GUVNINE ( GAGRICE ) ~ GRADINSKO NASELJE ~ se nalaze kad se krene iz doline Neretve ili Blagaja prema Stocu u istočnoj Hercegovini. Lokalitet ima izgled zaravnjena stošca koji se znatno uzdiže iznad okolnog terena, padine su blage i nema oštrijih lomova terena. Tlo je kamenito sa tankim slojem humusa. Osnovni prostor je zaravnjeni plato elipsastog oblika 90 x 60. Prahistorijsko naselje nije samo zauzimalo ovaj plato, nego se širilo i na padinama, a veličinu i izgled određuje fortifikacijski sustav, sačuvan gotovo u cjelini. Naselje je potpuno prilagođeno zahtjevima terena. ISTRAŽIVANJA ~ 1984. god.istraživanjem na svim dijelovima središnjeg platoa, uočeni su usitnjeni komadi kućnoga lijepa. Na području sonde utvrđen je kulturni sloj 0,80 m, pri čemu je moguće izvojiti dva stratuma i dvije faze u životu naselja. Stariji sloj ( o,80 – 0,40 ) = zemlja svijetložute boje je sadržavala materijal RAZVIJENOG ENEOLITIKA . Mlađi sloj ( 0,40 – 0,00 ) =je dao nalaze BRONČANOG DOBA. Ovu stratigrafiju u pokusnoj sondi treba provjeriti i na većoj površini, zbog činjenice da se naselje sastoji od 3 cjeline zbog čega se ne može isključiti postojanje vodoravne stratigrafije. Na središnjem prostoru pronađeno je usitnjenog arheološkog materijala = keramika i kućni ljiep, zapažena je i koncentracija žrvnjeva, kamenih kugli i satirača. 1
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
GUVNINE ( GAGRICE ) ~ GRADINSKO NASELJE
~ se nalaze kad se krene iz doline Neretve ili Blagaja prema Stocu u
istočnoj Hercegovini. Lokalitet ima izgled zaravnjena stošca koji se znatno
uzdiže iznad okolnog terena, padine su blage i nema oštrijih lomova terena.
Tlo je kamenito sa tankim slojem humusa. Osnovni prostor je zaravnjeni plato
elipsastog oblika 90 x 60. Prahistorijsko naselje nije samo zauzimalo ovaj
plato, nego se širilo i na padinama, a veličinu i izgled određuje fortifikacijski
sustav, sačuvan gotovo u cjelini. Naselje je potpuno prilagođeno zahtjevima
terena.
ISTRAŽIVANJA
~ 1984. god.istraživanjem na svim dijelovima središnjeg platoa, uočeni su
usitnjeni komadi kućnoga lijepa. Na području sonde utvrđen je kulturni sloj
0,80 m, pri čemu je moguće izvojiti dva stratuma i dvije faze u životu naselja.
Stariji sloj ( o,80 – 0,40 ) = zemlja svijetložute boje je sadržavala
materijal RAZVIJENOG ENEOLITIKA.
Mlađi sloj ( 0,40 – 0,00 ) =je dao nalaze BRONČANOG DOBA.
Ovu stratigrafiju u pokusnoj sondi treba provjeriti i na većoj površini,
zbog činjenice da se naselje sastoji od 3 cjeline zbog čega se ne može isključiti
postojanje vodoravne stratigrafije.
Na središnjem prostoru pronađeno je usitnjenog arheološkog materijala
= keramika i kućni ljiep, zapažena je i koncentracija žrvnjeva, kamenih kugli i
satirača.
Znatna pozornost je posvećena fortifikacijskom sustavu, na način
gradnje i relativnokronološki poredak prema razvojnim fazama naselja.
Na Guvninama se izdvajaju dvije faze razvoja :
o starija ( faza I ) = RAZVIJENI ENEOLITIK, stratigrafski
dokumentiran na krajnje ograničenom prostoru pokusne sonde.
o mlađa ( faza II ) = SREDNJE BRONČANO DOBA, dokumentirano
na svim istraživanim dijelovima lokaliteta.
1
Između ove dvije faze ne postoji nikakav kontinuitet, što je zaključeno na
tipološkim karakteristikama pokretnog arheološkog materijala. ( iako
nema sterilnog sloja )
Nedostatak eneolitičke keramike na istočnoj strani naselja, govori
da je eneolitičko naselje valjda zauzimalo samo središnji plato, i to
igraničeno na zapadnu polovicu, te je utvrđeno da eneolitičko naselje
nioje bilo fortificirano.
Naselju srednjeg brončanog doba pripada čitava površina
nalazišta. Čitav prostor naselja jasno je sdefinoran bedemima čiji je
prostor populacija srednjeg brončanog doba zauzimala u jednom
trenutku na što upućuje i pokretni materijal koji je ujednačena na čitavoj
površini naselja u cjelini.
FORTIFIKACIJSKI SUSTAV
Karakteristično za mlađe naselje u Guvninama srednjeg brončanog
doba koje je bilo bolje utvrđeno u prostornom i organizacijskom smislu.
Naselje je utvrđeno TRIMA PRSTENASTIM SUHOZIDNIM BEDEMIMA .
Osnovnim bedemom je utvrđen središnji plato, dok druga dva
koncentrična prstena utvrđuju padinski prostor naselja, prateci
konfiguraciju terena. Suhozidni bedem je sačuvan samo u najnižoj
temeljnoj zoni , od krupno amorfnog kamanja koji formiraju oba lica
bedema, a sredina je ispinjena krupnijim i sitnijim kamenjem. Debljina
bedema od 1,70 do 2,00 m govori o masivnosti konstrukcije.
ORGANIZACIJA PROSTORA
O organizaciji eneolitičkog naselja potječe samo jedan podatak koji
upućuje na postojanje neke vrste nastambi. To je pravilno kružno
vatrište konstatirano na samoj zdravici na sredini probne sonde. To je
prostor sa intezivnim tragovima gorenja. Nisu uočeni ostaci bilo kakve
konstrukcije koja bi taj prostor definirala.
Najvažniji dio naselja je bio onaj na središnjem platou, što
potvrđuju ostaci keramike i kućnog lijepa, te koncentracija žrvnjeva,
kamenih kugli i satirača, upravo na tom području. Naseje na ovom
2
platou imalo je ovalni oblik koji ima i sam plato. Ako je ova pretpostavka
točna onda su i stambeni objekti raspoređeni u koncentričnim nizovima,
formirajući tako i sam oblik naselja. Nije bilo više od dva niza tako
raspoteđenih objekata, dok je središnji dio ostao prazan i služio cijeloj
zajednici.
GOSPODARSTVO
O ekonomici starijeg naselja mogla bi biti znakovita njegova
kratkotrajnost. Naime polazeći od činjenice da se naselje nalazi u vrlo
plodnom okružju koji pruža mogućnost razvoja različitih grana
gospodarstva. Populaciji starijeg naselja nije znakovit udio zemljoradnje,
što bi značilo da je stočarstvo nomadskog tipa grana o kojoj je ta
populacija ovisila.
Međutim mlađe naselje upućuje na drugačiji karakter
gospodarstva koje je orjentiranou prvom redu na zemljoradnju, što
potvrđuje veliki broj žrvnjeva Osim zemljoradnje znatnu ulogu u
gospodarstvu je imalo i stočarstvo te lov.
KULTURNA STRATIGRAFIJA
Na ovom području nije pronađena niti jedna izrađevina od kosti,
kamena, kremena ili bronce, pa su keramički nalazi jedini oslonac u
rješavanju pitanja vezanih za ovo nalazište. Keramika je ujedno i
temeljno polazište u primarnoj podjeli kulturnog sloja ovog nalazišta.
FAZA I
~ nema ujednačena tehnološka svojstva zbog čega nije moguća
podjela na grubu i finu keramiku. GRUBOM KERAMIKOM može se
uvjetno nazvati malo broj ulomaka debljih stijenki od dobro pročišćene
zemlje u koju su kasnije dodani primjuesi zrnaca krečnjaka.
Sav keramički materijal karakteriziraju sljedeća svojstva : ~ dobro
pročišćena zemlja ; ujednačeno pečenje oksidacijskim postotkom ( pa
imaju svijetlu oker boju unutrašnjeg i vanjskog lica stijenke ), a i presjek
je ujednačeno toniran; površina posude je ujednačeno obrađena i na
3
nekim primjerima se razaznaje sjaj postignut glasanjem, ali veći dio
površina je imao mat podlogu.
Što se tiče tipologije moguće je cjelokupni fundus svrstati unutar
jednog jedinog tipa : ~ posude manjih dimenzija sa izrazito loptastim
dojnjim dijelom i cilindrični vratom. ( T.I, 1-6 i T.II, 1-6; u knjizi ).
Ornamentalne tehnike su : urezivanje, utiskivanje, žljebljenje. Ove
tehnike odgovaraju finoj keramici, a gruboj keramici je ukras utiskivanje
prstom. Žljebljenjem je izrađen najveći broj ornamenata.
U tipološkom pogledu potpuno dominiraju posude sa loptastim
dojnjim dijelom i cilindrični vratom, dok je najizratitija pojava u
ornamentalnom sustavu tehnika žljebljenja. Značajne su dvije
manifestacije = posude sa prstenasto zadebljanim obodom i
ornamentika ljubljanske kulture.
FAZA II
Klasičnu podjelu na finu i grubu nije moguće detaljnije odrediti.
Posude su rađene od pročišćene zemlje sa naknadno dodanim zrncima
krečnjaka, ali najveći dio keramike je izrađen od zemlje bez ikakvog
primjesa u arhaičnoj fakturi koja je bliska fakturi eneolitičke keramike.
Površina posude je uglavnom dobro obrađena ali pretežno
hrapava. Boja posuda pretežno varira od tamnosivih do crnih i od
svijetlih oker do crvenkastosmeđih.
Postoje dvije vrste posuda : lonci i zdjele, ali su prisutni i pehari, a
njihova glavna odlika je potpuno preovladavanje zaobljenih formi nad
bikoničnima.
Lonci se javljaju u dvije osnovne forme : jednostavni jajasti lonci i
neprofilirana oboda, drugima je čitava forma zatvorenija i zaobljenija,
što je prelaz prema drugoj varijanti jajastih lonaca sa izdvojenim vratnim
segmentom. Drugom tipu pripadaju izrazito zaobljene bokate forme sa
kratkim prstenastim vratom.
Zdjele čine važnu grupu, a važno njihovo tipološko svijstvo jeste
potpuno preovladavanje zaobljenih formi nad bikoničnim. To su
uglavnom dublje zdjele mekano modelirana profila sa diskretno
naglašenim ili blago izmjenjenim obodom.
4
KULTURNI I KRONOLOŠKI ODNOSI
FAZA I
Guvnine su prvo poznato nalazište čiju kulturnu pripadnost,
odnosno kulturnu pripadnost njegove starije faze u cjelini određuje
žljebljena keramika ( pojam je uveo B.Čović, na osnovu tehničkih odlika
ukrašavanja). Što znači da se ne misli na tipološke nego na
ornamentalne odlike jer one daju poseban izraz fizionomiji starije faze
na Guvninama.. O značajnom fundusu ovakvih nalaza možemo govoriti u
Zelenoj pećini, Grapčevoj špilji, Ravlića pećini i dr. – gdje ta keramika
nema vrijednost primarne nego sekundarne pojave, pa je i samim time
značenje Guvnina, u kojim aj ova poja primarna, veća.
Što se tiče ornamentike kada promatramo žljebljenu keramiku s
drugih nalazišta, odmah se uočava kako jednostavna i linearno
koncipirana ornamentika, kakva karakterizira stariju fazu na
Guvninama, na tim nalazištima nema tako dominantan karakter, jer se
uz te motive pojavljuju i drugi znatno složeniji. Dok sa druge strane npr.
u Lazaruši linearna koncepcija je sasvim u drugom planu.
Mišljenje N.Perića i B.Čovića, da ova keramička vrsta nema
nikakve veze s lasinjskom kulturom stoji. Autor također prihvaća
Čovićevo mišljenje koje se odnosi na ulogu vučedolske kulture u
nastanku žljebljene keramike, tj. vrlo malu mogućnost uspoređivanja
njezina ukupnog stilskog izraza sa vučedolskim dekorativnim
sadržajem. Budući da prihvaćanje ovoga mišljenja isključuje ona koja su
iznijeli Č.Marković, S. Dimitrijević i Š. Batović ostaje mišljenje B.
Govedarice koji ovu keramičku vrstu drži lokalnim stilskim izrazom ali i
integralnim dijelom ljubljanske kulture , odnosno njezinog jadranskog
tipa – koje autor drži dosta spekulativnim i slabo utemeljenim te teško
prihvatljivim.
Sobzirom da je žljebljena keramika na istočnojadranskim
nalazištima potpuno strana pojava , posebno važna činjenica je što je
ona na istočnobalkanskom i srednoeuropskom prostoru tjesno povezana
sa « schnur » keramikom te da se ta veza djelomice manifestira i na
5
ovom području. Što znači posljedicu kretanja stepskih pipulacija s istoka
prema zapadu. Postavlja se pitanje dometa takvog kretanja zbog još
uvijek skromnog fundusa nalaza « schnur « keramike te relativno malog
broja nalazišta istočnojadranskog prostora : Odmut, Zelena pećina,
tumulus XI u Ljeskovoj glavici kod Ljubomira, umin – Bitelić, Gudnja te
albanska nalazišta. Ako se još dodaju nalazi Lazaruše taj broj još uvijek
ostaje skroman A time i nedostatan za zaključivanje o izravnoj
prisutnosti « schnur « keramike.
Dali je potpunu dominaciju žljebljene keramike moguće objasniti
kao jednostavnu posljedicu kulturnih utjecaja ili prisutnost jedne sasvim
nove populacije iz koje je moglo doći do širenja ograničenog utjecaja na
lokalno stanovništvo i obratno.
Što se tiče relativnokronološkog pripadanja ove faze već je
određeno izrazom
« razvijeni eneolitik «.. Ovu pripadnost moguće je predpostaviti i na
temelju nekih njegovih sekundarnih odlika - posude sa prstenasto
zadebljanim obodom – jer upravo ove posude pokazuju jedan od
primarnih obilježja razvijenog eneolitika ovog područja što je
zabilježeno na većem broju nalazišta.
Pripadnost žljebljene keramike razvijenom eneolitiku potvrđuje i
keramika Ravlića pećine faze IIIA, dok je u fazi IIIB koja pripada ranom
brončanom dobu uopće nema, takav slučaj je sasvim jasan i u Lazaruši.
Ova keramička vrsta je zastupljena i u sloju VI pećine Odmut, u Gudnji
ova manifestacija je vezana za za VI stratum, te na albanskim
nalazištima.
Prama tome kronološku poziciju starije faze naselja na Guvninama
je moguće usporediti sa Lazarušom II, Hateljskom pećinom IIIA,
Odmutom V/VI, Gudnjom VI, Gajtanom I.
FAZA II
Po pitanju relativnokronološke i kulturne pozicije je dosta
jednostavnije zahvaljujući studiji B. Čivića o posuškoj kulturi. Prema tom
6
autoru, glavni predstavnici završne faze te kulture upravo su mlađe
naselje na Guvninama .
Najveći dio keramičkog materijala malađeg naselja na Guvninama
pokazuju svojstva faze Gagrice – Hatelji posuške kulture. Tako da
kronološka pozicija mlađeg naselja na Guvninama Ostaje u okvirima koje
je postavio B. Čović.
HATELJSKA PEĆINA
~ istočno od Stoca iznad Dabarskog polja. Nevelik prostor
nepravilnog kruškolikog oblika, sa proširenim istočnim dijelomi suženim,
poput tunela formiranim ulazom. Pećina je uglavnom bila stalno
naseljena čiju dojnju granicu određuje stariji neolitik, a gornju srednje
brončano doba. U stratigrafiji postoje dva prekida koja označavaju i
prekid njenog korištenja, što je povezana sa smjenama populacija i
kultura koje im pripadaju.
POVIJEST ISTRAŽIVANJA
Prvo pokusno sondiranje je izvedeno 1984. god. kada je otvorena
sonda veličine 4x2, na samom ulazu u pećinu. Dubina kulturnog sloja na
ovom mjestu je 1,60 m, te je dobivena prva predodžba o stratigrafiji
nalazišta.
Keramički nalazi omogućuju izdvajanje nekoliko faza razvoja : ~
brojni su i raznovrsni nalazi IMPRESSO KULTURE ( moguće je
kompariranje sa drugim nalazištima, posebno onima u Zelenoj pećini ),
zatim sloj RAZVIJENOG ENEOLITIKA JADRANSKOG TIPA, te izrazit
materijal RANOG BRONČANOG DOBA.
1988. otvorena je gotovo približno polovica korisnog dijela pećine, koja
su pružila podatke o još dvije faze razvoja.
STRATIGRAFIJSKA SLIKA
7
U pokusnom sondiranju izdvojene su 3 faze razvoja : STARIJI
NEOLITIK; RAZVIJENI ENEOLITIK; RANO BRONČANO DOBA. Ovi
rezultati su ostavili mogućnost postojanja i nešto razvijenije stratigrafije
u kvadrantima sa debljim kulturnim slojem, ali samo u okvirima ove tri
osnovne epohe.
U III i IV kvadrantu postojala je mogućnost izdvajanja jedne pod
faze ranog brončanog doba čija bi pripadnost bila vezana za sam kraj
ranog i početak srednjeg brončanog doba.
U V i VI kvadrantu ukazalo se postojanje posebne razvojne etape
koja je pripadala srednjem brončanom dobu. Što je upućivalo na 4 faze
razvoja : STARIJI NEOLITIK; RAZVIJENI ENEOLITIK; RANO I SREDNJE
BRONČANO DOBA. Još je V i VI kvadrant pokazao postojanje MLAĐEG
NEOLITIKA.
Slojevi starijeg i mlađeg neolitika međusobno su razdvojeni
sterilnim međuslojem kakav postoji i između sloja mlađeg neolitika i
razvijenog eneolitika. Nasuprot tome između slojeva razvijenog
eneolitika, ranog i srednjeg brončanog doba ne postoje nikakvi prekidi i
oni čine jednu stratigrafsku cjelinu.
STAMBENE ZONE I PRATEĆI OBJEKTI
Pojedine zone pećine su vlažne i izložene čestim prodorima
površinske vode, značilo je smanjenje korisne površine pećine. Sva
ognjišta stoje u suhim dijelovima pećine. Ognjišta brončanog doba
nalaze se na istim onim mjestima na kojima su se nalazila ognjišta
mlađeg neolitika. Središnji prostor pećine je imao zajednički karakter ~
komuniciranja.. Sav život je koncentriran oko ognjišta, prema čemu je
populaciju Hateljske pećine moglo činiti 6 – 7 obitelji prema rasporedu
ognjišta.
Uz vatrišta brončanog doba pronađeno je nekolikao uomaka
masivnih keramičkih predmeta plosnatih, 5-6 cm debeli od dobro
pročišćene i odlično pečene zemlje, koji su služili za pripremu hrane. na
istočnom dijelu pećine koja nije upotrebljavana za boravak uočena su
udubljennja od nekoliko centimetara pri zdravici što je možda za prve
stanovnike pećine služilo da zatvore ulaz nekom konstrukcijom od
8
drveta ili nekog drugog materijala tako da su mogle biti i sezonske. Tako
da su ove udubine mogle predstavljati ležišta nosača te konstrukcije.
GOSPODARSTVO
U svim slojevima pećine pronađena je relativna količina kostiju
divlje svinje, plemenitih životinja i kosti sitnih životinja. U svim slojevima
su pronađene kućice puževa i riječkih školjki ~ dosta skromno tako da
se ovaj segment gospodarstva ne može dovesti na istu ratinu sa oblicima
ostalog privređivanja Gospodarstvo svih popuilacija pećine je počivalo
na stočarstvu i lovu, dok je uloga zemljoradnje bila krajnje ograničena,
gotovo zanemarena, te je skupljanje plodova imalo veći značaj.
KULTURNA STRATIGRAFIJA
Razdvajanje razvojnih faza moguće je lako provesti na temelju
stratigrafskih zapažanja i tipoloških svojdtava pokretnog arheološkog
materijala.
FAZA I
Najstarija faza pripada starijem neolitiku što istodobno označava
pripadnost impresso kulturi. Pronađeno je nešto kamenog i koštanog
oruđa, ali keramički materijal je zastupljena u velikom broju.
o Prvoj brojnijoj grupi pripadaju ulomci različitih veličina; od malih i
velikih posuda izrađenih od zemlje sa naknadno dodani m