Fizikalna medicina i rehabilitacija br1-2006...Komplikacije tijekom rehabilitacije starijih osoba s ozljedom kralježnične moždine Complications in rehabilitation of elderly spinal

Fizikalna i rehabilitacijska medicina

Izlazi dvaput godišnje / Published twice a year

Nakladnik / PublisherHrvatsko društvo za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu pri HLZ

Croatian Society For Physical and Rehabilitation Medicine

Croatian Medical Association

Adresa / Address:

Šubićeva 9, HR-10000 Zagreb, Hrvatska / Croatia

UTEMELJITELJ / FOUNDER (1984): Ivo JAJIĆ

UREDNIŠTVO / EDITORIAL BOARD:GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK / EDITOR-IN-CHIEF: Tomislav NEMČIĆ

UREDNIK / EDITOR: Simeon GRAZIOTAJNIK / SECRETARY: Frane GRUBIŠIĆ

LEKTORICA / LANGUAGE REVISION: Kata ZALOVIĆ - FIŠTER

ČLANOVI UREDNIŠTVA / MEMBERS: Đurđica Babić-Naglić, Žarko Bakran, Ivan Džidić, Marino Hanih, Goran Ivanišević, Mira Kadojić,

Ladislav Krapac, Ida Kovač, Dražen Massari, Saša Moslavac, Tatjana Nikolić, Katarina Sekelj-Kauzlarić, Nives Štiglić-Rogoznica, Tonko Vlak

SAVJET ČASOPISA / ADVISORY BOARD: Magda Bebek-Nadalin, Božidar Ćurković, Theodor Durrigl, Zlatko Domljan, Nadija Golja-Franulović,

Marija Graberski-Matasović, Ivo Jajić, Miroslav Jelić, Ante Luetić, Blanka Matanović, Ruža Sabol, Zmago Turk (Slovenija), Vera Vitulić (Australija), Veljko Matković (SAD), Rajka Jakaša-Sorić

(Kanada), Nicholas Christodoulou (Cipar)

Slog i prijelom / Typesetting:Zvonimir BARIŠIĆ

Tisak / Print:ARCA d.o.o., Nova Gradiška

Naklada / Circulation:500 primjeraka / copies

Uređenje završeno / Editing concluded:2006-07-28

Rukopisi se šalju na adresu glavnog urednika / Manuscript should be addressed to the Editor-in-Chief:Dr. Tomislav Nemčić, Klinička bolnica “Sestre Milisrdnice”, Zagreb, Vinogradska 29

Časopis je do 2004. godine izlazio pod nazivom Fizikalna medicina i rehabilitacija Formarly Fizikalna medicina i rehabilitacija

UDK 615.8 (497.1)(05)”540.6 ISSN 1846-1867

Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): IIIIII

SADRŽAJ / CONTENTS br. 1-2/2006

1 Uvodnik:

STRUČNI RADOVI / PROFESSIONAL PAPERS 3 Renata ČOP, Saša MOSLAVAC, Ivan DŽIDIĆ Komplikacije tijekom rehabilitacije starijih osoba s ozljedom kralježnične moždine Complications in rehabilitation of elderly spinal cord injury patients

9 Ivan DŽIDIĆ, Saša MOSLAVAC Osteoporoza nakon ozljede kralježnične moždine Osteoporosis after spinal cord injury

NOVOSTI IZ STRUČNE LITERATURE 17 Učinci 12-tjednog programa snaženja na snagu i funkcionalnost u žena s fibromialgijom

21 Uloga ultrazvuka u povećanju učinkovitosti izokinetičkih vježbi kod osteoartritisa koljena

25 Smanjenje mišićne snage i opsega pokreta vratne kralježnice kod bolesnika s reumatoidnim artritisom i atlantoaksijalnim poremećajima

PREDSTAVLJAMO VAM 29 Biokovka - specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju sa zdravstveno-turističkom ponudom na jugu Hrvatske

OSOBNE VIJESTI 33 Anita LEGOVIĆ Značenje rehabilitacije za ishod aloartroplastike koljena u reumatoidnom artritisu i osteoartritisu

RAD STRUČNOG DRUŠTVA 37 Iz rada Hrvatskoga društva za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu Hrvatskoga liječničkog zbora u 2005. godini

STRUČNI SKUPOVI 40 Izvanzglobni reumatizam i srodna stanja - novosti u dijagnostici i liječenju

41 Degenerativne bolesti vratne i slabinske kralješnice

NOVE KNJIGE 43 Izvanzglobni reumatizam i srodna stanja

OGLAŠIVAČI / ADVERTISEMENTS

UDK 615.8 (497.1)(05)”540.6 ISSN 1846-1867

Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): IVIV

UVODNIK

Poštovane kolegice i kolege, drage čitateljice i čitatelji! Koristim se prigodom da vam se obratim u prvom broju našeg i vašeg časopisa koji evo izlazi iz tiska nakon trogodišnje stanke. Naime, zbog organizacijskih problema i nedovoljnog broja prispjelih radova, časopis Fizikalna medicina i rehabilitacija prestao je izlaziti 2003. godine, uz iznimku broja u kojem su tiskani sažetci radova s Hrvatskoga kongresa fizikalne medicine i rehabilitacije. Osim toga, od 2002. godine nisu pristigle niti osobne vijesti, iako je nekoliko kolegica i kolega branilo magistarske radove i doktorske disertacije iz područja fizikalne medicine i rehabilitacije ili je habilitiralo. Zbog toga je na prijedlog tadašnjega glavnog i odgovornog urednika prim. dr. sc. Ladislava Krapca Skupština Hrvatskoga društva za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu 11.veljače 2005.godine donijela odluku o promjeni uredništva časopisa, koji se time vratio na “mjesto zločina”, odnosno u Kliniku za reumatologiju, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Kliničke bolnice “Sestre milosrdnice”, gdje je 1984. godine, zahvaljujući prof. dr. sc. Ivi Jajiću, i utemeljen. Možemo se samo nadati da će taj “pozitivan šok” uroditi plodom, tj. da će nam uskoro početi stizati sve veći broj stručno-znanstvenih radova, ali i vijesti o svim događajima za koje držite da su zanimljivi kolegama koji čitaju naš časopis.

S jedne strane, svjedoci smo starenja pučanstva što ima za posljedicu porast broja osoba s bolestima lokomotornog sustava i drugih bolesti koje su predmet našeg interesa, a s druge strane raste i sâm broj liječnika, specijalista-fizijatara. Sve su to preduvjeti za veće angažiranje liječnika u smislu bilo praćenja rezultata vlastitoga rutinskog rada ili osmišljavanja istraživanja čiji su rezultati vrijedni objavljivanja. A koje je bolje mjesto za objavljivanje rada iz područja fizikalne medicine i rehabilitacije nego službeni časopis matičnog društva. Jer, verba volant, scripta manent.

Stoga vas još jednom pozivam na pisanje radova koji će promicati našu struku i hrvatsku medicinu, ali i vas osobno. Samo kontinuiranim izlaženjem časopisa, što ponajprije ovisi o broju radova, možemo ostvariti svoj dugoročni cilj: kvalitetan, sadržajan, ugledan, a nakon razdoblja redovitog izlaženja i citiran časopis!

Glavni i odgovorni urednik

Tomislav Nemčić, dr. med.

Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 11

Skupovi Odjela za prirodoslovlje i matematiku

Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 2

Komplikacije tijekom rehabilitacije starijih osoba s ozljedom kralježnične moždine

Renata ČOP*, Saša MOSLAVAC, Ivan DŽIDIĆ

Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju, Varaždinske Toplice, Hrvatska

*Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb

Primljeno / Received : 2005-05-09; Prihvaćeno / Accepted: 2006-04-13

SažetakCilj rada: pokazati incidenciju komplikacija u rehabilitaciji starijih pacijenata s ozljedom kralježnične moždine (OKM). Pacijenti i metode: tijekom 2000. godine rehabilitirana su 32 (13 žena i 19 muškaraca) pacijenta s OKM-om u dobi od 65 do 76 godina. Neurološki status određen je prema skali ASIA (American Spinal Injuries Association). Zabilježene su laboratorijske vrijednosti krvi i urina, respiratorni status, uz mikrobiološku i ultrazvučnu kontrolu mokraćnog sustava. Praćena je vrsta i učestalost komplikacija. Rezultati: na prvom pregledu 20 (63%) pacijenata imalo je neurološki status ASIA A, a 12 (37%) ASIA B. Infekcije urotrakta i kronična, ne-uropatska bol dokumentirane su kod 20 (63%) pacijenata, respiratorne infekcije (upala pluća) zabilježene su kod 13 (41%) pacijenata, a duboka venska tromboza kod 11 (34%) pacijenata. Dekubitusi kao komplikacija ranog poslijeoperativnog liječenja zabilježeni su kod 9 (28%), kamenci mokraćnog mjehura kod 7 (22%) pacijenata, a u jednom slučaju došlo je do fatalne masivne plućne embolije. Zaključak: infekcije mokraćnog sustava i neuropatska bol najčešće su komplikacije u rehabilitaciji starijih osoba s OKM-om, praćene upalom pluća, dubokom venskom trombozom i dekubitusima.

Ključne riječi: ozljeda kralježnične moždine, stariji, komplikacije, rehabili-

tacija

Complications in rehabilitation of elderly spinal cord injury patients

Renata ČOP*, Saša MOSLAVAC, Ivan DŽIDIĆ

Spinal Unit Special Hospital for Medical Rehabilitation, Varaždinske Toplice, Croatia

*Croatian Institute for Health Insurance, Zagreb

SummaryAim: to describe incidence of complications in elderly spinal cord injury (SCI) patients. Patients and methods: during y. 2000 32 (13 female and 19 male) patients

Stručni rad Professional paper

Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 3-83

ISSN 1846-1867

with SCI aged 65 - 76 years were rehabilitated. Neurological assessment was made according to ASIA (American Spinal Injuries Association) standards. Basic laboratory findings, respiratory status and urine cultures accompanied by urinary ultrasound was performed. Range and type of complications were noted. Results: neurological examination revealed 20 (63%) ASIA A patients, while 12 (42%) were ASIA B grade. Urinary tract infections and chronic, neuropathic pain were observed in 20 (63%) patients, respiratory tract infections in 13 (41%) patients, deep vein thrombosis in 11 (34%) patients. Pressure sores were complications of early postoperative treatment in 9 (28%) patients, bladder stones in 7 (22%) patients and in one case fatal massive pulmonary embolism occurred. Conclusion: urinary tract infections and neuropathic pain are most frequent complications in rehabilitation of elderly patients with spinal cord injury, followed by pneumonia, deep vein thrombosis and pressure ulcers.

Key words: spinal cord injury, elderly, complications, rehabilitation

Uvod

U osoba treće životne dobi (>65 godina) s ozljedom kralježnične moždine

(OKM) opisane su učestalije komplikacije, slabiji funkcijski ishod liječenja

i rehabilitacije u usporedbi s mlađom populacijom osoba s OKM-om, kao i

povećana smrtnost (1, 2, 3), osobito kod ozljeda više razine i potpunosti (4,

5). Prosječno očekivano trajanje života bolesnika s paraplegijom u dobi od

60 godina je 6,1 godinu, a s tetraplegijom 2,3 godine, dok je kod zdravih

osoba 20,4 godine (6). Niz komplikacija u starijoj populaciji osoba s OKM-om

može nepovoljno utjecati na ishode liječenja i rehabilitacije. Stariji pacijenti

rizičniji su za produženu ovisnost o respiratoru, slabu respiratornu toaletu,

razvoj pneumonije i atelektaze (7). Učestalije su infekcije mokraćnog sustava.

Zbog redovito niže razine serumskog albumina odgođeno je cijeljenje rana,

smanjena otpornost na infekcije i olakšano stvaranje dekubitusa. Česta su

krvarenja probavnog trakta zbog gastritisa, ulkusa ili divertikuloze. Kronična

anemija pridružuje se plućnim infekcijama, gastrointestinalnom krvarenju i

pothranjenosti. Mišićno-skeletne promjene poput osteoartritisa, osteoporoze ili

bolnih mišićnih sindroma ometaju mobilizaciju. Liječenje neurogenog mjehura

otežano je stanjima poput dijabetičke neuropatije, kronične infekcije urotrakta,

hipertrofije prostate, slabosti zdjeličnog dna, Parkinsonove bolesti. Pacijenti s

hipertrofijom prostate mogu doživjeti traumu od opetovanog kateteriziranja,

te će zahtijevati trajni kateter do kirurškog zbrinjavanja (8). Trening defekacije

otežan je kod prijašnjeg abuzusa laksativa. Bolest koronarnih arterija i slaba

kardiorespiratorna rezerva usporavaju proces kondicioniranja. U usporedbi s

mladom populacijom, nuspojave središnjeg živčanog sustava češće su kod

Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2):3-8 4

R. ČOP, S. MOSLAVAC, I. DŽIDIĆ: Komplikacije tijekom rehabilitacije starijih osoba ....

medikamentoznog liječenja spasticiteta, neurogenog mjehura, boli i depresije

(9). Postojeća demencija i depresija mogu ometati proces učenja, komplicirati

psihološku prilagodbu na hendikep i spriječiti osamostaljenje.

Cilj je rada pokazati incidenciju komplikacija u rehabilitaciji naših starijih

bolesnika s ozljedom kralježnične moždine.

Ispitanici i metode

Tijekom 2000. godine u Spinalnom odjelu Specijalne bolnice za medicinsku

rehabilitaciju u Varaždinskim Toplicama na rehabilitaciji su bile 32 (13 žena i 19

muškarca) osobe s OKM-om u dobi od 65 do 76 godina. Neurološki status određen

je prema skali ASIA (American Spinal Injuries Association) (10). Rehabilitacija

je uslijedila nakon kirurškog zbrinjavanja traumatskog ili atraumatskog OKM-a,

prosječnog trajanja 14 dana kod osoba s paraplegijom do 30 dana kod osoba

s tetraplegijom. Provođena je interdisciplinarno i individualno, sukladno razini i

potpunosti ozljede, prosječnog trajanja 90 dana kod pacijenata s paraplegijom

do 180 dana kod pacijenata s tetraplegijom. Korištene su metode kinezioterapije

i hidrokinezioterapije, radne terapije, uz tretman psihologa, a prema potrebi

i druge procedure fizikalne medicine. Praćeno je kliničko i neurološko stanje

pacijenata, uz standardnu laboratorijsku dijagnostiku krvi i urina, respiratorni

status, mikrobiološku i ultrazvučnu kontrolu mokraćnog sustava. Zabilježena je

vrsta i učestalost komplikacija. Bilježene su infekcije urinarnog i respiratornog

trakta, kardiovaskularne promjene, uključujući duboku vensku trombozu,

dekubituse i kroničnu bol. Svaka od navedenih komplikacija liječena je prema

standardnim kliničkim algoritmima. Nakon rehabilitacije pacijenti više nisu

praćeni, jer prema Pravilniku Hrvatskoga zavoda za zdravstveno osiguranje

nemaju mogućnost liječenja komplikacija u Spinalnom odjelu već u drugim

bolnicama.

Rezultati

Na prvom pregledu 20 (63%) pacijenata imalo je ASIA A, a 12 (37%) ASIA B

neurološki status. Infekcije urotrakta i kronična, neuropatska bol dokumentirane

su kod 20 (63%) pacijenata, respiratorne infekcije (upala pluća) zabilježene

su kod 13 (41%) pacijenata, a duboka venska tromboza kod 11 (34%)

pacijenata.

Dekubitusi kao komplikacija ranog poslijeoperativnog liječenja zabilježeni

su kod 9 (28%), kamenci mokraćnog mjehura kod 7 (22%) pacijenata., a u

jednom slučaju došlo je do fatalne masivne plućne embolije (tablica 1).

Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 3-85


komplikacija n %

uroinfekcija 20 63

neuropatska bol 20 63

upala pluća 13 41

duboka venska tromboza 11 34

dekubitus 9 28

kamenci mokraćnog mjehura 7 22

plućna embolija 1 3

Tablica 1 Vrsta i učestalost komplikacija kod starijih bolesnika s ozljedom kralježnične moždine tijekom rehabilitacije

Table 1 Type and frequency of complications in elderly spinal cord injury patients at rehabilitation

Rasprava i zaključak

Infekcije mokraćnog sustava najčešće su komplikacije u rehabilitaciji osoba

s OKM-om, pa tako i promatrane skupine. Smatra se da su za to odgovorni

neurogena ozljeda mokraćnog mjehura koja na više načina mijenja dinamiku

pohrane i evakuacije urina, nužna instrumentalizacija urotrakta (npr. trajna ili

intermitentna urinarna kateterizacija) (11,12) te prisutnost bolničkih patogena.

Kroničnu bol trpi velik broj osoba s OKM-om (13,14), pa je tako i kod naših

pacijenata. Ona je definirana kao bol u razini ili ispod razine ozljede i nema

pravog organskog supstrata. Respiratorne infekcije znatno su češće kod starijih

u usporedbi s mlađim osobama s OKM-om, te je naglašeno potreban respiratorni

trening koji se sastoji od vježbi disanja, posturalne drenaže, tehnika lupkanja

ili vibracijske masaže, osobito kod visokih torakalnih i cervikalnih ozljeda

(15). Duboka venska tromboza zbog hiperkoagulabilnog stanja, imobilnosti

i venske staze paraliziranih mišića komplicira se plućnom embolijom unatoč

mjerama profilakse. U literaturi se navodi incidencija od 9,8% duboke venske

tromboze za vrijeme rehabilitacije u sveukupnoj populaciji osoba s OKM-om

(16), dok je u naših starijih pacijenata znatno viša (34%). Masivna plućna

embolija znatno je češća u starijoj dobi (17), a bila je fatalna kod jednoga

našeg pacijenta. Dekubitalne rane najčešće nastaju u ranoj poslijeoperativnoj

fazi, a ako se adekvatno ne tretiraju, poglavito redovitim okretanjem i njegom,

progrediraju i kompliciraju se osteomijelitisom. Urolitijaza je povezana s pri-

marnom dugotrajnom uporabom trajnog katetera (18,19), što je čest slučaj

tijekom inicijalnog kirurškog liječenja radi praćenja diureze kod parenteralne

Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 3-86


rehidracije pacijenta, kao i kod subvezikalne opstrukcije kod starijih muških

pacijenata.

Više udruženih komplikacija redovito je dovodilo do daljnjeg pogoršanja

funkcijskog statusa, uz primjetan sinergizam učinaka, te je u većini slučajeva

rehabilitacija bila produžena, skuplja i lošijeg funkcijskog ishoda u odnosu

na mlađu populaciju bolesnika s OKM-om. Naši podaci odgovaraju onima u

literaturi (3), a važno bi bilo prospektivno pratiti ovu, zbog produženja životnog

vijeka, sve brojniju populaciju pacijenata s OKM-om.

Reference:

1. Penrod LE, Hedge SK, Ditunno JF Jr: Age effect on prognosis for functional recovery in acute, traumatic central cord syndrome. Arch Phys Med Rehabil 1990;71:963-68.

2. Kraus JF, Franti CE, Borhani NO, Riggins RS: Survival with an acute spinal cord injury. J Chronic Dis 1979;32:269-83.

3. DeVivo MJ, Kartus PL, Rutt RD, et al: The influence of age at time of spinal cord injury on rehabilitation outcome. Arch Neurol 1990;47:687-91.

4. Foo D: Spinal cord injuries in forty-four patients with cervical spondylosis. Paraplegia 1986; 24:301-06.

5. Watson N: Pattern od spinal cord injury in the elderly. Paraplegia 1976;14:36-40.

6. DeVivo MJ: Life expectancy and causes of death for persons with spinal cord injuries. Research updates of the Medical Rehabilitation Research and Training Center in Prevention and Treatment of Secondary Complications of Spinal Cord Injury. Birmingham: Spain Rehabilitation Center, 1990.

7. Carter RE: Medical management of pulmonary complications of spinal cord injury. Adv Neurol 1979;22:261-68.

8. Trabulcy E: Neurogenic diseases of the bladder in the geriatric population. Geriatrics 1974;29:123-38.

9. Teasell R, Allatt D: Managing the growing number of spinal cord injured elderly. Geriatrics 1991;46:78-89.

10. Marino RJ (ed). International Standards for Neurological Classification of Spinal Cord Injury, 5th edn. American Spinal Injury Association: Chicago, 2000.

11. Madersbacher G, Oberwalder M.: The elderly para- and tetraplegic: Special aspects of the urological care. Paraplegia 1987;4:318-323.

12. Perrouin-Verbe B, Labat JJ, Richard I, et al. Clean intermittent catheterization from the acute period in spinal cord injury patients. Long-term evaluation of urethral and genital tolerance. Paraplegia 1995;33:619-624.

Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 3-87


13. Stormer S, Gerner H, Gruninger W.: Chronic pain/dysaesthesia in spinal cord injury patients: Results of a multicentre study. Spinal Cord 1997;35:446-455.

14. Siddall P, Taylor D, Cousins M.: Classification of pain following spinal cord injury. Spinal Cord 1997;35:69-75.

15. Hopman MTE, Van der Woude LVH, Dallmeijer AJ, Snock G, Folgering HTM. Respiratory muscle training and endurance in individuals with tetraplegia. Spinal Cord 1997;35:104-108.

16. Chen D, Apple DA, Hudson LM, Bode R.: Medical complications during acute rehabilitation following spinal cord injury-current experience of the model systems. Arch Phys Med Rehabil 1999;80:1397-1401.

17. Ragnarsson K, Hall KM, Wilmot CB, et al.: Management of pulmonary, cardiovascular, and metabolic conditions after spinal cord injury. In: Stover S, DeLisa JA, Whiteneck GG (eds), Spinal Cord Injury: Clinical Outcomes from the Model Systems, Gaithersburg, MD: Aspen Publishers, 1995;79-99.

18. Džidić I, Filipan Z, Moslavac S: Trajni kateter i nastanak kamenca mokraćnog mjehura kod bolesnika s ozljedom kralješnične moždine. Zbornik sažetaka, Prvi hrvatsko - izraelski simpozij s međunarodnim sudjelovanjem: Suvremena rehabilitacija u Hrvatskoj i Izraelu. Varaždinske Toplice, 1998.

19. Filipan Z, Džidić I, Benčić K, Moslavac S: Kamenci mokraćnog mjehura u bolesnika s ozljedom kralješnične moždine – prevencija i liječenje. Zbornik sažetaka, Prvi hrvatsko-izraelski simpozij s međunarodnim sudjelovanjem: Suvremena rehabilitacija u Hrvatskoj i Izraelu. Varaždinske Toplice, 1998.

Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 3-88


Osteoporoza nakon ozljede kralježnične moždine

Ivan DŽIDIĆ, Saša MOSLAVAC

Spinalni odjel, Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju

Varaždinske Toplice, Hrvatska

Primljeno / Received : 2005-04-15; Prihvaćeno / Accepted: 2006-04-03

SažetakUtjecaj ozljede kralježnične moždine na mineralnu gustoću kostiju opsežno se ispituje posljednjih godina. Takvi su pacijenti pod povećanim rizikom prijeloma, pa bi evaluacija osteoporoze trebala biti važna u osmišljavanju treninga u rehabilitaciji. Kliničke i biokemijske pretrage upućuju na korisnost mjerenja mineralne gustoće kostiju (MGK) dvostrukoenergijskom denzitometrijom u ocjeni neurogene osteo-poroze. Predstavljamo 36 pacijenata s traumatskom ozljedom kralježnične moždine i para/tetraplegijom, svi bar godinu dana nakon ozljede. Podaci su prikupljeni u Spinalnom odjelu Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju u Varaždinskim Toplicama. Prosječna dob kod ozljede bila je 30,6 ± 10,5 godina (raspon 17–52 godine), median vremena nakon ozljede tri godine (raspon 1 – 12 godina) u trenutku mjerenja. Prosječna sveukupna vrijednost MGK (g/cm2) u proksimalnom femuru (kuku) bila je 0,727 ± 0,171 s T-skorom –2,56 ± 1,28, što je značilo razvijenu osteoporozu. Prosječan ukupni MGK u podlaktici bio je 0,649 ± 0,038 uz T-skor –0,78 ± 0,45.Primijećen je značajan pad vrijednosti MGK i T-skorova kuka u paraplegičara i tetraplegičara (T-skor –2,68 i –2,44). Nađena je statistički značajna razlika između T-skora kuka i podlaktice kod paraplegičnih pacijenata (–2,68 ± 1,19 versus –0,57 ± 0,31; P<0,05). Očekivano, nije bilo statistički značajne razlike u T-skorovima kuka i podlaktice kod tetraplegičnih pacijenata (–2,44 ± 1,44 versus –1,05 ± 0,49; P<0,05). Nađena je velika redukcija MGK kuka u podskupinama pacijenata s pa-raplegijom i tetraplegijom; prosječna je vrijednost MGK bila 67,2% i 70,4% od najveće gustoće kosti.Nismo uspjeli korelirati razinu aktivnosti, vrijeme nakon ozljede i indeks tjelesne mase s opsegom gubitka MGK. Potvrdili smo gubitak mineralnog sadržaja kosti paraliziranih dijelova tijela kod spinalnih bolesnika.

Ključne riječi: ozljeda kralježnične moždine, osteoporoza, mineralna gustoća

kostiju

Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 9-169

Stručni rad Professional paper

ISSN 1846-1867

Osteoporosis after spinal cord injury

Ivan DŽIDIĆ, Saša MOSLAVAC

Spinal Unit Special Hospital for Medical Rehabilitation

Varaždinske Toplice, Croatia

SummarySpinal cord injury (SCI) and its impact on trabecular bone atrophy has been extensively studied in recent years. These patients are at increased risk for fractures, and evaluation of developed ostoporosis may be important in establishing adequate rehabilitation training. Clinical and biochemical investigations indicate that assesment of bone mineral density (BMD) by dual-energy x-ray absorptiometry is useful index of neurogenic osteoporosis. We present 36 patients who have sustained traumatic spinal cord injury with paraplegia or tetraplegia, all at least one year post injury. Data were collected in Spinal Unit Special Hospital for Medical Rehabilitation in Varaždinske Toplice. Mean age at injury was 30,6±10,5 years (range 17–52 years) and median time post injury was 3 years (range 1–12 years) at the time of measurement. Overall BMD values (g/cm2) in proximal femur (hip) region was 0,727±0,171, with related T–score being –2,56±1,28, representing developed osteoporosis. Overall BMD values in proximal arm region was 0,649±0,038, T-score being –0,78±0,45. Considerable fall in BMD and T hip scores in both paraplegics and tetraplegics was observed (T score being –2,68 and –2,44, respectively). There was a statistically significant difference between T-scores in hip and arm regions of paraplegic patients (-2,68±1,19 versus -0,57±0,31; P<0,05). As expected, there was no significant difference in hip and arm T score values in tetraplegic patients (-2,44±1,44 versus -1,05±0,49; P<0,05). A large reduction of hip region BMD in both paraplegic and tetraplegic individuals was found, with mean femoral neck BMD being 67,2% and 70,4% of peak bone density, respectively. We failed to correlate activity level, time from injury and body mass index to the extent of BMD loss. These findings confirm bone mineral loss in spinal cord injured patients, especially in paralyzed area.

Key words: spinal cord injury, osteoporosis, bone mineral density

Uvod

Dugotrajna ozljeda kralježnične moždine umnogome mijenja skeletnu strukturu

(1,2).

Pojačana pregradnja kostiju dovodi do brojnih mogućih komplikacija, uključu-

jući prijelome (3) i osteoporozu koja podsjeća na menopauzalnu osteoporozu,

s visokim stupnjem izmjene koštane tvari. Mjerenje mineralne gustoće kosti

(MGK) ili denzitometrija služi praćenju promjena u mineralnom sastavu kosti

na specifičnim mjestima, posebice proksimalnog dijela ruke i kuka (proksimal-

nog dijela femura) spinalnih bolesnika, čime se evaluiraju rizični čimbenici i

Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 9-1610

I. DŽIDIĆ, S. MOSLAVAC : Osteoporoza nakon ozljede kralježnične moždine

mogućnosti fraktura provociranih trivijalnim ozljedama. Smatra se da se sta-

noviti ekvilibrij u resorpciji/stvaranju kosti u paraliziranim dijelovima tijela do-

stiže oko 16. mjeseca nakon ozljede, i to na dvije trećine početne koštane

mase, što je blizu praga prijeloma (4,5).

Heterotopična osifikacija (HO) jest abnormalnost stvaranja kosti i najčešće

zahvaća kuk (6,7) te može lažno povisiti vrijednosti denzitometrije, a time

dovesti do neprepoznavanja osteoporoze i pogrješne procjene rizika prijeloma

(8). Stoga mjerenje gustoće koštane mase nije prikladno kod pacijenata koji

imaju radiološki nalaz HO.

Neki autori smatraju da je tjelesni trening doveo do smanjenja incidencije,

pa i same neurogene osteoporoze (9). Oni opisuju snažnu korelaciju između

postuliranog indeksa mobilnosti i promatrane gustoće kosti, te pokazuju da

se razvoj osteoporoze može povezati s razinom tjelesne aktivnosti. Time se

podupire hipoteza da pacijenti s ozljedom kralježnične moždine imaju koristi

od redovite vertikalizacije. Drugi su autori utvrdili da aksijalno opterećenje

povezano sa stimulacijom mišića ili FES (funkcionalna električna stimulacija)

bicikl-ergometrijom ne dovodi do značajnih promjena u mineralnoj gustoći

kosti u osoba sa spinalnom ozljedom (10,11).

To nas je ponukalo da proučimo denzitometrijski obrazac kod naših spinalnih

pacijenata.

Ispitanici i metode

Studija je izvedena u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju u Vara-

ždinskim Toplicama. Za svakog pacijenta zabilježena je dob, spol, visina, težina,

indeks tjelesne mase (ITM), etiologija, razina ozljede (definirana po kriterijima

ASIA - American Spinal Injuries Association), vrijeme nakon ozljede te razina

aktivnosti. Svaki je ispitanik dao suglasnost za ispitivanje. Korištene su metode

kliničkog pregleda, intervjua, te mjerenje mineralne gustoće kosti (MGK)

dvostrukoenergijskim rendgenskim denzitometrom Hologic QDR–1000 (Hologic,

Inc., Waltham, SAD). Mjerena je mineralna gustoća kostiju (MGK) podlaktice

i proksimalnog femura (vrat femura, trohanterička regija, intertrohanterička

regija i Wardov trokut, cijelo područje u tekstu označeno kao “kuk”). Područja i

kalkulacije utvrđeni su automatski programom i standardizirani za dob i prema

mladoj odrasloj osobi. Osteoporoza je definirana kao smanjenje MGK više od

2,5 SD (standardne devijacije) usporedivo s najvećom gustoćom kosti (T-skor).

Razina ozljede kralježnične moždine definirana je kao najkaudalniji spinalni

Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 9-1611


segment s očuvanom neurološkom funkcijom. Mjereni su rutinski krvni testovi,

razina alkalne fosfataze, jetreni i bubrežni parametri. Pacijentice su imale

uredne menstruacije. Aktivnost pacijenata rangirana je ocjenom 1 do 5. Ocjena

5 značila je da je pacijent postigao hod uz pomagala ako je paraplegičan, ili je

savladao samostalni napredniji transfer (npr. u automobil) ako je tetraplegičan,

dok je ocjena 1 značila takvu neaktivnost u obje podskupine da je za bilo

koju vrstu transfera bila potrebna pomoć medicinskog osoblja ili člana obitelji.

Ocjene od 2 do 4 značile su postupno povećanje mobilnosti i aktivnosti, te su

u određenoj mjeri bile subjektivne; zato su barem dva ispitivača uspoređivala

zabilješke o svakom pacijentu. Svi su se ispitanici koristili standardnim

invalidskim kolicima. Indeks tjelesne mase (ITM) izračunan je kao težina (kg)

podijeljena s kvadratom visine (m2). U pohrani i obradi podataka korišten je

Microsoftov programski paket, a u statističkoj obradi metode deskriptivne

statistike, Studentov t-test i Pearsonov korelacijski koeficijent. Rezultati su

izraženi kao srednja vrijednost ± SD. Statistička signifikantnost postavljena je

na 0,05.

Rezultati

Uzorak se sastojao od 38 osoba sa spinalnom ozljedom (32 muškarca i 6

žena); 18 s paraplegijom i 20 s tetraplegijom (sl. 1). Kod dva su pacijenta

nađeni znakovi HO-a te su isključeni iz studije; konačno je uzorak obuhvatio 36

pacijenata (18 paraplegičnih i 18 tetraplegičnih). Nijedan od ostalih pacijenata

nije imao druge bolesti ili stanje za koje je poznato da utječe na metabolizam

kalcija ili MGK, a krvni parametri bili su uredni. Svi su pacijenti bili ASIA A,

što označava potpunu ozljedu, a razina ozljede bila je od C5 do L1 (sl. 2 i 3).

Prosječna je dob kod ozljede bila 30,6 ± 10,5 godina (opseg 17 – 52 godina),

a median vremena nakon ozljede bio je tri godine (opseg 1 – 12 godina) u

trenutku mjerenja. Do ozljede kralježnične moždine došlo je nesrećom na poslu

Slika 1 Raspodjela po dijagnozi i spolu.

Slika 2 Raspodjela po neurološkoj razini ozljede

Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 9-1612


Slika 3 Raspodjela po grupiranoj razini ozljede

Slika 4 Raspodjela prema etiologiji

Slika 5 Raspodjela prema participaciji u aktivnostima

Slika 6 T-skorovi kod kuka i podlaktice u paraplegičara i

tetraplegičara

Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 9-1613


(uglavnom udarac u leđa čvrstim predmetom), ranjavanjem u ratu (strijelne

rane, ozljede krhotinama granata), padom, ozljedom u prometu i skokom u

plitku vodu (sl. 4). Prosječna je visina uzorka bila 173,4 ± 7,3 cm, a prosječna

težina 75,0 ± 7,5 kg. Prosječna vrijednost u ocjeni aktivnosti bila je 3,83 ±

1,04, čime je pokazan solidan opseg sudjelovanja u aktivnostima svakodnevnog

života kod naših pacijenata (sl. 5). Prosječna sveukupna vrijednost MGK (g/

cm2).) u proksimalnom femuru (kuku) bila je 0,727 ± 0,171 s T-skorom –2,56

± 1,28, što je značilo razvijenu osteoporozu. Prosječan ukupni MGK u podlaktici

bio je 0,649 ± 0,038 uz T-skor –0,78 ± 0,45.

Nije bilo statistički signifikantne razlike između paraplegičnih i tetraplegičnih

pacijenata u dobi, vremenu nakon ozljede, visini, težini, indeksu tjelesne mase

(ITM) i razini aktivnosti. Primijećen je značajan pad vrijednosti MGK i T-skorova

kuka u paraplegičara i tetraplegičara (T skor –2,68 i –2,44) (sl. 6). Nađena je

statistički značajna razlika između T-skora kuka i podlaktice kod paraplegičnih

pacijenata (–2,68 ± 1,19 versus –0,57 ± 0,31; P<0,05). Očekivano, nije bilo

statistički značajne razlike u T-skorovima kuka i podlaktice kod tetraplegičnih

pacijenata (–2,44 ± 1,44 versus –1,05 ± 0,49; P<0,05).

Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 9-1614


Nije nađena korelacija sveukupnih T-skorova naspram razini aktivnosti (r=

–0,18; P<0,05), kao ni kod podskupine paraplegičnih (r=–0,47; P<0,05) i

tetraplegičnih pacijenata (r=0,16; P<0,05). Također, nije nađena statistički

značajna korelacija sveukupnih T-skorova prema vremenu nakon ozljede (r=

–0,18; P<0,05), kao ni kod paraplegičnih (r=0,37; P<0,05) niti tetraplegičnih

osoba (r=–0,51; P<0,05). Indeks tjelesne mase (ITM) za paraplegičare bio je

26,1, a za tetraplegičare 24,0; oba ispod razine koja znači pretilost (BMI>27,8)

(12). Nije bilo značajne korelacije ITM-a s T-skorovima u podskupinama pa-

raplegičnih i tetraplegičnih pacijenata. Napokon je uzorak podijeljen u dvije

podskupine prema razini ozljede (sl. 3). Prva je skupina (n =24) sadržavala

osobe s C5 – Th6 lezijom, dok je druga (n=12) uključila osobe s lezijom razine

Th7 i niže. Uspoređene su prosječne vrijednosti MGK i T-skorova kuka; prva

skupina s prosječnim MGK=0,771 ± 0,177; T-skor=–2,22 ±1,33; druga s

prosječnim MGK=0,638 ±0,126; T-skor=-3,25 ±0,96. Premda se čini da postoji

razlika u korist viših ozljeda, ne možemo je statistički potvrditi.

Rasprava

Progresivna neurogena osteoporoza paraliziranih područja znači prijetnju

svakodnevnim aktivnostima i kvaliteti života spinalnih bolesnika, budući da i

trivijalne traume mogu dovesti do prijeloma kosti. Ako su zahvaćene duge kosti

poput femura, takve frakture moraju biti operativno tretirane (osteosintetski),

budući da su mišićni spazmi često toliko jaki da nadvladaju imobilizaciju i vode

daljnjem dislociranju ulomaka. Rehabilitacija je nakon takvih komplikacija

produžena i zahtjevna, i vremenski i materijalno. Zato se doima važnim

pratiti promjene mineralnog sastava kostiju i procijeniti postojeće rizike.

Smatra se da gubitak MGK započinje rano nakon spinalne ozljede, te dostiže

uravnoteženo stanje nakon otprilike 16 mjeseci, kada je trećina koštane

mase već izgubljena (4). Novije i jednostavne tehnike poput denzitometrije

putem dvostrukoenergijske rendgenske apsorpciometrije učinile su dostupnim

praćenje bolesnika tijekom rehabilitacije i poslije, i danas je široko prihvaćeno

u mnogim spinalnim centrima.

Pronašli smo dva pacijenata s razvijenom heterotopičnom osifikacijom, zbog

čega su isključeni iz studije. Njihovi nalazi MGK i T-skorova bili su znatno veći

od normalnih, što treba imati na umu kada se evaluira mineralni sastav kosti

bez ostalih krvnih i radioloških nalaza. Premda se čini da takve kosti imaju

višak mineralnog sadržaja, ustvari su krhke i mogu se frakturirati i kod manje

traume ili nespretnog pokreta, a time i pogoršati razvoj HO (6, 7, 8).

Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 9-1615


U ovoj je studiji nađena velika redukcija MGK kuka u podskupinama pacijenata

s paraplegijom i tetraplegijom; prosječna je vrijednost MGK bila 67,2% i 70,4%

od najveće gustoće kosti. Slični su rezultati potvrđeni u prijašnjim studijama

(13, 14). Obje su podskupine imale T-skorove kuka oko razine koja se smatra

osteoporozom ili niže od nje. T-skorovi podlaktice kod paraplegičara bili su uredni

(–0,57 ± 0,31), dok su kod tetraplegičara nađene vrijednosti koje upućuju na

osteopeniju (–1,05 ± 0,49), ali ne znatnu. Nasuprot paraplegičnoj skupini, nije

bilo statistički značajne razlike između denzitometrijskih skorova podlaktice i

kuka kod tetraplegičnih pacijenata. Relativno povoljni skorovi nađeni kod naših

pacijenata s tetraplegijom mogu se pripisati njihovoj visokoj razini mobilnosti,

dobi i vremenu nakon ozljede (prosječna razina aktivnosti 3,66; prosječna dob

u trenutku ispitivanja 30,2 godine; prosječna dob nakon ozljede 3,8 godina),

te činjenici da razina ozljede ni kod jednog ispitanika nije bila veća od C5.

Nalaz izraženije osteopenije u paraliziranim donjim ekstremitetima nego u

paraliziranim gornjim ekstremitetima već je opisan (15).

Nismo uspjeli korelirati razinu aktivnosti, vrijeme nakon ozljede i indeks tjelesne

mase s opsegom gubitka MGK. Uzroci tomu mogu biti navedeni razlozi, ali i

relativno mali uzorak bolesnika.

Ipak, potvrdili smo gubitak mineralnog sadržaja kosti paraliziranih dijelova

tijela kod spinalnih bolesnika. Time se otvara pitanje mjera koje treba poduzeti

rano nakon ozljede i tijekom rehabilitacije. Premda to nismo mogli potvrditi,

a podaci u literaturi su kontradiktorni, (9, 10, 11) smatramo da rehabilitaciju

spinalnih bolesnika treba započeti što prije, a vježbanje poticati tijekom cijelog

života.

REFERENCE:

1. Biering-Sorensen F, Bohr H, Schaadt O: Bone mineral content of the lumbar spine and lower extremities years after spinal cord lesion. Paraplegia 1988;26:293-301.

2. Leslie W, Nance P: Dissociated hip and spine demineralization. A specific finding in spinal cord injury. Arch Phys Med Rehabil 1993;74:960-964.

3. Ingram RR, Suman RK, Freeman PA. Lower limb fractures in the chronic spinal cord injured patients. Paraplegia 1989;27:133-139.

4. Garland DE, Stewart CA, Adkins RH, Hu SS, Rosen C, Liotta FJ, Weinstein DA. Osteoporosis after spinal cord injury. J Orthop Res 1992;10:371-8.

5. Uebelhart D, Demiaux Domenech B, Roth M, Chantraine A. Bone metabolism in spinal cord injured individuals and in others who have prolonged immobilization. A review. Paraplegia 1995;33:669-73.

Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 9-1616


6. Wittenberg RH, Peschke U, Botel U. Heterotopic ossification after spinal cord injury. J Bone Joint Surg 1992;74-B:215-8.

7. Tibone J et al. Heterotopic ossification around the hip in spinal cord-injured patients. J Bone Joint Surg 1978;60-A:769.

8. Jaovisidha S, Sartoris DJ, Martin EM, Foldes K, Szollar SM, Deftos LJ: Influence of heterotopic ossification of the hip on bone densitometry: a study in spinal cord injured patients. Spinal Cord 1998;36:647-53.

9. Saltzstein RJ, Hardin S, Hastings J: Osteoporosis in spinal cord injury: using an index of mobility and its relationship to bone density. J Am Paraplegia Soc 1992;15: 232-4.

10. Needham-Shropshire BM, Broton JG, Klose KJ, Lebwohl N, Guest RS, Jacobs PL: Evaluation of a training program for persons with SCI paraplegia using the Parastep 1 ambulation system: part 3. Lack of effect on bone mineral density. Arch Phys Med Rehabil 1997; 78: 799-803.

11. Leeds EM, Klose KJ, Ganz W, Serafini A, Green BA: Bone mineral density after bicycle ergometry training. Arch Phys Med Rehabil 1990;71:207-9.

12. National Institutes of Health Consensus Development Panel Conference Statement: Health implications of obesity. Ann Intern Med 1985;103:1073-7.

13. Demirel G, Yilmaz H, Paker N, Onel S: Osteoporosis after spinal cord injury. Spinal Cord 1998; 36: 822-5.

14. Szollar SM, Martin EME, Parthemore JG, Sartoris DJ, Deftos LJ: Demineralization in tetraplegic and paraplegic man over time. Spinal Cord 1997;35:223-8.

15. Finsen V, Intredavic B, Fougner KJ: Bone mineral and hormone status in paraplegics. Paraplegia 1992;30:343-7.

Učinci 12-tjednog programa snaženja na snagu i funkcionalnost u žena s

fibromialgijom

Priredila: Andrea POLOVINA, dr. med.

Fibromialgija je drugi najčešći uzrok bolesti mekih tkiva u SAD-u. Zahvaća četiri

do šest milijuna Amerikanaca, većinom žena. Fibromialgija je idiopatski sindrom

mekih tkiva karakteriziran kroničnom boli, kroničnim umorom, sindromom

iritabilnog crijeva, anksioznošću, depresijom i smetenošću. U bolesnika s fi-

bromialgijom snaga i funkcionalnost su sniženi u usporedbi s kontrolnim ispi-

tanicima odgovarajuće dobi. Kingsley i sur. utvrdili su da sredovječne žene s

fibromiagijom imaju stupanj funkcionalnosti sličan ženama starijim od njih 25

godina koje pretežno sjede.

U bolesnika s fibromialgijom trening snaženja obično se planira kao inicijalni,

jer se smatralo da je fibromialgija izravan uzrok mišićne traume i da bi trening

snaženja pogoršao kroničnu bol i oštećenje mišića. Ovo istraživanje, međutim,

pokazuje da program snaženja može usporiti krug smanjenja kondicije i omo-

gućiti bolesnicima s fibromialgijom sudjelovanje u drugim oblicima aktivnosti.

U ovom je radu ispitan učinak progresivnog programa snaženja na snagu i

funkcionalnost u žena kojima je dijagnosticirana fibromialgija.

Nakon oglasa u lokalnim novima, u istraživanje je uključeno 29 žena s fi-

bromialgijom. Testiranje funkcionalnosti i mjerenje snage provedeno je u

različitim danima s najmanje 72 sata razmaka između testiranja. Istodobno

je određena kompozicija tijela, evaluacija bolnih točki i popunjen upitnik o

fibromialgiji. Snaga je mjerena na prsnoj preši Nautilus i uređaju za ekstenziju

nogu određivanjem maksimalne težine koju bi ispitanik mogao pomaknuti

jedanput kroz puni opseg pokreta. Nakon 72 sata ispitivanje je ponovljeno

i uzeta je veća vrijednost. Određivan je indeks tjelesne mase, a s pomoću

dvoenergetske rendgenske apsorpciometrije određena je tjelesna kompozicija

prema Lohmanovim specifikacijama. Reumatolog je odredio broj bolnih točaka

Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 17-2017

Novosti iz stručne literature

i mialgični zbroj (klasifikacija bolne osjetljivosti na ljestvici 0 – 3; 0 = bez

bolova, 3 = nagli trzaj ispitanika). Učinak fibromialgije procijenjen je upitnikom

o učinku fibromialgije (Fibromyalgia Impact Questionnaire, FIQ) koji obuhvaća

pitanja koja se odnose na jutarnju zakočenost, raspoloženje, bol i sposobnost

obavljanja svakodnevnih poslova. Tjelesna funkcija mjerena je specifičnom

kontinuiranom skalom izvođenja fizičke funkcije (engl. Continous-Scale Physical

Functional Performance, CS-PFP). Upitnik je specifičan za tjelesnu funkciju i

ne odnosi se na emocionalno ili mentalno zdravlje ili depresiju. Funkcionalno

izvođenje mjeri se simulacijom zadataka rutinskih aktivnosti pri maksimalnom

trudu unutar granica sigurnosti i ugode. Ispituje se 16 aktivnosti i izvođenje

se kvantificira kombinacijom vremena, udaljenosti i težine. Ukupan CS-PSP

može se podijeliti u pet područja: snagu gornjega dijela tijela, fleksibilnost

gornjega dijela tijela, snagu donjega dijela tijela, ravnotežu i koordinaciju te

izdržljivost.

Nakon inicijalnog testiranja, slučajnim odabirom ispitanice su podijeljene u

dvije skupine: skupinu koja je započela trening snage i kontrolnu skupinu koja

je bila na listi čekanja. Ispitanice uključene u trening snage dolazile su dva

puta na tjedan na progresivni trening snage. Kontrolna skupina nastavila je s

uobičajenim aktivnostima.

Program snaženja sastojao se od 11 vježbi, a jedan ciklus od 8 do 12 ponavljanja.

Vježbe snaženja počinjale su i završavale petominutnim zagrijavanjem i

hlađenjem koje je uključivalo istezanje i hodanje. Trening je započinjao s 40%

maksimalnog opterećenja. Nakon 12 ponavljanja, opterećenje je povećano za

oko 2,3 do 4,5 kg. Svaki je trening trajao oko 30 minuta. Bolesnice u kontrolnoj

skupini zamoljene su da tijekom 12 tjedana ne mijenjaju razinu aktivnosti.

Nakon 12 tjedana intervencije početno je testiranje ponovljeno u obje skupine.

Podatci su analizirani jednosmjernom, a ovisne varijable dvosmjernom

ANOVOM. Analiza „namjera liječenja“ (engl. intention-to-treat, ITT) korištena

je radi evaluacije rezultata prvog i drugog testiranja, odnosno da bi se ispitali

učinci intervencije na ispitanike, bez obzira na to je li ispitivanje završeno ili

ne. Od 29 polaznica 20 ih je završilo ispitivanje, 12 od 14 u kontrolnoj skupini

i 8 od 15 u skupini snaženja.

Rezultati analize ITT pokazali su veliku razliku u snazi donjega dijela tijela

između dviju skupina. U skupini snaženja znatno je porasla snaga gornjega

i donjega dijela tijela. Broj bolnih točaka, ukupan mialgični zbroj, rezultat

upitnika učinka fibromialgije i rezultati upitnika učinka fibromialgije na aktivnosti

svakodnevnog života nisu pokazali razliku među skupinama. Glede podataka o

Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 17-2018


funkcionalnosti, postojala je velika razlika među skupinama u području snage

gornjega dijela tijela i ukupne procjene doživljenog umora koji obrazac su

ispitanice popunjavale nakon svih zadaća testa CP-PFP. Analizom ispitanica

koje su završile ispitivanje nađena je značajna razlika u snazi gornjih i donjih

ekstremiteta između dviju skupina. Skupina koja je provodila trening snaženja

imala je također značajno povećanje snage i gornjega i donjega dijela tijela.

Značajna razlika među grupama je postojala i u mjerama funkcionalnosti u

području snage gornjega i donjega dijela tijela, u ukupnoj procjeni doživljenog

umora, te trendu signifikantne razlike u području izdržljivosti. U grupi snaženja

osjetno je poboljšana funkcionalnost u području snage gornjega i donjega dijela

tijela, izdržljivosti, ukupnoj funkcionalnosti i procjeni doživljenog umora.

Ovo je prva studija u kojoj su procijenjeni učinci progresivnog treninga

snage na funkcionalnost rutinskih zadaća svakodnevnog života u žena s

fibromialgijom. Studija podupire hipotezu da se trening snaženja može ko-

ristiti kao intervencijsko oruđe u povećanju snage i nekih komponenata funkci-

onalnosti u žena s fibromialgijom, koje imaju manju snagu donjih mišića i

izdržljivost. Simptomi rezultiraju netoleriranjem vježbi i ograničenjima u spo-

sobnosti izvođenja aktivnosti svakodnevnog života. Ovo je i jedno od prvih

istraživanja u kojima se koristi pouzdan alat u evaluaciji funkcionalnosti u žena

s fibromialgijom. U istraživanju na ženama i muškarcima u dobi između 65 i

97 godina nađeno je da ukupan CS-PFP rezultat manji od 58 jedinica može

djelovati na mogućnost samostalnog života. U ovom istraživanju, ukupan

rezultat testa CS-PFP bio je niži od graničnih 58 jedinica i u skupini snaženja

i u kontrolnoj skupini. Mnoge od ispitanica radile su modifikacije u rutinskim

zadaćama svakodnevnog života, a ukućani su im pomagali u svim poslovima.

U žena koje su završile trening snaženja ukupna funkcionalnost premašila je

prag, dok je u kontrolnoj skupini ostala ispod njega.

Usporedba dviju grupa nije pokazala razliku u fleksibilnosti gornjega dijela tijela

ili u ravnoteži i koordinaciji, ali je uočen trend signifikantne razlike u povećanju

izdržljivosti u skupini snaženja koji nije bio očekivan. U intervencijskoj skupini

došlo je do povećanja hodne pruge za 11 m, te se može reći da program

snaženja u žena s fibromialgijom može poboljšati i njihovu sposobnost hodanja,

kao i svakodnevne rutinske zadaće.

U skupini žena koje su vježbale došlo je do poboljšanja u području snage

gornjega dijela tijela. Mogle su nositi veći teret bez povećanja srčanog rada

i doživljenog umora. U nekim aktivnostima, poput pranja rublja i usisavanja,

ukupan doživljaj umora bio je značajno niži u intervencijskoj grupi. Stoga,

Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 17-2019


trening snaženja može biti način povećanja sposobnosti izvođenja rutinskih

zadaća svakodnevnog života u žena s fibromialgijom.

Unatoč promjenama registriranim testom CS-PFP, nije zabilježena promjena u

subjektivnim mjerama aktivnosti svakodnevnog života. Upitnici koje ispitanici

samostalno ispunjavaju imaju svoja ograničenja, ne moraju omogućiti ispitani-

cima da zabilježe blage promjene u aktivnostima svakodnevnog života koje

mogu biti klinički važne.

U istraživanju je postojalo nekoliko ograničenja, prije svega mali uzorak ispi-

tanica i velik broj onih koje su prekinule istraživanje, što nije neuobičajeno u

intervencijskim programima. Ispitivanje ograničava i to što test CS-PFP nije

validiran u populaciji s fibromialgijom. Potrebna su daljnja ispitivanja da bi se

taj test evaluirao, jer se tjelesna funkcija u ovoj populaciji treba objektivno

izmjeriti.

Dvanaestotjedni progresivni program snaženja nije doveo samo do značajnog

porasta snage nego je povećao i određene komponente funkcionalnosti. U žena

koje su završile ispitivanje nije došlo do pogoršanja simptoma fibromialgije niti

do mišićnih ozljeda.

(Kingsley J D, Panton L B, Toole T, Sirithienthad P, Mathis R, McMillan V. The

Effects of a 12-Week Strength-Training Program on Strength and Functionality

in Woman With Fibromyalgia. Arch Phys Med Rehabil 2005;86:1713-1721)

Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 17-2020


Uloga ultrazvuka u povećanju učinkovitosti izokinetičkih vježbi

kod osteoartritisa koljena

Priredila: Mirna TOMAŠKOVIĆ, dr. med.

Osteoartritis je bolest karakterizirana neupalnim propadanjem zglobne hrskavice

s reaktivnim stvaranjem nove kosti na površini zgloba i njegovim rubovima.

Jedno od predilekcijskih mjesta za pojavu degenerativnih promjena jest i

koljenski zglob. Koljenska bol i slabost kvadricepsa odrednice su nesposobnosti

u osteoartritisu koljena. Osim toga, ograničen opseg pokreta u zglobu povezan

je s abnormalnom posturom i može rezultirati nesposobnošću.

Terapijskim vježbanjem u bolesnika s osteoartritisom može se prevenirati

ubrzana degeneracija, bez daljnje degeneracije i boli kao posljedice deformiteta

ili inkongruencije zglobnih tijela. U pregledu učinkovitosti ultrazvuka u liječenju

muskuloskeletnih bolesti, Falconer i sur. našli su da u većini studija terapijski

ultrazvuk smanjuje bol. U nekim je istraživanjima radi poboljšanja fleksibilnosti

vezivnog tkiva primjenjivan ultrazvuk. Nekoliko je studija promatralo učinak

ultrazvuka na terapijske vježbe u osteoartritisu. Zbog toga se u ovoj studiji

istražuje terapijski učinak izokinetičkih vježbi kombiniranih s ultrazvučnim

tretmanom u bolesnika s osteoartritisom koljena, uključujući učinak na opseg

pokreta, bol u koljenu, vršnu mišićnu snagu, status nesposobnosti i brzinu

hoda neposredno nakon tretmana i tijekom praćenja.

U istraživanje je uključeno 120 bolesnika s umjerenim obostranim osteoartri-

tisom (II. stupanj prema Altmanu) i periartikularnom boli mekog tkiva koja

je utvrđena tijekom palpacije ili pasivnog istezanja koljena. Bolesnici su na

temelju kliničke i radiološke procjene svrstani u četiri skupine. Liječnik koji je

svrstavao bolesnike nije znao koji će oblik liječenja pojedini bolesnik primiti.

U svakoj skupini bolesnici su podvrgnuti tretmanu tri puta na tjedan tijekom

osam tjedana: 30 bolesnika u skupini I podvrgnuto je izokinetičkim vježbama,

30 u skupini II izokinetičkim vježbama uz kontinuirani ultrazvuk, 30 u skupini

Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 21-2421


III izokinetičkim vježbama uz pulsni ultrazvuk i 30 u skupini IV služilo je kao

kontrola i nisu podvrgnuti niti vježbama niti ultrazvučnom tretmanu. Sve

su skupine imale 20-minutno zagrijavanje i petominutne pasivne vježbe na

električnom stacionarnom biciklu (20 ciklusa u minuti) prije nego što su pod-

vrgnute vježbama jačanja mišića. Izokinetičke vježbe za oba koljena provodile

su se tri puta na tjedan tijekom osam tjedana. Intenzitet izokinetičkih vježbi

rastao je od jedan do pet setova tijekom prvih pet tretmana i ostao je na šest

setova od 6 do 24. tretmana. Svaki set vježbi sastoji se od pet ponavljanja

koncentričnih kontrakcija s kutnim brzinama od 30º/s i 120 º/s za ekstenzore,

te pet ponavljanja ekscentričnih i koncentričnih kontrakcija s kutnim brzinama

od 30º/s i 120 º/s za fleksore. Kutovi početka i kraja za vježbe ekstenzije bili su

40º i 70º, a za vježbe fleksije 70º i 40º. Bolesnik se između setova odmarao

pet sekundi, 10 s između različitih tipova vježbi i 10 min između vježbi desnog i

lijevog koljena. Terapijski učinci tih vježbi procijenjeni su promjenom u rasponu

kretnji koljena, u vizualnoj analognoj skali (VAS), Lequesneovu funkcionalnom

indeksu, u brzini hodanja i u vršnoj mišićnoj snazi koljenske fleksije i ekstenzije

mjerenoj izokinetičkim dinamometrom (Kin-Com) prije i nakon tretmana te

tijekom praćenja nakon jedne godine.

Aktivno potpomognuti opseg pokreta u koljenu mjeren je plastičnim

goniometrom u ležećem položaju bolesnika na leđima. Intenzitet boli mjeren

je horizontalnom vizualnom analognom skalom (raspon 0 – 10). Funkcionalni

status koljena analiziran je Lequesneovim algofunkcionalnim indeksom. Anali-

zirana je kvaliteta hoda i vrijeme potrebno da bolesnik prijeđe zadanu hodnu

prugu (udaljenosti od 50 metara). Mjesta aplikacije ultrazvuka izabrana su s

obzirom na lokalizaciju tendinopatije, entezopatije, Bakerove ciste ili burzitisa.

Pri primjeni kontinuiranog ultrazvuka korištena je frekvencija od 1 MHz, pro-

storni i vremenski vršni intenzitet od 1,5 W/cm2 uz iskorištenost ciklusa od

100%. Proba (Sonda ??) je aplicirana pet minuta na svaku tretiranu regiju, i to

na medijalni kolateralni ligament, burzu anserinu i bolne točke u poplitealnoj

fosi - cijela tretirana regija od otprilike 25 cm2. Doziranje je bilo tri puta

tjedno tijekom osam tjedana. Pulsni ultrazvuk primijenjen je u frekvenciji od

1MHz. Prostorni i vremenski vršni intenzitet bio je 2,5 W/cm2 uz iskorištenost

ciklusa od 25%. Trajanje i položaj pacijenata za tretiranje bili su isti kao i kod

kontinuiranog ultrazvuka. Doziranje je, također, bilo tri puta tjedno tijekom

osam tjedana. Nakon što su tri skupine završile tretman, bolesnicima je dan

kućni program vježbanja koji se sastojao od 15 minuta vježbi na stacionarnom

Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 21-2422


biciklu ili na običnom biciklu s podignutim stražnjim kotačem za osobe koje

nisu imale kod kuće stacionarni bicikl (18 bolesnika)

Za statističku analizu korišten je t-test za analizu promjena u VAS-u,

Lequesneovu indeksu, brzini hodanja i vršnoj snazi kod svake skupine odmah

poslije tretmana i tijekom praćenja godinu dana poslije. Jednostrana analiza

varijance Tuqeyevim testom korištena je za usporedbu razlika između tri

tretirane skupine, a Dunnettov test je korišten za usporedbu razlika između

tretiranih skupina i kontrolne skupine nakon vježbi i godinu dana poslije.

Statistički značajna razlika definirana je kao p<0,05.

U istraživanje je uključeno 120 bolesnika životne dobi od 42 do 72 godine

(srednja vrijednost 62,0 ± 8,4 godine). Dužina trajanja boli u koljenu iznosila

je od 6 mjeseci do 11 godina. Deset je ispitanika prekinulo vježbanje zbog

nepodnošenja boli tijekom vježbanja, a s trinaest ispitanika je izgubljen kon-

takt tijekom perioda praćenja. Prosječni opseg kretnji u početku je bio sličan

za svaku skupinu, ali se poslije osjetno povećao samo u skupini II i III nakon

tretmana. Pacijenti u skupini III pokazali su najveći porast opsega kretnji i

nakon tretmana i tijekom perioda praćenja. Intenzitet boli mjeren na VAS-u

na početku istraživanja bio je sličan u svim ispitivanim skupinama. Tijekom

praćenja osjetno se smanjivao u svim skupinama, osim u kontrolnoj, u kojoj

je postupno rastao. Ispitanici u trećoj skupini pokazali su najveći stupanj

smanjenja boli i nakon tretmana i tijekom praćenja. Lequesneov indeks nije bio

značajno različit među ispitivanim skupinama na početku. Prosječna vrijednost

značajno se smanjila u svim tretiranim skupinama nakon tretmana i nakon

godinu dana. Pacijenti u skupini I imali su najmanje smanjenje vrijednosti

Lequesneova indeksa nakon tretmana, a pacijenti u skupini III najveće.

Prosječna brzina hoda značajno je porasla samo u skupini II i III nakon

tretmana. Ipak, prosječna brzina hoda porasla je u svim tretiranim skupinama

tijekom praćenja u usporedbi s kontrolnom. Bolesnici u skupini III pokazali su

najveće poboljšanje, a oni u skupini I najmanje i nakon tretmana i tijekom

praćenja. Značajan porast u vršnoj snazi zabilježen je u skupini II i III i nakon

tretmana i tijekom praćenja. Skupina I pokazala je najmanje povećanje, ali

je i ono bilo statistički značajno veće u odnosu na kontrolnu skupinu tijekom

perioda praćenja. Pacijenti u skupini III imali su najveće povećanje vršne snage

pri 180 stupnjeva u sekundi u svim kontrakcijskim modovima, što korelira

s funkcionalnim poboljšanjem zgloba. Nesnošljiva bol u koljenu inducirana

propisanim vježbama osnovni je razlog prekidanja tretmana.

Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 21-2423


Tjelesna nesposobnost često se nađe u bolesnika s osteoartritisom koljena. S

jedne strane nesposobnost može biti uzrokovana degenerativnim promjenama

zglobnih struktura, ali i nekim fizičkim čimbenicima (npr. ograničeni opseg

pokreta). Glavni uzrok ograničenja kretnji artritičnog koljena su bol i slabost

kvadricepsa. Zbog toga su kontrola boli i jačanje muskulature važni u

rehabilitacijskim programima za osteoartritis koljena. Uzroci boli u osteoartri-

tisu koljena su mnogobrojni, a obuhvaćaju promjene zglobne hrskavice i

periartikularnih struktura (degeneracija, fibrozacija zglobne čahure s poslje-

dičnom kontrakturom i ligamentarnom nestabilnošću).

Iako izokinetičke vježbe pokazuju najveći terapijski učinak na funkcionalni

status bolesnika s osteoartritisom koljena, one su uzrokom puno slabije

suradnje bolesnika zbog boli koju mogu inducirati. Bolesnici u skupini II i III

bolje su surađivali nego bolesnici u skupini I jer je bolesnicima iz te dvije

skupine uz program vježbi apliciran i ultrazvuk. Bolja suradnja bolesnika

rezultat je smanjenja boli provocirane vježbanjem što je izraženije u skupini

III u usporedbi sa skupinom II. To nas navodi na zaključak da je u bolesnika s

osteoartritisom koljena za vrijeme vježbanja pulsni ultrazvuk bio bolji u odnosu

na kontinuirani. Smanjenje boli posljedica je ubrzanog protoka krvi, smanjenja

spazma i porasta temperature u mekotkivnim strukturama, te aktivacije A-alfa

i A-beta-mehanoreceptora koji inhibiraju nociceptivnu transmisiju kroz A-delta

i C-vlakna.

Ultrazvučni tretman, posebno pulsni, može pojačati terapijski učinak izokine-

tičkih vježbi za tretiranje boli u periartikularnome mekom tkivu u bolesnika s

osteoartritisom koljena.

(Huang M H, Lin Y S, Lee C L, Yang R C. Use of ultrasound to increase

effectiveness of isokinetic exercise for knee osteoarthritis. Arch Phys Med

Rehabil 2005;86:1545-51.)

Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 21-2424


Smanjenje mišićne snage i opsega pokreta vratne kralježnice

kod bolesnika s reumatoidnim artritisom i atlantoaksijalnim poremećajima

Priredila: Ana ALJINOVIĆ, dr. med.

Promjene atlantoaksijalnog zgloba česta su posljedica reumatoidnog artriti-

sa (RA). Najpoznatije su prednja atlantoaksijalna subluksacija (AAS) i ant-

lantoaksijalno utisnuće, a u ovom su članku ta dva pojma ujedinjena pod

nazivom atlantoaksijalni (AA) poremećaji. Već u ranoj fazi bolesti, bolesnici s

reumatoidnim artritisom imaju povećanu labavost transverzalnog, apikalnog

i alarnog ligamenta što omogućuje da atlas klizi prema naprijed u odnosu na

aksis dovodeći do prednjeg AAS-a. Takav AAS često je nestabilan, pojavljuje

se pri fleksiji, a nestaje u ekstenziji vratne kralježnice. Ako upalne promjene

zahvate i lateralne atlantoaksijalne i atlantookcipitalne fasetne zglobove na-

staju erozije. Postupno razaranje dovodi do utisnuća AA zgloba i posljedične

smanjene pokretljivosti ili čak ankiloze. AA poremećaji su česti u uznapredovalom

reumatoidnom artritisu i povezani su s razaranjem perifernih zglobova.

Prema spoznaji autora, do sada nije testirana snaga i funkcija mišića vrata, iako

upravo ti mišići sudjeluju u gotovo svim dnevnim aktivnostima. Vratni mišići se

suprotstavljaju sili teži te održavaju uspravan stav glave. Stabiliziraju glavu pri

pokretu, suprotstavljajući se silama akceleracije i deceleracije koje ih dodatno

opterećuju. To znači da mišići koji su oslabljeni rade blizu svog maksimalnog

kapaciteta tijekom uobičajenih dnevnih aktivnosti ili fizičkog napora. Premda

je već zabilježena povezanost snage, opsega pokreta i kronične vratobolje, nije

se istraživao sam utjecaj AA poremećaja na funkciju vrata u bolesnika s RA.

Stoga je cilj ovog rada bio usporediti izometričku snagu vratnih mišića i opseg

pokreta u bolesnika koji imaju AA poremećaj i onih koji ga nemaju.

Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 25-2825


U istraživanje su uključena 124 bolesnika s RA koji su bili na listi čekanja

za operativne ortopedske zahvate u „Jyväskylä Central Hospital“, Jyväskylä,

Finska. Istraživanje je odobrio etički odbor i svi su bolesnici dali svoj pristanak.

Učinjene su rendgenske snimke vratne kralježnice, i to standardne (lateralna

i anteroposteriorna projekcija) i funkcionalne (lateralna projekcija u fleksiji i

ekstenziji) kao i snimka odontoidnog procesusa. Dijagnoza AAS postavljena je

ako je udaljenost pri fleksiji između prednjeg dijela densa i stražnjeg dijela luka

atlasa iznosila više od 3 mm. Na lateralnoj projekciji u neutralnom položaju

zabilježeno je postojanje utisnuća s pomoću Sakaguchi-Kauppijeve metode.

Promjene na posteroanteriornim snimkama šaka evaluirane su Larsenovom

metodom.

Snaga vratnih mišića mjerena je pri rotaciji, fleksiji i ekstenziji i bilježio se

najbolji rezultat od tri mjerenja. Ako je bila prisutna bol, intenzitet boli je

zabilježen na vizualnoanalognoj skali (VAS). Sam opseg pokreta izmjeren

je trodimenzionalnom napravom za mjerenje pasivnih pokreta (Kenov su-

stav mjerenja opsega vratne kralježnice), i to fleksije, ekstenzije i rotacije.

Funkcionalni status vrata je, pak, određen modificiranim Indeksom onespo-

sobljenja i boli vrata i ramena (Neck and Shoulder Pain and Disability Index),

a opći funkcionalni status procijenjen je Upitnikom procjene zdravlja (Health

Assesment Questionare). Aktivnost bolesti evaluirana je modificiranom Skalom

aktivnosti bolesti na 28 zglobova (28-joint Disease Activity Score), a ukupan

osjećaj boli na VAS-u.

Rezultati su zabilježeni kao prosječne vrijednosti sa standardnom devijacijom.

Važni rezultati prikazani su 95-postotnim intervalom pouzdanosti (confidence

interval). Demografski i klinički podaci obrađeni su s pomoću Hi-kvadrat testa i

T-testa. Razlike u snazi mišića i opsegu pokreta uspoređene su analizom varijanci

i multivarijatnom analizom. Koeficijent korelacije izračunan je Pearsonovim r ili

Spearmanovim p-testom.

Prosječna dob bolesnika, među kojima su bile 92 žene (74%), iznosila je 62

godine. Trideset bolesnika (24%) imalo je AA poremećaje, od toga prednji AAS

16 bolesnika, AA utisnuće osam, a udruženi AAS i utisnuće šest bolesnika.

Bolesnici s AA poremećajem imali su veću učestalost erozivnih promjena na

perifernim zglobovima. Također su imali statistički značajno duže trajanje

bolesti, jači intenzitet boli, lošije rezultate na upitniku HAQ, te su češće uzimali

male doze kortikosteroida i nesteroidnih protuupalnih lijekova. Pokretljivost

vratne kralježnice bila je statistički manja u bolesnika (i žena i muškaraca)

Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 25-2826


s AA poremećajima u usporedbi s ostalim bolesnicima. Podjelom ispitanika u

grupe prema vrsti AA poremećaja zabilježeno je da je smanjenje pokreta u

svim smjerovima najznačajnije u bolesnika s AA utisnućem.

Izometrička snaga je bila značajno manja kod bolesnika s AA poremećajima.

Prosječan odnos fleksije i ekstenzije bio je 0,55. Međutim, kada su izdvojeni

bolesnici s AA utisnućem, taj je interval prosječno iznosio 0,81. Tri su se

bolesnika s AA poremećajima tužila na bolove tijekom fleksije, jedan tijekom

ekstenzije, a tri kod rotacija. Srednja vrijednost dobivena s pomoću VAS-a u

bolesnika s AAS-om bila je 34 mm, kao i kod AA utisnuća. Prosječna vrijednost

VAS-a u bolesnika bez AA poremećaja bila je 38 mm, dok je u šest bolesnika

s udruženim AAS-om i AA utisnućem prosječno zabilježena vrijednost od 41

mm. Intenzitet boli na VAS-u bio je podjednak kod bolesnika koji su uzimali

nesteroidne protuupalne lijekove i onih koji ih nisu uzimali. Nije zabilježena

povezanost težine prednjeg AAS-a i AA utisnuća s vrijednostima mišićne

snage.

U bolesnika s AA poremećajima bolest je duže trajala i rendgenske snimke

češće su pokazivale prisutnost erozija, što je u skladu s dosad objavljenim

podacima. Stoga kod bolesnika s destruktivnim promjenama zglobova uvijek

treba obratiti pozornost na promjene vratne kralježnice. Međutim, prednji AAS

može se pojaviti i rano u tijeku bolesti, čak i prije promjena na perifernim

zglobovima. Povećana labavost ligamenata AA područja dovodi da AAS-a, a

utisnuću obično prethodi nestabilnost.

Važan podatak koji proizlazi iz ove studije jest da prednji AAS ne dovodi do

ograničenja pokreta vratne kralježnice. Alaranta i sur. su uz pomoć goniometra

utvrdili da su pokreti vratne kralježnice u svim smjerovima slični kod muškaraca

i žena, kao i kod bolesnika s izoliranim AAS-om i bez njega.

Dugotrajna upala AA zglobova kod bolesnika s RA može dovesti do njihove

erozije te do AA utisnuća. Opseg pokreta tada je smanjen u svim smjerovima.

Zanimljivo je da bolesnici koji imaju kombinaciju prednjeg AAS-a i utisnuća

imaju sličan opseg pokreta kao i oni bez AA poremećaja. S obzirom na aksis

pri fleksiji, ta bi se pojava mogla objasniti klizanjem atlasa prema naprijed, pri

čemu se ne razvija ankiloza uz utisnuće.

Srednje vrijednosti izometričke snage u žena s RA, a bez AA poremećaja, bile

su niže od onih dobivenih testiranjem zdrave populacije, a još veće smanjenje

bilo je prisutno u bolesnica s AA poremećajima. Međutim, vrijednosti snage kod

Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 25-2827


bolesnica bez AA poremećaja usporedive su s vrijednostima kod bolesnika s

nespecifičnom kroničnom vratoboljom.

Ekstenzori vrata suprotstavljaju se sili teži i obično postoji razlika u snazi

prednje i stražnje skupine mišića za oko 50%. Kod ispitivanih bolesnika s AA

poremećajima relativno smanjenje snage i bez njih bilo je podjednako kod

fleksora i ekstenzora kao i u bolesnika s prednjim AAS-om. Međutim, snaga

mišića ekstenzora bila je više smanjena u odnosu na fleksore u bolesnika s AA

utisnućem. To pokazuje da bi smanjenje i neravnoteža mišićne snage mogli biti

klinički značajni, budući da je potreba za mišićnom stabilizacijom vrata veća

kod bolesnika s ozljedom ligamenata u AA području. Slabi mišići nisu potporanj

glavi niti zaštita ozlijeđenom ligamentu pri pokretu glave. Veća mišićna snaga

mogla bi smanjiti simptome i usporiti nastanak nestabilnosti.

Vratobolja je uobičajen simptom u bolesnika s RA, neovisno o radiološkom nalazu.

Opće je poznato da je relativno česta i u općoj populaciji. Ovi rezultati pokazuju

da subluksacija nužno ne izaziva bol, budući da se samo 30% bolesnika s AA

poremećajima tužilo na bol u vratu tijekom posljednjeg tjedna. Ipak, veći broj

bolesnika s AA poremećajima uzimao je analgetike i kortikosteroide, a njihova

je bolest, unatoč lijekovima, bila u aktivnijoj fazi. Nadalje, rezultati pokazuju

da se sličan intenzitet boli može pojaviti i u bolesnika bez AA poremećaja. No,

i kad bol nije prisutna, patološke promjene mogu inhibirati mišićnu aktivnost i

uzrokovati slabost. U ovoj se studiji mora uzeti u obzir da svi ispitanici čekaju

ortopedski zahvat, što govori o dugom trajanju osnovne bolesti.

Zaključno, snaga vratnih mišića značajno je smanjena u bolesnika s AA

poremećajima. Opseg pokreta najviše je ograničen u bolesnika s AA utisnućem,

dok može biti normalan u bolesnika s izoliranom AAS-om. Intenzitet boli

podjednak je u bolesnika s AA poremećajima i u ostalih bolesnika s RA. Stoga,

treba istaknuti da AA poremećaji mogu biti prisutni bez značajnijih simptoma

i kliničkih znakova.

(Häkkinen A, Neva MH, Kauppi M i sur. Decreased muscle strength and mobility

of the neck in patients with rheumatoid arthritis and atlantoaxial disoreders.

Arch Phys Med Rehabil 2005;86:1603-8.)

Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 25-2828


Biokovka - specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju

sa zdravstveno-turističkom ponudom na jugu Hrvatske

Marina ŠABIĆ, dr. med.

“Biokovka” - specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju nalazi se u Makar-

skoj, gradu od oko 15000 stanovnika primarno orijentiranom na turizam.

Mediteranska klima omogućava da se turistička ponuda proširi i izvan ljetnih

mjeseci.

Samo 60-tak kilometara južnije od Splita, Makarska se nalazi u jedinstvenom

prirodnom okružju. Smješten u prirodno zaštićenoj luci, grad se širi do padina

planine Biokovo.

“Biokovka” - specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju nalazi se uz šljun-

čanu plažu u najljepšem dijelu grada, a položaj i blaga klima omogućavaju li-

ječenje i odmor tijekom cijele godine.

U Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju „Biokovka“ u Makarskoj

djeluju i rade četiri liječnika specijalista za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju:

Marko Ožić-Bebek, dr., koji je ujedno i ravnatelj bolnice, Vojislav Malešević, dr.,

Marina Šabić, dr. i Ivo Milinović, dr. „Biokovka“ zapošljava 35 fizioterapeuta,

a smještajni kapaciteti bolnice su maksimalno 550 kreveta. Osim fizikalne

medicine i rehabilitacije, u bolnici se provode i rekreativni, kao i zdravstveno-

medicinski programi.

More, klima i zrak kao prirodni ljekoviti činitelji iskorištavaju se podvodnim

masažama i hidrogimnastikom, koja se provodi u grijanoj morskoj vodi, te

vježbama disanja i aerosol terapijom, što potvrđuje opredijeljenost “Biokovke”

za prirodne fizikalne terapije.

Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 29-3229

Predstavljamo vam ....

Liječenje je dopunjeno elektroterapijom (IFS, KV, DDS, elektrogimnastika),

magnetoterapijom i termoterapijom (ultrazvuk, fango).

“Biokovka” je ustanova za rehabilitaciju:

- reumatoloških bolesnika (upalni i degenerativni reumatizam, osteopo-

roza);

- traumatoloških bolesnika (politraumatizirani bolesnici, stanja nakon kon-

tuzija, prijeloma i sl.);

- ortopedskih bolesnika (stanja nakon ortopedskih zahvata – PEP, TEP,

osteosinteze i sl.);

- neuroloških bolesnika (stanja nakon CVI-a, ozljede i upale perifernih živaca,

kompresivnih sindroma, bolnih sindroma kralježnice i sl.);

- neurokirurških bolesnika (stanja nakon operacije diskus hernije u vratnom,

prsnom i LS-segmentu, neurološki deficit nastao kao posljedica patoloških

zahvata na SŽS-u);

- i nešto manje i rjeđe kardioloških bolesnika (stanja nakon infarkta), mi-

okarda, aortokoronarnih premosnica i sl.

Ustanova pruža i dijagnostičke usluge: dijagnostički ultrezvuk muskuloskeletnog

sustava, izokinetički dinamometar (dijagnostičko i terapijsko pomagalo).

“Biokovka” kao ustanova zdravstvenog turizma nudi i specijalne programe

zdravstvenog turizma kao što su:

Terapijski tjedan: Klasični liječnički program namijenjen osobama sa

zdravstvenim tegobama, koji uključuje liječnički pregled i terapije primjerene

zdravstvenom stanju gosta.

Protustresni tjedan: Program namijenjen osobama sa stresnim zanimanjima

uključuje i liječnički pregled s dijagnostičkom kontrolom zdravlja, ručne masaže

i vježbe u bazenu s morskom vodom.

Tjedan opuštanja: Program namijenjen svima koji žele lagano opuštanje,

uključuje ručne i podvodne masaže, kao i vježbe u bazenu s toplom morskom

vodom.

Fitness-tjedan: Program počinje testiranjem aerobnih mogućnosti na Bikerrace

ergometru “Technogym”, te prema želji gost odabire program za povećanje

mišićne mase, za učvršćivanje mišićne mase ili za otklanjanje mišićne mase.

Uz masažu i korištenje sauna i bazena ovaj program je idealan za ljubitelje

rekreacije.

Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 29-3230


Makarska ima idealne bioklimatske karakteristike jer leži između klimatski

oštrijeg sjevera i vrućeg juga jadranske obale te je krase blage zime i topla

ljeta, obilje morskog aerosola i eteričnih ulja.

Prosječna godišnja temperatura iznosi 16°C, a relativna vlažnost zraka 64%

od svibnja do listopada, dok je u kasnijim mjesecima viša. Godišnja insolacija

iznosi 2620, a prosječna dnevna sedam sati.

U sklopu rekreacijsko-športske ponude u „Biokovki“ djeluje suvremeni

fitnes-centar koji raspolaže modernom teretanom, koja je opremljena kvali-

tetnom tehnogym, kardio-linijom, kao i najmodernijim spravama istoga pro-

izvođača, dvoranom za aerobik, dvije finske saune i dva bazena s morskom

vodom (19-metarski za plivanje koji se grije na 26°C i manji za vježbe istezanja

i opuštanje koji se grije na 36°C). Uz bazene su postavljene i četiri masažne

kade nove generacije s kompjutorskim programiranjem masažnoga procesa.

Vani se gosti mogu rekreirati na terenima za mini-golf, stolni tenis i boćanje

koji su smješteni u prekrasnoj borovoj šumi uz samu plažu.

Svi korisnici fitnes-centra su pod stalnim nadzorom dvojice profesora kinezio-

logije koji prate, potiču, ali i pomažu korisnicima ako je to potrebno, a ako

imaju problema s kralježnicom ili lokomotornim sustavom na usluzi im je viši

fizioterapeut

Za potpuno opuštanje na raspolaganju su dva bazena, finska sauna, hidromasaža

i ručna masaža tijela.

Budući je Makarska sa svojim bioklimatskim karakteristikama idealno mjesto

za pripremu športaša i u zimskom razdoblju, u sklopu športske ponude je i niz

programa koji se mogu realizirati izvan hotela uz pomoć vanjskih suradnika.

Pripreme športaša organiziraju se u suradnji s gradskim športskim centrom i

osnovnom školom u Makarskoj.

Povoljni klimatski uvjeti, kompletna usluga u hotelu, uključujući fitnes-centar,

kao i mogućnost rehabilitacije ozlijeđenih omogućuju pripremu različitih

kategorija športaša koji su stalni gosti „Biokovke“.

Za goste „Biokovke“ mogu se organizirati i rekreativne aktivnosti kao što su:

- šetnja u prirodi i planinarske ture označenim planinarskim stazama po

Biokovu

- slobodno penjanje po liticama (free climbing)

- vožnja biciklom u prirodi (mounting bike)

Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 29-3231


- rafting i kanjoning na rijeci Cetini

- satovi ronjenja s bocama

- organizirano spuštanje u kraške jame, speleologija

- skijanje na vodi.

Sve te aktivnosti organiziraju se u suradnji s vanjskim suradnicima i upotpunjuju

klasičnu ponudu “Biokovke” i grada Makarske.

Pučke fešte i proslave vjerskih blagdana najprimamljiviji su u bogatoj ponudi

ljetnih kulturnih programa grada Makarske.

U sklopu Makarskoga kulturnog ljeta održavaju se razne priredbe; od koncerata

klasične ili suvremene glazbe, kazališnih predstava, folklornih večeri, raznih

izložbi do ribarskih fešta i ljetnog karnevala.

Makarska je bogata kulturno-povijesnim spomenicima, od kojih se posebno

ističu crkva sv. Marka, svetište Vepric i franjevački samostan u sklopu kojeg je

svjetski poznat malakološki muzej.

Svetište Vepric je posvećeno rođenju Djevice Marije, te se za blagdan Male

Gospe, 8.rujna, održava velika procesija.

Položaj Makarske omogućava posjetitelju brojne izlete u okolicu kopnom i

morem.

U krugu od 100 do 150 kilometara nalazi se mnogo zanimljivih gradova, lijepih

otoka, pa čak i nekoliko nacionalnih parkova i zaštićenih parkova prirode kao

što su Split, Dubrovnik, Korčula, slapovi Krke, Međugorje.

Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 29-3232


U prilogu je sažetak magistarskog rada dr. med. Anite Legović, koji je obranila 29. srpnja 2003.

Čestitamo!Uredništvo

Značenje rehabilitacije za ishod aloartroplastike koljena u reumatoidnom

artritisu i osteoartritisu

- sažetak magistarskog rada -

mr. sc. Anita LEGOVIĆ, dr. med.

Reumatoidni artritis (RA) i osteoartritis (OA) najčešći su uzročnici boli i sma-

njene pokretljivosti u reumatoloških bolesnika. Kada konzervativno liječenje

više ne daje zadovoljavajuće rezultate u uznapredovalom stadiju tih bolesti,

pristupa se operativnom liječenju. Koljenska aloartroplastika danas je najčešće

primjenjivana metoda kirurškog liječenja RA i OA.

Cilj istraživanja bila je analiza učinaka i ocjena rezultata rehabilitacije u

bolesnika nakon koljenske aloartroplastike s namjerom da se ustanovi njezino

značenje na krajnji ishod ugradnje totalne koljenske endoproteze u bolesnika s

RA i OA. Ispitanici s RA i OA praćeni su u nekoliko razdoblja tijekom godine dana

nakon koljenske aloartroplastike pri čemu su uspoređivani postignuti rezultati.

Na temelju relevantnih parametara rezultati su uspoređeni s onima sličnih

istraživanja iz medicinske literature.

U razdoblju od srpnja 1999. godine do srpnja 2001. godine, analizirana su

102 bolesnika s ugrađenom totalnom koljenskom endoprotezom, od toga 38

bolesnika s RA i 64 bolesnika s OA. U skupini ispitanika s RA bilo je 35 žena i

tri muškaraca, a u skupini ispitanika s OA 54 žene i 10 muškaraca. Prosječna

Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 33-3633

Osobne vijesti

životna dob ispitanika s RA iznosila je 61 godinu (raspon od 43 do 78 godina), a u

skupini ispitanika s OA 74 godine (raspon od 61 do 86 godina). Svi su ispitanici,

prije operativnog zahvata na Klinici za ortopediju Lovran i tijekom rehabilitacije

u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Thalassotherapija u Opatiji,

bili pregledani i ispitani u skladu s utvrđenim kriterijima. Identična ispitivanja

ponovljena su tijekom tri vremenska razdoblja (tri, šest i dvanaest mjeseci

nakon operativnog zahvata). Ispitanici su bili podvrgnuti istim rehabilitacijskim

procedurama tijekom poslijeoperativne rehabilitacije u trajanju od tri tjedna.

Dobiveni rezultati su analizirani i uspoređivani između obje skupine bolesnika

s ugrađenom totalnom koljenskom endoprotezom s ciljem da se ispitaju učinci

provedene rehabilitacije te da se ustanovi postoje li među njima značajne

razlike u postignutim rezultatima s obzirom na prirodu i težinu osnovne bolesti

i vrstu deformiteta koljenskoga zgloba prije operativnog zahvata. Ispitivanje

je obuhvatilo objektivne i subjektivne parametre koji su bilježeni prije i poslije

operacije, prije i nakon rehabilitacije te tijekom kontrolnih pregleda, tri, šest

i dvanaest mjeseci nakon operativnog zahvata. Od subjektivnih parametara

ispitivani su učestalost i intenzitet bolnosti koljenskoga zgloba vizualnom

analognom skalom (VAS) te količina primjenjivanih analgetika. Od objektivnih

parametara ispitivani su: opseg pokreta (fleksija i ekstenzija) koljenskoga

zgloba, učestalost i veličina otekline koljenskoga zgloba, opseg natkoljenice i

snaga četveroglavog mišića. Za ocjenu funkcionalnoga statusa u bolesnika s

RA primijenjen je upitnik Health Assessment Questionary (HAQ), a u bolesnika

s OA Lequesneov test. Modificiranim upitnikom SF-36 (Short Form Health

Survey) u obje skupine bolesnika ocijenjena je kvaliteta života prije i poslije

operacije, a zatim tri, šest i dvanaest mjeseci nakon operativnog zahvata.

Nakon rehabilitacije i tijekom kontrolnih pregleda, u tri vremenska razdoblja

nakon operativnog zahvata, pacijenti su zamoljeni da iznesu subjektivnu ocjenu

uspješnosti operativnog zahvata.

U statističkoj obradi podataka primijenjene su deskriptivne i analitičke metode

svrhovite u biomedicinskim istraživanjima. Za deskripciju analiziranih podataka

korišteni su aplikacijski programi Microsoft Excel i Microsoft Word. Podaci su

analitički obrađeni računalnim programom Statistica 6. Za usporedbu podataka

između grupa ispitanika primijenjen je t - test za zavisne uzorke i Hi (χ2)

kvadrat test.

Analizom učestalosti koljenske aloartroplastike prema dobi, spolu i uhranjenosti

u bolesnika s RA i u bolesnika s OA ustanovljena je statistički značajnija učestalost

Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 33-3634

Osobne vijesti

u žena u odnosu na muškarce (p < 0,005), te značajna učestalost koljenske

aloartroplastike u preuhranjenih ispitanika s OA (p = 0,0194). U raspodjeli

prema dobi bolesnici s RA su statistički značajno mlađi, dok raspodjelom prema

dobi unutar skupina nije ustanovljena statistički značajna razlika u učestalosti

ugradnje koljenske endoproteze između muškaraca i žena. Podjednaka je

zastupljenost desnih i lijevih koljenskih aloartroplastika.

U ispitanika s RA i u ispitanika s OA nakon trotjedne rehabilitacije poslije

koljenske aloartroplastike nađeno je statistički značajno poboljšanje opsega

pokreta koljenskoga zgloba, prosječno za 16,5 stupnjeva u bolesnika s RA

(p<0,0001), dok je u bolesnika s OA fleksija prosječno poboljšana za 14,7

stupnjeva (p<0,004). Značajno su smanjeni učestalost i intenzitet bolnosti

koljenskoga zgloba (p<0,005), a količina primijenjenih analgetika smanjena je

za 13% u bolesnika s RA (p=0,008) i 18% u bolesnika s OA (p=0,0001). Otok

koljenskoga zgloba smanjen je za 13% u bolesnika s RA i 19% u bolesnika s

OA (p= 0,054). Poboljšani su i tonus, trofika i snaga natkoljeničnog mišića na

strani operiranog koljena (p<0,005). U obje skupine bolesnika poboljšan je

funkcionalni status čime je olakšano obavljanje svakodnevnih aktivnosti što je

pridonijelo i poboljšanju kvalitete života, i to u skupini bolesnika s RA (t=22,86,

p<0,05) i u skupini bolesnika s OA (t=29,07, p <0,05).

Usporedbom rezultata ispitivanih parametara između dviju skupina ispitanika

nađena je statistički značajna razlika u poboljšanju opsega pokreta i kvalitete

života u bolesnika s OA u odnosu na one s RA (t=2,44, p=0,017).

Najveći broj ispitanika (92%) nakon rehabilitacije poslije koljenske aloartro-

plastike zadovoljan je ishodom operacije, a njih 65% ocijenilo je uspješnost

operativnog zahvata visokom ocjenom što pridonosi daljnjoj afirmaciji ugradnje

koljenske endoproteze kao metode operativnog liječenja i rehabilitacije,

kao sastavnog i prijeko potrebnog čimbenika u sveukupnom liječenju takvih

bolesnika.

Rezultati ovog istraživanja utvrdili su značajan učinak rane rehabilitacije

na poboljšanje funkcionalnog statusa i kvalitete života u bolesnika s RA i u

bolesnika s OA s povoljnim konačnim ishodom koljenske aloartroplastike.

Bolesnici podvrgnuti rehabilitaciji nakon ugradnje totalne koljenske endoproteze

postigli su značajno smanjenje boli, smanjili primjenu analgetika, poboljšali

opseg pokreta koljena, povećali su snagu i poboljšali mišićni tonus natkoljene

muskulature na strani operiranog koljena. Poboljšanjem funkcionalnog statusa,

Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 33-3635

Osobne vijesti

bolesnici su brže i kvalitetnije uključeni u obavljanje svakodnevnih životnih

aktivnosti i socijalne kontakte, čime im je poboljšana kvaliteta života.

Životopis

Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 33-3636

Osobne vijesti

Anita LEGOVIĆ rođena je 1957. godine u Rijeci gdje je

završila osmogodišnju školu i srednju medicinsku školu.

Medicinski fakultet u Rijeci upisala je 1975., a diplomirala

1980. godine.

Pripravnički staž obavila je u Kliničkome bolničkom centru

u Rijeci, a stručni ispit položila 1981. godine. Nakon

pripravničkog staža u Rijeci, radila je u Domu zdravlja

Opatija u Hitnoj medicinskoj pomoći, a zatim u primarnoj zdravstvenoj zaštiti

djece i odraslih.

Od 1982. godine djelatnica je Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju

srca, pluća i reumatizma Thalassotherapija u Opatiji. U toj je bolnici do 1990.

godine obavljala poslove odjelnog liječnika na Odjelu za rehabilitaciju kardio-

vaskularnih bolesnika.

Početkom Domovinskoga rata, radi potreba posla, dodijeljena je Odjelu za

fizikalnu medicinu i rehabilitaciju gdje je obavljala poslove odjelnog liječnika

vodeći pretežno bolesnike traumatizirane ratnim djelovanjima.

Specijalistički ispit iz fizikalne medicine i rehabilitacije položila je 1996. godine

u Zagrebu. Tijekom specijalizacije završila je poslijediplomski studij iz fizikalne

medicine i rehabilitacije.

Više je puta sudjelovala na domaćim i međunarodnim kongresima iz različitih

područja medicinskih znanosti: fizikalne medicine, reumatologije, neurokirurgije,

neurologije, ortopedije, kardiologije, kardiokirurgije i zdravstvenog turizma.

Sada obavlja poslove specijalista fizijatra baveći se rehabilitacijom reumato-

loških, ortopedskih, neurokirurških i neuroloških bolesnika. Surađuje sa Za-

vodom za reumatologiju i fizikalnu medicinu, te drugim odjelima KBC-a Ri-

jeka, pretežito Traumatološkim, Neurokirurškim, Neurološkim te Klinikom za

ortopediju Lovran.

Iz rada Hrvatskoga društva za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu

Hrvatskoga liječničkog zbora u 2005. godini

Saša MOSLAVAC, dr. med.

tajnik Hrvatskoga društva za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu

Hrvatskoga liječničkog zbora

Izborna skupština Društva održana je 11. veljače 2005. godine. Na njoj je za

predsjednika izabran doc. dr. sc. Ivan Džidić, za prvog dopredsjednika prim.

mr. sc. Ida Kovač, te članovi Upravnog odbora: prof. dr. sc. Đurđa Babić-Naglić,

Žarko Bakran, dr., Rossana Čizmić, dr., mr. sc. Marica Brenčić-Dlesk, Milka

Granić-Husić, dr., doc. dr. sc. Simeon Grazio, Marino Hanih, dr., Mira Kadojić dr.

i Katarina Sekelj-Kauzlarić, dr. Sukladno Pravilniku o radu stručnog društva, u

sastav Upravnog odbora ušao je dotadašnji predsjednik, prim. dr. sc. Ladislav

Krapac. Na prvom sastanku za tajnika je izabran Saša Moslavac, dr., a poslije

su u Upravni odbor kooptirani prof. dr. sc. Božidar Ćurković, Nives Štiglić-

Rogoznica, dr. i Nikša Cetinić, dr. Za rizničara je izabrana mr. sc. Marica Brenčić-

Dlesk, a za drugu dopredsjednicu Katarina Sekelj-Kauzlarić, dr. Izabran je i

uređivački odbor za naš časopis Fizikalna i rehabilitacijska medicina te glavni

urednik časopisa (Tomislav Nemčić, dr.).

Vođena je evidencija 424 liječnika od kojih je zaključno s 31. siječnja 2006.

godine 227 članova uplatom članarine steklo članska prava. E-adresar sadržava

116 adresa, što nas čini jednim od većih društava Hrvatskoga liječničkog

zbora. S punopravnim članovima komunicira se običnom i elektroničkom poš-

tom. U Društvu nema organiziranih podružnica ni sekcija, niti je bilo takvih

inicijativa.

Održano je šest redovitih i jedna izvanredna sjednica Upravnog odbora na kojima

je raspravljano o raznim temama. S HZZO-om je razgovarano o problematici

fizikalne terapije u kući i zdravstvenoj zaštiti u djelatnosti fizikalne medicine

Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 37-3937

Rad stručnog društva

i rehabilitacije, s Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi i Povjerenstvom

za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju o izradi curriculuma specijalizacije,

međunarodnoj suradnji članova i Društva, a s Hrvatskom liječničkom komorom

kao i tijelima Hrvatskoga liječničkog zbora o curriculumu specijalizacije drugih

specijalnosti, posebno specijalizanata obiteljske medicine.

Tijekom 2005. godine održana su tri stručna skupa o mini invazivnoj osteosintezi,

neurološkoj rehabilitaciji i neuroplastičnosti te regeneraciji aksona središnjega

živčanog sustava. Na sastancima su razmatrana i strukovna pitanja, npr.

curriculum specijalizacije, te davane obavijesti o radu Društva, a nisu izostali

ni domjenci. U listopadu 2005. Društvo je bilo suorganizator simpozija

“Božidar Špišić – zasade i razvoj ortopedije na našem području”. U sklopu

simpozija, kao predsjednik Društva i pozvani predavač, doc. dr. sc. Ivan Džidić

održao je predavanje o važnoj temi naše, ali i srodnih struka: “Ortopedska ili

rehabilitacijska pomagala”.

Uz to, imali smo vrlo plodnu suradnju sa slovenskim Združenjem za fizi-

kalno in rehabilitacijsko medicino, s kojim smo u Mariboru 18. i 19. stude-

noga 2005. organizirali simpozij “Cjelovita rehabilitacija nakon ozljeda i bolesti

lumbosakralne kralježnice”. Na tom su sastanku naši stručnjaci na među-

narodnom planu promovirali hrvatsku rehabilitacijsku medicinu i njezine

domete. Sljedeći zajednički simpozij dogovoren je za 2007. godinu u Hrvatskoj,

a tema će biti naknadno određena. Kao plod dobre suradnje pozvani smo na

njihov nacionalni kongres 2006. godine.

Društvo je pokrenulo inicijativu za upućivanje specijalizanata 4. godine u

European School Marseilles, u srpnju 2006, i ta se ideja ostvaruje za dvije

kolegice. Web stranice Društva prosječno na dan posjeti oko 30 osoba.

Objavljuju se sve dostupne stručne i strukovne aktivnosti, obavijesti o sa-

stancima, tečajevima i kongresima koje organizira Društvo, pojedini odjeli

klinika i bolnica i ostali događaji srodni tematici fizikalne i rehabilitacijske

medicine. Pozivam vas i nadalje potičem da informacije o takvim sastancima

uputite na e-adresu tajnika ([email protected]).

Održavanje godišnje skupštine u Opatiji 5. ožujka 2006. je naša želja da po-

krenemo Hrvatsku, tako da se svaka godišnja skupština održi u drugom dijelu

Hrvatske, a izborna nakon četiri godine ponovno u Zagrebu. Velik broj uplaćenih

članarina za 2005. godinu kao i financijska stabilnost Društva potiču nas da

nastavimo s dosadašnjim načinom rada na zadovoljstvo članova Društva, ali i

obvezuje na daljnju stručnu i društvenu aktivnost.

Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 37-3938


Očekuje nas nastavak stručnog rada u organizaciji stručnih sastanaka, simpozija

i kongresa koji slijedi 2008. godine, prijevod na hrvatski i objavljivanje tzv.

Bijele knjige fizikalne i rehabilitacijske medicine, potvrđivanje Pravilnika o radu

stručnog društva s izmjenama koje su donesene na Godišnjoj skupštini održanoj

5. ožujka 2006. u Opatiji, nastavak dijaloga sa svim relevantnim čimbenicima

u legislativi i praksi naše specijalnosti u Hrvatskoj, rješavanje problema i

teškoća ali i, vjerujem, narastajuća (samo)svijest o našem položaju i važnosti

u sklopu Hrvatskoga liječničkog zbora i hrvatske medicine. Stoga pozivam sve

članove da budu što aktivniji u radu Društva, stručnim i strukovnim pitanjima

te objavljivanju radova u našem časopisu.

Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 37-3939


Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 4040

Stručni skupovi

Izvanzglobni reumatizam i srodna stanja – novosti u dijagnostici i liječenju

Frane GRUBIŠIĆ, dr. med.

Katedra za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Medicinskoga fakulteta, u suradnji s Klinikom za reumatologiju, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju KB „Sestre milosrdnice“ i Klinikom za reumatske bolesti i rehabilitaciju KBC Zagreb, organizirala je poslijediplomski tečaj stalnoga medicinskog usavršavanja I. kategorije IZVANZGLOBNI REUMATIZAM I SRODNA STANJA – NOVOSTI U DIJAGNOSTICI I LIJEČENJU. Tečaj je održan 10. veljače 2006. u multimedijskoj dvorani Kliničke bolnice „Sestre milosrdnice“ u Zagrebu, a voditelji su bili doc. dr. sc. Simeon Grazio i mr. sc. Porin Perić.

Izvanzglobni reumatizam se odnosi na upalne i degenerativne promjene veziv-nog tkiva sustava za pokretanje. Možemo ga podijeliti na difuzne poremećaje i regionalne, a potonji su bili glavna tema ovog tečaja. Na cjelodnevnom tečaju obrađeni su svi bitni entiteti izvanzglobnog reumatizma po pojedinim regijama. Uvodnu riječ održao je pročelnik Katedre za fizikalnu medicinu i opću rehabilitaciju Medicinskoga fakulteta u Zagrebu prof. dr. sc. Božidar Ćurković. Prof. dr. sc. Zrinka Jajić govorila je o epidemiologiji, uzrocima i patofiziologiji izvanzglobnog reumatizma i srodnih stanja, a mr. sc. Porin Perić i dr. med. Tomislav Nemčić o ultrazvučnoj i elektroneurofiziološkoj dijagnostici izvanzglobnog reumatizma i srodnih stanja. Pojedini predavači su obradili problematiku izvanzglobnog reumatizma i srodnih stanja po regijama. Mr.sc. Porin Perić obradio je područje ramena, doc. dr. sc. Simeon Grazio područje lakta, podlaktice, ručnog zgloba i šake, mr. sc. Nadica Laktašić-Žerjavić područje zdjelice i kuka, Tomislav Nemčić, dr. med., područje koljena, a Frane Grubišić, dr. med., područje gležnja i stopala. Mateja Znika, vft., govorila je o principima medicinske gimnastike u izvanzglobnom reumatizmu i srodnim stanjima. Doc. dr. sc. Simeon Grazio i mr. sc. Porin Perić predstavili su zanimljive slučajeve bolesnika s izvanzglobnim reumatizmom, a nakon toga uslijedila je rasprava i pismeni ispit. U raspravi je, osim o pojedinim entitetima, bilo govora i o izobrazbi tijekom specijalizantskog staža, a izražena je i želja za još više sličnih tečajeva.

Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 41-4241

Stručni skupovi

Degenerativne bolesti vratne i slabinske kralješnice

– 6. tečaj trajnog usavršavanja liječnika iz spinalne kirurgije


U dvorani Zagrebačkog velesajma 20. svibnja 2005. godine održan je Šesti tečaj

trajnog usavršavanja liječnika iz spinalne kirurgije DEGENERATIVNE BOLESTI

VRATNE I SLABINSKE KRALJEŠNICE. Organizatori tečaja bili su Hrvatsko

vertebrološko društvo Hrvatskoga liječničkog zbora i Klinika za neurokirurgiju

Kliničke bolnice „Sestre milosrdnice“, a voditelji prim. dr. sc. Damir Kovač i doc.

dr. sc. Simeon Grazio.

Degenerativne bolesti kralješnice pripadaju najčešćim bolestima današnjice, a

velik broj sudionika – liječnika različitih struka – dokazuje važnost i značenje ove

problematike. Uvodno je predsjednik Hrvatskoga vertebrološkog društva, prim.

dr. sc. Damir Kovač, u povodu odlaska u mirovinu prof. dr. sc. Lucijana Negovetića,

prethodnog predsjednika Društva i predstojnika Klinike za neurokirurgiju KB

„Sestre milosrdnice“, održao prigodno slovo. Sâm tečaj bio je koncipiran tako

da se tema obradi što sveobuhvatnije, odnosno sa svih aspekata. Predavači i

teme stručnih predavanja bili su: doc. dr. sc. V. Šerić – Degenerativne promjene

vratne kralješnice; J. Hat, dr. med., prof. dr. sc. M. Kalousek, D. Bedek, dr. med.

– Radiološka dijagnostika degenerativnih bolesti vratne kralješnice; T. Nikolić,

dr. med. – Konzervativno liječenje degenerativnih bolesti vratne kralješnice;

V. Čerina, dr. med., I. Radić, dr. med. – Minimalna invazivna kirurgija vratne

kralješnice; dr. sc. B. Božić – Biomehanička analiza minimalnih kretnji slabinske

kralješnice; mr. sc. S. Peharec, P. Bačić, D. Rosanda, dr. med., T. Pribanić –

Funkcionalna dijagnostika lumbalne kralješnice; dr. sc. I. Mikula – Klinička slika

i elektromioneurografski nalaz kod lumbosakralnih radikulopatija; prim. dr. sc.

M. Dubravica – Konzervativno liječenje degenerativnih bolesti lumbosakralne

kralješnice; prof. dr. sc. M. Kalousek, J. Papić, dr. med., V. Kalousek, dr. med.,

Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 41-4242

Stručni skupovi

D. Bedek, dr. med. – Radiološka dijagnostika degenerativnih bolesti slabinske

kralješnice; B. Uhoda, dr. med. – Akutni diskoradikularni konflikt – neoperacijsko

liječenje; prim. dr. sc. D. Kovač, N. Kudelić, dr. med. – Operacijsko liječenje

hernije lumbalnog diska – mogućnosti i postupnik liječenja; M. Vilendečić, dr.

med. – Praćenje statusa bolesnika operiranih zbog hernije lumbalnog diska;

prof. dr. sc. M. Stančić, T. Banić, dr. med., prof. dr. sc. G. Buljat – Kirurško

liječenje degenerativne stenoze lumbalnog dijela spinalnog kanala; prim. dr. Z.

Kejla, mr. sc. D. Kvesić – Spondiloliza i spondilolisteze; prof. dr. sc. V. Kovač –

Ortopedsko liječenje degenerativnih bolesti slabinske kralješnice; doc. dr. sc. S.

Grazio – Križobolja: Rizici, prognostički čimbenici i različiti pristupi; M. Šantek,

dr. kiropraktike – Uloga kiropraktike u tretiranju degenerativnih promjena

cervikalne i lumbalne kralješnice; J. Jančić-Babić, dr. med. – Klinička važnost

liječenja i poslijeoperacijske boli – važnost pravovremenog uvođenja Lumidola

u terapiju poslijeoperacijske boli. Budući da su vratobolja i križobolja veliki

javnozdravstveni problem (odsutnost s radnoga mjesta, dugotrajno liječenje i

rehabilitacija, primjena skupih dijagnostičkih postupaka), u poruci ovog tečaja

odaslanoj svim sudionicima naglašava se važnost interdisciplinarnog pristupa

ovom problemu, te pravodobno otkrivanje uzroka smetnji i njegovo optimalno

liječenje. Svi su tekstovi tiskani u zborniku. Održavanje tečaja poduprle su

domaće farmaceutske tvrtke Pliva i Belupo.

Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 43-44 43

Nove knjige

Izvanzglobni reumatizam i srodna stanjaAutori: Prof. dr. sc. Ivo JAJIĆ i prof. dr. sc. Zrinka JAJIĆ

Preuzeto iz: “REUMA” br. 2 / 2005.


Prof. dr. sc. Ivo Jajić i prof. dr. sc. Zrinka Jajić napisali su priručnik za liječnike

koji dolaze u dodir s reumatskim bolesnicima koji pate od izvanzglobnog

reumatizma i srodnim stanjima.

Priručnik je izašao iz tiska u listopadu 2005. godine u izdanju Medicinske

naklade. Broji 322 stranice, obiluje slikovnim prikazima izvanzglobnih bolesti i

sindroma (249 slika) i tabličnim prikazima (l3 tablica), tvrdog je uveza, formata

17x24 cm.

Građa je podijeljena na trinaest poglavlja: Izvanzglobne reumatske bolesti,

Sistemne i lokalizirane izvanzglobne reumatske bolesti, Bolesti uslijed odlaganja

kalcijevih soli, Sistemne i lokalizirane bolesti kostiju, Reumatski aspekti nekih

endokrinopatija i metaboličkih bolesti, Izvanzglobne manifestacije upalnih

reumatskih bolesti, Nekrotizirajući sindromi, Sindromi temporomandibularnog

područja, Intermitentni i periodični sindromi i Tumori mekih tkiva u okolici

zglobova. Vezano uz pojedina poglavlja dat je prikaz svjetski priznatih autora

koji su svojim radom doprinjeli razvoju ovih područja reumatologije.

Na kraju svake tematske jedinice opisa bolesti, odnosno sindroma, navedena

je izdašna suvremena literatura koja omogućava daljnje proširenje znanja.

Ovo djelo predstavlja novost u domaćoj literaturi, te kao takvo upotpunjava

bolje poznavanje ovih stanja koji predstavljaju jedne od najčešćih reumatskih

sindroma i bolesti suvremenog načina života. Djelo su recenzirali eminentni

stručnjaci: prof. dr. sc. Dubravko Orlić i prof. dr. sc. Krešimir Koržinek.

Autori ističu veliki problem razvijenih zemalja, napose onih s visokom

industrijalizacijom i modernom specijaliziranom tehnologijom koja znatno

Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 43-4444

Nove knjige

oštećuje lokomotorni sustav, u čemu izvanzglobne reumatske bolesti zauzimaju

vidno mjesto i zadaju liječnicima velike probleme.

Želja je autora bila približiti suvremene spoznaje te tako pomoći u dijagnostici

i liječenju izvanzglobnih reumatskih bolesti i srodnjih stanja.

NAPUTCI AUTORIMA

Fizikalna i rehabilitacijska medicina časopis je namijenjen liječnicima specijalistima – fizijatrima, reumatolozima, ortopedima te liječnicima drugih srodnih struka, kao i fizioterapeutima i drugima koji se bave fizikalnom i rehabilitacijskom medicinom.

Časopis objavljuje izvorne znanstvene i stručne članke, pregledne članke, prikaze slučajeva ili serija bolesnika i pisma uredniku, donosi prikaze iz stručne literature, prikaze knjiga, izvješća sa znanstvenih i stručnih skupova, novosti s područja medicine, vijesti iz rada stručnih društava, pisma čitatelja i druge osvrte vezane uz područje časopisa.

Rukopisi kategoriziranih članaka predaju se u tri primjerka sa svim prilozima, a ostali tekstovi u jednom primjerku i na formatiranim disketama ili CD-ima (za PC). Tekstovi se pišu u MS Word formatu, veličina slova 12 točaka, na papiru veličine A4, najviše 30 redaka po stranici. Nije dopušteno koristiti se sjenčanjem, podcrtavanjem i slično.

Nakon recenzije ispravljeni radovi predaju se u jednom primjerku i na disketi ili na CD-u. Svi tekstovi pišu se s dvostrukim proredom.

Članci za časopis šalju se na adresu glavnog i odgovornog urednika: Dr. Tomislav Nemčić Klinika za reumatologiju, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju KB „Sestre milosrdnice“ Vinogradska 29, 10000 Zagreb e-mail: [email protected]

Opseg članka

Znanstveni i stručni članci, pregledi, prikazi slučajeva ili serija bolesnika mogu imati do 15 kartica teksta, uključujući sve priloge (slike, tablice, crteže). Ostali članci mogu imati do šest kartica teksta. Jedna kartica teksta sadržava 1800 slovnih znakova, uključujući praznine. Jedna slika ili tablica zauzima približno jednu karticu teksta.

Sadržaj članka

Svaki članak treba sadržavati:1. Ime i prezime autora – pri pisanju imena autora molimo navesti puna imena (ne

samo početna slova) svih autora. Redoslijed imena u članku autori navode sami.

2. Puni naziv i sjedište ustanove (svih) autora – ako članak ima više autora, puno sjedište (adresa i telefon/faks/elektronička pošta) navodi se samo za autora s kojim se komunicira.

3. Naslov članka – naslov članka treba biti kratak i jasan, bez nepotrebnih dijelova iz sadržaja članka.

4. Jezik članka – svi članci pišu se na hrvatskome jeziku. Naslov članka, sažetak članka i ključne riječi, tablice i slike pišu se dvojezično, na hrvatskome i engleskome jeziku. Sažetak se piše u jednom paragrafu, opsega do 200 riječi. Sažetak članka ukratko opisuje sadržaj, a ne zaključke članka.

5. Kategorizirani radovi – u kategorizirane radove ubrajaju se znanstveni članci, stručni članci, pregledi i prethodna priopćenja. Pišu se tako da sadržavaju posebne cjeline, i to:

a) Uvod – sadržava kratak i jasan prikaz svrhe i cilja rada, s kratkim osvrtom na dosadašnje radove objavljene s toga područja.

Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): V-VIV

Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): V-VIVI

b) Metode rada i bolesnici – metode istraživanja/praćenja opisane u radu treba prikazati tako da omogućuju reproducibilnost (ponovljivost) rezultata rada. Metode rada poznate u literaturi ili opisane u ranijim radovima autora, ne opisuju se, već se na njih poziva u literaturnim referencama. Navodi se podjela bolesnika prema bolesti, spolu, dobi, zanimanju i slično, što je predmetom istraživanja. Također je potrebno opisati cjelovit postupak fizikalne rehabilitacije. Lijekovi koji su predmetom istraživanja/praćenja navode se generičkim imenom. Pri obavljanju pokusa na ljudima valja se pridržavati etičkih načela i Helsinške deklaracije (iz 1975. i njezinih izmjena 1983. godine). Pri opisu bolesnika i na rendgenskim snimkama ne smiju se navoditi njihova imena, inicijali niti matični brojevi.

c) Rezultati rada – dobivene rezultate treba prikazati precizno i jasno, po mogućnosti i u obliku tablica ili dijagrama. Pri obradi rezultata valja primijeniti odgovarajuće statističke metode. Pri izražavanju kvantitativnih veličina treba rabiti jedinice SI i decimalni zarez.

d) Rasprava – u raspravi se tumače rezultati provedenih istraživanja i navode usporedbe s dosad poznatim rezultatima u literaturi.

e) Zaključak – zaključci se izvode na temelju jasno provedenih i raspravljenih rezultata rada.

Literaturni navodi se u tekstu označavaju brojevima u zagradi, redoslijedom pojavljivanja.

6. Tablice, slike i crteži – tablice, slike i crteži u kategoriziranim člancima (znanstveni i stručni članci, pregledni članci, prikazi slučajeva ili serije bolesnika, pisma uredniku) pišu se dvojezično, na hrvatskome i engleskome jeziku, a u ostalim člancima samo na hrvatskome jeziku. Tablice i slike numeriraju se onim redom kojim se pojavljuju u tekstu. Tablice i slike opisuju se tako da budu razumljive i bez čitanja teksta. Slike se prilažu na posebnom listu bijelog papira formata A4 (radi skeniranja i daljnje obrade). Slike i drugi članci trebaju biti kontrastni (crno-bijelo) radi bolje reprodukcije u tisku. Ako se dostavljaju elektronički, slike i crteži moraju biti najmanje razlučivosti 600 dpi.

7. Literatura – literatura se piše na posebnom listu papira i navodi rednim brojem, i to redoslijedom kojim se pojavljuje u tekstu. Ako rad ima do 6 autora, navode se sva imena, a kod sedam i više autora prva tri, dok se za ostale piše i sur. Kratice časopisa pišu se prema uvriježenim nazivima kao što ih navodi Index Medicus.

8. Odgovornost autora – autor je potpuno odgovoran za sadržaj svojeg članka. Uredništvo pretpostavlja da je autor pitanja prava objavljivanja rezultata navedenih u članku dobio i raspravio u svojoj ustanovi. Uredništvo također pretpostavlja da rad nije objavljen ili upućen na objavljivanje na drugome mjestu.

9. Separati – autori kategoriziranih radova dobivaju besplatno 5 primjerak časopisa.

Fizikalna medicina i rehabilitacija br1-2006...Komplikacije tijekom rehabilitacije starijih osoba s ozljedom kralježnične moždine Complications in rehabilitation of elderly spinal

Documents