DVA DESETLJEĆA HRVATSKOG NOVINARSTVA: ANALIZA PROŠLOSTI I IZAZOVI BUDUĆNOSTI / TWO DECADES OF CROATIAN JOURNALISM: AN ANALYSIS OF PAST AND FUTURE CHALLENGES Tanja Grmuša⃰ Visoka poslovna škola Zagreb s pravom javnosti Sažetak rada Rad donosi pregled dvadeset godina hrvatskog novinarstva od 1992. do 2012. godine. Stvaranje samostalne države jamčilo je veći stupanj medijskih sloboda koje su u prošlome sustavu nerijetko gušene. No, to nije smanjilo želju politike za kontrolom medija, što je vidljivo u njenoj ulozi tijekom sumnjivoga procesa pretvorbe i privatizacije koji je obilježio razdoblje tranzicije. Pitanje transparentnosti medijskog vlasništva jedan je od najvećih problema hrvatskih medija danas. Promjenom vlasti 2000-te godine mediji se otvaraju, a utjecaj politike slabi. Liberalizacijom medijskog tržišta ukinut je dugogodišnji monopol pojedinih medija, a na scenu stupaju komercijalni konkurenti koji stavljaju naglasak na profit, umjesto na sadržaj. Raste i poguban utjecaj oglašivača, a medije zahvaćaju negativni trendovi tabloidizacije i senzacionalizma, a javlja se i fenomen tzv. građanskog novinarstva u kojem se uloga novinara nastoji marginalizirati. Globalna ekonomska kriza posljednjih se godina snažno odrazila i na medijsku industriju. Smanjenje marketinških prihoda od prodaje, kao i smanjenje naklada natjeralo je mnoge medijske vlasnike na racionalizaciju poslovanja i sveopću štednju koja se manifestira gašenjem neprofitabilnih medija i otpuštanjem novinara čiji socioekonomski i profesionalni status nikada nije bio gori. Nedostatak kadrova kao i niska obrazovna razina novinara održava se na kvalitetu sadržaja koja je sve lošija. Narušeni su temeljni standardi profesije kao što su istina i objektivnost. U podizanju kvalitete i vjerodostojnosti medija puno se očekuje i od novoosnovanog Vijeća za medije, samoregulatornoga tijela, koje bi trebalo sankcionirati neposlušne i, što je najvažnije, vratiti poljuljano povjerenje u medije. Ključne riječi: mediji, politika, oglašivači, novinari, etika Abstract This paper gives an overview of twenty years of Croatian journalism which include period from 1992. to 2012. years. Constitution of new independent state avouched higher level of media freedom, which were often repressed in the past. However, the politics wasn't decreased desire to control the media, which was evident through her role in questionable privatisation process significantly signed during the transition period. One of the biggest present problems of the Croatian media is transparency of media ownership. Political changes in 2000. resulted with wider openness of the media, together with the final result – weakening of a political influence. Liberalisations of the media market abolished long last monopoly of certain media. The commercial competitors came on the market at that time, which was much more oriented on the profit rather nor the content. At the same time, growes and ruinous influence of advertisers, affected media with the negative trends such as tabloidization and sensationalism. There were also a phenomenon called citizen journalism which had a purpose to marginalize the role of journalists. The recent global economic crises strongly influenced the media industry as well. Advertising profit markdown, reduction of copies srewded many media owners to rationalize their operations and go to the overall savings, which was visible in several actions such as: closing of unprofitable media and releasement of journalists which rapidly decreased their social and professional status on the lowest level ever. Insufficient number of staff and lack of educational level remarkably marked the quality of content of media which had been decreased on the daily base. Truth and objectivity as the fundamental standards of the profession were infringed. The main aim of newly established self regulatory body,Council of a media, will be focus on punishment of disobedient, and rebuild sway confidence in the media. Key words: media, politics, advertisers, journalists, ethics
23
Embed
DVA DESETLJEĆA HRVATSKOG NOVINARSTVA: USPONI I PADOVI
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
DVA DESETLJEĆA HRVATSKOG NOVINARSTVA: ANALIZA
PROŠLOSTI I IZAZOVI BUDUĆNOSTI / TWO DECADES OF
CROATIAN JOURNALISM: AN ANALYSIS OF PAST AND FUTURE
CHALLENGES
Tanja Grmuša⃰
Visoka poslovna škola Zagreb s pravom javnosti
Sažetak rada
Rad donosi pregled dvadeset godina hrvatskog
novinarstva od 1992. do 2012. godine. Stvaranje
samostalne države jamčilo je veći stupanj medijskih
sloboda koje su u prošlome sustavu nerijetko
gušene. No, to nije smanjilo želju politike za
kontrolom medija, što je vidljivo u njenoj ulozi
tijekom sumnjivoga procesa pretvorbe i
privatizacije koji je obilježio razdoblje tranzicije.
Pitanje transparentnosti medijskog vlasništva jedan
je od najvećih problema hrvatskih medija danas.
Promjenom vlasti 2000-te godine mediji se
otvaraju, a utjecaj politike slabi. Liberalizacijom
medijskog tržišta ukinut je dugogodišnji monopol
pojedinih medija, a na scenu stupaju komercijalni
konkurenti koji stavljaju naglasak na profit,
umjesto na sadržaj. Raste i poguban utjecaj
oglašivača, a medije zahvaćaju negativni trendovi
tabloidizacije i senzacionalizma, a javlja se i
fenomen tzv. građanskog novinarstva u kojem se
uloga novinara nastoji marginalizirati. Globalna
ekonomska kriza posljednjih se godina snažno
odrazila i na medijsku industriju. Smanjenje
marketinških prihoda od prodaje, kao i smanjenje
naklada natjeralo je mnoge medijske vlasnike na
racionalizaciju poslovanja i sveopću štednju koja se
manifestira gašenjem neprofitabilnih medija i
otpuštanjem novinara čiji socioekonomski i
profesionalni status nikada nije bio gori.
Nedostatak kadrova kao i niska obrazovna razina
novinara održava se na kvalitetu sadržaja koja je
sve lošija. Narušeni su temeljni standardi profesije
kao što su istina i objektivnost. U podizanju
kvalitete i vjerodostojnosti medija puno se očekuje i
od novoosnovanog Vijeća za medije,
samoregulatornoga tijela, koje bi trebalo
sankcionirati neposlušne i, što je najvažnije, vratiti
poljuljano povjerenje u medije.
Ključne riječi: mediji, politika, oglašivači,
novinari, etika
Abstract
This paper gives an overview of twenty years of
Croatian journalism which include period from
1992. to 2012. years. Constitution of new
independent state avouched higher level of media
freedom, which were often repressed in the past.
However, the politics wasn't decreased desire to
control the media, which was evident through her
role in questionable privatisation
process significantly signed during the transition
period. One of the biggest present problems of the
Croatian media is transparency of media
ownership. Political changes in 2000. resulted with
wider openness of the media, together with the
final result – weakening of a political influence.
Liberalisations of the media market abolished long
last monopoly of certain media. The commercial
competitors came on the market at that time, which
was much more oriented on the profit rather nor
the content. At the same time, growes and ruinous
influence of advertisers, affected media with the
negative trends such as tabloidization and
sensationalism. There were also a phenomenon
called citizen journalism which had a purpose
to marginalize the role of journalists. The recent
global economic crises strongly influenced the
media industry as well. Advertising profit
markdown, reduction of copies srewded many
media owners to rationalize their operations and go
to the overall savings, which was visible in several
actions such as: closing of unprofitable media
and releasement of journalists which rapidly
decreased their social and professional status on
the lowest level ever. Insufficient number of staff
and lack of educational level remarkably marked
the quality of content of media which had been
decreased on the daily base. Truth and objectivity
as the fundamental standards of the profession
were infringed. The main aim of newly
established self regulatory body,Council of a
media, will be focus on punishment of disobedient,
and rebuild sway confidence in the media. Key words: media, politics, advertisers,
journalists, ethics
2
1. Uvod
Dvadeseta obljetnica državne samostalnosti ujedno je i prigoda u kojoj se prisjećamo događaja
koji su obilježili vrijeme iza nas te analiziramo ulogu medija u praćenju društvenih procesa.
Sloboda medija jamstvo je demokratskog funkcioniranja pojedinoga društva, no prema
posljednjoj ocjeni medijskih sloboda u Hrvatskoj, čini se kako domaći mediji još nisu u
potpunosti dosegnuli te standarde. Neovisni mediji opasnost su za svaku vlast koja želi utjecati
na njih, a jedan od najboljih instrumenata za ostvarenje toga cilja svakako je korištenje
zakonodavnoga okvira koji se s vremenom ipak usavršavao nabolje. Osim političara, mediji su
zanimljivi brojnim interesnim skupinama među kojima se najviše ističu oglašivači. Medijska se
industrija našla na udaru ekonomske krize što je rezultiralo padom naklade i gašenjem pojedinih
tiskovina, ali i općenitim smanjenjem marketinških prihoda od prodaje i oglasa. Loši financijski
pokazatelji medijskog poslovanja natjerali su vlasnike na restrukturiranje i tržišnu prilagodbu
koja je krenula od novinara, čime je njihov loš socijalni status dodatno pogoršan. Pitanje
vlasničke strukture najveći je problem hrvatskih medija, započet početkom 90-ih u vrijeme
sumnjive pretvorbe i privatizacije. Sve to rezultiralo je ozbiljnim narušavanjem temeljnih
standarda profesije, ali i padom povjerenja građana u medije. Za loše stanje u medijima
odgovornost se uglavnom prebacuje na novinare zbog nepoštivanja kodeksa ali i niske
obrazovne razine. Kakav je doista utjecaj politike i oglašivača na medijski sadržaj? Mogu li
mediji preživjeti globalnu ekonomsku krizu? Treba li za loše stanje u medijima prozivati samo
novinare ili teret odgovornosti mora biti jednako podijeljen i na one koji upravljaju tim istim
medijima? Hoće li Vijeće za medije doista zaživjeti kao jamac samoregulacije? Je li obrazovna
struktura novinara doista tako loša? Ovo su samo neka od pitanja na koja ćemo pokušati
odgovoriti u ovome radu.
2. Pregled društveno-povijesnih okolnosti (1992. - 2012.) i njihov utjecaj na medije
U godini u kojoj obilježavamo 20-tu godišnjicu proglašenja samostalnosti, većina je
hrvatskih građana na drugome referendumu od neovisnosti pozitivno odgovorila na pitanje o
ulasku Hrvatske u Europsku uniju, čime smo simbolično vratili povjerenje Europi koje je ona
dala nama prije dva desetljeća. Proces izgradnje hrvatske države prema nekim mišljenjima
možemo pratiti kroz dvije etape; prva od devedesete pa do 2000. koju je obilježilo duboko
raslojavanje društva gdje su bogati postajali još bogatijima, a siromašni siromašnijima, te
razdoblje od 2000. godine kada je uslijedio izlazak iz međunarodne izolacije. Otada je Hrvatska
prošla dug put modernizacije i prilagodbe europskim standardima te postala članica velikih
3
organizacija kao što je primjerice NATO. Ipak, društvo je u sve većoj krizi – socijalnoj ali i
moralnoj, a dio odgovornosti za to snose i mediji koji djeluju po principu ''samo loša vijest je
dobra vijest''. Prema ocjeni novinarskih sloboda hrvatski su mediji danas, dvadeset godina
kasnije, tek ''djelomično slobodni''1. Za usporedbu, mediji u Jugoslaviji nosili su titulu
najslobodnijih medija u Istočnoj Europi (Jergović, 2004: 81), no prava je istina kako su slobode
medija ograničavane zakonima, a vrh politike bio je pod posebnom zaštitom. Iako su mediji
deklarativno pripadali narodu, što je bio jedan od glavnih propagandnih slogana, postojali su
razni oblici cenzure. Priprema političkih i društvenih promjena počela je krajem 80-ih i
početkom 90-ih kada novinari sve više uzmiču pred političkim utjecajem odbijajući prenositi
partijske poruke koje su bile sastavni dio novinarskih tekstova, a vrhunac nastupa 1990. godine
kada hrvatski novinari izlaze iz Društva novinara Jugoslavije i osnivaju vlastitu udrugu –
Društvo novinara Hrvatske (DNH) koje se kasnije preimenuje u Hrvatsko novinarsko društvo
(HND).
Stvaranje i nastanak hrvatske države pratili su brojni mediji, a neki od njih svojim su
tadašnjim djelovanjem i ubrzali put ka samostalnosti. Zavladao je entuzijazam jer je nova
država smatrana preduvjetom za ostvarivanje sloboda koje su pod bivšim režimom često bile
gušene. Političke promjene koje su se dogodile u Hrvatskoj 90-ih nedvojbeno su utjecale na
medijsku sliku. Pad komunizma u većini je zemalja, pa tako i u Hrvatskoj, ''donio eksploziju
novinskih izdanja. Godine 1993. na kioscima su bila 702 naslova, a 1998. godine čak 2766.''
(Jergović, 2004: 28). No, ne smijemo se zavaravati da je to ujedno i značilo veću slobodu
govora. Iako je televizija bila jedan od omiljenih medija, čitanost novina 1998. godine bila je
vrlo visoka (77 %). I dok je 1990. godine broj radijskih postaja bio 57, četrnaest godina kasnije i
više se nego udvostručio (135). Jergović (2004) ističe kako su elektronski mediji u prvom
razdoblju tranzicije od 1990. do 2000. bili pod većom kontrolom države koja je nastojala
spriječiti njihovo širenje. Proces pokretanja novina s pravnog se stajališta činio mnogo lakšim,
nego dobivanje koncesije za radio ili televiziju, a i stupanj cenzure i kontrole nad objavljenim
sadržajima bio je mnogo manji.
Jergović tadašnje stanje u medijima opisuje ''kao kombinaciju rigidnoga socijalističkoga
zakonodavstva i prakse i nekih prisvojenih sloboda'' (Jergović, 2003: 95). Iako je stanje
djelovalo obećavajuće, nova je vlast nastavila praksu stare nastojeći kontrolirati medije i
njihovo djelovanje donošenjem mnoštva zakona (Zakon o javnom informiranju 1992., Zakon o 1 Godišnje izvješće američke udruge Freedom House, koja prati stanje građanskih sloboda u svijetu, za 2010. godinu
naglašava kako je ''pristup slobodnim medijima imao najmanji broj ljudi na svijetu u više od deset godina'', dok je
Hrvatska zadržala prošlogodišnji rejting 41, zauzevši 85. mjesto na ljestvici s ocjenom ''djelomično slobodne zemlje''.
''Freedom House daje ukupnu ocjenu od 0 (najbolje) do 100 (najgore) na temelju 23 metodološka pitanja i 109
pokazatelja. Od zemalja jugoistočne Europe, ispred Hrvatske je Slovenija na 48. mjestu, kao jedina iz regije u kategoriji
'slobodnih' zemalja. Srbija je na 72., a Crna Gora 80. Iza Hrvatske su Makedonija i BiH na 96. mjestu, Albanija 102. i
Kosovo na 104. mjestu.'' (Novinar, 4 – 10 /2011)
4
kaznenom postupku 1996., Zakon o javnom priopćavanju 1996. te Kazneni zakon 1997.). Oni
su donijeli ''kulturne promjene u tranziciji: promjene koje idu k uspostavi civilnog društva,
pomicanje vrijednosti od kolektivizma prema individualnim vrijednostima, i od autoritarizma
prema poštovanju sloboda čovjeka i građanina'' (Jakubowicz, 1998:54 prema Jergović, 2003:
96). Hrvatska je već 90-ih prihvatila mnoge europske standarde i zakone, obavezujući se na
osiguravanje slobode i neovisnosti medija, promoviranje pluralizma i demokracije, kao i na
odmak od cenzure, što je djelovalo obećavajuće u smislu daljnje liberalizacije.
Bio je to i dobar temelj pravne regulacije komunikacije putem medija, često narušavan
novinarskom (ne)namjernom nesmotrenošću, no postojanje i svrha nekih zakona dovedena je do
paradoksa. Primjerice, stupanje na snagu Zakona o kaznenom postupku (ZKP-a) u drugoj
polovici devedesetih urodilo je mnogim procesima pokrenutima zbog izražavanja novinarskih
mišljenja u kojima je, uz ironiju, bio prisutan i kritički stav prema tada vodećim ljudima države.
Osim toga, pojedini su mediji i novinari pod utjecajem ratnih zbivanja, nastojeći da se glas
hrvatske žrtve daleko čuje, ali i pod izlikom lažnoga domoljublja, zaboravili pravila struke
generalizirajući krivnju na pripadnike manjina i prozivajući sve one koji nisu javno poduprli
njihova mišljenja za izdaju i pomaganje neprijatelju, nerijetko koristeći i govor mržnje. Stoga i
ne čudi inflacija sudskih postupaka pokrenutih protiv novinara krajem 90-ih pod izlikom
traženja nadoknade za duševne boli procjenjivane astronomskim iznosima, kojima je cilj, osim
gušenja slobode, bio i gašenje pojedinih medija.2 Nadalje, Jergović (2004) podsjeća kako je
uvođenje novih zakona donijelo i uvođenje novih termina poput 'javno priopćavanje', što je vrlo
nespretan termin budući da u svom značenju krije jednosmjerni komunikacijski proces,
uglavnom od vlasti prema građanima, koji se nastojao napustiti. No, usprkos tomu, borbu za
prava novinara nije zanemarila ni krovna strukovna udruga HND, koja je profesionalne
standarde nastojala očuvati inzistiranjem na stvaranju kodeksa unutar medijskih organizacija
(Vukušić, 2000). Promjenom vlasti 2000. godine, osim političkih i društvenih okolnosti,
dogodile su se i promjene u novinarstvu. Koalicijska vlada 2003. godine radi izmjene
zakonodavnoga okvira vezanoga uz medije, te donosi Zakon o medijima koji je u nekim
elementima bio i radikalniji od zakona iz 90-ih godina (primjerice traženje zatvorske kazne za
klevetu što je uznemirilo struku), a mnogi smatraju kako je to bio i korak unatrag u smislu
medijskih sloboda. To se odrazilo i na procjenu slobode medija te je iste godine (2003.)
Hrvatska s 33. mjesta iz 2002. godine pala na 69. mjesto ljestvice (Jergović, 2004).
Uspoređujući zakone prije i nakon 90-ih uočavaju se pozitivne promjene poput smanjivanja
2 U razdoblju od 1991. do 2000. godine protiv novinara je vođeno 540 postupaka, od čega su 43 imala predznak
'kazneni'. Najučestaliji tužitelji bili su Franjo Kajfež (8), Antun Vrdoljak (5),Tomislav Merčep (5), Miroslav Kutle (4),
dok su najtuženiji mediji bili Globus (27 %), Novi list (15 %), Nacional (13 %), Večernji list (6 %), Arena (4,5 %). Više
u Malović (2007: 46).
5
utjecaja državnoga aparata na medijski sadržaj uvođenjem odredbi tko sve može obnašati
vodeće uloge u medijima (urednici i glavni urednici), ali i osiguravanjem instrumenata za zaštitu
privatnosti kao i omogućavanje prava na ispravak i odgovor što je svakako pridonijelo jačanju
kulture javnog dijaloga. Odnosi između ključnih osoba u medijima (novinar – urednik –
vlasnik) formalno su riješeni uvođenjem statuta pojedinoga glasila, no oni u praksi ni do danas
nisu zaživjeli (Jergović, 2004). Na medijsku scenu stupaju novi sudionici medijske
komunikacije poput komercijalnih televizija, a Hrvatska dobiva i prve tabloidne novine. I
hrvatski se mediji uspješno prilagođavaju negativnim trendovima izvještavanja; tzv.
infotainment ulazi na velika vrata u informativni program te dolazi do estradizacije politike i
svega vezanoga uz nju, što se građanima nastoji prikazati na što zabavniji način. Posebice je to
vidljivo u izbornim kampanjama u kojima je naglasak s poruke i sadržaja prebačen na osobe
(personalizacija kampanja). Sprega politike i novinarstva dolazi do izražaja u novome ruhu;
tajni dokumenti i transkripti razgovora visokopozicioniranih političara, ali i pripadnika ostalih
interesnih skupina objavljivani su gotovo svakodnevno, a pojedini novinari dolaze pod nadzor
tajnih službi.3 Otvaraju se do tada zabranjivane teme ratnih zločina, raskrinkavaju afere u
kojima su sudionici neki od vodećih ljudi u izvršnoj vlasti, a mediji doista počinju djelovati kao
psi čuvari demokracije. Bio je to ujedno i početak negativnoga trenda sveprisutnoga žutila i
senzacionalizma koje je polako, ali sigurno zahvatilo većinu medija. Razdoblje nakon 2000.
godine obilježila je i hipertrofija raznovrsnih medija od kojih su mnogi ugašeni nedugo nakon
osnivanja, dok se drugi jednostavno nisu znali uspješno nositi s bespoštednom utrkom na
velikom tržištu kapitala.
3. Ekonomski položaj novinara i medija u Hrvatskoj
3.1. Gospodarska kriza održava se i na medijsku industriju
Globalna ekonomska kriza koja je zahvatila i hrvatsko gospodarstvo krajem 2009. nije prošla
nezamijećeno ni na hrvatskom medijskom tržištu. Broj naklada pojedinih listova, u usporedbi s
devedesetima, u drastičnom je padu, a neki tiskani mediji hodaju po opasnome rubu opstanka. U
posljednjih godinu-dvije nestalo je na stotine radnih mjesta u medijima. Kao glavni razlog
vodeći ljudi u menadžmentu medija navode pad marketinških prihoda, što je svakako otežalo
3 Aferu s tajnim službama i prisluškivanjima pokrenuo je Nacional, a njegovu praksu ubrzo je preuzeo i Globus, te su se
natjecali u tome tko će donijeti ekskluzivniju priču, a sve u svrhu podizanja naklade. Tom praksom Nacional je pokazao
da i žuti listovi koji se bave senzacionalističkim objavama također mogu dati doprinos demokratizaciji društva.
Nacional se pritom koristio metodama difamacije konkurenata ali i ''javnosti otkrio mnoge neugodne detalje o utjecaju i
manipuliranju politike nekim novinama.'' (Jergović, 2004: 189) Oba su tjednika nastala u prijelomnim trenucima za
Hrvatsku, Globus nedugo nakon osamostaljenja, a Nacional krajem rata. Ono što ih povezuje su dobre veze s državnim
vrhom, ali i obavještajnom zajednicom te obračuni s neistomišljenicima, što su oba znala iskoristiti u svrhu ostvaivanja
što većeg profita. Njihove su naklade u najboljim danima dosezale i do 300.000 primjeraka. Danas su ti tjednici tek
''blijeda kopija svojih izvornih ideja s otprilike tek desetinom naklade koju su nekada imali, opterećeni marketinškim
diktatom oglašivača, a politički potpuno na marginama društvene relevantnosti.'' (Simonović, 2010: 36)
6
poslovanje, a nije pomoglo ni smanjivanje PDV-a 2008. godine.4 Pozitivno je što, usprkos lošoj
financijskoj situaciji, prema zadnjim istraživanjima jača povjerenje u tisak. Dugoročno gledano
razina čitanosti približava se onoj najvećoj iz 2005. godine.5 Usprkos tome što su mediji
podložni različitim utjecajima i promjenama, oni istodobno snažno utječu na ljude i njihov
svjetonazor. Građani su prepoznali njihovu ulogu korektivnog faktora u društvu, a to je posebice
vidljivo u politici.
Ekonomska situacija medija u Hrvatskoj odražava se i na novinare, čiji je socijalni status sve
lošiji, a u prilog tome govori i nesrazmjer primanja između menadžmenta i glavnog urednika s
jedne strane te novinara s druge, pri čemu ovi posljednji nose veliki teret odgovornosti za
publicirani sadržaj. Rasprava o vlasništvu svakako je preduvjet stabiliziranja medijske scene.
''Položaj novinara vezan je uz položaj izdavača, a on je, pak, vezan uz novac. Ekonomska
neovisnost ključna je za stabilnost medija i njihov opstanak.'' izjavio je tijekom gostovanja na
televiziji jedan od vodećih novinskih izdavača u Hrvatskoj.6 Najveći problem većine novinara u
Hrvatskoj danas je prikriveni radni odnos ili status honorarnih suradnika koji nekima traje i
cijelu karijeru. Osim toga, novinari će proteklo desetljeće pamtiti po otvaranju afera i
raskrinkavanju sprege vlasti i kriminala, čiji su cijenu neki platili i vlastitim životom.7 Duka
upozorava na loš socijalni status novinara danas navodeći kako onaj tko je ''socijalno
obespravljen i u tom svom položaju ucijenjen, taj ne može biti slobodan novinar kojem javnost
vjeruje'' (2011: 5).
Govoreći o pogubnim učincima komercijalizacije koja je zahvatila hrvatske medije, Gavranović
(2006a) ističe kako uspjeh i preživljavanje izdavača ovisi isključivo o njihovoj sposobnosti
prilagodbe tržišnim uvjetima, što uključuje i promjenu formata (za tiskane medije) ukoliko je
4 Smanjenje PDV-a 2008. godine bio je samo trik i varanje javnosti. Naime, kako su iste godine održani i parlamentarni
izbori, vladajući su tim potezom samo nastojali učvrstiti svoj položaj i osigurati jednostrano informiranje bez kritičnosti.
(Duka, 2008) 5 Prema istraživanju koje je za T-portal provela agencija Hendal na uzorku od 5049 ispitanika čitanost dnevnih novina
iznosila je 80 %, pri čemu se vodila tijesna utrka između Jutarnjeg i Večernjeg lista. Jutarnji je list imao ulogu
vodećega, pretekavši dotada najtiražniji Večernji list. Na ljestvici čitanosti slijedili su Slobodna Dalmacija, Novi list,
24 sata, Glas Istre, Sportske novosti, Glas Slavonije te Vjesnik. Zanimljivo je da 20 % ispitanika tada izjavilo kako
uopće ne čita novine. Promatrano po regijama oko 13 % Zagrepčana tada je priznalo da ne čita dnevne novine, kao i 30
% Slavonaca, dok je najveća čitanost zabilježena kod Dalmatinaca, gotovo 89 %. Promatrano po spolu muškarci su
čitali više nego žene, a razlika je zabilježena i prema dohodovnome cenzusu.
http://www.poslovniforum.hr/about02/sd32.asp pristup ostvaren 6. 02. 2012.
6 Boris Trupčević, predsjednik uprave Styria grupe u Hrvatskoj tijekom gostovanja u mozaičnoj emisiji HRT-a ''Ljetna
slagalica'', urednika i voditelja Danka Družijanića, na temu ''Budućnost medija'', 1. 08. 2011. 7 Broj napada na novinare u konstantnom je porastu od početka 2000. godine, a napadači u pravilu bivaju neotkriveni i
nekažnjeni. I dok su 90-ih novinari pisali o obračunima u podzemlju, nerijetko koristeći medijski prostor za prenošenje
poruka njihovih članova, sada su i sami postali likovi priča iz crne kronike. Na tradicionalnim Danima hrvatskog
novinarstva održanima u Opatiji 2008. godine iznesena je inicijativa za ustrojem novinarske komore po uzoru na druge
struke kako bi se jasno odijelilo 'žito od kukolja' (Ničota Toth, Petričević, 2008). Neki novinari koji su preživjeli teške i
brutalne napade, poput Dušana Miljuša, upozorili su kako novinari još uvijek nemaju status službenih osoba, a samim
time ni odgovarajuću zaštitu. Podsjetimo, iste godine, 2008., u atentatu u središtu Zagreba ubijeni su novinar i vlasnik
NCL Media Grupe Ivo Pukanić i njegov suradnik Niko Franjić, a suđenje izvršiteljima u trenutku pisanja ovoga članka
nužno, cijene proizvoda, odnosa prema publici ali i publike same te prilagodbu novim
tehnologijama kojima se sve više okreće mlađa i internetski aktivnija publika. Parola pod kojom
se takve promjene odvijaju glasi: ''Vaši čitatelji se mijenjaju? Promijenite vaše novine!
Mijenjajte vaš proizvod!'' (Gavranović, 2006a: 112). Neki od pokazatelja komercijalizacije
vidljivi su u produkciji lakih i zabavnih sadržaja, što posebno pogubno djeluje na temeljne
postulate novinarske profesije kao i srozavanje etičkih i profesionalnih standarda. Iako okosnicu
komercijalizacije medija čini inzistiranje na zabavnim i lakim sadržajima, Gavranović podsjeća
kako čitatelji, slušatelji i gledatelji žele ''pravu informaciju, dakle pažljivo odabranu i što čistiju
vijest. Analize dalje pokazuju kako su poštivanje činjenica, čvrsto strukturirana informacija i
temeljito provjeravanje podataka, temelji na kojima počiva rad novinara, posebno onih koji rade
u specijaliziranim rubrikama'' (Gavranović, 2008b: 28, 29)
Koliki je točan broj tiskanih izdanja koja izlaze nitko ne može sa sigurnošću potvrditi, budući da
postoje različiti statistički izračuni i klasifikacije koji jedna izdanja ubrajaju, a druga isključuju.8
Trendovi istraživanja iz 2006. godine pokazali su povećanje broja tiskanih medija što je zapravo
posljedica novih izdanja pojedinih nakladnika9, ali i okretanje tržištu knjiga što ipak nije
rezultiralo dugoročno većom dobiti. Slično je i sa elektroničkim medijima koji bilježe rast broja
emitiranih sati vlastite proizvodnje, kao i lagani porast broja zaposlenih. ''Prema evidenciji
izdanih potvrda o upisu u upisnik HGK o izdavanju i distribuciji tiska, tijekom 2010. nestale su
72 tiskovine, odnosno po jedne svakih pet dana. Ove godine tempo se pojačao, pa ih je samo u
prvom kvartalu u vječnost otišlo još 25; ukupno od siječnja 2010. do kraja ožujka 2011. nestalo
je 97 tiskovina.'' (Paparella, 2011: 14) No, kao što je već spomenuto, i ove podatke treba
prihvatiti s oprezom, budući da upisnik nije ažuriran što umanjuje njegovu vjerodostojnost ili
ima zastarjele ili netočne podatke.10
Evidencija HGK vodi se od lipnja 2004. godine i otada je
nestalo gotovo 290 izdanja, pa se ''krajem ožujka ukupan broj novina sveo na 914.'' Istodobno,
od početka 2010. godine prijavljeno je 227 novih izdanja, od čega u 2011. čak 82 (uglavnom
enigmatski časopisi). Međutim, Paparella upozorava na paradoks tzv. ''eksplozije izdavaštva'' s
kojom se suočava hrvatska medijska scena, budući da HGK vrši pritisak na nakladnike ''da kao
posebna izdanja prijave i priloge u novinama'' (Paparella, 2011: 15) čime se nastoji stvoriti
umjetna slika i privid dobroga stanja. Zanimljivo, najveći je broj ugašenih izdanja, od kojih
8 Trenutno evidenciju o broju tiskovina na tržištu vode Hrvatska gospodarska komora (HGK) i Državni zavod za
statistiku. No, zbog, različite klasifikacije izračuna pri čemu se primjerice kulturna, prosvjetna izdanja isključuju iz
obračuna, njihovi se podaci znatno razlikuju. (Gavranović, Naprta, 2008a) 9 ''EPH je počeo izdavati besplatne novine - Metro Express. Grupa NCL izdaje besplatni dvotjednik News, a grupa