GODINA XL sv. ANte - sv. ROkO 2010. BR. 2. (59.)franjevci-split.hr/pdf/tomislavljevo59.pdf · stup pred Božju sudačku stolicu, nakon što ju je za zadnje putovanje ... va i hodanja

GODINA XL sv. ANte - sv. ROkO 2010. BR. 2. (59.)

tOMIsLAvLJevO

List župe sv. Roka, vinjani

Osnivač i izdavač:

Župni ured Vinjani

21260 Imotski / p.p. 30

Tel/fax: 021 / 841 - 791

Uredio i odgovara:

fra Denis Šimunović

Uredničko vijeće:

fra Denis Šimunović,

fra Jakov Udovičić,

Anela Kukavica, Marija Škeva,

Josip Šteko, Ivna Petric

Lektor:

prof. Ivan Juroš

korice:

Kipovi sv. Ante i sv. Roka

Crkve sv. Ante i sv. Roka

Grafička priprema:

Silvio Družeić

tisak:

JAFRA-PRINT d.o.o. Solin

List izlazi povremeno

i uzdržava se dragovoljnim

prilozima čitatelja.

PBZ - Tekući račun:

2340009-1100118484

SADRŽAJ

Puče Vinjanski .....................................................................................1

U ozračju Svećeničke godine ...........................................................................2

Sveti Franjo i svećenici .....................................................................6

Našim najpoznatijim Vinjančanima pohvala i zahvala! .......8

Ljudi i njihove ćudi ......................................................................... 12

Posebni prilog: Prvi broj župnog lista Tomislavljevo ............13

Tjedan križnih putova.....................................................................21

Jesam li ja među onim kršćanima koji se protive Bogu? ... 22

Kad bi Biblija bila mobitel............................................................ 24

Djeca Isusu ........................................................................................ 25

Liturgijski kalendar ........................................................................ 27

Odluke sa sastanka Pastoralnog i Ekonomskog vijeća župe ...................................................................................... 30

Važne napomene u našoj župi! ..................................................31

O b a v i j e s t s v i m

č i t a t e l j i m a l i s t a

“ T O M I S L A V L J E V O ”

d a v i š e p o d a t a k a

o d o g a đ a n j i m a u

ž u p i m o g u p r o n a ć i

n a i n t e r n e t s k o j

s t r a n i c i

w w w . v i n j a n i . h r

1

GODINA XL. Sv. Ante - Sv. Roko 2010. Br. 2. (59.)

Puče Vinjanski

koji je posljedica ili rezultat liberaliz-ma i sekularizma, umanjuje ljudske a samim time i kršćanske vrijednosti. Teško se nosit s tom “pošasti„ koja zahvaća najprije pamet koju zamu-ćuje, a zatim i srce koje umrtvljuje. Ne vidjeti i osjećati, ne razmišljati i ljubiti znači ne biti čovjek, a to želi svijet od Hrvata i svih katolika. Uni-štiti Katoličku crkvu i načela koja ona zastupa i svim silama brani cilj je onih kojima ništa nije vrijedno, a da ne govorimo sveto, osim vlastite dobiti koja se može promatrati kroz novac ili slavu. Naša vjera, koju nam je Bog podario i kroz koju se očitu-je, ne smije biti uništena u našem narodu jer ukoliko u našem narodu ne bude vjere, nestat će i nas samih. Postat ćemo samo broj. Zato, da vjere ne nestane i da se ljubav ne uga-si u našem narodu uz vas su vaši svećenici.

Fra Jakov i fra Denis

D rago nam je da vam se mo-žemo ponovno obratiti pre-ko našeg malenog i vama

dragog župnog lista Tomislavljeva. U ovom broju, koji je otisnut u povo-du 40. obljetnice njegovog izlaženja, donosimo neka duhovna štiva koja vas mogu formirati u vjerskom i du-hovnom životu, ali isto tako donosimo i tekstove koji će vas informirati o životu u našoj župi i cijeloj Katolič-koj crkvi. Posebno ćemo se osvrnuti na svećenike kojima je od svetkovine Srca Isusova 2009. do iste svetko-vine 2010. posvećena godina kao i našem slavljeniku – župnom listu Tomislavljevu. Tko je svećenik, što je njegova dužnost, kakva je vjernička percepcija svećenika, zatim kako je izgledao onaj davni, prvi broj župnog lista koji je ugledao svijetlo dana u svibnju 1970. g. moći ćete vidjeti i u ovom broju.

Globalizam u kojem danas živi pogotovo zapadni i “razvijeni„ svijet, a

2

U ozračju Svećeničke godine

D avne 1786. godine živio je svjetski glasovit i slavan arški župnik Ivan Marija

Vianney. Već od najranije mladosti njegova duša je osjećala posebnu privlačnost k Presvetomu Oltarskom Sakramentu. Kao malo dijete, u dobi od pet godina, kad je čuvao očeve tri ovce i jednog magarca, pohrlio bi dje-čak svaki put kad bi čuo glas zvona u crkvu i tamo bi gorljivom pobožnošću pribivao svetoj misnoj žrtvi. Prva sve-ta pričest bila je odlučna u cijelome životu ovoga svetog svećenika. Ona ga je učinila apostolom euharistije.

Njegova misao: “Svećeništvo je ljubav Isusova srca!”, omogućuje nam da razumijemo neprocjenjivu vrijednost dara svećeničkog poziva cijeloj Crkvi.

svećenik?!

Bez sakramenta svetoga sveće-ničkog reda ne bismo među sobom mogli imati božanskog Spasitelja.

Jer tko je onaj tko ga s neba pri-vlači i pod prilikama kruha daje mu stan u svetohraništu? Svećenik.

Tko je onaj tko je vašu dušu kod ulaza u ovaj zemaljski život primio i

Svećeničko služenje (Veliki četvrtak)

3

u kupki sv. krsta od istočnoga grijeha očistio i posvetnom milošću ukrasio? Svećenik.

Tko hrani dušu nebeskim kru-hom, da joj na njezinu hodočasničkom putu dade snagu i jakost? Svećenik.

Tko pripravlja vašu dušu za pri-stup pred Božju sudačku stolicu, nakon što ju je za zadnje putovanje oprao u Krvi Janjetovoj? Svećenik.

I tko pokojnu dušu molitvama i blagoslovima Crkve prati sve do iza groba? Svećenik.

Od rođenja do smrti - uvijek i uvijek svećenik! O kako je velik sve-ćenik! Istom u nebu ćemo razumjeti njegovu uzvišenu čast. Kad bismo ju na zemlji shvatili, umrli bismo - ne od straha, nego od ljubavi.

Katolički je svećenik personifika-cija ljubavi božanskog Srca Isusova. Svećenik izgovori nekoliko riječi i Gos-podin i Spasitelj naš Isus Krist na te riječi silazi s neba i sakriva se pod poniznu priliku kruha. Bog upravlja svoj pogled na oltar i govori: “Ovo je Sin moj ljubljeni, koji mi je omilio.” Sili i zaslugama ove božanske žrtve ne može on ništa uskratiti. Kad bi-smo imali vjeru, to bismo sama Boga vidjeli sakrivena u svećeniku, kao svjetlo pod staklom, kao vino pomi-ješano s vodom. Iza Boga svećenik je sve. Pustite jednu župu 20 godina bez svećenika i ona će se klanjati nerazumnim životinjama. Kad bismo ja i moj kapelan otišli iz Arsa, vi biste rekli: Što imamo još da tražimo u

ovoj crkvi? Gospodin naš i Spasitelj nije više ovdje, sv. misna žrtva više se ne prikazuje u njoj, mi se sad isto tako dobro možemo i kod kuće mo-liti. Ako negdje hoće uništiti religiju, počinju time da protjeraju svećenike, jer tamo gdje nema više svećenika, nema više niti misne žrtve, propada religija. Jedini vam svećenik može reći: “Tvoji su ti grijesi oprošteni, idi u miru!” Sakrament svećeničkog reda diže čovjeka k Bogu. Jer što drugo je svećenik nego čovjek koji zastupa Božje mjesto i čovjek koji je opremljen punomoćima Božjim? Božanski Spa-sitelj govori svećenicima: “Idite i učite sve narode. Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji. Kao što je Otac mene poslao, tako i ja šaljem vas. Tko vas sluša, mene sluša, i tko vas prezire, mene prezire.” Kad svećenik oprašta grijehe, ne veli “Bog neka ti oprosti”, nego “ja te odrješujem od tvojih gri-jeha.” I u sv. misi, kod pretvorbe, ne govori on “Ovo je Tijelo Gospodnje”, nego “Ovo je moje Tijelo.” On govori u ime vječnoga velikog svećenika Isu-sa Krista. Svećenik nije svećenik za sebe, on ne može sam sebe odriješiti od grijeha, niti si podijeliti posljednje pomazanje, on je ovdje za vas.

Presveti Oltarski sakrament

U Presvetom Oltarskom sakra-mentu je Spasitelj sakriven i čeka na nas da ga posjećujemo i svoje mu prošnje podnesemo. Kako je on dobar! On se prilagođuje našoj

4

slabosti. U nebu, gdje ćemo jednom stalno trijumfirati, gledat ćemo nje-ga u njegovoj potpunoj slavi. Ali kad bi nam se ovdje na zemlji ovakvim pokazao, nitko se ne bi od nas usu-dio približiti mu se. No on se skriva kao zarobljenik i govori nam: “Vi me doduše ne vidite, no to ništa ne čini; vi me samo molite za sve što hoćete, i ja ću vam dati.”

Kad bi nam Bog na volju stavio da od njega prosimo što god hoće-mo, bismo li se ikad usudili da svoje ufanje tako daleko rastegnemo? S druge strane, bi li Bog u svojoj veliči-ni nešto dragocjenije mogao naći da nam daruje? Ne, on nije mogao svoje ljubavi dalje tjerati, nego time što je sama sebe dao, jer kad njega prima-mo, primamo ga sa svim njegovim

bogatstvima. Nije li to prava ljubav jednog Boga? Što čini naše crkve tako svetima i vrijednima svakog poštova-nja? Nije li to prisutnost Isusa Krista?

O sretna li naroda, naroda kr-šćanskoga! Vidimo da roditelji u svojoj oporuci svojoj djeci ostavljaju svoj posjed, ali u oporuci Isusa Krista nisu vremenita dobra koja bi nam on ostavio, nego nam je on darovao svoje svakoga klanjanja dostojno tijelo i svoju predragocjenu krv.

On boravi tamo u Sakramentu svoje ljubavi, moli i vapi nepresta-no svojemu Ocu za grješnike. On je tamno prisutan da nas tješi. Nije li dakle naša dužnost da ga često posje-ćujemo? Kako ugodno bi mu bilo kad bismo mjesto često beskorisnih poslo-va i hodanja četvrt sata upotrijebili

Blagoslov s Presvetim na blagdan Tijelova

5

na to da njega posjetimo, njemu se klanjamo, njega tješimo za sve uvrede koje mu se nanose! On se smiješi kad vidi da dolaze čiste duše sa žarkom željom. One mu se približuju onom bezazlenošću koja se njemu toliko sviđa, kojom one mole za oproštenje svih grijeha obeščašćenja i svih neza-hvalnih propusta. Koju li sreću osje-ćamo mi u njegovoj prisutnosti kad sami klečimo pred svetohraništem pod njegovim nogama! Hajde, moja dušo, udvostruči žar svoje ljubavi! Ti si sad sama da se Isusu klanjaš. On gleda sad samo tebe. On nas ljubi tako da nas svagdje traži. Moja djeco, naviknite se na to da kad se u noći probudite, premjestite se brzo duhom pred svetohranište i recite Spasitelju: “Dragi Spasitelju, ja sam tu! Došao sam te hvaliti, slaviti i zahvaliti ti. Prinosim ti moju ljubav i hoću ti sa svetim anđelima činiti društvo.” Mo-lite se onako kako možete i znate, i ako vam je to nemoguće, postavite se iza svojeg anđela čuvara i molite ga neka on to mjesto vas čini. Moja djeco, kad stupite u crkvu, uzmite blagoslovljenu vodu i dignite ruku na čelo, napravite znak svetoga križa i tad upravite svoje poglede prema svetohraništu. U Presvetom Sakra-mentu je Gospodin naš kao prijazni kralj među svojim podanicima, kao otac u krugu svoje djece, kao dobar pastir među svojim ovcama.

Bilo je u prvim danima mojeg boravka u Arsu. Živio je ovdje jedan

čovjek koji nikad nije prošao mimo crkve, a da se ne bi u nju navratio. Ujutro, kad bi išao na posao i uvečer, kad bi se vraćao, ostavljao bi svoju lopatu i motiku pred vratima i osta-jao dugo vrijeme klanjajući se pred Presvetim Sakramentom. Ja sam vrlo rado to gledao. Pitao sam ga jednom što on govori našem Gospodinu za vrijeme svojih dugih posjeta. Znate li što mi je odgovorio? “No, gospo-dine župniče, ja mu ne velim ništa, Ja gledam njega, on gledam mene”.

Kako je to lijepo, moja djeco, kako je to lijepo! Gdje god mi bili, upravimo radosno svoje misli, svoje želje prema onoj strani gdje u Presvetom Sakra-mentu počiva klanjanja dostojno Isusa Krista, da se sjedinimo s anđelima, koji mu se s toliko strahopoštovanja klanjaju. Kad bismo anđeoskim očima mogli vidjeti kako je Gospodin i Spasi-telj naš Isus Krist na oltaru prisutan i na nas gleda, o kako bismo ga ljubili! Mi se više ne bismo htjeli od njega odijeliti. Mi bismo neprestano ostali klečati pred njegovim nogama. To bi bio predokus nebeskog blaženstva. Sve bi se drugo činilo kao ludost. Ali nam manjka vjera. Mi smo siromašni slijepci. Pred našim je očima jedno valovito more magle. Samo vjera bi ga mogla probiti.

(Usp. J.-M. de Reville, SVETI ŽUPNIK ARŠKI; Katehetsko - molitveni priruč-nik prigodom 47. svjetskog dana mo-litve za duhovna zvanja)

6

U ovoj svećeničkoj godini po-zvani smo kao vjernici pri-sjetiti se sv. Franje i njegova

odnosa prema službenicima Crkve, svećenicima. Taj njegov odnos nam je tim važniji što sam sv. Franjo nije bio svećenik.

U središtu Franjina života je Isus i to Isus na križu, Isus u euha-ristiji, Isus u evanđelju. Franjo sav svoj život živi s Kristom i za Krista, ali samo u Crkvi i po Crkvi. On je svjestan da ne može s Kristom i za Krista živjeti izvan Crkve. Zato ide Papi da mu potvrdi Pravilo. Ne želi propovijedati tamo gdje mu ne do-pusti mjesni biskup. Svoju je bra-ću „… upućivao da čvrsto vjeruju i

jedinstveno ispovijedaju istine vjere onako kako ih drži i naučava Rim-ska crkva…“ On svoju ljubav i odnose prema Crkvi konkretizira i izražava u ljubavi prema Papi, biskupima i svećenicima. Tako u Peruđinskoj legendi čitamo i ove njegove riječi: „Gospodin nas je pozvao da budemo pomagači njegove vjere, pomagači prelata i svećenika svete majke Cr-kve. Zato smo dužni, koliko možemo, ne samo biskupe, nego i siromašne svećenike, ljubiti, štovati i smatrati svojim gospodarima.“

Franjo u svećenicima vidi ono najvažnije, Sina Božjega, „… njegovo sveto Tijelo i njegovu posvećenu Krv koje samo oni primaju i dijele…“

U njegovim spisima čitamo:“ Sve klerike i redovnike smatrajmo svojim gospodarima u onome što se odnosi na spas duše a ne protivi se našemu Redu, i cijenimo u Gospodinu njihovo svećeništvo, njihovu dužnost i službu…“ Na drugom mjesto stoji „… moramo cijeniti i poštivati klerike, kada bi bili i grešnici, ne zbog njih samih, nego zbog službe i brige za Presveto tijelo i krv Gospodina našega Isusa Krista, koje žrtvuju na oltaru, uzimaju i drugima dijele. „ U Oporuci stoji:“Poslije mi je Gospodin dao i daje toliko pouzdanje u svećenike, koji radi svoga reda žive

Sveti Franjo i svećenici

7

u duhu svete Rimske crkve, da bi se utjecao njima sve kad bi me i progonili. I kad bih bio mudar kao Salomon, i naišao na siromašne svećenika ovoga svijeta, ne bih htio propovijedati protiv njihove volje u župama gdje oni služe. A njih i sve druge poštivat ću i ljubiti i častiti kao svoje gospodare.“

Njemu su svećenici časniji od sa-mih svetaca. Tako je rekao i ovo: “Kad bi se desilo da sretnem kojega svetca koji dolazi s neba i zajedno s njim ka-kav siromašni svećenik, najprije bih iskazao počast svećeniku i požurio bih da poljubim ruke. Rekao bih: „Daj, počekaj, sv. Lovro, jer ove ruke dotiču Riječ života i imaju nešto nadljudsko!“

Lako je cijeniti i poštivati prave i svete svećenike. Ali što s onima koji to nisu? Što sa onima koji su grješnici, pa k tome i javni grješnici? Evo jedno-ga primjera iz njegova života: „Kad je blaženi Franjo prolazio Lombardijom, jednog je dana ušao u neku crkvu da se pomoli… Mjesni župnik je bio izvor sablazni, jer je živio s priležni-com. Neki je pataren zapitao sveca: „Reci, da li treba vjerovati riječima i pokloniti povjerenje čovjeku koji živi u grijehu te ima nečiste ruke jer ima vezu s bludnicom?“ Svetac je uočio zlobu tog heretika te je, otišavši k tome svećeniku, naočigled župljana pred njim pokleknuo te izjavio: „Ne znam da li su ruke ovoga onakve kakvima ih opisuje onaj čovjek; ali, kad bi i takve bile, znadem i vjerujem da to ne može obeskrijepiti snagu

i djelotvornost božanskih sakrame-nata. Kroz te ruke Bog izlijeva svoja dobročinstva i darove na svoj narod. Stoga ja cjelivam te ruke iz poštova-nja prema sakramentima koje one dijele i zbog svetosti onoga koji im je dao tu vlast..“ I pošto je izrekao ove riječi kleknuo je pred toga svećenika i poljubio mu ruke.“ To što je činio Franjo činila su i njegova braća. Oni su slijedili njegov primjer i „gdje god bi našli svećenika, bogata ili siro-mašna, dobra ili opaka, ponizno bi mu se poklonili i odali poštovanje.“

U ovo naše vrijeme kada su Crkva i njezini službenici, Papa, biskupi i svećenici toliko oklevetani i ocrnjeni, primjer sv. Franje i te kako poziva na vjernost i na ljubav prema našoj Crkvi i prema našim svećenicima.

fra Jakov

8

Našim najpoznatijim Vinjančanima

pohvala i zahvala!

Katoličke crkve. Zašto? Zato što oni bijahu ljudi vjere i pouzdanja u Boga, bijahu ljudi nade u spasenje i ljubavi prema Bogu i čovjeku koju su očito-vali svaki na svoj način, a ti načini bijahu u pomaganju ljudima u pod-nošenju patnje i jačanju vjere u Boga. Po njihovoj vjeri i molitvi događala su se mnoga čudesa za vrijeme života, a još više nakon smrti.

sv. Ante čudotvorac za života

Sv. Ante i čudo s magarcem, koji se poklonio hostiji.

Malo je svetaca u katoličkoj Crkvi po kojima je Bog tvorio tolika i tako izvanredna čudesa kao što je tvorio po sv. Anti i na njegov zagovor. Sv. Ante proživio je svoju mladost u Portugalu

R ijetki su u Vinjanima koji ne znaju najpoznatije Vinjančane. To su oni čijem se zagovoru

utječemo, a crkvama se njihovim po-nosimo. Sv. Roko ima svoju crkvu u Vinjanima još od davne 1735. godine, a sv. Ante od 1755. godine. Po zago-voru ovih svetaca mnoga su se čude-sa dogodila i događaju se u svijetu, a ima i svjedočanstava koja govore kako su se mnogi zavjetovali sv. Roku i sv. Anti koji su od Boga isprosili milosti ponajviše ozdravljenja tijela ili u tijelu, a zatim i drugih darova kao što su dobivanje muške djece… Može li vjera današnjih Vinjančana probuditi moćni zagovor naših sveta-ca? Teško! Mnogi dolaze po zagovor kao po servis. Vjera se slabo živi i svjedoči! Nije dovoljno ponositi se sa-dašnjim crkvama - sv. Roka koja stoji već 128 godina, a crkva sv. Ante 110 godina. Dolaziti u crkvu sv. nedjelje i blagdana te puni vjere i pouzdanja tražimo i dat će nam se. Vjerujemo li istinski da Bog može i nama iskazati ljubav i milosrđe te nam kao pravi Otac dati sve što zaištemo? Upravo je vjera svetaca premještala i gore. Sveti Roko i sv. Ante jesu velikani

9

i nije se bavio učenjem jezika. Ipak je u svojim propovijedima tako lijepo go-vorio talijanski i francuski te se činilo da je te jezike učio od mladosti. Jedna gospođa je jednom željela slušati pro-povijedi sv. Ante, a to joj nije dopustio njezin opaki muž. Ona ode na gornji kat na prozor i tu je čula propovijed posve jasno, iako je sv. Ante propovi-jedao cio sat hoda daleko. Kad je to kazala svome mužu i on se svojim ušima o tome osvjedočio, obrati se i rado je slušao riječ Božju.

Druga jedna gospođa htjede na svaki način slušati propovijed sv. Ante i ostavi svoje dijete samo kod kuće. Dijete kao dijete upade u kotao pun vrele vode. Kad se vratila kući, nađe dijete u vreloj vodi gdje se igra. Očito je sam Bog po svome ugodniku očuvao dijete o sigurne smrti.

Opet druga gospođa vrativši se s propovijedi svečeve nađe u bešici mrtvo dijete. Odmah otrči k svecu i zavapi za pomoć. Sv. Ante reče joj gospodinove riječi iz sv. Evanđelja: Idi, sin tvoj živi. I doista nađe kod kuće dijete kako se sa svojim dru-govima igra.

Iza jedne propovijedi sv. Ante tako se raskaja jedan grješnik te je stao glasno plakati. Ode sv. Anti da se ispovjedi, ali ne može od suza. Kad to vidje svetac, reče mu, neka ode, napiše svoje grijehe i njemu ih donese. Čim svetac pogleda napisa-ne grijehe, isčeznuše sva slova. Po

tom su i on i grješnik upoznali da su grijesi oprošteni.

Radi silnog svijeta propovijedao jednom sv. Ante pod vedrim nebom, kad se u čas pojave crni oblaci uz munje i gromove. Slušatelji su gledali kako da izmaknu oluji, a svetac ih sve zaustavi i reče im neka se ništa ne boje, jer oni ne će pokisnuti. I doista, cijela okolina bi natopljena jakom ki-šom, a na slušatelje ne padne ni kap.

Često puta pojavio se sv. Ante na dalekim mjestima tako da nije ostavio mjesta na kojem je bio. Mnoge su osobe izjavile da im je se svetac u snu pojavio i opomenuo ih neka ispovjede grijehe, za koje je samo Bog znao. Jednom je propovijedao u glav-noj crkvi u Montpelieru i sjeto se da nije nikoga bio odredio mjesto sebe kod braće da pjeva svečani gradual. Žalostan radi toga nasloni se glavom na propovjedaonicu i u isti čas bio je među braćom svojom i pjevao. Tako je Bog na sv. Anti obnovio čudo što se zbilo i sa sv. Ambrozijem. O ovom svecu pripovijeda se da je jednom kod mise na oltaru u Milanu kao usnuo i u isto doba bio kod sprovoda sv. Martina u Tursu.

Dok je sv. Ante bio u Padovi, okri-više njegova oca Martina za umorstvo, te bi on s cijelom obitelji odveden u tamnicu i stavljen pred sud, a to s toga, jer se u njegovu vrtu našlo jedno mrtvo tijelo, koje su razbojnici tamo bacili. Svetac po objavi Božjoj saznade za pogibelj u kojoj mu se

10

otac nalazio te zamoli glavare svoje da ga puste iz samostana, a anđeo ga odnese u Lisabon. Odmah sutradan ode pred sudca i zamoli ga neka mu oca oslobode, jer nije nipošto kriv za umorstvo. Kad ga sudac ne htjede poslušati, zatraži lješinu ubijenoga. Sluga Božji zapovjedi mrtvome u ime Isusa neka ustane i pred svima kaže da nije njegovoj smrti kriv ni otac ni itko iz obitelji očeve. U taj čas ustade mrtvac i izjavi da Martin i njegova družina nije ni u čemu skrivila njego-voj smrti. Iza ovih riječi mrtvac opet usne. Tako je sv. Ante povratio dobar glas ocu i obitelji. Nakon toga je sv. Ante ostao jedan dan u Lisabonu, a onda ga u noći anđeo opet odnese u Padovu.

Svoju snagu pri obraćanju grješ-nika crpio je sv. Ante od Boga izvan-rednim načinom. Jednoga dana pro-povijedaše u nekom gradiću. Onda ga k sebi pozove jedan građanin i dade mu samotnu sobicu da može mirno razmatrati i baviti se znanošću. Svetac je svu noć probdio u molitvi. Kad je taj građanin obilazio kuću da razvidi je li sve u redu, pogleda iz radoznalosti u sobicu sv. Ante kroz prozor i vidje ga kako u rukama drži i grli krasno djetešce. Tu pojavu ne mogaše građanin sebi objasniti. Dje-tešce se javi sv. Anti i reče da je Isus. Iza molitve opazi sv. Ante onog gra-đanina i zabrani mu govoriti o tome što je vidio i čuo dokle god on živi. Taj dobri građanin održa svoju riječ

i istom iza smrti svečeve razglasi to viđenje maloga Isusa, kako se sad obično i slika sv. Ante.

Kao gvardijan u samostanu u Puyu susretne sv. Ante nekog biljež-nika, poznatog kao raskalašenog gr-ješnika. Sv. Ante skine kapicu pred njim i pokloni mu se s velikim pošto-vanjem. Bilježnik misleći da mu se svetac ruga, zaprijeti mu se mačem radi uvrede. Svetac odvrati da mu nije ni na kraj pameti bilo naružiti ga, nego da ga iskreno poštiva, jer će on jed-nom biti mučenik za vjeru Isusovu. Ujedno ga zamoli ne bi li se i njega sjetio u svojim mukama. Bilježnik se hladno osmjehnu, ali uskoro se ispuni proročanstvo sv. Ante. Jedan biskup zaputi se u Palestinu propovijedati Saracenima, a onaj bilježnik u pratnji biskupa tako se oduševi u revnosti da je i sam počeo propovijedati našu sv. vjeru. Radi toga raspale se tvrdoglavi Saraceni, uhvate ga i tri dana grozno mučiše, dok u mukama ne svrši život. Na samrti ispripovjedi što mu je sv. Ante prorekao i izjavi da ga moraju držati za velikog proroka.

Jednom zamole sv. Antu da reče nadgrobno slovo na sprovodu nekog lihvara, koji je krivičnim načinom bio stekao silno bogatstvo. Svoj govor otpoče riječima iz sv. Evanđelja: Gdje je vaše blago tamo će biti i vaše srce. Na kraju govora reče pokojni-kovoj rodbini neka otvore sanduke pokojnika i tamo će naći njegovo srce. I doista, otišavši kući i otvorivši

11

Sv. Roko i pas koji ga hrani

sanduke, nađu među novcima još vruće srce pokojnog lihvara.

Jednoga dana propovijedaše sv. Ante u Puyu. Za propovijedi pristu-pi sotona u liku glasonoše k jednoj gospođi i reče joj neka odmah ode s propovijedi, jer da su joj sina duš-mani napali i ubili. Ali svetac odmah opazi varku sotone, dovikne gospođi neka se ne uznemiruje jer joj je sin potpuno zdrav i taj glasonoša da je nečisti duh. Tako je i bilo, te ovaj iščezne kao dim.

Kako je naš izvanredni ugodnik Božji svakom riječju neumorno kršio vlast nečistoga duha na zemlji, upo-trijebio je nečisti duh svako sredstvo da sv. Antu uništi. Jednom ga prihvati za vrat i htjede ga udaviti. Ali svetac ga otjera riječima pjesme bl. Gospi: O slavna Djevice, uzvišena na sve zvijezde.

Drugi put slomi sotona propovje-daonicu na kojoj je govorio sv. Ante. Tim je mislio utjerati strah u svetca i slušatelje te prekinuti propovijed. Ali svetcu, koga su anđeli štitili, ni-šta se ne dogodi i puk, koga je on već prije sjetio na sotoninu zlobu, ostade posve miran. Narod donese drugi stol za propovijed, a sv. Ante nastavi oduševljeno riječ Božju.

sv. Roko i čudesa

Za razliku od sv. Ante, za čijega su se života dogodila mnoga čudesa, za života sv. Roka događala su se čudesa ozdravljanja od tada najopasnije i

najraširenije bolesti - kuge. Na pose-ban način nakon smrti, dok je kuga harala cijelom Europom, mnoga ču-desa i ozdravljenja su se dogodila po zagovoru sv. Roka. Nisu ni danas rijetka ozdravljanja od zaraznih bole-sti, jer sv. Roko je zaštitnik od gube, kuge i kolere (i općenito od zaraznih bolesti), invalida, kirurga, protiv bo-lesti životinja (posebice pasa).

FDŠ

12

Ljudi i njihove ćudi

A ko slučajno govori deset minuta više: “To je obični brbljavac!”

Ako posjeduje automobil: “On je svjetovni kapitalist!”

Ako nema automobila. “Nije spo-soban prilagoditi se vremenu!”

Ako obilazi vjernike u župi, onda: “Neprestano luta!”

Ako posjećuje obitelji: “Nema ga nikad kod kuće!”

Ako je često u kući: “Taj ti je samo živac i ne voli nikoga!”

Ako spominje milostinju ili štogod traži: “Samo misli na zaradu!”

Ako kasni u ispovjedaonicu: “Ni-kad nije točan!”

Ako žuri: “Taj ne može slušati

nikoga!”

Ako je točan za misu: “Njegov je

sat uvijek naprijed!”

Ako malo kasni s misom: “Goni

narod da gubi dragocjeno vrijeme!”

Ako uređuje crkvu ili župni stan:

“Razbacuje se novcem!”

Ako ne gradi: “Ne brine se ni za

što!”

Ako je mlad: “Neiskusan je!”

Ako je star: “Taj je izvan vremena

i podjetinjio!”

Ako umre: “Zar nema nikoga da

ga zamijeni?”

21

Tjedan križnih putova

O smaši iz OŠ Stjepana Radića u srijedu 24. ožujka imali su svoj križni put. Nakon četvr-

tog školskog sata oko 150 osmaša zajedno sa svojim vjeroučiteljima i fra Denisom zaputilo se od škole uli-cama Imotskog prema Tomislavljevu. Putem smo molili tri otajstva Gospine krunice, a na samom Tomislavljevu križni put koji je predvodio fra Denis dok su učenici čitali otajstva.

Križni put za cijelu župu Vinjani održali smo na Tomislavljevu u petak 26. ožujka s početkom u 17.00 sati. Lijepo vrijeme pogodovalo je svima da su mogli na lijep i dostojanstven način sudjelovati u križnom putu koji se već duže godina održava u petak uoči Cvjetnice.

Križni put su u petak u 20.00 h imali i naši framaši s fra Jakovom.

Križni put za mlade naše župe u subotu 27. ožujka u 14.00 sati zapo-čeli su naši mladi od crkve sv. Nikole. Trebao je hodati do svih naših crkava, ali pošto je okrenuo pljusak, ipak su, došavši do crkve sv. Kate odustali od cijelog puta i tu završili križni put.

Vrhunac svih križnih putova bijaše onaj na Veliki petak. On na poseban način povezuje cijelu našu župu. Veličanstven je i u srce dira svakog vjernika. Iako ima i onih ko-jima nije niti do jedinstva župe niti do vjere, ipak se ovaj izvanjski čin

vjere manifestira kao izražaj vjere cijele Katoličke crkve s elementima tradicionalnoga.

Svi su ovi križni putovi hvale vri-jedni, a na poseban način ukoliko svakoga od nas potiče na bolji život koji, promatrajući muku i smrt Isusa

Krista, daje snage da budemo hra-bri u patnjama i ustrajni u vršenju volje Oca Nebeskoga. Sudjelovati na križnom putu i raznim pobožnosti-ma, kojih je u cijeloj Korizmi, a na poseban način u Velikom tjednu, bilo toliko da se cijela župa mogla preobratiti, a nakon svega toga ostati prazan znači ne biti srcem ni dušom nego folklorom.

FDŠ

22

Jesam li ja među onim kršćanima koji se protive

Bogu?

K ad pogledamo ovaj naslov, koji je malo neobičan, svi ćemo na prvu odgovoriti da mi nismo

protivnici Božji, ali potvrđuje li to naš život druga je stvarnost ili, rekli bi-smo, to je druga priča. Naša redovita reakcija gotovo na sve, pa makar i ne čuli kraj najprije ide u samoobranu. Zato idite do kraja u ovom razmišlja-nju i uvjerit ćete se da nije onako kako ste odmah pomislili.

Božje zapovijedi poznate su svima nama, možda smo neke i zaboravili, no svakako bih želio s vama razmi-šljati o prve tri zapovijedi koje je Bog dao Mojsiju na brdu Horebu ili Sinaju a koje vrijede i danas te su u prvom redu upućene čovjeku:

1. Da nema drugog Boga uz Njega koji je stvorio nebo i zemlju;

2. Da ne izustimo Njegovo ime uzalud;

3. Da se spomenemo svetkovati dan Gospodnji.

Već samim tim što su zapovijedi teško ih je prihvatiti, jer današnjem čovjeku, koji veliča i slavi svoju slo-bodu, nitko ne može ništa zapovjedi-ti. Teško je i sugerirati ili potaknuti a kamoli zapovjediti. Koji se to Bog drznuo da mi može zapovijedati, što

to on sebi umišlja. Sloboda je naža-lost postala pojam, a i živi se kao da nikoga nema na ovom svijetu pa mogu činiti što hoću. I Bog se slaže s nama u našoj slobodi, ta tako nas je on stvorio, ali nijedna sloboda ne smije biti takva da zadire u slobodu drugoga. Ukoliko smo uporni u svo-joj potpunoj slobodi, moramo imati na pameti i onu koja je stara gotovo koliko i vjera u našem hrvatskom narodu: ‘’Možeš raditi što god hoćeš, ali nećeš dokle hoćeš’’! Svemu, ama baš svemu jednog dana dođe kraj, a na samom kraju svega ne preostaje nam ništa i nitko drugi nego Bog koji je početak i kraj svega. Svakom će naplatiti po njegovim djelima, a ti, čovječe, nemaš opravdanja da nisi znao i nisi mogao. Bio si slobodan i imao si zapovijedi. Mogao si birati što želiš u svom životu, a po odabiru imaš i odgovornost. Bog ti nudi da biraš blagoslov ili prokletstvo, smrt ili život. Samim time što odabireš postaješ kovač svoje sreće.

1. Ukoliko imamo drugih bogova uz onoga tko nas je stvorio te koji nam u životu sve podari, već smo skrenuli sa staze koja nas vodi u život. Izabrali smo smrt

23

i prokletstvo, a ukoliko smo odabrali vjeru u Boga koja je potvrđena djelima, izabrali smo blagoslov i život. (Pod blagoslov i život nemojmo misliti da ćemo biti oslobođeni od križa.) Ispred Boga ne smije mi biti ništa dru-go, pa čak ni roditelji, bračni drug ili djeca. Kad je Bog na prvom mjestu, onda i sve dugo dolazi na pravo mjesto.

2. Izustiti Božje ime uzaludno bilo je zabranjeno od početka u ži-dovstvu, a kamoli ga opsovati. Svaki onaj tko bi Božje ime izgo-varao uzaludno, bio bi kameno-van u židovskom narodu a onaj tko bi ga opsovao, spalio bi se da mu ne ostane nikakav trag ili spomen na zemlji. U kršćanstvu takvi bi bili udaljeni iz zajednice sve dok se ne bi promijenili ili bi završili u uzama ili na stu-pu srama. Kako je moguće da toliki danas psuju Boga, a nisu kažnjeni? Zar Bog ne vidi ili ne čuje? Sve u svoje vrijeme! Bog znade kad je najbolje udariti i gdje udariti. Njemu nije do toga da čovjek propadne nego da se spasi, zato svima daje priliku da se obrate, no ukoliko to ljudi ne shvate nego nastave i dalje živjeti kao da Boga nema pro-past će za vječnost, kao da ih nikada nije ni bilo.

3. Zajedništvo s Bogom oduvijek je bilo nužno jer smo mi sami ili su

drugi u naše ime izrekli obećanja – zakletvu da će živjeti prema Božjim zapovijedima. Zajedniš-tvo s Bogom najbolje se očituje u sv. misi, gdje je on prisutan i dušom i tijelom te nam se dijeli za hranu. Svetkujmo taj dan jer to je dan u kojem Bog silazi k nama i ostaje među nama. To je dan kad Bog pokazuje koliko ljubi čovjeka i koliko mu je stalo do njega. U tom danu se ‘lomi’ riječ Božja i daje nam se za hranu kao i tijelo Kristovo. Bio star ili mlad, muško ili žensko, veseo ili žalostan, Bog za svakoga ima riječ utjehe, ohrabrenja i poticaja za naprijed u bolje sutra. Bog od nas u ovom danu traži da se susretnemo s njim, da osjetimo koliko nas on voli, koliko mu je stalo do svakoga od nas. On želi da se taj dan, nakon napornog tjedna, odmorimo od svakodnev-nih briga.

Hoćemo li prihvatiti Božje zapovi-jedi i živjeti po njima, to je do svakoga od nas. Važno je zapamtiti da se s Bo-gom ne možemo rugati i misliti: „Ma lako ću ja s njim. Bog nije mačka”. On je onaj koji ima svoje zakone, ali i zakone za ljude. Zakoni nisu da nas ograničavaju nego su zakoni da nam pomognu da sretno stignemo do cilja. Ljubav puno toga može promijeniti, ali jesmo li zaslužili njegovu ljubav, jesmo li zaslužili da nam se on smiluje?!

Fra Denis Š.

24

Kad bi Biblija bila mobitel

… ako tragaš za tajnom prave sreće, biraj kološanima 3:12-17.

… ako želiš mir i sigurnost, biraj Mateja 11:25-30.

velike prednosti Biblije

◊ Biblija nema nikad problema s mrežom. Pomoću nje imamo uvi-jek dobru vezu, bez obzira gdje se nalazimo. Nema iznenadna prekida komunikacije.

◊ Ne mora joj se dopunjavati kredit, Isus je platio sve. Imamo neogra-ničeni broj razgovora i poruka.

◊ Baterija s vremenom ne postaje sve praznija, nego sve punija, a za njezino punjenje dovoljno je svakodnevno pročitati dva retka, u bilo koje doba dana.

◊ Imao bi ju uvijek u torbi ili u džepu.

◊ Postupao bih s njom kao da ne možeš živjeti bez nje.

◊ Više puta dnevno bacio bi pogled na nju.

◊ Brzo bi se vratio kući ili u školu kad bi ju tamo zaboravio.

◊ Upotrijebio bi ju da obraduješ prijatelje nekom porukom iz nje.

◊ Roditelji bi svojoj djeci kupili ba-rem jednu – za njihovu sigurnost, da stalno mogu biti u kontaktu s njima.

Biblijski s.O.s. brojevi

… ako si utučen, biraj Ivana 14. … ako si uznemiren, biraj Psalam

51. … ako si zabrinut, biraj Mateja

6:19, 34. … ako si u opasnosti, biraj Psalam

91. … ako ti se čini da je Stvoritelj jako

daleko od tebe, biraj Psalam 63. … ako tvoja vjera treba jačanje, biraj

Hebreje 11. … ako si usamljen i u moru stra-

hova, biraj Psalam 23. … ako misliš da si bezosjećajan i

suviše kritičan, biraj 1. korin-ćanima 13.

25

Djeca Isusu

Prvopričesnička pisma Isusu

P rijatelju Isuse, šaljem Ti ovo pi-smo. Htio sam ti reći da sam se cijelu ovu godinu pripremao

kako bih se mogao pričestiti i primiti Tvoje sveto tijelo. Isuse želim Ti još ne-što reći, a to je da ću se pričestiti zbog Tebe kako bih mogao postati što bolji vjernik. Želim da Ti sa mnom budeš kad se pričestim taj cijeli dan i sve ostale dane. Kad se pričestim, dolazit ću više u crkvu, više ću se ispovijedati svećeniku i ako mi Ti, Isuse, dadneš postat ću ministrant. Na pričesti ću recitirati. Govorit ću: “Dostojan je za-klani Jaganjac primiti moć i bogatstvo, i mudrost, i čast, i slavu i blagoslov„.

Ovo pismo Ti šalje Tvoj prijatelj Nikola Bušić

Dragi Isuse, godinu dana se pri-premam za Prvu svetu pričest. Jedva čekam kad ću primiti Tvoje tijelo u ho-stiji. Ja redovito idem na svetu misu sa svojim roditeljima i bratom. Čak ću i recitirati na pričesti. Ovo je moja re-citacija: “Dostojan je zaklani Jaganjac primiti moć i bogatstvo, i mudrost, i čast, i slavu i blagoslov„. Isuse, imam jednu želju, a ta je da dođeš na moju pričest. Pričest je u nedjelju 18. travnja 2010. u crkvi sv. Roka u 10.30 sati u našim i Tvojim Vinjanima.

Tvoj Ante Bušić

Dragi Isuse, jako bih se željela pri-čestiti zbog toga što se želim združiti s Tobom. Ja i moja obitelj svaki dan se pomolimo prije jela. Ja se svake večeri pomolim za svoje zdravlje i zdravlje obitelji. Roditelji me potiču da idem na vjeronauk i na svetu misu. Godinu dana sam se pripremala za svetu pri-čest i kad ću primiti Tvoje tijelo, Isuse. Hvala Ti što si za nas umro na križu. Isuse, nemoj nas napustiti. Dobila sam seku; daj da i ona kad odraste primi Tvoje tijelo kao što sam ja. Pomozi svim ljudima da se pričeste i da se združe s Tobom. Na pričesti ću govoriti psalam u kojem Te hvalim. Napisat ću Ti svoju recitaciju, slušaj Gospodine: “Slušaj, Gospodine, i smiluj se meni. Gospo-dine, budi mi na pomoć! Okrenuo si plač moj u igranje, Gospodine, Božje moj, dovijeka ću Te hvaliti!„

Tvoja prijateljica Anamarija Pojatina

Dragi moj prijatelju Isuse, mislim da Ti znaš da ću se ja u nedjelju pri-čestiti. Ja se radujem što ću primiti Tvoje tijelo. Ja idem često s roditeljima na misu. Često idem na vjeronauk, križne putove. Veslim se pričesti zato što ću primiti Tvoje tijelo. Žao mi je što čujem razne psovke koje vrijeđaju Tebe i Tvog Oca. Meni je žao što si morao umrijeti na križu zbog mene i što nisi

26

imao drugog izbora. Ti si riskirao svoj život za moj. Ja se nadam da ćeš mi u ispovijedi oprostiti grijehe za koje se skrušeno ispovijedam.

Tvoja prijateljica Ana-Marija Topić

Isuse, prijatelju moj, molim Te da mi oprostiš sve moje grijehe. Meni će u nedjelju biti pričest pa Te pozivam da budeš uz mene. Čak ću primiti Tvoje tijelo. Dan prije moje pričesti bit će mi ispovijed. Molim Te da mi moje grijehe staviš u glavu da znam ispovjediti sve. Jedva čekam kad ću primiti Tvoje posvećeno tijelo. Eto kad primim Tvoje tijelo, nosit ću štolu za prinos darova. Oprosti što ponekad moji roditelji psuju Tebe i druge ružne stvari, a Ti si mi najbolji prijatelj pa Tebi to sve iskreno govorim. Molim Te da svakome oprostiš sve grijehe. Ja kao prvopričesnik idem svake ne-djelje u crkvu s mamom, a tata ide u lov pa rijetko bude u crkvi. Molim Te da mu oprostiš što ne ide u crkvu.

Tvoj Tomislav Majić

Doživljaj moje Prve svete pričesti

To nedjeljno jutro ustao sam iz kreveta prije zore. Cijelo jutro sam razmišljao kako ću primiti tijelo Isusa Krista. Nisam se obazirao na to tko će mi doći i što ću dobiti na pričesti. Kad sam doručkovao, obukao sam svečanu odjeću na koju sam odjenuo haljinu. Pola sata prije sv. mise sam došao kod crkve sv. Roka. Fra Denis

mi je dao krunicu i svijeću. Došao sam do mame i ona mi je stavila krunicu oko vrata. Snimao nas je i slikavao foto Olujić. U procesiji oko crkve ušli smo u crkvu. Sjeo sam u klupu i raz-mišljao kako će ispasti moja recitacija i kako ću primiti tijelo Kristovo. Kada je sve završilo, slikao sam se s obitelji i našim vjeroučiteljem fra Denisom.

Domagoj Bušić

Noć prije moje prve svete pričesti dva sata sam molila razne molitve jer sam mislila da će mi doći slabo od tolikih ljudi, ali sam pogriješila, jer mi uopće nije došlo slabo zato što sam se molila Tebi, Isuse. A kad sam došla u crkvu sv. Roka, bila sam jako uz-buđena. Kad smo ušli u crkvu, malo je falilo da se nisam srušila na pod kad sam vidjela bijele svečane klupe u koje moramo sjesti. A najljepše je bilo recitirati i primiti u hostiji Tebe, Isuse.

Petra Šantar

Kad sam ustala, žurno sam otvo-rila prozor. Tada me obasja silna svje-tlost koja mi podari osmjeh. Sretna odem u kuhinju. Majka mi reče da ću primiti tijelo Isusa Krista u hostiji. Dok sam oblačila haljinu, razmišljala sam o riječima koje mi je rekla maj-ka. Obukla sam se i otišla sa svojom obitelji u crkvu sv. Roka. Svečano smo ušli u crkvu. Pjevali smo, recitirali i primili hostiju. Poslije smo objedovali za obiteljskim stolom. Pričest ću po-sebno pamtiti po maloj bijeloj hostiji.

Josipa Pojatina

27

Liturgijski kalendar

30. svibnja (nedjelja)Svetkovina Presvetog Trojstva

1. lipnja (utorak)XII. utorak na čast sv. Ante. Sv.

misa u crkvi sv. Ante u 19 sati.

3. lipnja (četvrtak)Tijelovo (svetkovina) – u 10.00

sati svečana sv. misa za cijelu župu. Poslije mise procesija s Presvetim ol-tarskim sakramentom.

Prvi četvrtak u mjesecu i klanja-nje pred Presvetim u crkvi sv. Kate u 20.00 sati.

4. lipnja (petak)Prvi petak u mjesecu. Sv. mise

u sv. Roka i sv. Kate u 8.00 sati, a u sv. Nikole u 9.00 sati. Dvadesetak minuta prije sv. mise prigoda za sv. ispovijed. U crkvi sv. Ante ispovijed i sv. misa u sklopu devetnice.

Devetnica sv. AntiSv. misu u 19.00 sati predvodi

fra Ante Madunić, župnik Prološca. Na kraju sv. mise molitve na čast sv. Ante.

5. lipnja (subota)Zlatna harfa (25. susret dječjih

zborova naše Splitsko-makarske nad-biskupije) ove se godine održava u našoj župi i to u crkvi sv. Nikole Ta-velića. U 10.00 sati susret započinje sv. misom i nastupima.

Drugi dan devetnice u čast sv. Anti. Sv. misu u 19.00 sati predvodi fra Kristijan Stipanović, župni vikar i magistar postulanata u Imotskom.

6. lipnja (nedjelja)Treći dan devetnice u sklopu re-

dovite nedjeljne sv. mise koja je u 11.00 sati.

7. lipnja (ponedjeljak)Četvrti dan devetnice u čast sv.

Anti. Sv. misu u 19.00 sati predvodi fra Mladen Prolić, župnik Runovića.

8. lipnja (utorak)Peti dan devetnice i XIII. utorak

u čast sv. Anti. Sv. misu u 19.00 sati predvodi fra Vinko Gudelj, župnik Podbablja.

9. lipnja (srijeda)Šesti dan devetnice u čast sv. Anti.

Sv. misu u 19.00 sati predvodi fra Ivan Režić, župni vikar u Imotskom.

10. lipnja (četvrtak)Sedmi dan devetnice u čast sv.

Anti. Sv. misu u 19.00 sati predvodi fra Jakov Begonja, župnik Studenaca.

11. lipnja (petak)Presveto Srce Isusovo (svetkovi-

na) – procesija i sv. misa kod kapele u Baga, Leka i Vidoša u 10.30 sati.

Osmi dan devetnice u čast sv. Anti. Sv. misu u 19.00 sati predvodi fra Rafael Begić, župnik Slivna.

28

12. lipnja (subota)Bezgrešno Srce Marijino (blag-

dan) – procesija i sv. misa kod kapele u Nenadića u 10.30 sati.

Deveti dan devetnice u čast sv. Anti. Sv. misu u 19.00 sati predvodi fra Zoran Kutleša, gvardijan, dekan i župnik Imotskog.

Ispovijed za cijelu našu župu već od 18.30 sati.

13. lipnja (nedjelja)Sv. Ante (svetkovina) – sv. mise u

5, 6, 7, 8, 9, 10.30 i 18.30 sati.

24. lipnja (četvrtak)Sv. Ivan Krstitelj (blagdan) – ho-

dočašće sv. Ivi u Podmilačje (polazak autobusom u 6.00 sati), a u Juroša kod zavjetne kapele sv. misa za cijelu župu u 19.00 sati.

29. lipnja (utorak)Sv. Petar i Pavao (blagdan) – sv.

misa za cijelu župu u crkvi sv. Roka u 19.00 sati.

1. srpnja (četvrtak)Prvi četvrtak u mjesecu i klanja-

nje pred Presvetim u crkvi sv. Kate u 20.00 sati.

2. srpnja (petak)Prvi petak u mjesecu. Sv. mise u

sv. Roka i sv. Kate u 8.00 sati, a u sv. Nikole i sv. Ante u 9.00 sati. Dvade-setak minuta prije sv. mise prigoda za sv. ispovijed.

3. srpnja (subota)Prva subota u mjesecu i prigoda

za sv. ispovijed u crkvi sv. Roka u 9.30

sati, sv. Ante u 10.00 sati, sv. Nikole u 10.30 sati i sv. Kate u 11.00 sati.

22. srpnja (četvrtak)Blagdan blagoslova crkve sv. Ni-

kole Tavelića. Procesija i sv. misa u 10.30 sati.

2. kolovoza (ponedjeljak)Gospa od Anđela (blagdan) –

Zaštitnica Imotskog i cijele Imotske krajine. U Imotskom sv. mise u 7.00 sati, 8.00 sati, 10.30 sati i 18.30 sati.

5. kolovoza (četvrtak)Prvi četvrtak u mjesecu i klanja-

nje pred Presvetim u crkvi sv. Kate u 20.00 sati.

6. kolovoza (petak)Prvi petak u mjesecu. Sv. mise u

sv. Roka i sv. Kate u 8.00 sati a u sv. Nikole i sv. Ante u 9.00 sati. Dvade-setak minuta prije sv. mise prigoda za sv. ispovijed.

7. kolovoza (subota)Prva subota u mjesecu i prigoda

za sv. ispovijed u crkvi sv. Roka u 9.30 sati, sv. Ante u 10.00 sati, sv. Nikole u 10.30 sati i sv. Kate u 11.00 sati.

8. kolovoza (nedjelja)U crkvi sv. Roka sv. misa za sve

Vinjančane i Vinjančanke koji su ove godine diplomirali.

13. kolovoza (petak)Trodnevnica u čast sv. Roku. Sv.

misa i molitve u 18.30 sati.

14. kolovoza (subota)Trodnevnica u čast sv. Roku. Sv.

misa i molitve u 18.30 sati.

29

15. kolovoza (nedjelja)Velika Gospa (svetkovina) – u Pro-

lošcu glavno slavlje za cijelu Imotsku krajinu. U našoj župi samo jedna sv. misa u crkvi sv. Roka u 18.30 sati i to u sklopu trodnevnice sv. Roku.

16. kolovoza (ponedjeljak)Sv. Roko (svetkovina) – sv. mise

u 8.00 sati, 10.30 sati i 18.30 sati.

2. rujna (četvrtak)Prvi četvrtak u mjesecu i klanja-

nje pred Presvetim u crkvi sv. Kate u 20.00 sati.

3. rujna (petak)Prvi petak u mjesecu. Sv. mise u

sv. Roka i sv. Kate u 8.00 sati, a u sv. Nikole i sv. Ante u 9.00 sati. Dvade-setak minuta prije sv. mise prigoda za sv. ispovijed.

4. rujna (subota)Prva subota u mjesecu i prigoda

za sv. ispovijed u crkvi sv. Roka u 9.30 sati, sv. Ante u 10.00 sati, sv. Nikole u 10.30 sati i sv. Kate u 11.00 sati.

7. rujna (utorak)Hodočašće Maloj Gospi u Vepric.

Autobus polazi u 14.30 sati.

8. rujna (srijeda)Mala Gospa (blagdan) – Na To-

mislavljevu sv. misa za cijelu našu župu u 18.00 sati. Poslije sv. mise procesija sa svijećama. Ova misa je ujedno sv. misa za dobar početak nove školske godine (blagoslov djece, uči-telja, vjeroučitelj i knjiga).

15. rujna (srijeda)Gospa Žalosna (blagdan) – Pro-

cesija i sv. misa kod crkve sv. Kate u 18.00 sati.

1. listopada (petak)Krunica - početak listopadske

pobožnosti. Svaki dan sv. krunica u crkvi sv. Nikole u 17.00 sati i sv. Ante u 18.00 sati, a nedjeljom u svim našim crkvama pola sata prije sv. mise.

Prvi petak u mjesecu. Sv. mise u sv. Roka i sv. Kate u 8.00 sati, a u sv. Nikole i sv. Ante u 9.00 sati. Dvade-setak minuta prije sv. mise prigoda za sv. ispovijed.

2. listopada (subota)Prva subota u mjesecu i prigoda

za sv. ispovijed u crkvi sv. Roka u 9.30 sati, sv. Ante u 10.00 sati, sv. Nikole u 10.30 sati i sv. Kate u 11.00 sati.

3. listopada (nedjelja)Blagdan Gospe Rožarice u crkvi

sv. Ante u 11.00 h.

4. listopada (ponedjeljak) Sv. Franjo Asiški (blagdan) – Sv.

mise u Imotskom u 7.00 sati, u 9.00 sati (za članove FSR-a), 10.30 sati i 19.00 sati (obećanja framaša).

7. listopada (četvrtak)Prvi četvrtak u mjesecu i klanja-

nje pred Presvetim u crkvi sv. Kate u 20.00 sati.

30

Odluke sa sastanka

Pastoralnog i

Ekonomskog vijeća župe

s tim da treba ispunjati gore navedene uvijete.

3. Onaj tko nosi kip za svečanosti u našoj župi, na poseban način za Sv. Antu i Sv. Roka, ne može to činiti svake godine. U tome ga ne opravdava osobni zavjet. Treba se pravodobno prijaviti, a uvjeti su da redovito dolazi na svu misu. Ukoliko se radi o Vinjančaninu koji ne živi u Vinjanima ili studira, njegova vjerodostojnost jest u tome kad je na odmoru ili praznicima da bude redovit na misi.

4. Kantači od crkve sv. Roka i sv. Nikole kantaju po skupinama (2 – 4 člana) do crkve sv. Kate. Kad svi krenu zajedno, kanta se u tri skupine (jedna od sv. Roka, sv. Nikole i sv. Kate). Od Tomislavljeva, gdje se sa spome-nutim križevima sastaje križ od sv. Ante, prema crkvi sv. Roka kanta se u četiri skupine.

D ana 28. ožujka o. g. u župnoj kući održan je sastanak Pa-storalnog i Ekonomskog vi-

jeća. Od četrnaest članova bila su odsutna smo dva. Na sastanku su donesene odredbe koje se tiču kri-žonoša, kiponoša (posebno sv. Ante) i kantača.

1. Ne može se nitko zavjetovati na nešto u župi što u sebi nije na osobnu izgradnju, a na ko-rist drugima, tj. cijeloj župnoj zajednici.

2. Križonoša u našoj župi može biti svaki muškarac koji je fi-zički sposoban nositi križ, a s vjerske strane treba ispovijedati svoju vjeru barem redovitim ne-djeljnim i blagdanskim sudje-lovanjem na sv. misi. Ukoliko križonoša, koji je na redu za nošenje križa, ne ispunja ove uvjete, njegovo mjesto preuzima sljedeći na popisu prijavljenih

31

Važne napomene u našoj župi!

svećenici imaju puno obveza. (Sv. Ante, Sv. Roko, Velika Gospa, Gospa

od Anđela).

kod krštenja!!!

Kad odlučite krstiti svoje dijete do-govorite se sa svojim svećenicimao nadnev-ku krštenja. Posebno

treba pripaziti kod kr-štenja četvrtoga i petog

djeteta ili kad je u pitanju više djece. Treba prijaviti

krštenje barem mjesec dana prije kako bismo mi mogli prijaviti o. nad-biskupu koji upućuje svoju čestitku i prigodni dar. Pošto po ovaj dar također treba otići, treba na vrijeme prijaviti ovakvo krštenje s napomenom da je ovo četvrto, peto, šesto… dijete.

kod sprovoda!!!

Sprovod prijavljuje sama obitelj, a vrijeme dogovara sa svećenikom. Nipošto se ne smije dogoditi da obitelj sama određuje vrijeme jer se može do-goditi da bude neka misa ili sprovod

kod sklapanja ženidbe!!!

Svaki djevojka ili mladići koji žele sklopiti katoličku ženidbu u našoj župi trebaju se odmah, dok još nisu konačno utvrdili nadnevak ženidbe i dvoranu za vjenčanje, dogovoriti sa svećenikom. Najbolje bi bilo pronaći 2-3 ter-mina, a za takve stvari treba planirati ženidbu. Nažalost, mnogi u zadnji čas dogovore ženidbu slo-bodno birajući termin i dvoranu, a ne pitaju svećnika je li on slobodan. Tako dovode svećenika pred gotov čin i u nelagodnu situaciju. Ne bi bilo dobro da i svećenik dovede zaručnike u nelagodnu situaciju pa im ne do-pusti vjenčanje jer su u župi slavlja ili događanja istog nadnevka kad i oni žele sklopiti ženidbu.

Stoga vas molimo dođite svećeni-ku prije nego što definitivno utvrdite nadnevak ženidbe.

Na poseban način treba izbjega-vati vjenčanja na nadnevke kad su u našoj župi slavlja – blagdani kad

32

ili nekad druga obveza koja ne može dati prednost sprovodu. Stoga vas molimo da sprovod ne određujete prije nego li se dogovorite sa svećenikom.

Uz naše pokojnike vezan je i sa-kramenat ispovijedi, pričesti i bo-lesničkog pomazanja. Mnogi naši pokojnici odlaze s ovoga svijeta ne-izmireni s Bogom. Čijom krivnjom? Možda vlastitom, jer su se bojali da ne umru ili im svećenik uopće ne treba, a možda i same obitelji koja se brine oko mnogoga, a bitno zabo-ravlja. Nitko s ovoga svijeta ništa nije ponio osim dobrih djela i vlastite vjere koja nas nosi u krilo Abrahamovo. Sakramenti oživljuju, a ne usmrćuju!

Na sprovodnim misama za pokoj-ne nažalost neki se pokušavaju ispo-vjediti i pričestiti umjesto pokojnika ili pokojnice, što nipošto nije moguće. Još gore čine oni koji se pričešćuju za dušu pokojnika te otežavaju toj duši ako nisu ispovjeđeni, a u crkvu ne idu, što je nažalost česta pojava u našoj župi.

U crkvu ne smijemo ići nedolično odjeveni!

Pripazimo na svoje odijevanje u crkvi!

Dolaskom toplih dana nastaju i poteškoće s odijevanjem, odnosno s razodijevanjem i dolaskom u crkvu (posebno na vjenčanja). Problem bi se lako riješio kad bi ljudi poštivali bonton i dobar odgoj. Kad bi svatko bio svjestan kamo ide, primjereno bi

se i odjenuo. Posebno ženske osobe, bilo odrasle bilo djeca, bilo na misu ili na vjenčanje odjevaju se minimalno kako bi se vidjelo maksimalno, ide se vrlo kratkih suknji, golih leđa i dekol-tirano. Žalosno je da se ti “vjernici„ pozivaju na slobodu opravdavajući se posebno vjenčanjem i na krizme na kojima takve govore kako su one “lake ženske„ a ne osobe koje imaju svoje dostojanstvo. Većinom se radi o zlouporabi slobode, ili jednostav-no o samovolji. I sloboda ima svoje granice. Toliko smijem biti slobodan da ne vrijeđam ili nekršim slobodu drugoga, da svojim ponašanjem ne vrijeđam dostojanstvo osobe, svoje ili tuđe, dostojanstvo mjesta, norme ponašanja, jednostavno bonton.

Čudno je da se neke osobe koje redovito dolaze u crkvu toga ne sjete. Nezgodno je to i opisivati, a kamoli tako se pokazivati pred drugima. Roditelji trebaju i djecu poučavati doličnom po-našanju. Reći će netko: Pa to su djeca! Oni su djeca, a roditelji ih trebaju učiti da usvajaju pravila doličnog ponašanja u najranijoj dobi. Crkva uvijek treba biti prostor svetoga a ne nedoličnog ponašanja koje je povezano s nedolič-nim odijevanjem. (Ako u crkvi ikome pretoplo, svećeniku je, jer on ima barem tri puta više odjeće na sebi od velike većine vjernika).

Na kraju, naš način odijevanja govori o nama samima i nije nam svejedno kakav ćemo dojam ostaviti na ljude.

33