Page 1
PITANJA
EKONOMSKA POLITIKA U REPUBLICI
H R V A T S K O J
1. KOJI SU OSNOVNI CILJEVI EKONOMSKE POLITIKE RH U STANJU “RATA”
2. KOJI SU OSNOVNI CILJEVI EKONOMSKE POLITIKE RH U STANJU “NI RATA NI
MIRA”
3. KAKVA BI, PO BABIćU, TREBALA BITI POLITIKA CIJENA U RH
4. KOJI SU PO BABIćU OSNOVNI ZADACI FISKALNE POLITIKE
5. MONETARNA POLITIKA PO BABIĆU
6. KOJI JE NOSIOC I KOJE SU MJERE MONETARNE POLITIKE?
7. ULOGA MONETARNE POLITIKE – NOSIOCI I NJIHOV STATUS
8. INSTRUMENTI ZAŠTITE POLITIKE
9. OSNOVNI MIKROEKONOMSKI PREDUVJETI ZA KONVERTIBILNOST (BABIć)
10. MAKROEKONOMSKE PRETPOSTAVKE KONVERTIBILNOSTI KUNE PO BABIĆU
11. KOJI SU OSNOVNI UZROCI (FAKTORI) DJELOVANJA NA RAZVOJ EKONOMSKE
SITUACIJE U RH 1991. I 1992. GODINE
12. OSNOVNE FAZE KRETANJA U RH 1991. GODINE
13. KOJI SU CILJEVI STABILAZACIJSKOG PROGRAMA IZ 1992. GODINE (Šarenićev
program)
14. JAVNI RASHODI U STABILIZACIJSKOM PROGRAMU 1992. GODINI
15. MEHANIZMI OSTVARENJA EKONOMSKE STABILNOST-ŠARINIĆ
16. SOCIJALNI PROGRAM U STABILIZACIJSKOM PROGRAMU
17. ZBOG ČEGA SE U STABILIZACIJSKIM PROGRAMIMA PREDVIĐA POTREBA
SOCIJALNE ZAŠTITE (socijalni program)?
18. POSLJEDICE HIPERINFLACIJE – ŠARINIĆ
19. ZBOG ČEGA JE INFLACIJA ŠTETNA POJAVA?
20. OSNOVNI UZROCI INFLACIJE 1993. GODINE (VALENTIĆ)
21. OSNOVNI CILJEVI STABILIZACIJSKOG PROGRAMA IZ 1993. GODINE (Valentićev
program)
22. FAZE STABILIZACIJSKOG PROGRAMA IZ 1993. GODINE
23. MJERE STABILIZACIJSKOG PROGRAMA IZ 1993. GODINE
24. ORTODOKSNI I HETERODOKSNI ANTIINFLACIJSKI PROGRAM
25. POLITIKA DOHOTKA 1993. GODINE
26. FISKALNA POLITIKA STABILIZACIJSKOG PROGRAMA IZ 1993. GOD.
27. MJERE ANTIMONOPOLNE POLITIKE U STABILIZACIJSKOM PROGRAMU
28. GLAVNI UZROCI PAD DRUŠTVENOG PROIZVODA U HRVATSKOJ U
RAZDOBLJU 1991. DO 1993. GODINE
29. KOJI SU OSNOVNI UZROCI VISOKIH KAMATNIH STOPA U RH
30. ŠTO JE PRORAČUNSKI DEFICIT I KAKO SE MOŽE FINANCIRATI?
1
Page 2
31. ŠTO JE PRORAČUNSKI SUFICIT I KAKO NASTAJE?
32. ZBOG ČEGA SE U STABILIZACIJSKIM PROGRAMIMA ŽELI POSTIĆI
URAVNOTEŽENI PRORAČUN?
33. KOJA SU POLAZNA NAČELA REFORME POREZNOG SUSTAVA U RH (po Rose-u)
34. ZAKONSKI PRAVCI REFORME POREZNOG SUSTAVA U RH
35. KONVERTIBILNOST PO MMF-u (međunarodni monetarni fond)
36. FAZE UVOĐENJA KONVENRTIBILNOSTI HRVATSKE VALUTE
37. KOJI SU UČINICI UVOĐENJA KONVERTIBILNE KUNE
38. OSNOVNA OBILJEŽJA TRANZICIJKE KRIZE (ili obilježja dugotrajne recesije)
39. KOJA SU OBILJEŽJA SOCIJALISTIČKIH GOSPODARSTVA NA POČETKU
TRANZICIJE
40. KOJE SU PREPORUKE EKONOMISTA ZA RAZRJEšENJE TRANZICIJSKE KRIZE
41. TEŠKOĆE U PROVOĐENJU MAKROEKONOMSKE POLITIKE U TRANZICIJSKIM
ZEMLJAMA
42. KOJI OSNOVNI FAKTORI ODREĐUJU VANJSKOEKONOMSKI POLOŽAJ
POSTKOMUNISTIČKIH ZEMALJA
43. KOJI JE PROBLEME HRVATSKA NASLJEDILA IZ DOBA SOCIJALIZMA?
44. CILJEVI PRIVATIZACIJE U POSTSOCIJALISTIČKIM ZEMLJAMA
45. CILJEVI PRIVATIZACIJE U HRVATSKOJ
46. MODELI I TEHNIKE PRIVATIZACIJE
47. ISKUSTVA PRIVATIZACIJE PODUZEĆA U RH
48. ŠTO PODRAZUMJEVAMO POD INDUSTRIJSKIM RESTRUKTURIRANJEM
49. ELEMENTI RESTRUKTURIRANJA PODUZEĆA
50. PODRUČJA RESTRUKTURIRANJA (OECD, 1994.)
51.TIPOVI (ASPEKTI) RESTRUKTURIRANJA (OECD, 1994.)
52. MJERE ZA UNAPRIJEĐENJE FAKTORA PROIZVODNJE KOD
RESTRUKTURIRANJA
53. MJERE ZA POBOLJŠANJE MOBILNOSTI KOD RESTRUKTURIRANJA
54. MJERE ZA JAČANJE TRŽIŠNE DISCIPLINE U TOKU PROCESA
RESTRUKTURIRANJA
55. FAZE U STRATEGIJI OBNOVE PROIZVODNJE
56. KOJI SU MOGUĆI ELEMENTI OŽIVLJAVANJA PRIVREDE U RH
57. RAZLOZI ZBOG KOJIH NIJE DOŠLO DO OSAMOSTALJENJA MALIH NARODA U
EUROPI NAKON I. i II. SVJETSKOG RATA
58. OBILJEŽJE PROCESA TRANSFORMACIJE U POSTSOCIJALISTIČKIM
PRIVREDAMA
2
Page 3
D O K T R I N E
E K O N O M S K E P O L I T I K E
59. OBILJEŽJA MERKANTILIZMA
60. KARAKTERISTIKE MERKANTILIZMA U ENGLESKOJ, FRANCUSKOJ I
NJEMAČKOJ
61. DOKTRINA FIZIOKRATIZAMA
62. LIBERALIZAM
63. KOJA JE ULOGA DRŽAVE U TEORIJI LIBERALIZMA
64. UVJETI NASTANKA I MJERE PROTEKCIONIZMA
65. POSLJEDICE PRIMJENE PROTEKCIONIZMA I KOJE SU SE KASNIJE IDEJE
RAZVILE
66. MJERE ZAŠTITE KOD PROTEKCIONIZMA
67. OBILJEŽJA INTERVENCIONIZMA
68. INTERVENCIONIZAM KEYNESA
69. CILJEVI DOKTRINE INTERVENCIONIZMA I NJIHOVA ODREĐENOST
70. OGRANIČENJA I NEDOSTACI INTERVENCIONIZAM
71. POLITIKA JEFTINOG NOVCA I NJEZINE POSLJEDICE
72. UZROCI KRIZE U RAZVIJENIM ZAPADNIM ZEMLJAMA 70-ih GODINA
73. ŠTO JE SPIRALA NADNICA I CIJENA TE USLIJED ČEGA NASTAJE
74. MONETARISTIČKA DOKTRINA
75. EKONOMIKA PONUDE (doktrina neoliberalističkog karaktera)
76. OSNOVNE SLABOSTI I NEDOSTACI DOKTRINE DRŽAVNOG SOCIJALIZMA
77. KARAKTERISTIKE STALJINOVE INDUSTRIJE (sovjetska doktrina)
78. OSNOVNA OBILJEŽJA SUSTAVA UDRUŽENOG RADA
3
Page 4
O P Ć E N I T O
EKONOMSKA POLITIKA
79. NAVEDITE VAŽNIJE CILJEVE EKONOMSKE POLITIKE
80. PROBLEMI PRILIKOM IZBORA I PRIMJENE MJERA EKONOMSKE POLITIKE
81. VRSTE INSTRUMENATA EKONOMSKE POLITIKE
82. KOJI SU PROBLEMI KOD INSTRUMENATA EKONOMSKE POLITIKE
83. NARODNA PRIVREDA
84. NA KOJIM OSNOVICAMA SU UTEMELJENI PRIVREDNI SISTEMI ZEMALJA
ORGANIZIRANIH PREMA MODELU TRŽIŠNE PRIVREDE I KAKO SU RIJEŠENA
OSNOVNA PITANJA NJIHOVOG USTROJA
85. KOJE SU OSNOVICE MODELA CENTRALNO PLANSKE PRIVREDE
86. EKONOMSKI PRINCIPI POSLOVANJA PRIVREDNE ORGANIZACIJE:
A) NAČELO PRODUKTIVNOSTI
B) NAČELO EKONOMIČNOSTI
C) NAČELO RENTABILNOSTI
87. ŠTO JE DEVIZNI SISTEM
88. ŠTO JE TRŽIŠTE I NJEGOVE FUNKCIJE
89. ČIMBENICI OBUJMA I STRUKTURE TRŽIŠTA
90. VRSTE CIJENA PREMA NAČINU ODREĐIVANJA
91. GLOBALNE VELIČINE U GOSPODARSTVU
a) BRUTO DRUŠTEVNI PROIZVOD - BDP
b) DRUŠTVENI PROIZVOD - DP
c) NARODNI DOHODAK - ND
92. KOJIM MJERAMA EKONOMSKA POLITIKA MOŽE POTICATI NOVE INVESTCIJE
93. ŠTO JE PROIZVDNA FUNKCIJA I ŠTO NAM ONA POKAZUJE
94. ŠTO JE KONZUMNA (POTROŠNA) FUNKCIJA I ŠTO NAM ONA POKAZUJE
95. ŠTO JE INVENSTICIONA FUNKCIJA I ŠTO NAM ONA POKAZUJE
96. ŠTO JE AKUMULACIJA
97. ČINBENICI KOJI UTJEČU NA RAZMJEŠTAJ INDUSTRIJE
98. KOJE SU METODE INDUSTRIJALIZACIJE I U ČEMU SE ONE SASTOJE
99.EKONOMSKE KOMPONENTE STILA RAZVOJA NEKE ZEMLJE
100. ŠTO JE TRGOVINA I NJEZINE FUNKCIJE
101. ZNAČENJE VANJSKE TRGOVINE
102. ŠTO JE PLATNIH BILANCA, OD KOJIH SE DIJELOVA SASTOJI I ŠTO SU
OSNOVNI CILJEVI EKONOMSKE POLITIKE U POGLEDU NJE
103. IZVORNO ORIJENTIRANA PRIVREDA
104. KOJE SU OSNOVNE POSTAVKE (PRETPOSTAVKE) KONCEPCIJE
PROTEKCIONISTIČKO ORIJENTIRANE PRIVREDE
4
Page 5
105. OSNOVNE RAZLIKE PLANSKE I TRŽIŠNE PRIVREDE
106. MJERE URAVNOTEŽENJA PLATNE BILANCE
107. RIZICI MEĐUNARODNE PODJELE RADA
108. PREDNOSTI MEĐUNARODNE PODJELE RADA
109. KOJE MJERE PROVODI VANJSKOTRGOVINSKA POLITIKA
110. MJERE REGULACIJE VANJSKE TRGOVINE
111. POLJOPRIVREDA
112. ULOGA GRAĐEVINARSTVA
113. OBILJEŽJA OBRTA I MALE PRIVREDE
114. OSNOVNE EKONOMSKE FUNKCIJE TURIZMA
115. KAKO POVEĆANJE IZVOZA DJELUJE NA DOMAĆA PRIVREDNA KRETANJA I
KAKAV JE ODNOS NOSILACA EKONOMSKE POLITIKE PREMA TOJ POJAVI
5
Page 6
EKONOMSKA POLITIKA U REPUBLICI
H R V A T S K O J
1. KOJI SU OSNOVNI CILJEVI EKONOMSKE POLITIKE RH U STANJU
“RATA”
a) nanošenje što veće šete i gubitaka privredi neprijatelja
b) maksimiranje vlastite proizvodnje oružja i vojne opreme
c) osiguranje financijskih, osobito deviznih sredstava za vođenje rata
d) zadovoljenje osnovnih potreba stanovništva
e) ublažavanje socijalnih teškoća izazvanih ratom
2. KOJI SU OSNOVNI CILJEVI EKONOMSKE POLITIKE RH U STANJU “NI
RATA NI MIRA”
a) restrukturiranje vojnih izdataka
b) obnova privrednih aktivnosti i normalizacija života na području pod kontrolom
zakonodavne vlasti
c) osiguranje domaće i međunarodne likvidnosti
d) ublažavanje i saniranje matrijalnih posljedica rata, napalta štete
e) pripreme za razdruživanje s Jugoslavijom (financijsko-imovinko i pravno)
3. KAKAVA BI, PO BABIćU, TREBALA BITI POLITIKA CIJENA U RH
a) cijene roba, usluga i proizvodnih faktora treba da se slobodno formiraju na
tržištu
b) država treba intervenirati samo prilikom reguliranja cijena tzv. prirodnih
monopola
c) da bi cijena vršila svoje funkcije treba dopustiti da se one slobodno formiraju na
tržištu robe i usluga i na tržištu proizvodnih faktora
d) da bi se ovakva politika cijena ostvarila trebaju biti ostvareni ovi preduvijeti:
privatizacija, demonopolizacija i otvaranje prema svijetu.
6
Page 7
4. KOJI SU PO BABIćU OSNOVNI ZADACI FISKALNE POLITIKE
a) povećati efikasnost privrede
b) stabilizirati privredna gibanja
c) postići brži tempo razvoja
d) pravednija raspodjela narodnog dohotka
5. MONETARNA POLITIKA PO BABIĆU
Monetrna politika treba osigurati povoljnu situaciju za prijelaz hrv. privrede iz
socijalističke u tržišnu, odnosno treba osigurati makroekonomsku ravnotežu kako
unutrašnju tako i vanjsku. Da bi došlo do pretvaranja u tržišnu privredu, mora doći
do radikalne promjene sustava financijskih posrednika :saniranje sustava
komercijalnih banaka i razvoj institucija koje omogućavaju efikasno funkcioniranje
tržišne privrede. Ključna uloga u fin. institucijama ima centralna banka – Narodna
Banka Hrvatske. NBH bi treba u većoj mjeri biti samostalna, guvernera bi trebala
predlagati Vlada, prihvatiti predsjednik, ali birati Sabor kojem je i izravno
odgovoran. Cilj Hrvatske je da što prije ostvari razvoj organiziranog tržišta kapitala,
burzi i ostalih institucija modernog financijskog sektora (štedionice, invensticijske
banke, invensticijski i imovinski fondovi, osiguravajuća društva).
6. KOJI JE NOSIOC I KOJE SU MJERE MONETARNE POLITIKE?
Nosioc monetarne politike je centralna banka kao emisiona banka, u Hrvatskoj je
to Narodna banaka Hrvatske, čija je funkcija ključna za razvitak hrvatske tržišne
privrede i financijske industrije. Mjere monetarne politike su: politika novca
politika kamata
politika tečaja.
7. ULOGA MONETARNE POLITIKE – NOSIOCI I NJIHOV STATUS
Ključna uloga u fin. institucijama ima centralna banka kao emisiona banka, u
Hrvatskoj je to Narodna Banka Hrvatske. NBH bi treba u većoj mjeri biti
samostalna, guvernera bi trebala predlagati Vlada, prihvatiti predsjednik, ali birati
Sabor kojem je i izravno odgovoran. To znači da centralna banka mora biti
suverena, ali ipak ona je u nekoj mjeri ograničena i to od Međunarodnog
monetarnog fonda, koji joj postavlja određena ograničenja. Cilj Hrvatske je da što
prije ostvari razvoj organiziranog tržišta kapitala, burzi i ostalih institucija
7
Page 8
modernog financijskog sektora (štedionice, invensticijske banke, invensticijski i
imovinski fondovi, osiguravajuća društva), te na taj način omogući monetarnu
sigurnost.
8. INSTRUMENTI ZAŠTITE POLITIKE
a) carine bez količinskih ograničenja
b) transparentnost i vremenska striktna definiranost politike, te stupnjevitost
provođenja
c) kratkotrajnost se progresivno mora smanjivati, odnosno svoditi na razinu zaštite
koja postoji unutar EZ da hrvatska poduzeća mogu prilagoditi i povećati svoju
efikasnost da bi ostala konkurentna na ino-tržištu (subjekti moraju unaprijed
znati koliko će trajati)
9. OSNOVNI MIKROEKONOMSKI PREDUVJETI ZA KONVERTIBILNOST
(BABIć)
a) jasno definiranje cilja poduzeća
b) slobodno formiranje cijena
c) preuzimanje rizika od strane managementa poduzeća i ocjena njegove
sposobnosti prema uspješnosti ostvarivanja ciljeva
d) pravna sigurnost i stabilnost
10. MAKROEKONOMSKE PRETPOSTAVKE KONVERTIBILNOSTI KUNE PO
BABIĆU
a) fiskalna disciplina
b) čvrsta monetarna politika
c) eliminiranje viška likvidnosti
d) jaka pozicija u bilanci plaćanja
e) devizne rezerve
11. KOJI SU OSNOVNI UZROCI (FAKTORI) DJELOVANJA NA RAZVOJ
EKONOMSKE SITUACIJE U RH 1991. I 1992. GODINE
a) rat
b) dezintergracija ekonomskog prostora dosadašnje Jugoslavije
c) kriza u zemljama Istočne Europe
8
Page 9
d) slom antiinflacijske koncepcije ekonomske politike
e) tranzicijski problemi u oblasti ekonomskog susutava i njegovih institucija
12. OSNOVNE FAZE KRETANJA U RH 1991. GODINE
prvo razdoblje: razdoblje kontrakcije za domaćim proizvodima (smanjenje
industrijske proizvodnje; pojava deficita u razmjeni s inozemstvom; zaoštrena
ekonomska i politička kriza u Istočnoj Europi; gubitak jugoslavenskog tržišta)
drugo razdoblje: razdoblje reskturiranja i supstitucije uvoza (drastičan pad
deviznih rezervi; pogoršanje eksterne likvidnosti; rapidno zaoštravanje političke
situacije; aktiviranje zaštitnih mjera ekonomske politike)
treće razdoblje: razdoblje ratne incesije (drastičan pad proizvodnje; multiplikacija
unutrašnjih deficita; ubrzanje rasta cijena)
13.KOJI SU CILJEVI STABILAZACIJSKOG PROGRAMA IZ 1992. GODINE
(Šarenićev program)
a) stabiliziranje cijena
b) oživljavanje privredne aktivnosti
c) rast socijalne sigurnosti stanovništva
d) osiguranje pretpostavki za prevladavanje socijalističkog nasljeđa i pretvaranje
hrvatskog gospodarstva u tržišnu privredu
14. JAVNI RASHODI U STABILIZACIJSKOM PROGRAMU 1992. GODINI
Dolazi do pritiska na javne rashode zbog:
a) troškova obrane
b) troškova zbrinjavanja izbjeglica i prognanika
c) pomoći nezaposlenima
d) troškova popravka i obnavljanja uništenog
e) sanacije javnih poduzeća
f) saniranja javnog duga
g) identificirani vanjski dug
15. MEHANIZMI OSTVARENJA EKONOMSKE STABILNOST-ŠARINIĆ
9
Page 10
a) definiranje prihoda i rashoda javnog sektora i javnog duga
b) sanacija zdrastva zahtjeva formalno preuzimanje dosadašnjeg gubitka u javni
dug
c) sve subvencije u gospodarstvu moraju se iskazati na transparentan način u
proračunu
d) sanacija javnih poduzeća
e) eventualno subvenciranje poduzeća treba se vezati uz jasno vezan program
njihovog restrukturiranja dok se sve ostale subvencije trebaju smanjiti ili ukinuti
16. SOCIJALNI PROGRAM U STABILIZACIJSKOM PROGRAMU
Proces stabilizacije i restrukturiranja privrede utjecat će na povećanje socijalnih
problema, te će se zaštita ugroženih osoba u 1993. godini osiguravati raznim
oblicima socijalne skrbi-prvenstveno podmirivanje osnovnih životnih potreba
korisnika, te razni oblici direktnih pomoći i intervencija. Naravno, zbog toga će doći
do predviđenog povećanja javnih rashoda. Socijalna politika zamjenit će se putem
politike cijena i zapošljavanja.
17. ZBOG ČEGA SE U STABILIZACIJSKIM PROGRAMIMA PREDVIĐA
POTREBA SOCIJALNE ZAŠTITE (socijalni program)?
U stabilizacijskim programima predviđa se program socijalne zaštite, jer proces
tranzicije donosi nestabilnost i socijalne poteškoće. Naime, ostvarivanje stabilizacije
i restrukturiranje privrede, izazvat će produbljenje socijalnih problema, odnosno
doći će do povećanja nezapslenosti, poskupljenja životnog standarda, dolazi do
smanjenja invensticija, pojave inflacije i drugih problema koji pokazuju netabinost i
nesigurnost privrede, stoga su i u stabilizacijskim programima pripremljene
odgovarajuće mjere socijalne politike kojima će se direktno intervenirati u
slučajevima socijalne ugroženost.
18. POSLJEDICE HIPERINFLACIJE – ŠARINIĆ
a) pad proizvodnje i životnog standarda
b) gubitak osnovice realnog odlučivanja
c) rast socijalnih i političkih tenzija
19. ZBOG ČEGA JE INFLACIJA ŠTETNA POJAVA?
10
Page 11
Inflacija je pad vrijednosti papirnatog novca uzrokovan prevelikim izdavanjem
novca, te je ona štetna jer dolazi do deprecijacije novca što utječe na cjelokupna
privredna kretanja: nestabilnost cijena, smanjenje štednje i invensticija, poskupljenje
životnog standarda, pad bruto društvenog proizvoda, povećanje nezaposlenosti,
povećanje socijalne nesigurnosti, nepredvidivost ekonomskih odnosa,politička
nesigurnost,….
20. OSNOVNI UZROCI INFLACIJE 1993. GODINE (VALENTIĆ)
a) fiskalni deficit
b) neautonomni i akomodativni karakter monetarne politike
c) državno vlasništvo
21. OSNOVNI CILJEVI STABILIZACIJSKOG PROGRAMA IZ 1993. GODINE
(Valentićev program)
a) stabiliziranje i jačanje hrvatskog gospodarstva
b) stvaranje tržišne klime i prikladne vlasničke strukture sa smanjenom ulogom
države u gospodarstvu
c) zaštita najsiromašnijih od razarajuće moći preraspodjele u uvjetima
hiperinflacije
d) stavranje pretpostavki za stabilan rast i razvoj
22. FAZE STABILIZACIJSKOG PROGRAMA IZ 1993. GODINE
I.faza kratkoročni antiinflacijski program (zadaća: pružiti podršku radikalnim
zahvatima i reformama gospodrskog sustava, naglask je stavljen na politiku tečaja,
monetarnu politiku, politku plaća i fiskalnu politiku)
II.faza dugoročno obaranje inflacije (cilj: otklanjanje ukupne fiskalne
neravnoteže; ubrzati privatizaciju i demonopolizaciju, uravnoteženje državnog
proračuna i početak sanacije banaka)
III faza cilj je: a) uspostava vanjske konvertibilnosti domaće valute
b) trajno obaranje inflacije na razinu nižu od 10% godišnje
c) uspostava dugoročne unutrašnje i vanjske ravnoteže
23. MJERE STABILIZACIJSKOG PROGRAMA IZ 1993. GODINE
11
Page 12
a) monetarna politika (politika novca, kamata i tečaja)
b) fiskalna politika (politika poreza, državnih rashoda i upravljanjem tržištem
državne imovine)
c) politika plaća
d) politika privatizacije, restrukturiranja i demonopolizacije
e) politika zapošljavanja
f) socijalna politika
g) politika sanacije banaka i razvijanja financijskih tržišta
24. ORTODOKSNI I HETERODOKSNI ANTIINFLACIJSKI PROGRAM
Ortodoksni stabilzacijski program namjenjen je za kronične inflacije koje su
uzrokovane:
a) prekomjernom državnom potrošnjom
b) monetizacijom fiskalnog deficita
c) prevelikom količinom novca
Nizom mjera monetarno-fiskalne restrikcije obnavlja ravnotežu u financijskom
sustavu na nižoj stopi inflacije. Posljedica je smanjivanje potražnje, a to znači da se
inflacija ruši istim mehanizmima koji su je i izazvali. Uspješan primjer su Bolivija i
Čile.
Heterodoksna je stabilizacijska politka namjenjena zemljama s ubrzavajućom
stopom inflacije koju karakterizira visok stupanj ugradnje troškova i očekivanja u
cijene. Mjere su usmjerene na prijesjecanje simultanih nominalnih tokova, za što se
koristi usporavanje rasta ili zamrzavanje nekog od nominalnih instrumenata
(“sidra”): plaća, cijena, tečaja. Uspješan primjer je Izrael.
POLITIKA DOHOTKA 1993. GODINE
12
Page 13
25.
Politika plaća morala je spriječiti da se nastavi rast plaća i da se stvori troškovni
pritisak na rast cijena. Najznačajniji aspekt je promjena mehanizma indeksacije:
13
Page 14
politika plaća koncipirana je tako da se nulti rast bruto platnog fonda, korispiranog
za promjenu zaposlenih, eliminira pritisak troškova rada na cijene. Zaključen
Ugovor između Vlade i sindikatnih središnjica (u svibnju) kojim je utvrđena politika
plaća, nisu ga prihvatili sindikati javnih djelatnika, njihov odnos regulira Uredba.
Na dinamiku prosjećne plaća ukupnog gospodarstva utjecale su i značajne promjene
relativnih plaća. Režim plaća omogućavao je povećanje plaća u onim industrijama
koje su povećale aktivnost (turizam, ugostiteljstvo, graditeljstvo, trgovina), a
smanjenje plaća u industrijama u kojima je nastavljen pad aktivnosti (strojogradnja)
i u najvećem djelu državnih usluga.
26. FISKALNA POLITIKA STABILIZACIJSKOG PROGRAMA IZ 1993. GOD.
Dugoročni cilj stabilizacijskog programa je odstranjivanje fiskalnog deficita uz
dugoročno smanjenje fiskalne presije, a kratkoročne mjere fiskalne politike su bile:
smanjenje opće stope poreza na promet i uvođenje opće uvozne pristojbe.
Financiranje fiskalne neravnoteže mora se u nedostatku državnih obveznica
prvenstveno obavljati prodajom državne imovine.
Ciljevi fiskalne politike:
strateški: 1) uravnoteženje proračuna; 2) smanjenje javnog duga uz redukciju
porezne evazije; 3) smanjenje ukupne porezne presije
operativni: reforma poreznog sustava radi postizanja njegove kompatibilnosti s
fiskalnim sustavima ostalih zemalja tržišne ekonomije; izvršene su promjene u
sustavu naplate indirektnih i direktnih poreza
27. MJERE ANTIMONOPOLNE POLITIKE U STABILIZACIJSKOM
PROGRAMU
a) plasman robe iz robnih rezervi po nižim cijenama
b) interventni uvoz
c) utjecaj preko upravnih odbora poduzeća koja su pretežno u državnom vlasništvu
28. GLAVNI UZROCI PAD DRUŠTVENOG PROIZVODA U HRVATSKOJ U
RAZDOBLJU 1991. DO 1993. GODINE
Pad društvenog proizvoda uzrokovan je:
a) ogromnih razaranja izazvanim agresijom na Hrvatsku
b) gubitkom tžišta (bivšeg jugoslavenskog i tržišta zemalja SEV-a)
14
Page 15
c) problemom transformacije postsocijalističke privrede u tržišnu privredu
d) političkih i privrednih rizika koji su utjecali na smanjenje intenziteta ekonomske
razmjene s inozemstvom i drugih financijskih i gospodarskih tokova
29. KOJI SU OSNOVNI UZROCI VISOKIH KAMATNIH STOPA U RH
a) nedostatak povjerenja u financijski sistem i valutu te nerazvijenost institucija,
tržišta i instrumenata
b) problem imobilizirane aktive – banke uspjevaju naplatiti samo manji dio
potrživanja iz aktive, a obvezne su plaćati svoje obveze iz pasive, to je razlog da
upravo taj manji dio naplatnih plasmana ima višu kamatu kako bi banke uspjele
podmiriti svoje obveze
c) postojanje trade off-a između očuvanja stabilnosti tečaja i cijena s jedne strane i
obaranja kamatnih stopa s druge strane
30. ŠTO JE PRORAČUNSKI DEFICIT I KAKO SE MOŽE FINANCIRATI?
Proračunski deficit je negativna razlika između javnih prihoda (tekući i kapitalni
prihodi, te donacije) i javnih rashoda (tekući i kapitalni izdaci, te posudbe javnog
sektora umanjene za otplatu), odnosno budžetski rashodi su veći od budžetskih
prihoda, došlo je do povećanja ukupne potrošnje. Do financiranja budžetskog
deficita može doći povećanjem fiskalne presije i većim korištenjem zajmova i
emisije novca ili smanjenjem državne potrošnje.
31. ŠTO JE PRORAČUNSKI SUFICIT I KAKO NASTAJE?
Proračunski suficit je pozitivna razlika između javnih prihoda (tekući i kapitalni
prihodi, te donacije) i javnih rashoda (tekući i kapitalni izdaci, te posudbe javnog
sektora umanjene za otplatu), odnosno budžetski prihodi i su veći od budžetskih
rashoda,država troši puno manje nego što su njezini prihodi u državnoj blagajni.
Budžetski suficit se postiže kompresijom rashoda ispod nivoa, koji bi se mogao
dostići na bazi porasta budžetskih prihoda ili povećanjem stopa poreza i drugih
fiskalnih prihoda. Do formiranja budžetskog suficita dovodi i djelovanje
automatskih stabilizatora ugrađenih u budžet, kao produkt ekspanzije privrede.
32. ZBOG ČEGA SE U STABILIZACIJSKIM PROGRAMIMA ŽELI POSTIĆI
URAVNOTEŽENI PRORAČUN?
15
Page 16
Zemlje u tranziciji imaju velikih problema, jer ostvarivanje stabilizacije i
restrukturiranja privrede izazviva produbljenje nestabilnosti i socijalnih problema
(inflacija, pad zaposlenosti i BDP, smanjenje invensticija, pad životnog standarda,
…). Upravo da bi se spriječila daljnja nesigurnost i nestabilnost, država želi ostavriti
uravnoteženi proračun, posebice u zemljama koje su opterećene nizom ekomomskih
problema, jer se fiskalnim mjerama želi ostavriti privredna stabilnost i postaviti
čvrste temelje za daljnji rast i razvoj, što znači zaustaviti povećanje nezaposlenosti,
ostavriti stabilnost cijena, uravnotežiti bilance plaćanja itd.
33. KOJA SU POLAZNA NAČELA REFORME POREZNOG SUSTAVA U RH (po
Rose-u)
a) nositelje javnih funkcija u proračunu opskrbiti dovoljnim sredstvima za
financiranje njihovih izdataka
b) oporezivanje potrošnje građana (to zadovoljava PDV)
c) ravnomjerna te pravedna raspodjela poreznog tereta (horiznontalna i vertikalna
pravednost)
d) jednostavnost i preglednost poreznih zakona
e) provedivost uz što manje promjena
f) usklađenost s europskim normama
g) neutralnost poreznog sustava
h) mogućnost određenih prednosti inozemnim invenstitorima
34. ZAKONSKI PRAVCI REFORME POREZNOG SUSTAVA U RH
1. Zakon o financiranju javnih potreba (reintegracija fiskalnog sustava;
redefinicija pojma doprinosa i izravnih poreza; zadržani doprinosi za
mirovinsko i invalidsko, te zdrastveno osiguranje; promjene u oblasti poreznog
sustava: uvođenje dobiti kao osnovice oporezivanja te ukidanje 5 oblika
poreznih obika udruženog rada),
2. Zakon o porezu na dohodak u RH (promjena analitičkog načina oporezivanja)
3. Zakon o PDV-u (oporezivanje potrošnje građana)
4. Zakon o neposrednim porezima (izostavljeno oporezivanje imovine)
35. KONVERTIBILNOST PO MMF-u (međunarodni monetarni fond)
a) ukidanje svih restrikcija po tekućim transakcijama s inozemstvom
16
Page 17
b) nove devizne restrikcije neće se uvodite bez MMF-a
c) izbjegavanje diskriminatornih valutnih aranžmana i sustava - multiplih deviznih
tečajeva
d) obvezna zamjena salda vlastite valute konverzijom između monetarnih vlasti
zemalja članica fonda
e) mogućnost zadržavanja i uvođenja novih restrikcija na kapitalne transakcije s
inozemstvom ako to ne ograničava tekuće međunarodne transakcije
36. FAZE UVOĐENJA KONVENRTIBILNOSTI HRVATSKE VALUTE
1. faza: Hrvatska je preuzela jugoslavenski devizni sistem, uvedena je privremena
valuta-hrvatski dinar, tzv. prijelazni aranžman (nekonvertibilnost valute te
obavezna cesija deviza)
2. faza: Zakono osnovanog deviznog sustava, deviznog poslovanja i prometu zlata
1993.-započeta liberalizacija deviznog sistema te ukinuta cesija deviza
3. faza: početak 1994., nastavlja se proces konvertibilnosti te je postignut visok
stupanj interne konvertibilnosti hrv. Dinara
4. faza: tokom 1994. i prvoj polovici 1995.; proces uklanjanja preostalih deviznih
restrikcija
5. faza: de facto konvertibilnost hrv. Valute po tekućim transkacijama s
inozemstvom
6. faza: de iure konvertibilnost hrv. kune, formalno uvođenje konvertibilnosti dana
29.05.1995. i napuštanje statusa tzv. prijelaznog aranžmana i usvajanje novog
statusa
37. KOJI SU UČINICI UVOĐENJA KONVERTIBILNE KUNE
Vlada RH je u svibnju 1995. proglasila konvertibilnost hrvatske valute po tekućim
međunarodnim transakcijama. Temeljni cilj uvođenja konvertibilne kune bio je
postizanje makroekonomske stabilnosti, a bio je izražen u niskoj i stabilnoj stopi
inflacije. Učinci su:
a) za poduzeća i banke – za njih postoji pravna sigurnost da se više neće koristiti
različiti instrumenti ekonomske politke koji su negativno djelovali na izvozni
sektor gospodarstva.
17
Page 18
b) za građane – jamči im se neometana mogućnost konverzije domaće valute u
stranu valutu i slobodno plaćanje u inozemstvu po tekućim međunarodnim
transakcijama
c) za inozemne invenstitore – jamstvo da u poslovima s Hrvatskom više neće
postojati tzv. transferni rizik: status konvertibilnosti jamči ulagačima da se
nikakvim administrativnim mjerama neće moći uvesti devizne restrikcije
d) za nositelje makroekonomske politike – uvođenje konvertibilnosti ima za
posljedicu da u otklanjanju eventualnih poremećaja u platnoj bilanci Hrv.
politika deviznog tečaja ima ulogu najvažnijeg instrumenta makroekonomske
politike.
38. OSNOVNA OBILJEŽJA TRANZICIJKE KRIZE (ili obilježja dugotrajne
recesije)
a) smanjenje društvenog proizvoda
b) smanjenje zaposlenosti u gospodarstvu
c) smanjenje proizvodnosti rada, odnosno iznos društvenog proizvoda po
zaposlenom
d) smanjenje gospodarskih investicija
e) smanjenje potrošnje
f) pojava inflacije
39. KOJA SU OBILJEŽJA SOCIJALISTIČKIH GOSPODARSTVA NA POČETKU
TRANZICIJE
a) državno vlasništvo
b) gospodarske investicije bez tržišnih kriterija
c) loša kvaliteta proizvoda zbog nedostatka konkurencije
d) meka budžetska ograničenja-država je različitim mjerama omogućavala
poslovanje objektivno neuspješnim poduzećima
e) malen udio u međunarodnoj razmjeni (autarktičnost privrede)
f) smanjenja efikasnost cijelog gospodarstva jer nema konkurencije
g) nepovoljna gospodarska struktura
h) smanjen interes za invensticije
i) nastoji se uvesti što više tržišnih elemenata
j) tzv. “socijalizacija”- prijenos gubitaka na državu
18
Page 19
40. KOJE SU PREPORUKE EKONOMISTA ZA RAZRJEšENJE TRANZICIJSKE
KRIZE
A) mikroekonomska rješenja - poboljšanje funkcioniranja tržišta:
a) treba ostavriti mjere liberalizacije domaćeg tržišta i vanjske trgovine
b) ukinuti kontrolu domaćih cijena od strane državnih organa, a smanjenjem
carinske zaštite stvoriti uvjete za slabljenjem domaćih monopola
c) ostavriti konvertabilnost domaće valute
d) uvođenja tržišta kapitla
e) privatizacija državne(društvene) imovine
B) makroekonomska rješenja – uklanjanje makroekonomskih neravnoteža:
a) smanjiti budžetski deficit (smanjenjem državne potrošnje i/ili povećanje poreza)
b) ograničenjem rasta novčane mase
c) ograničenjem rasta zarade i drugih prihoda stanovništva
d) devalvacijom domaće valute (njeno pocijenjivanje u odnosu na druge valute)
41. TEŠKOĆE U PROVOĐENJU MAKROEKONOMSKE POLITIKE U
TRANZICIJSKIM ZEMLJAMA
a) otpor mentaliteta tzv. mekih budžetskih ograničenja (poslovanje objektivno
neuspjelih poduzeća)
b) otpor politici dohodaka
c) neprihvaćanje visoke kamatne stope kao regulatora potražnje
d) sivo tržište devizama
e) teškoće u likvidnosti i normalnom platnom prometu uslijed monetarnih
restrikcija i povećanja realnih kamatnih stopa
f) domaća poduzeća zbog ino-konkurencije ne mogu plasirati svoje proizvode bez
velikih gubitaka pa dolazi do stećaja i smanjenja proizvodnje i zaposlenosti što
smanjuje opseg tržišta
g) novac i kapital nikada nisu bili roba na tržištu
h) pojava domino efekta
19
Page 20
42. KOJI OSNOVNI FAKTORI ODREĐUJU VANJSKOEKONOMSKI POLOŽAJ
POSTKOMUNISTIČKIH ZEMALJA
a) veličina privrede
b) uspješnost restrukturiranja
c) prilagođavanje novim tendencijama
d) politički procesi i drugi vanjski utjecaji
43. KOJI JE PROBLEME HRVATSKA NASLJEDILA IZ DOBA SOCIJALIZMA?
Hrvatska je, iz doba socijalizma, nasljedila nekoliko problema koji su utjecali na
gospodarsko stanje. Nasljedila je trajno kontrolirane gospodarske invensticije
odnosno društveno vlasništvo, te su upravo te gospodarske invensticije (bez tržišnih
kriterija) bile jedan od glavnih uzroka neefikasnosti i neprofitibilnosti socijalnog
sustava. Potom problem mekog budžetskog ograničenja koji je i dan danas prisutan
jer država još uvijek različitim sredstvima omogućava objektivno neprofitabilnim
poduzećima poslovanje. Problem autarktične privrede: udio u međunarodne
razmjene u ukupnoj proizvodnji je bio malen, a veći dio međunarodne trgovine
odvijao se sa zemljama istog sustava (na principu robnih lista), takva privreda bila je
slabo otvorena prema svijetu. Cjelokupna gospodarska struktura je nepovoljna, te je
i efikasnost takve strukture smanjena, problem je da se sve temeljilo na planskoj
privredi, bez utjecaja tržišnih mehanizama, kao što je konkurencija, naime težilo se
socijalnom miru, a ne maksimilizaciji profita.
44. CILJEVI PRIVATIZACIJE U POSTSOCIJALISTIČKIM ZEMLJAMA
a) privatizacijom pokrenuti prijelaz na tržišnu ekonomiju (tržište kapitala i
financijskog tržišta)
b) privatizacijom stvoriti novu vlasničku strukturu i nove poduzetničke motive
zasovane na vlasništvu kapitala, maksimiranju profita i tržišnoj konkurenciji
koja će potaknuti restrukturiranje poduzeća
c) povećati državne prihode prodajom poduzeća privatnim vlasnicima
d) privatizacijom osigurati dodatna sredstva za sanaciju i razvoj poduzeća
e) osigurati demokraciju, vladavinu prava i političke slobode
45. CILJEVI PRIVATIZACIJE U HRVATSKOJ
1. prodajom poduzeća doći do sredstva kojima će se sanirati državni proračun
20
Page 21
2. servisirati javni dug i financirati obnovu zemlje
3. privatizacijom treba pokrenuti restrukturiranje gospodarstva putem
dokapitalizacije i novih ulaganja
46. MODELI I TEHNIKE PRIVATIZACIJE
a) javna prodaja dionica putem javne ponude dostupne svima
b) privatna prodaja dionica unaprijed određenom krugu kupaca
c) prodaja imovine poduzeća, a ne poduzeća
d) prodaja dijelova državnih poduzeća koje se prethodno fragmentacijom
restrukturira tzv. spin off
e) dokapitalizacija privatnim kapitalom
f) otkup od strane manegara i zaposlneih
g) podjela dionica manegerima i zaposlenima bez naknade u cjelini ili djelomično
h) privatizacija putem vouchera posebne dozvole ili certifikata koji se daju svim
građanima bez naknade i koji time stječu pravo potraživanja dionica poduzeća u
pretvorbi
i) davanje poduzeća mangerima i zaposlenim u zakup (leasing)
47. ISKUSTVA PRIVATIZACIJE PODUZEĆA U RH
a) sporost u procesu privatizacije
b) interes za kupnju pokazali su pretežno hrvatski građani
c) strani kapital pokazuje marginalni interes
d) veliki dio imovine ostao u vlasništvu države (70-80%)
48. ŠTO PODRAZUMJEVAMO POD INDUSTRIJSKIM
RESTRUKTURIRANJEM
Industrijsko restrukturiranje je skup artikuliranih akcija koje poduzimaju poduzeća,
ponekad koordinirano od strane vanjskih subjekata, banka ili Vlada sa ciljem
obnove konkurentnosti, jednom kada je ona značajno narušena. Konkurentnost je
osnovni kriterij restrukturiranja. A restrukturiranje obuhvaća: otpuštanje,
smanjivanje fiskalnih troškova, podvrgavanje pojedinih proizvodnih aktivnost
49. ELEMENTI RESTRUKTURIRANJA PODUZEĆA
Restrukturiranje je skup akcija koje mijenjaju strukturu poduzeća u četri dimenzije:
21
Page 22
1. vlasništvo – radi se o privatizaciji i pojavi novih vlasnika pored države
2. kontrola – poduzeće može imati radikalno promjenjenu vlasničku strukturu, a
da pri tome kontrola poduzeća ostane efektivno ista
3. aktivnosti – promjena aktivnosti poduzeća, odnose se na: a) eliminiranje
perifernih aktivnosti; b) modifikacija osnovne aktivnosti; c) promjena tržišta; d)
promjena mixa proizvoda
4. organizacija – promjene u: a) unutrašnjoj organizaciji (obuhvaća promjene u
organizaciji poslovnih funkcija i/ili poslovnih procesa; b) vanjskoj organizaciji
(promjne u mreži dobavljača, financijskim izvorima koji prate poslovanje i
drugo)
50. PODRUČJA RESTRUKTURIRANJA (OECD, 1994.)
a) ZAKONSKO RESTRUKTURIRANJE (misli se na vlasničko restrukturiranje i
pretvorbu)
b) FINANCIJSKO RESTRUKTURIRANJE (označava: bilancu stanja i bilancu
uspjeha)
c) ORGANIZACIJSKO I OPERATIVNO RESTRUKTURIRANJE (promjene u
unutrašnjoj organizaciji i upravljanju, promjene u proizvodima i tržištima i
promjene u tehnologiji)
Redosljed: a) ustanovljenje korporacijskog upravljanja; b) financijsko
restrukturiranja; c) privatizacija; d) operativno restrukturiranje
51.TIPOVI (ASPEKTI) RESTRUKTURIRANJA (OECD, 1994.)
1. pasivno (stvaranje okoliša u kojem se poduzeća sama restrukturiraju
podvrgavajući se tvrdom budžetskom ograničenju) – aktivno (uključuje
investicije promjene u proizvodnji, tržišnom nastupu,…)
2. široko (razbijanje kombinata na strateške jedinice, otpuštanje i obično sadrži
investiranje samo toliko da se spriječi erozija poduzeća) – detaljno (ide od
promjene na strateškoj razini do operativnih detalja poslovanja)
3. kratkoročno (stabilizira poduzeće da bi se osiguralo njegovo preživljavanje) –
dugoročno (usmjerava se na rast i profitibilnost kroz razvoj proizvodnje,..)
4. predprivatizacijsko (obično uključuje zakonsko i financijsko restrukturiranje i
stvaranje proizvodnih jedinica koje se mogu prodati) – postprivatizacijsko
22
Page 23
(uključuje sve elemente aktivnog restrukturiranje jednom kada je poduzeće u
privatnim rukama)
5. centralizirano – decentralizirano
52. MJERE ZA UNAPRIJEĐENJE FAKTORA PROIZVODNJE KOD
RESTRUKTURIRANJA
a) unapređenje znanja i sposobnosti za restrukturiranje (zahtjeva širok krug
managerskih vještina i znanja)
b) poboljšanje informacijskih tokova (javna tijela imaju važnu ulogu u informiranju
o privatizaciji)
c) poboljšanje financijskih tokova (urediti bankarski sustav i omogućiti ulaganja
stranim invenstitorima)
53. MJERE ZA POBOLJŠANJE MOBILNOSTI KOD RESTRUKTURIRANJA
a) poboljšanje mobilnosti radnika
b) povećanje mobilnosti kapitala
54. MJERE ZA JAČANJE TRŽIŠNE DISCIPLINE U TOKU PROCESA
RESTRUKTURIRANJA
a) jačanje domaće i inozemne konkurencije: eliminacija trgovinske zaštite i
kontrole cijena
b) zaoštravanje budžetskih ograničenja: prekinuti sa mekanim budžetskim
ograničenjima
c) eliminiranje problema kontrole i upravljanja poduzećima: razlučivanj problema
vlasništva od problema kontrole
55. FAZE U STRATEGIJI OBNOVE PROIZVODNJE
I. faza: relativna autonomnost monetarne i kreditne politike povezano s
politikom tečaja i deviznih rezervi s ciljem dostizanja pune zaposlenosti i
obnove proizvodnih kapaciteta
II. faza: karakterizira otvaranje prema svjetskom tržištu kapitala, na tržišnim
mehanizmima, pretpostavlja razvijenost financijskih institucija i
mehanizama kao što su: tržište vrijednosnih papira, operacija centralne
23
Page 24
banke, potpuna konvertibilnost valute, automatsko uravnoteženje platne
bilance
56. KOJI SU MOGUĆI ELEMENTI OŽIVLJAVANJA PRIVREDE U RH
a) kamatnu politiku svesti na razinu prihvatljivosti cijene obrtnog kapitala
b) ukloniti precijenjenost kune
c) održati politiku tvrdog proračuna
57. RAZLOZI ZBOG KOJIH NIJE DOŠLO DO OSAMOSTALJENJA MALIH
NARODA U EUROPI NAKON I. i II. SVJETSKOG RATA
Većina tih malih naroda nalazila se u okruženju i/li sklopu moćnih europskih
zemalja koje zbog političkih i ekonomskih razloga nisu dopuštale njihovo
osamostaljenje. Kada su veliki svjetski ratovi mijenjali kartu Europe te su zemlje
često i protiv svoje volje ulazile u nove sastave ili koalicije s moćnim državama.
Postojala je nesklonost prema opstojnosti malih država, koje bi zbog pragmatičnih
razloga mogle mijenjati partnere ili političke koalicije ili pak dolaziti u međusobne
sukobe, uvlačeći u to svoje moćnije zaštitnike što bi utjecalo na opću političku
stabilnost.
56. OBILJEŽJA PROCESA TRANSFORMACIJE U POSTSOCIJALISTIČKIM
PRIVREDAMA
1) drastično smanjenje društvenog proizvoda zbog gubitka tržišta i započinjanja
procesa transformacije privrede
2) ubrzani rast cijena u prve dvije godine nakon osamostaljenja
3) radikalno smanjenje stope rasta cijena
4) rast nezaposlenosti
5) relativno uravnoteženje platne bilance
24
Page 25
D O K T R I N E
E K O N O M S K E P O L I T I K E
59. OBILJEŽJA MERKANTILIZMA
Merkantilisti kao ideolozi trgovačke buržoazije nastoje dokazati da jedinu pravu
vrijednost čini vrijednost robe ostvarene u prometu izražena u novcu kao općem
sredstvu razmjene, odnosno glavna svrha privređivanja je stjecanje bogatstva u
obliku novca i njegovo neprestalno povećavanje. Osnovne postavke merkantilista:
a) novac (zlato i srebro) je jedino pravo društveno bogatstvo
b) uvećanje količine plemenitih metala u zemlji jedina je prava svrha privređivanja
c) zemlja koja nema vlastitih rudnika ili bogatih kolonija može uvećati svoje
bogatstvo putem vanjske trgovine u kojoj mora ostvariti pozitivnu trgovinsku
bilancu
60. KARAKTERISTIKE MERKANTILIZMA U ENGLESKOJ, FRANCUSKOJ I
NJEMAČKOJ
Merkantilizam je značajan kao prva moderna doktrina ekonomske politke jer ona
smišljeno nastoji ukazati na mogućnost povećanja bogatstva zemlje kao cjeline uz
pomoć aktivnosti države kao nosioca javne vlasti.
U Engleskoj je najsnažniji razvoj merkantilizam zbog parlamentarne monarhije,
autonomije anglikanske crkve, podijeljene vlasti između kralja i parlamenta što
dovodi do ranog ukidanja cehovske organizacije i razvoja manifaktura. U početku
merkantilisti, posebice Stafford, zalažu se za vanjskotrgovinsku politiku: smatraju
da pozitivna trgovinska bilanca znači zbroj pozitivnih bilanci poslovanja pojedinih
trgovaca s inozemstvom, tj. engleski trgovci koji trguju s inozemstvom moraju pri
povratku u zemlju donjeti više plemenitih kovina i novca nego štosu iznijeli, da bi se
to ostvarilo svi trgovci su pod strogom kontrolom, ujedno da bi se spriječilo
osiromašenje zemlje treba zabraniti izvoz plemenitih metala. Kasnije, posebice Th.
Mun, dokazuju da nije štetno za zemlju da se novac iznosi da bi se u inozemstvu
25
Page 26
kupila roba, koja se opet može preprodati uz dobit-važno je samo da je ukupni izvoz
zemlje u određenom razdoblju veći od njenog ukupnog uvoza. Ujedno zalažu se za
osnivanje i jačanje trgovačkih kompanija, novac se može zaraditi i naplatom
prijevoza robe, odnosno zalažu se za jačanje i zaštitu vlastitog brodarstva. (Zakon
1651.). Kasniji eng. merkantilisti (Misselden i Malynes) zahtjevaju liberalizaciju
ekonomske aktivnosti unutar zemlje, traže zabranu izvoza sirovina i razvoj
manifaktura radi izvoza gotovih proizvoda. Eng. merkantilisti udarili su temelje
ekonomskoj znanosti.
U Francuskoj je vladala apsolutna monarhija, a ekonomiju vode intendanti (upravni
činovnici pretežno iz plemićkih obitelji). Prevladavaju skolastičke ideje i cehovski
mentalitet, pod tim utjecajima traže razvoj manifakturne proizvodnje radi izvoza.
J.Bodin (1576.) iznosi ideju da se zemlja koja nema vlastitih rudnika zlata može
obogatiti smišljenom carinskom politikom: treba naplaćivati visoke carine na izvoz
robe koja je neophodna inozemstvu, zabraniti izvoz vlastitih sirovina, uvoz
inozemnih sirovina opteretiti umjerenim carinama, a na uvoz gotovih proizvoda
naplaćivati visoke carine. Montchretien (1615.) zahtjeva osnivanje državnih
manifaktura radi proizvodnje za izvoz, te je zahtjeve nastojao provesti J.B.Colbert
po kojem se ova varijanta francuskog merkantilizma naziva kolbertizam.
Njemačka, je nakon tridesetogodišnjeg rata podjeljena na sitne državice, čija je
privreda oslabljena a stanovništvo prorijeđeno zbog kuge. U 15. i 16. stoljeću nije
bilo preduvjeta za razvoj manifaktura i trgovine, naime privreda je siromašna i
zasnovana na poljoprivredi. Teoretičari se bave najviše problemom povećanja broja
stanovništva i njihove ekonomske snage, te efikasnog prikupljanja i razumnog
trošenja državnih prihoda. Osnovne ideje su bile da blagostanje i sigurnost građana
treba postići mudrom državnom upravom te marljivim i poštenim radom podanika.
Njemački merkantilisti zalažu se za dobro uparavljanje državom i racionalnim
vođenjem državnih financija, te je to i razlog da se ova njemačka varijanta
merkantilizma naziva kameralistika (prema kammer). Njemački i austrijski
kameralisti se smatraju utemeljiteljima moderne znanosti o upravi i teorije javnih
financija.
61. DOKTRINA FIZIOKRATIZAMA
Ova doktrina je odraz ekonomskog stanja u francuskoj 18. stoljeća. Od merkantilista
se razlikuju po tome što su prvi pokušaj stvranja jednog konzistentnog sistema
26
Page 27
ekonomske teorije i objašnjenja cjelokupnog procesa društvene reprodukcije kao
organskog procesa, ujedno se smatraju i prvom organiziranom školom ekonomske
teorije. Ekonomski stavovi zasnivaju im se na postavci o prirodnom poretku, koji
se temelji na vječnim prirodnim zakonima zbog čijeg djelovanja dolazi do unaprijed
određenog stanja ekonomske i društvene harmonije. Zbog toga privredna zbivanja
treba prepustiti prirodnom toku stvari iz ovoga sljedi poznato načelo ekonomskog
liberalizma: laissez faire. Što se tiče društvenog bogatstva smatraju da se povećanju
društvenog bogatstva pridonosi jedino matrijalna proizvodnja i to proizvodnja u
poljoprivredi u kojoj jedino dolazi do uvečanja količine raspoloživih matrijalnih
proizvoda. Višak proizvoda koji nastaje u poljoprivredi je dar prirode pa je
poljoprivreda zbog djelovanja prirodnih zakona jedina proizvodna djelatnost, to je i
razlog da se čitavo društvo dijeli na tri osnovne klase: poljoprivrednike, vlasnike
zemlje i ostalo stanovništvo. Zalagali su se za dalekosežne ekonomske i financijske
reforme, od kojih su najznačajnije: reforma zemljišnih posjeda, reforma trgovine
žitaricama, porezna reforma,…
62. LIBERALIZAM
Liberalizam kao doktrina ekonomske politike nastala je u Engleskoj i Škotskoj, a
zasluga za njezinu teoretsku formulaciju pripada A.Smithu i D.Humeu. Smith se
zalago za ostvarivanje poretka utemeljenog na slobodi konkurencije uvjeren u
superiornost prirodnog poretka nad ljudskim institucijama i akcijama. Ujedno razvio
je teoriju o automatskom djelovanju tržišnog mehanizma. Kasnije su pristalice
liberalizma iz toga izvodili postavku o tržišnom sistemu kao inherentno
demokratskom sistemu ekonomskih odnosa. Stupanj podjele rada ograničen je
veličinom tržišta zbog toga Smith predlaže da se zemlje specijaliziraju za onu vrstu
proizvodnje za koju imaju najpovoljnije uvjete. Tako dolazi do međunarodne
podjele rada. Osim potpune slobode vanjske trgovine liberalizam se zalagao i za
potpunu slobodu međunarodnih plaćanja i ukidanja ograničenja međunarodnog
prometa plemenitih metala. Osnovni zahtjev liberalista u pogledu vođenja
ekonomske politike bio je u tome da se javna vlast treba ukloniti bilo kakvog
uplitanja u poslovanje industrije i trgovine. Nakon izbijanja industrijske i
poljoprivredne krize 1873. godine liberalizam zapada u krizu, a načelo slobodne
trgovine napušteno je u cijeloj Europi osim u Engleskoj. Liberalizam je imao najviše
27
Page 28
uspjeha u Engleskoj kao tehnički najrazvijenijoj i najbogatijoj zemlji svijeta potkraj
18-tog stoljeća.
63. KOJA JE ULOGA DRŽAVE U TEORIJI LIBERALIZMA
Teoriju liberalizma oformili su A.Smith i D.Hume, po njima uloga države je
marginalna, odnosno zastupaju načelo laissez-faire, odnosno smatraju da se
ekonomski razvitak i opće društveno blagostanje mogu najbolje unaprijediti ako se
uklone sve smetnje i prepusti puna sloboda privatnoj ekonomskoj aktivnosti. U
svom čistom obliku bori se protiv bilo kakve državne intervencije u domaćoj
privredi ili vanjskoj trgovini (slobodna trgovina).
64. UVJETI NASTANKA I MJERE PROTEKCIONIZMA
Prva formulacija moderne doktrine protekcionizma potječe iz SAD-a, čija je
problematika razvoj domaćih manifaktura i unutrašnjeg tržišta u novooslobođenim
kolonijama zbog nadmoćne engleske konkurencije (zlouporaba slobode trgovanja-
dumping). Hamilton je predlagao uvođenje tzv.odgojnih carina radi zaštite mlade
industrije. U Europi, podjela rada između Engleske i njemačkih državica dovodi do
njihovog osiromašenja. Engleska izvozi u Njem. industrijsku robu, a uvozi
poljoprivredne proizvode tako da su njemačke zemlje osuđene na specijalizaciju
poljoprivredne proizvodnje. Mjere protekcionizma su: a) odgojne carine (Hamilton);
b)industrijski odgoj nacije (List); c) sustav solidarne zaštite - industrija i
poljoprivreda (Wagner) vidi odgovor 58.
65. POSLJEDICE PRIMJENE PROTEKCIONIZMA I KOJE SU SE KASNIJE
IDEJE RAZVILE
posljedice
a) ograničavanje vanjske trgovine - ispočetka carine su glavno sredstvo zaštite
industrije kao privremene mjere i tada su relativno niske konvencionalne
carine, jačanjem protekcionističkih tendencija politika ograničavanja vanjske
trgovine počela se pretvarati u instrumente ekonomske agresije, te su pojedine
zemlje propisale visoke carine za neke robe te je njihov uvoz praktički bio
onemogućen prohibitivne carine
28
Page 29
b) jačanje industrijskog monopola – stvaraju se tzv. monopolistički ekstraprofiti,
zahvaljujući prohibitivnim carinama
c) agrarni protekcionizam – kao sredstvo ograničavanja uvoza javlja se i tzv.
administrativni protekcionizam
d) kolonijalna ekspanzija (imperijalizam)
kasnije ideje
a) protekcionizam kao sredstvo za razvoj nerazvijenih zemalja: provesti
industrijalizaciju, poboljšati uvjete trgovanja s inozemstvom, međunarodna
zajednica poduzme posebne mjere za njihov razvoj, stvaranje novog
međunarodnog poretka
b) doktrina imperijalizma razvijena između dva svjetska rata u zemljama sa
fašističkim režimom (Italija, Njemačka, Japan) u obliku tzv. doktrine o
ekonomiji velikog prostora: koja zagovara nezavisnost nacionalnih privreda.
66. MJERE ZAŠTITE KOD PROTEKCIONIZMA
1) odgojne carine – Hamilton ih predlaže radi zaštite mlade industrije i privrede
sve dok se one ne osposobe za ravnopravnu borbu s inozemnom konkurencijom
2) industrijski odgoj nacije – List predlaže sistematski razvoj proizvodnih snaga
uz zaštitu mlade industrije
3) sistem solidarne zaštite – Wagner zbog uvoza jeftinih žitarica i mesa iz SAD-a
u Europi poljoprivrednici i industrijalci traže ograničenje slobodne trgovine radi
zaštite postojećih ekonomske i društvene strukture.
67. OBILJEŽJA INTERVENCIONIZMA
a) doktrina državno-monopolnog kapitalizma (DDMK)
b) nosioci ekonomske politike poduzimaju određene mjere radi rješavanja
pojedinih ekonomskih problema, a nemaju karakteristike planskih privreda
c) država sustavnim intervencijama mora ispraviti globalne nedostatke
kapitalističkog poretka (nezaposlenost, nepravedna raspodjela bogatstva i
dohotka, ovisnost domaće ekonomske politike o odnosima s inozemstvom) i
postići: maksimiziranje društvenog dohotka, punu zaposlenost, pravednu
raspodjelu dohotka, održavanje stabilne vrijednosti novca, održavanje ravnoteže
u platnoj bilanci
29
Page 30
68. INTERVENCIONIZAM KEYNESA
Godine 1936. dolazi do Keynezijanske revolucije građanske ekonomske teorije koja
je postala temeljem doktrine intervencionizma i označila početak novog razdoblja
kapitalističkog poretka državno-monopolnog kapitalizma. Keynes je svoju analizu
usmjerio na problem nezaposlenosti, jer je ona permanentno obilježje modernog
kapitalizma. Činioci koji određuju visinu dohotka i stupanj zaposlenosti ne ovise o
djelovanju zakona tržišta i zato nužno ne dovode do pune zaposlenosti i pune
iskorištenosti proizvodnih kapaciteta. Veličina dohotka i stupanj zaposlenosti ovisi o
razini ukupne potražnje, a to ovisi o potrošnji i investicijama. Keynes je dokazao
da pojedinci raspoređuju stečenim dohotkom u skladu s tzv. funkcijom potrošnje
(na svakom nivou dohotka troši se jedan određeni dio za pribavljanje potrošnih
dobara, sklonost potrošnji otpada kako raste dohodak, odnosno sklonost štednji raste
s rastom dohotka).
69. CILJEVI DOKTRINE INTERVENCIONIZMA I NJIHOVA ODREĐENOST
a) maksimiranje društvenog proizvoda (država neće intervenirati do 85%)
b) postizanje pune zaposlenosti (nezposlenost ne smije preći 3%)
c) pravedna raspodjela dohotka (zemlja, rad, kapital)
d) održavanje stabilne vrijednosti novca (porast cijena ne smije preći 3%)
e) održavanje ravnoteže u platnoj bilanci (razdoblje od 5-7 godina, bez žrtvovanja
pune zaposlenosti, nepromjenjene devizne rezerve i bez novih
vanjskotrgovinskih ograničenja)
70. OGRANIČENJA I NEDOSTACI INTERVENCIONIZAM
1) ograničenja tehničke prirode proizlaze iz toga što je svaka intervencija javne
vlasti povezana sa administratiranjem, što povlaći za sobom: dodatne napore i
troškove oko izrade analiza, dokumenata, izvještaja i slično; raste složenost
intervencije i problem pravovremenosti donošenja pojedinih mjera; jačenje
centralističkih i etatističkih tendencija
2) ograničenja pravne naravi očituju se u negativnim posljedicama po efikasnost
pravnog sistema: gubi se preglednost i jasnoća pravne regulative; povećava se
opasnost od korupcije; brojnost propisa i intervencija ima za posljedicu sve veći
broj grešaka
30
Page 31
3) ograničenja ekonomske prirode – naročito se ističe opasnost od opadanja
ekonomske efikasnosti predviđanja: zbog negativnog djelovanja preraspodjele
dohotka moguće su promjene u ponašanju poduzeća; slabi poduzetnički duh
rukovodilaca dovodi do birkokratizacije; mogućnost promjene uvjeta
predviđanja povećava rizik poslovanja, te djeluje destimulativno na privrednu
aktivnost
4) društveno-političke granice intervencionizma proizlaze iz opasnosti og
gubitka kontrole nad administracijom koja provodi intervenciju: administracija
je sklona intervenciji i po cijenu zanemarivanja ekonomskih zakonitosti; jača
tendencija k odlučaivanju putem diskrecione ocjene upravnih organa;
birokratska simbioza privrednih i financijskih vrhova s državnim aparatom
71. POLITIKA JEFTINOG NOVCA I NJEZINE POSLJEDICE
Keynes je u djelovanju mehanizma multiplikatora vidio sredstvo za rješavanje
problema postizanja pune zaposlenosti u vrijeme krize. Ako u nekoj zemlji vlada
nezaposlenost, država mora putem invensticija izazvati proces multiplikativnog
povećanja dohotka, proizvodnje i zaposlenosti sve dok se ne uspostavi ravnoteža.
Osim toga Keynes tvrdi da država treba voditi politiku snižavanja kamatnih stopa i
odgovarajućih povećanja količine novca u opticaju (tzv. politika jeftinog novca) radi
podsticanja privatnih invensticija. Ovakva ekonomska politika može dovesti do
teškoća u vanjskotrgovinskim i međunarodnim financijskim odnosima ako se
pridržava pravila slobodne trgovine i međunarodnih plaćanja. Povećanje potražnje
zbog financiranja javnih izdataka putem budžetskog deficita dovodi i do povećanja
uvoza, a politika jeftinog novca do odliva kapitala u inozemstvo , ako su tamo
kamatne stope više; zbog toga bi došlo do deficita u platnoj bilanci i potrebe
obustavljanja takve politike. To je razlog da je Keynes isticao autonomiju unutrašnje
ekonomske politike kao nužan preduvijet za provođenje politike pune zaposlenosti.
72. UZROCI KRIZE U RAZVIJENIM ZAPADNIM ZEMLJAMA 70-ih GODINA
a) unutarnji: spirala nadnica i cijena – radi inflatornih kretanja cijene rastavidi
odgovor 64.
b) vanjski: slom sustava čvrstih valutnih tečajeva, jačanje protekcionističkih tenzija
73. ŠTO JE SPIRALA NADNICA I CIJENA TE USLIJED ČEGA NASTAJE
31
Page 32
Nastaje uslijed intervenističke politike povećanja potražnje što omogućuje
prevladavanje povećanja cijena na potrošaća. Na unutarnjem planu osnovni su
uzroci bile suprotnosti između radnika i poslodavca, koji su se ogledali u borbi za
udio u raspodjeli novostvorene vrijednosti a očitovale su se u tzv. spirali nadnica i
cijena: zbog visoke razine potražnje cijene potrošnih dobara su porasle, povećali su
se i troškovi života i smanjile realne nadnice, zbog toga sindikati traže povećanje
nadnica i kad u tome uspiju, poslodavci odnosno poduzeća povećaju cijenu
proizvoda opravdavajući se da su im se povećali troškovi života, što ponovno
dovodi do povećanja troškova života i smanjenja realnih nadnica, te se “krug”
zatvara (radnici-poslodavci-radnici).
74. MONETARISTIČKA DOKTRINA
Doktrina neoliberalističkog karaktera, utemeljitelj Friedman i sljedbinici tzv.
Čikaške škole. Zasniva se na postavci o tijelesnoj povezanosti između rasta količine
novca u opticaju i porasta cijena. Da bi se suzbila inflacija, monetarna vlast ne smije
dopustiti povećanje količine novca u opticaju preko “prirodne stope” rasta (oko 3%
godišnje), a ponudu i potražnju na tržištu novca i kapitala treba održati putem
reguliranja visine kamatne stope. Na početku ovakva politika izazvat će povećanje
nezaposlenosti, ali i pad inflacije. Ovakvu politiku dosljedno su provodile SAD i
vlada M.Thacher u Britaniji.
75. EKONOMIKA PONUDE (doktrina neoliberalističkog karaktera)
Ekonomika ponude je antiinflatorna politika i politika konjukturnog oživljavanj,
kojom se željelo u razvijenim zemljama Zapada suzbiti kriza 70-ih godina.
Najznačajniji predstavnik je Feldstein, koji predlaže: deregulaciju (smanjenje što
većeg broja ograničenja), reformu poreznog sustava u korist bogatih slojeva kako bi
se povećala sklonost štednji, smanjenje socijalnih beneficija, stručno osposbljavanje
potencijalnih poduzetnika za upravljanje i rukovođenje poduzećima, program
ekspanzije vojnih izdataka koji se financira putem budžetskog deficita.
76. OSNOVNE SLABOSTI I NEDOSTACI DOKTRINE DRŽAVNOG
SOCIJALIZMA
a) niska proizvodnost zbog nezainteresiranosti
b) nedovoljno efikasno korištenje proizvodnih kapaciteta
32
Page 33
c) ekstenzivan razvoj zasnovan na gradnji novih velikih objekata i zapošljavanje
nove radne snage
d) sporost u usvajanju i korištenju tekovina tehničkog napretka
e) nizak životni standard zbog niske produktivnosti i visokih izdvajanja za
akumulaciju
f) niska konkurentna sposobnost i nemogućnost plasmana na vanjska tržišta
77. KARAKTERISTIKE STALJINOVE INDUSTRIJE (sovjetska doktrina)
a) davanje prioriteta razvoju teške na račun lake industrije
b) maksimilizacija proizvodnje bez obzira na ekonomičnost
c) pol. ograničavanja životnog standarda
d) ekstenzivan razvoj (poljoprivredno stan. nepoljoprivredne djelatnosti)
e) ograničenje ekonomskih odnosa s inozemstvom
f) poticanje radnika na povećanje proizvodnje putem nematrijalnih poticaja
78. OSNOVNA OBILJEŽJA SUSTAVA UDRUŽENOG RADA
a) autonomija radnih kolektiva – samoorganizacija privrede putem OOUR-a, RO…
b) tržišno-planski karakter privrede – planiranje na temelju samoupravnih
sporazuma i društvenih ugovora
c) nagrađivanje prema rezultatima rada
d) uvođenje delegatskog sustava
33
Page 34
O P Ć E N I T O
EKONOMSKA POLITIKA
79. NAVEDITE VAŽNIJE CILJEVE EKONOMSKE POLITIKE
1. neekonomski: održavanje nezavisnosti politike
2. ekonomski: proizvodnja dobara i raspodjela ima svrhu stvaranja dohotka,
povećanje produktivnosti zemljišta i utjecaj na produktivnost rada
4. socijalni: ukazuju na težnju za unutrašnjom socijalnom ravnotežom, za
nastojanjem da narod bude zadovoljan
80. PROBLEMI PRILIKOM IZBORA I PRIMJENE MJERA EKONOMSKE
POLITIKE
Kod izbora mjera ekonomske politike treba voditi brigu o: tehničkim, socijalnim i
ekonomskim aspektima, a kod primjene nastaju problemi neprevidivosti učinaka
timinga i komplementarnosti.
81. VRSTE INSTRUMENATA EKONOMSKE POLITIKE
1. instrumenti u ekonomskoj analizi:
a) instrumenti iz grupe javnih financija
b) monetarno-kreditni instrumenti
c) devizni (valutni) tečajevi
d) instrumenti direktne kontrole
e) instrumenti reforme sustava (kvantitativni, institucionalni, smjernice
međunarodnih tijela)
2. instrumenti u ekonomskoj teoriji:
a) instrumenti spoznaje
b) interventni instrumenti
c) internacionalni instrumenti
d) strukturalni instrumenti
e) instrumenti tekuće ekonomske politike (konjukturni)
34
Page 35
82. KOJI SU PROBLEMI KOD INSTRUMENATA EKONOMSKE POLITIKE
a) političko socijlni: promjenom određenog instrumenta može se dovesti jednu
skupinu ljudi u povoljniji položaj
b) tehnički: vlada može doći u nepriliku ako se trebaju točno definirati neki efekti
c) intenzitet instrumenata se ne može znanstveno utvrditi
d) važan je trenutak primjene-timing
e) komplementarnost instrumenata-nije oportuno vezati jednu politiku uz određenu
odluku
83. NARODNA PRIVREDA
Narodna privreda je skup proizvodnih snaga i ekonomskih subjekata neke
društvene zajednice koji sudjeluju u procesu društvene reprodukcije, a
povezani su društvenim i ekonomskim odnosima.
Struktura narodne privrede može biti:
po tehnološkom principu – podjela po ekonomskim djelatnostim (industrija i
rudarstvo, poljoprivreda, šumarstvo, građevinarstvo, promet i veze, trgovina,
ugostiteljtvo i turizam, obrt);
po institucionalnom načelu – proučavanje ponašanja pojednih vrsta ekonomskih
subjekata (poduzeća, kućanstva, ustanove opće uprave, seoski sektor, ostali svijet);
po funkcionalnom načelu – podjela prema funkciji sektora u procesu reprodukcije
(proizvodne djelatnosti, primanja i izdaci stanovništva, primanja i izdaci
neproizvodnih djelatnosti, tekuća opća i osobna potrošnja, invensticije, inozemstvo).
84. NA KOJIM OSNOVICAMA SU UTEMELJENI PRIVREDNI SISTEMI
ZEMALJA ORGANIZIRANIH PREMA MODELU TRŽIŠNE PRIVREDE I KAKO
SU RIJEŠENA OSNOVNA PITANJA NJIHOVOG USTROJA
a) njihova je osnovica djelovanje tržišnog mehanizma zasnovanog na konkurenciji
b) konkurencija prisiljava proizvođače da minimiziraju troškove i omogućava
potrošačima da maksimiliziraju zadovoljenje potreba
c) mehanizam djeluje zahvaljujući promjena odnosa ponude i potražnje koji djeluje
na promjene cijena, ovi na promjene rentabilnosti, a ove na preorijentaciju
proizvođača prema potrebama
35
Page 36
d) poticaj privređivanju je interes pojedinca, a kontrolu efikasnosti obavlja
konkurencija
e) privatni interes ima prevagu nad javnim, sistem je individualistički i
liberalistički
85. KOJE SU OSNOVICE MODELA CENTRALNO PLANSKE PRIVREDE
a) po karakteru je kolektivistički, tj. u njoj dominira državni interes
b) čitav proces produkcije je reguliran od strane javne vlasti
c) cijene ne održavaju odnos ponude i potražnje
d) planski organ određuje količinu robe koja će se proizvesti
e) rentabilnost ne utječe na proizvodnju
86. EKONOMSKI PRINCIPI POSLOVANJA PRIVREDNE ORGANIZACIJE:
A) NAČELO PRODUKTIVNOSTI
Produktivnost se svodi na težnju da se ekonomski efekt ostvari sa što manjim
utroškom rada:
količina dobara Produktivnost =
rad Produktivnost određuje sljedeće okolnosti: 1) nivo aktivnog stanovništva i njegovu
motiviranost za rad; 2) opseg i djelotvornost sredstava za proizvodnju; 3) nivo
nauke i njene tehnološke primjenjivosti; 4) organizacija rada; 5) prirodno bogatstvo
i njegova dostupnost.
B) NAČELO EKONOMIČNOSTI
Ekonomičnost je odnos vrijednosti proizvedenih dobara prema svim faktorima koji
u proizvodnji učestuju:
vrijednost date proizvodnje Ekonomičnost =
ukupni troškovi proizvodnjeSvodi se na što veći učinak uz što manje troškove.
C) NAČELO RENTABILNOSTI
Rentabilnost je odnos između ostvarenog dohotka i angažiranih sredstava:
dohodak Rentabilnost =
sredstavaRentabilno poslovanje jedne organizacije znači da ona svojim dohotkom pokriva
svoje proizvodne troškove i stvara višak vrijednosti.
36
Page 37
87. ŠTO JE DEVIZNI SISTEM
Devizni sistem je skup propisa kojima se regulira, ograničava ili zabranjuje promet
robe i usluga s inozemstvom, sticanje i raspolaganje devizama kao i plaćanje i
napalćivanje prometa s inozemstvom. Može biti strog ili liberalan, a između postoje
brojne varijante.
88. ŠTO JE TRŽIŠTE I NJEGOVE FUNKCIJE
Tržište se može definirati kao oblik razmjene proizvoda i usluga posredstvom novca
kao redovan odnos između ponude i potražnje kao mjesto na kojem se oblikuju
cijene. Funkcije tržišta: a) vrši selekciju potrebnih proizvoda i predstavlja
najefikasniji mehanizam da se utvrde potrebe i želje članova date društveno-
ekonomske zajednice; b) osigurava efikasnu alokaciju proizvodnih činilaca i
efikasan izbor proizvodnih postupka; c) vrši raspodjelu društvenog proizvoda i
nacionalnog proizvoda između svih učesnika u društvenoj proizvodnji
89. ČIMBENICI OBUJMA I STRUKTURE TRŽIŠTA
a) obujam i struktura proizvodnje (kretanje uvoza i izvoza)
b) obujam i raspodjela narodnog dohotka
c) visina osobnog dohotka
d) broj i struktura stanovništva
e) promet
f) tehnička opremljenost prometa
90. VRSTE CIJENA PREMA NAČINU ODREĐIVANJA
1. ekonomske ili slobodne cijene – formiraju se pod utjecajem ekonomskih
činilaca i na osnovi ekonomskih kriterija koji se obično manifestiraju preko
tržišta
2. administrativne ili određene cijene – određuje ih neki administrativno-
upravni organ da bi se postigli neki opći ekonomski, socijalni, politički ili drugi
društveni ciljevi
3. dumping cijene – niže od prodajnih cijena konkurentskih proizvoda, a ponekad
čak niže od same cijene koštanja date robe; cilj je niskim cijenama istisnuti
konkurenciju i steči monopolističke pozicije
37
Page 38
91. GLOBALNE VELIČINE U GOSPODARSTVU
a) BRUTO DRUŠTEVNI PROIZVOD - BDP
Predstavlja sumu vrijednosti proizvodnje i proizvodnih usluga svih privrednih
subjekata, rezultat je rada cjelokupne matrijalne proizvodnje u narodnoj privredi
kroz godinu dana; formula: BDP = Amortizacija (fiksni dio konstantnog kapitala) +
Matrijalni Troškovi (opticajni dio konstantnog kapitala) + Varijabilni Kapital (neto
osobni dohodak proizvođača) + Višak Vrijednosti.
Imamo tri pristupa definiciji BDP: 1)stvaranje dobara i usluga (u poljoprivredi,
industriji, gospodarstvu, usluge,…); 2) raspodjela dobara i usluga (dohodak,
porez, profit, amortizacija); 3) potrošnja ili upotreba dobara i usluga: BDP =
Osobna Potrošnja + Bruto Invensticije + Javna Potrošnja + Izvoz-Uvoz (odnosno
Domaća Potrošnja= OP + BI + JP; saldo ekonomske razmjene s inozemstvom= I-Z).
Ako je: a) DP > BDP negativan saldo u platnoj bilanci-dug prema inozemstvu,
b) DP < BDP pozitivan saldo u platnoj bilanci,
c) DP = BDP uravnotežen saldo u platnoj bilanci.
BDP važan je jer nam kazuje: razvijenost zemlje, mjeru dinamike privredne aktivnosti
te analizu strukture društva.
b) DRUŠTVENI PROIZVOD - DP
Predstavlja ukupnu količinu raznovrsnih matrijalnih dobara koja su proizvedena u
određenom vremenskom razdoblju u cijeloj privredi jedne zemlje; formula: DP =
Amortizacija + Novostvorena Vrijednost (ND).
c) NARODNI DOHODAK - ND
Čista novostvorena vrijednost u određenoj godini; ND = DP – Amortizacija
92. KOJIM MJERAMA EKONOMSKA POLITIKA MOŽE POTICATI NOVE
INVESTCIJE
a) smanjenje kamatne stope
b) ekstenzivna politika kreditiranja
c) visok stupanj decentralizacije sustava
93. ŠTO JE PROIZVDNA FUNKCIJA I ŠTO NAM ONA POKAZUJE
Proizvodna funkcija, s jedne strane, opisuje vezu između količine proizvedenih
dobara i utrošaka faktora proizvodnje, odnosno Q = f (K, L), ili s druge strane
38
Page 39
pokazuje koje su količine rada i kapitala potrebne za postizanje određene količine
proizvodnje, odnosno Y = f (K, L).
94. ŠTO JE KONZUMNA (POTROŠNA) FUNKCIJA I ŠTO NAM ONA
POKAZUJE
Prema Keynesu pri svakom nivou dohotka troši se jedan dio za pribavljanje
potrošnih dobara-pri čemu udio potrošnje u ukupnom dohotku (sklonost potrošnji)
opada kako raste dohodak, što znači da udio štednje u ukupnom dohotku (sklonost
štednji) raste s rastom dohotka. Karakteristike: potrošnja raste u manjem iznosu
nego što raste dohodak; rast potrošnje nije proporcionalan rastu dohotka; može se
iskazati funkcijom: c = a + byt (c-potrošnja, y-dohodak, t-razdoblje, a>0, 0<b<1).
95. ŠTO JE INVENSTICIONA FUNKCIJA I ŠTO NAM ONA POKAZUJE
Radi se o faktorima koji određuju investicije: a) predviđanja i anticipacije
poduzetnika; b) smatra se da postoji veza između volumena investicija i razine
profita poduzeća. Investiciona funkcija se iskazuje formulom: I = f (i, y)
(i-kamatna stopa, I-invensticija, y- dohodak).
96. ŠTO JE AKUMULACIJA
Akumulacija je proces koji se ostvaruje na taj način što se nakon svakog ciklusa
proizvodnje i realizacije proizvedene robe odvaja dio dohotka u novčanom obliku za
fond akumulacije. U cilju ostvarivanja kontinuiteta proširene reprodukcije taj se
proces nužno neprekinuto obavlja, tako se formira akumulacija u novčanom obliku
ili novčana akumuklacija.
97. ČINBENICI KOJI UTJEČU NA RAZMJEŠTAJ INDUSTRIJE
a) sirovine i energija
b) transport
c) tržište
d) radna snaga
e) zatečeno stanje
f) vojni i politički razlozi
g) zaštita i očuvanje čovjekove okoline
39
Page 40
98. KOJE SU METODE INDUSTRIJALIZACIJE I U ČEMU SE ONE SASTOJE
Industralizacija je proces kojim jedna zemlja teži, da joj u privrednoj izgradnji,
industrija postane prevladavajuća privredna djelatnost. Metode industralizacije:
a) engleska metoda – u 18.st. zahvaljujući J.Waltu (parni stroj) dolazi do
industrijske revolucije u Engleskoj, mijenja se čitav proces proizvodnje.
Prioritetna je tzv. laka industrija (tekstilna), koja traži manji kapital, koji se brže
cirkulira s manjim rizicima.
b) kontinentalna metoda – u Europi se za vrijeme Engleske prevlasti primjenjuju
zaštitne carine, premije i druge slične metode, te se prioritet daje tzv. teškoj
industriji, a prvi put je primjenjen u SSSR-u, pa ju neki ekonomisti nazivaju
socijalističkom metodom.
99. EKONOMSKE KOMPONENTE STILA RAZVOJA NEKE ZEMLJE
a) akumulacija
b) vanjski doprinos
c) aktivno stanovništvo po sektorima
d) podjela rada
e) razlike u produktivnosti
100.ŠTO JE TRGOVINA I NJEZINE FUNKCIJE
Trgovina je privredna djelatnost koja obavlja razmjenu robe uzmeđu pojedinih
dijelova privrede, uključujući ih na taj način u društveni proces reprodukcije.
Osnovna funkcija trgovina je osigurati ponudu proizvoda u pravilnim količinama i u
pravom asortimanu svuda gdje se ta roba traži, u vrijeme kad se traži po cijenama za
koje postoji kupovna snaga i uz sve ostale uvjete koje tržište priznaje.
101.ZNAČENJE VANJSKE TRGOVINE
Vanjska trgovina djeluje na proces društvene reprodukcije prevenstveno putem
promjena koje uvoz i izvoz uzrokuju u novčanim tokovima narodne privrede. Izvoz
ima za posljedicu smanjenje raspoložive količine roba i usluga na domaćem tržištu i
povećanju količine novca u opticaju, dok je kod uvoza suprotna situacija. Zato
svako povećanje izvoza djeluje na privredna kretanja ekspanzivno i inflaratorno, a
povećanje uvoza djeluje kontraktivno i deflaratorno.
40
Page 41
102. ŠTO JE PLATNIH BILANCA, OD KOJIH SE DIJELOVA SASTOJI I ŠTO
SU OSNOVNI CILJEVI EKONOMSKE POLITIKE U POGLEDU NJE
Platna bilanaca je sustavni prikaz svih transakcija rezidenata jedne zemlje s
rezidentima ostalih zemalja u određenom vremenskom razdoblju.
Sastoji se od bilance tekućih transakcija (obuhvaća sve transakcije vezane uz
promet robe i usluga i tekuće izdatke), bilance financijskih transakcija (obuhvaća
sve transakcije vezane uz međunarodno financijsko poslovanje neke zemlje) i
bilance službenih transakcija (obuhvaća sve transakcije vezane uz transakcije
centralne banke kao monetarne vlasti zadužene za održavanje međunarodne
likvidnosti zemlje). Osnovni ciljevi su pozitivna ili barem uravnotežena platna
bilanca.
103. IZVORNO ORIJENTIRANA PRIVREDA
Povećanje neto izvoza utječe na rast privredne aktivnosti, pa vanjska politika ima
ulogu faktora regulacije i stimulacije privredne aktivnosti, inzistira se na razvoju
izvoznih industrija i svih grana koje simuliraju izvoz, težište je na održavanju
konkurentne sposobnosti privrede i suzbijanju inflacije. Karakteristična je za zemlje
sa malim unutrašnjim tržištem, velikom ovisnošću o vanjskoj trgovini i na relativno
visokom stupnju razvoja.
104. KOJE SU OSNOVNE POSTAVKE (PRETPOSTAVKE) KONCEPCIJE
PROTEKCIONISTIČKO ORIJENTIRANE PRIVREDE
a) glavni poticaj privrednoj ekspanziji dolazi od mjera unutrašnje ekonomske
politike (uvoz ograničavajući faktor)
b) razvojna politika koncentrirana je na razvoj proizvodnje za domaće tržište
(supstitucija uvoza)
c) tekuća ekonomska politika koncentrirana je na ekspanziju putem povećanja
domaće potražnje
d) vanjskotrgovinska politika temelji se na kontroli i selekciji uvoza
104.OSNOVNE RAZLIKE PLANSKE I TRŽIŠNE PRIVREDE
41
Page 42
TRŽIŠNA PRIVREDA PLANSKA PRIVREDA
privatno vlasništvo državno (društveno) vlasništvo
Liberalistički i individualistički karakter Intervencionistički i kolektivistički
karakter
tvrdo budžetsko ograničenje meko budžetsko ograničenje
otvorena privreda
autarktična privreda (malen udio u
međunrodnoj razmjeni, razmjena na
principu robnih lista sa planskim
privredama)
efikasna privreda Neefikasne privrede
po kriterijima tržišne utakmice (ponuda
i potražnja određuju cijenu), teži se max
profitu, min troškovima
cilj joj je održanje socijalnog mir
(cijene se određuju administrativnim
putem)
tehnološki naprednija Tehnološki zaostala
105. MJERE URAVNOTEŽENJA PLATNE BILANCE
a) mjere vanjskotrgovinske politike – mjere koje utječu na cijene, količinu te uvoz i
izvoz proizvoda i usluga
b) mjere devizne i valutne politike – ukoliko se radi o manjem deficitu središnja
banka kao monetarna vlast može taj deficit sanirati iz deviznih rezervi, a ukoliko
je taj deficit veći trebat će provesti promjena valutnog tečaja, bilo devalvaciju ili
revalvaciju tečaja; uz devalvaciju često se koristi i zaduženje u inozemstvu
c) mjere fiskalne i monetarne politike – treba provesti antiinflacijske mjere; mjera
monetarne politike je uvođenje kreditnih restrikcija (djeluje na smanjenje
domaće potražnje), a mjera fiskalne politike je uravnoteženje državnog
proračuna
106. RIZICI MEĐUNARODNE PODJELE RADA
a) rizik za privredni razvoj: razvijene zemlje nastoje očuvati svoje dominantne
pozicije u međunarodnoj trgovini i zato nastoje zakočiti razvoj novih
konkurenata
42
Page 43
b) rizik za razinu privredne aktivnosti: privredna aktivnost izvozno orijentiranih
privreda je u odlučujućoj mjeri ovisna o međunarodnoj konjukturnoj situaciji.
107.PREDNOSTI MEĐUNARODNE PODJELE RADA
a) prevladavanje neravnomjernosti u prirodnim uvjetima proizvodnje
(komparativne prednosti)
b) prevladavanje ograničenih mogućnosti unutarnjeg tržišta
c) prevladavanje neravnomjernosti u tehničkom napretku
108.KOJE MJERE PROVODI VANJSKOTRGOVINSKA POLITIKA
a) autonomne mjere vanjskotrgovinske politike (te mjere u pojedinim zemljama
nosioci javne vlasti donose sami na temelju prerogativa nacionalnog
suvereniteta): mjere organizacije vanjske trgovine, mjere regulacije vanjske
trgovine
b) ugovorne mjere vanjskotrgovinske politike (rješenja pojedinih pitanja
međunarodne razmjene riješena su sporazumom među državama), nima se
uređuju trgovinski odnosi, carinska pitanja, odredbe o platnom prometu
109. MJERE REGULACIJE VANJSKE TRGOVINE
a) mjere kojima se utječe na cijene: carine, necarinske mjere (mjere monetarne,
fiskalne i prometne politike), određivanje uvoznih i izvoznih cijena
b) mjere kojima se utječe na količine: zabrana uvoza i izvoza, kontigenti,
izvozno-uvozne dozvole
c) mjere indirektnog utjecaja na uvoz i izvoz: administrativna protekcija
(formalno ne služe ograničenju vanjske trgovine, ali se uvode u tu svrhu)
110. POLJOPRIVREDA
Ne postoji opće prihvaćena definicija, a njezine ekonomske funkcije su raznovrsne:
od proizvodnje hrane i sirovina, akumulacije i radne snage, stablilizacija
privređivanja i međunarodne razmjene. Osnovni problemi poljoprivrede su:
a) usitnjenost zemljišnog posjeda; b) agrarna prenaseljenost; c) niska produktivnost
rada; d) nestabilnost tržišta poljoprivrednih proizvoda; e) agrarno pitanje; f)
vanjskotrgovinski aspekt. Osnovni ciljevi suvremene poljoprivreden politike su
okrupnjavanje zemljišnih posjeda, racionalizacija zapošljavanja i rada seoskog
43
Page 44
stanovništva, podizanje produktivnosti agrara i uravnoteženje tržišta poljoprivrednih
proizvoda.
111. ULOGA GRAĐEVINARSTVA
Građevinarstvo je privredna djelatnost koja se bavi izgradnjom, rekonstrukcijom,
adaptacijom, modernizacijom, oporavkom ili održavanjem objekata ili njihovih
dijelova. Uloga gra đ evinarstva : a) u proizvodnji sredstava za rad proizvodi
matrijalne uvjete; b) služi zadovoljenju egzistencijalnih potreba stanovništva i
stvaranju uvjeta za osiguranje određenog nivoa društvenog standarda; c) utječe na
iskorištenje kapaciteta u onim privrednim granama koje ga snadbjevaju matrijalima
i opremom.
112.OBILJEŽJA OBRTA I MALE PRIVREDE
a) maloserijska proizvodnja
b) proizvodnja proizvodno-kooperativnog tipa gdje se zanatstvo pojavljuje kao
prateća djelatnost industrijskih kombinata
c) pružanje proizvodnih usluga manjeg obujma
d) nije izvršena tehnička podjela rada, bar ne u većoj mjeri
e) mali broj radnika (najčešće sudjeluje i vlasnik) s relativno niskom opremljenosti
rada – kapitalni koeficijent je relativno nizak
113.. OSNOVNE EKONOMSKE FUNKCIJE TURIZMA
a) multiplikativna funkcija (početna turistička potrošnja započinje svoje
“kružno kretanje” iz djelatnosti u djelatnost, stvarajući u svakoj od njih
odgovarajuće prihode i efekte
b) induktivna funkcija (izaziva nove privredne procese i razvija
djelatnosti)
c) konverzacijska funkcija (matrijalna i nematrijalna dobra koja inače
nemaju svojstva robe niti prometnu vrijednost, putem turizma se
uređeuju)
d) funkcija turizma u zapošljavanju
e) funkcija turizma u razvijanju nedovoljno razvijenih područja
f) funkcija turizma u uravnoteženju robno-novčanih odnosa
44
Page 45
g) funkcija turizma u međunarodnoj ekonomskoj razmjeni i u
ravnoteženim platnoj bilanci dotične države
h) funkcija turizma u prostornom uređenju područja
115. KAKO POVEĆANJE IZVOZA DJELUJE NA DOMAĆA PRIVREDNA
KRETANJA I KAKAV JE ODNOS NOSILACA EKONOMSKE POLITIKE PREMA
TOJ POJAVI
Izvoz ima za posljedicu smanjenje raspoložive količine robe i usluga na domaćem
tržištu i povećanje količine novca u opticaju. Svako povećanje izvoza dovodi do
smanjenja ponude roba i usluga i povećanja efektivne potražnje, pa stoga i na
privredna kretanja djeluje ekspanzivno i deflatarno. Nosioci ekonomske politike
najčešće pozitivno se odnose prema toj pojavi, pa često daju različite povlastice
izvoznicima.
45