-
Naslov originala
TRAITEDE
SOCIOLOGIEPublie sous la direction de
G E O R G E S G U R V I T C HTome II
Seconde edition PRESSES UNIVERSITAIRES DE FRANCE
PARIS 1963
Prtvtia A L K A K I L J A N
VrtdnikDr J O S I P U P A N O V
SOCIOLOGIJARedaktor
Georges Gurvitch
DRU G I SVEZA K
VI - Pfoblemi politike sociologije
V II VIII - Sociologija tvorevina civilizacije (njezine glavne
grane)
IX - Problemi kolektivne psihologije i drutvene psihologije
X - Problemi odnosa izmeutakozvanih arhajskih drutava i
historijskih drutava
N A P R I J E D
1 9 4 0 - 1 9 6 6
-
D RU GO P O G L A V L J E
Napisao Georges G U R V IT C H profesor na Sorboni
Meu tvorevinama civilizacije koje uvruju veze unutar dru- tvenih
struktura, globalnih i parcijalnih1, spoznaja igra veoma va- nu
ulogu. Prema tome, sam se od sebe namee problem sociologije
spoznaje i prouavanje preobraaja uloge saznavanja u razliitim
tipovima drutvenih struktura. I zaista, sociologija spoznaje u
izvje- snom je pogledu isto tako stara kao i sama opa sociologija.
Meu- tim, ona je u svom razvoju nailazila na ozbiljne potekoe i u
ovom je asu u zastoju unato neospornom zanimanju to ga i dalje
pobuuje i to zbog toga to se sukobila sa dvije vrste zapreka. To
su:
a ) Prekomjema pretencioznost sociologa koji su se nadali da e
na sociologiji moi zasnivati svoju filozofiju spoznaje ili su bar
vje- rovali da e s pomou sociologije spoznaje uspjeti saznavanje
oslo- boditi svih veza s dmtvenim okvirima i na taj nain prevladati
nje- govu otuenost.
b ) Tvrdokorne predrasude filozofa koji su odricali mogunost po-
stojanja kolekiivn ih spoznaja i iskustava i smatrali a sviko
socio- loko sagledavanje spoznaje ponitava njezinu valjanost i
pretvara je u obian epifenomen stvamosti.
Sudbina sociologije spoznaje ovisi o prevladavanju tih
pretenzija i tih vrsto ukorijenjenih predrasuda. Time smo se
rukovodili i kod sastavljanja plana za ovo poglavlje. Najprije emo
dati historijsko- kritiki pregled glavnih shvaanja soeiologije
spoznaje, pregled koji nipoto ne smatramo potpunim nego u njemu
namjemo obrau- jemo samo odabrane autore. Zatim emo sistematski
prikazati pro- bleme onako kako ih mi shvaamo.
I. HISTORIJSKO-KRITIKI PREGLED
Svi osnivai sociologije bavili su se sociologijom spoznaje: Au-
guste Comte, njegovi protivnici Proudhon i Marx (koji se ni meuso-
bno nisu slagali), njihov pretea i zajedniki inspirator
Saint-Simon
1 Usp. I sv. ove Sociologije, str. 228 i dalje.
PROBLEMI SOCIOLOGIJE SPOZNAJE
8*
-
116 SOCIOLOGIJA TVOREVINA CIVILIZACIJE
(u polemici s Condorcetom). Isto je tako bilo, samo u drugaijem
obliku, i sa slijedeom generacijom: Durkheim i Levy-Bruhl takoer su
se posveivali toj grani sociologije, samo svaki od njih na svoj
nain. Tako je teren bio temeljito raien kada su Max Scheler, Karl
Mannheim i Pitirim Sorokin dbjavili svoje radove koji su u dru- goj
etvrtini X X stoljea naroito privukli panju na sociologiju spo-
znaje. Razrada suvremene teorije o drutvenim simbolima2 i teorije0
odnosima izmeu drutvenih struktura i tvorevina civilizacije mo-
rala bi, u naelu, pridonijeti proirenju tog podruja i jo vie pro-
dubiti tu vrstu istraivanja. . .
Kritiki historijski prikaz sociologije spoznaje zapoet emo ana-
lizom Condorcetovih radova. U svom uvenom djelu E squisse d un
tableatfr-Jtistorique du progres de VEsprit humain, 1795, on saeto
iz- nosi optimistika i intelektualistika vjerovanja stoljea
prosvijee- nosti i tvrdi da izmeu drutvene stvamosti i sistema
spoznaja po- stoji savrena podudarnost. Po njegovu miljenju, ta se
podudamost namee sama od sebe a da se pri tom ne pojavljuju nikakvi
proble- mi: napredak Ijudskog duha, napredak spoznaje, napredak
nauka (tehnika je samo primjena nauke) i napokon napredak ljudskog
dm- tva predstavljaju tek jedno jedinstveno kretanje. injenica
dajespo- znaja dmtveni fenomen nipoto ne dovodi u pitanje njezinu
istini- tost, je r se drutveni okviri temelje u potpunosti na
razumu; razum1 dmtvo su identini. Unato tome Condorcet tvrdi da
napreak spo- znaje ima pnmat pred drutvenim napretkom . . .
Taj primat osporava Saint-Simon, koji se odluno suprotstavlja
Condorcetovu racionalistiSRSffi 'iealizmu. Poto je ustvrdio da u
svim vremenima i kod svih naroda nalazimo stalnu podudarnost iz-
meu drutvenih ustanovaTleja (Ihustrie sv. III , 1818), on preci-
zira da je sposobnost i ovjeka i drutva i na duhovnom i na
materijaffiom podmju jednaka (Le catechism e des industriels, 1823
1824). Kolektivni napor to ga prouava nauka o ovjeku ili dm- tvena
fiziologija (to jest sociologija) izraen je i u proizvodnji ma-
terijalnih dobara razliitim oblicima rada i u proizvonji naina a-
znavanja i ocjenjivanja (moralne doktrine) (La science de lhom m e,
1813). Poimence, vojnikim reimima (osvajanje, ropstvo, kmetstvo,
zemljoradnja itd.) odgovara teoloka spoznaja, dok industrijskim re-
imima odgovara telmika spoznaja, a nauna je spoznaja jedan od
njezffiih manje vrijednih i podreenih elemenata. Dmtvena fizio-
logija, to jest prouavanje dmtva u djelovanju, mora pratiti us-
poredan razvoj i meusobno proimanje naina materijalne proiz- vodnje
i sistema spoznaja, koji su amo parcijalni vidovi re&na ili,
kako bismo mi danas rekli, tipova dmtvenih struktura3.
Nasuprot Saint-Simonovoj suzdrljivosti i realizmu, Auguste Com-
te gotovo neprikriveno zastupa tezu da je snoznaia kadra stvarati
dnitvene. nl^virp- on se na taj nain upadljivo pribliava
Condorcetu
2 Usp. op. c it., str. 177 i dalje.
3 Usp. sv. I ove Sociologije, str. 42 i dalje.
-
SOCIOLOGIJA SPOZNAJE 117svojim nepopravljivim scijentizmom4, to
jest svojim uvjerenjem da je paupa sppznaja po_svojoj biti
superioma. svim ostalim vrstama spoznaje. U isti mah, Comteovo
shvaanje otkriva nam dva vida nje- gove misli: s jedne strane, on
sociologijom spoznaje eli samo oprav- dati pozitivizam, dakle svoj
unaprijed stvoren filozofski stav; s dru- ge strane, ta grana
sociologije, koja se kod Comtea, uostalom, izje- nauje sa
sociologijom kao takvom (njegov uveni zakon triju sta- dija), po
njegovu je miljenju kadra da zamijeni epistemologiju. Osim toga,
Comte smatra da svaku drutvenu statiku i svaku diu- tvenu dinamiku
obiljeavaju specifine manifestacije znanja svoj- stvene odreenom
poretku odnosno razvoju i prema tome sutinski povezane s drutvenim
biem; ali on odmah zatim bez ustruavanja tvrdi da se u asu kad je
pozitivni stadij dostignut, spoznaja (u obli- ku pozitivne
filozofije i razliitih nauka) odvaja od drutvenih okvi- ra i
ovlaava n jim a . . . Tako u Comteovoj misli susreemo, samo u
naroitom viu, vecinu slabosti i zabluda koje su povezane za- ?
jedno, ili svaka za se pptereivale kasniji razvoj sociologije spo-
znaje, jo i onda kad su pozitivistika sociologija i filozofija ve
oda- vna bile naputene. . .
U X X stoljeu austrijski fdozof Je*ia i :sv o ja tao je
autorstvo termina sociologija spoznaje. Meutim, on je samo pod taj
novi na- ziv svrstao itavu jednu epistemologiju kojom je pokuao
izmiriti neokantizam i pozitivizam^. po njegovu miljenju, liudska
ie spozna4a nainriie iskliuivo k olektivni zato je .ograiLiem m
diutvene oKyi- re kniima odgovara. Kasnije se spoznaja sve vie
povezuje s indiviu- alnom u5ijm c ^ a ja se od mitologije i time se
postavlja problem hjezine objektivne vaijanosti-JMa kraju spoznaja
vie nije ni kolek- tivna ni individualna nego postaje ovieanska:
njezina valjanost ta- da postaje openita, je r jo j kao okvir slui
itav ljudski rod. Oito je da je Jerusalem najprije preuzeo od Kanta
shvaanje o univerzal- nosti sudova kao kriteriju istinitog znanja,
a zatim pokuao taj kri- terij zasnivati na drutvenoj stvarnosti
umjesto na transcendental- nim oblicima. Uostalom, sociologija na
koju se on poziva vie je ne- go sumarna, je r jo j je stvarni
kolektivni ivot potpuna nepoznanica: ona ne zna ni za njegova
protivurjeja, ni za borbe izmeu raznih Mi, grupa, klasa i globalnih
drutava (ukljuujui i meunarod- na drutva), ni za sloene odnose
izmeu pojedinaca i drutvenih okvira, izmeu drutvenih okvira (ak i
najirih) i ovjeanstva (ko- je je u stvari samo ideal interpretiran
na razliite naine). Takvo shvaanje sociologije spoznaje samo
zabauruje i probleme sociolo- gije spoznaje i probleme
epistemologije.
Radovi sociologa u pravom smislu (koji su sebe, po nekim svojim
pogledima, smatrali Comteovim uenicima), Durkheima i Levy-Bru-
4 Meutim u tom scijentizmu nema nieg naturalistikog, on je vezan
uz borbeni hu- manizam. U vezi s t n usp. Jean lA C RO IX, (La
sociologie d Auguste Comte, 1956), kao i m oja umnoena predavanja:
A. Comte, K a rl Marx et H . Spencer (C . D. U, 1957) i I sv. ove S
o ciologije, str. 50 i dalje.
3 Usp. njegove studije: Soziologie des Wissens u asopisu
Zukunft, 1909, i Die So- ziologische Bedingtheit des Denkens und
der Denkformen u djelu Versuche zu einer Sozio- togie des Wissens,
objavljenom 1924. godine, urednik Max SCHELER, str. 182207.
-
118 SOCIOLOGIJA TVOREVINA CIVILIZACIJE
hla (kao i Durkheimovih nastavljaa Graneta, Maussa i Halbwachsa)
neosporno su bili daleko plodniji za sociologiju spoznaje. Suprotno
od Comtea i mnogih drugih mislilaca, Durkheim ne smatra da je zbog
uraslosti spoznaje u drutvenu stvarnost dovedena u pitanje valja-
nost saznanja. On ne nastoji otkriti opi zakon drutvenog razvoja
spoznaje, a u isto vrijeme ne priznaje da je pozitivistika
filozofija temelj sociologije spoznaje. Za njega je vano da su ak i
tako aps- traktne ideje kakve su ideja vremena i ideja prostora u
svakom tre- nutku svoje historije usko povezane s odgovarajuom
drutvenom strukturom (Quelques formes primitives de classification
u An- nee sociologique, 19011902). Pa jo i vie: logike kategorije
dru- tvene su na drugu potenciju . . . One su tvorevina drutva ali
osim toga razliiti vidovi drutvenog bia sainjavaju njihov sadraj. .
. Kategorija vremena temelji se na ritmu drutvenog ivota; materijal
za kategoriju prostora predstavlja prostor to ga zauzima drutvo;
kolektivna je snaga stvorila prototip pojma djelotvorne snage,
bitnog elementa kategorije uzronosti..". Pojam totaliteta samo je
apstrak- tan oblik pojma drutva. (Les form es elem entaires e la
vie reli- gieuse, 1912, str. 628630). Distinkcija izmeu osjetu
dostupnog i ra- zumu shvatljivog, izmeu materije i oblika, izmeu
aposteriornog i apriornog, izmeu osjeajnosti i razuma, odgovara,
prema Durkhei- movu shvaanju, distinkciji izmeu pojedinca i
kolektiva. Osim toga, njega naroito zanimaju izvori filozofske
spoznaje i naune spoznaje. On smatra da one obje vuku korijenje iz
religije i prema tome iz ko- lektivnoga. Jer religija je kolektivna
i po svojoj vanjskoj manifesta- ciji (kultu) i po svom sadraju
(sublimacija drutva koje samo sebe oboava kao boga).
Lako je uoiti neke slabosti Durkheimove koncepcije. Istai emo
one najglavnije: Durkheim se nadao kako e sociologija pomoi epi-
stemologiji da razvije socioloku teoriju spoznaje (Les form es ele-
m entaires de la vie religieuse, str. 1828), a nije primjeivao da
po- lazi od napola kantovske a napola hegelovske filozofije koju je
bio preuzeo od svog prijatelja filozofa Hamelina: tako je zapao u
neki kako se sam izrazio hiperspiritualizam, jer je poistoveivao
razum s drutvom, a pri tom su mu ostale nepoznate unutranje na-
petosti i suprotnosti drutva, naroito borba klasa; takvo gledanje
dovelo ga je dotle da je kolektivni karakter neke spoznaje smatrao
filozofskim dokazom njezine istinitosti; on nije razlikovao vie vr-
sta spoznaje (imao je u vidu samo filozofsku i naunu spoznaju i,
moda, perceptivnu spoznaju vanjskog svijeta); suvie je iskljuivo
usmjerio svoju panju na genetiki dio sociologije spoznaje; on je ak
i u odnosu na arhajska drutva pretjerano isticao injenicu da
spoznaja reproducira u slikama morfoloku sredinu drutvenih struk-
tura (jer su uzajamni odnosi izmeu morfoloke sredine i perceptiv-
ne spoznaje vanjskog svijeta u stvari mnogo sloeniji no to je on to
pretpostavljao a da ine govorimo o ostalim vrstama spoznaje). Ipak,
u svojoj biti Durkheimovo shvaanje sociologije spoznaje u mnogo je
veoj m jeri relativistiko no to se to na prvi pogled ini.
-
SOCIOLOGIJA SPOZNAJE 119
S jedne strane, priznajui da mogu postojati razliiti stupnjevi
trans- cendentnosti i imanentnosti kolektivne svijesti, on preutno
usvaja miljenje da je, u ovisnosti o tipovima drutva, odnos izmeu
poj- movnog i osjetilnog elementa spoznaje podloan mnogovrsnim pro-
mjenama. S druge strane, on napominje da se i sam odnos izmeu
tipova drutvenih struktura i spoznaja mijenja, je r se u te odnose
uplee i trei, humani element, koji ih moe preobraavati. Sve u
svemu, osnovna slabost Durkheimovih analiza nije zapravo neosta-
tak relativizma nego nedostatak diskontinuizma.
Lucien Levy-Bruhl za razliku od Durkheima uvjereni diskonti-
nuist i antievolucionist u svojim brojnim radovima o primitivnom
mentalitetu napisanim izmeu 1912. i 1938. godine prouavao je si-
stem spoznaja koji odgovara tipu takozvanog arhajskog drutva. U tom
sistemu spoznaja on nije traio ni izvore filozofske spoznaje ni
izvore naune spoznaje civiliziranih drutava. U svojim najznaajni-
jim djelima on je pokuao dokazati da se perceptivna spoznaja vanj-
skog svijeta a isto tako i spoznaja Ja , Drugog i Mi (definicija
tih pojmova nalazi se u nastavku ovog poglavlja, paragraf II) kod
pri- mitivaca bitno razlikuje od naih spoznaja. Svoje je shvaanje
te- meljio na injenici da primitivci ive u fizikom i u drutvenom
svi- jetu koji se ne moe usporediti s fizikim i drutvenim svijetom
civi- liziranih ljudi. Poto je pokazao da u arhajskim drutvima
umjesto zakona formalne logike to ih mi priznajemo vrijedi zakon
misti- nog uestvovanja zasnovan na afektivnoj kategoriji
natprirodnog, on je istakao da su svijest o vremenu i prostoru,
kategorija uzronosti, shvaanja Ja , vanjskog svijeta i drutva, a
napokon i sami doivljaji neposrednog iskustva u oba sluaja sutinski
razliiti. Na
-
120 SOCIOLOGIJA TVOREVINA CIVILIZACIJE
mnogo prije Lintona i Kardinera6, otkrio da ovjekova linost ne
ostaje istovetna u razliitim drutvenim strukturama, Levy-Bruhl
dokazuje da iskustvo to ga ima Ja, Drugi, Mi i drutvo nije jednako
u oba tipa struktura koje on suprotstavlja jedan drugome. Na pri-
mjer, linost primitivaca mnogo je snanija od nae zahvaljujui nji-
hovim mistinim pripadnostima, ali je ona zato mnogo manje izdife-
rencirana. Isto tako, kod njih Drugi obuhvaa i ivotinje, a Mi
uklju- uje i mrtve i ive. U djelima Le surnaturel et la nature,
1931, La my- thologie prim itive, 1935, i L experience m ystique et
les sym boles chez les prim itifs, 1938, Levy-Bruhl ukazuje s jedne
strane na to da isku- stvo primitivaca moe biti u veoj i u manjoj
mjeri mistino odno- sno racionalno i da se prema tome moe
razlikovati i priroda njiho- ve logike; s druge strane, on istie da
je njihovo neposredno iskustvo bogatije od naega, jer je jaae
sputavano racionalnim konceptuali- zacijama.
Neposredno iskustvo primitivaca predstavlja izravno afektivno
doivljavanje bia, jer uestvovanje kod njih nije zakon nego na- in
djelovanja i podvrgavanja djelovanju. Simboli nisu samo naini
izraavanja nego su prvenstveno sredstva uestvovanja. Na temelju tih
zakljuaka Levy-Bruhl u svojim Carnets posthum es, 1949, razli- kuje
vie vrsta >>uestvovanja7(^a) mistine pripadnosti; b )
dvostru- ku ili mnogostruku nazonost; c j simbole; d ) uestvovanje
pojedin- ca u svojoj grupi i obrnuto; e) uzajamno uestvovanje grupe
i nje- zina totema; f ) uzajamno uestvovanje grupe i njezinih
predaka; g) uzajamno uestvovanje grupe i tla, itd. Jasno je da te
razliite vrste uestvovanja nisu u jednakoj mjeri mistine, a to
potkrepljuje utvr- enu injenicu da je u iskustvu arhajskih drutava
intenzitet afek- tivne kategorije natprirodnoga promjenljiv. Sva su
ta zapaanja pri- premila teren za zakljuak to ga Levy-Bruhl sam
nije dospio izvesti na temelju svojih neumornih istraivanja i
analiza: ne postoje samo dva kolektivna mentaliteta, dvije logike i
dva neposredna odnosno konstruirana iskustva. Toliko ih ima koliko
ima tipova globalnih a esto ak i parcijalnih drutvenih
struktura.
Levy-Bruhlov prinos dananjoj sociologiji spoznaje ne sastoji se
samo u tome to je on na primjerima oevidno pokazao da postoji sukob
izmeu razliitih sistema spoznaja koji odgovaraju razliitim tipovima
drutava; on ukazuje_i na suparnitvo izmeu vie vrsta spoznaje unutar
istog drutvenog okvira (perceptivna spoznaja vanj- skog svijeta,
spoznaja Drugog i Mi, tehnika spoznaja, mitoloko-koz- mogonijska
spoznaja itd.), a isto tako i na to da unutar istovrsne spoznaje
mogu prevladavati razliiti njezini oblici (ona moe biti preteno
racionalna ili preteno mistina); osim toga treba naroito istai da
Levy-Bruhl prua primjer smionog pobornika nezavisnosti sociologije
spoznaje u odnosu na svaki apriomi filozofski stav. Upra- vo je
zbog toga Levy-Bruhl odbio da bude suac u sporu o filozofskom
* Usp. kasnije, str. 416 i dalje.7 Spomenuli smo ih ve u I sv.
ove Sociologije, str. 65.
-
SOCIOLOGIJA SPOZNAJE 121tumaenju njegovih radova koji je izbio
izmeu gg. Brehiera i Gilso- na: g. Brehier je tvrdio' da se u
sociolokim studijama Levy-Bruhla nalazi potvrda filozofije o
stalnom prisustvu mistinoga u svijesti i u iskustvu, a g. Gilson je
smatrao da te studije upravo dovode u pi- tanje takva filozofska
gledita. Meutim, Levy-Bruhl je zastupao mi- ljenje da se iz
njegovih radova ne smiju izvoditi nikakvi filozofski zakljuci:
izvlaenju takvih zakljuaka odluno se protivi ve samo priznavanje
postojanja vie vrsta logike, iskustava i spoznaja.
No Levy-Bruhl nije imao vremena da proui korelativne funkcio-
nalne veze koje povezuju razliite sisteme spoznaja i raznovrsne ti-
pove drutvenih struktura i koje se nipoto ne mogu svoditi na men-
talitete nego se temelje na meusobno divergentnim totalnim dru-
tvenim fenomenima. Stoga su u Levy-Bruhlovim radovima dole do
izraaja neke slabosti:;a^ On je u poetku imao pred oima samo dva
tipa drutva, primitivno (ili bolje reeno arhajsko) i civilizirano
drutvo, jedno obiljeeno mistinim a drugo racionalnim mentali-
tetom. Meutim, on je i sam kasnije uvidio da je to nedovoljno, jer
je u sistemima spoznaje otkrio itav niz nijansa i usmjerenosti; jma
mnogo tipova totalnih drutvenih fenomena, a razaznajemo ih u pr-
vom redu po njihovim struktUrama, naroito kad je rije o global- nim
drutvima; ne postoji jedinstven tip arhajskog drutva nego ve- liko
mnotvo razliitih arhajskih struktura a to u jo veoj m jeri vrijedi
za civilizirana drutva; Levy-Bruhl je donekle preuveliao mi-
stinost u razliitim tipovima arhajskih drutava a isto tako i racio-
nalnost u razhitim tipovima takozvanih civiliziranih drutava, iako
je kasnije postepeno ublaavao taj svoj stav. b ) Osim toga
Levy-Bruhl nije uzimao u obzir da unutar razliitih tipova arhajskih
drutava razliite vrste spoznaje odgovaraju raznovrsnim grupacijama,
jedna- ko kao to se nije obazirao na postojanje klasnih suprotnosti
u ne- kim tipovima civiliziranih rutavav c ) Uz to je Levy-Bruhl
podruje sociologije spoznaje ograniio isljuivo na arhajska drutva,
a ta- kav stav kao da podrazumijeva hipotezu koju on uostalom nije
usvajao da se spoznaja u takozvanim civiliziranim drutvima oslo-
baa svojih veza s drutvenim okvirima. Takvu je interpretaciju iz-
nio Daniel Essertier (H es form es in ferieures e lezplication,
1927), iu n jo j kao da se nastavljaju predrasude to se vuku od
Bacona (idota fo r i) do Pareta i Freuda, predrasude koje svaki
drutveni koeficijent spoznaje povezuju s emotivnou i prema kojima
drutveni okviri oduzimaju saznanju njegovu istinitost. Levy-Bruhl
se priklanjao upravo suprotnim gleanjima ali nije uvijek bio
dovoljno na oprezu pa nije uspio predusresti neka pogrena tumaenja
koja umanjuju vrijednost njegova znaajnog djela.
** *
Suprotno od sociologije spoznaje koja neposredno ili posredno
vue korijen iz Comteove filozofije, Marxova i marksistika sociolo-
gija spoznaje povezuje sve probleme to ih promatra s problemima
klasne svijesti i s ideologijama razliitih klasa. U izvjesnom
smislu
-
122 SOCIOLOGIJA TVOREVINA CIVILIZACIJE
rije je samo o prouavanju jedne od mnogih manifestacija otue-
nja ovjekova8: otuenja njegova saznanja koje e prestati biti otu-
eno kad se ostvari besklasno drutvo. Ujedno, budui da je prema
uvenim formulama iz Uvoda u kritiku politike ekonom ije, svijest
odreena drutvenim biem a ekonomskom infrastrukturom od- reena je
ideoloka nadgradnja koja obuhvaa cijelo Ijudsko sazna- nje, mogla
bi se doslovno shvatiti Engelsova teza iznijeta u Anti-Duh- ringu
prema kojoj je i sam razum samo ideologija pobjednike bur- oazije.
Tada bi se moglo desiti da se marksistika sociologija spo- znaje
smatra samo kao rezultat materijalistike epistemologije po kojoj bi
svijest bila samo odraz, epifenomen bia. Meutim, takvom
simplicistikom tumaenju po kojemu bi, osim toga, marksistika so-
ciologija spoznaje bila potpuno ovisna o epistemologiji, mogli
bismo suprotstaviti niz Marxovih tekstova i niz zaokreta i krzmanja
u nje- govoj misli.
U prvom redu, pojam ekonomske infrastrukture sadrava u se- bi
sloen dijalektiki odnos izmeu proizvodnih snaga i proizvod- nih
odnosa; a u proizvodne snage kao konstitutivni elementi ula- ze i
tehnike spoznaje i naune spoznaje. Ukoliko se naune spoznaje odnose
na egzaktne nauke i naunu politiku ekonomiju, one su is- kljuene iz
ideologija. U krajn joj se liniji ne smatra buroaskom ideologijom
razum nego utopistiki racionalizam i scijentizam pove- zan s
pozitivistikom doktrinom. U tom se sluaju moe opravdano pitati gdje
su granice ideologije i kakvi su zapravo odnosi izmeu nje i znanja.
U svojim mladenakim djelima Marx je izmeu proizvod- nih snaga i
proizvodnih odnosa s jedne strane i ideologije s druge strane
uklapao realnu svijest i njezine tvorevine (spoznaju, pravo, moral,
umjetnost itd.). On je dakle priznavao postojanje neideolo- ke
spoznaje. Tada je dakle ideologija, uzeta u pejorativnom smislu, za
Marxa znaila isto to i svjesna ili nesvjesna mistifikacija (na pri-
m jer religija), iskrivljavanje iz interesa, dogmatska doktrina
kojoj je cilj da opravdava, i on ju je samim tim suprotstavljao
realnom saznanju. Kasnije se pojam ideologije veoma proirio, to vie
to se sam marksizam prikazivao i afirmirao kao ideologija
proletarijata, klase koja je pozvana da dokraji svaku podjelu na
klase a prema tomu i da ukine sve ideologije. Marksizam se smatra
istovremeno ideologijom i veoma izvjesnom stvarnom spoznajom.
Zbog svega toga pojam ideologija zadobio je mnogostruk smisao9.
Ideologija moe znaiti: a) nesvjesne ili svjesne iluzije (lane kon-
strukcije); b ) tumaenja drutvenih situacija sa stajalita vrijedno-
snih ocjenjivanja a u irem smislu i sa stajalita zauzimanja
stavova; c) doktrine koje su stvorene zato da opravaju ta tumaenja
ili te
8 Izraz otuenje ima, uostalom, kod Marxa nekoiiko razliitih
znaenja, kao npr. V erselbststandigung (osam ostaljenje oslobaanjem
od drutvenoga), V ergegenstdndlichung (opredmeenje ovjeka),
Entdusserung (transpozicija), En tfrem u ng (projiciran je i
nestaja- n je u projekciji) i napokon E n tw irklichu ng
(derealizacija koja je esto kombinirana s m istifikacijom ).
Otuenje saznanja Marx ponajee shvaa u ovom posljednjem smislu.
9 Pojedinosti moe italac nai u m ojim radovima: L a vocation
actu elle d e la socio log ie , 2. izd., sv. I I , 1963, pogl. X II
posveeno sociologiji Karla Marxa, i D ialectique et soc io log ie ,
1962, str. 118156.
-
SOCIOLOGIJA SPOZNAJE 123iluzije; d) svaku tvorevinu civilizacije
ako ju je stvorila odreena klasa zato da bi opravdala svoj
opstanak; e) drutvene ili, u irem smislu, humanistike nauke,
izuzevi marksistiku politiku ekono- miju; f ) filozofsku spoznaju,
je r ona iskljuuje neposredno provje- ravanje istinitosti; g)
religiju, jer je ona lana. Zbog te neodree- nosti pojma ideologije,
njezino prouavanje samo po sebi veoma opravdano nije postalo vrsta
osnovica nego zapravo smetnja raz- vitka marksistike sociologije
spoznaje. Tek onda ako pojam ideo- logije ofTT-aniimf r^ifl jpdnu
zasebnu vrstu saznanja, za koju mi pred- laemo nazhCPoIitika
spoznaiaj) a koja se esto, iako to ba nije nuno, kristalizira u
drutvenim i politikim doktrinama i filozofija- ma moi e sociologija
spoznaje imati koristi od tog toliko boga- tog pojma. Pa iako moemo
odati priznanje Marxu to je otkrio tu zasebnu vrstu spoznaje,
ukorijenjenu dublje od svih ostalih spozna- ja u drutvenu
stvarnost, ipak treba aliti to je nije znao suprot- staviti ostalim
vrstama, izuzevi tehnikoj i naunoj spoznaji, koje je, unato svom
neprijateljskom stavu prema pozitivizmu, suvie pri- bliio jednu
drugoj.
Ovdje moemo samo ukratko iznijeti razne nedostatke marksis- tike
sociologije spoznaje: marksizam tvrdi da s uspostavljanjem
besklasnog drutva nestaje i samog problema sociologije spoznaje; on
prouava odnos izmeu drutvenih okvira i spoznaje samo u in-
dustrijaliziranom drutvu, iako postojanje klasa projicira i u
ostala drutva to je samo po sebi spomo; on na silu povezuje
sociolo- giju spoznaje najprije s humanistikim realizmom a zatim s
dijalek- tikim materijalizmom, ime jo j samo nanosi tetu. Tada se
socio- logija spoznaje ukazuje samo kao potvrda onoga to je ve
otprije bi- lo poznato. Nikakav filozofski stav ne moe biti
obavezan za socio- logiju: nedogmatska dijalektika predstavlja samo
preliminamo pro- ienje i filozofije i nauka. Uostalom, znaenje je
pojma materijali- zam ovisno o interpretacijama materije u fizici i
u kemiji (usp. da- nanje stanje kvantne fizike i rastavljanje
materije s pomou atom- ske energije). I napokon, marksistika
sociologija spoznaje naivno vjeruje da e u besklasnom drutvu biti
prevladano otuenje spo- znaje, to jest da e nestati drutveni
koeficijent spoznaje. Time je ona obnovila racionalistiku utopiju
prema kojoj spoznaja moe ovladati i upravljati dmtvenom
stvamou.
Marksistika doktrina poslije Marxa i Engelsa htjela je u prvom
redu sociologiiu spoznaje svesti na prouavanje drutvene uraslosti
filozofskih doktrina. Y o i e ' m ozd^Tleanoro^m
alosl^iu^S^^glavlia te nove cHscipTine, i prije no to se zadre u tu
temu, potrebno je veo- ma temeljito prouiti funkcionalne uzajamne
veze izmeu drugih vrsta spoznaje i dmtvenih okvira. S tim u vezi,
zanimljivo je napo- menuti da se jedan od najistaknutijih marksista
novijeg doba, Georg Lukacs barem u svojoj knjizi G eschichte und
Klassenbewusstsein, 1923 sa mnogo nunog opreza ograuje od suvie
smionog i prena- gljenog primjenjivanja sociologije spoznaje na
povijest filozofije: on naime smatra da bi istraivanje odnosa izmeu
doktrina, ili u irem smislu izmeu tvorevina civilizacije s jedne
strane i klasne svijesti
-
124 SOCIOLOGIJA TVOREVINA CIVILIZACIJE
s druge strane, moglo zapoinjati pokuajem pronalaenja odgovora
na slijedea dva pitanja: koje su take imputacije (Zurechnungs-
punkte) pojedinih doktrina, i u kakvim se drutvenim okvirima one
mogu nai? Oito je da to traenje moguih taaka imputacije na- zora na
svijet (IVeltanschauungen) nije objanjenje uzronom vezom nego
traenje funkcionalnih veza. Osim toga Lukacs iznosi da se hi-
storijski materijalizam ne moe na potpuno isti nain primijeniti na
tipove drutva koji su postojali prije kapitalizma (str. 244245).
Op- enitije reeno, vulgarni marksizam shvatio je historijske
katego- rije kapitalistikog reima kao vjene kategorije,
karakteristine za sve prijanje reime i na taj je nain ponovo zapao
u zablude kla- sine politike ekonomije (str. 245). Istina je da se
u svojim kasni- jim djelima Lukacs nije drao ovih razboritih
uputa.
Schelerovu, Sorokinovu i Mannheimovu sociologiju spoznaje mo-
emo smatrati kao razliite reakcije na nedostatke marksistike so-
ciologije spoznaje.
** *
Nama se ini da je Schelerov doprinos najplodonosniji i najorigi-
nalniji, iako je neosporno da je Max Scheler bio vie filozof nego
so- ciolog; u stvari, on je prije svega teio za tim da pokae kako
pro- mjenljivost perspektiva saznanja, koja je posljedica
raznovrsnosti drutvenih okvira, ne dovodi u pitanje ni apriorizam
afektivnih vri- jednosti i ideja, ni jedinstvenu ljestvicu
afektivnih vrijednosti, a na- pokon ni nepromjenljivi poredak
realiteta onakav kako ga je on kon- struirao kombinirajui
fenomenologiju i augustinizam (bog, stvarno postojanje pojedinih
Drugih i drutvenih okvira, vanjski svijet: i- va priroda i napokon
neiva priroda). Meutim, Scheler je naroito naglaavao injenicu da
svakom tipu drutva, svakoj grupi, svakoj drutvenoj vezi i svakom
razdoblju civilizacije odgovara drugaiji sektor beskrajnog svijeta
vrijednosti i logosa a isto tako i specifino sagledavanje poretka
realiteta (to znai da bi za poimanje cjeline bila nuna suradnja
svih drutvenih okvira i svih pojedinaca).
Na taj je nain Scheler doao do dva otkria koja su od osnov- nog
znaenja za svaku sociologiju spoznaje; to je m nogobrojnost vr- sta
spoznaje, ija teita variraju s obzirom na drutvenu stvarnost, i
razliitost intenziteta povezanosti izmeu tih vrsta spoznaje i ru-
tvenih okvira. Sociologija spoznaje shvaena kao jedna od grana
naune sociologije treba prvenstveno te dvije teze da preuzme iz
njegovih radova Problem e er W issenssoziologie (1. izd., 1924,
str, 5146. u djelu Problem e einer Soziologie des W issens) i Die
V/issens- form en und die G esellschaft, 1926, iji jedan dio
sainjava studija pod naslovom Erkenntnis und Arbeit (str. 233486) a
drugi je dio prepravljeno drugo izdanje naprijed navedene studije
iz 1924. godine (str. 1229).
Po Schelerovu miljenju, spoznaja (koja pokazuje prije svega ten-
denciju da bude kolektivna) moe biti definirana kao uestvovanje
jedne realnosti u drugoj realnosti, a da pri tom u toj drugoj
realno-
-
SOCIOLOGIJA SPOZNAJE 125
sti ne dolazi ni do kakvih promjena (ibid., str. 247). Naprotiv,
subjekt koji spoznaje m ijenja se samim tim spoznavanjem. I ovdje
moemo razlikovati tri niza vrsta spoznajerttj H errschafts- und
Leistungswis- sen (spoznaja ovladavanja i djelotvornosti), koja
subjektu omogu- ava da vri promjene u svojoj sredini u prvom redu
prirodnoj i koja se oituje kao spoznaja vanjskog svijeta i kao
tehnika spo- znaja a isto tako i kao njezina sublimacija u naunoj
spoznaji; b) Bildungswissen (kulturalna spoznaja), koja omoguava
mijenjanja kolektivnih i individualnih linosti i koja se oituje kao
spoznaja Drugog i kao filozofska spoznaja;c) Erldsungswissen
(spoznaja oslo- baanja), koja dovodi do spasenja'ili do vieg
stupnja mudrosti i koja se oituje kao teoloka spoznaja.
Prema tome, Scheler razlikuje najmanje est vrsta spoznaje, koje
bi, s obzirom na njihovu bit i s obzirom na nepromjenljivi poredak
realiteta ija uestvovanja one predstavljaju, trebalo rasporediti
ovim redoslijedom: 1) teoloka spoznaja; 2) filozofska spoznaja; 3)
spo- znaja Drugog, individualnog i kolektivnog; 4) spoznaja
vanjskog svijeta, ivog i neivog; 5) tehnika spoznaja; 6) nauna
spoznaja. Scheler odue iznosi da je neke vrste spoznaje, u prvom
redu spoznaju Drugog i tehniku spoznaju, lake osvijetliti sa
sociolo- kog stajalita, a kod nekih vrsta da je to tee, na primjer
kod teoloke spoznaje a jo vie kod filozofske spoznaje, ali ipak
istie injenicu da ni ovo drugo nije nipoto nemogue izvesti. On
tvrdi da naroito podesan objekt za to predstavlja fenomenologija,
koja u biu otkriva utjelovljenja biti: tako on pokuava pokazati da
po- stoji uzajamna zavisnost izmeu feudalne strukture drutva i
filo- zofskog realizma, izmeu raspadanja tog drutva i nominalizma,
iz- meu nastupa buroazije i dogmatskog racionalizma, izmeu pobje-
de kapitalizma i pozitivizma s jedne strane a novokantovske filozo-
fije s druge strane. Nama se ini da on na taj nain pripisuje socio-
logiji filozofske spoznaje istovremeno i preveliku i premalenu
ulogu.
Tako smo doli do jedne od najslabijih taaka Schelerovih shva-
anja. Upravo sociologija spoznaje jasno mu otkriva injenicu da se
hijerarhijski poredak vrsta spoznaje m ijenja s obzirom na tipove
drutva. On i sam uoava da evropsko drutvo, poslije renesanse a
naroito poslije nastupa industrijalizacije, daje prvenstvo tehnikoj
i naunoj spoznaji, da je u azijskom drutvu, do posljednjih nekoli-
ko esetljea, imalo prvenstvo Erldsungswissen u vidu vieg stupnja
mudrosti ili u vidu teologije, dok je grko drutvo davalo prednost
filozofskoj spoznaji. On takoer doputa da razliite klase pa ak i
razliite grupe razliito klasificiraju vrste spoznaje. Meutim, on
ipak smatra da su ovdje u pitanju samo subjektivni apriorni stavovi
svojstveni drutvenim okvirima i civilizacijama pa ak moda i ido-
lima, a ne same biti koje ostaju nepromjenljive! I on pjeva hvalo-
spjeve filozofskoj spoznaji, koja je po njegovu sudu utjelovljenje
pot- pune nepristranosti saznanja: utjelovljenje istog divljenja,
smjer- nosti i razumske Ijubavi prema svijetu bitnostl. Po njegovu
je mi- ljenju intelektualna elita kadra da uzdigne spoznaju do tako
viso- kog stupnja, oslobaajui je od subjektivnih apriornih stavova
i
-
126 SOCIOLOGIJA TVOREVINA CIVILIZACIJE
idola to ih stvaraju drutveni okviri; ta je elita pozvana da
ostvari suradnju izmeu svih drutava i svih civilizacija kako bi se
mogla rekonstituirati cjelina svih vidova spoznatoga ponovnim
uspostavlja- njem esencijalnog poretka izmeu vrsta spoznaje.
To je jedna od slabosti koja ograniava domet Schelerove socio-
logije spoznaje i svodi je u krajn jo j liniji na ulogu smjeme
sluavke filozofije i imobilizma, kao to je u srednjem vijeku
filozofija posta- la ancilta theologiae. Samo meusobno
suprotstavljanje idola, su- bjektivnih apriornih stavova i bitnosti
vrijedi jedino onda ako se usvoji platonovsko shvaanje bitnosti:
inae se sve svodi na distink- ciju izmeu idola-ideologija shvaenih
kao zainteresirane, pristra- ne i bar djelomino varljive spoznaje i
sistema istinskih simbola ovisnog o promjenljivoj ljestvici vrsta
spoznaje prihvaenoj unutar nekog dmtva ili neke gmpe. Mannheim je
kasnije, uvodei termin parcijalna ideologija i totalna ideologija,
preuzeo od Schelera tu podjelu a isto tako i misao da e
intelektualna elita osloboditi spo- znaju od dmtvenih okvira
(freischw ebende Intelligenz).
Schelerova sociologija spoznaje nije imala prodome snage koju je
po svojoj vrijednosti mogla imati da se rijeila svoje dogmatske
ljuture i svojih zabluda. U vezi s njima, moemo konstatirati slije-
dee: u prvom redu, podjela vrsta spoznaje na tri ope kategorije (i
same, uostalom, veoma sporne) zakriva njihove osobitosti; zatim, s
pravom se moe smnnjati da postoji teoloka spoznaja ili, u irem
smislu, Erldsungswissen ( je r je to u stvari filozofska spoznaja
usmje- rena na umovanje o mistinim doivljajima); osim toga, Scheler
br- ka uestvovanje i spoznaju time to iz spoznaje e1iTTimmg nje;
dmtveni okviri o koje bi se on htio oslanjati veoma su nejasno
odreeni (Lebensgem einschaft, G esellschaft, K olektive Person,
Kul- turkreis), jer on ne razlikuje jedne od dragih manifestacije
dmtve- nosti, grupe, klase, globalna drutva te ostvarenja i
razdoblja civili- zacije, a isto tako ni nestmkturalne
manifestacije, stmkture i orga- nizacije; i napokon, on posve
dogmatski tvrdi da Kultursoziologie ima prvenstvo pred R
ealsoziologie i time razbija totalni drutveni fe- nomen koji je
predmet prouavanja sociologa.
*
* *
Ameriki sociolog Pitirim Sorokin, u svom opsenom djelu Social
and Cultural Dynamics (New York, 19371941, IIV sv.), pokuao je
razraditi sociologiju spoznaje temeljenu na teoriji ciklikih kreta-
nja. On je potanko iznio svoiu Jeoriiu u dmgom svesku tog djela,
po- sveenom prouavanju Cfluktuaciia sistema istm&< u
ovisnosti od ra- zliitih tipova kulturalnih m ^taEteta koji tvore
dmtvenu stvarnost. Olanjao se na pozamanu prikupljenu grau
prvenstveno podra- ja povijesti filozofije i nauka a uz to na
razliite statistike koje se odnose na irenje doktrina; na temelju
toga on je zakljuio da iza razdoblja takozvanih ideate system s (
teoloko-intuitivnih.- sistema) slijed e razdoblja idealistic system
s (jactpnalislikih sistgna) kpja opet prglgze. u. razdoblje sensate
system s f
-
SOCIOLOGIJA SPOZNAJE 127
nih sistema); po njegovu miljenju to se kretanje ponavlja bez
pre- stanka. Osim toga, Sorokin smatra da je prevladavanje naune
spo- znaje vezano uz sensate sisteme ija sublimacija je tehnika
spozna- ja , naroito bliska klasi proletarijata.
To je cikliko kretanje za Sorokina jedini nain da se otkriju svi
vidovi beskrajnog i neiscrpnog svijeta vjeno trajnih ideja i
vrijed- nosti (takvo je gledanje upadljivo srodno Schelerovim
shvaanjima); zato nije nimalo udno to Sorokin, zavravajui svoju
sociologiju spoznaje integralistikim credom, priznaje da je
skloniji razdoblji- ma ideate sistema a da potcjenjuje razdoblja
sensate sistema.
Slabosti Sorokinova gledanja oituju se u slijedeem: on ogra-
niava sociologiju spoznaje iskljuivo na prouavanje filozofske spo-
znaje, budui da su nauna i tehnika spoznaja za njega samo pri-
mjena filozofske spoznaje. Podjela na razdoblja ideate, idealistic
i sensate vrlo uoljivo podsjea na Comteovu podjelu na teoloku, me-
tafiziku i pozitivnu fazu drutvenog razvoja; ali to je kontizam u
obmutom smjeru, jer se prednost daje teolokoj fazi i je r se faze
cikliki ponavljaju. I tako kod ovog autora vidimo udnovat kom-
promis kojeg on vjerojatno nije svjestan, kompromis izmeu Com-
teova i Schelerova utjecaja. S drage strane, u nekim je svojim dje-
lima Sorokin naglaavao sloenost dratvene stvamosti (sinteza zna-
enja, ljudskih aktivnosti i meusobnih zavisnosti te materijalnih
sredstava saobraanja); on je isticao postojanje veeg broja klasa i
grapa obuhvaenih istim globalnim dratvom; pa ipak, u svojoj so-
ciologiji spoznaje on je dratvene okvire poistovetio s kulturalnim
mentalitetima, a kulturalne mentalitete je ponekad definirao siste-
mima istina, dok bi u stvari upravo te sisteme trebalo sagledavati
u njihovoj povezanosti sa stvamim kolektivnim jedinicama. teta je
to autor nije jasnije razloio svoje shvaanje drutvene strukture,
jer su tvorevine civilizacije (na primjer spoznaja) samo jedan od
ele- menata te strakture. Ako tome dodamo da veza to je on pokuava
uspostaviti izmeu naune spoznaje i senzualizma nije nimalo uvjer-
ljiva ni za historiara nauke ni za epistemologa, tada emo uvidjeti
da Sorokinova sociologija spoznaje, unato njegovu vrijednom napo-
ru da tretiranje tih problema povee s empirikim istraivanjima, ni-
je uspjela izai iz paklenog kruga proroanstava i unaprijed stvore-
nih filozofskih stavova koji su ve od poetka bili nametnuti toj
gra- ni sociologije.
*
* *
Ako se moe rei da su Sorokinova shvaanja negdje na pola puta
izmeu Comteovih i Schelerovih gledita, shvaanja Karla Mannhei- ma
predstavljaju tenju za pomirenjem sociologije spoznaje Karla Marxa,
Maxa Schelera i amerikog pragmatiste Deweya. Taj se nje- gov napor
temelji istovremeno na Weberovoj verstehende Soziologie i na
egzistencijalistikoj filozofiji Heideggera i Jaspersa, koncepcija-
ma koje on vie ili manje forsirano pribliava neohegelijanizmu. Vje-
rojatno je upravo zbog tog svog modernistikog eklekticizma
Mann-
-
128 SOCIOLOGIJA TVOREVINA CIVILIZACIJEheimova misao, usprkos
svojoj oevidnoj nesreenosti, postala tako privlana, naroito u
Velikoj Britaniji a jo vie u Sjedinjenim Ame- rikim Dravama10.
Poslije I eo log ije i u topije, djela to ga je najprije objavio
na njemakom jeziku, 1929, a zatim ga veoma proirio i preradio za
ame- riko izdanje 1936, Mannheim je napisao jo nekoliko djela u
vezi s problemima o kojima mi ovdje raspravljamo. To su: Mensch und
Ge- sellschaft im Zeitatter des Aufbaus, 1935, ameriko izdanje
1940; Dia- gnosis o f our Time, 1943; Liberty, Pow er and D em
ocratic Planifica- tion, 1951 (posthumno djelo, je r je on umro
1947). Godine 1952. i 1953, pod naslovom Essays on Sociology o f
Knowledge, 1952, i Essays on Sociology and Social Psychology, 1953,
bile su objavljene dvije knjige studija, uglavnom ve otprije
poznatih. Prva od tih knjiga sa- drava veoma vrijedan predgovor
Paula Kcsemetija (str. 133), ko- ji daje pregled razvoja i opu
kritiku ocjenu Mannheimove misli.
U prvim Mannheimovim formulama o Seinsverbundenheit des D enkens
ili povezanosti izmeu m iljenja i bia, u koncentraciji nje- gove
panje na ideologiju i na njezine odnose s drutvenim klasama i
napokon u njegovu shvaanju da je socioloko sagledavanje spo- znaje
karakteristino za nae doba prijelaza i krize, veoma se jasno
osjeaju marksistiki prizvuci. Meutim, ukoliko njegova sociologi- ja
spoznaje postaje razraenija, utoliko se marksistiki elementi u n jo
j sve vie prorjeuju. Tako se Seinsverbundenheit des D enkens
pretvara u uzajamnu uslovljenost spoznaje drutvenim situacijama i
drutvenih situacija spoznajom. I to u tolikoj mjeri da Mannheimovi
posthumni spisi odaju u prvom redu njegov interes za problem uslo-
vljenosti drutvenih situacija spoznajom i da su njegova razmilja- n
ja ponajee usmjerena na pitanja odgoja (koji treba da dovede do
umirujue uzajamne snoljivosti razliitih Weltanschauung-a).
Uostalom, ve od samog poetka, tmato svom isuvie kategorinom
rjeniku, Mannheim ba ne ide daleko u utvrivanju stvamih veza izmeu
spoznaje i drutvene stvarnosti. Zloupotrebljavajui izraz imputacija
(Zurechnung), oito pozajmljen od Lukacsa, Mannheim razlikuje tri
vrste imputacije: a) imputiranje znaenja skupovima
Weltanschauung-a, to se oigledno svodi na sistematizirane interpre-
tacije Weltanschauung-a; b) imputiranje tih interpretativnih
sistema- tizacija povijesnim razdbljima i situacijama
(Fdktizitdtszurechnun- gen); c ) socioloko imputiranje koje bi
odreenije otkrivalo odnos izmeu Weltanschauung-a, smjetenih u
njihove drutvene okvire, i drutvenih klasa i grupa koje su dio tih
okvira. Uostalom, ova po- sljednja vrsta imputacije veoma je
rijetko konkretno odreena u Mannheimovu djelu.
Suprotstavljanje parcijalne ideologije totalnoj ideologiji, di-
stinkcija izmeu relacionizma i relativizma, priznavanje korisnosti
to svestranijeg sociolokog sagledavanja spoznaje i napokon teza da
freischw ebende Intelligenz inteligencija slobodna u svom kre-
10 Georg LUKACS u svojoj veoma otroj kritici Mannheimove
sociologije spoznaje (Die Zerstorung er Vernunft, 1954, str.
500507), ini mi se, ipak pretjeru je kad govori o Man- nheimovoj
Wehrtosigkeit i Unfruchtbarkeit, je r je Mannhein bio veiik
podstreka ideja.
-
SOCIOLOGIJA SPOZNAJE 129tanju i utjelovljena u intelektualnim
elitama ima oslobodilaki karakter, jednom rijei veina postavki to
su privukle panju na Mannheimovo djelo predstavljaju (moda i
nesvjesnu) transpoziciju izvjesnih elemenata Schelerove sociologije
spoznaje transpoziciju temeljenu na posve drugaijoj terminologiji i
posve razliitim filo- zofskim premisama mada je Ma.nn.heim
Schelerove postavke veo- ma otro kritizirao zbog njihova katoliki
orijentiranog platonizma. Meutim, nije teko uvidjeti da Mannheimova
parcijalna ideologi- ja odgovara Schelerovim idolima a njegova
totalna ideologija Schelerovim subjektivnim apriomim stavovima, s
jedinom razli- kom to je kod Mannheima taj problem usredotoen na
drutvene klase i posebne grupacije. Isto se tako njegov
relacionizam suprot- stavljen relativizmu razlikuje od Schelerova
samo po drugaijoj in- terpretaciji: kod Schelera je rije o poimanju
po sektorima beskrajnog i ujedno nepokretnog svijeta ideja i
vrijednosti; kod Mannheima je rije o dinamikom razvoju istine,
vrijednostl i svijeta kao takvog; svaki W eltanschauung opravdan je
specifinom historijskom i drutvenom situacijom. Ukratko,
razmimoilaenje nije na sociolokom nego na filozofskom planu:
Platona i svetog Augu- stina Mannheim je zamijenio Hegelom i
pragmatizmom, stopljeni- ma zajedno.
Misao da se s pomou sociolokog sagledavanja mogu uskladiti
razliiti pogledi na svijet zapravo je bolje obrazloena kod
Schelera, je r kod Mannheima bi dinamiki razvoj istine i svijeta (u
koji je ukljuena i rutvena stvamost) mogao dovesti ne do izmirenja
nego do periodinog eliminiranja formuliranih stavova koji ukidaju
jedni druge. Moda upravo Zbog toga Mannheim jo nmogo vie nego
Scheler istie tezu prema kojoj je grupa intelektualaca sposobna da
se oslobodi svakog utjecaja ne samo parcijalne nego i totalne ideo-
logije, da se izigne nad iborbu klasa, da postane svjesna drutve-
nog sagleavanja spoznaje i da ga prevazie sintetizirajui istovre-
meno sva socioloka sagledavanja.
Mannheim tvrdi da je freischw ebende Intelligenz, kad jo j opi
od- goj otvori sva obzorja saznanja, kadra da spoznaju potpuno
oslo- bodi uvjetovanosti drutvenim okvirima i da omogui jednosmjer-
no djelovanje saznanja na drutvenu stvamost. S pravom je bilo
primijeeno da Mannheimovi intelektualci podsjeaju i na Marxov
proletarijat, je r on, pripremajui dolazak besklasnog dmtva, jedini
moe ostvariti spoznaju neiskrivljenu dmtvenim biem, a istovre- meno
i na Hegelov apsolutni duh koji kroz sve svoje preobraaje u svijetu
ponovo nalazi sebe da bi se vratio u apsolutno. Ali moglo bi se
dodati da je Paretova teorija o cirkulaciji elita, koju je Mann-
heim vjerojatno preuzeo posredstvom Maxa Webera i Schumpetera,
potkrijepila to gledite ije izvore susreemo takoer i kod Sche-
lera.
Mannheim u stvari ostaje vjeran tradicionalnom shvaanju da
interferiranje dmtvenih okvira dovodi u pitanje valjanost spoznaje;
on dijeli miljenje svih onih koji se nadaju da spoznaja ima mogu-
nosti da se oslobodi tog interferiranja bilo u sadanjosti bilo u
bu-
9 Sociologija I I
-
130 SOCIOLOGIJA TVOREVINA CIVILIZACIJE
dunosti; jedna od tih mogunosti bila bi njegova sociologija spo-
znaje. On unato tome smatra da sociologija spoznaje moe dovesti do
odreenih epistemolokih posljedica (Ieology and Utopia, str. 257 i
dalje). Te su posljedice znalaka kombinacija pragmatizma,
hegelijanizma i egzistencijalizma izloena kao socioloka teorija
spo- znaje. Ve u svojim prvim radovima Mannheim je ideologiju, koja
se odnosi na prolost i sadanjost, i utopiju, koja se odnosi na bu-
dunost, definirao kao situacionalno transcendentne, to jest ne-
prilagoene danom drutvenom stjecaju okolnosti ili danoj drutve- noj
strukturi. Kasnije je Mannheim bez okolienja napisao da je spoznaja
lana, ako se u izvjesnoj konkretnoj situaciji slui poj- movima i
kategorijama koje bi, ako bi bile ozbiljno shvaene, spre- avale
ovjeka da se prilagodi specifinoj historijskoj fazi u kojoj ivi
(Ideology an Utopia, 1936, str. 85). Na taj nain sociologija
spoznaje kao da dovodi do saznanja koje omoguuje ovjeku da se
najpotpunije prilagoava stvamim situacijama (stjecajim a okolno-
sti i strukturama), to bi ujedno bio kriterij istinitosti. Ovdje
mo- emo s pravom postaviti pitanje da li taj zakljuak zaista
proizlazi iz sociologije spoznaje, kako bi to Mannheim htio da se
shvati, ili je moda bio unaprijed stvoren i uikljuen u sociologiju
spoznaje zato da bi kasnije u n jo j bio pronaen kao konani
rezultat. Mogli bismo se prikloniti ovom posljednjem tumaenju, to
vie to je ame- riki filozof John Dewey, koji je u svojim jelima
razvio neku vrstu hegelovski obojenog instrumentalizma (Studies in
Logic Theory, 1903, i Logic, T he Theory o f Inquiery, 1938), doao
do istog dinami- zma i instrumentalizma istine kao i Mannheim, a da
se uope n ije pozivao na sociologiju spoznaje.
Sada moemo sainiti bilancu Mannheimove sociologije spoznaje.
Unato ogradama koje smo, po naem miljenju, bili duni iznijeti i na
koje emo se kasnije jo vratiti, u aktivu Karla Mannheima treba
unijeti slijedee doprinose: a) postepeno pribliavanje uspo-
stavljanju funkcionalnih uzajamnih veza izmeu drutvenih okvi- ra i
spoznaje, uz iskljuenje uzrono-posljedinih odnosa; b) uspo-
stavljanje uzajamne veze ne sarno izmeu spoznaje i drutvenih kla-
sa nego i izmeu spoznaje i itavog niza ostalih posebnih grupadja:
generacija, sekta, crkava, profesija, kola itd.; c) proirenje pod-
ruja sociologije spoznaje ukljuivanjem u n j sredstava izraavanja i
saobraanja kao to su: znakovi i simboli, ko ji se m ijenjaju prema
tome kakvim su sreinama upueni (usp. Mensch und G esellschaft im
Zeitalter des Umbaus, citirano prema amerikom izdanju, 1940, str.
60 i dalje, gdje je meutim, pod utjecajem psihoanalize, pretje-
rano istaknut libidinozni element drutvenih simbola); d) uviarije
da izmeu sociologije spoznaje i epistemologije postoji mogunOst
suradnje ne samo u negativnom nego i u pozitivnom smislu.
Meutim, Mannheimu nije jasno gdje su granice te suradnje i kako
je neizmjemo opasno brkati makar i djelomino te dvije discipline.
Osim toga, u pasivu Karla Mannheima moramo imijeti slijedee
slabosti njegove sociologije spoznaje: 1) On se ne moe osloboiti
predrasuda da svako socioloko sagledavanje spoznaje
-
SOCIOLOGIJA SPOZNAJE 131umanjuje njezinu valjanost. 2) On smatra
da je problem ideologije najvaniji od svih problema. 3) Po njegovu
miljenju intelektualne su elite kadre ukloniti drutveni koeficijent
spoznaje. 4) Sociologija spoznaje moe, po njegovu suu, dovesti do
pomirenja razliitih Weltanschauung-a i pomoi pozitivnom rjeenju
veeg broja episte- molokih problema.
Ovim najoevidnijim slabostima treba dodati jo slijedee mo-
mente: a ) Sve su vrste spoznaja svedene na politiku spoznaju, su-
vie usko povezanu s filozofskom spoznajom, a zbog te identifika-
cije ne postavlja se uope jedam od osnovnih problema: problem m
ijenjanja hijerarhijskog poretka raznih vrsta spoznaje s obzirom na
tipove grupacija i globalnih drutava. Za Mannheima naime ne postoji
perceptivna spoznaja vanjskog svijeta, spoznaja Drugog i raznih Mi,
spoznaja zdravog razuma, a nauna pa ak i tehnika spoznaja odvojene
su od drutvene stvarnosti. b) Potpuno pomanj- kanje jasnoe u
odreivanju stvamih drutvenih okvira to se odnosi i na grupe,
drutvene klase i globalna drutva dovodi do nerazlikovanja stmkture,
stjecaja okolnosti, historijske situ- acije, uvjeta ivota ljudi;
kad se to sve uzme u obzir, lake je shvatljiva njegova sublimacija
uloge intelektualaca (koji u stvar- nosti nisu ni osloboditelji
spoznaje niti ovladavaju njome, nego su naprosto nosioci i
sistematizatori izvjesnih vrsta spoznaje unutar drutvenih klasa ili
cjelina iji su dio). c) Mannheimova je sociolo- gija spoznaje
izrazito nekonkretna i neempirika, i ona, osim u ne- kim primjerima
uzetim iz politikih doktrina, uglavnom ne ide dalje od openitih
zakljuivanja; zbog toga je Lukacs i mogao napisati pretjem jui
uostalom da su rezultati Mannheimovih istraivanja veoma oskudni:
Das Ergebniss dieser Untersuchimgen ist ausserst mager (Die
Zerstdrung er Vernunft, op. cit., str. 503). ) I napo- kon, on
zapada u circulus vitiosus kad sociologiju spoznaje uvjetuje
oreenim filozofskim stavom, a u isto vrijeme eli taj stav oprav-
dati tvrdnjom da se on temelji na sociologiji spoznaje. Na ovom
podmju Mannheim oito nije znao povui razliku izmeu pitanja to ih
sociologija spoznaje stavlja pred epistemologiju i odgovora na ta
pitanja koje moe dati samo epistemologija. On isto tako nije uviao
da postoji n + 1 razliitih filozofskih stavova kojima se moe
opravdati suradnja izmeu sociologije spoznaje i epistemologije a da
se pri tom ne brkaju te dvije discipline. . .
Na kraju ovog historijsko-kritikog pregleda, zaustavit emo se na
jednom od novijih gledanja. Rije je o efiniciji to je daje dobro
poznati ameriki sociolog Florian Znaniecki11. U svom djelu The
Social R ole o f the Man o f Know lege (1940), Znaniecki kae u biti
ovo: Sociologija spoznaje prouava utjecaj dmtvenih okvira na
f 1 k pnhvattnietCaopavanifi i iren je steenih spoznaja i istie
prom jen-- ............ ' ' ' ' - V
11 Jo nekoliko definicija formuliranih u posljednja dva decenija
izloeno je u knjizi: Werner STARK, The Sociology o f Knowledge,
London, 1958. Sam g. Stark kra jn je je oprezan. kad je u pitanju
omeenje podruja sociologije spoznaje; usp. na prlm jer str.
346.
9*
-
132 SOCIOLOGIJA TVOREVINA CIVILIZACIJE
ijivost rutvenih uloga uenjaka i intelektualaca u razliitim
tipo- vima drutva. Ova nas definicija iznenauje po tome to
pripisuje tako skromnu ulogu sociologiji spoznaje kojo j ni sam
naziv kao da ba nije najsrgtnije odabran, kako smatra autor. Prema
toj defini- c i i i 'Saznanie^gneimoe socioloki sagledavati. a jo
se manje mogu uspostavijati funkcionalne uzajamne ve'ze'Izme'du
drutvenih okvi- ra i spoznaje, je r oni, po miljenju Znanieckog,
pripadaju poruji- ma koja nemaju meusobno nikakve izravne veze.
Jedino e neki uinci spoznaja, po njegovu sudu, mogu prouavati sa
sociolokog stajalita, na primjer uinak uestvovanja u nekim
spoznajama na oblikovanje odreenih grupacija i obrnuto, uinak
uestvovanja u nekim grupacijama na prihvaanje odreenih spoznaja.
Meutim, kad autor o grupama praktiara i mislilaca, o kolama
uenjaka, o istraivaima-stvaraocima, o sistematizatorima ili o
vulgari- zatorima znanja govori sa stajalita saopavanja i irenja
spoznaje, on sam prelazi granice to ih je umjetno nametnuo
sociologiji spo- znaje i pokazuje da drutveni okviri izravno utjeu
na orijentaciju saznanja. On bez razloga tu uzajamnu zavisnost
ograniava samo na grupe mislilaca, praktiara, uenjaka i
intelektualaca, a iskljuuje iz tog odnosa veinu ostalih grupacija
pa i drutvene klase a isto tako i razliite hijerarhijske poretke
izmeu grupacija ovisne o tipovima globalnih drutvenih struktinra
iji su one dio.
Dvije pogrene pretpostavke prijee Znanieckog da razvije u i-
rinu svoja u stvari veoma sretno zapoeta istraivanja i da dovoljno
sveobuhvatno definira pojam sociologije spoznaje. Opredjeljujui se
a ) za platonistiki obojen kantizam kao neophodnu bazu epistemo-
logije i b ) za formalizam kao jednako tako neophodnu bazu socio-
logije, Znaniecki oduzima drutvenim okvirima njihove sadrine i
stvara umjetnu opreku izmeu drutava i tvorevina civilizacije12. Mo-
da je ta velika rezerviranost njegova stava samo pretjerana
reakcija na suvie primamljiva i neodriva obeanja nekih njegovih
pret- hodnika.
II. SISTEMATSKI PRIKAZ
Nakon ovog dugakog historijskog i kritikog prikaza pokuat emo
sistematski izloiti vlastite poglede na zadatke ove nove
discipline.
Na poetku svog izlaganja dat emo iscrpnu definiciju podruja
sociologije spoznaje, a u toj e definiciji ujedno biti nabrojeni i
njezini zadaci. Zatim emo razloiti svoje stajalite komentirajui
iznijetu definiciju.
Sociologija spoznaje prouava funkcionalne uzo.ja.mne veze ko je
m ogu biti uspostavljene izmeu razliitih vrsta spoznaje, razliitih
akcen tuacija ob lika unutar tih vrsta te razliitih sistem a
(hijerarhija vrsta) spoznaje s jen e strane i drutvenih okvira s
druge strane: tipova globalnih drutava, drutvenih klasa, posebn ih
grupacija i
12 Uostalom, u djelu C ultura l Sciences, Urbana 1952, on i sam
naputa to stajalite.
-
SOCIOLOGIJA SPOZNAJE 133
razliitih m anifestacifa drutvenosti (mikrosociolokih
elemenata). Meu drutvenim okvirim a parcijalne a naroito globalne
drutvene strukture predstavljaju najvainiju polaznu taku za ta
prouavanja ko ja su olakana ulogom to je , uz ostale tvorevine
civilizacije i su- stave drutvenih pravila, saznanje m o ie igrati
u sveukupnoj oprem i n eke strukture te prolazne ravn oteie m
nogobrojn ih hijerarhija .
K ad sociologija spoznaje ostvari tu svoju osnovnu zadau,
trebalo bi da u poje in osti prou i: a) odnos izmeu prom jenljivog
hijerar- hijskog p oretka vrsta spoznaje i h ijerarh ijskog
poretka, takoer ne- stalnog, ostalih tvorevina civilizacije, m eu k
o je treba ubrojiti i su- stave drutvenih pravila (zvane drutvenim
kontrolama); b) ulogu saznanja i njegovih predstavn ika unutar
razliitih tipova drutvenih okvira; c) razliite naine izraiavanja,
saopavanja i iren ja sazna- nja uvijek u funkcionalnoj uzajam noj
vezi s kolektivnim subjekti- ma prim aocim a i predavaocim a; d) i
napokon, pravilnosti p o ten- denciji d iferen cijacije s jedn e
strane i povezivanja s druge strane iz- m eu raznih vrsta saznanja
k o je odgovaraju odreen im tipovim a globalnih drutava, k lasa a
pon ekad ak i posebn ih grupacija; to bi bila gen etika sociologija
spoznaje.
Naglasimo u prvom redu da izraze spoznaja ili saznanje ne
upotrebljavamo u neodreenom znaenju duhovnih proizvoda, mnjenja ili
stanja u kojima prevladava intelektualna obojenost, ve u odlunom i
tano odreenom znaenju mentalnih ina'3, tih kombinacija neposrednog
i posrednog iskustva, na razliitim stup- njevima, i rasuivanja,
dakle ine to potvruju valjanost istine o nekoj stvari. Meutim bila
bi predrasuda vjerovati da rasuivanja mogu biti istinita i
proizvesti neku spoznaju samo onda ako je nji- hova valjanost
openita i ako su povezana uz individualne svijesti. Valjanost
rasuivanja nije nikada openita, je r je uvijek vezana uz odreen
okvir referencije. A postoji mnogo takvih okvira, i oni po- nekad
odgovaraju drutvenim okvirima. Kad bi istina i sudovi uvi- jek bili
univerzalni, ne bi se mogle postavljati razlike ni izmeu po-
jedinih specijalnih nauka ni izmeu vrsta spoznaje. . . Spoznaja bi
se tada svela na aksiomatiku koja bi se temeljila na formalnoj
logici ija je vrijednost veoma dvojbena. . . U zakljuku ovog
prikaza po- kazat emo da postoje kolektivne spoznaje koje se
zasnivaju na ko- lektivnim sudovima i potvruju istinitost
kolektivnih iskdtava ili intuicija, isto tako kao to postoje i
individualne spoznaje, iskustva i sudovi.
Ovim uvodnim razmatranjima treba dodati jo dva momenta:a) Odnos
izmeu drutvenog okvira i spoznaje obino nije uzrono- -posljedini
odnos; ne moe se rei niti da sociologija spoznaje iznosi postavku
da je drutvena stvarnost uzrok a da je spoznaja poslje- dica, niti
da spoznaja kao takva djeluje na drutvene okvire kao uzrok.
Spoznaja kao drutvena injenica samo je jedan od vidova, jedan od
sektora totalnog drutvenog fenomena iji je dio. Prema tome
socioloko sagledavanje samo po sebi nema ni bliske ni da-
13 Usp. Savremeni poziv sociologije, Sarajevo, 1965, str.
117125.
-
134 SOCIOLOGIJA TVOREVINA CIVILIZACIJE
leke veze s tvrdnjom da je spoznaja projekcija ili epifenomen
ru- tvenog okvira ili ak ieoloka nadgradnja. b ) Rije je samo o
pronalaenju funkcionalnih uzajam nih veza izmeu drutvenih o- kvira
i spoznaje. To prouavanje, iako uvijek ostaje eksplikativno14, ne
zalazi u pitanje da li drutveni okviri uvjetuju spoznaju, nego se
ograniava na konstataciju usporenosti kretanja spoznaje i dru-
tvenih okvira. Kad se ta usporednost osvijetli sa stajalita
funkcio- nalnih uzajamnih veza, mogu se ukazati osim pripadnosti
istom totalnom drutvenom fenomenu i odnosi izmeu simboliziranog
sadraja i simbola i, u irem smislu, izmeu oznaenoga sadraja i
znaka.
Osim toga, za sociologiju spoznaje koja tei za tim da ne bude
dogmatina i da se oslanja na konkretna empirika istraivanja iz-
vanredno je vano da bude svjesna postojanja velikog broja vrsta
spoznaje iji je hijerarhijski poredak, sa stajalita sociologije, po
svojoj biti promjenljiv. Sistemi spoznaje predstavljaju samo ne-
ustaljene hijerarhije vrsta spoznaje. ak ni unutar jedne i iste
vrste spoznaje, kakva je na primjer nauna spoznaja, klasifikacija i
hije- rarhizacija specijalnih nauka ne mogu biti ustaljene jednom
zauvi- jek, ve se m ijenjaju zajedno s drutvenim okvirima.
Po naem miljenju, sociologija spoznaje ne smije nikada gubiti iz
vida da postoje razliite vrste spoznaje, da svaka od njih uspo-
stavlja s drutvenom stvarnou ~odnos rugaijeg intenziteta i da one
mogu zauzimati razliita mjesta na hijerarhijskim ljestvicama
sistema saznanja. To su:1. Perceptivna spoznaja vanjskog svijeta2.
Spoznavanje Drugog, raznih Mi, grupa, drutava3. Spoznaja zdravog
razuma ili praktinog razuma4. Tehnika spoznaja5. Politika
spoznaja6. Nauna spoznaja7. Filozofska spoznaja
U prvom sluaju rije je o povezivanju predodaba o vanjskom
svijetu koje su smjetene u konkretna prostranstva i trajan ja i u
razliite konceptualizacije prostora i vremena15 i koje su prihvaene
kao istinite. Ako elimo da nam bude jasno kako razliite poloaje u
hijerarhiji ili u sistemu spoznaja moe zauzimati ova vrsta spo-
znaje, dovoljno je utvrditi da je u feudalnoj strukturi ona bila
poti- snuta na posljednje mjesto (kao to nam to dovoljno oito
dokazuje nedostatak perspektive u likovnim umjetnostima ili
zatvorenost gra- dova i sela prema vanjskom svijetu), dok je u
klasinim gradovima- -dravama i carstvima ona zauzimala veoma visoko
m jesto (to se ponovilo u renesansi).
14 U vezi s problemom eksplikacije u sociologiji usp. I sv. ove
Sociologije, str. 252 i dalje, kao i m oju knjigu Determinismes
sociaux et liberte humaine, Pariz, 1955, str. 4167.
15 U vezi sa sociolokim osvjetljavanjem mnogostrukosti vremena,
usp. moj referat u Francuskom filozofskom drutvu Les structures
sociales et la multiplicite des temps, Bul- le tin , 1958, br. 3, i
X I I I poglavlje I I sveska (drugo izd.) La vocation . . . op. c
it. o mnogo- strukosti drutvenih vremena.
-
SOCIOLOGIJA SPOZNAJE 135
Spoznaja o Drugom, raznim Mi, grupama, drutvima kao reali-
tetima koji su ope priznati nije (bar u globalnim strukturama) do
dananjeg vremena igrala znatniju ulogu (osim u patrijarhalnim
strukturama i u srednjovjekovnim korporacijama i redovima); u isto
vrijeme granice pojma Drugi i Mi as su se suavale (smatralo se da
stranac, rob pa ak i kmet ne mogu ui u tu kategoriju) a as su se
proirivale (onda kad je ovjek predstavljao ljudski rod openito,
gubei svoje osebujne i individualne crte).
Spoznaja zdravog razuma sastoji se iz skupa spoznaja koje o-
vjeku omoguuju da se snae u svijetu, naroito u drutvenom svi- jetu,
da ne izgubi tlo pod nogama i da bude na oprezu. Ona moe u nekim
drutvenim stmkturama (na primjer u patrijarhalnoj ili u feudalnoj
strukturi ili u seljakoj klasi) biti od prvorazredne va- nosti, ali
u naem dananjem drutvu ona ostaje svojstvena obitelji i nekim
grupama manjeg opsega koje uvaju svoja ekskluzivna gledanja.
Tehnika spoznaja nije samo spoznaja sredstava za postizavanje
idealnih ciljeva, kao to su to propovijedale neke spiritualistike^
fi- lozofije, niti je to samo primijenjena, razraena i prenosiva
nauna spoznaja kao to je to tvrdio vulgami pozitivizam16. Tehnika
je spo- znaja proeta eljom da ovlada svijetom, da upravlja, rukuje,
gospo- dari njime. Ona je sastavni dio prakse (u Marxovu smislu) i
iz- ravno se ukljuuje u proizvodne snage. Meutim, pogreno bi bilo
ograniiti tehniku spoznaju iskljuivo na upoznavanje naina ruko-
vanja materijom, a pogotovo bi bilo pogreno izjednaavati je s teh-
nologijom. Podruje tehnike spoznaje neusporedivo je ire. To je
spoznaja svih djelotvornih rukovanja koja su vjetaka i podreena ali
tee da postanu nezavisna i da budu vrednovana kao takva, ogra-
nienih prenosivih i novotarskih rukovanja to ih ovjek usvaja zato
to eli ovladati svjetovima prirode, ljudskosti i drutva, kako bi
mogao proizvoditi, razarati, odravati, organizirati, planirati,
sao- braati i iriti. Unutar svakog pojedinog tipa drutva postoje
veoma razliiti stupnjevi tehnike spoznaje, od strunjaka ili uvara
tehm- kih tajna do obinih izvrilaca primljenih naloga. Specifinost
teh- nike spoznaje jasno pokazuju dobro poznate injenice: veoma
nizak nivo tehnika u antikim gradovima-dravama i imperijima unato
visokom stupnju razvoja naunih spoznaja; relativno veoma visok nivo
tehnika u teokratsko-harizmatikim strakturama (na primjer u starom
Egiptu); i prilino visok nivo u feudalnim strukturama kojemu ne
odgovara nikakav naroit napredak nauke. Cak ni u prvoj fazi
kapitalizma tehnike se spoznaje ne razvijaju u ovisnosti o na- unim
otkriima nego izravno u manufakturama i tvornicama. Do povezanosti
izmeu tehnike spoznaje i naune spoznaje dolo je stvarno tek u X X
stoljeu i to u ogranienom sektoru tehnologije, na viem nivou kod
strunjaka i inenjera.
16 Sam Comte n ije mislio tako uproeno. On je napisao: Nauke se
ne prim jenjuju izravno u umijeima, (Cours e philosophie positive,
sv. I , predavanje 2 ). Napisao je i ovo: Nauke su potekle iz
umijea, iz tehnike ( ib i ., sv. IV , predavanje 50).
-
136 SOCIOLOGIJA TVOREVINA CIVILIZACIJE
Politika spoznaja sastoji se iz naroitog sklopa postavki o sada-
njem, buduem a ponekad i prolom stanju odreene drutvene struktiure
ili stjecaja drutvenih okolnosti. Ta spoznaja ukljuuje u seibi
najdirektniju angairanost, pristranost u pravom smislu rijei,
neprihvaanje argumenata protivnika (ili ponekad naprosto takma-
ca), a u isto vrijeme sposobnost sagledavanja zapreka to ih treba
prevladati, stvamih prilika, stjecaja okolnosti koji pogoduju
djelo- minom ili potpimom ostvarenju postavljenih ili eljenih
ciljeva; po- litika spoznaja moe u danom asu navoditi na
odbacivanje bilo kakva kompromisa, ili na uzmicanje, na ustupke, na
umjerenost; ona je prema tome istovremeno i revolucionama i
oportunistika; ona je proeta ieologijom koja objanjava i opravdava
drutvene situacije, a esto i m itologijom u smislu
predodaba-znakova kao po- ticaja na djelovanje. I napokon, ta
spoznaja pokazuje tendenciju uspona na vii stupanj na
hijerarhijskoj ljestvici u sistemima spo- znaja koji odgovaraju
onim drutvenim stmkturama gdje se sukobi izmeu gmpa zaotravaju,
naroito onda kad klasne suprotnosti po- staju jae naglaene.
Nauna spoznaja tei za tim da bude nepristrana, otvorena, ona
nastoji prikupljati, organizirati, ostvarivati ravnoteu izmeu kon-
ceptualnog i empirikog polazei od radnih okvira koji po svojoj biti
predstavljaju misaone konstrukcije i ija se valjanost dokazuje
rezultatima podlonim prvenstveno eksperimentalnom provjeravanju.
Osim u antikom gradu-dravi, gdje nauka jo nije bila potpuno
razluena od filozofije, nauna je spoznaja zauzimala znaajno mje-
sto u sistemu spoznaja samo u razliitim tipovima kapitalistikih
straktura gdje se ve od poetka razvoja industrijaliziranih drutava
takmiila s filozofskom spoznajom.
Filozofska je spoznaja, napokon, spoznaja drugog stupnja koja se
naknadno kalemi na ostale spoznaje ili na ve izvrene nespoznaj- ne
mentalne ine i nastoji u beskonane totahtete integrirati njihove
parcijalne manifestacije zato da bi ih opravdala. Ta je vrsta
spoznaje rezervirana, nepristupana, ezoterina, aristokratska; iako
je srodna angairanoj spoznaji, ona u svom krilu daje individualnoj
spoznaji prednost pred kolektivnom spoznajom; ali se ipak katkada
kristali- zira u kategorinim i nepomirijivim doktrinama ili kolama
koje se zbog toga neprestano sukobljavaju meusobno. Filozofska je
spo- znaja zauzimala prvo m jesto meu vrstama spoznaje samo u
strak- turi antikog grada-drave i u tipu strukture koji je
odgovarao po- ecima kapitalizma, je r je taj tip strakture
pogodovao posvjetovnja- vanju time to je teologiju nadomjetao
filozofijom. Ni u kojoj dra- goj strakturi ne susreemo prevlast
filozofske spoznaje nad ostalim vrstama spoznaje, iako se za takvu
prevlast zaiae veina filozofija koje se povode za primjerom antike.
Napose, strukturi konkurent- skog kapitalizma odgovara prevlast
naune spoznaje, a strakturi or- ganiziranog kapitalizma prevlast
tehnike spoznaje.
I tako se hijerarhijski poredak vrsta spoznaje to smo ih mi na-
veli m ijenja s obzirom na pojedine tipove globalnih a esto i
parci- jalnih straktura (na primjer u sluaju dratvenih klasa), a to
znai
-
SOCIOLOGIJA SPOZNAJE 137da postoje funkcionalne uzajamne veze
izmeu sistema spoznaje i tipova drutvenih struktura. Osim toga,
uloga spoznaje bez obzira na njezinu vrstu u nekim je tipovima
mnogo vie ograniena ne- go u drugima: na primjer, njezina je uloga
daleko manje znaajna u teokratsko-harizmatikim, patrijarhalnim ili
feudalnim struktura- ma negoli u drutvenim strukturama kakve su
antiki gradovi-dra- ve, a naroito je mnogo manje znaajna nego u
razliitim tipovima kapitalistikih struktura. Isto je tako uloga
spoznaje daleko neznat- nija u strukturi seljake klase negoli u
strukturi burujske ili prole- terske klase.
Potrebno je, takoer, naglasiti injenicu da su neke vrste spo-
znaje, kao na primjer spoznaja Drugog, raznih Mi, grupa i drutava,
politika spoznaja, tehnika spoznaja, spoznaja zdravog razuma i
napokon perceptivna spoznaja vanjskog svijeta, u naelu vre povezane
s drutvenim okvirima nego nauna i filozofska spoznaja. Meutim, i
ove dvije posljednje vrste saznanja imaju takoer neka obiljeja koja
nam omoguavaju da ih sagledavamo sa sociolokog stajalita. Tako je
recimo nauka djelomino povezana s organizi- ranom nastavom,
istraivakim laboratorijima, formiranjem ue- njaka, njihovom ulogom
kao strunjaka; a grananje filozofije u struje, kole i sisteme, koji
su esto nepomirljivi meusobno, po- kazuje da u n jo j postoji
tendencija pristranosti i to predstavlja do- dimu taku izmeu
filozofske spoznaje i politike spoznaje.
Meutim, sociologija naune spoznaje i sociologija filozofske spo-
znaje nailaze na jo jednu potekou zato to one nalaze svoj izraz u
razraenim i kristaliziranim doktrinama koje se u razmacima od vie
stoljea ponekad ponovo pojavljuju u posve drugaijim tipovi- ma
drutvenih struktura. Ipak, te su doktrine svaki put interpreti-
rane na nov nain i tako zadobivaju drugaije znaenje, ovisno o
razliitim sociolokim sagledavanjima. Uostalom, pojavu da neka
doktrina preivi svoje vrijeme i bude ponovo oivljena moemo za-
paziti i na politikom podruju koje je u naroito vrstim funkci-
onalnim uzajamnim vezama s drutvenim okvirima.
Netko bi nas mogao zapitati ne dovodimo li moda u opasnost
jedinstvo nae discipline time to naglaavamo nunost podjele so-
ciologije spoznaje na pojedine grane prema gore navedenim vrstama
saznanja, i nije li moda takav stav u suprotnosti s injenicom da se
razliite vrste saznanja meusobno proimaju i utjeu jedne na dru- ge?
Mi emo odgovoriti da jedinstvo nae discipline nije ugroeno, budui
da m ijenjanje hijerarhijskog poretka vrsta spoznaje u zavi- snosti
od drutvenih okvira predstavlja kljuni problem sociologije
spoznaje. Osim toga, samo se po sebi razumije da vrste spoznaje,
poreane odreenim redoslijedom, ne ostaju odvojene jedne od dru-
gih, ve se udruuju i spajaju na specifian nain prema mjestu to ga
zauzimaju na hijerarhijskoj Ijestvici. Zadatak sociologije spoznaje
sastoji se upravo u tome da osvijetli rezultate tog udruivanja i
spa- jan ja ; on je naroito znaajan i bog toga to u to ulaze i
promjene odnosa izmeu pojedinih sistema spoznaja i ostalih sustava
drutve- nih pravila, a isto tako razliite naglaenosti obtika
spoznaje u ari-
-
138 SOCIOLOGIJA TVOREVINA CIVILIZACIJE
tu svake pojedine od njezinih vrsta. Uostalom, vrijeme je da se
za- ustavimo na tim sastavnim elementima vrsta spoznaje.
Predlaemo podjelu na slijeeih est parova oblika spoznaje toih ;
susreemo razliito naglaene unutar svake od vrsta spo-znaje. To
su:
1) Mistina spoznaja i racionalna spoznaja2) Empirika spoznaja i
konceptualna spoznaja3) Pozitivna spoznaja i spekulativna
spoznaja4) Intuitivna spoznaja i refleksivna spoznaja5) Simbolina
spoznaja i adekvatna spoznaja6) Kolektivna spoznaja i individualna
spoznaja.
Neke od tih opreka kao na primjer mistino i racionalno, em-
piriko i konceptualno, intuitivno i refleksivno, kolektivno i
indivi- dualno ne treba posebno razraivati da bi se njihovo znaenje
moglo shvatiti u glavnim crtama; suprotnost izmeu pozitivnog i
spekulativnog sastoji se u tome to se u prvom sluaju odbija svaka
neizvjesnost a u drugom sluaju prihvaa se neizvjesnost, hipoteti-
nost, pretpostavljanje; i napokon, simbolino i adekvatno znai sa-
mo da u prvom sluaju simboli prevladavaju nad simfooliziranim
sadrajima a u drugom naprotiv da simfoolizirani sadraji prevlada-
vaju nad simbolima; osim toga, intuitivna spoznaja moe biti simbo-
lina i neadekvatna a refleksivna spoznaja moe pogodovati ade-
kvatnosti.
Lako bismo mogli podlei iskuenju pa ustvrditi kako imutar ne-
kih vrsta spoznaje postoji izraena tendencija prema naroitom na-
glaavanju odreenih oblika spoznaje: na primjer, politika je spo-
znaja sklona simbolinom, tehnika spoznaja adekvatnom, nauna
spoznaja kolektivnom i fiiozofska spoznaja spekulativnom. Ali nije
teko dokazati da te openite tendencije ne seu daleko i da se na-
glaenosti oblika spoznaje, unutar istih vrsta spoznaje, m ijenjaju
u ovisnosti o razliitim drutvenim okvirima.
Ovdje se pojavljuje drugo iskuenje: da se uspostave suvie iz-
ravne funkcionalne uzajamne veze izmeu tipova drutvenih cjeli- na i
oblika spoznaje. Ako se poe od mikrosocijalnih jedinica17 (Mi:
mase, zajednice, skupovi istomiljenika; odnosi s Drugim: odnosi
pribliavanja, udaljavanja i mjeoviti odnosi), moglo bi se kon-
statirati, na primjer, da aktivne mase na prvi pogled slue kao
okvir empirikoj i simbolikoj spoznaji, aktivne zajednice racional-
noj i refleksivnoj spoznaji, aktivni skupovi istomiljenika spekula-
tivnoj i intuitivnoj spoznaji itd. Pasivne mase, naprotiv, kao da
sainjavaju okvire konceptualnoj spoznaji, pasivni skupovi istomi-
ljenika mistinoj spoznaji itd. Meutim, kad bi se m ikrosociolo-
gija spoznaje primjenjivala na taj nain, tada bi se ona svela na
prenagljena uopavanja koja bi lako mogla postati banalna, jer emo
zapaziti da funkcionalne uzajamne veze izmeu drutvenih okvira i
naglaenosti oblika spoznaje mogu biti razliite za svaku
17 U vezi s mikrosociologijom usp. na rezime u I sv. ove
Sociologije, str. 185198.
-
SOCIOLOGIJA SPOZNAJE 139vrstu spoznaje. Na primjer, aktivne mase
mogu se ponajeee uka- zivati kao spekulativne i konceptualistike u
spoznavanju vanjskog svijeta, pozitivistike i intuitivne u
spoznavanju Drugog i Mi, mi- stine i empirike u politikoj poznaji
itd.
Prema tome, ako elimo razraditi mikrosociologiju spoznaje ija
zadaa stvarno i jest prouavanje oblika spoznaje u njihovu
ukrtavanju s vrstama spoznaje moraju nam vrste spoznaje biti stoer
oko kojega e se kretati sva naa istraivanja. Nimalo plodo- nosnije
ne bi moglo biti ni izravno suoavanje oblika spoznaje s posebnim
grupacijama pa ak i drutvenim klasama. Jer kolektivne
makrosocijalne jedinice ovisno o tome o kakvim se vrstama spo-
znaje radi i u kakve su tipove globalnih struktura te jedinice
uklop- ljene mogu sainjavati okvir u kojemu e, unutar saznanja,
biti jae naglaena as mistinost, as racionalnost, as intuitivno, as
refleksivno, as empiriko, as konceptualno itd. Na primjer, buruj-
ska klasa i proleterska klasa doivljavale su u tom pogledu mnoge
promjene, a to isto vrijedi i za grupacije po profesijama. Izravno
suoavati moemo jedino tipove globalnih struktura i oblike spo-
znaje; na primjer znaajka odreene globalne strukture moe biti u
tome to ona slui kao naroito pogodan okvir za razvitak racio- nalne
ili mistine spoznaje, empirike ili konceptualne, pozitivne ili
spekulativne, simbolike ili adekvatne. Ali ne smijemo zaboraviti da
se u tom sluaju uvijek radi o odreenoj hijerarhiji vrsta spoznaje,
koja sainjava specifian sistem saznanja, i da tada nuno moramo
uzimati u obzir razliite vrste spoznaje ijim su peatom obiljeeni
oblici uklopljeni u njih.
Prema tome, moemo postaviti slijedee openito pravilo, koje
jednako vrijedi za sva tri nivoa sociologije spoznaje
(mikrosocijalni, grupni i globalni): oblici spoznaje slue samo za
karakterizaciju promjena unutar vrsta spoznaje i njihovih sistema,
promjena koje sainjavaju neophodne polazne take za suoavanje
saznanja i dru- tvene stvarnosti.
Uostalom, samo ako utvrdimo funkcionalne uzajamne veze iz- meu
hijerarhija vrsta spoznaje i tipova globalnih struktura, moe nam u
punoj mjeri koristiti ispitivanje naglaenosti oblika spoznaje, a
prema tome i mikrosociolgija spoznaje; isto vrijedi i za prouava- n
je na nivou grupa.
Navest emo nekoliko primjera koji zapravo predstavljaju samo
sheme za istraivanja.
U sistemu spoznaje kakav odgovara teokratsko-harizmatikim
strukturama (ije je glavno obiljeje prevlast vjerske zajednice-dr-
ave koje su poistoveene meusobno a njihovo je vrhovno utjelov-
Ijenje kralj-sveenik-ivi bog18) susreemo slijedei hijerarhijski po-
redak vrsta saznanja:
18 H istorijski poznatih m anifestacija te strukture im a mnogo:
Babilon, Asirija, Perzija, ;stara Kina i Japan, In ija , Tibet do
nedavna i napokon kalifati. N ajpoznatija je meu njim a struktura
starog Egipta.
-
140 SOCIOLOGIJA TVOREVINA CIVILIZACIJE
I. Mitoloko-filozofska spoznaja, koja je na prvom mjestu, manje
je mistiki obojena no to bi to ovjek oekivao. Tako je u starom
Egiptu mit o Ozirisu i Izidi, o ivotnoj snazi i plodnosti,
pogodovao ostvarivanju veoma racionalne organizacije i tehnike
upravljanja.
II. Tehnika i politika spoznaja, suprotno svakom oekiva- nju,
veoma su razvijene i unutar njih naroito su naglaeni empiri- ki,
refleksivni i adekvatni oblici saznanja.
III . Tree mjesto zauzima perceptivna spoznaja vanjskog svi-
jeta, a njezinu mistinost u prilino velikoj m jeri ograniava racio-
nalnost.
IV. Na etvrto bi mjesto trebalo staviti politiku spoznaju koja
je prvenstveno povezana s okolinom harizmatskog voe i s dje- latnou
pisara. Ta je spoznaja empiriko-intuitivna.
V. Zatim je na redu nauna spoznaja, koja je ovdje tek u po-
ecima (kalendar, prvi pojmovi iz geometrije, astronomije i biolo-
gije) i obiljeena je tajnovitou i ezoterinou to ih brino u- vaju
nevelike grupe sveenika i mudraca.
VI. Spoznaja Drugog, Mi, grupa i drutava moe biti stavljena na
posljednje mjesto, je r u neobinoj zbrci grupa i tradicija ona ne
prelazi granice obiteljskih i zanatskih krugova s jedne strane i
okoline kralja-ivog boga s druge strane; posvuda inae preteu
pasivne i rasprene mase.
U sistemu spoznaja koji je u funkcionalnoj uzajamnoj vezi s
patrijarhalnim strukturama gdje je kuno-porodina zajednica uz-
dignuta istovremeno na stepen privrednog poduzea, politike dra- ve
i vjerske zajednice (i gdje je naroito istaknuta uloga oca i uloga
vlasnika-poduzetnika) i apsorbira u sebi sve ostale grupacije19,
mo- emo zapaziti slijedei hijerarhijski poredak vrsta saznanja:
I. Spoznaja zdravog razuma, vrsto vezana uz tradiciju, dolazi na
prvo mjesto; ta spoznaja ima vie racionalan nego mistian oblik, vie
intuitivan nego refleksivan, vie simbolian nego adekvatan, vie
kolektivan nego inividualan.
II. Zatim je na redu spoznaja Drugog i Mi, temeljena na mi-
krosocijalnom elementu zajednice; uz to, ta vrsta saznanja jednako
je akcentuirana kao i spoznaja zdravog razuma, samo to je neto jae
mistiki obojena.
III . Filozofsko-mitoloko-teoloka spoznaja trebalo bi da bude na
treem mjestu, ali ona se malo razlikuje od veine ostalih vrsta
saznanja; ona je prozaina (Veralltaglichung des Charismas, kako se
izrazio Max Weber), i u njezinu su krilu naglaeni isti oblici kao i
u dvije prijanje vrste.
19 H istorijske slike tih tipova globalnih rutava pruaju nam
drutvene strukture opi- sane u Starom zavjetu, u Odiseji i I l i ja
d i, zatim germanske Hausgenossenschaften, djelomi- no slavenske
zadruge, la tifund ije kasnog Rimskog carstva i napokon ostaci
patrijarhalnih struktura u patrimonijalnim m onarhijama (na prim
jer u Franakoj monarhiji od V I do IX stoljea).
-
SOCIOLOGIJA SPOZNAJE 141
IV. etvrto mjesto u ovom sistemu spoznaje zauzima percep- tivna
spoznaja vanjskog svijeta, gdje spekulativno prevladava nad
pozitivnim, a refleksivno i konceptualno nad empirikim.
V. Politika je spoznaja ograniena na intrige usmjerene na
predobivanje naklonosti patrijarha (naroito najmlai potomci i
njihovi pristalice intrigiraju protiv najstarijeg sina) i na m jere
sa- moobrane to ih poduzimaju posvojeni i eksploatirani lanovi kune
zajednice.
VI. Na kraju dolazi tehnika spoznaja, veoma rudimentama i veoma
tradicionalna; ona ima gotovo ista obiljeja kao i spoznaja zdravog
razuma. to se tie naune spoznaje ona ne postoji.
Uostalom, u patrijarhalnim globalnim strukturama udara u oi
upravo injenica da ondje uope ne postoje grupe mudraca ili ue-
njaka (ili, u irem smislu, intelektualaca), dbk bardi, recitatori i
pjevai epskih pria zauzimaju vie-onanje podreen poloaj i nji- hova
je drutvena uloga gotovo neprimjetljiva.
Situacija je krajnje sloena u sistemu spoznaje koji je u funk-
cionalnoj uzajamnoj vezi s feudalnim strukturama gdje se pet hije-
rarhija grupacija takmie i bore za prevlast: hijerarhije vojnikih
grupacija, patrimonijalnih grupacija, grupacija na ijem se elu na-
lazi monarhijska drava, crkvenih grupacija i na kraju federacija
slobodnih gradova i njihovih korporacija. Naime, svakoj od tih hi-
jerarhija grupacija u globalnoj feudalnoj strukturi odgovara pose-
ban sistem spoznaja obiljeen u isto vrijeme i specifinim naglae-
nostima oblika spoznaje. Budui da samo u Crkvi i u slobonim
gradovima spoznaja igra znaajnu ulogu, dok u supamikim hije-
rarhijama ona ustupa prednost moralu i pravu, moemo ovako pre-
doiti raspored saznanja u feudalnim strukturama:
I. Filozofsko-teoloka spoznaja zauzima prvo mjesto. Ona je u
gradovima vie racionalistika, empirika, refleksivna i spekiila-
tivna, a u Crkvi vie mistina, konceptualna, intuitivna i pozitivna.
Ali obje se te naglaenosti meusobno isprepleu i proimaju, je r se
sveuilita, iako su to crkvene ustanove, u stvari nalaze u gradovi-
ma. Osim toga, i teologija i organizacija Crkve proete su rimskim
racionalizmom.
II. Spoznaja Drugog, Mi, grupa, drutava dolazi na drugo mjesto,
a razliito je naglaena s obzirom na razliite hijerarhije, sredine,
korporacije i na bezbrojne manje grupacije (kao to su, recimo,
samostani). Meutim, ona tendira prema posljednjem mje- stu i u
univerzalnoj Crkvi i u dravi ikoja je zapala u mrtvilo, je r i u
Crkvi i u dravi masa prevladava nad zajednicom i skupovima
istomiljenika.
III . Zatim dolazi spoznaja zdravog razuma veoma rasprostra-
njena u svim hijerarhijama, u svim sredinama, u svim grupama,
ukljuujui i redove i korporacije, gdje zadobiva obiljeje eksklu-
zivnog duha grupe. U toj vrsti spoznaje veoma su razliite nagla-
enosti oblika saznanja.
IV. Na etvrto mjesto treba staviti politiku spoznaju, koja igra
vanu ulogu u ovoj globalnoj drutvenoj strukturi uzburkanoj
-
142 SOCIOLOGIJA TVOREVINA CIVILIZACIJE
od stalnog nadmetanja vie ili manje jednako vrijednih
hijerarhija grupa. Ta je spoznaja ovdje preteno racionalna,
refleksivna, empi- rika, kolektivna i djelomino simSbolina a
djelomino adekvatna. Samo u odreenim sredinama (seoskim,
samostanskim itd.) i u od- reenim stjecajim a okolnosti (u
kriarskim ratovima, borbama iz- meu cara i pape, vjerskim i
seljakim ratovima, sukobima izmeu korporacija majstora, kalfa,
naunika, itd.) ta spoznaja postaje spe- kulativna, konceptualna,
simbolika i napokon optereena misti- nou.
V. Tehnika je spoznaja u ovoj strukturi razvijenija no to bismo
oekivali. To vrijedi ak i za seoske sredine gdje uprezanje konja s
pomou hama, zatim vodenice i vjetrenjae razvijaju nove pogonske
snage. U feudalnom lancu, poslije bacaa kamenja i puke kremenjae,
vojnike se tehnike obogauju napokon vatrenim oru- jem. U
samostanima (napose u benediktinskim) dolazi do prona- laska satova
tih prvih mehanikih strojeva. U gradovima federa- cije trgovaca
unapreuju razvoj brodarstva, a zanatstvo, organizi- rano u
korporacije, u punom je procvatu. I napokon, u arhitekturi
katedrala i dvoraca a isto tako na podruju nabone umjetnosti,
tehnika se spoznaja produbljuje i proiruje.
VI. Nauna je spoznaja veoma slabo razvijena. Ona je obu- hvaena
filozofsko-teolokom spoznajom, koja je sputava. Preuzeta ponajvie
iz klasinih i arapskih izvora, ona postaje konceptualna, simbolika,
pozitivna (izbjegava svaki korak u neizvjesno); u n jo j je naroito
naglaen mistiki element. ak i na podrujima gdje je najrazvijenija,
ona ne slui ovjeku da bi to vie ovladao prirodom i ne nalazi
praktine primjene u tehnici.
VII. Posve na posljednjem mjestu nalazi se perceptivna spo-
znaja vanjskog svijeta. On u srednjovjekovnom saznanju igra tako
beznaajnu ulogu, da e ga renesansa morati ponovo otkrivati osla-
njajui se na tradiciju klasike gdje je on zauzimao znaajno mjesto.
Zapostavljenost perceptivne spoznaje u ovom sistemu spoznaje po-
tvruju nam, izmeu ostalog, nedostatak perspektive u likovnoj
umjetnosti, konfiguracija gradova i sela zatvorenih prema vanjskom
svijetu, fantastina shvaanja u vezi s geografijom naeg planeta pa
ak i uvena uzreica svi putovi vode u Rim.
Na kraju spomenimo jo kako vanu ulogu igraju ueni ljudi ponajee
sveenici bez obzira na to da li se bave ili se ne bave pouavanjem,
zatim njihovi redovi, sveuilita koja su u nji- hovim rukama itd. To
su intelektualci ili ljudi upueni u tajne znanja, specijalisti za
podruja saznanja koje odgovara feudalriim strukturama. Oni se
oigledno u vehkoj m jeri razlikuju od legista i metafiziara koje je
napadao Saint-Simon ili od dananjih stru- njaka i tehnokrata.
Neemo se zadravati na sistemima spoznaje koji odgovaraju s jedne
strane antikim gradovima-dravama a s druge strane global- nim
strukturama tipa ancien regime i kapitalizma na pomolu. Ti su,
naime, tipovi drutava i ti sistemi saznanja ve dobro poznati, je r
su ih obraivale mnogobrojne studije. B it e dovoljno da spo-
-
SOCIOLOGIJA SPOZNAJE 143menemo kako u antikim gradovima-dravama
filozofska spoznaja neprijeporao prevladava nad ostalim vrstama
spoznaje dok tehnika spoznaja ondje zauzima naroito neugledno
mjesto. U strukturama poetne faze kapitalizma tehnika spoznaja
dolazi po redu odmah iza naune spoznaje koja se bori za prevlast s
filozofskom spo- znajom.
Na zavretku ovog naeg prikaza m ijenjanja hijerarhija spozna- ja
u ovisnosti od drutvenih struktura zaustavit emo se iskljuivo na
dva tipa: na tipu kapitalizma slobodne konkurencije i na tipu
organiziranog kapitalizma.
U sistemu spoznaje koji odgovara konkurentskom kapitalizmu
susreemo slijedei hijerarhijski poredak vrsta spoznaja:
I. Nauna je spoznaja na prvom mjestu. Meu naukama neo- sporno
prevladavaju prirodne nauke.
II. Tehnika spoznaja zauzima drugo mjesto i naglo se razvija,
ali primjena naune spoznaje u tehnici ograniena je potrebom krupnih
investiranja koja su preputena privatnoj inicijativi.
III . Odmah iza tehnike spoznaje dolazi politika spoznaja kojoj
daju naroitog poticaja borba klasa i sindikalni pokret.
IV. Zatim je na redu perceptivna spoznaja vanjskog svijeta koju
sve vie proiruje razvitak saobraajnih sredstava.
V. Filozofska spoznaja donekle zaostaje.VI. Spoznaja Drugog i Mi
jo je vie potisnuta u pozadinu,
jer se raspadaju ostaci korporacija i je r sve vie izbija na
povrinu element mase.
VII. Spoznaja zdravog razuma silazi na posljednje mjesto i
nalazi jo utoita u domainstvima, na selima, u uskim zatvorenim
krugovima.
U ovom sistemu spoznaje sve su vrste saznanja pod snanim
utjecajem naune spoznaje, naroito pod utjecajem egzaktnih na- uka.
Naglaenost oblika saznanja posvuda naginje racionalnom, re-
fleksivnom, konceptualnom i adekvatnom, osim u politikoj spo- znaji
koja je i dalje proeta mitolokom simbolikom s jedne straiie i
intuitivnim elementima s druge strane.
U sistemu spoznaje koji odgovara organiziranom kapitalizmu do-
lazi ponovo do preobraaja hijerarhijskog poretka vrsta spoznaje (ta
j se poredak, uostalom, bar djelomino odrava i u kolektivisti- kim
strukturama s centraliziranim planiranjem):
I. Tehnika spoznaja i politika spoznaja dolaze na prvo mje- sto.
Obje pokazuju tendenciju naglaavanja mistinog, simbolinog i
konceptualnog oblika saznanja.
II. Zatim je na redu nauna spoznaja. estoput podreena teh- nici
i politici, ona na kraju postaje ovisna o privatnoj ili ravnoj
organizaciji istraivanja. Humanistike se nauke takmie s prirod- nim
naukama.
III . Na tree m jesto treba staviti perceptivnu spoznaju vanj-
skog svijeta. Ona je , sa svoje strane, uvelike proeta tehnikim
spo- znajama koje, izmeu ostalog, pribavljaju sredstva za
upoznavanje naeg planeta u njegovim najrazliitijim vidovima (ti
vidovi nisu
-
144 SOCIOLOGIJA TVOREVINA CIVILIZACIJE
jednaki ako se putuje na primjer avionom ili automobilom ili
elje- znicom ili brodom).
IV. Spoznaja Drugog, Mi, grupa i drutava donekle se uspela na
ljestvici vrsta spoznaje; zahvaljujui razvijenosti sindikalnog po-
kreta i savjetima u poduzeima, u n jo j su sve naglaeniji
intuitivni i adekvatni oblici. Meutim, njezino mjesto u hijerarhiji
ovisi o tom da li e se sadanje strukture orijentirati prema
tehnobiro- kratizmu ili e teiti prema kolektivistikom pluralizmu; u
prvom se sluaju moe desiti da se ta spoznaja mehanizira i
tehnicizira zloupotrebljavajui formalne pojmove i da tako bude
ponovo poti- snuta natrag, dok se u protivnom sluaju moe uspeti na
ljestvici hijerarhije i pojaati naglaenost adekvatnih oblika.
V. Filozofska spoznaja spustila se jo nie na ljestvici vrsta
spoznaje, i u nju sve vie prodiru tehnika i politika, to izaziva
iz- vjesnu zabrinutost, je r se ne moe predvidjeti gdje su granice
tog procesa.
VI. Spoznaja zdravog razuma, koja je ve u prethodnom tipu
strukture bila na zadnjem mjestu, gubi sada i posljednje ostatke
autoriteta.
Sistem spoznaja to smo ga upravo ocrtali u irokim potezima,
obiljeen je izmeu ostalog i svjesnom razradom simbola, sredstava
izraavanja, irenja i prenoenja, ime se jo vie utvruje njegov
tehniki karakter i poveava vanost uloge tehnobirokratskih grupa na
svim podrujhna saznanja. Ovdje bismo se mogli zapitati nije li moda
velianje uloge intelektualnih elita u takozvanom oslobaa- nju
saznanja od njegova drutvenog koeficijenta pojava to smo