sudovima najjeftinijih
emocija.
6. MASOVNA KULTURA
Bernard Rosenberg masovna kultura u AmericiPropadanje kultureB.
Rosenberg iznio je jedan od najotrijih napada na masovnu kulturu u
Americi. Premda je ivotni standard u amerikom drutvu vii nego ikad,
postigao se na raun propadanja kulture. Zahvaljujui novoj
tehnologiji i vie dokolice ljudi su se osjeali manje ispunjeni nego
prije.Tehnologija i masovna kulturaPojedinci su raspolagali znatnim
slobodnim vremenom i u taj prostor stupili su masovni mediji,
jeftina popularna knjievnost, sapunice kao oblik nestandardizirane
i nezahtjevne zabave. Prema njemu ljude se vie nije poticalo da
misle svojom glavom i bili su u opasnosti da postanu nekritina masa
kojom se lako manipulira.
Dwight Macdonald Teorija masovne kultureTipovi kultureOn
razlikuje puku umjetnost, visoku kulturu i masovnu kulturu. Pod
pukom umjetnou podrazumijeva kulturu obinih ljudi u
predindustrijskim drutvima. Visoku kulturu nije izrijekom definirao
i njezino je znaenje uzimao kao samorazumljivo. U primjer djela
visoke kulture nije uvrstio samo klasina djela velikih glazbenika,
slikara i knjievnika nego i djela avangardnih umjetnika 20. st.
Masovna kultura veoma se razlikuje i od puke i od visoke kulture.
Ona gotovo da nema nikakvu vrijednost. Njezin je cilj svidjeti se
najniem zajednikom nazivniku. Smatrao ju je prijetnjom visokoj
kulturi i da donosi rizik totalitarizma.Problem masovne kulture:
istisnut e dobru, a stvarati e jednu homogeniziranu kulturu, dovest
e do veeg otuenja, stvara starmalu djecu i infantilne odrasle,
razara drutveno tkivo u kojemu su pojedinci atomizirani i ne
ukljuuju se u skupine.
Herbert J. Gans Napao je pretpostavku da strunjaci za kulturu
imaju ikakvo pravo nametati drugima svoje sudove o kulturi. Svi
ljudi imaju pravo na kulturu koja im se svia.Prema Gansu visoka
kultura namijenjena je vrlo uskoj publici i istie vanost
kreativnosti stvaralaca te kulture.Via srednja kultura namijenjena
je pripadnicima visoko obrazovanih profesija koji nemaju osobito
znanje o umjetnosti i knjievnosti.Nia srednja kultura- dominantna u
SAD, privlai ljude na niim profesionalnim razinama; ta kultura
ukusa eli sadraje koji se lako razumiju i u kojima se moe uivati.
Nia kultura kultura starije nie srednje klase, no uglavnom
kvalificiranih i polukvalificiranih radnika u tvornicama i uslunom
sekoru; naglaava se sadraj; prie s moralnim poukamaKvazipuka niska
kultura- mjeavina puke kulture i komercijalne niske kulture iz
razdoblja prije Drugoga svjetskog rata; popularne su komedije,
stari vesterni i sapunice.Dob i etnika pripadnostUz pet klasno
utemeljenih kultura Gans razmatra i kulture koje se temelje na
dobnim i etnikim skupinama. Po njemu kulture mladih postojale su i
prije 1960 ih.Cjelovite kultureGans uoava pet glavnih tipova
cjelovite kulture: kultura droge i glazbe, kultura komune, politika
kultura, religijska kultura, neodadaistika kultura. Djelomine
kulture djelomine inaice cjelovitih kultura. Crnaka kultura i
etnike kulture su primjeri djelominih kultura.Hijerarhija
ukusaGansu je bilo jasno da te kulture nisu otro odijeljene.
Pojedinci su mogli odluiti konzumirati kulturne proizvode iz
razliitih kultura ukusa. U hijerarhji ukusa visoka kultura nalazi
se na vrhu, a ostale ispod nje.
Domnic Strinati Kritika teorije masovne kulture
Kritiniji je od Gansa i teoriju masovne kulture kritizira iz vie
razliitih razloga:smatra da je teorija masovne kulture podjednako
elitistika kao i gledita koja zastupaju Leavis i Arnold. Sva je
popularna kultura homogena-ista. On smatra da ne postoji jasna
granica izmeu visoke i masovne kulture, ne slae se da s jedne
strane postoji autentina i superiorna puka kultura, a na drugoj
strani neautentina i inferiorna masovna kultura.
7. STRUKTURALIZAM Pristup u izuavanju kulture koji je potekao iz
lingvistikih teorija. Jezik se smatra kljuem za razumijevanje
drutvenog svijeta. Vei dio drutvenog ivota odvija se putem jezika
koji ga i oblikuje. Zapoeo je djelom francuskog lingvista
Ferdinanda de Saussurea
Ferdinand de Saussure semiologijaZnakoviSausser (1857.- 1913.).
Utemeljitelj semiologije. Definira ju kao znanost koja prouava ivot
znakova unutar drutva. Znak definira kao kombinaciju nekog pojma i
zvukovne slike. Upotrebljava rije oznaeno za pojam, a rije
oznaitelj za zvukovnu sliku. Dokazivao je da je odnos izmeu
oznaitelja i oznaenog proizvoljan. On kae da nita nee sprijeiti
povezivanje bilo koje predodbe s bilo kojim nizom zvukova. Premda
oznaitelj nije u nunoj vezi s oznaenim pojedinac ne moe odluivati o
tome koju e rije koristiti za odreeni pojam. Npr. ne moe drvo
odluiti zvati psom.Smatra da su jezici drutveni fenomen koji je
zajedniki pripadnicima neke drutvene skupine i koji oni prenose na
svoju djecu. On je uglavnom nepromjenjiv; ima tendenciju da se
uvrsti i ne mijenja, no neke su promjene mogue.
Langue i paroleSvaki jezik ima strukturu koja se sastoji od
gramatikih pravila, rijei, znaenja koja povezuju rijei, itd.Tu
ukupnu strukturu Saussure naziva langue. Razlikuje ju od parole,
koja se odnosi na aktualnu upotrebu jezika. Reenice, razgovori u
kui sve su to primjeri parole.LingvistikaZa Saussera lingvistika
ukljuuje ispitivanje parole -primjera upotrebe jezika kako bi se
razumjelo strukturu jezika langue.
Dick Hebdige Supkultura: znaenje stila
Supkultura i stilPrimijenio je semiotiku kako bi pokuao
razumjeti znaenje niza poslijeratnih supkultura u Britaniji. Prema
njemu mogue je razumjeti znaenje frizure koju su nosili teddy boys,
pankerskig ziherica ili glazbe koju sluaju minkeri mods.Obini se
predmeti mogu magino prisvojiti i uiniti da prenose skrivena
znaenja koja izraavaju oblik otpora poretku koji jami njihovu
trajnu podreenost. Punkeri su promijenili znaenje ziherica, Teddy
boys iljastih cipela
Skinheads i modsZnaenja nastaju iz unutarnjih sustava razlika.
Npr. skinheads nose kratku kosu, remenje, kratke i iroke levisice
ili hlae, jednobojne i prugaste koulje i ulatene martinsice,
njihova je vanjtina neka vrsta prenaglaene verzije fizikog radnika
i izraava imid vrstog mukarca iz radnike klase.Mods su se s druge
strane pristojno odijevali to je izraavalo tenju za drutvenim
usponom i pridruivanjem srednjoj klasi, no ipak su se jako
razlikovali od veine pripadnika srednje klase .
Crnake supkultureU Britaniji prvi doseljenici iz zapadne Indije
nosili su neupadljivu odjeu, meutim, kasnije im je odjea postala
upadljiva, kiasta, to im je oteavalo proces uklapanja u britansko
drutvo. Razoarenja proistekla 1970-ih iz rasizma i nezaposlenosti
poela su se izraavati u odjei i supkulturnom stilu rastafarijanaca
noenjem jednostavne odjee koja ih je podsjeala na Afriku. Kljune
teme stila otpor dominaciji bjelake kulture i izraavanje crnakog
identiteta. PunkReggae, rastafarijanstvo i s njima povezani stilovi
utjecali su na kulturu bjelake mladei. Hebdige smatra da je punk
gotovo ponovo napisao pravila semiologije mijenjajui u nekim
pogledima nain na koji se znakove upotrebljavalo za prenoenje
znaenja. Iza punka stajao je zahtjev da se govori za zanemareno
birako tijelo bjelake siromane mladei. Punk je elja da se prikae
otuenje. Iziao je iz neprivlanih stambenih etvrti i nije nudio nadu
u budunost. Oni su takoer bili u stanju odvojiti simbole od
njihovih konvencionalnih znaenja. Njihov kukasti kri nije simbol
rasizma sluili su se njime jednostavno zato da oznae odsutnost
znaenja. Konvencionalna semiotika je nemona kad se govori o
punku.
Claude Levi-Strauss strukturalizam, mitovi i srodstvo
StruktureLevi-Strauss (1963.) je prvi razvio strukturalizam i
primjenio ga za razumijevanje, izmeu ostaloga, sustava srodstva i
mitova. Strukturalizam analizira temeljnje strukture koje su u
ovjekovu miljenju i ljudskim drutvenim skupinama. Razliiti se
mitovi ili sustavi srodstva mogu u pojedinostima vrlo razlikovati,
no osnovna je struktura ista.SrodstvoPrema Levi- Straussu, svi
rodbinski sustavi imaju skupove odnosa i, poput jezika, svaki dio
toga sustava ima znaenje jedino u odnosu prema drugim elementima.
Primjerice, poloaj majke postoji jedino u odnosu prema poloaju
sina. To su opi zakoni, vrijede za sva drutva.
Binarne opozicijeZa Levi- Straussa, sustavi srodstva nisu jedini
univerzalni aspekti kulture. On tvrdi kako je uoio neke binarne
opozicije, ili parove suprotnosti, koje strukturiraju svekoliko
ljudsko miljenje. Primjeri binarnih opozicija: priroda- kultura,
mukarac- ena, dobro zlo. MitoviOn dokazuje da se osnovne strukture
mita nalaze u vrlo razliitim i iroko rasprenim drutvima. Levi-
Strauss zakljuuje da mitovi slue kao ''posredujui entitet'' izmeu
parole (odreenih pripovijesti ili mitova) i langue (osnovnih
stuktura miljenja i ovjekova mozga).
Will Wright struktura amerikog vesternaNadahnut Levi-Straussovim
strukturalizmom, Wright u svojoj knjizi Revolveri sa est metaka i
drutvo (1975.) analizira vestern filmove. Iako je pod Levi-
Straussovim utjecajem, ipak ima drugaiji pristup. Prema Wrightu,
vesterni odraavaju strukturu drutva u odreenom trenutku, a ne
nepromjenjive mentalne strukture. Drugo, Wright se ne slae s
Levi-Straussom da je svekoliko ljudsko miljenje pod utjecajem
binarnih opozicija.Budui da je dosta ''fleksibilniji'' od
Levi-Straussa, Wrightovu se radu ne upuuju optube za redukcionizam
i determinizam (za koje se optuuje Levi-Straussa). On bolje uoava
nain na koji odreene povijesne okolnosti mogu utjecati na prirodu
vesterna. Meutim, moda je ipak previe dogmatian kad tvrdi da su
neke pripovijedne strukture vezane za odreena razdoblja.
8. POSTSTRUKTURALIZAMPoststrukturalizam je prilino openit izraz
kojim se podrazumijeva rad autora poput Jacquesa Deride, Jacquesa
Lacana i Michaela Foucaulta. Derride se bavi znaenjem jezika te mu
se rad temelji vie na lingvisitici, Lacan je pod utjecajem
psihoanalize i zanimaju ga rodne razlike u poecima ljudske
povijesti, dok se Foucault bavi irokim spektrom tema od povijesti
zatvora, seksualnosti, ludila, i, ire, odnosa izmeu moi i znanja.
Oni se smatraju poststrukturalistima jer su ta djela nastala iz
odbacivanja strukture. Unato tome, mnogo duguju naglasku na jeziku,
koji nalazimo u radu semiologa i strukturalista poput Saussera i
Levi-Strausssa. Poststrukturalizam i Levi-
StraussPoststrukturalisti odbacuju Levi-Straussovo uvjerenje da se
u drutvu mogu ustanoviti vrste strukture koje odraavaju strukturu
ljudskog uma. Odbacuju takoer maksistiko gledite da drutvo ima
stanovite strukture koje oblikuju drutvene odnose. Foucault je,
primjerice, smatrao da je mo/znanje klju za razumijevanje nastanka
drutva. Mo/znanje nema vrst oblik i tijekom interakcije neprestano
se mijenja. Mo se ne nalazi u drutvenim strukturama: ona je tijesno
povezana s nainom na koji ljudi misle o stvarima i na koji stvaraju
odreene diskurse.Jezik, znaenje i subjektivnostSvi se
poststrukturalisti slau da jezik odreuje nain na koji ljudi
razumiju drutvo i nain na koji drutvo funkcionira. ''Jezik je ono
mjesto na kojemu se zbiljski i mogui oblici drutvene organizacije i
njihove vjerojatne drutvene i politike posljedice definiraju i
pobijaju (Weedon). Jezik stvara zbilju, a nije njezin odraz. Madan
Sarup tvrdi: ''Dok strukturalizam dri da je istina 'iza'' ili
'unutar' teksta, poststrukturalizam naglaava interakciju itatelja i
teksta.Poststrukuralistiki feminizamPremda poststrukutralisti ne
misle da iza znakova i jezika moe nai neku istinu, mnogi vjeruju da
su od kljune vanosti odreena znaenja koja postanu iroko prihvaena.
Chris Weedon, poststrukutralistika feministica, daje za to
primjere: ishod suenja u Ujedinjenom Kraljevstvu uvelike odreuje
znaenje to se pridaje pojmu ''prirodne pravde'' u znaenje pripisano
rijei ''silovanje''. Dominacija mukih definicija prirodne pravde
vodi do toga da je malo vjerojatno da e mukarci biti osueni za
silovanje. Kao poststrukutralistica, Weedon smatra da raspre o
jeziku imaju kljunu drutvenu i politiku ulogu.Poststrukturalizam i
identitetUz odbacivanje miljenja da znakovi imaju bilo kakvo vrsto
znaenje, poststrukturalisti odbacuju i pretpostavku da pojedinci
imaju vrst osjeaj tko su- to jest osjeaj identiteta. Oni dokazuju
da pojedinci nemaju jedinstvenu, vrstu i koherentnu predodbu o tome
tko su. Idenitet se pojedinaca oblikuje putem ukljuivanja u odreene
diskurse.Uzdrmavi uobiajene pristupe u drutvenoj znanosti,
poststrukturalizam je utro put za postmoderne teorije drutva i
kulture, koje emo sada promotriti.
Lawrence Grosseberg Dekonstrukcija mladostiGrossebergov rad
(1986.) o promjenjivu znaenju ''mladosti'' primjer je
poststrukutralistike analize. Znaenje mladosti nije tek odraz odraz
promjenjive zbilje, ve to znaenje pripomae stvaranju zbilje. Dakle,
kada ljudi ponu o mladosti razmiljati na odreeni nain, tada e se
oni koji se smatraju mladima ponaati u skladu s tim stajalitem. Tri
glavne faze u razvoju diskursa i praksi mladih:1. Nakon
industrijske revolucije, diskursi o mladim ljudima bili su vie
zaokupljeni pojmovima djetinjstva i zrelosti negoli idejom
mladosti.2. Nakon Drugoga svjetskog rata naglo je skoila stopa
nataliteta, pa da ne bi dolo do porasta nezaposlenosti trebalo je
odgoditi ulazak tog narataja na trite rada. Sve je vanija postajala
ideja mladosti ili adolescencije; sve vie mladih sve je dulje
ostajalo u obrazovnom sustavu. Mladi su uspjeli stvoriti vlastiti
prostor i kulture, posebno one vezane za rock and roll.3. Potkraj
70-ih dolazi do polaganog prelaenja oznaitelja ''mlade'' s rock and
rolla na video- kompjutore. Meu mladima dotadanji duh pobune
zamjenjuje cinizam; mladi su postali upueniji u svijet odraslih i
zaokupljala ih je elja da mu se to prije pridrue.
9. MODERNA, POSTMODERNA I KULTURA
Stephen Crook, Jak Pakulski i Malcolm Waters
postmodernizacijaStephen Crook, Jan Pakulski i Malcolm Waters
(1992.) tvrde da suvremena drutva doivljavaju proces
postmodernizacije. Dakle, nalaze se u prijelazu iz modernih u
postmoderna drutva.
Moderna kulturaPrema trojici navedenih autora tri su glavna
obiljeja moderne kulture: diferencijacija, racionalizacija,
komodifikacija. Diferencijacija podrazumijeva razdvajanje razliitih
dijelova drutva: ekonomska, politika, drutvena i kulturna sfera
postaju sve udaljenije. Racionalizacija je takoer oblikovala
modernu kulturu, ali ne onako sveobuhvatno kao diferencijacija.
Primjer racionalizacije: tiskarska tehnologija omoguila je
racionalizaciju reprodukcije umjetnikih djela da bismo vidjeli neku
sliku, ne moramo se vie oslanjati na napore pojedinih umjetnika.
Komodifikacija kulture ukljuuje pretvaranje kulturnih proizvoda u
robu koja se moe lako kupiti i prodati.PostmodernizacijaU modernim
je drutvima kultura diferencirana od drugih podruja drutvenoga
ivota, a visoka kultura diferencirana je od popularne kulture.
Postmodernizacija taj trend obre. Intenzifikacija nekih procesa
rada u moderni vodi do postmodernizacije, tako da diferencijaciju,
racionalizaciju i komodifikaciju zamjenjuju hiperdiferencijacija,
hiperkomodifikacija i hiperracionalizacija. Premda se
intenzificiraju procesi iz moderne, oni djeluju tako da obru neke
od trendova koji se uoavaju u modernosti. Tu novu kulturu Crook et
al. nazivaju postkulturom.HiperkomodifikacijaHiperkomodifikacija
znai da su sva podruja drutvenog ivota postala roba. U moderni neka
podruja drutvenog ivota nisu bila komercijalizirana i bila su
glavnim izvorom identiteta. Obitelji iz razliitih klasa i razliitih
mjesta jele su drukiju hranu, drukije se odijevala, etc.
Hiperkomodifikacija brie te razlike: sva su podruja drutvenog ivota
preplavljena robama. Dovodi i do toga da lanovi iste obitelji
odabiru razliite ivotne stilove, tj. stilove oblikuje osobna
preferencija svatko moe biti to god
izabere.HiperracionalizacijaHiperracionalizacija podrazumijeva
upotrebu racionalizirane tehnologije za proirenje kulturne potronje
i za njenu privatizaciju. Javni kulturni dogaaji u kazalitima i
koncertnim dvoranama postaju manje vani, jer zahvaljujui
tehnologiji moemo konzumirati kulturne proizvode kasa i gdje
elimo.Hiperdiferencijacija''U postmodernizaciji cvate tisuu
cvjetova'', tvrde Crook et al. Razvija se mnotvo razliitih
kulturnih oblika i ne dominira nijedan odreeni tip.ZakljuakCrook et
al. tvrde da postkulturu najvie obiljeava fragmentacija.
Raznolikost i izbor su glavna obiljeja postkulture, u kojoj
preferencije ivotnih stilova zamijenjuju hijerarhiju ukusa
utemeljenu na klasnim i drugim drutvenim razlikama.Dominic Strinati
postmodernizam i popularna kulturaGlavne odlike postmodernizma1.
''slom razlike izmeu kulture i drutva''; dolazi do razvoja ''drutva
zasienog medijima''. Masovni su mediji iznimno moni: oni ne
odraavaju zbilju, nego, u svojoj sveprisutnosti, stvaraju na
doivljaj zbilje. 2. ''naglasak na stilu na tetu sadraja''; npr.
film e biti uspjean ako je vizualno privlaan, bez obzira na to je
li radnja dobra ili nije.3. ''brisanje razlike izmeu umjetnosti i
popularne kulture''; postmoderna popularna kultura odbija potivati
pretenzije i osobitost umjetnosti; u drutvima kojima vladaju
znakovi, umjetnost je inkorporirana u svakodnevni ivot- kao
posljedica, u umjetnosti nema niega osobitog.4. Nastanak
zbunjenosti u pogledu vremena i prostora; brzina putovanja, brzina
informacija i kapitala, etc. vode do te zbunjenosti5. Dovodi do
''slabljenja metapripovijesti''; postmodernizam je skeptian prema
svakom apsolutnom, univerzalnom i sveobuhvatnom polaganju prava na
znanje kakvi su religija, znanost, umjetniki modernizam i
marksizam.Razlozi nastanka postmodernizma1. Zbog toga to su
kapitalistika drutva sve vie naglaavala konzumerizam.2. Razvila su
se nova zanimanja srednje klase (dizajn, marketing, oglaavanje i
kreativni poslovi u razliitim medijima), kojima je u interesu
promicati postmodernu kulturu.3. Zbog erozije kolektivnog i
individualnog identiteta; no nisu ih zamijenili alternativni izvori
ideniteta
Jedna evaluacija postmodernih teorijaDominik Strinati iznosi i
evaluaciju postmodernih teorija.1. Strinati tvrdi da postmodernisti
silno pretjeruju kada govore da masovni medji ''preuzimaju
zbilju.'' On kae: '' Masovni mediji jesu vani, ali ne toliko.''2.
Postmoderna teorija takoer preuveliava vanost utjecaja medija na
ono to ljudi troe.3. Strinati stavlja u pitanje logiku tvrdnje
postmodernizma da metapripovijesti slabe. Naime, on dokazuje da je
sam postmodernizam metapripovijest.4. Strinati ima vie
razumijevanja za tvrdnju postmodernista kako na pojmove vremena i
prostora utjeu bre putovanje, komunikacije i slino.5. Strinati
misli da tvrdnje postmodernista o brisanju razlike izmeu umjetnosti
i popularne kulture imaju stanovitu vjerodostojnost. Kae kako
postmodernizam ne rui hijerarhiju estetskog i kulturnog ukusa, nego
prije gradi novu, stavljajui sebe na vrh.6. Tvrdi da su postmoderni
elementi najprisutniji u oglaavanju i arhitekturi, ali u drugim
podrujima imaju manji utjecaj.Zakljuno Strinati kae kako je upitno
jesu li mo i kontrola nad proizvodnjom sami po sebi dostatni da
odrede obrasce kulturne potronje.
10. IDENTITET
Uvod priroda drutvenog identiteta Richard Jenkins tvrdi da je
drutveni identitet nae razumijevanje onoga tko smo i tko su drugi
ljudi te, reciprono, razumijevanje drugih ljudi toga tko su oni i
drugi. Identitet se stvara u toku ljudske interakcije.Ljudi se mogu
odnositi prema drugim ljudima jedino razlikovanjem identiteta
razliitih skupina. Jenkins zakljuuje da bez drutvenog identiteta
zapravo, nema drutva.
Stuart Hall tri koncepcije identiteta U radu Pitanje kulturnog
identiteta, 1992. Hall dokazuje da su predodbe o identitetu prole
tri glavne faze u kojima je razmiljanjem o drutvu dominirala
odreena koncepcija identiteta:1. Prosvjetiteljski subjekt, 2.
Socioloki subjekt, 3. Postmoderni subjektPredmoderni identitetiHall
dokazuje da su prve faze modernosti potaknule nastanak jednog novog
i odlunog oblika individualizma, u sreditu kojega je stajala nova
koncepcija individualnog subjekta i njegova identiteta. U
predmodernim drutvima identiteti su se uglavnom temeljili na
tradicionalnim strukturama, posebno onima vezanima za
religiju.Prosvjetiteljski subjektIzmeu 16. i 18. st. nova
koncepcija identiteta. Individualni subjekt se smatrao nedjeljivim
(svaka osoba ima vlastiti, jedinstven identitet). Ta je koncepija,
prema Hallu, proizala iz ideja francuskoga filozofa Decartesa
(1596.- 1650.). Decartes je tvrdio da je koncepcija ovjeka
dualistika: ovjek je od uma i tijela. Zasebnost i osobitost
individualnog uma izraava Decartesova izjava: ''Cogito, ergo sum.''
( Mislim, dakle jesam).Socioloki subjektU 19. stoljeu poela se
razvijati vie socioloka koncepcija subjekta i individualnog
identiteta, kao rezultat promjena u drutvu nastalih zamahom
industrijalizacije i urbanizacije. Pojedinca se vie nije smatralo
tako jedinstvenim i odvojenim od drugih. Odnos izmeu pojedinca i
drutva posredovan je putem grupnih procesa i kolektivnih
normi.Simboliki interakcionizam i identitetS gledita simbolikog
interakcionizma, individualni se identitet oblikuje jedino u
interakciji s drugima. Interakcionist, Charles Cooley, smatrao je
da ljudi imaju ''zrcalno ja'': njihova predodba o tome tko su
odraava reakcije drugih ljudi na njih. S tog gledita, ljudi i dalje
imaju svoju individualnost, no ona nije posve drukija od drutva.
Identitet djeluje kao most izmeu drutvenog i isto
pojedinanog.Promjena u kasnoj moderni postmoderni subjektPrema
Hallu suvremena drutva sve vie odlikuje postojanje fragmentarnih
identiteta. Ljudi posjeduju nekoliko, katkada proturjenih ili
nerazrijeenih, ideniteta.
Modernost i promjeneU drutvima kasne moderne ubrzava se ritam
promjena i ljudima je teko zadrati jedan i jedinstven osjeaj tko
su.Novi drutveni pokretiU prolosti je drutvena klasa davala
svojevrstan glavni idenitet, koji je natkriljivao druge identitete
i tvorio temelj za politiki sukob, no tijekom 1960- ih i 1970-ih
ljudi su se poeli organizirati i oko drugih, ne samo klasnih,
pitanja. Idenitet ljudi se, dakle, fragmentirao prema rodu, etnikoj
pripadnosti, religiji, dobi, odnosu prema ekologiji, etc.Politika
identitetaS usponom novih drutvenih pokreta, sam je identitet
postao politikim pitanjem. Politika ideniteta, kako je nazvana,
bavi se razlikama izmeu skupina ljudi i mogunostima pojedinaca da
izraze te razlike.FeminizamFeminizam je utro put javnoj raspravi o
nekim pitanjima koja su se prije smatrala privatnima (npr. kuanski
red, nasilje u obitelji). Izloio je kao politiko i drutveno pitanje
temu kako smo formirani i proizvedeni kao rodni subjekti.
Politizirao je subjektivitet, identitet i proces identifikacije. U
prvim je fazama feminizam nastojao rod postaviti kao glavni
identitet, dok u novije vrijeme istie razlike meu enamaMo
kanjavanja i nadzorPrema Foucaultu, u fragmentiranju identiteta
vana je i mo kanjavanja i nadzor, koji sve vie odlikuju drutva.
Ljude se prati i tretira kao pojedince, stoga postaju sve vie
izolirani.
GlobalizacijaGlobalizacija je vrlo vaan imbenik u stvaranju
fragmentiranih ideniteta. Ljudi vie ne moraju graditi identitete
koji se temelje na mjestu u kojem ive i umjesto toga mogu izabrati
iz iroke lepeze razliitih identiteta.S druge strane, globalni
konzumerizam moe voditi i sve veoj homogenizaciji, ili slinosti,
meu ljudima.Globalizacija i razliiti izvori idenitetaNacionalni
identitet s globalizaciojom dolazi u pitanje, odnosno gubi na
vanosti. Tri su glavna odgovora (reakcije) na globalizaciju vezana
na nacionalnost:1. Na nekim mjestima ljudi su pokuali reafirmirati
nacionalni idenitet kao obrambeni mehanizam.2. Etnike manjine u
procesu globalizacije se osjeaju takoer ugroeno, pa i one katkada
reagiraju obrambeno.3. Stvaranje novih identiteta (npr. ''crnaki''
identitet u Britaniji)Prva dva odgovora na globalizaciju mogu
dovesti do ekstremnog nacionalizma, utemeljena na stvarnim ili
zamiljenim etnikim razlikama. Hall tvrdi da je ideja etnike istoe
uglavnom mit.ZakljuakHall zakljuuje da je u skladu s postmodernom
teorijom, identitet postao decentriran., odnosno da pojedinci ne
mogu vie nai neku sr ili sredite svoga identitetam utemeljeno na
klasi ili naciji.Zygmunt Bauman ''Od hodoasnika do turista ili
kratka povijest identiteta''Prema Baumanu, identitet nije postao
tek fragmentiran, nego vie nema nikakav vrst temelj.Moderni
identitet kao hodoasnitvoPrema Baumanu, identitet se u modernom
dobu moe usporediti s hodoasnitvom. U hodoau ovjek iscrtava neki
cilj: stii na mjesto hodoaa. Tako su i ivoti ovjeka u modernim
drutvima usmjereni ka ostvarenju eljenog identiteta. Taj je
identitet obino vezan za njihovo zanimanje.Postmoderna ''svijet
negostoljubiv prema hodoasnicima''U postmodernim su drutvima
promjene tako brze da ne moemo biti sigurni da e odreeni poloaji
ili zanimanja postojati za 10, 20 ili 30 godina. U takvim
okolnostima, ne nema smisla odabirati odredite hodoaa, to jest
traiti eljeni identitet - uspjenu karijeru.Postmoderne ivotne
strategijeBudui da je teko ili nemogue stvarati, kako se vidi,
jedinstven, sredinji ili trajan identitet ljudi svojevoljno
mijenjaju identitet i ne posveuju se stvaranju identiteta koju u
svakom trenutku moe postati zastario. Bauman nabraja 4 postmoderne
ivotne strategije:1. Skita (ili flaneur) je postmoderni zaigrani
potroa koji je zamijenio junakog proizvoaa (ili radnika) moderne2.
Vagabund je onaj koji luta od mjesta do mjesta, od identiteta do
identiteta, ne zadravajui se nigdje. Uvijek je stranac, kamo god
iao, i nema svoje mjesto u svijetu.3. Turist je 3. strategija.
Poput vagabuna ide iz mjesta u mjesto, no njegovo je kretanje malo
svrhovitije. On jednostavno odlazi na druga mjesta kako bi stekao
nova iskustva, vidio neto drukije, odnosno iskuao neki novi
identitet.4. Strategija igraa: igra gleda na ivot kao na igru.
Jedno vrijeme igra kao jedan identitet, potom prelazi na
drugi.Evaluacija Halla i BaumanaHall i Bauman se slau da je u
tijeku ope kretanje od razmjerno stabilnih identiteta prema
fragmentiranijim. Bauman posebno istie stupanj do kojeg ljudi mogu
birati identitete, dok Hall vie naglaava sve veu vanost etniciteta
u oblikovanju identiteta. Jenkins misli da autori poput Baumana
veoma preuveliavaju stupanj u kojem su identiteti u suvremenom
drutvu fragmentirani, kratkovjeni i slobodno izabrani. Jenkins,
nadalje, tvrdi da je veina onih koji se bave postmodernom na nekoj
historicistikoj misiji i staru priu o napretku zamjenjuju
metapripovijesti o fragmentaciji. U potrazi za tako velikim temama
postoji vjerojatnost da ono svakodnevno previdi.Richard Jenkins
identitet kao drutveni proizvodIndividualni i kolektivni
identitetJenkins dokazuje da identiteti sadre elemente individualno
jedinstvenoga i kolektivno zajednikoga. Individualni elementi
naglaavaju razliku, a kolektivni elementi slinosti, no to je dvoje
tijesno povezano. Identitet je unutarnji to mislimo da na identitet
jest- i izvanjski kako nas drugi vide. Identiteti se oblikuju i
uvruju u dijalektikom odnosu izmeu unutarnjih i izvanjski imbenika-
svojom interakcijom proizvode identitet.Mo i identitetSposobnost
pripisivanja identiteta za sebe i pripisivanje odreenih identiteta
drugima u biti je pitanje moi. Postojanje identiteta vezanih za
odreene drutvene skupine i poloaje u organizacijma znai da
identitet nikada nije potpuno fluidan i da nije tek pitanje izbora.
Drutveni identiteti postoje, stjeu se i raspodjeljuju unutar odnosa
moi. Idenitet je neto oko ega vlada borba i to stvara
stratifikaciju.Zakljuak i evaluacijaJenkins, ini se, ima pravo kad
tvrdi da ljudi nemaju potpunu slobodu izbora vlastitog identiteta,
da neke identitete nije lako mijenjati (poput roda) i da su
identiteti drutveni kao i individualni. On dokazuje sa se
precjenjuju promjene u prirodi identiteta povezane s navodnim
prijelazom u postmodernu. No, neki se sociolozi zalau za stajalite
koje je izmeu Baumana i Jenkinsa. Slijedi jedan od njih: Harriet
BradleyHarriet Bradley Razlomljeni identitetiBradley dokazuje da ni
moderne ni postmoderne koncepcije identiteta same za sebe nisu
primjerene. Ona kae: ''Kljuan je cilj spojiti klasine ili
modernistike pristupe razumijevanja nejednakosti s novijim
perspektivama nadahnutim postmodernizmom i
poststrukturalizmom.Modernistiki i postmodernistiki pristup
identitetu1. Modernistiki pristupi objanjavanju identiteta
naglaavaju vanost struktura, a postmoderni naglaavaju izbor2.
Modernistiki naglaavaju da su drutva polarizirajua, postmoderni
drutva i identiteti su fragmentirani3. Moderna: klasa i rod kljuni
izvori identiteta, postmoderna: klasa iezava, razliiti izvori
identiteta, vie su naglaeni: rasa, etnicitet, kultura i religija4.
Moderna: drutva su razmjerno predvidljiva i imaju neki stupanj
reda; postmoderna: u drutvu kaos i zbrka5. Moderna: istie
materijane izvore moi, posebno novac; postmoderna: vanost kulturnog
i simbolikog., mo proistjee iz kontrole nad diskursom- nad time
kako ljudi govore i misle.Problemi modernistikih i
postmodernistikih pristupaBradley, dakle, smatra da treba uzeti
elemente od moderne i postmoderne. Npr., ona kae:''Drutva su
kaotina, aili i ureena: ponaanje je beskrajno varijabilno, ali i
redovito i predvidljivo, drutveni se odnosi mijenjaju, no takoer su
stabilni i trajni.''etiri aspekta nejednakostiBradley u svojoj
studiji ispituje 4 aspekta nejednakosti: klasu, rod, ''rasu''
/etnicitet te dob. Bradley smatra da nijedan izvor nejednakosti
nema primarnu vanost. Sve ih smatra vanima.Nejednakosti i
identitetiBradley prihvaa da postmodernisti imaju pravo kad tvrde
da je identitet u prilinoj mjeri pitanje izbora i da su oni donekle
fragmentirani. No, ona ipak smatra da su identiteti ukorijenjeni u
lanstvo u drutvenoj skupini. Npr. mlada karipska crnkinja teko e
sebe doivljavati kao bjelkinju, pripadnicu vie klase, staricu ili
mukarca.Tri razine identitetaIdentiteti najee poivaju na
nejednakostima, drutvenim podjelama i razlikama. Tri su razliite
razine identiteta:1. Pasivni identitet je ''potencijalni
identitet''- to je onaj identitet koji postoji, ali je uglavnom
neaktivan. Npr. svijest o klasnoj pripadnosti kod Britanaca.2.
Aktivni identitet: onaj kojeg je pojedinac svjestan i koji ine
temelj njegove akcije.3. Politizirani identitet: postoji ondje gdje
ini stalniju osnovu za djelovanje i gdje ljudi stalno misle o sebi
u terminima nekog identiteta; nastaje putem politike agitacijeKlasa
i identitetBradley smatra da je klasa u Britaniji uglavnom izvor
pasivnog identiteta, no ne slae se s potmodernistima da klasa
izumire. Ona iznosi dokaze da se klasa polarizira i fragmentira.
Bogati postaju bogatiji, a siromani siromaniji, ime klasa
potencijalno postaje sve vanijim izvorom identiteta.Rod i
identitetRazmatrajui teorije roda, Bradley uoava pomak od teorija
koje su u enama vidjele jedinstvenu skupinu, ujedinjenu zajednikim
iskustvom tlaenja, prema teorijama koje tvrde da su ene
fragmentirane u razliite skupine. Smatra da je i ope iskustvo
loijeg poloaja i seksizma osnova za zajedniki identitet ene. Iako
rod smatra vanim izvorom identiteta, on uvijek djeluje u
interakciji s drugim izvorima identiteta.Rasa/etnicitet i
identitetPoput roda, i rasa/etnicitet postala je u suvremenom
drutvu vanijim izvorom identiteta nego klasa i vea je vjerojatnost
da e ona stvarati aktivne i politizirane identitete. Vanost rase
/etniciteta kao izvora identiteta u znatnoj mjeri ovisi o tome kako
se ona politiki koristi da bi se skupine mobilizirale i da bi im se
dao osjeaj pripadnosti i povijesti.Dob i identitetDob Bradley
opisuje kao zanemarenu dimenziju nejednakosti. Pojedincima je dob
vaan izvor identiteta. No, dob kao tema nalazi se vrlo nisko na
politikom dnevnom redu. Dob je, prema Braleyjevoj, prvenstveno dio
individualnog identiteta i tek rijetko postaje dijelom aktivna ili
politizirana identiteta. 2 su razloga za to: 1. Pojedinci su
svjesni privremenosti dobne skupine kojoj pripadaju, 2. Najmonija
je skupina u sredini, dok su mladi i stari u loijem poloaju, i
imaju premalo zajednikog da bi inili osnovu za ujedinjenje u
zajednikoj borbi.Bradley spominje kako ponekada dob postaje
aktivnim idenitetom. Primjerice, 1960- ih, tijekom radikalnih
studentskih pokreta, i 1990- ih u Britaniji kada je stvorena
svojevrsna koalicija razliitih interesa mladih u borbi protiv
kaznenog zakona.ZakljuakBradley zakljuuje da se stratifikacijski
sustavi i identiteti u suvremenim drutvima i polariziraju i
fragmentiraju. Kao posljedica, ljudi u suvremenim drutvima imaju
razlomljene idenitete. Nemaju neki identitet koji natkriljuje sve
druge. Ipak, identiteti ljudi i dalje su zapravo drutveni.
11. KULTURA, IDENTITET I VRIJEDNOSTI (zakljuak)
Ne zauuje da su sociolozi kulture pri istraivanju kulture
spoznali kako im je teko osloboditit se vlastitih kulturnih
vrijednosti ili odgoja. Vlastite kulture esto smatraju superiornima
drugim kulturama. Ili zbog svoga elitnoga odgoja, kritiari masovne
kulture u 20. stoljeu, poput Macdonalda, njeguju predrasude u
korist elitne kulture. Prema nekim prijanjim naratajima sociologa,
klasa je bila najvanija odlika drutva, a kulturu se moglo objasniti
i vrednovati samo kad glavnu ulogu u analizi ima klasa. U novije
vrijeme, klasa je donekle izala iz mode kako objanjenje sociolokih
fenomena ili kao sredinji izvor identiteta. Dapae, neki sociolozi
smatraju vanijom potronju za osjeaj identiteta, stoga ne zauuje to
su tako zduno prigrlili postmoderne ideje. Za zagovornike
postmodernizma, sve su kulture podjednako valjanje. Ne postoji
nikakva razlika izmeu visoke kulture i masovne kulture. No,
sociolozi bi trebali obratiti pozornost na injenicu kako nemaju svi
ljudi jednake izglede da po volji oblikuju svoj identitet i da
izaberu kulture kakve oni imaju. Nejednakosti i dalje utjeu na
ivotne anse ljudi i kulture to ih oni razvijaju, na umjetnike
oblike koje preferiraju i na identitete koje grade.29