Fitogeografska-podela-sveta

Fitogeografska podela sveta

Raspored i sastav biljnog sveta različit je u različitim delovima Zemlje

Zapažena je izvesna pravilnost u klimatskom zoniranju tipova vegetacije i zakonitost u učešću pojedinih familija i rodova u florama različitih oblasti

Geografska klasifikacija flore sveta na florističke jedinice ima za cilj da nam olakša snalaženje u florističkoj slici planetei doprinese razumevanju uzroka koji utiču na raspored i sastav biljnog sveta

Svaka fitogeografska jedinica formirana je na osnovu sličnosti u sastavu i preklapanju areala taksona koji je čine

U formiranju vegetacije je bitan ekološki princip a u formiranju j g j j p p jflorističkih jedinica više se posmatra genetički princip, principi nisu u potpunosti razdvojeni i nezavisni

U florističkoj podeli biljnog sveta istovremeno se uzimaju u obzir:

floristički momenat (floristički sastav i savremeni areali biljka) – najvažniji principfloristički momenat (floristički sastav i savremeni areali biljka) najvažniji princip

ekološki momenat (životne forme i karakter vegetacije)

istorijski momenat (prošlost flore i vegetacije)istorijski momenat (prošlost flore i vegetacije)

Fitohorion – geografsko područje sa relativno uniformnim sastavom biljnih vrsta. Susedni fitohorioni obično nemaju oštre granice.

Hijerarhija

Prilikom klasifikacije primenjuje se hijerarhijski princip subordinacije

Flora sveta je podeljena na nekoliko po rangu najviših kategorija carstva

carstvo se deli na više podcarsava - podcarstva se dele na regione – regioni se dele na p p g gprovincije kao najmanje florističje jedinice

nesme se zaboraviti da se elementi jedne jedinice često prepliću i mešaju sa elementima neke druge florističke jedinicem m g f j

Fitogeografska podela sveta -

prema:prema:

Takhtajan, Armen (1986) Floristic Regions of the World. (translated by T.J. Crovello & A. Cronquist). University of California Press, Berkeley.

Армен Леонович Тахтаджян(1910 2009)

Armen Leonovich Takhtajan (Армен Леонович Тахтаджян) je Sovjetsko-Jermenijski botaničar koji je bio jedno od vodećih svetskih imena u evoluciji, sistematici i f f b l d d k R fl čk h

(1910-2009)

fitogeografiji biljnog sveta dvadesetog veka. Razvio je sistem florističkih regiona Sveta.

Fl ističk stFloristička carstva

I. HOLARKTIČKO CARSTVO (Holarctis)A. Borealno Podcarstvo1. Cirkumborealni Region1. Cirkumborealni Region2. Istočno Azijski Region3. Atlantsko Severno Američi Region4. Region Stenovitih Planina (Rockey mountain)B. Drevno-Mediteransko podcarstvo (Tethyan)B. Drevno Mediteransko podcarstvo (Tethyan)5. Makaronezijski Region6. Mediteranski Region7. Saharo-Arabijski Region8. Irano-Turanski Region8. Irano Turanski Region

a. Zapado Azijski Podregionb. Centralno Azijski podregion

C. Madreansko (Sonoransko) Podcarstvo9. Madreanski Region9. Madreansk eg on

II. PALEOTROPSKO CARSTVO (Paleotropis)A. Afričko Podcarstvo10. Kongo-Gvineanski Region. K g g11. Sudano-Zambezijski Region

a. Sahelo-Sudanijski Podregionb. Nubijsko-Radžasthanski Podregionc. Eritrejsko-Arabijski Podregionj j gd. Zambezijski Podregion

12. Karroo-Namibijski Region13. Region Sv. Helene i AscensionB. Madagaskarski PodcarstvoB. Madagaskarski Podcarstvo14. Madagaskarski Region1. Cirkumborealni RegionC. Indo-Malezijsko Podcarstvo15. Indijski Region15. Indijski Region16. Indo-Kina Region17. Malezijski Region

a. Malianski Podregionb. Papuanski Podregionb. Papuanski Podregion

18. Region FidžiD. Polinezijsko Podcarstvo19. Polinezijski Region20. Havajski Region0. Havajsk eg on21. Novokaledonijski Podregion

III. NEOTROPSKO CARSTVO (Neotropis)22. Caribski Region. g23. Region Gvajanske visoravni24. Amazonijski Region25. Brazilski Region26. Andski Regiong

IV. KAPSKO CARSTVO (Capensis)27. Kapski Region

V. AUSTRALIJSKO CARSTVO (Australis)28. Severoistočni Australijski Region29. Jugozapadni Australijski Region30. Centralno Australijski Region30. Centralno Australijski Region

VI. HOLANTARKTIČKO CARSTVO (Antarktis)31. Fernandezijski Region32. Čilensko-Patagonijski Region32. Čilensko Patagonijski Region33. Region Južno Subantarktičkih Ostrva34. Novozelandski Region

I. HOLARKTIČKO CARSTVO (Holarctis)

• Najveće medju svim florističkim carstvima i zauima gotovo polovinu ukupnog kopna• Obuhvata vantropski prostor Azije, Evrope, Severne Amerike, Grenland, severni deo

Afrike• Flora ove ogromne oblasti ima zajedničku genezu od arktotercijarne flore koja je g j g j j j

uništena za vreme glacijacije od koje su danas preostali močvarni čempres (Taxodium),Sequoia, Liriodendron, Magnolia, Catalpa, više vrsta Oraha (Juglans), hrastova (Quercus) koji su živeli i u tercijeru.

• Karakteristične familije su Fagaceae, Betulaceae, Salicaceae, Ranunculaceae, j gChenopodiaceae, Brassicaeceae, Rosaceae, Apiaceae, Primulaceae, Scrophulariaceae, Asteraceae, Poaceae.... Deli se u tri podcarstva:

A. BOREALNO PODCARSTVO

N ć b b l k d d l Najveće i najbogatuje biljnim vrstama, takodje i endemitima, a zastupljene su i drevne reliktne vrste. Deli se na nekoliko regiona

1. Cirkumborealni region

Najveći floristički region na svetu, uključuje teritoriju bivšeg Sovjetskog Saveza, Evrope (bez Mediterana) severnu Anatoliju, Ural, Kavkaz i Sibir, Kamčatku, Aleutska ostrva,veći deo Aljaske i KanadeN d ič ih f ilij li i d ič ih d S ld ll (P i l ) • Nema endemičnih familija ali ima endemičnih rodova: Soldanella (Primulaceae), Halacsya (Boraginaceae), Telekia (Asteraceae), Ramonda (Gesneriaceae)

Karakteristične vrste četinara Pinus, Picea, Abies; Karakteristični lišćari: Quercus, Fagus, Betula, Alnus; Žbunaste vrste i povijuše: Prunus, Crataegus, Rh d d d L iRhododendron, Lonicera

• Obuhvata 15 provincija: Arktička provincija, Atlantsko-Evropska provincija, Centralno-Evropska provincija, Ilirska (Balkanska), Euksinska provincija, Kavkaska provincija, Severno-Evropska provincija, Zapadno-Sibirska provincija, Alt j k i ij S d j Sibi k i ij T b jk l k i ij Altajska provincija, Srednje-Sibirska provincija, Transbajkalska provincija, Severo-Istočno Sibirska provincija, Okhotsko-Kamčatska provincija i Kanadsaka provincija

Soldanella alpina

Telekia speciosa

Ramonda nathaliae

• Na krajnjem severu cirkumborealnog regiona u zoni arktičke klme razvijaju se d d ć d č š k tundre, nema drveća pa je granica tundre označena severnom šumskom

granicom. Bogate su mahovinama lišajevima, zeljastim i žbunastim vrstama ka jugu (Vaccinium, Andromeda, Juniperus, Arctous, Ledum, Empetrum, Salix, Betula, Dryas), Cyperaceae, Poaceae, Ranunculaceae, Brassicaceae, Rosaceae.k j i i ij k j k k iš l š k d • ka jugu se prostiru provincije koje karakteriše uglavnom šumska zona, od četinarskih šuma tipa tajge prave borealne zone do listopadnih šuma umerenog pojasa• u četinarskoj zoni dominiraju vrste rodova Picea, Abies (tamne

č i k š ) i Pi i L i ( l č i k š ) i i lišć četinarske šume) i Pinus i Larix (svetle četinarske šume) ima i lišćara kao što su Betula, Sorbus, Salix. U prizemnom sloju Linnaea borealis, Lycopodium, parazitske i poluparazitske Orchidaceae.

• Oblast listopadnih šuma se prostire južno od 55-56 stepena N geog. ši i i k l či id kli i dj b l ih š i širine, na istoku se provlači u vidu klina izmedju borealnih šuma i stepskih područja, a na jugu se prostire do Pirineja i Alpa, zajedno sa velikim delom Balkanskog poluostrva.

• Drvenaste vrste: bukva (Fagus), grab (Carpinus), hrast (Quercus), lipa (Tili ) j (F i ) b t ( l ) i št lj tih t(Tilia), jasen (Fraxinus), brst (ulmus)...i mnoštvo zeljastih vrsta

• u suvljem području Ponta (oblast oko Crnog mora) i južne Rusije razvijaju se stepe – florističi raznovrsna travnata prostranstva sa dominacijom vrsta familije Poaceae, često u kombinaciji sa žbunastim kserofitama (š t )(šumo-stepe).

Vaccinium vistis-idaea Arctous alpinus Ledum palustreArctous alpinus Ledum palustre

Picea excelsa Abies alba Linnaea borealis

Sa aspekta pozicije Srbije u okviru Balkanskog poluostrva, najznačajnije florističke provincije su:

• a) Centralno-Evropska provincija

• Obuhvata srednjeevropsku zonu listopadnih šuma, obuhvatajući centralnu i zapadnu Evropubez Atlantske obale, venac Alpa, sverne Apenine i Karpate, ka jugu do Save i Dunava,.

• Flora ove provincije je veoma osiromašena tokom glacijacije i njena primarna vegetacija je uglavnom listopadna šumska, prilagodjena na fiziološku sušu tokom zime.

• Oblast listopadnih šuma se prostire južno od 55-56 stepena N geog. širine, na istoku se provlači u vidu klina izmedju borealnih šuma i stepskih područja, a na jugu se prostire do Pirineja i Alpa, zajedno sa

liki d l B lk k lvelikim delom Balkanskog poluostrva.

• Drvenaste vrste: bukva (Fagus), grab (Carpinus), hrast (Quercus), lipa (Tilia), jasen (Fraxinus), brst (ulmus)...i mnoštvo zeljastih vrsta

Fagus sylvatica

Carpinus betulus Quercus petraea

Scilla bifolia

Allium usrsinum

Scilla bifolia

• b) Ilirska (Balkanska) provincija

• Obuhvata prostor bivše Jugoslavije sa izsključenjem Jadranske obale, julijskih i Sinjskih Alpa, i područja severno od reke Save i Dunava, severni deo Albanije i Grčke i skoro celu Bugarsku.

• Flora ove provincije je bogatija od predhodne i podrazumeva endemične rodove Petteria, Halacsya, Haberlea i Jankaea), a odlikuje je visoki specijski endemizam (posebno severoistočna Albanija, Makedonija, Srbija i Rodopski masiv)

• Mnogo primera endemo-reliktnih taksona koji predstavljaju drevne tercijarne tipove ukazujući na vezu sa istočnoazijskom i himalajskom florom

• U grupu najznačajnijih endemo-reliktnih vrsta spadaju: Picea omorica, Pinus peuce, Pinus heldreichii, Ramonda serbica, Ramonda nathaliae

• U flori ove provincije ima i puno reliktnih vrsta tercijarnog porekla: Ostrya carpinifolia, Juglans regia, predstavnici roda Quercus, Diospyros lotus, Buxus sempervirens, S h l i Vi i i if Il if li C d l S i l iStaphylea pinnata, Vitis vinifera, Ilex aquifolium, Comandra elegans, Syringa vulgaris

Picea omorica Ramonda nathaliae Ramonda serbica

Pinus peuce Pinus heldreichii

3

44

2. Istočno Azijski Region (Kinesko-Japanska oblast)

• Obuhvata umerena područja Himalaje, planine severne Burme, veliki deo Kine i Obuhvata umerena područja Himalaje, planine severne Burme, veliki deo Kine i Tajvan, Koreansko poluostrvo, ostrva Hokaido, Volkano, Kurilska ostrva, sliv reke Amur, Trans Bajkalski region i deo Mongolije

• flora ekstremno bogata i karakteristična sa 20 endemičnih familija i 300 endemičnih rodova. Jedan od centara diverziteta i postanka flore sveta. endemičnih rodova. Jedan od centara diverziteta i postanka flore sveta. Prisustvo gigantskih živih fosila i arhaičnih oblika biljka Gingko biloba, Libocedrus macrolepis i Nertera

• endemične familije Ginkgoaceae, Eucommiaceae, Aucubaceae, Davidiaceae...• Endemični rodovi: Gingko (Gingkoaceae), Cryptomeria (Taxodiaceae), AkebiaEndemični rodovi Gingko (Gingkoaceae), Cryptomeria (Taxodiaceae), Akebia

(Lardizabalaceae), Aucuba (Aucubaceae), Paulownia (Bignoniaceae)• Ova oblast nije prošla kroz glacijalni period u diluvijumu pa se njena flora

neometano razvijala do danas, u pojedinim delovima dominiraju drvenaste vrste nad zeljastim što je retka i arhaična pojava.nad zeljast m što je retka arha čna pojava.

• u planinskim regionima rod Rhododendron sa oko 600 vrsta

b

Ginkgo biloba

Aucuba japonioca

Paulownia tomentosa

3. Atlantsko Severno Američki Region

• Obuhvata čitavu Severnu Ameriku i obalu Atlantika, izuzev Stenovitih planina, i Obuhvata čitavu Severnu Ameriku i obalu Atlantika, izuzev Stenovitih planina, i područje od Meksičkog zaliva do severne Kanade

• velika prostranstva lišćarski i četinarskih šuma tipa tajge• prisutni su isti rodovi kaop u Euroaziji (Fagus, Quercus, Betula, Salix, Pinus,

Picea, Abies, Larix) ali sa drugim vrstamaPicea, Abies, Larix) ali sa drugim vrstama• ali i Magnolia, Tsuga, Taxodium, Chamaecyparis, Liquidambar, Liriodendron koji se

u Evropi nisu održali (različit pravac pružanja planina !)• flora relativno bogata sa dosta endemičnih taksona. Ima samo jednu endemičnu

familiju - Leitneriaceae ali oko 100 endemičnih rodovafamiliju Leitneriaceae ali oko 100 endemičnih rodova• Endemični rodovi: Anemonella (Ranunculaceae), Franklinia (Theaceae), Maclura

(Moraceae), Dionaea (Droseraceae), Planera (Ulmaceae)• Postojanje reliktnih vrsta koje upućuju na nekadašnju vezu izmedju flora Azije i

Severne Amerike: Liriodendron tulipifera- SAD i L. chinense u manjem delu Kine.Severne mer ke L r odendron tul p fera S D L. ch nense u manjem delu K ne.

T di di ti h

Liquidambar styraciflua

Maclura pomiferaTaxodium distichum Maclura pomifera

Dionaea muscipula

4. Region Stenovitih Planina

• Obuhvata planinske regione Stenovitih Planina i susedne planinske vence u SAD i Obuhvata planinske regione Stenovitih Planina i susedne planinske vence u SAD i jugozapadnoj Kanadi i obalne regione kao i jedan deo Aljaske

• Ima samo jednu endemičnu familiju mahovina jetrenjača, ali nema endemičnih familija ostalih viših biljka, ali ima oko 40 endemičnih rodova

• Endemični rodovi: Sequoia (Taxodiaceae), Darlingtonia (Srraceniaceae), AllotropaEndemični rodovi Sequoia (Taxodiaceae), Darlingtonia (Srraceniaceae), Allotropa(Ericaceae), Anelsonia (Brassicaceae)

• Postojanje velikog broja četinarskih vrsta koje se nigde u svetu ne sreću u tako velikoj koncentraciji kao na Stenovitim planinama. Iako četinari čine dominantni vegetacijski pokrivać velika prostranstva vrhova imaju izgled polupustinje sa vegetacijski pokrivać velika prostranstva vrhova imaju izgled polupustinje sa Artemisia tridentata i Yucca ili arktičke Tundre u višim predelima.

Sequoia gigantea

• B. DREVNO MEDITERANSKO (Tethyansko) PODCARSTVO

P d M k k č M d l d Prostire se od Makaronezije preko čitavog Mediterana i centralne Azije do pustinje Gobi. Predpostavlja se da je flora drevnog mediterana formirana na obalama drevnog okeana – Tethysa. Ona predstavlja mešavinu borealnih i tropskih flora nastala je togom burnih istorijskih prevrata i migracija. Na vezu sa tropima ukazuje prisustvo P l i i L j ž f ičk fl i d Li i il Palmi i Lovora, a na vzu sa južno-afričkom florom prisustvo rodova Limonium, Silene, Salvia, sa australijskom rod Callitris. Objašnjenje leži u pretpostavci da današnja tropska i mediteranska flora imaju zajedničko poreklo. Velika razmena flore izmedju istočnog i zapadnog mediterana i mediterana Evrope i Azije se desila u Pliocenu.

5. Makaronezijski Region

• Uključuje Azorska ostrva, Maderu, Kanarska ostrva i Kape Verde. Eksklave u M k i l d l d Af ik (š k d Af ik )Maroku i malom delu zapadne Afrike (španska zapadna Afrika).

• Više od 50% vrsta su isključivo mediteranske, prisutno je više endemičnih rodova, a više od polovine njih raste samo na Kanarskim ostrvima.

• endemični rodovi Visnea (Theaceae), Aichryson, Greenovia (Crassulaceae), Ayorina (C l )(Campanulaceae)

• prisustvo izolovanih (sekcijski) endemo-reliktnih predstavnika Pinus canariensis –srodnici na Himalajima, Ilex canariensis – srodnici u Americi, Picconia – srodnici u Australiji

Aichryson tortuosumAichryson tortuosumGreenovia diplocycla

6. Mediteranski Region

kl č ć d b k l d l ž F k • Uključuje najveći deo Iberijskog poluostrva, maritimne delove južne Francuske, Apeninskog i Balkanskog poluostrva, mediteranska ostrva, Maroko, severni Alžir, Tunis, zapadnu Siriju i Anatoliju i severnu Afriku, južni Krim i crnomorsko priobalje Kavkaza. Sa horološkog aspekta podrazumeva teritoriju obuhvaćenu arealom

di kih š č i (Q il ) d k l i ij li (Ol mediteranskih šuma česvine (Quercus ilex), odnosno zonu kultivacije masline (Olea europaea).

• Flora Mediterana sadrži samo jednu endemičnu famiju Aphyllantaceae koju mnogi priključuju familiji Liliaceae, ali ovo područje nastanjuje preko 150 endemičnih

drodova• endemični rodovi Petromarula (Campanulaceae), Rosmarinus (Lamiaceae), Santolina

(Asteraceae), Dracunculus (Araceae),• Endemizam vrsta dostiže 50% u pojedinim delovima regiona i difuznog je tipa ali Endemizam vrsta dostiže 50% u pojedinim delovima regiona i difuznog je tipa, ali

najveći broj endemita pripada familijama Brassicaceae, Fabaceae, apiaceae, Fabaceae, Poaceae

• malo drevnih tercijarnih tipova ali mnogo neoendemita• jake veze sa istočno Azijskom (veze iz Tercijara) i cirkumborealnom florom jake veze sa istočno Azijskom (veze iz Tercijara) i cirkumborealnom florom,

naročito u planinskim delovima mediterana (veze iz Pleistocena)• glavne karakteristike flore regiona – prisustvo četinara i tvrdolisnih • drvenastih formi biljka, sa bodljikavim izdancima i kompaktnom formom

Petromarula pinnata Santolina chamaecyparissus

Rosmarinus officinalis

Quercus ilexQuercus ilexOlea europea

7. Saharo-Arabijski Region

kl č k k d h d l k b l d E k • Uključuje ekstratropski deo Sahare od Atlantske obale do Egipta, Sinajsko poluostrvo, ekstratropski deo Arabijskog poluostrva, delove Jordana i Palestine i južni deo Sirijske pustinje

• Flora ovog regiona nije bogata i sadrži oko 1500 predstavnika, ali čak 310 d ik d i ipredstavnika su endemiti.

• Najveći broj endemičnih rodova ovaj region deli sa Mediteranskim i Irano-Turanskim regionom. Ipak, navodimo Battandiera (Hyacinthaceae), Zilla (Brassicaceae), Xerotia (Caryophyllaceae),(Brass caceae), Xerot a (Caryophyllaceae),

• u vegetaciji dominiraju pustinjske i polupustinjske zeljaste formacije i žbunjaci

8. Irano-Turanski Region

kl č č l ć d d d P l d • Uključuje istočnu Anatoliju, veći deo Sirije, jedan deo Palestine i Jordana, sever Sirijske pustinje, gornju Mesopotamiju, Armenijska visoravan, sušne južne i istočne delove Transkavkazja, Hirkanski region, Iranski plato, južne obronke Himalaja i ogromno prostranstvo od jugoistočne evropske Rusije do pustinje Gobi.Fl i i liki b j d ič ih d i • Flora ovog regiona ima veliki broj endemičnih rodova i vrsta.

• Najviše endemita ima na Iranskom platou do (25% vrsta), a najsiromašnija jeflora istočnog dela centralne Azije

• Endemični rodovi Alexeya (Ranunculaceae), Acanthophyllum (Caryophyllaceae), Di i i (P i l ) S h i (L i ) Dionisia (Primulaceae), Stachyopsis (Lamiaceae)...

• ogroman broj endemita u okviru familija Brassicaceae, Apiaceae, Lamiaceae, Fabaceae i Asteraceae

C. Madreansko (Sonoransko) Podcarstvo

kl č d k d l d l k • Uključuje jugozapadnu Severnu Ameriku. Ime dolazi od planinskog venca Sierra Madre Occidental.

• Flora ovog podcarstva u fiziognomskom i ekološkom smislu podseća na Mediteransku (vegetacija podseća na makiju ili kalifornijski čaparal), čak ima i nekih zajedničkih

d li dlik j i i l i i d T ij k flrodova, ali se odlikuje potpuno nezavisnim evolutivnim putem od Tetijanske flore.

• 9. Madreanski Region

Ob h j d i d SAD i l d l M k ik• Obuhvata jugozapadni deo SAD severne i centralne delove Meksika.• Ima veoma bogatu floru uključujući 3 male endemične familije i 250 endemičnih

rodova od čega oko 100 spada u familiju Asteraceae, puno u Cactaceae.• specijski endemizam je veoma visom, preko 50% vrsta su endemiti

jb ij f ilij C B i A i B i • najbogatije familije su Cactaceae, Brassicaceae, Apiaceae, Boraginaceae, Asteraceae.

• Endemični rodovi familije Cactaceae: Mammilopsis, Sclerocactus, Thelocactus...• vegetacija kserofitnog tipa, zbog dominacije aridnih staništa u nizijama dominira

ti j k t ij ili č l iši i i j lj j č ti ipustinjska vegetacija ili čaparal, a u višim regionima se javljaju četinari.

Sclerocactus glaucus

Thelocactus heterochromus

g

Sierra Madre Occidental

II. PALEOTROPSKO CARSTVO (Paleotropis)• Obuhvata tropske reione Starog sveta i to najveći deo Afrike, južne i

jugoistočne Azije izuzev tropskog dela Australije• klima tropska područja oko ekvatora, poklapa se sa arealom palmi • Flora ekstemno bogata sa oko 40 endemičnih familija od kojih možemo

pomenuti: Nepenthaceae, Degeneriaceae, Matoniaceae, Salvadoraceae, Begoniaceae, Sapindaceae, Gesneriaceae, Palmae.....

A. Afričko Podcarstvo• Obuhvata tropski deo Afrike, tropske pustinje Arabijskog poluostrva,

irana, Pakistana i severozapadne Indije.• tropske kišne šume, sacane i pustinje• banana (Musa sapientum), papirus (Cyperus papyrus), Aloe, šećerna trska

(Saccharum officinarum), ricinus (Ricinus communis), kola (Cola acuminata)• sukulentne kaktusolike mlečike i različite vrste Ficus-a

10. Kongo-Gvineanski Region, 11. Sudano-Zambezijski Region Region, 12. Karroo-Namibijski Region, 13. Sv. Helena i Ascension Region

Cola acuminata

Musa sapientum Saccharum officinarumMusa sapientum Saccharum officinarum

Cyperus papyrus

B. Madagaskarsko Podcarstvo

14. Madagaskarski Region

• Obuhvata ostrvo Madagaskar, Komorska ostrva i brojne manje grupe ostrva kja se nalaze izmedju njih.

• Ima bogatu veoma bogatu floru i izrazit nivo endemizma na svim nivoima.• 12 endemičnih familija i oko 400 endemičnih rodova. Od tog broja 350 endemičnih

rodova se javlja na Madagaskaru. Najviše endemičnih rodova u fam. Rubiaceae• od oko 10 000 cvetnica 80% su endemiti • Orchidace su sa 900 vrsta najbrojnija familija• endemični rodovi: Tkhtajania (Winteraceae), Ravensara (Lauraceae), Avetra

(Dioscoreaceae), brojni rodovi u okviru Orchidaceae, Arecaceae, Poaceae• Madagaskar se veoma rano još u Paleozoiku odvojio od Afrike, pa se nasuprot

njihovoh vbelikoj blizini ova dva kopna jako razlikuju po pitanju flore• u savanama Madagaskara Baobab (Adansonia digitata)

Adansonia digitata

C. Indo-Malezijsko Podcarstvo

• Obuhvata dva ogromna poluostrva Indostansko i Indokinu, Cejlon, Burmu i brojne ostrvske arhipelage.

• klima je tropska sa ravnomernim temperaturama tokom godine i velikom vlagom kao i monsunskog tipa u Malezijskom delu

• vegetacija tipa tropskih šuma sa tropskim drvećem Shoreaq robusta, Tectona grandis i Xylia dolabriformis sa bambusima i palmama. Na najvećim prostorima ipak se razvijaju listopadne šume sa Acaccia i Termilalia, Albizzia i Pterocarpus.

• U slivu reke Gang razvijaju se džungle sa palmama (Calamus rotang), bambusima i lijanama.

• Ima bogatu veoma bogatu floru sa preko 20 000 vrsta i izrazit nivo endemizma na svim nivoima.

• 16 endemičnih familija (Matoniaceae, Pentaphylaceae, ..) vaskularnih biljka i veoma veliki broj endemičnih rodova i vrsta

• ni jedan drugo podcarstvo nema toliko arhaičnih formi biljka kao Indo-Malezijsko• u šumama Sumatre Rafflesia arnoldi ana Sundskim ostrvima karnivore biljke roda

Nepenthes• u malezjskom regionu kokos palma (Cocos nucifera), banana (Musa paradisiaca),

ćcimetovac (Cinnamomum zeylanicum), crni biber (Piper nigrum), karanfilić, indigo, šećerna plama, hlebno drvo, kaučukovac...

15. Indijski Region, 16. Indo-Kinski Region, 17. Malezijski Region, 18. Fidži Region,

Cinnamomum zeylanicum

Piper nigrum

Džungle sa plamama (Calamus rotang)

Rafflesia arnoldi – šume Sumatre

Nepemthes spp. – šume Malezije

D. Polinezijsko Podcarstvo

Obuhvata Mikronezijski, Polinezijski arhipelag i Havajski arhipelag.• Ima bogatu veoma bogatu floru izolovanu od svih ostalih florističkih regiona

Zemlje nastala kao rezultat burnih istorijskih migracija, Ipak flora havajskog arhipelaga pokazuje veći afinitet ka flori Indo-Malezijskog regiona, a manje afinitete ka američkom kopnu što govori o njenom poreklu. Poseduje i predstavnike koje ukazuju na vezu sa florom Australije.

• Pojednini tropski rodovi i familije su otsutni iz flore ove oblasti, a familija Orchidaceae je neočekivano slabo zastupljena Odlikuje se visokim stepenom rodovskog i specijskog endemizma, najviše u okviru Asteraceae i Campanulaceae (Brighamia, Cyanea, Rollandia)

• 75% vrsta su endemiti• za brojna mala ostrva karakteristična je kokosova palma (Cocos nucifera)

19. Polinezijski Region i 20. Havajski Region

Brighamia insignis

Cocos nucifera

Cyanea koolauensis

E. Novokaledonijsko Podcarstvo

21. Novokaledonijski Region

• Obuhvata ostrvo Nova Kaledonija i nekoliko susednih manjih ostrva.• Ima više endemičnih familija (Amborellaceae, Strasburgeriaceae...), a broj

endemičnih rodova iznosi 113. • Predstavnik Parasitaxus (Podocarpaceae)

Parasitaxus ustus

III. NEOTROPSKO CARSTVO (NEOTROPIS)• Obuhvata južni deo Floride, delove Meksika, centralnu Ameriku i skoro celu južnu

Ameriku bez najjužnijih delova sa tropskom i subtropskom vlažnom klimom• prisustvo najvećih tropskih kišnih šuma na svetu u slivu Amazona, u suvljim oblastima

savane• u florističkom pogledu ova oblast je veoma bogata sa Brazilskim regionom koji ima

oko 40 000 vrsta• Najznačajnije su neotropske familije Cactaceae, Bromeliaceae, Cannaceae,

Tropaeoliaceae...) ima i zajedničkih familija sa paleotropskom oblasti, ali i holarktičkih familija

• U suptropskim pustinjama Cereus i Ferocactus, Opuntia• bujne šume Amazonije sa drvećem visokim i preko 60 metara – Hileje (Sylva

Amazonica) obiluju palmama, lijanama (Bignoniaceae, Malpigiaceae, Sapindaceae..) i epifitama (Bromeliaceae). Karakterističan je kaučukovac (Hevea). Parazitska familija Balanophoraceae.

• na Andima i Kordiljerima vegetacija planinskog, stepskog i pustinjskog tipa na vrhovima kriofilna vegetacija alpskog karaktera. U podnožju tropske kišne šume

22. Karibski Region, Region Gvajanske visoravni, Amayonski region, Brazilski region, Andski region

Opuntia orbiculata, O. confusa, O. dulcis

Cereus giganteum- saguaro kaktusg

Ferocactus acanthoides

Victoria amazonica Bromela sp.

IV. KAPSKO CARSTVO (CAPENSIS)• Obuhvata mali deo južne Afrike sa klimom nalik mediteranskoj• ima veoma bogatu i unikatnu floru, ali sa upadljivo malo drvenastih vrsta• Rod Erica je veoma bofgato zastupljen sa 450 vrsta• karakteristično je srebrno drvo Leucadendron argenteum• značajne familije Oxalidaceae, Proteaceae, Amaryllidaceae i Iridaceae

27. Kapski Region

Erica capensis

Leucadendron argenteumLeucadendron argenteum

V. AUSTRALIJSKO CARSTVO (AUSTRALIS)

• Obuhvata Australiju i Tasmaniju• flora je veoma bogata, sa 12.000 vrsta i 9.085 endemita ili 75% ukupne flore oblasti.

Ta činjenica ukazuje da se ovo kopno odavno razvija kao sama biogeografska celina• tipične familije Proteaceae (Hakea, Banksia), Myrtaceae (Eucaliptus i Melaleuca) i

Fabaceae (Acaccia)• Za pustinje je tipičan rod Casuarina sa bezlisnim granama• u savanama Xanthorea• U planinskim regionima i na Tasmaniji Notofagus i različiti četinari (Podocarpus)• prisustvo drevnih relikata iz roda Cycas i familija Zamiaceae (Macrozamia i Bowenia)

28. Severoistočno Australijski Region, 29. Jugozapadno Australijski Region, 30. Centralo Australijski Region

Eucaliptus globulus Casuarina cunninghamiana Banksia ericifolia

Macrozamia johnsoni Bowenia spectabilis

VI. HOLANTARKTIČKO CARSTVO (ANTARKTIS)

• Obuhvata najjužnije delove južne Amerike- Patagoniju i Čile, Ognjenu Zemlju, niz antarktičkih ostrva, kao ikopno Antarktika

• flora je veoma sironmašna što je posledica nepovoljnih klimatskih uslova• karakteristična je južna bukva Ntofagus, rodovi Acaena i Gunnera• Na zapadu oblasti su zastupljene šume nekoliko vrsta Notofagusa i roda Drymis, a od

četinara Araucaria i Libocedrus, ima mnogo lijana, paprati i mahovina. Na istoku oblasti stepska vegetacija jer je klima suvlja

• Na Atarktiku samo jedna vrsta cvetnica Deschamsia antarctica, ostalo su mahovine i lišajevi.

31. Fernandezijski Region, 32. Čileansko-Patagonijski Region, 33. Region južnih subantarktičkih ostrva, 33. Novozelandski Region

Araucaria araucaria Acaeana magellanicaAraucaria araucaria

Aira antarcticaNotofagus antarctica Aira antarctica