FINANSIJSKI MENADMENTESEJI
1. ZNAAJ FINANSIJSKOG MENADMENTAFinansijski menader igra
dinamiku ulogu u razvoju moderne kompanije. Naime, finansijski
menadment brine o sticanju, finansiranju i upravljanju imovinom,
imajui u vidu osnovni cilj poslovanja. Zbog toga se funkcija
odluivanja finansijskog menadmenta moe podijeliti na tri glavna
podruja: investiranje, finansiranje i odluke o upravljanju
imovinom. Odluka o investiranju je najvanija odluka. Zapoinje
odreivanjem ukupnog iznosa imovine koji je potreban za poslovanje
preduzea. Finansijski menadment odreuje iznos koji se treba
pojaviti iznad dvostruke crte na lijevoj strani bilans stanja,
odnosno veliinu preduzea. I pored toga kada je ta veliina poznata,
treba donijeti odluku o sastavu imovine. Npr. koliko dio imovine
drati u obliku zaliha ili gotovine. Isto tako moramo imati na umu i
odluku o dezinvestiranju, imovina koja se vie ne moe ekonomski
opravdati treba se smanjiti, eliminisati ili zamijeniti. Druga vana
odluka je odluka o finansiranju. U ovom dijelu menader se brine o
sastavljanju desne strane bilans stanja. Takoer, politika dividendi
se mora promatrati kao sastavni dio odluke o finansiranju preduzea.
Odnos isplate dividendi odreuje iznos dobiti koji preduzee moe
zadrati. Zadravanje veeg iznosa tekue dobiti u preduzeu znai da e
manje novca biti raspoloivo za tekue isplate dividendi. Vrijednost
isplaenih dividendi dioniarima mora biti u ravnotei sa
oportunitetnim trokom zadravanih dobitaka, koji se takoer mogu
koristiti kao sredstvo finansiranja. Kad se jednom donese odluka o
strukturi finansiranja, finansijski menader jo uvijek mora pronai
nain kako pribaviti ta sredstva. Odluka o upravljanju imovinom je
trea vana odluka u preduzeu. Jednom kad je imovina steena i kad je
osigurano prikladno finansiranje, tom se imovinom i dalje mora
efikasno upravljati. Finansijski menader je optereen razliitim
stepenima poslovne odgovornosti nad postojeom imovinom. U vezi s
tim, od finansijskog menadera se zahtjeva da se vie brine o tekuoj
a ne fiksnoj imovini.
2. AGENCIJSKI PROBLEM I AGENCIJSKI TROAKU savremenim
korporacijama je dolo do odvajanja vlasnitva od kontrole. To je
rezultiralo sukobima izmeu vlasnika i menadera. Ciljevi menadera se
mogu razlikovati od ciljeva koje imaju dioniari u preduzeu.
Odvajanje vlasnitva od menadmenta stvara situaciju u kojoj
menadment moe najbolje djelovati u vlastitom interesu umjesto u
interesu dioniara. Menadere moemo zamisliti kao agente vlasnika, na
koje su vlasnici prenijeli prava donoenja odluka. Teoretski je
pretpostavljeno, a i u praksi potvreno da e menaderi donijeti
optimalne odluke samo ako su i motivisani i ako se nadziru. Ta
motivisanost se postie ukoliko imaju opcije na dionice, bonuse i
privilegije poput automobila, i skupo ureenih ureda i slino.
Ukoliko na tritu rada menadera vlada konkurencija, ona e samo
disciplinovati menadere. Velike nesuglasice se javljaju i kod
izbora samog cilja preduzea. Da li je on u obliku maksimiziranja
profita, to se postie pored ostalog, emisijom dionica, ulaganjem u
trezorske zapise i sl., ili bi on bio u obliku stvaranja
vrijednosti odnosno zarada po dionici. Iako se uovom drugom ne
sagledava rok niti trajanje oekivanog prinosa, to su apravo glavnee
karakteristike cilja. Drugi nedostatak ovog cilja jeste rizik koji
se ne razmatra, a koji se ogleda u investicijskim projektima zbog
kojim bi oekivana zarada po dionici bila rizinija. Kao posljedni
nedostatak ovog cilja jeste taj to ne uzima u obzir uinak politike
dividendi na trinu cijenu dionice. Upravo zbog ovih razloga, ovaj
cilj ne mora biti isti kao i cilj maksimizacije trine cijene
dionice, nego predstavljaju osnovnu procjenu vrijednosti odreenog
preduzea. Ono uzima u obzir sadanju i oekivanu buduu zaradu po
dionici, vremenski razmak, trajanje i rizik tih zarada, dividendnu
politiku, te ostale faktore koji relevantni za trinu cijenu
dionice. Ona kao takva pokazuje koliko zapravo menadment radi u
korist svojih dioniara.
3. POSLOVNA OKOLINATri su osnovna oblika poslovne organizacije.
Preduzea u vlasnitvu pojedinca, ortakluci I korporacije. Preduzea u
vlasnitvu pojedinca brojano podilaze sve druge mjetovite oblike I
to u omjeru veem od 2:1, ali su korporacije ipak na prvom mjestu
kada su u pitanju prihodi od prodaje, imovina, profiti I udio u
nacionalnom dohotku. PreduzeePreduzee u vlasnitvu pojedinca je
najstariji oblik poslovne organizacije. Samo je jedna osoba vlasnik
I ima pravo na svu imovinu I osobno je odgovrna za sve dugove
preduzea. Preduzee u vlasnitvu pojedinca ne plaa odvojeno poreze na
dohodak. Vlasnik jednostavno dodaje profit ili oduzima gubitak iz
poslovanja kada odreuje osobni oporezivi dohodak. Jednostavnost
osnivanja je najvea njegova prednost kao I niski trokovi, I zbog
toga je ovaj poslovni oblik vrlo rairen u uslunim djelatnosima.
Meutim, osnovni nedostatak mu je to to je vlasnik osobno odgovoran
za sve obaveze preduzea. Drugi je problem poveanje kapitala. Budui
da su uspjeh I ivot preduzea vezani samo za jednu osobu, ono nije
tako atraktivno za povjerioce kao to su ostali oblici organizacije.
Ovaj oblik takoer ima odreene porezne nedostatke, jer porezna
uprava ne priznaje kao rashode zdravstveno I grupno osiguranje kao
rashode preduzea. Osim ovih nedostataka kod ovog poslovnog oblika
je tee prenijeti prenos vlasnitva. Zbog svih ovih razloga ovaj
oblik organizacije nema takvu fleksibilnost kao ostali oblici
organizovanja.OrtaklukOrtakluk je slian preduzeu u vlasnitvu
pojedinca osim to ima vie vlasnika. Takoer se ne plaaju porezi na
dobit. Pojedini partneri svoj dio dobiti ili gubitka poslovanja
ukljuuju u svoj osobni oporezivi dohodak. Jedna od prednosti je da
ovaj oblik esto moe privui vei iznos kapitala. U opem ortakluku svi
partneri imaju neogranienu odgovornost za obaveze ortakluka.
Ugovorom o ortakluku odreuju se prava svakog partnera, raspodjela
profita, ulog svakog partnera, itd. Pravno, ortakluk se raspada ako
jedan od partnera umre ili se povue. Ortakluk se najee osniva kod
uslunih djelatnosti kao to je javno raunovodstvo I pravo. U mnogim
je dravama ortakluk sa ogranienom odgovornou zabranjen. Partneri sa
ogranienom odgovornou ulau capital, te imaju ogranienu odgovornost
prema iznosu uloenog kapitala, I ne mogu izgubiti vie od uloenog.
Mora postojati barem jedan opi partner ija je odgovornost
neograniena. Partneri sa ogranienom odgovornou mogu biti samo
investitori koji sudjeluju u raspodjeli gubitka ili
profita.KorporacijeKorporacija je zakonski stvoren subjekt koji moe
posjedovati imovinu i stvarati obaveze. Glavno svojstvo ovog oblika
pravna odvojenost korporacije od njenih vlasnika. Vlasnika
odgovornost je ograniena ulozima. Ograniena odgovornost je znaajna
prednost u odnosu na preduzea u vlasnitvu pojedinca ili ortakluke.
Kapital se prikuplja u ime organizacije bez neograniene
odgovrnosti. Samo se vlasnitvo dokazuje dionicama, koje
predstavljaju djelove vlasnitva u odnosu na ukupan broj dionica u
prometu i lahko se prenose. Tokom 19. Stoljea razvile su se
mnogobrojne korporacije koje su se pokazale kao najznaajnijim
organizacijskim oblikom. Mogui nedostatak korporacije odnosi se na
porez, jer su korporacijski profiti podloeni dvostrukom
oporezivanju. Kompanija plaa porez na ostvarenu dobit, a dioniari
se oporezuju na primljenu novanu dividendu. Jo jedna vrlo vana
stvar da je korporaciju tee osnovati od ostalih poslovnih
oblika.
4. FINANSIJSKA OKOLINASva preduzea u razliitim stepenima posluju
unutar finansijskog sistema, koji se sastoji od mnotva institucij i
trita to slue preduzeima, pojedincima i vladama. Finansijska trita
pomau preduzeima u finansiranju ulaganja u imovinu. Finansijska
imovina se pojavljuje jer se tednja razliitih pojedinaca,
korporacija, i vlada tokom vremenskog razdoblja razlikuje od
njihovog ulaganja u realnu imovinu. Svrha finansijskih trita je
efikasna alokacija tednje krajnjim korisnicima. Finansijska trita
se mogu podijeliti na trite novca i trite kapitala. Trite novca se
odnosi na kupovinu i prodaju kratkoronih korporacijskih i vladinih
dunikih vrijednosnih papira.Trite kapitala se bavi relativno
dugoronim dunikim i vlasnikim obveznicama i dionicama. Unutar trita
novca i kapitala postoji primarno i sekundarno trite. Primarno
trite je trite novih emisija. Tu sredstva nastaju kroz prodaju
novog toka vrijednosnica od krajnjih tedia ka krajnjim
investitorima u realnu imovinu. Na sekundarnom triku kupuju se i
prodaju postojee vrijednosnice. Transakcije ve postojeim
vrijednosnicama ne osiguravaju dodatna sredstva za finansiranje
kapitalnih investicija. Postojanje jakog sekundarnog trita poveava
efikasnost primarnog trita. Tok sredstava od tedia ka investitorima
u realnu imovinu moe biti direktan, a ako postoje finansijski
posrednici tok moe biti i indirektan.Finansijski posrednici sastoje
se od institucija: komercijalne banke, tedne institucije,
osiguravajua drutva, penzioni fondovi, finansijske institucije i
uzajamni fondovi. Finansijski posrednici kupuju direktne (primarne)
vrijednosnice i zauzvrat javnosti izdaju svoje vlastite
indirektne(sekundarne) vrijednosnice. Finansijsko posrednitvo je
proces u kojem tedie deponiraju sredstva kod finansijskih
posrednika radije nego da direktno kupuju dionice i obveznice, te
doputaju da posrednicima pozajmljivanje krajnjim
investitorima.DEPOZITNE INSTITUCIJE Komercijalne banke najvaniji su
izvor sredstava za preduzea u cijelini. Banke od pojedinaca,
kompanija i vlada primaju depozite po vienju, i oroene depozite, te
odobravaju zajmove i investicije. Ostale depozitne institucije
obuhvataju tedno kreditne udruge, banke uzajamne tednje I kreditne
udruge. Te se institucije bave pojedincima primajui njihovu tednju
I odobravajui stambene potroake kredite. OSIGURAVAJUA DRUTVABave se
prikupljanjem periodinih uplata od onih koje osiguravaju u zamjenu
za osiguranje isplate neeljenih posljedica. Razlikujemo dva tipa
ovakvih osiguranja: drutvo za osiguranje od nepogoda koja
osiguravaju protiv poara, kraa, prometnih I slinih nezgoda; drutvo
za ivotno osiguranje koji osiguravaju protiv smrtnih sluajeva.
PENZIONI FONDOVI I OSTALI MIROVINSKI FONDOVIFormiraju se da
osiguraju dohodak pojedincima kada se penzioniu. Tokom svog radnog
vijeka zaposlenici kao I poslodavci obino uplauju doprinose u te
fondove. Tako prikupljene doprinose fondovi investiraju, te
penzionisanim radnicima isplauju kumulativne iznose ili anuitete.
Uzajamni investicijski fondovi najvie investiraju korporacijske
dionice I obveznice. Ti fondovi primaju novac koji ulau pojedinci,
te ga investiraju u posebne vrste finansijske imovine. Finansijske
institucije odobravaju potroake kredite, nenamjenske kredite I
osigurane zajmove preduzeima. Stvaraju capital emitiranjem dionica
I zaduivanjem. FINANSIJSKI BROKERIOdreene finansijske institucije
obavljaju potrebnu brokersku funkciju. Kada brokeri spoje strane
koje trebaju sredstva sa onima imaju ta sredstva, oni djeluju kao
agenti ili posrednici. Postoje investicijski I hipotekarni bankari.
Investicijski bankari su posrednici ukljueni u prodaju
korporacijskih dionica I obveznica. Kada kompanija odlui da prikupi
sredstva investicijski bankari esto e kupiti emisiju po VPC, te je
prodati po MPV. Hipotekarni bankari ukljuuju se u prodaju hipoteka
koje potiu direktno od pojedinca I preduzea, ili indirektno od
agenata za promet nekretninama I za to primaju premiju. Razliite
berze I trita vrijednosnih papira omoguavaju bolje funkcionisanje
finansijskog sistema. Na sekundarnom tritu obavlja se kupovina,
prodaja postojee finansijske active. Transakcije na tom tritu ne
poveavaju ukupan iznos finansijske active u prometu, ali prisustvo
ivog sekundarnog trita poveava likvidnost finansijske active I zbog
toga poboljava kvalitet primarnog trita. Spajanjem ponude I
potranje odreuje se cijena. Neformalna trita OTC posluju kao dio
sekundarnog trita za dionice I obveznice koje ne kotiraju na berzi
kao I za obveznic koje kotiraju. Sastoje se od brokera I dilera,
spremnih kupovati I prodavati po kotiranim cijenama. OTC trite
postal je visokomehanizirano sa trinim saradnicima koji su povezani
telekomunikacijskom mreom. Mnoge kompanije vole da se njihovim
dionicama trguje na OTC tritima, iako imaju uvjete za berzu, jer
osjeaju da se nalozi kupovine I prodaje na OTC tritima mogu uiniti
jednako dobro ako ne I bolje na berzama.5. ALOKACIJA SREDSTAVA NA
TEMELJU OEKIVANOG PRINOSAAlokacija sredstava u ekonomiji primarno
se radi na osnovu cijene izraene u terminima oekivanog prinosa.
Ekonomske jedinice koje trebaju sredstva moraju ponuditi viu cijenu
od ostalih da bi ih dobile. Iako na proces alokacije utie
racioniranje kapitala, vladine restrikcije I instucionalna
ogranienja, oekivani prinos ini primarni mehanizam kojim se ponuda
I potranja za odreenim finansijskim instrumentima dovodi u ravnoteu
na finansijskim tritima. Ako se rizik smatra konstantnim, ekonomske
jedinice koje su voljne platiti najvii oekivani prinos one su te
koje imaju pravo upotrijebiti sredstva. Vana stvar je da se process
kojim se alocira tednja ne provodi samo na osnovu oekivanog prinosa
ve I na osnovu oekivanog rizika. Razliiti finansijski instrumenti
imaju razliite stepene rizika. Da bi se natjecali ti instrumenti
moraju osigurati razliite oekivane prinose. Zbog razlika u riziku
nenaplate, utrivosti, dospijeu, oporezivosti, te ugraenim opcijama,
razliiti instrumenti pokazuju razliite stepene rizika, te
osiguravaju razliite oekivane prinose investitoru. RIZIK
NENAPLATEKada govorimo o riziku nenaplate mislimo na opasnost da
zajmoprimac nee moi izvriti plaanja koja duguje za glavnicu ili
kamatu. to je vea mogunost da zajmoprimac ne izvri plaanje, vei je
rizik nenaplate I premija koju zahtjeva trite. to je vei rizik
neplaanja izdavatelja vrijednosnice, vei je oekivani povrat na
vrijednosnicu, ako su ostali uvjeti jednaki.UTRIVOST ILI
LIKVIDNOSTOdnosi se na mogunost vlasnika da vrijednosnicu pretvori
u gotovinu. Postoje dvije dimenzije utrivosti: ostvarena cijena I
zahtjevano vrijeme da se proda imovina. Za finansijske instrumente
se utrivost procjenjuje prema mogunosti prodaje odreenog volumenta.
Vrijednosnica u kratkom vremenskom razdoblju bez znaajnijeg
smanjenja cijene. to je vrijednosnica utrivija, vea je mogunost
izvrenja velike transakcije blie cijeni
kotacije.DOSPIJEEVrijednosnice koje imaju otprilike jednaki rizik
nenaplate, slinu utrivost, te nemaju razliite porezne uticaje I
dalje se mogu prodavati po razliitim prinosima zbog vremena
dospijea. Dospijee vrijednosnice esto moe imati snaan uinak na
oekivani povrat ili prinos. Veza izmeu prinosa I dospijea za
vrijednosnice koje se razlikuju samo u duini vremena ili roka
dospijea zove se rona struktura kamatne stope. Grafiki prikaz te
veze u vremenskoj taki zove se kriva prinosa. to je due dopsijee to
je vei rizik fluktacije trine vrijednosti vrijednosnice. Zbog toga
investitorima treba ponuditi veu premiju rizika da bi ih potaknulo
na dugorone vrijednosnice.OPOREZIVOSTFaktori koji utiu na razlike u
trinim prinosima jeste razliit uticaj poreza. Kamatni prihod od
dravnih i municipalnih vrijednosnica osloboen je poreza. Dravne i
municipalne vrijednosnice prodaju se na tritu uz nii prinos do
dospijea nego trezorske i korporacijske vrijednosnice istog
dospijea. OPCIJASljedea stvar koju treba razmatrati da li
vrijednosnica sadri opcijska svojstva kao to je povlatena
konverzija ili varanti ije izvrenje omoguava investitoru da dobije
obinu dionicu. Ostale opcije obuhvataju mogunost opoziva to
omoguava kompaniji da unaprijed plati svoj dug, te iznose za
priuvni fond koji omoguava kompaniji da povremeno povue obveznice
gotovinskim isplatama ili otkupom obveznica na sekundarnom tritu.
Ako investitori mogu dobiti opcije, kompanije koje izdaju
vrijednosnice bi trebale biti u mogunosti dobiti zajam zu niu
kamatnu stopu. Suprotno, ako kompanije koje izdaju vrijednosnice
imaju mogunost opcije kao to je mogunost opoziva, investitori se
moraju kompenzirati veim prinosomINFLACIJA Na kamatnu stopu znaajan
uticaj imaju inflatorna oekivanja. U pravilu se smatra da nominalna
kamatna stopa na vrijednosnicu sadri premiju za inflaciju. to je
vea oekivana inflacija nii je nominalni prinos. Zajmodavci
zahtjevaju nominalnu kamatnu stopu koja je za njih dovoljno velika
da zarade realnu kamatnu stopu nakon kompenzacije za oekivano
smanjenje kupovne moi koju je uzrokovala inflacija.PONAANJE PRINOSA
KORPORACIJSKIH VRIJEDNOSNICARazlike u riziku naplate, utrivosti,
dospijeu, oporezivosti, te opcijskim svojstvima utiu na prinos
jedne vrijednosnice u odnosu na druguu odreenom vremenskom
trenutku. Osim toga, sami prinosi vrijednosnica mijenjat e se tokom
vremena. Fluktacije u pritiscima ponude i potranje na finansijske
trite u inflatornim oekivanjima pomau da se objasni varijabilnost
prinosa.
6. KONCEPT PROCJENE VRIJEDNOSTI DDPostoji nekoliko vrsta
procjene vrijednosti imovine firmi i to na osnovu knjigovostvene,
trine (fer) vrijednosti, ekonomski (stvarni) reprodukcijski,
likvidacijske vrijednosti.Likvidacijska vrijednost je iznos novca
koji bi se mogao dobiti kada bi se dio imovine prodao izvan
poslovne organizacije. Ta je vrijednost izrazito oprena vrijednosti
kod neogranienog vremenskog poslovanja preduzea to predstavlja
iznos za koji bi se preduzee moglo prodati sve dok posluje
kontinuirano. Te su dvije vrijednosti vrlo rijetko jednake, ponekad
je i kompanija stvarno vrijednija mrtva nego iva. Knjigovodstvena
vrijednost imovine je raunovodstvena vrijednost imovine. Troak
imovine akumulirana amortizacija. S druge strane, jednaka je
razlizi izmeu ukupne imovine preduzea i njegovih obaveza i
prioritetnih dionica koje se nalaze u bilansu stanju. Poto se
knjigovodstvena vrijednost temelji na historijskim vrijednostima
ona moe imati vrlo malo veze sa trinom vrijednou imovine preduzea.
Trina vrijednost je trina cijena po kojoj se trguje imovinom na
otvorenom tritu. esto se smatra da je trina vrijednost preduzea vea
od likvidacijske vrijednosti ili vrijednosti preduzea koje uspjeno
posluje. Stvarna vrijednost imovine jeste ona vrijednost koja bi
trebala biti ako se korektna procjena temelji na svim relevantnim
faktorima procjene vrijednosti imovine, zarada, buduih izgledi,
menadment. Stvarna vrijednost je zapravo ekonomska vrijednost, ako
su trita dovoljno informisana i efikasna, tekua vrijednost bi
trebala fluktuirati oko stvarne.
7. DUNIKI VRIJEDNOSNI PAPIRIDuniki vrijednosni papiri trita
kapitala su dugoroan izvor finansiranja i imaju unaprijed utvrenu
dinamiku novanih tokova. Duniki instrumenti obeavaju periodinu
isplatu kupona (prinosa) i jednokratnu isplatu glavnice vrijednosti
o dospijeu instrumenta, mada postoje i drugi obrasci isplate
prinosa. Zbog ove karakteristike obino se nazivaju instrumentima sa
fiksnim prihodom. Njihovom emisijom se uspostavlja kreditni odnos
izmeu investitora (povjerioca) i emitenta (dunika). Osnovni duniki
instrument je obveznica. Postoje tri osnovna naina da se
klasificiraju obveznice: s ozbirom na mjesto emitovanja; s obzirom
na emitenta; s obzirom na obeani prinos obveznice.Domae obveznice
emitovane su zemlji emitenta u lokalnoj valuti. Strane obveznice
emituju nerezidenti u lokalnoj valuti, i euroobveznice emituju
nerezidenti u stranoj valuti. Kada su se pojavila trita
euroobveznica nisu imali fiziku lokaciju i svaka komunikacija tekla
je telefonskim putem. To je neosiguran instrument i plaanje kupona
se vri jednom godinje. Sekundarni promet odvija se putem OTC trita.
U ulozi emitenta obveznica mogu se javiti vlade, drave I dravne
agencije, vlade pokrajina, I lokalne vlade opine, kompanije I
nacionalne institucije poput Svjetske banke. Jedna od opasnosti
kojoj se izlau investitori koji kupuju obveznice jeste da emitent
nee moi izvriti obavezu isplate prinosa po obveznici. Kreditni
rizik nije isti kod svih grupa emitenata. Vlade se smatraju
emitentima najnieg rizika, pa ak I unutar same drave, dok
korporativne obveznice nose vei rizik ovisno o kreditnom rejtingu
kompanije emitenta. Obveznica sa fiksnim iznosom mogu biti obine
obveznice sa klauzulom opoziva I konvertibilne obveznice. Ostale
vrste obveznica su obveznice sa varijabilnim prinosom, obveznice
bez kupona I indeksne obveznice. Na veliinu stope obeanog prinosa
na obveznice utie dospijee, kreditni rejting emitenta, porezni
tretman prinosa u jednoj dravi I sl. Trezorska nota I obveznica su
duniki instrumenti trita kapitala koji emituje ministarstvo
finansija jedne drave. Trezorski instrumenti sa dopsijeem od 1 do
10 godina je trezorska nota, ako je due onda je trezorska
obveznica. Obveznica moe biti opoziva od strane emitenta, a nota ne
moe. Obveznica sa opozivom mora ponuditi investitoru vei prinos kao
kompenzaciju za ovu opasnost. Trezorski instrumenti trita kapitala
nemaju kreditni rizik, jer za njih garantuje sama drava, pa se
razlike u oekivanim prinosima pripisuje razliitom dospijeu I
razliitom stepenu dospijea I likvidnosti. instrumenti dravnih
organizacija su drugi nivo nerizinih dunikih instrumenata I za
kojih u drugoj liniji (I za samih emitenata stoji drava, ali ne
tako eksplicitno kao kod trezorskih. Instrumenti dravnih agencija
se koriste u svrhu finansiranja odreenih sektora ekonomije.
injenica nepostojanja izriite garancije imaju likvidno sekundarno
trite koje uvjetuje neto vee prinose na dunike instrumente dravnih
agencija, nego na trezorske note I obveznice. Opinske obveznice su
duniki instrumenti trita kapitala koje emituju jedinice lokalne
samouprave kao to su opine I gradovi. Osnovna razlika da postoji
odreena izloenost kreditnom riziku koja uvjetuje nie kuponske stope
u odnosu na druge obveznice iz tog rizika.
8. VLASNIKI VRIJEDNOSNI PAPIRIPod vlasnikim vrijednosnim
papirima trita kapitala podrazumijevaju se trajni izvori
finansiranja eksternog karaktera koji investitoru osim vlasnikih
donosi I imovinska prava, upravljaka prava, te pravo pree kupnje.
Emisija vlasnikih vrijednosnih papira je karakteristina iskljuivo
za korporacije jer drave, opine, gradovi, vladine agencije I drugi
ne mogu emitovati vlasnike instrumente finansiranja. Osnovni
vlasniki vrijednosni papir je obina dionica. Osnovna prava koju
inkorporira obina dionica ogleda se u pravu glasa na godinjoj
skupini dioniara, prava na dividend, prava uvida u ispravu I
dokumentaciju emitetnta, pravo pree kupnje kod novih emisija obinih
dionica. Dok je isplata prinosa na obveznicu investitorima zakonska
obaveza kompanije, isplata dividend dioniarima to nije pa se zato
dionica naziva I instrumentom sa varijabilnim prihodima. S druge
strane, za razliku od obine, prioritetna dionica ima karakteristike
I vlasnikog I dunikog vrijednosnog papira. Obeava isplata fiksnog
prinosa. Ovom segmentu najblia obveznici bez dospijea. Prioritetne
obeavaju dividendu, ali ne moraju biti isplaene ako nema uvjeta I
takve se nazivaju prioritetne kumulativne I moraju biti isplaene u
potpunosti prije isplate vlasnicima obinih dionica. Dividend na
prioritetne dionice isplauju se nakon poreza iz likvidacione mase.
Postoji vie vrsta prioritetnih dionica: kumulativne parcipativne,
prioritetne sa klauzulom opoziva, konvertibilne, prioritetne
dionice ija se dividend vezuje za tekuu kamatnu stopu, I neopozive
neparcipativne obveznice. U sluaju likvidacije kompanije, dioniari
imaju pravo na dio operativnog prihoda koji ostane nakon isplate
kamate I poreza. Jedinstvena karakteristika obinih dionica I
prioritetnih dionica jeste da njihovi vlasnici imaju limitirane
obaveze u odnosu na obaveze kompanije, znai vlasnici mogu izgubiti
najvie ono to su uloili. Kompanija moe ponovo stei dio emitovanih
dionica u FBiH do 10% vrijednosti osnovnog kapitala. Nominalna
vrijednost dionice je samo broj utvren u Statutu kompanije ije je
znaenje vie pravno nego ekonomsko. Plasmna obinih dionica iznad
nominalne vrijednosti zove se dionika premija. Karakteristika
stabilnih I usjpenih kompanija je trina cijena koja je vea od
nominalne vrijednosti. U BiH samo blue drip dionice imaju trinu
cijenu veu od nominalne. Sa aspekta vrednovanja mnogo je vanija
knjigovodstvena vrijednost dionice koju dobijemo iz bilansa stanja
I to kada sve trajne izvore tj. Sve raune kapitala osim
prioritetnih dionica, te korigovano za eventualne gubitke
podijelimo sa brojem emitovanih obinih dionica. Trina cijena na
berzama moe biti I vea I manja od nominalne vrijednosti. Rijetko je
jednaka nominalnoj.Korporativne obveznice omoguavaju korporativnim
kompanija da posuuju direktno od investicijske javnosti. Sline su
dravnim obveznicama u samim obrascima otplate, osiguravaju
periodine kupone I isplatu same glavnice. Osnovna razlika u odnosu
na dravne je postojanje kreditnog rizika ovisno o rejtingu
kompanije. Mogu biti osigurane kolateralom koji investitora titi od
rizika, gubitka I garantuje isplatu kupona I glavnice, te
neosigurane kada nema kolaterala. Korporativne obino ukljuuju
odreene restrikcije kao to je ograniavanje isplate dividend
dioniarima Ili dodatno zaduivanje u svrhu zatite investitora.
Korporativne obveznice emituju se sa odreenim opcijama. Obveznice
sa klauzulom opoziva koje emitent moe opozvati , a konvertibilne
obveznice daju pravo vlasniku da istu konvertuje za odreeni broj
obinih dionica kompanije emitenta, ili za dionice drugih kompanije,
koje onda kompanija emitent mora imati u svom portofoliju.
9. MODELI VREDNOVANJA OBVEZNICAIako sve obveznice imaju odreene
zajednike karakteristike, ipak postoji znaajne razlike meu njima.
Razlike u dogovorenoj proviziji u sluaju opoziva, te razlike u
kreditnoj snazi emitetnta dovode do glavnih razlika u rizinosti,
cijenama I oekivanim prinosima. Nominalna vrijednost je njena par
vrijednost, odnosno vrijednost koju se emitent obavezuje isplatiti
investitoru o dospijeu vrijednosnog papira. Obveznice gotovo uvijek
imaju naznaeno vrijeme dospijea, a nominalna vrijednost se
generalno uzima da je 1000, a moglo bi se uzeti I 100 I 10000 nj.
Obveznice koje isplauju kupone imaju kuponsku stopu koju dobijemo
dijeljenjem kupona sa nominalnom vrijednou obveznice. U nekim
sluajevima obveznice nose isplatu kupona koji se rauna po
fluktuirajuoj stopi. U ovim sluajevima kuponska stopa je fiksna,
recimo za prvih 6 mjeseci nakon ega se prilagava svakih 6 mjeseci u
odnosu na neku referentnu trinu kamatnu stopu kao to je stopa
prinosa dravnih obveznica: euribor, labor, ili neka druga stopa.
Obveznice sa fluktuirajuim stopama popularne su meu investitorima
iz razloga to njihovi kuponi rastu uvijek kada raste iznos trine
stope to je od izrazite vanosti za institucionalne investiture
poput banaka koje se finansiraju, a investiraju po fluktuirajuim
stopama I ostvaruju uvijek pozitivnu razliku izmeu aktivnih I
pasivnih stopa. Vrednovanje obveznica se vri jednostavnom metodom
diskontovanja oekivanih novanih tokova od obveznica po diskontnoj
stopi. Oekivani novani tokovi su determinisani obrascima otplate
koji su definisani u momentu emisje za svkau seriju. Diskontna
stopa kao druga determinant cijene pored novanih tokova, je
rezultanta structure rizika, serije I obveznica. Investitori koji
su voljni platiti cijenu obveznice oekuju stopu prinosa koja
ukljuuje oekivanu nerizinu stopu prinosa, oekivanu stopu inflacije
I veliinu rizika date serije obveznica. Standardne tehnike
vrednovanja obveznica pretpostavljaju da se obveznice dre do
dospijea, stoga je vrijednost obveznica ili njihova realna fer
cijena jednaka zbiru sadanjih vrijednosti oekivanih isplata kupona
I nominalne vrijednosti pri emu je diskontna stopa jednaka
zahtijevanoj stopi prinosa investitora. Takoer pretpostavlja se da
obveznice vrednuju odmah na dan nakon isplate kupona. U suprotnom,
ako se obveznice kupuju izmeu dospijea kupona tada se osnovnoj
cijeni dodaje onaj iznos kupona koji pripada vlasniku, koji je
obveznicu drao do dana nakon isplate zadnjeg kupona do dana
kuporodaje, jer njemu pripada ekvivalentan dio kupona.
10. PRINOS DO DOSPIJEA YTM Trina stopa prinosa na obveznice se
najee naziva dobitak na obveznicu do dana dospijea. Dobitak do
dospijea (YTM) je oekivana stopa prinosa na obveznicu. Ako je
kupljena po tekuoj trinoj cijeni I ako se odri do dospijea. Takoer
je poznata kao interna stopa rentabilnosti obveznici. Matematiki to
je diskontna kamatna stopa koja izjednaava sadanju vrijednost svih
oekivanih isplata kamata I isplatu glavnice (nominalna vrijednost
na dan dospijea s tekuom trinom cijenom obveznice). Precizno
izraunavanje gubitka do dana dospijea veoma je sloeno I zahtijeva
tablice za odreenje vrijednosti obveznice I sofisticiranih
kalkulatora. Interpolacijom moemo priblino izraunati dobitak do
dana dospijea postupkom pokuaja I pogreke.PONAANJE CIJENA
OBVEZNICA1. Kada je trina cijena prinosa vea od odreenog kuponske
kamatne stope, cijena obveznice e biti manja od njene nominalne
vrijednosti. za takvu se obveznicu moe rei da se prodaje po
diksontu u odnosu na nominalnu vrijednost. Iznos za koji je
nominalna vrijednost vea od tekue cijene diskontovane obveznice. 2.
Kada je trina stopa prinosa manja od odreene kuponske kamatne
stope, cijena obveznice e biti vea od njene nominalne vrijednosti.
iznos za koji je tekua cijena vea od nominalne vrijednosti zove se
permija na obveznice.3. Kada je trina stopa prinosa jednaka
odreenoj kuponskoj kamatnoj stopi, cijena obveznice e biti jednaka
njenoj nominalnoj vrijednosti. za takvu se obveznicu moe rei da se
prodaje al pari. Ako kamatna stopa raste tako da se poveava trina
stopa prinosa, cijena obveznice e se poveavati. Ukratko, kamatna
stopa I cijena obveznice kreu se u suprotnim pravcima. Promjene
kamatne stope vode do promjene cijena obveznica. Ta promjena trine
cijene vrijednosnice uzrokovana promjenom kamatne stope, naziva se
rizikom kamatne stope ili dobitka. Investitor trpi gubitak zbog
rizika kamatne stope ili gubitka samo ako je vrijednosnica prodata
prije dospijea I kamatna stopa poraste nakon prodaje.
11. MODELI VREDNOVANJA DIONICAInvestitori u dionicie oekuju
odreene novane tokove od dionica, te se dionice vrednuju na isti
nain kao I druga finansijska imovina, kao i sadanja vrijednost
oekivanih novanih tokova. Oekivani novani tok sastoji se iz dva
dijela: 1 oekivane dividend u svakoj godini 2 cijene koju
investitor oekuje da e moi ostvariti kad prodaje dionice. Razmjene
su razliite tehnike vrednovanja. Osnovne tehnike moemo generalno
podijeliti u dvije velike skupine: tehnike diskontovanih novanih
tokova I tehnike relativnih koeficijenata. Modeli diskontovanih
dividend su bazni modeli za vrednovanje dionica, a predstavljeni su
osnovnim modelom, I model korisnog rasta dividend. Tekua cijena
obine dionice kod ovih modela je jednaka zbiru sadanjih vrijednosti
oekivanih novanih tokova od dividend. Osnovni model diskontavnih
dividend je elementarni model vrednovanja obinih dionica, a ovaj
pristup je slian I drugim modelima diskontovanih dividend. Za datu
promjenu trinog prinosa, cijena e se obveznice promjeniti za vei
iznos, to je dui, vee su oscilacije u cijeni koje su povezane sa
datom promjenom trinog prinosa. Za datu promjenu trine stope
prinosa, cijena e se obveznice promjeniti za proporcionalno vei
iznos, to je kuponska kamatna stopa nia.Drugim rijecima
kolebljivost je cijele obveznice inverzna u odnosu na kuponsku
kamatnu stopu.Sto su novcani tokovi vremenski udaljeniji veci je
efekat sadasnje vrijednosti uzrokovan promjenom prinosa.YTM I
POLUGODISNJE UKAMACIVANJE Vecina domacih obveznica isplacuje kamatu
dva puta godisnje, cak i ako obveznice sa visokim i niskim
kuponskim kamatnim stopama imaju isti rok dospjeca, cijena
obveznice s nizom kuponskom kamatnom stopom ima tendenciju vece
kolebljivosti.Sta se desava ako se dionica ne namjerava drzati
neograniceno dugo?U tom slucaju vrijednost je jednaka sadasnjoj
vrijednosti dvije dividende, nakon prve i druge godine plus
sadasnja vrijednost prodajne cijene dionice na kraju druge
godine.Putem ovog modela je moguce vrednovati dionice koje ne
isplacuju dividendu.Ponovno, koncept je isti, osim sto se za
nekoliko prvih dividendi predpostavi da su jednake nuli, i da ce od
nekog momenta u buducnosti kompanija poceti isplacivati
dividendu.Takve kompanije koje ne isplacuju dividendu imaju
politiku reinvestiranja dobiti u vrlo profitabilne proekte.Model
konstantnog rasta dividende - poznatiji kao Gordonov model.Krece se
od predpostavke da investitor procjenjuje visinu dividendi za
beskonacan broj perioda u buducnosti.Predpostavke su:1) Da
dividende rastu po konstantnoj stopi g 2) Da je broj perioda N koji
tezi beskonacno3) Da je zahtjevana stopa prinosa K veca od
ocekivane stope rasta dividendeTakodjer je moguce povezati rast
dividendi sa investicijama i profitabilnoscu kompanije svakog
perioda.Stopa rasta dividendi je prinos na kapital pomnozen sa
reinvestiranom zaradom.Cesto se navodi kao stopa odrzivog rasta
kompanije koje ona moze da ostvari i zadrzi iz godine u godinu.
Modeli visefaznog rastaKompanije koje ostvaruju izvanprosjecne
stope rasta tokom odredjenog broja godina nisu pogodne za
vrednovanje po konstantnom rastu.Zato se koriste modeli dvo i
trofaznog rasta koji impliciraju da se nakon nekoliko godina
izrazitog rasta ocekuje da stopa padne i vrati se na prosjecne
stope rasta.Model dvofaznog i trofaznog rasta je poznat po tome da
tokom jednog broja godina dividende rastu po visokim stopama pa
onda naglo pocinju da rastu ali po prosjecnim stopama i to se nekad
cini neralnim.
12. RIZIK I PRINOS VRIJEDNOSNOG PAPIRA
Prinos od ulaganja u neku investiciju tokom odreenog razdoblja
jedne godine predstavlja sve isplate gotovine. Prinos dolazi iz dva
izvora: dohotka i svake aprecijacije cijene (ili gubitak na
cijeni). Prinos ostvarena dobit na investicije i bilo koja promjena
trine cijene, koja se obino izraava kao postotak od poetne trine
cijene investicije. Za obinu dionicu prinos unutar razdoblja moemo
definisati kao:
R=Dt + (Pt Pt-1) / Pt-1
R stvarni / oekivani prinos;t odnosi se na odreeno vremensko
razdoblje u prolosti / budunosti;Dt novana dividend na kraju
vremenskog razdoblja t;Pt cijena dionice u vremenskom razdoblju
t;Pt-1 cijena dionice u vremenskom razdoblju t-1.
Ova se formula moe upotrebljavati da bi se odredio stvarni
prinos za jedno razdoblje kao i oekivani prinos za jedno razdoblje,
koji se temelji na buduim oekivanim dividendama i cijenama.
Rizik definiemo kao odstupanje stvarnog od oekivanog prinosa. to
je odstupanje vee, kaemo da je vrijednosni papir riziniji.
Upotreba razdioba vjerovatnoa u mjerenju rizika
Za rizine vrijednosne papire, stvarna se stopa prinosa moe
posmatrati kao sluajna varijabla koja ima svoju razdiobu
vjerovatnoe. Razdioba vjerovatnoe moe se saeto izraziti pomou dva
parametra distribucije: oekivanog prinosa i standardne
devijacije.
Oeivani prinos, je: = (Ri) (Pi)
Ri prinos za i-tu vjerovatnouPi vjerovatnoa ostvarivanja tog
prinosa;Oekivani prinos ponderisani prosjek moguih prinosa, gdje su
ponderi vjerovatnoe ostvarivanja. Konvencionalna mjera disperzije
je standardna devijacija. Standardna devijacija statistika mjera
odstupanja razdiobe od njene sredine. Ona je kvadratni korijen
varijanse. to je standardna devijacija prinosa vea, odstupanje
prinosa je vee, pa je i rizik investicije vei.
Standardna devijacija, je:
=Ri - )2 (Pi)
Kvadrat standardne devijacije , poznat je kao varijansa
razdiobe. Varijansa ponderisani prosjek kvadrata odstupanja moguih
vrijednosti frekvencija od srednje vrijednosti razdiobe, gdje su
ponderi vjerovatnoe ostvarivanja. Standardna devijacija apsolutna
mjera odstupanja prinosa. to je standardna devijacija vea,
neizvjesnost stvarnog ishoda je jaa i za odreivanje vjerovatnoe da
e stvarni ishodi biti ili vei ili manji od odreenog iznosa. Sve dok
je razdioba prinosa relativno simetrina ima zrcalni oblik iznad i
ispod sredine standardna devijacija djeluje. to je standardna
devijacija vea, vea je i vjerovatnoa velikih razoarenja.
Koeficijent varijacijeStandardna devijacija se moe podijeliti sa
oekivanim prinosom kako bi se izraunao koeficijent varijacije
(CV).CV = /
Koeficijent varijacije odnos izmeu standardne devijacije
razdiobe i sredine razdiobe. To je mjera relativnog rizika. to je
koeficijent varijacije vei, to je relativni rizik investicije
vei.
13. RIZIK I PRINOS U KONTEKSTU PORTFOLIO VRIJEDNOSNIH
PAPIRAPortfolio kombinacija dvaju ili vie vrijednosnih papira ili
sredstava. Prinos portfolio oekivani prinos na portfolio je
ponderisani prosjek oekivanih prinosa na vrijednosne papire koji
stvaraju taj portfolio. Ponderi su jednaki udjelu ukupnih sredstava
uloenih u svaki vrijednosni papir.
Oekivani prinos na portfolio, p je:p =
Wj udio ili ponder ukupnih sredstava investiranih u vrijednosne
papire j;j oekivani prinos za vrijednosne papire j;m ukupan broj
razliitih vrijednosnih papira u portfolio
Rizik portfolio i vanost korelacije
Standardna devijacija portfolio, p je:p =
m ukupan broj razliitih vrijednosnih papira u portfoliu;Wj udio
ukupnih sredstava investiranih u vrijednosne papire j;Wk udio
ukupnih sredstava investiranih u vrijednosne papire k;j,k
kovarijansa izmeu moguih prinosa za vrijednosne papire j i k.
Standardna devijacija portfolio ne ovisi samo o varijansi
pojedinih vrijednosnih papira, nego i o kovarijansi izmeu razliitih
vrijednosnih papire koji se stavljaju u parove.
Broj vrijednosnih papira raste u portfoliu, odnosi kovarijanse
postaju vaniji prema odnosima varijanse. U portfoliu od dva
vrijednosna papira, postoje dva ponderisana lana varijanse i dva
ponderisana lana kovarijanse. Za veliki portfolio, ukupna varijansa
ovisi o kovarijansama izmeu vrijednosnih papira.
Rizik portfolia ne ovisi samo o rizinosti vrijednosnih papira
koji ine portfolio, nego i o vezama koje postoje izmeu tih
vrijednosnih papira. Postoje dva naina za izraunavanje standardne
devijacije portfolia
Prvi nain:p = 2 Pi Ri(p) mogui prinos portfolia koji se dobija
kao vagana sredina prinosa pojedinih vrijednosnih po scenarijima;Pi
pripadajua vjerovatnoa datog scenarija;n ukupan broj vjerovatnoa;p
oekivani prinos portfolia
Drugi nain:p = Gdje je kovarijansa izmeu prinosa i-tog i j-tog
vrijednosnog papira. Kovarijansa moguih prinosa dva vrijednosna
papira mjeri stepen do kojeg se oekuje da e oni zajedno varirati,
pozitivna vrijednost znai da se, u prosjeku, one kreu u istom
smjeru.
Koeficijent korelacije standardizirana statistika mjera linearne
veze izmeu dvije varijable. Koeficijent korelacije uvijek se nalazi
u intervalu od -1 (savreno negativne korelacije prinosi dva
vrijednosna papira kreu se u suprotnim smjerovima) preko 0 (nema
korelacije ne pokazuju tendenciju zajednikog variranja) do 1.0
(savremo pozitivne korelacije prinosi dva vrijednosna papira kreu
se u istom smjeru). Veina prinosa na dionice ima tendenciju
zajednikog kretanja ali ne i savrenog. Zbog toga je koeficijent
korelacije izmeu dviju dionica u pravilu pozitivan, ali manji od
1.0.14. CAPITAL ASSET PRICING MODEL (CAPM)Model odreivanja cijene
finansijske imovine (CAPM) model koji opisuje vezu izmeu rizika
oekivanog prinosa, u tom je modelu oekivani prinos na vrijednosne
papire bezrizina stopa plus premija na osnovi sistemskog rizika
vrijednosnih papira. CAPM daje odgovor na pitanje veliine
zahtjevanog prinosa na rizinu imovinu. Na ovaj nain je mogue doi do
prikladne diskontne stope koja se moe koristiti u bilo kojem modelu
vrednovanja. Ovaj model razvijen je u 1960 im, od strane Willama
Sharpa, i od tada ima znaajan uticaj na finansije. CAPM omoguuje
uspostavljanje odreene veze izmeu rizika i veliine premije na rizik
koja je potrebna za kompenzacija rizika. Dvije vrste investicijskih
mogunosti: prva mogunost je bezrizini vrijednosni papiri iji je
prinos tokom razdoblja ulaganja sa sigurnou poznat. Druga mogunost
je trini portfolij obinih dionica koji se predouje svim raspoloivim
obinim dionicama i ponderira u skladu s njihovim ukupnim trinim
vrijednostima. Svaki rizik povezan s trinim portfolijem je nezbjeiv
ili sistemski.
Karakteristini smjerKarakteristini smjer smjer koji opisuje
oeivanu vezu izmeu prinosa na pojedine vrijednosne papire i prinosa
na trini portfolij. Nagib je tog smjera beta. Oekivana veza moe se
temeljiti na historijskim podacima, to znai da bi na grafikonu bio
ucrtan stvarni dodatni prinos za dionicu i trini portfolij, te
regresijski pravac koji bi najbolje prikazivao historijsku
vezu.Mjeseni prinosi raunaju se na sljedei nain:Plaene dividend +
(zavrna cijena poetna cijena) / poetna cijenaOd tih prinosa oduzeta
je mjesena bezrizina stopa da bi se dobio dodatni prinos.
Beta: Indeks sistemskog rizikaBeta je jednostavno nagib, tj.
(odnos promjene dodatnog prinosa dionice I promjene dodatnog
prinosa trita) karakteristinog smjera. Ako je nagib 1.0, to znai da
se dodatni prinos za dionicu mijenja proporcionalno s dodatnim
prinosom za trini portfolij. Dionica ima jednaki sistemski rizik
kao i cijelo trite. Ako trite ide gore i osigurava prinos od 5%
mjeseno, moemo oekivati da e i dodatni prinos za dionicu u prosjeku
takoer biti 5%. Nagib vei od 1.0 znai da se dodatni prinos na
dionicu mijenja bre od dodatnog prinosa na trini portfolij. Drugim
rijeima, ona ima vei neizbjeni rizik nego cijelo trite. Takva vrsta
dionice esto se zove agresivna investicija. Nagib manji od 1.0 znai
da se dodatni prinos dionice mijenja sporije nego dodatni prinos
trinog portfolija. Takva se vrsta dionice esto zove defanzivna
investicija.
Beta portfolija jednostavno je ponderisani prosjek individualnih
beta dionica iz portfolija, gdje su ponderi udjeli ukupne trine
vrijednosti portfolija predstavljeni svakom dionicom. Beta je
dionice doprinos dionice riziku veoma diverzificiranog portfolija
dionicea.
Revidirani nesistemski (diverzificirani) rizik
Disperzija je taaka oko karakteristinog smjera mjera
nesistemskog rizika dionice. to je vea relativna udaljenost taaka
od pravca, to je sistemski rizik dionica vei, to znai da prinos
dionice ima znaajno manju korelaciju s prinosom trinog portfolija.
to je disperzija manja, korelacija je vea i sistemski rizik je
manji. Sistemski rizik se moe smanjiti ili ak eliminisati efikasnom
diverzifikacijom.
15. MARKOWITZEVA VS. SHARPOVA DIVERZIFIKACIJAHarry Markowitz,
laureat Nobelove nagrade, razvio je bazne koncepte moderne
portfolio teorije. U svom djelu iz 1952. godine, "Portfolio
Selection", razvio je proceduru odabira efikasnih portfolija, tj.
portfolija koja dominiraju nad drugim moguim portfolijima.
Efikasnim smatramo ona portfolija koja za poznati prinos imaju
najmanji rizik, odnosno ona portfolija koja za poznati rizik imaju
najvei prinos.
Set investicijskih prilika kod ulaganja u dvije dionice omeen je
sa tri prave linije, koje prolaze takama A, B i C. Za sve
vrijednosti koeficijenta korelacije izmeu -1 i 1, set
investicijskih prilika je kriva koja se protee unutar prostora koji
je omeen pravim linijama koje korespondiraju vrijednostima
koeficijenta korelacije,
Ako ulaemo samo u dionicu A, tada naa investicija ima oekivani
prinos 2% i standardnu devijaciju 12%, a ako ulaemo samo u dionicu
B, na oekivani prinos iznosi 12%, uz standardnu devijaciju od 17%.
Ako kombinujemo ova dva vrijednosna papira, dobijamo neku od linija
koja spaja take A i B, ovisno o koeficijentu korelacije izmeu
prinosa na dionicu A i dionicu B.
Uvijek kada je koeficijent korelacije manji od +1, postoji neka
korist od kreiranja portolija, tj. imamo uinak diverzifikacije,
koji se ogleda u zakrivljenosti linije seta moguih portfolija, a
ovaj efekat nazivamo Markowitzevom diverzfikacijom. Ako je
korelacijski koeficijent razliit od +1, standardna devijacija
portfolija je manja od ponderisane sredine standardnih devijacija
vrijednosnih papira koje ine portfolio. Rizik portfolija je tako
sve manji to je korelacijski koeficijent blii -1.
Skup moguih portfolija kod ulaganja u dionice A i B za sluaj
perfektne negativne korelacije, (RA, RB)=-1, je predstavljen
linijama izmeu taaka A i C, te C i B. U ovom sluaju uinak
diverzfikacije je maksimalan. Ako je (RA, RB) 0 tada je mogue
kreirati portfolio ija je standardna devijacija manja od standardne
devijacije bilo kojeg od pojedinanih vrijednosnih papira.
Za tri krive linije koje predstavljaju set moguih portfolija kod
ulaganja u dionicu A i B, kada je korelacijski koeficijent neka od
vrijednosti izmeu -1 i 1, efikasna su portfolija izmeu taaka D i B,
E i B, te F i B. Neefikasna su portfolija izmeu taaka A i D, A i E,
te A i F. Dakle, efikasna linija se protee od portfolija sa
minimalnim rizikom (standardnom devijacijom) do portfolija sa
maksimalnim oekivanim prinosom.
Diverzifikacija rizika se postie uspjenim kombiniranjem
vrijednosnih papira. Uspjeno kombiniranje vrijednosnih papira se
postie tako to se odabiru vrijednosni papiri koji su svaki sa
svakim slabo korelirani, odnosno iji se prinosi kreu inverzno.
Brojne studije su pokazale da je velika poetna korist
diverzifikacije, te da je 90% od maksimalne koristi od
diverzificiranja postignuto kod portfolija koja broje ve od 12 do
18 dionica. Istraivanja pokazuju da poveavanjem broja dionica u
portfoliju, pa dodajui ak i nasumice izabrane dionice, dolazi do
smanjenja standardne devijacije portfolija. Zato se diverzifikacija
prikazana na slici naziva jo i sluajnom diverzifikacijom kako ju je
Sharpe nazvao. Okvirno govorei, jednako ponderisan portfolio sa 30
ili vie sluajno izabranih dionica e imati relativno mali
nesistematski rizik. Njegov ukupni rizik e biti samo malo vei nego
trini rizik, te je ovakav portfolio dobro diverzificiran.
Slika ilustruje kako diverzifikacija rezultira smanjenjem
specifinog rizika i uprosjeenjem trinog rizika. Nivo sistematskog
rizika mogue je dodatno reducirati jedino internacionalnom
diverzifikacijom.
Rizik koji se zadrava i nakon ekstenzivne diverzifikacije se
zove sistematski rizik, neizbjeivi rizik, tj. rizik vezan za trite
u cjelini, kao to su npr. inflacija, promjene u poreznoj politici,
ogranienja kretanja kapitala, politiki rizik i sl.
Nasuprot tome, rizik koji se uspjeno otklanja diverzifikacijom
je nesistematski rizik, tj. izbjeivi rizik, rizik vezan za
konkretnu kompaniju. Uinci diverzifikacije se dodatno poboljavaju
meunarodnom diverzifikacijom jer su poslovni ciklusi pojedinanih
zemalja rijetko savreno pozitivno korelirani, a u nekim periodima
su i inverzni.
Beta se posmatra kao standardizirana mjera sistematskog rizika,
iz razloga to stavlja u odnos kovarijansu bilo kojeg vrijednosnog
papira u odnosu na trini portfolio sa varijansom trinog portfolija.
Kao rezultat, trinog portfolija iznosi 1. Stoga, ako neki
vrijednosni papir ima veu od 1, to znai da ima vei normaliziran
sistematski rizik nego to ga ima trite, tj. kree se vie volatilno
nego cjelokupni trini portfolio. Takav vrijednosni papir opisujemo
kao agresivan. Ako je nekog vrijednosnog papira manja od 1, tada
kaemo da se radi o defanzivnom vrijednosnom papiru iji su prinosi
manje volatilni nego trite u cjelini.
16. SECURITY MARKET LINE (SML)Stope prinosa i smjer trinih
vrijednosnih papira
Glavni rizik koji je povezan sa dionicama jeste sistemski rizik.
to je beta dionice vea, to je vei odnosni rizik i prinos te
dionice. Ako je sistemski rizik diverzificiran, stopa prinosa za
dionicu jeste:
j = Rf + (m Rf) j
Rf bezrizina stopa;m oekivani prinos za trini portfolijj beta
koeficijent za dionicu
Stopa prinosa za dionicu jednaka je trinom prinosu za bezrizinu
investiciju plus premija za rizik. Premija za rizik je funkcija
oekivanog trinog prinosa minus bezrizina stopa, koja predstavlja
premiju za rizik za tipinu dionicu na tritu i beta
koeficijenta.
Smjer trinih vrijednosnih papira
j = Rf + (m Rf) jJednaina opisuje vezu izmeu oekivanog prinosa
pojedinih vrijednosnih papira i sistemskog rizika, mjerena betom.
Ta linearna veza poznata je kao smjer trinih vrijednosnih papira
(SML).U trinoj ravnotei svi vrijednosni papiri moraju leati na SML
pravcu. To znai da svi vrijednosni papiri trebaju biti vrednovani
na nain da procijenjene stope prinosa, tj. anticipirane stope
prinosa za period dranja, budu konzistentne sa nivoom sistemskog
rizika. Razlika izmeu ove procijenjene stope prinosa i fer stope
prinosa, naziva se alfom vrijednosnog papira.
Ako neka dionica, npr. dionica Y, lei iznad SML pravca, tj. ako
je njen oekivani prinos vei od onog koji korespondira beti tog
vrijednosnog papira, tada kaemo da je ta dionica podcijenjena, a
njena alfa ima pozitivnu vrijednost. Potranja za ovim dionicama bi
porasla, to bi dovelo do rasta njihovih cijena i pada oekivanih
prinosa, sve dok se dionica ne vrati u ravnoteu (na SML
pravac).
Ako se dionica nalazi ispod SML pravca, npr. dionica X, tada
kaemo da je dionica precijenjena, a njena alfa je negativna. Ovakvu
dionicu investitori izbjegavaju; njena cijena pada, a prinosi rastu
sve do uspostavljanja ponovne ravnotee. U trinoj ravnotei alfa
vrijednosnog papira je jednaka nuli. Investitori na efikasnom tritu
bi prodavali kratko dionicu X i kupovali dionicu Y, te bi arbitraa
na taj nain dovela obje dionice nazad u ravnoteu.
Dobivanje informacija za modelAko se prolost smatra dobrim
surogatom za budunost, historijski se podaci za dodatni prinos za
dionicu i trite mogu upotrijebiti za izraunavanje bete. Te bete se
obino temelje na sedminim ili mjesenim prinosima za prethodne tri
do pet godina. Prednost je takve informacije dobivanje historijske
bete za dionicu bez raunanja. Ako je mogue da se historijski
sistemski rizik dionice povea u budunosti, historijska se beta moe
upotrijebiti kao procjena oekivanog beta koeficijenta. Osim bete,
veliine koje se upotrebljavaju za trini prinos i za bezrizinu stopu
moraju biti najbolje mogue procjene budunosti.Prolost moe ali i ne
mora biti dobar surogat. Ako prolost predstavlja razdoblje
relativne stabilnost privrede, a u budunosti se oekuje jaa
inflacija, prosjeci historijskih trinih prinosa i historijskih
bezrizinih stopa bili bi pristrana i slaba procjena budunosti.
Procjena je bezrizine stope lagana, jednostavno se pogleda
kolika je tekua stopa prinosa za odgovarajue trezorske vrijednosne
papire. Procjena je trinog prinosa tea, meutim, i ovdje su dostupne
procjene koje mogu biti ope procjene analitiara vrijednosnih
papira, ekonomista i drugih koji redovno predviaju takve
prinose.
Upotreba premije na rizik
Viak prinosa na trini portfolij (iznad bezrizine stope) poznat
je kai premija za trini rizik. Umjesto direktne procjene prinosa na
trini portfolij, jednostavno se moe dodati premija za rizik na
tekuu bezrizinu stopu. Vano je da se u jednaini j = Rf + (m Rf) j
upotrebljavaju tekue trine procjene za oekivani trini prinos na
obine dionice i za bezrizinu stopu.
17. STAVOVI INVESTITORA PREMA RIZIKUEkvivalent sigurnosti (CE)
gotovinski iznos koji bi netko za sigurnost zahtjevao u odreenom
vremenskom trenutku koji bi ga uinio indiferentnim izmeu sigurnog
iznosa i oekivanog iznosa uz rizik u istom vremenskom trenutku.
Veza izmeu ekvivalenta sigurnosti za pojedinca i oekivane novane
vrijednosti rizine investicije (ili prilike), moemo upotrijebiti za
definisanje njihova stave prema riziku. Openito, ako je: Ekvivalent
sigurnosti < oekivane vrijednosti, postoji nesklonost prema
riziku; Ekvivalent sigurnosti = oekivanoj vrijednosti, postoji
neutralnost prema riziku; Ekvivalent sigurnosti > oekivane
vrijednosti, postoji sklonost prema riziku.
Veina investitora je nesklona prema riziku. To pokazuje da
rizinije investicije moraju ponuditi vee oekivane prinose od manje
rizinih investicija da bi ljudi u njih ulagali. Da biste imali
manji rizik, morate prihvatiti one investicije koje imaju manje
oekivane prinose. Cjelokupan rizik investiranja nije bitan, bitan
je rizik na dionice, tj. sistemski rizik koji se ne moe izbjei i za
koji investitori mogu oekivati naknadu, ali ne i neku dodatnu
nagradu od strane trita.
18. POKAZATELJI PROFITABILNOSTIPostoje dvije vrste odnosa
profitabilnosti oni koji pokazuju profitabilnost u odnosu na
prihode od prodaje i oni koji pokazuju profitabilnost u odnosu na
investicije. Zajedno, ti odnosi pokazuju ukupnu uinkovitost
poslovanja preduzea. Odnosi profitabilnosti odnosi koji povezuju
profite s prihodima od prodaje i investicijama.Profitabilnost u
odnosu na prihode od prodaje
Bruto profitna maraBruto profitna mara je jednostavan
koeficijent i govori koliko je procentualno uee bruto profita koji
kompanija ostvaruje u ukupnom prihodu od prodatih roba ili usluga
kompanije, odnosno: Ostvareni bruto profit - podatak koji pokazuje
koliko efikasno kompanija upravlja sirovinama, radnom snagom i
fiksnim sredstvima u cilju stvaranja profita.
Neto profitna maraOvaj koeficijent je ustvari dalje unapreenje
bruto profitne mare, jer uzima u obzir i djelovanje poreza na
profit:
Neto profitna mara pokazuje koliki procenat svake zaraene novane
jedinice ostaje kompaniji nakon odbitaka svih trokova.
Profitabilnost u odnosu na investiciju
Povrat (prinos) na imovinu Prvi sloeniji pokazatelj
profitabilnosti kompanije je prinos na imovinu. Ovaj pokazatelj
dovodi u odnos neto profit kompanije sa ukupnom imovinom koju
kompanija posjeduje. Rezultat bi trebao otkriti kako menadment
koristi imovinu za stvaranje prihoda. Kao i prethodni, i ovaj
pokazatelj ima praktinu vrijednost jedino u uporedbi sa drugim
kompanijama unutar grane, odnosno ukoliko se prati njegovo kretanje
u odreenom vremenskom periodu. Pojedini autori u analizi
profitabilnosti kompanije umjesto ROA koriste pokazatelj ROI -
prinos na investiciju, ali zadravaju istu metodologiju
izraunavanja, tj. u nazivniku koriste ukupnu imovinu. Kod tumaenja
ostvarenih rezultata kompanije pod pojmom profitna mara misli se na
neto profitnu maru. To implicira nastanak problema nepotpunog
obuhvata ukupnog pojma profitne mare. Strukturnom analizom bilansa
uspjeha mogu se formirati etiri nivoa profitne mare: mara bruto
profita, mara operativnog profita, mara profita prije poreza i neto
profitna mara.
Povrat na kapital Finansijski koeficijent koji u najveoj mjeri
zanima dioniare svake kompanije je koeficijent povrata na kapital.
Izraunom ROE se dolazi do orijentira kolika se dividenda moe
oekivati. Koeficijent povrata na kapital se dobija jednostavno
stavljanjem u relaciju neto profita sa dionikim kapitalom:
Zarada po dionici Ipak, dva najvanija pokazatelja poslovanja
kompanije koje dioniari prate su koeficijent zarade po dionici
(EPS) i omjer trine cijene i zarade po dionici. Negativan rezultat
dobija se stavljanjem u odnos gubitka i dionikog kapitala. Pod
zaradom dostupnom vlasnicima obinih dionica podrazumijeva se neto
profit kompanije nakon plaenog poreza i dividende na prioritetne
dionice. Jedan dio profita (ili kompletan iznos) se zadrava i
reinvestira unutar kompanije. Odluku o reinvestiranju profita (kao
i o podjeli dividende), donose vlasnici obinih dionica. Motiv za
zadravanje profita unutar kompanije je oekivanje da e nove
investicije uveati vrijednost kompanije, doprinijeti njenoj
afirmaciji na tritu, te tako podii vrijednost dionica koje oni
posjeduju. EPS pokazuje broj os
Omjer cijene i zarade (P/E)Ovaj pokazatelj u omjer stavlja trinu
cijenu dionice i zaradu po dionici. Rezultat se moe posmatrati na
dva naina dobijeni broj predstavlja novani iznos koji se kroz trinu
cijenu plaa za svaku novanu jedinicu zarade, te tako predstavlja i
broj godina koji je potreban da se, kroz zaradu po dionici (ne
vodei rauna o vremenskoj vrijednosti novca), vrati investicija u
dionicu.
Ovaj pokazatelj je vrlo jednostavno izraunati i tumaiti, mnogi
investitori se oslanjaju iskljuivo na njega. Vrednovanje kompanije
kroz samo jedan pokazatelj, pa i kroz jednu grupu pokazatelja
nikako ne moe dati cjelovitu predstavu o njenoj vrijednosti.
19. POKAZATELJI LIKVIDNOSTI I ZADUENOSTI
Pokazatelji zaduenosti
Pokrivenost kamate profitom
Sposobnost servisiranja dugova koje kompanija ima sagledava se
iz koeficijenta pokria kamate zaradom:
Znaaj ovog pokazatelja ogleda se u injenici da obaveza plaanja
prispjelih kamata ima prednost prije svake distribucije profita
dioniarima kompanije, ali jo vie u tome da je ova obaveza
nepromjenjiva i da se ne moe izbjei bez tekih posljedica po
kompaniju.
Pokazatelj pokrivenosti kamate zaradom ili odnos pokria kamata,
u zavisnosti od njegove formulacije, zahtijeva formiranje iznosa
dobiti prije kamate i poreza.
Tekoe kod izrauna mogu se pojaviti zbog razliite metodologije
sastavljanja i prikazivanja finansijskih izvjetaja (bilansa
uspjeha).
Omjer dugaObaveze za kamate su samo dio dunike obaveze koju
kompanija ima po iskoritenim kreditima. Drugi dio je glavnica
kredita. Koeficijent koji pokazuje ukupno stanje zaduenosti
kompanije je omjer duga, koji se dobija stavljanjem u odnos ukupnih
obaveza sa ukupnom aktivom (imovinom) kompanije:
Ovaj omjer daje vanu informaciju o solventnosti kompanije jer
pokazuje procenat u kojem je aktiva finansirana dunikim izvorima.
Vei omjer pokazuje znaajniju upotrebu duga i posljedino, vei
finansijski rizik i potencijalne probleme, ukoliko kompanija ne
ostvari povrat iznad troka kapitala. Premda se iz omjera duga nemoe
sagledati ronost sredstava i izvora finansiranja (da li su stalna
sredstva finansirana dugoronim izvorima), ipak je njegova
upotrebljivost velika.
Koeficijent dug/kapitalKao to je poznato, izvori finansiranja
kompanije mogu biti unutranji (kapital) i vanjski (zaduenje).
Koritenje vanjskih izvora je za kompaniju korisno do nivoa dok su
vanjski izvori jeftiniji od kapitala. Zato se ovakav nain
finansiranja naziva finansijskom polugom. Koeficijent
dug/kapitalpokazuje stepen koritenja finansijske poluge:
Ne postoji univerzalno pravilo koliki omjer duga i kapitala
kompanija treba odravati u svom finansiranju. Finansiranje
kompanije, pa tako i ovaj koeficijent ovisi od privredne grane u
kojoj kompanija posluje, trenutnog stanja u okruenju, kao i
investicijske strategije koju je kompanija zauzela. Pokazatelj
Debt/Equity je potpuno iskoristiv jedino u uporedbi sa
pokazateljima drugih kompanija u istoj privrednoj grani.
Pokazatelji likvidnostiUkoliko se tekuim sredstvima kompanije ne
upravlja dovoljno kvalitetno, u nesretnom spletu okolnosti moe se
desiti da kompanija koja se juer inila stabilnom po svim do sada
pomenutim finansijskim pokazateljima jednostavno bankrotira. Svaki
investitor mora dio svoje panje obratiti na pokazatelje
likvidnosti, od kojih su najinteresantniji tekui omjer i acid
test.
Tekui omjerTekui omjer pokazuje sposobnost kompanije da izmiri
svoje kratkorone obaveze. U ovom pokazatelju u odnos se stavljaju
tekua aktiva i tekue obaveze:
Kao i drugi finansijski pokazatelji i tekui omjer se mora
posmatrati u odnosu na druge kompanije unutar iste privredne grane
i ne postoji univerzalno primjenjiva vrijednost. Ipak, smatra se da
kada ovaj pokazatelj ima vrijednost manju od 2, kompanija moe u
skoroj budunosti imati ozbiljne probleme sa likvidnou.
Acid-testKompanije ne mogu raunati da svoje tekue obaveze mogu
pokrivati zalihama, tako da ih moraju iskljuiti i iz izrauna
koeficijenta:
Primjenjivost acid testa ovisi od veliine prosjenih zaliha, ali
njegova vrijednost ne bi trebala biti nia od 1.
20. POKAZATELJI AKTIVNOSTI
Pokazatelji aktivnosti vezani su za ocjenu poslovanja kompanija
ija je djelatnost dominantno proizvodno-prodajna. Ovim
pokazateljima se mjeri efikasnost upravljanja kljunim aspektima
aktivnosti ovakvih kompanija potraivanjima, zalihama i imovinom.
Najinteresantniji opi pokazatelji aktivnosti su koeficijenti obrta,
brojevi koji govore u koliko ciklusa u toku jedne poslovne godine
se obrne pojedina stavka imovine ili imovina u cjelini.
Obrt zalihaOvaj pokazatelj dovodi u relaciju troak prodatih
proizvoda kompanije i vrijednost zaliha, te pokazuje koliko puta u
toku godine kompanija obrne svoje zalihe.
Nizak rezultat obino znai lo menadment zalihama, previsok nivo
zaliha,zastarjele ili neupotrebljive zalihe.
Moe se jo izraunati i koeficijent obrta zaliha u danima. To je
prosjean broj dana koji je potreban da se zalihe pretvore u
potraivanja preko prodaje.
Obrt potraivanjaOvaj pokazatelj u omjer stavlja prihod od
prodaje i vrijednost potraivanja.
Visok koeficijent obrta potraivanja svjedoi o dvije mogunosti
efikasnom sistemu naplate potraivanja, ali i o mogue prekratkim
rokovima kreditiranja koji se daju kupcima. Odravanje visokog nivoa
potraivanja prouzrokuje oportunitetne trokove. Prekratki rokovi
kreditiranja mogu prouzrokovati gubitak kupaca.Ovaj pokazatelj
direktno ukazuje na rokove kreditiranja, tj. politiku kreditiranja
preduzea.
Obrt dugotrajne imovineKoeficijent obrta dugotrajne imovine
govori o tome koliko je menadment kompanije sposoban iskoristiti
dugotrajnu imovinu, obino opremu, u kreiranju finansijskog
rezultata. Koeficijent u omjer postavlja prihod od prodaje i
angaovana stalna sredstva.
Vii koeficijent, bez ogranienja, svjedoi o efikasnijem koritenju
stalnih sredstava, dok nizak koeficijent moe biti rezultat
razliitih okolnosti problema u prodaji, loe situacije na tritu,
nedovoljno iskoritene opreme, precijenjene opreme i sl.
21. POKAZATELJI IZ BILANSA USPJEHA I BILANSA STANJAFinansijska
analiza ukljuuje upotrebu razliitih finansijskih izvjetaja. Ti
izvjetaji obavljaju nekoliko funkcija.
Bilans stanja sumira imovinu, obaveza i vlasniku glavnicu
preduzea u odreenom vremenskom trenutku, obino na kraju godine ili
tromjeseja.
Aktivu ine stalna i tekua sredstva. Novac i novani ekvivalenti
su najlikvidniji dijelovi imovine. to je imovina dalje od novca,
ona je manje likvidna. Potraivanja od kupaca nalaze se po
likvidnosti jedan korak iza, dok su zalihe dva koraka iza novca.
Potraivanja su od kupaca njihova dugovanja koja bi se trebala
pretvoriti u novac u datom roku plaanja, obino 30 do 60 dana.
Zalihe se rabe u proizvodnji proizvoda. Prije konverzije
potraivanja u novac, proizvod se prodaje, a dotino potraivanje
nastaje. Fiksna imovina, dugorone investicije i ostala dugorona
imovina je najmanje likvidna, ona se pojavljuje posljednja.
Drugi dio bilansa stanja, odnosi si se na pasivu, tj. obaveze i
dioniki glavnicu kompanije. Stavke su poredane prema prioritetima
dospjea. Sve se tekue obaveze moraju platiti u roku od jedne
godine, dok se dugoroni dugovi plaaju due od jedne godine. Dionika
glavnica e se isplatiti samo kroz redovne novane dividende i moda
konanim likvidacijskim dividendama. Dionika glavnica razlika izmeu
ukupne imovine i ukupnih obaveza. Alternativno, knjigovodstvena
vrijednost obinih dionica kompanije (al pari) plus premija na
uplaeni kapital i zadrana dobit. Zadranu dobit ine svi akumulirani
profiti od osnivanja kompanije, a nakon odbitka dividendi, dakle,
dobit koja je zadrana ili reinvestirana u preduezee.
Ljudi obino kau da kompanija isplauje dividende iz zadrane
dobiti, to je pogreno. Kompanija isplauje dividend iz gotovine, dok
se na raunu zadrane dobiti knjii odgovarajue smanjenje. Zadrana
dobit nije skup gotovine, ve raunovodstvena stavka koja slui za
opis jednog od izvora finansiranja imovine preduzea.
Bilans uspjeha, prikazuje prihode i rashode preduzea tokom
odreenog vremenskog razdoblja, obino opet za jednu godinu ili
tromjeseje.
Troak prodatih proizvoda stvarno je troak proizvedenih proizvoda
koji su prodati tokom razdoblja. Ovdje su ukljueni trokovi
sirovina, trokovi rada koji su povezani s proizvodnjom i opi
trokovi proizvodnje koji su povezani s prodatim proizvodima.
Rashodi od prodaje, opi i administrativni rashodi kao i rashodi
od kamata prikazani su odvojeno od trokova, prodatih proizvoda zato
jer se oni posmatraju kao rashodi razdoblja, a ne kao trokovi
proizvodnje. Za proizvodno preduzee, troak amortizacije se smatra
komponentom troka proizvedenih dobara, te tako postaje dio troka
prodatih proizvoda. Za trgovako preduzee, amortizacija se daje
odvojeno kao i ostali rashodi razdoblja ispod iznosa bruto profita.
Izvjetaji o zadranoj dobiti dividende se oduzimaju od dobiti nakon
oporezivanja kako bi se dobio porast zaduene dobiti.
22. LIKVIDNOST I SOLVENTNOST FIRME
Odnosi likvidnosti upotrebljavaju se za mjerenje sposobnosti
preduzea da podmiri svoje kratkorone obaveze. Oni uporeuju
kratkorone obaveze s kratkoronim izvorima dostupnim za podmirenje
tih obaveza.
Pokazatelji likvidnosti obuhvataju:1) Pokazatelje utemeljene na
osnosu tekue aktive i tekue pasive: TEKUA LIKVIDNOST predstavlja
odnos izmeu tekue aktive i tekue pasive i pokazuje sposobnost
preduzea da pokrije svoje tekue obaveze svojom tekuom imovinom.
Poeljan odnos izmeu tekuih sredstava i tekuih obaveza je 2:1, tzv.
Pravilo palca. Teoretski, to je vei tekui odnos, preduzee ima veu
sposobnost platiti svoje obaveze. RADNO RASPOLOIVI KAPITAL
predstavlja razliku izmeu tekue aktive i tekue pasive. Drugim
rijeima, daje informaciju o kapitalu koji stoji na raspolaganju za
podmirenje tekuih obaveza i neoekivanih novanih izdataka. UBRZANA
LIKVIDNOST predstavlja razliku izmeu tekue imovine i zaliha
podijeljene tekuim obavezama. Pokazuje sposobnost preduzea da
podmiri svoje tekue obaveze svojom najlikvidnijom imovinom. Ovaj
odnos daje bolju mjeru likvidnosti nego tekui odnos. Poeljnim se
smatra odnos 1:1.
2) Pokazatelje utemeljene na mogunosti pretvaranja tekue aktive
u novac: BROJ OBRTA ZALIHA - predstavlja odnos trokova za prodane
zalihe i prosjenog stanja zaliha. Pokazuje koliko se puta prosjena
vrijednost zaliha pretvori u potraivanja od kupaca u toku jedne
poslovne godine. PROSJENO VRIJEME NAPLATE POTRAIVANJA OD KUPACA -
predstavlja odnos izmeu potraivanja od kupaca i ukupno naplaenih
potraivanja podjeljenih sa 365. Daje informaciju kada e potraivanja
od kupaca stvarno biti naplaena.
Solventnost je sposobnost preduzea da u roku podmiri svoje
dugorone obaveze. U dugom roku, preduzea koja odravaju planiranu
likvidnost ne bi trebala imati veih problema sa solventnou. U
kratkom roku, likvidnost i solventnost ne moraju biti meusobno
usklaene, jer nelikvidno preduzee moe biti u kratkom roku
solventno, i obrnuto.
Opti obrazac za izravanje stepena solventnosti preduzea je
slijedei: S O
S - raspoloiva novana sredstva na odreeni dan (novana sredstva
na odreeni dan uveana za sve novane prilive tog dana )O - ukupno
dospjele obaveze tog dana
Na osnovu spomenute formule, moe se definisati:Optimalna
solventnost - raspoloiva novana sredstva kojima preduzee uspjeva
podmiriti svoje dospjele obaveze, uz ostatak rezerve solventnosti
za neoekivane obaveze.Pretjerana solventnost - raspoloiva novana
sredstva znatno premauju njegove dospjele obaveze, dakle
ekonominost i rentabilnost preduzea su narueni.Granina solventnost
- rasploiva novana sredstva su jednaka dospjelim
obavezamaPrivremenu insolventnost - preduzee nema dovoljno
raspoloivih novanih sredstava da podmiri svoje dospjele
obaveze.Trajna insolventnost prduzea - situacija u kojoj se nad
preduzeem provodi steaj, odnosno likvidacija.
23. IZVEDENICE
FORVARD (FORWARD) moe se definisati kao terminski ugovor izmeu
dva subjekta, kupca i prodavca o kupovini (prodaji) odreene aktive
(robe), gdje e se isporuka te aktive (robe) i njeno konano plaanje
izvriti u budunosti, po unaprijed utvrenoj cijeni.
FJUERS (FUTURES) je po svojoj sutini slian forvard ugovoru, te
se moe rei da je fjuers ugovor specifina poslovna transakcija
terminskog karaktera. Za razliku od fovrarda, fjuers ugovori se
temelje na standardizovanom ugovoru i omoguavaju uee tree strane.
Fjuers ugovor standardizira kvalitet i kvantitet to korisnicima
znatno oteava pronalaanje adekvatnog ugovora. Ipak, za fjuers trita
se moe rei da su likvidnija i efikasnija u odnosu na trita forvard
ugovora.
OPCIJE (OPTION) predstavljaju pravo a ne obavezu kupovine
(prodaje) neke vezane imovine po ugovorenoj cijeni. Drugim rijeima,
opcije su vrijednosni papir koji vlasniku daje pravo bilo da kupi
(call opcija), bilo da proda (put opcija) vezanu imovinu na tano
odreeni dan u budunosti po tano odreenoj cijeni. Opcije su
fleksibilnije i superiornije u odnosu na forvard i fjuers ugovore.
Opcije se smatraju najuspjenijim instrumentom savremenih
finansija.
SVOP (SWAP) predstavlja sporazum kojim se ugovorene strane
obavezuju na zamjenu bilo fiksne kamate za fluktuirajuu i/ili
zamjenu jedne valute za drugu valutu po ugovorenom kursu i na tano
utvreni datum.
VARANTI (WARANTS) predstavljaju pisane punomoi kojima se
njihovim vlasnicima daje tokom odreenog vremena pravo na kupovinu
obinih dionica emitenta po cijeni utvrenoj u varantu. Izdaju se
najee pridrueni uz emisiju obveznica i preferencijalnih dionica
iako ih dioniko drutvo moe uruiti svim svojim finansijerima
naknadno.KONVERTIBILNE VRIJEDNOSNICE su vrijednosni papiri koji
njihovim vlasnicima pruaju mogunost da ih izmjene (konvertiraju) za
druge vrijednosne papire njihova emitenata tokom odreenog vremena i
po unaprijed utvrenim uslovima. Rije je o obveznicama i
preferencijalnim dionicama koje nose opciju njihovim vlasnicima na
konverziju, po pravilu u obine dionice njihova emitenta zbog ega se
esto koriste kao zaslaivai emisije dionica.
24. STRATEGIJE S OPCIJAMA
OPCIJE (OPTION) predstavljaju pravo a ne obavezu kupovine
(prodaje) neke vezane imovine po ugovorenoj cijeni. Drugim rijeima,
opcije su vrijednosni papir koji vlasniku daje pravo bilo da kupi
(call opcija), bilo da proda (put opcija) vezanu imovinu na tano
odreeni dan u budunosti po tano odreenoj cijeni.
Opcija moe biti u novcu, izvan novca i pri novcu.
Opcija je u novcu ako je spot cijena vezane imovine povoljna u
odnosu na cijenu izvrenja, tj. ako kupac opcije zarauje njenim
izvrenjem. Za call opciju to znai da trenutna trina cijena, spot
cijena vezane imovine treba biti vea od cijene izvrenja SC > CI
Za put opcija u novcu onda kada je trenutna trina cijena, spot
cijena manja od cijene izvrenja SC < CI
Opcija je izvan novca ako je cijena vezane imovine nepovoljna u
odnosu na cijenu izvrenja, tj. ako bi kupac opcije gubio
izvravanjem opcije. Za call opciju kaemo da je izvan novca onda
kada je spot cijena manja od cijene izvrenja SC < CI Za put
opciju kaemo da je izvan novca onda kada je spot cijena vea od
cijene izvrenja SC > CI
Opcija je pri novcu ako je cijena vezane imovine jednaka cijeni
izvrenja. I call i put opcija su pri novcu onda kada je SC = CI,
tj. ako je cijena izvrenja jednaka spot cijeni vezane
imovine.Opcija je pokrivena kada njen sastavlja posjeduje vezanu
imovinu za koju je sastavio opciju, odnosno kada ima otvorenu
korespondirajuu poziciju suprotnu onoj zauzetoj u opciji prema
vezanoj imovini. Put opcija je pokrivena kada sastavlja ima kratku
poziciju u vezanoj imovini. Call opcija je pokrivena kada sastavlja
ima vezanu imovinu u posjedu.
Opcija je nepokrivena kada sastavlja opcije nema vezanu imovinu
(call opcija) odnosno kada nema otvorenu korespondirajuu poziciju
suprotnu onoj zauzetoj u opciji prema vezanoj imovini (put opcija).
Nepokrivene opcije su rizinije od pokrivenih.Opcijama se zauzimaju
duga i kratka investicijska pozicija prema u njima vezanoj imovini.
Kupovina call opcije na dionice se javlja kao alternativa kupovini
dionice i njenom dranju zbog oekivanog rasta cijene dionice.
Kupovina put opcije na dionice se javlja kao alternativna
strategija kratkoj prodaji dionice, tj. prodaji dionice koju
nemamo, oekujui da e njena cijena pasti i da emo zaraditi tako to
emo kasnije kupiti dionicu po nioj cijeni od cijene po kojoj smo je
prodali.
25. UPRAVLJANJE OBRTNIM KAPITALOM (pojam i problemi)
Razlikujemo dva pojma obrtnog kapitala: NETO OBRTNI KAPITAL -
pod ovim pojmom podrazumijeva se tekua imovina minus tekue obaveze,
i jedan je od pokazatelja razmjera do kojeg je kompanija zatiena od
problema nelikvidnosti. BRUTO OBRTNI KAPITAL pod ovim pojmom
podrazumijeva se samo tekua imovina.
PROBLEMI OBRTNOG KAPITALAOptimalna koliina (ili razina) tekue
imovine
Prilikom odreivanja odgovarajue koliine ili razine tekue imovine
menadment mora razmisliti o razmjeni izmeu profitabilnosti i
rizika.
Pretpostavimo tri razliite alternative o politici tekue imovine.
Na poetku, kako bi se odrala vea proizvodnja, potrebno je poveati
investiranje u tekuu imovine. Meutim, takav odnos nije linearan,
tekua imovina se poveava opadajuom stopom u odnosu na proizvodnju.
Taj odnos se temelji na spoznaji da je potrebno vee proporcionalno
ulaganje u tekuu imovinu kad se proizvede samo nekoliko jedinica
proizvoda negoli kasnije, kad preduzee moe efikasnije koristiti
tekuu imovinu.
Na osnovu priloenog grafikona, moemo zakljuiti da je politika A
najlikvidnija od sve tri alternative. Politika A omoguava veu tekuu
imovinu nego bilo koja druga politika. Naime, to je vea razina
tekue imovine, vea je likvidnost preuzea, kad je sve ostalo
jednako. Politika C je najmanje likvidna i moe biti oznaena kao
agresivna. Ona priziva nisku razinu novca i utrivih vrijednosnih
papira, potraivanja, te zaliha. Ono to je neminovno jeste to da je
za svaku razinu proizvodnje potrebna minimalna razina tekue imovine
da bi se preduzee provuklo.
Ukoliko se osvrnemo na kretanje od politike A prema politici C,
to kretanje e rezultirati drugim efektima osim poveane
profitabilnosti. Smanjenje novca umanjuje sposobnost preduzea da
ispunjava pristigle finansijske obaveze. Smanjenje potraivanja,
usvajanje strogih uvjeta kreditiranja i ee politike provoenja, moe
rezultirati gubitkom nekih kupaca i prodaje. Takoer, smanjenje
zaliha moe rezultirati izgubljenim prodajama zbog nedostatka
proizvoda. Oigledno, politka C je najrizinija politika obrtnog
kapitala. Ona je takoer politika koja naglaava profitabilnost nad
likvidnou.
Grafikon
U konanici, prikazana su dva najosnovnija naela u finansijama:1)
Profitabilnost se mijenja obratno proporcionalno s likvidnou,2)
Profitabilnost se kree zajedno sa rizikom tj. postoji
proprcionalnost izmeu rizika i prinosa.
26. FINANSIRANJE TEKUE IMOVINE
Nain finansiranja imovine nekog preduzea ukljuuje zamjenu rizika
i profitabilnosti. Za potrebe analize, pretpostavit emo da preduzee
ima utvrenu politiku prema kupovini, radu, porezima, i ostalim
trokovima.
U sluaju da preduzee usvoji pristup zatite finansiranju, svaka
bi nekretnina bila praena odgovarajuim finansijskim instrumentom
priblino istog dospijea. Tekua imovina bila bi finansirana
kratkoronim dugom; stalne komponente tekue imovine i sva fiksna
imovina bili bi finansirani dugoronim dugom ili kroz dionike uloge.
U sluaju da je dugoroni dug upotrebljen za finansiranje kratkoronih
potreba, preduzee bi plaalo kamate za sredstva i onda kada ih ne bi
trebalo koristiti.
Kratkorono nasuprot dugoronom finansiranju
Postavlja se pitanje: Kolika bi se granica sigurnosti morala
ugraditi u raspored dinamike dospijea da se osujete negativni
tokovi novca. Odgovor zavisi od usmjerenja menadmenta prema odnosu
izmeu rizika i profitabilnosti.
to je kratkoroniji raspored dinamike dospijea obaveza preduzea u
podmirenju dugova to je vei rizik da preduzee nee moi podmiriti ni
glavnicu ni kamate. U sluaju dueg roka dospijea, preduzee ima vie
vremena da otplati glavnicu i kamate, tako da je manje rizino
finansiranje tog preduzea, ako je sve ostalo jednako.
Kratkorone kamate variraju mnogo vie nego dugorone. Moe se
dogoditi da preduzee prisiljeno refinansirati svoj kratkoroni dug u
vrijeme rastuih kamata plati vee sveukupne kamate na kratkoroni dug
nego bi moralo po pvotnom predraunu dugoronih kamata. Dakle,
nepoznavanje kotanja buduih kratkoronih posudbi predstavlja rizik
za preduzee.Proporcionalnost rizika i trokovaRizik i profitabilnost
su obrnuto proporcionalnom odnosu. Naime, kratkorona dugovanja
uglavnom nose vei rizik nego dugorona dugovanja, ali i manji troak.
Da bi uvaio potrebnu granicu sigurnosti menadment moe odluiti o
dijelovima kratkoronog i dugorono finansiranja. Odluke menadmenta
odredit e onaj dio tekue imovine koji e biti finansiran kroz tekue
obaveze, te onaj koji e biti finansiran na dugoronoj osnovi. Ova
politika finansiranja preduzea naziva se konzervativna politika. to
je finansijska politika preduzea konzervativnija troak je vei.
Suprotno konzervativnoj politici je agresivna finansijska
politika koja podrazumjeva da je preduzee finansiralo di svoje
stalne tekue imovine iz kratkoronih dugovanja. Kao rezultat ono
mora refinansirati taj dug pri dopsijeu, ato ukljuuje elemente
rizika. to je finansiran vei dio potreba trajne tekue imovine
kratkoronim dugom, to je nain finansiranja kvalifisiran
agresivnijim.
27. UPRAVLJANJE GOTOVINOM
John M. Keynes predloio je tri razloga za dranje gotovine:
Transakcijski motiv (da bi se ispunila plaanja, kao to su kupovina,
plae, porezi, dividende i sl.) pekulativni motiv (da bi se
iskoristile privremene mogunosti zarade, kao to je neoekivani pad
cijene sirovina) Motiv promiljenog opreza (da bi se ostvarila
sigurnost kako ispunile neoekivane potrebe za gotovinom)
Upravljanje gotovinom podrazumijeva efikasno prikupljanje,
raspodjelu, te privremeno investiranje gotovine.
Proraun gotovine slui kao osnova za prognoze o gotovini i za
njenu kontrolu. Preduzee e imati koristi od ubrzanog primanja
gotovine i usporavanja isplate gotovine. Dakle, preduzee eli
ubrzati naplatu svojih potraivanja tako da to prije moe imati
koristi od novca. Isto tako, preduzee eli platiti svoje obaveze to
je kasnije mogue, a da se odri kreditni poloaj preduzea sa
dobavljaima, tako da moe maksimalno iskoristiti novac koji ve
ima.
Postoje razliite metode kojima bi se ubrzao proces naplate i
provodi se na jedan od sljedeih naina: brza priprema i slanje
rauna, ubrzana plaanja kupaca preduzeu, te skraivanje vremena za
uplate koje ostaju kao nenaplaena sredstva.
Jedan od naina ubrzavanja naplate potraivanja jeste ranije
izdavanje rauna kupcima koji imaju razliite navike plaanja. Za
takav postupak moe se iskoristiti kompjuterizovano izdavanje rauna.
Takoer, naplata potraivanja moe se ubrzati kroz upotrebu prethodno
odobrenog zaduenja i sistema zakljuanog pretinca.
Prethodno odobrena dugovanja podrazumijevaju zakljuenje ugovora
sa kupcem koji doputa da se automatski odbije dugovanje sa njegovog
rauna na odreeni datum, te prenesu sredstva sa kupeve banke na
banku preduzea. Zakljuani pretinac je pretinac koji preduzee ima u
banci za primanje novanih poiljki kupaca. Koncentracija gotovine se
provodi kako bi se poboljala kontrola priliva i odliva gotovine,
smanjila neaktivna stanja gotovine, i osiguralo efektivnije
investiranje.
Pored uzbrzavanja naplate potraivanja, jedan od ciljeva svake
kompanije jeste usporavanje isplate gotovine. Kombinacija brzin
naplata i sporih isplata rezultirat e uveanom dostupnosti gotovine.
Usporavanje isplate gotovine se provodi kroz bankovno odugovlaenje,
kontrolu isplata, udaljenu isplatu.
28. UPRAVLJANJE UTRIVIM VRIJEDNOSNIM PAPIRIMA
Preduzea pokuavaju odravati neku ciljanu razinu gotovine kako bi
zadovoljila svoje potrebe za stanjima transakcija i/ili
kompenzacija, ali nakon toga preduzea obino investiraju u
kratkorone utrive vrijednosne papire.Portfolio utrivih vrijednosnih
papira moemo posmatrati kroz njena tri sastavna dijela:1) Brzo
unovivi dio optimalno stanje utrivih vrijednosnih papira koje se
dre zbog moguih nedostataka na raunu gotovine preduzea.2) Dio koji
se moe kontrolisati utrivi vrijednosni papiri koji se dre da bi se
podmirili kontrolisani odlivi, poput poreza i dividendi.3) Slobodni
gotovinski dio slobodni vrijednosni papiri, tj. dostupni za jo
neodreene potrebe.
Najvanije varijable prilikom odabira utrivih vrijednosnih
papira: Sigurnost odnosi se na vjerovatnost povrata iste svote
novanih jedinica koja je originalno investirana. Utrivost
(likvidnost) predstavlja sposobnost prodaje znaajnog dijela
vrijednosnih papira u kratkom vremenu na sekundarnom tritu bez
posebnih odstupanja u cijeni. Prinos vezan je za kamatu i/ili
aprecijaciju glavnice koju daje vrijednosni papir. Neki vrijednosni
papire, posebno kratkoroni trezorski zapisi, ne donose kamatu.
Umjesto toga, oni se prodaju uz rabat, a vraaju za nominalnu
vrijednost. Dospijee odnosi se na vrijeme trajanja vrijednosnih
papira. U sutini, to je dui rok dospijea, to je vei prinos, ali i
vea izloenost riziku prinosa.
29. UPRAVLJANJE POTRAIVANJEM OD KUPACA
Potraivanje od kupaca svote novca koje nekom preduzeu duguju
kupci to su kupili robe ili usluge na kredit. Upravljanje
potraivanjem od kupaca obuhvata: politike davanja kredita i
naplate, i analiziranje kreditnog aplikanta.
POLITIKE KREDITIRANJA I NAPLATE sadre nekoliko odluka o:
Kvalitetu prihvaenih rauna, Duini kreditnog perioda, Veliini
gotovinskog popusta (ako postoji) za raniju uplatu, Nekim posebnim
uvjetima kao to su sezonska datiranja, i Razini trokova
naplate.Politike kreditiranja i naplate preduzea, zajedno
postupcima kreditiranja i naplate, odreuju jainu i kvalitetu
njezina poloaja preduzea. Optimalne politike naplate i kreditiranja
bi bile one za koje je granina dobit jednaka graninom troku. Da bi
preduzee maksimiziralo profit koji proizilazi iz spomenute
politike, preduzee bi ih trebalo mijenjati dok ne postigne
optimalno rjeenje. Ono e odrediti najbolju kombinaciju kreditnih
standarda, kreditnog razdoblja, politike govoinskog popusta,
posebnih uvjeta, i razine trokova naplate.
ANALIZIRANJE KREDITNOG APLIKANTA odnosi se na procjenu
vrijednosti kreditnog zahtjeva. Naime, analitiar za kreditiranje
iznalazi podatke o podnositelju zahtjeva, analizira te podatke kako
bi odredio njegovu kreditnu sposobnost, i donosi odluke o kreditu.
Odluka o kreditu odreuje treba li odobriti kredit i kolika bi
trebala biti maksimalna svota kredita ili kreditna linija. Kod prve
prodaje, prva odluka koju je trebalo donijeti bila da li poslati
robu i odobriti kredit.
Ako su mogue ponovne narudbe, kompanija e vjerovatno htjeti
odrediti postupke tako da ne mora potpuno ocjenjivati odobravanje
kredita svaki put kada stigne narudba. Jedan od naina odreivanja
postupka kreditna linija koja predstavlja maksimalnu dopustivu
granicu dugovanja kompaniji.
30. UPRAVLJANJE ZALIHAMA
Zalihe su te koje stvaraju vezu izmeu proizvodnje i prodaje
robe. One daju preduzeu fleksibilnost u nabavci, planiranju
proizvodnje, i podmiruju potranje kupaca. Naime, proizvodnja ne
mora biti direktno usmjerena prema prodaji. Velike zalihe
omoguavaju efikasno podmirenje potranje kupaca. Ako nekog proizvoda
trenutno nema na zalihi, sadanja bi kao i budua prodaja kupaca
mogla biti izgubljena. U vezi s tim, postoji poticaj za odravanje
svih vrsta zaliha.
S druge strane, neki od nedostataka dranja zalihe su ukupni
troak dranja zalihe, ukljuujui trokove uskladitenja i uvanja, te
potrebni prinos na kapital koji je vezan za zalihe. Dodatni
nedostatak je opasnost od zastarijevanja. Meutim, zbog veih
prednosti menadment je naklonjen uvanju veih zaliha. Pri procijeni
vrijednosti razine zaliha, menadment mora uravnoteiti koristi iz
utede proizvodnje, nabavke i marketinga nasuprot trokovima dranja
dodatnih zaliha.
Optimalna koliina narudbe za odreeni artikal iz zaliha ovisi o
prognoziranom koritenju tog artikla, trokovima nabavke i troku
dranja. U sutini, zalihe bi se trebale poveavati sve dok ostvarena
uteda prelazi ukupni troak dranja dodatnih zaliha. Kompanije esto
klasificiraju artikle na zalihi u skupine tako da osiguraju najee
provjeru najvanijih artikala. Jedan se takav pristup naziva ABC
metoda kontrole zaliha.
Ekonomska kolina narudbe (EOQ) vaan je pojam pri kupovini
sirovina te skladitenju gotovih proizvoda i prevoznih zaliha. EOQ
potvruje da optimalna kolina artikala na zalihi koje treba naruiti
jeste ona koliina to minimizira ukupni troak zaliha tokom odreenog
planiranog perioda. Taka narudbe nekog artikla jeste ona razina do
koje zalihe trebaju pasti kako bi signalizirale ponovno naruivanje
EOQ svote.U uslovima nesigurnosti, preduzee obino mora osigurati
sigurnosnu zalihu, zbog promjena u potranji i razdoblja narudbe.
Varirajui taku pri kojoj se daju narudbe, moe se varirati stvaranje
sigurnosne zalihe. Jedan od bitnih pojmova jeste JIT (Kontrola
zaliha tano na vrijeme) kojim se podrazumijeva da se zalihe sjeu i
ubaciju u proizvodnju upravo u vrijeme kada su potrebne
31. FAKTORING
Faktoring kao oblik finansiranja najprije se pojavio u SAD, a
potom se proirio i u Evropu. Danas predstavlja sve znaajniji oblik
finansiranja u domaem i meunarodnom prometu privrednih subjekata
razvijenih trinih ekonomija.
Faktoring je kupovina (prodaja) potraivanja gdje na osnovu
ugovora o faktoringu prodavac potraivanja nudi na otkup sva svoja
potraivanja nastala isporukom roba i usluga, dok se kupac
potraivanja (faktor preduzee) obavezuje sva ta potraivanja otkupiti
i u odreenom postotku odmah platiti.
Ovdje se radi o prvoj kupovini kojom potraivanja postaju
vlasnitvo faktor preduzea na koje prelazi obaveza voenja svih
knjigovodstvenih poslova i poslova naplate potraivanja
(fakturisanje, naplata). Na taj nain kupac proizvoda iliusluga
postaje dunik faktor preduzea, prema kojem izvrava odreene
(ogovorene) obaveze po osnovu otkupljenih potraivanja. Faktor
preduzee preuzima i irizik vezan za bonitet kupca proizvoda i
usluga.
Sutina faktoringa kao izvora finansiranja sastoji se, dakle, u
tome da prodavac potraivanja vrlo brzo moe dobiti i koristiti
novana sredstva koja mu stavlja na raspolaganje faktor preudzee.
Osim toga, faktor preduzee moe izvriti uplatu na raun faktoring
preduzea ak i prije izvrene isporuke robe kupcima, kako bi preudzee
moglo finansirati nabavku sirovina i materijala i vriti druga
finansijska plaanja. Ta plaanja bit e likvidirana kada preduzee
isporui robu kupcima.
Faktoring aranman je posebno pogodan oblik finansiranja za mala
i srednja preuzea u ekspaniziji, jer imaju, po pravilu, malo
vlastitog kapitala. S druge strane, u razvijenim trinim ekonomijama
faktoring se mnogo koristi kao ubrzane naplate potraivanja po
osnovu izvezene robe i izvrenih usluga na inostranom tritu, posebno
kada se radi o prostornim udaljenostima koje oteavaju poznavanje
inopartnera i njihovog finansijskog poloaja od strane domaih
privrednih subjekata.
1