-
EKONOMIJA - skripta za II deo (by Stepke, po pitanjima za kolsku
2011-12) -
55. Trite: pojam i funkcije. Pojam trita se moe definisati na
dva naina: 1. Trite je mesto sueljavanja ponude i tranje. 2. Trite
je skup svih robnonovanih veza izmeu ekonomskih subjekata u drutvu,
u kome je izvrena podela rada. Meusobni odnos ponude i tranje se
ispoljava posredstvom cena. Tri elementa od kojih zavise kretanja
na tritu su: 1. Tranja 2. Ponuda 3. Cena Funkcije trita su: 1)
Informativna funkcija- cene vre prenoenje znaajnih informacija o
odnosima izmeu ponude i tranje, pruajui tako optu sliku o stanju na
tritu. 2) Selektivna funkcija- vri izbor roba i usluga koje su
potrebne drutvu, kao i izbor proizvoaa na osnovu njihove
efikasnosti (efikasni imaju vei profit, a neefikasni manji). 3)
Alokativna funkcija- na osnovu cena se vri usmeravanje (razmetanje)
faktora proizvodnje, sredstava i rada u oblasti proizvodnje za ijim
proizvodima postoji drutvena potreba. 4) Distributivna funkcija-
vri raspodelu zaraenog dohodka izmeu trinih subjekata.
56. Sfere neefikasnosti trita. Ekokonomije kapitalistikih drava
dugo su delovale spontano, bez usmeravanja od strane drave. Meutim,
takvo nekontrolisano trite je pretilo krizama hiperprodukcije i
ruenjem kapitalistike drutvene
reprodukcije. Da bi reile takve probleme, drave su prihvatile
indikativno planiranje koje podrazumeva da drava svojim ekonomskim
merama i instrumentima definie drutveni interes, a u cilju
postizanja privredne stabilnosti i pune zaposlenosti. Sfere
imperfektnosti trita su podruja gde trite ne moe putem cena
efikasno da ostvaruje svoje etiri osnovne funkcije. To su: 1) Trite
ne prua blagovremeno potrebne informacije 2) Nemogunost
uspostavljanja ravnotee izmeu graninog troka (MC) i graninog
prihoda (MR) (na primer to se javlja kod ekonomije obima kada usled
poveanog korienja svih faktora proizvodnje dolazi do poveanja
proizvodnje i dugoronogsmanjenja prosenih ukupih trokova (ATC)) 3)
Eksternalije koje nastaju kada neko obavlja odreene aktivnosti, od
kojih drugi mogu imati koristi ili tete, ali za njih niti plaaju,
niti dobijaju bilo kakvu kompenzaciju. Zbog toga one mogu biti
pozitivne ili negativne. 4) U specifinim delatnostima koje su od
stratekog znaaja za drutvo(npr. poljoprivreda)
-
5) U promeni privredne strukture i regionalnog razvoja 6) U
namenskoj raspodeli dohotka na akumulaciju i potronju 7) U
socijalnoj sferi 8) U uslovima nepostojanja integralnog trita (tj.
slobodne cirkulacije roba, usluga, rada i kapitala) 9) Usled teih
poremeaja drutvene proizvodnje, ciklicnih kriza, inflatornih
kretanja itd. 10) Monopolsko obrazovanje cena
57. Trina stanja. Sa gledita obima (tj. broja uesnika i vrste
konkurencije) razlikujemo trita (stanja): 1. Slobodne konkurencije
- koju odreuju: 1) Atomiziranost ponude i tranje - na tritu je
prisutan veliki broj prodavaca i kupaca koji ne mogu samostalno da
utiu na cenu 2) Homogenost robe - proizvoai prodaju robu priblino
istog kvaliteta pa je kupcima svejedno od koga kupuju 3) Priblino
jednaka kupovna mo kupaca 4) Slobodno kretanje kapitala, rada i
roba - ne postoje prirodne, administrativne i ekonomske prepreke,
kao ni meanje drave u privredne tokove 5) Transparentnost trita -
potrebno je da i kupci i prodavci budu upoznati sa celokupnim
stanjem na tritu 2. Ograniene konkurencije - karakterie je pojava
oligopola (nekoliko prodavaca i vie kupaca) i oligopsona (nekoliko
kupaca i vie prodavaca). Najprostiji oblik oligopola jeste duopol
(dva prodavca i vie kupaca) gde odnosi izmeu duopolista mogu biti:
1) Dominacija - jedan ili oba ele da osvoje trite 2) Saturacija -
ne mogu da ostvare dominaciju, pa se prilagoavaju tritu 3.
Monopolsko trite - je suprotno tritu slobodne konkurencije. Odreuju
ga: 1) Postojanje jednog proizvoaa, tj. kupca odreenog proizvoda,
to mu prua mogunost samostalnog odreivanja cene i uslova prodaje,
tj. kupovine 2) Potpuna neelastinost tranje 3) Mobilnost faktora
proizvodnje i robe je onemoguena ili svedena na minimum 4) Ne
postoji mogunost supstitucije proizvoda 5) Ne postoji mogunost da
se na tritu pojave novi prodavci, tj. kupci Po svom nastanku
monopoli mogi biti: 1) Prirodni monopoli - nastaje kada jedno
preduzee moe uz nie trokove da zadovolji potrebe ceolokupnog trita
za odreenim proizvodom ili uslugom, nego to bi to mogla dva ili vie
preduzea.Prirodni monopol nastaje kada postoji tzv. ekonomija
obima. 2) Zakonski monopoli - nastaju na osnovu dravnih propisa,
ija je posledica monopolizacija prodaje odreenih roba, npr.
proizvodnja i promet oruja, gasa, duvana itd. 3) Ekonomski monopoli
- nastaju na osnovu koncentracije i centralizacije proizvodnje,
rada i kapitala, a radi ostvarivanja ekonomskih ciljeva, tj.
maksimizacije profita. 4) Oktopodski monopoli - nastaju
kombinovanjem ekonomskih i prirodnih monopola kao, na primer,
elektrodistribucija, vodovod, eleznica itd.
-
Klasifikacija trinih stanja prema broju uesnika na strani ponude
i tranje data je taklbergovom tabelom:
58. Maksimizacija profita konkurentnog preduzea. Ukupan prihod
(total revenue - TR) : TR = Q x p
Prosean prihod (average revenue - AR) : AR = QTR
Granini prihod (marginal revenue -MR): MR = QTR
= 11
QnQnTRnTRn
OBJANJENJE: Nijedan od uesnika na tritu nije u stanju da
samostalno izazove promenu cene jer je cena data veliina. Zbog toga
uesnik u konkurenciji svoj ravnoteni poloaj postie prilagoavanjem
obima proizvodnje Q. Konkurentno preduzee se suoava sa
horizontalnom krivom tranje to znai da moe prodati dodatnu jedinicu
proizvoda bez sniavanja cena. Marginalni prihodi (MR) i proseni
prihodi (AR) konkurentnog preduzea su jednaki ceni (P), tj.
P=MR=AR.
-
Konkurentno preduzee maksimizira svoj profit u taki A, ako su
ispunjena dva uslova: 1) Cena (P) mora da bude jednaka marginalnom
prihodu (MR) i marginalnom troku (MC), tj. P=MR=MC 2) Cena (P) mora
da bude vea prosenog ukupnog troka (ATC), tj. P>ATC Postoje i
dva karakteristina sluaja, i to: 1) Taka prelamanja, tj. taka u
kojoj je P=MC=ATC, u kojoj preduzee nema ni profita,a ni gubitaka
2) Taka zatvaranja, tj. taka u kojoj je P=MC=AVC, u kojoj preduzee
pokriva svoje varijabilne trokove 59. Monopol; Monopolistika
konkurencija. Monopol se definie kao trino stanje u kojem jedan ili
nekoliko povezanih ponuaa dre celokupnu ponudu, ili pak njen najvei
deo. Monopolistike organizacije mogu biti: 1. Karteli 2. Sindikati
3. Trustovi 4. Koncerni Monopolistika konkurencija predstavlja
takmienje monopolskih preduzea u cilju ostvarivanja to veih
profita. Vano je znati da stvaranje monopola ne iskljuuje
konkurenciju. Monopolistika konkurencija je u odreenoj meri slina
savrenoj konkurenciji, a u nekim elementima se razlikuje od nje.
Slina je po tome to: 1) Ima veliki broj uesnika koji nemaju uticaj
na formiranje cena 2) Preduzea imaju slobodu ulaska i izlaska sa
trita 3) Postoji savrena raspoloivost informacija o proizvodima i
njihovim cenama Razlika je u tome to su proizvodi u monopolistikoj
konkurenciji blago diferencirani (proizvodi su meusobno zamenljivi,
ali nisu savreni supstituti), dok su u savrenoj konkurenciji
homogeni (identini). Oblici monopolistike konkurencije mogu biti:
1. U okviru monopola - gde povezani proizvoai u okviru monopola
nadstoje da zauzmu to dominantniji poloaj i ostvare to vei profit.
Proizvodna konkurencija izmeu ovakvih preduzea u okviru monopola se
bazira na tome da iako prodaju zajedniki proizvod po istoj ceni,
oni ostvaruju razliite profite jer su im trokovi razliiti. 2. Izmeu
monopola iste grane - radi sticanja dominantnog poloaja u grani 3.
Izmeu monopolista u razliitim granama - radi dobijanja pozicije
kojom e moi da diktiraju uslove ostalim uesnicima Treba napomenuti
i bitne razlike izmeu monopolskog i oligopolskog ponaanja na tritu:
1) Monopolisti vode rauna samo o svojim trokovima i reagovanju
tranje (kupaca), dok oligopolisti vode rauna o reakcijama suparnika
2) Oligopolske cene su krue (neelastinije) od monopolskih jer se
oligopolisti dogovaraju oko jedinstvene cene, jer smanjivanjem
postojee cene gube svi, a poveanjam postojee cene posmatrani
oligopolista gubi kupce. Oligopolista se snienjem cena uzdrava od
konkurencije.
-
60. Monopolska cena; Maksimizacija profita monopolistikog
preduzea. Monopolska cena je cena koju samostalno odreuje
monopolista jer se pojavljuje kao jedini prodavac na tritu. Kod
monopolske cene traba imati u vidu njene dve granice: 1) Gornja
granica monopolske cene - je cena koju monopolista odreuje za svoje
proizvode koje eli da proda kupcima i ostvari najvei profit.
Meutim, postoje dva limitirajua faktora: a) Kupovna mo stanovnitva
b) Elastinost tranje u odnosu na cene i dohodak 2) Donja granica
monopolske cene - je cena koju monopolista odreuje za sirovine i
proizvode koje kupuje od dobavljaa da bi mogao da normalno obavlja
svoje delatnosti. Cena mora biti takva da dobovljai mogu da ostvare
makar toliki profit kojim bi mogli da pokriju trokove i plate
kamate kod banaka. Monopolista je price maker jer namee cene, a
konkurentno preduzee je price taker jer mora da se prilagodi toj
ceni.
OBJANJENJE: Monopolista se susree sa opadajuom krivom trine
tranje jer se na tritu pojavljuje kao jedini proizvoa. On
zaustavlja proizvodnju u taki A, jer u njoj ostvaruje maksimalan
profit i maksimalnu proizvodnju Qmax gde vai da je MR=MC. Kada
monopolista pronae koliinu Qmax za koju maksimizira svoj profit,
tada treba da nae i monopolsku cenu MP koja odgovara toj koliini, a
nju nalazi u taki preseka sa krivom trine tranje, taki B.
Monopolski profit je tada zapravo povrina pravougaonika BCDE,koja
se izraunava kao:
Monopolski profit = Q * (MP-ATC)
gde je irina pravougaonika DC jednaka koliini Q, a visina
pravougaonika BC jednaka razlici MP-ATC.
-
61. Izvori monopolskog profita; Politika prema monopolima.
Treba napomenuti i da monopoli vrlo esto umesto poveanja cena
primenjuju i tzv. diskriminaciju cena. Diskriminacija cena
podrazumeva mogunost monopola da na osnovu svoje monopolske
pozicije na tritu i razliite elastinosti tranje odredi razliite
cene za jednu istu robu. Oblici diskriminacije cena mogu biti: 1)
razliite cene istog proizvoda za razliite kategorije kupovne moi
potroaa na istom tritu 2) razliite cene za razliite koliine istog
proizvoda istom kupcu 3) razliite cene istog proizvoda na razliitim
tritima unutar nacionalne ekonomije 4) razliite cene istog
proizvoda na domaem i inostranom tritu (via cena na domacem tritu u
odnosu na inostrano, tzv. demping cena). Politika drave prema
monopolima moe biti sledea: 1) Da ih uini konkurentnijim 2) Regulie
njihovo ponaanje 3) Pretvori ih u javna preduzea 4) Ne uini nita
Ovde moe doi do paradoksa da drava svojim zakonima pokuava da odri
konkurenciju, dok na drugoj strani nekim dravnim preduzeima
omoguava da budu monopolisti. Jedino je sigurno da su uesnici iz
nemonopolisanih grana skoro uvek na gubitku jer nemaju ravnopravnu
poziciju za borbu oko trita sa monopolima. Negativni efekti
postojanja monopola su: 1) Neefikasna alokacija resursa - jer
proizvode malo, a imaju visoke cene 2) Nepravedna raspodela dohotka
- sav dohodak nemonopolisanih preduzea i potroaa se usmerava ka
monopolu 3) Smanjenje inovacija - zbog nedostatka konkurencije oni
nisu zainteresovani za inovacije
-
62. Robni novac; Kako je nastao novac? Zlato kao novac. Novac je
bilo koja stvar koja slui kao opte prihvaeno sredstvo razmene ili
nain plaanja. Nastanak robnog novca odredili su razliiti oblici
razmene, od prostijih ka sloenijim. Prvo se javila trampa (R-R),
gde organizovanog trita nije bilo. Kasnije, na znatno viem stepenu
razvoja drutva dolazi do izdvajanja jedne robe koja praktino dobija
svojstvo novca. Najznaajnija prekretnica nastaje kada se kao robin
novac javlja zlato. Tehnike osobine zlata koje su uinile da ono
postane robin novac su: 1) Postojanost 2) Deljivost 3) Homogenost
4) Velika vrednost 63. Oblici novca: kovani novac, papirni novac,
iralni novac, digitalni novac. etiri osnovna oblika novca su: 1.
Kovani novac - moe biti: 1) Kovani novac pune vrednosti - je onaj
koji se kuje od zlata i srebra. Moneta predstavlja kovani novac
koji ima svoje ime, oblik, teinu i finou, a propisuje ih drava.
Remedijum predstavlja dozvoljeno odstupanje teine i finoe kovanog
novca od normalne. 2) Kovani novac nepotpune vrednosti - je onaj
koji se pravi od metala manje vrednosti: bakra, cinka, nikla i
njihovih legura. Slui za isplatu robe manje vrednosti i vraanje
kusura. 2. Papirni novac - je nastao iz prometa, kada se razmena
robe mogla obaviti bez prisustva zlata, i to papirnim banknotama
koje predstavljaju potvrdu na odreenu koliinu zlata, a za koju je
njen vlasnik u svako doba mogao da dobije zlato. Meutim, bankari su
izdavali banknote iako nisu imali zlato kao pokrie, to je dovelo do
njihovog obezvreivanja, a poto banke nisu mogle vlasnicima svih
banknota da vrate zlato, padale su pod steaj. Zbog toga je drava
donela odluku da samo centralna banka moe da emituje papirne
novanice koje sui dalje bile konvertibilne za zlato. Papirni
nekonvertibilni novac nastaje ukidanjem konvertibilnosti banknota
za zlato (30-ih godina 20-og veka). Konvertibilnost danas
predstavlja zamenu novca jedne zemlje za novac druge zemlje po
vaeem kursu, i zavisi od: a) Stabilnosti privrede b) Otvorenosti
privrede prema svetskom tritu 3. iralni novac - ine ukupna
potraivanja na tekuim raunima banaka. On nastaje na tri naina: 1)
Ulaganjem novca na raun 2) Odobravanjem kredita za dati raun 3)
Prenoenjem novca sa jednog na drugi raun Pomou iralnog novca se
mogu plaati robe i usluge bez podizanja gotovog novca. ek
predstavlja platni instrument, tj. HOV koju klijent dobija od banke
i kojom klijent daje nalog banci se sa njegovog rauna na raun
primaoca prenese iznos koji je naznaen na eku. Da bi ek vaio, on
mora da ima pokrie na raunu, inae svako izdavanje eka bez pokria
podlee zakonskoj kazni. Postoje sluajevi kada se roba ne kupuje za
gotov novac, ve odloeno, na kredit (kreditni novac), dok ne dospe
rok za plaanje. Razlog za takvo plaanje jeste taj to za neke robe
potrebno due vreme za proizvodnju, transport pa se kupovina ne
poklapa sa isplatom.
-
Ako se lanac ovakvog naina prodaje na kredit naglo povea, moe
doi i do krize kreditnog novca, tj. situacije kada prodavci ne mogu
da naplate svoja potraivanja (nelikvidnost privrednih subjekata -
lice X duguje licu Y, koje zbog toga duguje licu Z itd.), pa se
zbog toga zahteva plaanje svake isporuke u gotovom novcu i samim
tim prestaje poverenje u kreditni sistem. Najvaniji oblik kreditnog
novca je menica. Menica predstavlja obligativno-pravnu HOV koja se
izdaje u strogo propisanoj zakonskoj formi, iji je sadraj neko
novano potraivanje. Dva osnovna tipa menica su: 1) Sopstvena menica
- kojom se izdavalac menice (trasant) obavezuje da e u vreme dospea
isplatiti drugom licu (remitentu) sumu novca koja je naznaena na
menici. 2) Vuena (trasirana) menica - kojom izdavalac menice daje
nalog drugom licu da u odreeno vreme isplati treem licu sumu novca
koja je naznaena na menici. Ovim se izdavalac menice takoe
obavezuje da e on isplatiti novac treem licu ukoliko to ne uradi
drugo lice kojem je dat nalog za isplatu treem licu. Ovo svojstvo
menice da se njene obaveze mogu prenostiti sa jednog lica na drugo
se naziva opticanje menice. 4. Digitalni novac - ine platne kartice
koje se definiu kao komad plastike koji slui kao sredstvo
identifikacije kojim vlasnik kartice kupuje robu ili usluge putem
zaduivanja svog rauna. One predstavljaju nain bezgotovinskog
plaanja. Prema svojoj funkciji, platne kartice mogu biti: 1)
Debitne platne kartice - kojima se raun zaduuje u trenutku plaanja
ili podizanja gotovine, to znai da nisu sredstvo odloenog plaanja.
2) Kreditne platne kartice - nisu metod plaanja, ve su metod
odlaganja plaanja. Njen vlasnik moe koristiti sredstva koja nisu na
kartici u vidu kredita, ali koja imaju svoj kreditni limit. 64.
Funkcije novca: novac kao sredstvo razmene. Funkcija novca kao
sredstva razmene predstavlja osnovnu funkciju koju novac obavlja u
prometu, tj. robno-novanoj razmeni gde se jedna roba prodaje za
novac da bi se posle pomou njega kupila druga roba (R1-N-R2).
Dakle, bez novca nema razmene. Novac kao sredstvo razmene se javlja
u vidu: 1) Rezultata prodaje - cilj je pretvoriti robu u novac. Ako
se to ne uradi, onda roba ostaje samo proizvod privatnog rada i
nema drutveni znaaj. Ovo je najtei akt, jer je lake kupiti robu
nego prodati. 2) Uslova kupovine - da bi novac bio uslov za
kupovinu nove robe, mora biti prethodno rezultat prodaje neke druge
robe (R1-N-R2). Odvajanjem akta kupovine od akta prodaje u procesu
razmene nastaju disproporcije koliine roba i koliine novca, to moe
dovesti do kriza hiperprodukcije ili hipoprodukcije.
65. Funkcije novca: novac kao obraunska jedinica. Funkcija novca
kao obraunske jedinice jeste da novac meri vrednost robe. Na
primer, kao to se teina meri kilogramima, tako se i vrednost robe
meri novcem. Pretpostavka jeste da se proizvodi i usluge kupuju i
prodaju za novane jedinice. Novac meri vrednost robe preko cena,
jer je cena vrednost robe izraena u novcu.
-
Cena(P), meutim, zavisi i od odnosa pounude(S) i tranje(D), i
to: 1) Ako je ponuda > tranje, cena se smanjuje. 2) Ako je
ponuda < tranje, cena se poveava. 3) Ako je ponuda = tranji,
cena je ravnotena i zavisi samo od vrednosti robe, to se moe
prikazati grafiki:
Promena cene utie na ponudu i tranju na sledei nain: 1) Ako se
cena , tada se i ponuda , jer su proizvoai stimulisani da proizvode
vie kako bi vie profitirali, i obratno. 2) Ako se cena , tada se
tranja , jer su kupci nisu stimulisani da kupuju po visokim cenama,
i obratno.
66. Funkcije novca: novac kao sredstvo akumulacije bogatstva.
Funkcija novca kao sredstva akumulacije bogatstva vrednost kojom
ljudi tee da sadanju kupovnu mo prenesu u budunost. Bogatstvo
pojedinca se sastoji iz: 1) Realnog bogatstva - ine ga
nepokretnosti i trajna potrona dobra (na primer kue, placevi,
automobili, slike itd.) 2) Finansijskog bogatstva - ine ga novac,
akcije, obveznice itd. Gotov novac je najlikvidnija raspoloiva
imovina jer se odmah moe upotrebiti kao sredstvo razmene. Teorija
porftolia se bavi pruanjem saveta kako rasporediti svoje bogatstvo
uz to manji rizik.
Diverzifikacija plasmana podrazumeva da se veliki profit treba
ostvariti samo kombinacijom vie finansijskih instrumenata koji nose
razliite rizike. to je broj finansijkih instrumenata vei, to je
rizik manji, i obratno.
-
67. ta predstavlja novanu masu? Novani agregati. Novanu masu
sainjavaju likvidna potraivanja nebankarskih sektora (stanovnitvo,
privredna preduzea, vanprivredne ustanove, drava, inostranstvo) kod
sektora banaka. Postoje etiri novana agregata: 1. Novani agregat M1
- predstavlja finansijska potraivanja nebankarskog sektora kod
sektora banaka, kojima nebankarski sektor plaa svoje obaveze, bez
odlaganja. Agregat M1 zapravo ine: 1) Gotov novac 2) Depozitni
novac - koga ine: a) Novac nebankarskog sektora na raunima banaka
b) Sredstva lokalne samouprave za investicije, potronju, izgradnju
itd. Gotov novac + Depozitni novac = Transakcijski novac 2. Novani
agregat M2 - ine ga: 1) Agregat M1 2) Kvazi novac - predstavlja
likvidna sredstva nebankarskih sektora, ali koja se ne koriste kao
sredstvo plaanja. Njega zapravo ine: a) Depozitni novac u domaoj
valuti b) Oroeni depoziti c) HOV nebankarskih sektora 3. Novani
agregat M3 - ine ga: 1) Agregat M2 2) Ostala likvidna sredstva -
koja ine: a) Obeveze bankarskog sektora prema nebankarskom, i to u
domaoj valuti b) Obeveze bankarskog sektora prema privrednim
subjektima, i to u devizama 4. Novani agregat M4 (neto domaa
aktiva)- ine ga: 1) Agregat M3 2) Neto devizne obaveze bankarskog
sektora prema inostranstvu Ovo se moe prikazati i grafiki:
-
68. Kvantitativna jednaina novca; Uticaj centralne banke na
regulisanje koliine novca u prometu. Kvantitativna jednaina novca
predstavlja vezu izmeu koliine novca u opticaju(M) i transakcija u
privredi(T), koja se moe prikazati relacijom:
Koliina novca(M) Brzina opticaja novca(V) = Cene(P) Broj
transakcija(T) PRIMER: Jedan kg kafe se prodaje po ceni od 400 din
i godinje se proda 6000kg. Ako je ukupna novana masa u opticaju 800
000din, izraunati brzinu opticaja novca. P = 400din T = 6000 M =
800 000din
M*V = P*T => V = M
TP* => V = 3 (svaka novana jedinica e se 3 puta obrnuti)
Danas se meutim ee koristi oblik jednaine sa drutvenim
proizvodom (Y), jer je u praksi teko izmeriti taan broj obavljenih
transakcija:
Koliina novca(M) Brzina opticaja novca(V) = Cene(P) Drutveni
proizvod(Y) Bankarski sitem jedne zemlje ine: 1) Centralna banka -
ija je uloga kontrola novca i bankarskog sistema zemlje, ondnosno
obezbeivanje monetarne i finansijske stabilnosti zemlje. Monetarna
stabilnost se postie voenjem monetarne politike (kontrolom nad
ponudom novca) i podrazumeva: a) Niske i predvidive stope inflacije
b) Poverenje u domau valutu Finansijska stabilnost podrazumeva
sistem u kome banke i ostale finansijske organizacije adekvatno
obavljaju svoj posao. 2) Veliki broj poslovnih banaka 69. Bankarski
kapital; Specifinosti poslovanja banaka; Osnovne funkcije banaka.
Specifinosti poslovanja banaka su: 1) Posluju prema principima
rentabilnosti i ekonominosti 2) Potuju naelo likvidnosti (moraju
uvek biti sposobne da izmire svoje obaveze) 3) Pridravaju se naela
sigurnosti i efikasnosti ulaganja (daju kredite samo onima koji
mogu da ih vrate u roku) Banke predstavljaju specijalizovane
ekonomske ustanove koje imaju dozvolu za rad od centralne banke, i
kao takve mogu da pruaju depozitne, kreditne i druge usluge
pojedincima, preduzeima i dravi. Osnovna uloga banaka je da
obezbede adekvatnu koncentraciju i alokaciju sredstava u korist
stanovnitva i privrede, a u cilju maksimalizacije profita.
-
70. Uloga banaka u proizvodnji; Poslovi banke; Kako banke
ostvaruju profit (dobit)? Uloga banaka u proizvodnji je ta to banka
ustupa novana sredstva proizvodnim preduzeima na privremeno
korienje, kako bi proizvodna preduzea ostvarila neprekidan tok
proizvodnje i prometa. Banka ustupa novac onima kojima je taj novac
potreban i za njega naplauje odreenu cenu. Ta cena se naziva
kamata. Kamatna stopa (k) predstavlja procentualno izraen(%) odnos
izmeu godinje kamate(k) i pozajmljene sume novca(n):
k = 100*nk
Bankarski poslovi se dele na tri osnovne grupe: 1. Aktivni
bankarski poslovi, kada je banka zajmodavac i kada naplauje aktivnu
kamatu (kamata na sredstva koja banka pozajmljuje) 2. Pasivni
bankarski poslovi, kada je banka zajmoprimac i kada plaa pasivnu
kamatu (kamata na sredstva koja se poveravaju banci) 3. Neutralni
bankarski poslovi, tj. poslovi iz platnog prometa (po osnovu kojih
banka ostvaruje prihod u vidu provizije) Banke ostvaruju profit
(dobit) putem svojih bankarskih poslova koji donose odreenu zaradu
u vidu: 1) Aktivne kamate - kamata na sredstva koja banka
pozajmljuje 2) Pasivne kamate - kamata na sredstva koja se
poveravaju banci 3) Provizije - za obavljanje poslova iz platnog
prometa Aktivna kamata je uvek vea od pasivne kamate (aktivna
kamata > pasivne kamate). Kamatna mara = Aktivna kamata -
Pasivna kamata Profit banke = (Kamatna mara + Provizije) - Trokovi
banke (prikupljanje, uvanje i isplata novca) Bitno je i da uveka
vai sledea relacija:
0 < k < pf to znai da kamatna stopa banke(k) mora biti vea
od 0 da bi banke mogle da ostvaruju profit, ali ona istovremeno
mora biti manja od profitne stope proizvodnog preduzea(pf) kako bi
i ono ostvarivalo profit. 71. AS AD model AS - AD model objanjava
kraktorone fluktuacije ekonomskih aktivnosti oko njihovog dugoronog
trenda. Osnovni elementi ovog modela su: 1) Kriva agregatne tranje
(AD) 2) Kriva agregatne ponude (AS) 3) Determinante AS i AD 4)
Ravnotea AS i AD Za razumevanje ovog modela treba poznavati Teoriju
racionalnih oekivanja i Ekonomiju ponude. Kluna promena u analizi
AS - AD modela je ta to se vei znaaj pridaje krivi agregatne
ponude(AS) nego krivi agregatne tranje(AD).
-
72. Kriva i determinante agregatne tranje; Ravnotea agregatne
ponude i agregatne tranje.
73. Kriva i determinante agregatne ponude; Ravnotea agregatne
ponude i agregatne tranje. Komponente agregatne tranje(AD) su: 1.
Potronja (C) 2. Investicije (I) 3. Dravna potonja (G) 4. Neto izvoz
(X) U stanju makroekonomske ravnotee, gde postoji jednakost izmeu
AS i AD (AS = AD), vai relacija:
Y = C + I + G + X Kriva agregatne tranje (AD) prikazuje
zavisnost izmeu drutvenog proizvoda(Y) i cena(P), i ima opadajui
tok to znai da se sa porastom cena(P) trai manji obim drutvene
proizvodnje(Y), i obratno.
Ovakav opadajui tok krive agregatne tranje(AD) odreuju
(determiniu) sledei faktori: 1) Kamatna stopa - tada vai: Nivo cena
=> Tranja za novcem => Kamatne stope => C + I + G + X = Y
= AD 2) Imovina stanovnitva - tada vai: Nivo cena => Imovina
stanovnitva => Kupovna mo => C + I + G + X = Y = AD 3)
Inostrane kupovine - tada vai: Nivo cena => Uvoz i Izvoz => X
=> C + I + G + X = Y = AD Do transalcije krive agregatne
tranje(AD) dolazi zbog jednog ili vie necenovnih faktora. Ako se AD
poveava, kriva se pomera u desno, a ako se AD samnjuje, onda se
pomera u levo:
-
Kriva agregatne ponude (AS) je pokazatelj ukupne koliine roba
(Y) koje su preduzea jedne privrede spremna da proizvedu u datom
vremenskom periodu pri razliitom nivou cena (P), uz ostale
nepromenjene uslove. Agregatnu ponudu (AS) determiniu: 1.
Potencijalni drutveni proizvod - koja bi mogla da se ostvari kada
bi svi faktori proizvodnje bili maksimalno iskorieni. 2. Trokovi
inputa - jer ako su trokovi proizvodnje , onda proizvodnja , i
obratno. U ekonomiji ne postoji jedinstven stav o tome kako izgleda
kriva kriva agregatne ponude(AS), pa postoje njena tri razliita
oblika: 1) Horizontalni - prema Kejnzijanskoj koli, cena(P) se ne
menja, a na promenu drutvene proizvodnje(Y) utiu samo promene u
agregatnoj tranji(AD). Oni takoe smatraju da je privreda u stanju
nedovoljne zaposlenosti, pa je potrebna dravna intervencija putem
monetarne i fiskalne politike. 2) Strmi (srednji) - prema novoj
klasinoj ekonomskoj koli, kriva agregatne ponude(AS) je elastina
tamo gde vlada nedovoljna zaposlenost (blie vrednosti Y1) i
neelastina tamo gde vlada male ili nikakve nezaposlenosti (blie
vrednosti Yp) 3) Vertikalni - prema klasinoj ekonomskoj koli,
promene u agregatnoj tranji(AD) imaju mali uticaj na promenu
drutvene proizvodnje(Y). Oni takoe smatraju da je privreda u stanju
male ili nikakve nezaposlenosti. Bez obzira na promenu cena(P),
drutvenea proizvodnja(Y) ne moe da raste vie od vrednosti Yp ,gde
vlada puna zaposlenost.
Do transalcije krive agregatne ponude(AS) dolazi zbog jednog ili
vie necenovnih faktora. Ako se AS poveava, kriva se pomera u desno,
a ako se AS samnjuje, onda se pomera u levo:
-
Ravnotea agregatne ponude i agregatne tranje:
OBJANJENJE: Makroekonomska ravnotea se ostvaruje u taki E, gde
se seku kriva(AD) i kriva(AS). U toj taki su potroai su spremni da
kupe onu koliinu proizvoda koju su proizvoai spremni da proizvedu.
74. Kratkorona, srednjorona i dugorona kriva agregatne ponude.
Oblik krive agregatne ponude(AS) zavisi i od vremenskog aspekta, pa
ona moe biti: 1. Kratkorona kriva agregatne ponude (SRAS) - radi se
o period od nekoliko meseci ili godinu dana. Ova kriva je
horizontalnog oblika jer se za datu cenu(P) mogu proizvesti
razliiti obimi drutvenog proizvoda(Y), a taj obim zavisi od krive
agregatne tranje(AD). Trokovi preduzea su na kratak rok finksi. 2.
Srednjerona kriva agregatne ponude - nastaje od krive SRAS kada doe
do porasta cena(P), usled ega su proivoai stimulisani da poveaju
proizvodnju, pa samim tim se poveava i drutveni proizvod(Y). Usled
toga, kriva agregatne ponude(AS) u kratkom roku moe biti rastua. 3.
Dugorona kriva agregatne ponude (LRAS) - ova kriva ima vertikalan
oblik jer nikakva promena cena(P) uopte ne utie na obim drutvenog
proizvoda(Y). Trokovi preduzea su na dugi rok varijabilni.
-
Do translacije dugorone krive agregatne ponude(LRAS) moe doi
usled promena: 1) Kretanja radne snage - ukoliko se Priliv radne
snage iz inostranstva , tada i drutvena proizvodnja Y pa se kriva
LRAS pomera u desno. Vai i obratno. 2) Stope nezaposlenosti - kada
Zarade , tada Nezaposlenost ,a drutvena proizvodnja Y pa se kriva
LRAS pomera u levo. Vai i obratno. 3) Koliine kapitala - kada
Koliina kapitala , tada Produktivnost i drutvena proizvodnja Y pa
se kriva LRAS pomera u desno. Vai i obratno. 4) Tehnike i
tehnologije - je najvaniji factor zbog kojeg drutvena proizvodnja Y
, pa se kriva LRAS pomera u desno. 5) Prirodnih resursa - zbog ovog
faktora, kriva LRAS se moe pomerati i u levo i u desno.
75. Nominalna i realna akumulacija; Bruto i neto investicije;
Obnavljajue i proirujue investicije. Akumulacija predstavlja proces
sakupljanja kapitala u cilju odranja kontinuiteta procesa
proizvodnje ili kao buduih izvora za proirivanje proizvodnje.
Ekonomisti istiu tzv. zlatno pravilo akumulacije koje glasi: Svaka
generacija treba da tedi za budue generacije onaj deo dohotka koji
je prethodna generacija za nju utedela. Osnovni oblici akumulacije
su: 1. Nominalna akumulacija - predstavlja odvajanje novanih
sredstava iz dohotka u cilju budueg proirivanja proizvodnje. 2.
Realna akumulacija - ili neto investicije (NI), predstavljaju
upotrebu novanih sredstava u cilju nabavke dodatnih inputa kojima
se proiruje proizvodnja. Investicije se dele na: 1. Neto
investicije (NI) - to je u stvari realna akumulacija 2. Obnavljajue
investicije (Iam)- su investicije iz amortizacionih fondova kojima
se obnavljaju potroena osnovna sredstva. 3. Bruto investicije (BI)-
predstvljaju zbir neto investicija(NI) i obnavljajuih
investicija(Iam):
BI = NI + Iam
-
U zavisnosti od odnosa nominalne akumulacije(A) i realne
akumulacije(NI), makroekonomija moe biti u stanju: 1) Privredne
ravnotee - za A = NI 2) Inflacije (inflacionog jaza) - za A <
NI, kada se vie investira nego to se akumulira 3) Deflacije
(deflacionog jaza) - za A > NI, kada se vie akumulira nego to se
investira 76. Stopa potronje i stopa akumulacije; Kriva potronje i
kriva akumulacije. Nacionalni dohodak (ND) se upotrebljava za
potronju Pt i akumulaciju A() i moe se prikazati jednainom:
ND = Pt + A()
odakle se moe zakljuiti da poveanje jedne veliine dovodi do
smanjena druge veliine, i obratno. Sklonost potronji pokazuje koji
deo dohotka(ND) se odvaja za potronju(Pt). Sklonost tednji pokazuje
koji deo dohotka(ND) se odvaja za tednju A(). Granina sklonost
potronji (MPC) pokazuje koji deo dodatne jedinice dohotka(ND) se
odvaja za dodatnu jedinicu potronje(Pt). Granina sklonost tednji
(MPS) pokazuje koji deo dodatne jedinice dohotka(ND) se odvaja za
dodatnu jedinicu tednje A(). Izmeu ovde dve veliine vai
relacija:
MPC + MPS = 1 Stopa drutvene potronje (Pt) predstavlja odnos
drutvene potronje(Pt) i nacionalnog dohotka(ND):
Pt = 100NDPt
Stopa drutvene akumulacije (A) predstavlja odnos drutvene
akumulacije A() i nacionalnog dohotka(ND):
A() = 100)( ND
A
-
Raspodela nacionalnog dohotka (ND) na potronju Pt i akumulaciju
A() se moe prikazati preko krive potronje i krive akumulacije.
Kriva potronje (Pt):
OBJANJENJE: Kriva drutvene potronje(Pt) se posmatra u odnosu na
liniju 45 gde je svaka taka na njoj podjednako udaljena i od
horizontalne i od vertikalne ose dijagrama. Linija ZZ pokazuje punu
zaposlenost faktora proizvodnje date privrede. Ako se kriva
potronje(Pt) nalazi iznad linije 45, tada je potronja vea od
nacionalnog dohotka (Pt > ND), pa postoji negativna tednja. Ako
se kriva potronje(Pt) nalazi ispod linije 45, tada je potronja
manja od nacionalnog dohotka (Pt < ND), pa postoji pozitivna
tednja. Taka B je prelomna taka, jer su u njoj potronja i
nacionalni dohodak jednaki (Pt = ND), to znai da se ceo nacionalni
dohodak izdvaja za potronju. Najvei nacionalni dohodak bi se
postigao u preseku krive Pt sa linijom ZZ. Kriva akumulacije
(AA):
OBJANJENJE: Kriva drutvene akumulacije(AA) se posmatra u odnosu
na X-osu dijagrama. Linija ZZ pokazuje punu zaposlenost faktora
proizvodnje date privrede. Ako se kriva akumulacije(AA) nalazi
iznad X-ose, tada je akumulacija vea od nacionalnog dohotka (A()
> ND), pa postoji pozitivna tednja. Ako se kriva akumulacije(AA)
nalazi ispod X-ose, tada je akumulacija manja od nacionalnog
dohotka (A() < ND), pa postoji negativna tednja. Taka B je
prelomna taka, jer su u njoj akumulacija i nacionalni dohodak
jednaki (A() = ND), to znai da se ceo nacionalni dohodak izdvaja za
tednju.
-
77. Kako se planira stopa porasta nacionalnog dohotka zavisno od
stope drutvene akumulacije i kapitalnog koeficijenta? Ako nam je
poznata stopa drutvene akumulacije(A) i kapitalni koeficijent(kf),
tad stopu rasta nacionalnog dohotka (ry) raunamo kao njihov
kolinik:
ry = PRIMER: A = 12% kf = 3 (to znai da je potrebno 4 dodatne
jedinice kapitala za poveanje nacionalnog dohotka za 1
jedinicu)
ry = = % = % (to znai da ako privreda eli rast nacionalnog
dohotka za 3% pri datom kapitalnom koeficijentu 4, morae da odvaja
12% od nacionalnog dohotka za tednju) 78. Akumulacija i investicije
kao odrednice nacionalnog dohotka; Prikazati grafiki i objasniti
sluajeve A = I, A > I i A < I.
OBJANJENJE: Na grafiku su ucrtane kriva akumulacije A() (ve
objanjena), linija ZZ (ve objanjena) i linija investicija I koja je
paralelna sa X-osom jer investicije privrednih subjekata ne zavise
od nacionalnog dohotka(ND). Taka E predstavlja ravnotenu taku gde
su investicije jednake akumulaciji A() = I . Taki E odgovara
ravnoteni nacionalni dohodak 0M, kojem tei drutvena proivodnja, a
koji je manji od maksimalnog nacionalnog dohotka koji bi se
postigao pri punoj zaposlenosti u preseku krive akumulacije A(),
linije ZZ i linije investicija I. Razlikujemo tri sluaja kako
akumulacija i investicije uestvuju u odreivanju nacionalnog
dohotka: 1. A() = I - tada proizvodnja, potronja, zaposlenost i
nacionalni dohodak ostaju nepromenjeni. 2. A() > I (deflacioni
jaz) - poto je tednja > Potronje, tada Potronja , a sa njom i
Proizvodnja , iji pad dovodi do Zaposlenosti pa samim tim i
Nacionalni dohodak . Pad nacionalnog dohotka izaziva i tednje , i
to do ravnotenog nivoa u taki E. 3. A() < I (inflacioni jaz) -
poto je tednja < Potronje, tada Potronja , a sa njom i
Proizvodnja , iji rast dovodi do Zaposlenosti pa samim tim i
Nacionalni dohodak . Rast nacionalnog dohotka izaziva i tednje , i
to do ravnotenog nivoa u taki E.
-
79. Potronja i investicije kao odrednice nacionalnog dohotka
(prikazati grafiki i objasniti).
OBJANJENJE: Na grafiku su ucrtane kriva potronje Pt (ve
objanjena), linija 45 (ve objanjena), linija ZZ (ve objanjena) i
kriva potronje + investicija Pt + I koja predstavlja ukupne
izdatke, i za potronju i za investiranje. Taka E je ravnotena taka
gde se seku kriva Pt + I i linija 45 i u kojoj se odreuje ravnoteni
nacionalni dohodak 0M, kojem tei drutvena proizvodnja jer ona tada
pokriva svu planiranu potronju i investiranje, a koji je manji od
maksimalnog nacionalnog dohotka koji bi se postigao pri punoj
zaposlenosti u preseku krive Pt + I, linije ZZ i linije 45. Ako je
Proizvodnja > Potronje, onda se takvo stanje privrede naziva
hiperprodukcija. Ako je Proizvodnja < Potronje, onda se takvo
stanje privrede naziva hipoprodukcija.
80. Nezaposlenost i deflacioni jaz. Deflacioni jaz (preko metoda
akumulacija + investicije) :
OBJANJENJE: Deflacioni jaz (rastojanje DgE) nastaje kada je A()
> I i predstavlja razliku izmeu postojeeg nivoa investicija(I) i
nivoa akumulacije pri punoj zaposlenosti (u taki E, gde se
presecaju kriva tednje i linija ZZ). U ravnotenoj taki E (gde
nacionalni dohodak iznosi 0M) su investicije(I) znatno nie od
akumulacije na nivou pune zaposlenosti (u taki E), a I i 0M
predstavljaju najpoeljniji nivo investicija i nivo nacionalnog
dohotka, respektivno.
-
Deflacioni jaz (preko metoda potronja + investicije) :
OBJANJENJE: Deflacioni jaz (rastojanje DgE) nastaje kada je A()
> I i predstavlja razliku izmeu postojeeg nivoa potronje i
investicija(Pt + I) i nivoa potronje i investicija pri punoj
zaposlenosti (u taki E, gde se presecaju kriva Pt + I, linija 45 i
linija ZZ). NAPOMENA: Deflacioni jaz dovodi do multiplikatorskog
efekta to znai da izaziva vei pad proizvodnje i zaposlenosti nego
to je obim deflacionog jaza.
81. Puna zaposlenost i inflacioni jaz. Inflacioni jaz (preko
metoda potronja + investicije) :
OBJANJENJE: Inflacioni jaz (rastojanje IgE) nastaju kada je A()
< I i predstavlja razliku izmeu postojeeg nivoa potronje i
investicija(Pt + I) i nivoa potronje i investicija pri punoj
zaposlenosti (u taki E, gde se presecaju kriva Pt + I, linija 45 i
linija ZZ). Ravnotena taka E je locirana iznad linije pune
zaposlenosti ZZ to znai da se realno ne moe dostii jer je u njoj
nacionalni dohodak 0M vei od nacionalnog dohotka na nivou pune
zaposlenosti 0M, to je nemogue u praksi.
-
NAPOMENA: Sve dok u privredi postoji inflacioni jaz, tada Cene .
Zato i inflacioni i deflacioni gep treba suzbijati odgovarajuim
merama ekonomske politike kako bi se postiglo najpovoljnije stanje
kada je A() = I.
82. Dati grafiki prikaz i objasniti kako porast investicija utie
na nacionalni dohodak; Investicioni multiplikator. U ekonomskoj
analizi teoretiari istiu investicije(I) kao glavni faktor koji
dovodi do porasta ili pada nacionalnog dohotka(ND) i zaposlenosti.
Kejnzijanska teorija je taj uticaj prikazala preko svog modela
investicionog multiplikatora.
Investicioni multiplikator (M) predstavlja broj koji nam koliko
e se puta poveati (ili smanjiti) nacionalni dohodak (ND) sa svakim
poveanjem (ili smanjenjem) investicija(I). PRIMER: Ako se
investicije poveaju za 100 000 000 Evra, a to prouzrokuje poveanje
proizvodnje za 300 000 000 Evra,
znai da je investicioni multiplikator u ovom sluaju jednak M =
3. Investicioni multiplikator (M) se moe iskazati i preko graninih
sklonosti tednji (MPS) i potronji (MPC) na sledei nain:
M =
=
ili
Promena proizvodnje =
=
OBJANJENJE: Delovanje investicionog multiplikatora(M) se
objanjava grafiki na metodu akumulacija + investicije, kada na
njemu docrtamo poveanje investicija na novi nivo (I). Zbog poveanja
investicija, ravnotena taka E (kojoj odgovara nacionalni dohodak
0M) se na krivi akumulacije pomerila u novi poloaj E (kojoj
odgovara nacionalni dohodak 0M). Vano je napomenuti da je poveanje
nacionalnog dohotka (MM) dosta vee od poveanja investicija (II),
tj. MM > II. Meutim, najpoeljniji nacionalni dohodak bi se kao i
do sada dobio u preseku krive akumulacije , linije investicija I i
linije pune zaposlenosti ZZ.
-
83. Determinante investicija. Kljuni faktori koji odreuju
(determiniu) investicije(I) su: 1. Realna kamatna stopa -
predstavlja razliku izmeu nominalne kamatne stope i stope inflacije
(opteg porasta cena). PRIMER: Ako je Nominalna kamatna stopa = 9% ,
a Stopa inflacije = 5%, tada je Realna kamatna stopa = 9% - 5% =
4%. Kamatna stopa i investicije su obrnuto srazmerne veliine, tj.
ako Kamatne stope (skup novac), tada dolazi do multiplikovanog
smanjenja Investicija , i obratno. To se grafiki moe prikazati
pomou krive investicija (I) :
Na translaciju krive investicija (krive investicione tranje) u
levo ili u desno mogu uticati sledei faktori: 1) Politike prilike u
zemlji 2) Meunarodni ekonomski odnosi 3) Poreska politika 4)
Iskorienost postojeih proizvodnih kapaciteta 5) Tehnoloke inovacije
itd. 2. Oekivana profitabilnost investiranja - da bi investitor
investirao svoj novac, potrebno je da Prihod od investiranja >
Kamatnog prihoda. Takoe, investitor vodi rauna i oportunitetnim
trokovima, jer Oportunitetni trokovi ako Kamatna stopa .
84. Paradoks tednje. Kod razmatranja toga kako sklonost ka
tednji utie na privrednu aktivnost, postoje dva suprotstavljena
teorijska stava: 1. Klasina teorija - tvrdi da ako Sklonost ka
tednji tada i mogunost za Investiranje , pa samim tim i Privredna
aktivnost . 2. Kejnzijanska teorija - tvrdi da stav klasine teorije
vai samo ako se privreda nalazi u stanju pune zaposlenosti. Meutim,
poto se u praksi privreda ne nalazi u stanju pune zaposlenosti,
svaki rast Sklonosti ka tednji moe dovesti Privredna aktivnost u
stanje stagnacije. Ovaj efekat naziva se paradoks tedljivosti.
-
Paradoks tedljivosti moe se prikazati grafiki:
OBJANJENJE: Na grafiku su ucrtane kriva akumulacije A() (ve
objanjena), linija ZZ (ve objanjena) i linija proizvodnih
investicija I koja je rastua jer proizvodne investicije zavise od
veliine nacionalnog dohotka. Taka E je ravnotena taka (kojoj
odgovara nacionalni dohodak 0M) i u njoj ne vladaju uslovi pune
zaposlenosti jer se ne nalazi na liniji ZZ. Porastom tednje, kriva
akumulacije A() se pomera u novi poloaj A(). Usled ovog pomeranja,
dolazi i do pomeranja ravnotene take E u novi poloaj E1 (kojoj
odgovara novi nacionalni dohodak 0M1). Trougao E0E1E pokazuje da je
usled tednje dolo do Investicija , i to za duinu E0E. Paradoksalno,
umesto da tednje dovede do Investicija ,on je ustvari doveo do
Investicija .
85. Definisanje inflacije; Indikatori inflacije. Inflacija
predstavlja disproporciju novanih i robnih fondova u jednoj
privredi (tj. njenih rashoda i prihoda), pri emu su Novani fondovi
> Robnih fondova (odnosno Rashodi > Prihoda). Te
disproporcije se usklauju, po pravilu, rastom cena. Kod inflacije
se veliki rashodi pokrivaju novim tampanjem (emisijama) novca, to
izaziva da Ponuda novca (Ms) koja je bez robnog pokria, pri emu
najee dolazi do Cene (P) (ali ne mora). Ponuda novca (Ms) po stopi
koja je vea od stope rasta proizvodnje. Najvaniji pokazatelji
(indikatori) inflacije su: 1. Indeks cena na malo - je najsigurniji
i najkorieniji pokazatelj. Sprovodi se preko analiziranja dva
faktora: 1) Stope rasta cena na malo 2) Indeksa trokova ivota koji
zapravo ine potroaku korpu roba i usluga. Do Indeksa trokova ivota
dolazi kada usled Cena rastu i Lini dohoci (kako bi se zatitio
standard graana), a zbog toga poinju i Trokovi rada po jedinici
proizvoda , to dovodi opet do Cena . Nedostatak ovog indikatora je
to ne pokazuje promenu kvaliteta proizvoda. 2. Indeks proizvoakih
cena - pokazuje nivo cena u veleprodaji. Cene u maloprodajama su
vee nego cene u veleprodaji jer proizvoai svoje trokove prenose na
potroae. Prednost ovog indikatora jeste ta to je pogodan za
predvianje indeksa cena na malo.
-
3. Deflator GDP-a - izraava cene svih dobara i usluga
proizvedenih u jednoj zemlji, a meri i tekui nivo cena (Nominalni
GDP) u odnosu na nivo cena u baznoj godini (Realni GDP), to se
prikazuje formulom:
Deflator GDP =
4. Indeks uvoznih i izvoznih cena - pokazuje koliko privreda
jedne drave izvozi svoju inflaciju u inostranstvo (poskupljenje
izvoznih proizvoda), odnosono koliku inflaciju uvozi iz
inostranstva (poskupljenje uvoznih proizvoda). Nedostatak ovog
indikatora jeste taj to on nekada moe biti nerealan pokazatelj
inflacije poto drava esto vetaki odrava niske cene izvoznih
proizvoda kako bi poveala izvoz. Zbog toga moe doi do: 1)
Prelivanje dohodaka u inostranstvo 2) Prelivanje dohodaka iz
neizvoznih sektora u izvozne Stopa inflacije se rauna kao stopa
promene cena u tekuoj godini u odnosu na prethodnu godinu :
Stopa inflacije = ( ) ( )
( ) PRIMER: Ako je nivo cena za ovu godinu (t) 110, a za prolu
godinu (t-1) iznosi 100, tada je Stopa inflacije = 10%. Prema
dinamici, inflacija se moe klasifikovati na: 1. Blagu (puzajuu)
inflaciju - kada porast indeksa cena na malo iznosi 2-3% godinje.
2. Umerenu (srednju) inflaciju - kada je porast indeksa cena na
malo izmeu 2-3% i 20% godinje. 3. Galopirajuu (hiperinflaciju) -
kada je porast indeksa cena na malo 20% godinje. PRIMER: Tri zemlje
sa najveom zabeleenom hiperinflacijom su: Maarska (1946.),
Jugoslavija (1993.) i Nemaka (1923.) 86. Vrste inflacije: inflacija
tranje i inflacija ponude (dati i grafiki prikaz). Vrste inflacije
su: 1. Inflacija tranje - je osnovni oblik inflacije koji se ogleda
u tome to su Novni fondovi > Robnih fondova. To dovodi do
poremeaja u agregatnoj tranji (AD), kada ona bre raste od drutvenog
proizvoda (Y). Do toga moe doi zbog: a) Kada je A() < I b)
Budetskog deficita c) Rashoda za Pt Svi poremeaji u agregatnoj
tranji (AD) se ispravljaju putem Cena . Osnovni oblici inflacije
tranje su: 1) Finansijska (budetska) - nastaje kada drava ne moe da
podmiri svoje obaveze iz dravnih prihoda (poreza, carina i sl.), ve
to ini tampanjem nove koliine novca koja je vea od normalne. Na taj
nain drava uvodi inflacioni porez koji plaaju svi koji poseduju
novac, a zbog kojeg dolazi do pada vrednosti domae valute. 2)
Kreditna - nastaje kada su kod banke Odobreni krediti >
Akumulacije A(). Ovim se podstie razvoj, ali dovodi i do toga da
Cene jer iza investicija I ne stoji odgovarajua akumulacija
A().
-
Inflacija tranje:
OBJANJENJE: Ravnotena taka je taka E, koja se nalazi u preseku
krivih AD i AS, a njoj odgovaraju cena 0P i obim proizvodnje 0Q. U
sluaju porasta agregatne tranje AD, dolazi do pomeranja krive
agregatne tranje u desno i na gore iz poloaja AD u poloaj A'D' zbog
ega se i taka ravnotee pomera iz poloaja E u poloaj E' kome sada
odgovaraju vea cena 0P' i vei obim proizvodnje 0Q'. Ovo dovodi i do
toga da stari obim proizvodnje 0Q sada moe prodati za veu cenu 0P'.
2. Inflacija ponude (trokova) - predstavlja nagli skok Cena usled
rasta Trokova proizvodnje . U okviru ove teorije postoji vie
pravaca: 1) Teorija inflacije plata - koja tvrdi da inflacija
nastaje usled breg rasta Plata od rasta Cena . Inflacija se moe
spreiti samo ako se plate menjaju u skladu sa promenama
produktivnosti rada. 2) Inflacija profita - koja tvrdi da do rasta
Cena dolazi zbog uticaja profita, zbog kojeg monopolisti diktiraju
visoke cene bez obzira na odnose ponude i tranje. Inflacija
ponude:
OBJANJENJE: Ravnotena taka je taka E, koja se nalazi u preseku
krivih AD i AS, a njoj odgovaraju cena 0P i obim proizvodnje 0Q. U
sluaju porasta trokova proizvodnje, dolazi do pomeranja krive
agregatne tranje u levo i na gore iz poloaja AS u poloaj A'S' zbog
ega se i taka ravnotee pomera iz poloaja E u poloaj E' kome sada
odgovaraju vea cena 0P' i manji obim proizvodnje 0Q'. Ova pojava se
naziva Stagflacija, tj. kada pad Obima proizvodnje Q prati opti
porast Cena P .
-
3. Meovita inflacija - objanjava inflacioni porast cena i preko
inflacije tranje i preko inflacije ponude. U okviru nje su se
razvile dve teorije: 1) Teorija strukturne inflacije 2) Teorija
Filipsove krive Osnovna razlika izmeu teorije inflacije tranje i
teorije inflacije ponude je ta to teorije inflacije tranje kree od
porasta Novane mase Ms , dok teorije inflacije ponude kree od
porasta Trokova proizvodnje , to se grafiki moe prikazati na sledei
nain:
87. Teorija meovite inflacije: teorija strukturne inflacije i
Filipsova kriva. Teorija meovite inflacije objanjava inflacioni
porast Cena P i to preko inflacije tranje i inflacije ponude. U
okviru nje su se razvile dve teorije: 1) Teorija strukturne
inflacije - prema arlsu ulcu, uzrok inflacije su strukturne
poromene privrede kada postoji nesrazmernost izmeu tranje D i
ponude S, naroito u zemljama koje su se oslobodile kolonijalnog
ropstva. Tanije, rast Cena P se belei i u sektorima privrede gde je
tranja D vea od ponude S (D > S), a i u sektorima privrede gde
je tranja D manja od ponude S (D < S), to znai da se kretanja
cena meusobno ne kompenzuju. 2) Teorija Filipsove krive - prema
Albanu Filipsu, postoji konfliknost ciljeva (trade-off) izmeu stope
inflacije (stopa promene plata) i stope nezaposlenosti, koje su u
obrnuto srazmernom odnosu. Protivnici Filipsovog modela su dokazali
da on ne vai na dugi rok. Filipsova kriva:
OBJANJENJE: Filipsova kriva pokazuje da sa porastom
Nezaposlenosti dolazi do pada Inflacije , i obratno.
-
88. Efekti visoke inflacije Negativni efekti visoke inflacije se
mogu odraziti na: 1) Redistribuciju dohodaka i imovine - kada
dolazi do neravnomernog prelivanja dohodaka izmeu proizvoaa jer svi
tee da to manje izgube i to vie prisvoje tue, pa dolazi do toga da
ono to jedni gube, drugi dobijaju. U najpovoljnijem poloaju su
monopolisti koji slobodno formiraju cene, a u najnepovoljnijem su
proizvoai ije su cene pod kontrolom. 2) Zamagljivanje optih
ekonomskih kriterijuma - ovde je naruena informativna funkcija
trita koje alje pogrene informacije o situaciji na njemu. To
podrazumeva da su cene faktora proizvodnje pogreno postavljene to
se takoe prenosi i na nivo robnih cena. 3) Poremeaj trgovinskih i
platnobilansnih tokova - skok cena utie na stimulisanje uvoza i
destimulisanje izvoza jer domaa roba sa visokim cenama nije
konkurentna na stranom tritu. 4) Formiranje i prelivanje
akumulacije - u stanju inflacije je realna kamatna stopa negativna
(stopa inflacije > nominalne kamatne stope), to znai da se
preduzeima isplati da uzimaju kredite i tako pokrivaju
neuspeno poslovanje. I obratno, zbog visokih kamatnih stopa bi
preduzeima porasli trokovi proizvodnje to bi dovelo
do rasta inflacije i podsticanja inflacione spirale. Sutina je
sledea:
Negativna realna kamatna stopa => Preduzeima se isplati da
uzimaju kredite Visoke kamatne stope => Trokovi proizvodnje
rastu => Inflacija raste
NAPOMENA: Realna kamatna stopa se rauna na sledei nain:
Realna kamatna stopa = Nominalna kamatna stopa - Stopa inflacije
5) Socijalne probleme u drutvu - svaki skok cena dovodi opadanja
ivotnog standarda stanovnitva. Inflacija ini bogate jo bogatijim, a
siromane jo siromanijim. 6) Politike implikacije - stalno
obezvreivanja domae valute onemoguava normalno funkcionisanje
privrednog i drutvenog sistema.
89. Antiinflaciona politika. Kod antiinflacione politike postoje
tri osnovne grupe ekonomskih mera koje mogu dovesti do smirivanja
inflacije: 1. Gradualistika strategija - prema ovoj strategiji
razvojni i antiinflacioni efekat se moe postii samo poveanjem
Proizvodnje , tj. poveanjem Ponude S . 2. ok terapija -
antiinflacioni efekat se postie putem zamrzavanja cena (P = Const).
3. Sprovoenje onih mera antiinflacione politike koje dovode do
smanjenja konfliktvnosti izmeu stabilizacionih i razvojnih ciljeva.
Nijedna od ovih mera ne moe da deluje trenutno, tj. postoji
kanjenje (time lag), koje moe biti: 1) Identifikaciono kanjenje -
vreme potrebno za ispoljavanje i identifikaciju 2) Administrativno
kanjenje - vreme da se odrede optimalne mere 3) Operativno kanjenje
- vreme da preduzete mere daju rezultate
-
90. Inflacija i privredni razvoj. Meu ekonomistima postoji
razliito miljenje o tome kako blaga inflacija utie na privredu, dok
kada je hiperinflacija u pitanju, sigurno je da ona ima razorno
dejstvo na svaku privredu. Kejnz smatra da je inflacija manje zlo
od nezaposlenosti, i da inflaciju treba podesiti tako da se cene
uvek rastu za 10% bre od rasta plata. Pol Semjuelson, nasuprot
tome, smatra da inflacija usporava privredni rast i da vodi ka
hiperinflaciji. U razvijenim zemljama je inflacija od 3 od 5 %
alarm za uzbunu, dok se kritinom inflacijom smatra ona od 10%. U
zemljama u razvoju se inflacija koristi za ostvarivanje strategije
ubrzanog razvoja. Inflatorno finansiranje investicija - predstavlja
tenju da se investira vie nego to se akumulira (A < I) i
predstavlja opasan nain voenja politike ubrzanog razvoja koja moe
dovesti do inflacije.
91. Inflacija i nezaposlenost; Nezaposlenost; Oblici
nezaposlenosti. Osnovni pokazatelj stepena razvijenosti jedne
zemlje jeste zaposlenost. Stop pune zaposlenosti se rauna kao:
Stopa pune zaposlenosti =
= 1 Stopa nezaposlenosti se rauna kao:
Stopa nezaposlenosti =
100 Radna snaga predstavlja ukupan broj zaposlenih i
nezaposlenih. Prirodna stopa nezaposlenosti je tolerantna stopa
nezaposlenosti od 4 do 6% koja ne generie inflaciju. Nezaposleni su
deo stanovnitva koji trenutno nema posao, ali ga aktivno trai ili
eka povratak na posao. Oni ne uestvuju u poveanju nacionalnog
dohotka (ND), ve samo u njegovoj raspodeli i zato dovode do
smanjenja ivotnog standarda. To dovodi i do nezaposlenosti faktora
proizvodnje, rasta trokova proizvodnje i smanjenja konkurentnosti
privrede. Nezaposlenost se moe podeliti na: 1) Voljnu nezaposlenost
- predstavlja dobrovoljno ne prihvatanje ponuenog posla (na primer
jer imamo bolju ponudu) 2) Nevoljnu nezaposlenost - kada zbog
velike ponude radne snage nema dovoljno radnih mesta. Kao glavni
uzrok nezaposlenosti navodi se tehniki progres. Ona je najvea u
period privrednog pada, a najmanja u period privrednog rasta. Dok
privreda belei rast, dolazi do pada Cene radne snage i poveanja
Tranje za random snagom koju prati i rast Plata . U sluaju kada
privreda belei pad, vai obratno.
-
Oblici nezaposlenosti mogu biti: 1. Strukturna nezaposlenost -
nastaje zbog nepodudaranja ponude i tranje za radnom snagom kada
radnici ne mogu za kratko vreme da se profesionalno prilagode
promenama u strukturi privrede i ima dugorono trajanje. Takoe moe
nastati i zbog uvoenja nove tehnike i tehnologije kada se smanjuje
potreba za radnom snagom. Ovaj oblik nezaposlenosti se reava
postepenim obrazovanjem radnika. 2. Ciklina nezaposlenost - nastaje
kada je u period krize ponuda radne snage > tranje za radnom
snagom. Ovaj oblik nezaposlenosti se reava poveanjem tranje za
radnom snagom i oivljavanjem privrede putem dravne intervencije. 3.
Frikciona nezaposlenost - nastaje usled: a) Traenja posla - kada
radnici trae posao prema njihovoj strunosti i eljama b) ekanja na
posao - na primer povratak na staro radno mesto, novi posao usled
promene boravita, povratak ena sa porodiljskog bolovanja i sezonska
nezaposlenost (poljoprivreda, turizam, graevinarstvo i sl.) 4.
Prikrivena (prividna) nezaposlenost - nastaje kada radnici imaju
posao, ali je korisnost od tog posla mala. Na primer to su poslovi
za ijim proizvodima postoji mala tranja, kao to su zanati u
odumiranju, ili je na poslu zaposleno vie ljudi nego to je to
potrebno.
92. Okunov zakon. Okunov zakon predstavlja vezu izmeu
nezaposlenosti i domaeg proizvoda (GDP-a). Pravilo je da porast
Nezaposlenosti dovodi do smanjenja Domaeg proizvoda (GDP-a) , i
obratno. To se grafiki moe prikazati na sledei nain:
Savremena verzija Okunovog zakona se zasniva na jazu GDP-a i
glasi: Savaki rast Domaeg proizvoda (GDP-a) od 1% dovodi do
samnjenja Stope nezaposlenosti za 0,5%. To se moe prikazati preko
formule:
Stopa nezaposlenosti = Prirodna stopa nezaposlenosti - (0,5% jaz
GDP-a) PRIMER: Ako je prirodna stopa nezaposlenosti 5%, a GDP padne
na 97% (to znai da je jaz GDP-a 3%), tada je stopa nezaposlenosti
jednaka:
Stopa nezaposlenosti = 5% - (0,5% 3%) = 6,5%
-
93. Trite rada: tranja za radom i ponuda rada; Efekat
supstitucije i efekat dohotka. Tranja za radom predstavlja koliinu
rada koju su preduzea spremna da angauju u odreenom periodu po
razliitim platama. Na strani tranje za radom se javljaju firme i
drava. Broj angaovanih radnika zavisi od: 1) Realnih plata 2)
Vrednosti graninog (marginalnog) proizvoda rada, izraenog u novcu -
ako je ona vea od plate, tada e poslodavcu svaki dodatni radnik
donositi profit i on e imati razlog dag a zaposli, i obratno. Kriva
agregatne tranje za radom ADL se moe grafiki prikazati na sledei
nain:
OBJANJENJE: U sluaju poveanja Plata W dolazi do smanjenja Tranje
za radnom L , i obratno. Ponuda rada predstavlja broj sati koje je
stanovnitvo spremno da izdvoji za rad na aktivnostima koje donose
zaradu. Ponuda rada zavisi od: 1) Broja stanovnika - koju odreuju
natalitet, mortalitet, emigracija i imigracija 2) Slobodnog vremena
stanovnika - ako svoje slobodno vreme utroe na rad, ostvarie i veu
dobit. Slobodno vreme je u tom sluaju oportunitetni troak. Kriva
agregatne ponude za radom ASL se moe grafiki prikazati na sledei
nain:
OBJANJENJE: U sluaju poveanja Plata W dolazi do poveanja Ponude
rada L , i obratno.
-
Za ponudu rada ASL se vezuju pojave Efekta supstitucije i Efekta
dohotka koji se grafiki prikazuju na sledei nain:
OBJANJENJE: U sluaju poveanja Plata W dolazi do poveanja Ponude
rada L , ali samo do nivoa Plata WA i dotle deluje Efekat
supstitucije. Meutim, daljim poveanjem plata W preko nivoa WA,
dolazi do porasta plata W jer se prekovremeni rad bolje plaa, ali
ima sve manje radnika koji su spremni da rade prekovremeno pa
dolazi do pada ponude rada ASL i nagiba krive ASL prema y-osi, i
tada deluje Efekat dohotka.
94. Trite rada; Ravnotea na agregatnom tritu rada. Ravnotea na
agregatnom tritu rada se moe grafiki prikazati:
OBJANJENJE: Taka E je ravnotena taka koja se nalazi u preseku
krivih ADL i ASL , kojoj odgovraju ravnoteni nivo zaposlenosti L0 i
ravnotena plata W0, to znai da preduzee moe angaovati onoliko
radnika koliko eli po ravnotenoj plati, kao i to da svi koji ele
mogu da se zaposle po ravnotenoj plati. Meutim, na nivou plata W1
koji je iznad nivoa ravnotene plate W0, dolazi do pojave
nezaposlenosti koja se meri duinom dui AB.
-
95. Plate; Nominalna i realna plata. Plata se moe definisati sa
dva aspekta: 1) Aspekta preduzea - za koje plata radnika
predstavlja troak proizvodnje koji ono tei da svede na nunu meru 2)
Aspekta radnika - za kojeg plata predstavlja dohodak koji on
koristi da obezbedi egzistenciju i tei da ga maksimizira Nominalna
plata predstavlja ukupnu sumu novca koju radnik prima za svoju
angaovanu radnu snagu. Ona se moe isplaivati prema: a) Vremenu
provedenom na radu b) Jedinici roba ili usluga koje proizvede
Realna plata je koliina roba i usluga koju radnik moe da kupi za
primljenu nominalnu platu. Ona zavisi od: a) Nominalne plate b)
Cene roba i usluga koje radnici troe Porastom nominalne plate rastu
i cene roba i usluga, i obratno, to znai da se realna plata ne
menja.
96. Deflacija; Reflacija; Dezinflacija; Deflacija je pojava
suprotna inflaciji, kada su robni fondovi > novanih fondova. Do
nje dolazi usled poveanja Ponude novca Ms , a poto su robni fondovi
> novanih dolazi i do pada Cena P . Posledice deflacije su:
porast Zaliha , pad Proizvodnje , pad Cena , smanjenje Plata ,
porast Nezaposlenosti itd. Reflacija predstavlja proces izlazaka iz
deflacije putem antideflacionih mera kao to su: smanjenje Kamatnih
stopa , smanjenje Poreza , poveanja Izvoza itd. Dezinflacija
predstavlja dezinflacione mere za smanjenje inflacije, tanije
usporavanje rasta ponude novca Ms.
97. Devalvacija i revalvacija. Dok su inflacija i deflacija
monetarne pojave, devalvacija i revalvacija su monetarne mere
kojima se utie na meunarodnu trinu razmenu (uvoz i izvoz).
Devalvacija predstavlja monetarnu meru drave da se obezvredi domaa
valuta, tj. da postane jeftinija od strane valute, a sve u cilju
podsticanja izvoza i destimulisanju uvoza kada domaa roba postaje
jeftinija na stranom tritu, a strana roba skuplja na domaem tritu.
Povoljna promena platnog bilansa (PB) se ostvaruje kada je razlika
promene agregatnog dohotka (Y) i promene agregatne potronje (P) vea
od nule, tj.
PB = Y - P (PB > 0)
-
Revalvacija je monetarna mera drave koja je suprotna
devalvaciji, i predstavlja poskupljivanje domae valute tj. da
postane skuplja od strane valute, a sve u cilju podsticanja uvoza i
destimulisanju izvoza kada domaa roba postaje skuplja na stranom
tritu, a strana roba jeftinija na domaem tritu.
98. Devizni kurs; Vrste deviznih kurseva; Valuta i valutni
paritet; Deviza. Devizni kurs predstavlja odnos vrednosti domae i
strane valute. Na primer, 1 EVRO = 108 Dinara. On u stvari
podrazumeva cenu koju jedna zemlja plaa za neku stranu valutu.
Postoji vie podela prema vrsti deviznog kursa: 1. Nominalni devizni
kurs - je broj jedinica domae valute potreban za kupovinu jedne
jedinice strane valute. Na primer, potrebno je dati 180 Dinara za
kupovinu 1 Evra. 2. Realni devizni kurs - je odnos cena dobara iz
razliitih zemalja, iskazan u istoj valuti. PRIMER: Cena Francuskog
groa je 1 Euro po kilogramu, a cena slinog kvaliteta iz Srbije je
100 Dinara po kilogramu. Devizni kurs je: 1 Evro = 105 Dinara ili 1
Dinar = 0,095 Evra. Izraunati realni devizni kurs. Realni devizni
kurs se rauna prema formuli:
Realni devizni kurs =
= , = 0.95 to znai da se za 0,95 Kg Francuskog groa moe dobiti 1
Kg Srpskog groa. Razlika izmeu nominalnog i realnog deviznog kursa
je ta to se nominalni devizni kurs predstavlja odnos valuta, a
realni devizni kurs predstavlja odnos dobara. Druga podela prema
vrsti deviznih kurseva je na: 1. Fiksni devizni kurs - koji utvruje
centralna (narodna) banka koji se ne menja dui vremenski period ili
se vrlo malo menja. Drava na taj nain odrava isti devizni kurs
putem kupovine ili prodaje sopstvene valute. 2. Fleksibilni
(fluktuirajui) devizni kurs - koji se esto menja jer ga odreuju
promene ponude i tranje. U zavisnosti od toga da li drava utie na
devizni kurs svojim merama, postoje dve vrste fluktuiranja deviznog
kursa: 1) isto fluktuiranje - kada drava ne vri intervencije na
deviznom tritu 2) Prljavo fluktuiranje - kada drava vri
intervencije na deviznom tritu Trea podela prema vrsti deviznih
kurseva je na: 1. Jedinstveni devizni kurs - koji vai za
transakcije sa inostranstvom i isti je za sve sve grane (i uvoznike
i izvoznike). 2. Viestruki devizni kurs - kada se primenjuje vie
deviznih kurseva etvrta podela prema vrsti deviznih kurseva je na:
1. Zvanini devizni kurs 2. Kurs na crnom tritu
-
Valuta predstavlja novanu jedinicu neke zemlje. Sa aspekta
konvertibilnosti valute mogu biti: 1) Konvertibilne valute - mogu
se menjati u svim zemljama i za sve valute 2) Ogranieno
konvertibilne valute - mogu se menjati samo u pojedinim zemljama i
za odreene valute 3) Nekonvertibilne valute - koriste se samo u
nacionalnoj ekonomiji Valutni (devizni) paritet predstavlja utvrenu
vrednost domae valute izraenu u zlatu, nekoj drugoj stabilnoj
valuti, pravima vuenja i sl. Deviza predstavlja novano potraivanje
prema inostranstvu (robe i usluge koje nisu naplaene) i izraava se
u stranoj valuti. U ta potraivanja se ubrajaju menice, ekovi i
potraivanja kod stranih banaka u stranoj valuti, dok se u njih ne
ubrajaju devizni rauni domaeg stanonitva u domaim bankama.
99. Nominalni i realni devizni kurs; Depresijacija i
apresijacija. Nominalni i realni devizni kurs - iz pitanja 98.
Depresijacija moe biti: 1. Nominalna depresijacija domae valute -
je smanjenje cene domae valute izraene u stranoj valuti, to
odgovara rastu Nominalnog deviznog kursa 2. Realna depresijacija -
je smanjenje cena domaih dobara izraenih u ceni stranih dobara, to
odgovara rastu Realnog deviznog kursa Apresijacija moe biti: 1.
Nominalna apresijacija domae valute - je poveanje cene domae valute
izraene u stranoj valuti, to odgovara padu Nominalnog deviznog
kursa 2. Realna apresijacija - je poveanje cena domaih dobara
izraenih u ceni stranih dobara, to odgovara padu Realnog deviznog
kursa
101. Platni bilans; Devizni bilans; Obraunski bilans. Platni
bilans predstvalja statistiki prikaz svih ekonomskih transakcija
koje u datom vremenskom periodu koje obavljaju predstavnici jedne
zemlje sa predstavnicima druge zemlje. On ustvari prikazuje sva
potraivanja i sva dugovanja jedne zemlje prema inostranstvu u datom
periodu. Platni bilans se sastoji iz dva podbilansa: 1. Bilans
tekuih transakcija - koji obuhvata sledee bilanse: 1) Trgovinski -
odnos ukupnog izvoza i uvoza jedne zemlje 2) Usluga - pruanje
usluga u bankarstvu, saobraaju, turizmu itd. 3) Transfernih plaanja
- podrazumeva privatne ili dravne transfere, doznake, reparacije,
pomoi, poklone itd.
-
2. Bilans kapitalnih transakcija - koji obuhvata kretanje: 1)
Kapitala (kratkoronog i dugoronog) 2) Zlata i deviznih rezervi
Devizne rezerve ine: inostrane HOV, depoziti na raunima u
inostranstvu, efektivni strani novac i prava vuenja. Rast deviznih
rezervi jednak je suficitu platnog bilansa:
Suficit platnog bilansa = Suficit bilansa kapitalnih transakcija
- Deficit bilansa tekuih transakcija
Devizni bilans predstavlja devizni priliv i devizni odliv jedne
nacionalne ekonomije. Obraunski bilans sadri sva nenaplaena
dugovanja zemlje prema inostranstvu, kao i inostranstva prema
zemlji.
102. Pojam, znaaj i ciljevi privrednog rasta i razvoja.
Privredni rast i privredni razvoj su dva tesno povezana pojma, ali
ipak razliita, jer je privredni razvoj iri i kompleksniji pojam od
privrednog rasta. Privredni rast se definie na dva naina: 1) kao
rast ukupne proizvodnje u odreenom vremenskom periodu 2) samo ono
poveanje proizvodnje koje je > poveanja stanovnitva Dva osnovna
naina za postizanje privrednog rasta su: 1) Poveanjem inputa 2)
Efikasnijim korienjem iste koliine inputa Privredni rast se izraava
preko stope rasta GDP-a ili nacionalnog dohotka ND. Privredni
razvoj, pored rasta GDP-a i nacionalnog dohotka ND, obuhvata itav
skup strukturnih i funkcionalnih promena odreene ekonomije, kao i
niz ekonomskih i neekonomskih elementa. On je multidimenzionalan,
normativan i konerentan proces, i usmeren je ka realizaciji ciljeva
od kojih su dva najvanija: 1) Razvoj proizvodnih potencijala zemlje
2) Podizanje ivotnog standarda stanovnitva Problem predstavljaju
veliki broj ciljeva, njihova eventualna konfliknost, kao i
potrebnog dugog vremenskog roka za
njihovu realizaciju. Odrivi razvoj predstavlja balansiranje
izmeu ekonomskih, socijalnih i faktora zatite ivotne sredine kako
bi se
obezbedio razvoj koji podmiruje potrebe sadanjih generacija, a
ne naruava podmirenje potreba buduih generacija. U makronomskoj
teoriji je poznato pravilo 72: Da bi se GDP udvostuio pri stopi
rasta GDP-a od 1% godinje potrebno je da proe 72 godine.
Broj potrebnih godina za udvostruenje GDP-a =
-
103. Faktori privrednog razvoja. Postoji vie podela faktora
privrednog razvoja: 1. Prirodni resursi - koje ine suneva energija,
minerali, izvori biosfere 2. Rad - troenje ovekove radne snage
(proizvodnog i neproizvodnog karaktera) 3. Kapital - ine proizvodna
sredstva 4. Preduzetnitvo Druga podela je sledea: 1. Prirodni
uslovi - kao to su geografski poloaj, prirodno bogatstvo itd. 2.
Stanovnitvo - njihov broj i struktura, oblici i stepen zaposlenosti
itd. 3. Kadrovi i nauka - potencijal strunih kadrova, znanje i
kvalitet 4. Proizvodnja, tehniko-tehnoloke promene i inovacije -
obuhvata tehniko-tehnoloki progres 5. Poljoprivredna proizvodnja 6.
Drutveno- politiki faktori - ine kulturno i istorijsko naslee,
socijalna sigurnost, politiki sistem i stepen demokratije 7.
Meunarodno okruenje - obuhvata meunarodnu integraciju, politike
saveze itd.
106. Pojam i karakteristike privrednih ciklusa. Privredni
ciklusi predstavljaju promene ukupne drutvene proizvodnje, dohotka
i zaposlenosti. Obino traju 2 do 10 godina i karakterie ih
periodinost. Faze privrednih ciklusa su: 1. Faza ekspanzije -
obuhvata rast i dostizanje najvie take privredne aktivnosti 2. Faza
kontrakcije - obuhvata pad i dostizanje najnie take privredne
aktivnosti Duina privrednog ciklusa predstavlja proteklo vreme od
poetka bilo koje od faza privrednog ciklusa pa do sledeeg poetka te
iste faze u narednom periodu. Take u kojima se menja privredni
ciklus mogu biti vrhovi ili dna.
Recesija predstavlja silaznu fazu privrednog ciklusa, od vrha do
dna. Jaka recesija se naziva depresija. Nju karakterie: pad
Proizvodnje , pad Investicija , poveanje Nezaposlenosti , pad Plata
, pad Cena akcija .
-
107. Uzroci privrednih ciklusa. O uzrocima privrednih ciklusa
postoji vie teorija: 1. Psiholoka teorija - do privrednih ciklusa
dolazi jer je stanovnitvo i poslovni svet podlono optimistikim i
pesimistikim oekivanjima. Kada zavlada panika na tritu, dolazi do
raskoraka izmeu ponude i tranje. 2. Teorija sunanih pega - do
privrednih ciklusa dolazi zbog periodinosti sunanih pega u razmaku
od 11 do 13 godina, koje utiu na prinose u poljoprivredi, pa samim
tim i na privredu. 3. Politika teorija - do privrednih ciklusa
dolazi zbog poteza politiara u sferi monetarne i fiskalne politike,
a u cilu prikupljanja politikih poena u izbornoj trci. 4.
Inovaciona teorija - do privrednih ciklusa dolazi zbog toga to se
otkrivanje i primena tehnikih pronalazaka ne odvija kontinuirano.
5. Monetarna teorija - do privrednih ciklusa dolazi zbog rasta ili
pada novca i kredita. 6. Teorija preteranih investicija - do
privrednih ciklusa dolazi zbog toga to prevelike investicije dovode
do toga da je ponuda roba > tranje. 7. Teorija realnog poslovnog
ciklusa - pozitivna ili negativa produktivnost se mogu preneti iz
jednog sektora privrede u druge 8. Teorija nedovoljne potronje -
usled koje dolazi do stvaranja zaliha, pada proizvodnje i porasta
nezaposlenosti. Privredne cikluse mogu izazvati i promene u
agregatnoj tranji AD i agregatnoj ponudi AS:
OBJANJENJE: Ekonomija se nalazi u ravnotei to je prikazano u
taki B. Ako doe do smanjenja potronje, doie i do
pomeranja krive AD u poloaj AD i privreda ostvaruje novu taku
ravnotee C. To dovodi do smanjenja cene P na P, obima proizvodnje Q
na Q, kao i veeg raskoraka izmeu potetencijalnog GDP-a i sadanjeg
GDP-a u odnosu na onaj koji je bio pre pomeranja krive AD u
levo.
OBJANJENJE: Isto kao prethodna slika, samo agregatna ponuda AS
raste i prelazi u poloaj AS i cena raste sa P na P.
-
108. Stabilizaciona ekonomska politika. Osnovni zadatak
stabilizacione ekonomske politike jeste definisanje mera kojima e
se postii puna zaposlenost bez inflacije, pri emu je nekada bitna
stabilnost cena, a nekada problem zaposlenosti. Postoje dva osnovna
vida stabilizacione ekonomske politike: 1. Monetarno-kreditna
politika - koja obuhvata: 1) Antirecesionu politiku - poveava se AD
pomou: rasta Novane mase Ms i pada Kamatnih stopa k 2)
Antiinflacionu politiku - smanjuje se AD pomou: pada Novane mase Ms
i rasta Kamatnih stopa k
2. Fiskalna politika - koja obuhvata: 1) Antirecesionu politiku
- poveava se AD pomou: rasta Dravne potronje G ili pada Poreza T 2)
Antiinflacionu politiku - smanjuje se AD pomou: pada Dravne
potronje G ili rasta Poreza T
109. Budet i fiskalna politika. Budet se definie kao novani
predraun drave kojim se odreuju prihodi i rashodi dravnih organa
prema nameni. On se sastoji iz budetskih prihoda i budetskih
rashoda. Rebalans budeta koji podrazumeva izmenu budeta koji se
mora izvriti po zakonskoj, skuptinskoj proceduri. Najvaniji izvor
budetskih prihoda su porezi. Porez predstavlja prinudno novano
davanje od strane poreskog obveznika, bez uzvraene protivusluge.
Poreska politika moe biti: 1. Ekspanzivna poreska politika - je
smanjenje Poreza radi poveanja agregatne tranje AD 2. Restriktivna
poreska politika - je poveanje Poreza radi smanjenja agregatne
tranje AD Porezi mogu biti: 1) Direktni porezi - obuhvataju
pojedince i preduzea. Mogu biti: na ND, pf, nasledstvo, poklon,
transakcije itd. 2) Indirektni porezi - obuhvataju robe i usluge.
Mogu biti: a) PDV b) Akcize (na specifinu robu: duvan, alcohol,
kafu, naftne derivate itd.) c) Carine (na uvezenu robu) Tri osnovna
poreska sistema su: 1. Proporcionalni - svi poreski obveznici daju
za porez isti udeo dohotka 2. Progresivni - poreski obveznici sa
visokim dohotcima plaaju vee poreze 3. Regresivni - poreski
obveznici sa visokim dohotcima plaaju manje poreze
-
Poreski sistemi se mogu grafiki prikazati na sledei nain:
110. Automatski fiskalni stabilizatori i diskreciona fiskalna
politika. Automatski fiskalni stabilizatori su ekonomski
instrumenti koji se automatski adaptiraju na promene u privredi,
ali bez intervencije drave. Tu spadaju: 1. Oporezivanje stanovnitva
i preduzea 2. Naknade u sluaju nezaposlenosti (socijalna pomo)
Deskreciona fiskalna politika obuhvata ekonomske instrumente kojima
drava utie na privrednu aktivnost, i mogu biti: 1. Javni radovi 2.
Javno zapoljavanje (dobijanje trenutnog zaposlenja, ne stalnog) 3.
Promene poreskih stopa (kao stimulacije ili destimulacije
privrednih aktivnosti) Javni dug ine ukupni zajmovi drave radi
ostvarenja budetskih ciljeva. Spoljni javni dug je dug drave prema
inostranstvu, u stranoj valuti. Uloga dravne potronje G kao
odrednice nacionalnog dohotka moe se prikazati grafiki:
OBJANJENJE: Koristi se metod potronja + investicije (Pt + I). U
preseku krive Pt + I je taka ravnotee E i ravnoteni nacionalni
dohodak 0M. Ako se na Pt + I doda i dravna potronja G , tada se
formira kriva Pt + I + G i nova ravnotena taka E kojoj odgovara
nacionalni dohodak 0M. Ako je D > S, tada drava vodi politiku
budetskog deficit ii z svojih fondova nadoknauje tu razliku. I
obratno.
-
111. Efekat istiskivanja. Efekat istiskivanja predstavlja vezu
izmeu Ponude kapitala Ms i Tranje za kapitalom MD ,u odnosu na
Kamatnu stopu k. To predstavlja povezanost izmeu budetskog deficit
i privrednog rasta. Moe se prikazati grafiki:
OBJANJENJE: Kriva tranje za kapitalom D i kriva ponude kapitala
S se seku u ravnotenoj taki E za koju vai visina
kamatne stope k. Poto se budet nalazi u stanju deficita, drava
sve vie pozajmljuje novac zbog ega rastu Kamatne stope k . Poto
raste tranja za kapitalom, kriva tranje za kapitalom se pomera u
desno, iz poloaja D u D. Kriva tranje za kapitalom D i kriva ponude
kapitala S se seku u novoj ravnotenoj taki E za koju sada vai vea
visina
kamatne stope k nego k. Zbog toga dolazi do jo veeg poveanja
budetskog deficita i pada privredne aktivnosti.
112. Monetarna politika; Instrumenti monetarne politike.
Monetarna politika je deo ekonomske politike koju sprovodi
centralna banka i koja ima za cilj odravanje stabilnosti cena,
deviznog kursa i regulisanjem koliine novca u opticaju Ms.
Instrumenti monetarne politike su: 1. Obavezne rezerve poslovnih
banaka kod centralne banke - poslovne banke moraju po zakonu da dre
deo novca kod centralne banke kako bi se garantovala njihova
likvidnost i kredita za investiranje 2. Eskontna stopa - je kamatna
stopa k po kojoj centralna banka ustupa novac poslovnim bankama. 3.
Otvoreno trite - je kupovina dravnih HOV od strane centralne banke.
Time centralna banka utie na ponudu novca Ms i privrednu
aktivnost.
-
115. Sistem i politika cena. Sistem cena obuhvata pravila i
metode za formiranje cena. Politika cena predstavlja aktivnosti
drave i preduzea koje utiu na nivo cena. Kontrola cena se sprovodi
preko neposrednih i posrednih mera: 1. Neposredne mere kontrole
cena su odreivanje: 1) Minimalnih cena - za proizvod i ne smeju vie
da se sputaju, a u cilju zatite proizvoaa. 2) Maksimalnih cena - za
proizvod i ne smeju da se poveavaju, a u cilju zatite potroaa. 3)
Zamrzavanje cena - za proizvod i ne smeju ii ni na gore ni na dole
4) Prijavljivanje promena cena - kada preduzea mora da obavesti
dravu i organe o potrebi za promenom cena, o kojima oni posle
odluuju. 2. Posredne mere obuhvataju: 1) Stimulisanje uvoza (radi
poveanja ponude i obranja cena) i izvoza (radi smanjenja ponude i
poveanja cena) 2) Robne rezerve - poveavaju se zalihe kada se eli
smanjiti ponuda, a smanjuju se zalihe kada se eli poveati
ponuda
116. Pojam i oblici ekonomske integracije. Integracija
predstvalja povezivanje vie nacionalnih ekonomija u jedno ekonomsko
podruje, najvie na regionalnoj osnovi. Oblici ekonomskih
integracija su: 1. Trgovinska integracija - nastaje uvoenjem zone
slobodne trgovine koja predvia ukidanje carina izmeu zemalja lanica
i carinske unije koja odreuje zajednike carinske tarife prema
zemljama koje nisu lanice unije. 2. Faktorska integracija -
karakteristika je slobodno kretanje rada, kapitala i faktora
proizvodnje. 3. Integracija politika - integracija nacionalnih
politika u mnogim oblastima 4. Potpuna integracija - postoji samo
teoretski, i predstavlja potpuno ujedinjenje u ekonomsku i politiku
celinu.
117. Stvaranje i razvoj Evropske unije. Ideja o stvaranju je
nastala jo pre Drugog svetskog rata. 1950. umanovim planom osniva
se Evropska zajednica za ugalj i elik (ECSC) koju su potpisali
Nemaka, Francuska, Italija, Belgija, Holandija i Luksemburg, a
stupa na snagu Pariskim sporazumom 1952. godine. 1957. est zemalja
iz ECSC-a u Rimu potpisuje Rimske ugovore i osniva Evropsku
ekonomsku zajednicu (EEZ). ECSC i EEZ ine Evropsku zajednicu (EZ).
1992. u Mastrihtu 12 zemalja potrpisuje Ugovor o Evropskoj
uniji.
-
Tri stuba Evropske unije (EU) su: 1. ECSC, EEZ i EZ 2. Zajednika
spoljna i odbrambena politika 3. Saradnja u pravosuu i unutranjim
poslovima
1.1. 1999. je bilo roenje Evra. 31.12.1988. Domae valute - Dolar
, Eki - Dolar , Domae valute - Eki, Eki - Evro 1:1 1.1.2002. Evro
postaje zakonsko sredstvo plaanja 1.7.2002. ukidaju se nacionalne
valute i uvodi se Evro
118. Krugovi proirenja Evropske unije.
1. januar 1973. Prvo proirenje (Velika Britanija, Irska i
Danska) 1. januar 1981. Drugo proirenje (Grka) 1. januar 1986. Tree
proirenje (panija i Portugalija) 1. januar 1995. etvrto proirenje
(Austrija, vedska i Finska) 1. maj 2004. Peto proirenje (Letonija,
Estonija, Litvanija, Poljska, eka, Slovaka, Maarska, Slovenija,
Kipar, Malta). 1. januar 2007. - esto proirenje (Rumunija i
Bugarska)
-
119. Meunarodno kretanje kapitala. Osnovna dva oblika
meunarodnog kretanja kapitala i izvoza kapitala su: 1. Investicioni
- obuhvata: 1) Otvaranje novih preduzea 2) Kupovinu postojeih
preduzea 3) Kupovina i prodaja akcija i obveznica 2. Kreditni - vri
kreditiranje stranih drava i preduzea, pri emu se naplauje kamata
Direktne investicije obuhvataju: 1. Greenfield investicije -
izgradnja potpuno nove fabrike 2. Merderi - su spajanje vie
nezavisnih meunarodnih firmi u jednu, a Akvizicije - kupovina i
spajanje inostranih preduzea sa matinim 3. Brownfield investicije -
kupovina, renoviranje i pokretanje ve postojeih fabrika
EKONOMIJA55. Trite: pojam i funkcije.56. Sfere neefikasnosti
trita.57. Trina stanja.58. Maksimizacija profita konkurentnog
preduzea.59. Monopol; Monopolistika konkurencija.60. Monopolska
cena; Maksimizacija profita monopolistikog preduzea.61. Izvori
monopolskog profita; Politika prema monopolima.62. Robni novac;
Kako je nastao novac? Zlato kao novac.63. Oblici novca: kovani
novac, papirni novac, iralni novac, digitalni novac.64. Funkcije
novca: novac kao sredstvo razmene.65. Funkcije novca: novac kao
obraunska jedinica.66. Funkcije novca: novac kao sredstvo
akumulacije bogatstva.67. ta predstavlja novanu masu? Novani
agregati.68. Kvantitativna jednaina novca; Uticaj centralne banke
na regulisanje koliine novca u prometu.69. Bankarski kapital;
Specifinosti poslovanja banaka; Osnovne funkcije banaka.70. Uloga
banaka u proizvodnji; Poslovi banke; Kako banke ostvaruju profit
(dobit)?71. AS AD model72. Kriva i determinante agregatne tranje;
Ravnotea agregatne ponude i agregatne tranje.73. Kriva i
determinante agregatne ponude; Ravnotea agregatne ponude i
agregatne tranje.74. Kratkorona, srednjorona i dugorona kriva
agregatne ponude.75. Nominalna i realna akumulacija; Bruto i neto
investicije; Obnavljajue i proirujue investicije.76. Stopa potronje
i stopa akumulacije; Kriva potronje i kriva akumulacije.77. Kako se
planira stopa porasta nacionalnog dohotka zavisno od stope drutvene
akumulacije i kapitalnog koeficijenta?78. Akumulacija i investicije
kao odrednice nacionalnog dohotka; Prikazati grafiki i objasniti
sluajeve A = I, A > I i A < I.79. Potronja i investicije kao
odrednice nacionalnog dohotka (prikazati grafiki i objasniti).80.
Nezaposlenost i deflacioni jaz.81. Puna zaposlenost i inflacioni
jaz.82. Dati grafiki prikaz i objasniti kako porast investicija
utie na nacionalni dohodak; Investicioni multiplikator.83.
Determinante investicija.84. Paradoks tednje.85. Definisanje
inflacije; Indikatori inflacije.86. Vrste inflacije: inflacija
tranje i inflacija ponude (dati i grafiki prikaz).87. Teorija
meovite inflacije: teorija strukturne inflacije i Filipsova
kriva.88. Efekti visoke inflacije89. Antiinflaciona politika.90.
Inflacija i privredni razvoj.91. Inflacija i nezaposlenost;
Nezaposlenost; Oblici nezaposlenosti.92. Okunov zakon.93. Trite
rada: tranja za radom i ponuda rada; Efekat supstitucije i efekat
dohotka.94. Trite rada; Ravnotea na agregatnom tritu rada.95.
Plate; Nominalna i realna plata.96. Deflacija; Reflacija;
Dezinflacija;97. Devalvacija i revalvacija.98. Devizni kurs; Vrste
deviznih kurseva; Valuta i valutni paritet; Deviza.99. Nominalni i
realni devizni kurs; Depresijacija i apresijacija.101. Platni
bilans; Devizni bilans; Obraunski bilans.102. Pojam, znaaj i
ciljevi privrednog rasta i razvoja.103. Faktori privrednog
razvoja.106. Pojam i karakteristike privrednih ciklusa.107. Uzroci
privrednih ciklusa.108. Stabilizaciona ekonomska politika.109.
Budet i fiskalna politika.110. Automatski fiskalni stabilizatori i
diskreciona fiskalna politika.111. Efekat istiskivanja.112.
Monetarna politika; Instrumenti monetarne politike.115. Sistem i
politika cena.116. Pojam i oblici ekonomske integracije.117.
Stvaranje i razvoj Evropske unije.118. Krugovi proirenja Evropske
unije.119. Meunarodno kretanje kapitala.