-
The following ad supports maintaining our C.E.E.O.L. service
DOVITEPOJMOVNOODREENJE
PILGRIMAGESITESCONCEPTUALDEFINITION
byElvirDuranovi
Source:ProceedingsoftheIslamicPedagogicalFacultyinZenica(ZbornikradovaIslamskogpedagokogfakultetauZenici),issue:12/2014,pages:285306,onwww.ceeol.com.
-
Zbornik radova Islamskog pedagokog fakulteta u Zenici br.
12/2014.
285
Struni rad Elvir Duranovi1
DOVITE POJMOVNO ODREENJE
Saetak
irom Bosne i Hercegovine postoje dovita koja muslimani posjeuju
od sredine proljea do kasne jeseni. Iako se o dovitima dosta pie,
uglavnom su to novinski izvjetaji o broju posjetilaca i programskim
sadrajima na njima te opetovano podsjeanje na narodno predanje o
pojedinom dovitu, tako da na naem jezikom podruju ne postoji niti
jedan rad koji na naunom nivou propituje pojam dovita u njegovoj
cijelosti. Cilj ovog rada je itaoca upoznati s fenomenom dovita u
bosanskohercegovakom kontekstu, etimologijom rijei dovite, osnovnim
karakteristikama dovit, lokacijama dovit, obredima koji se na
dovitima izvravaju te datumima posjete. Kljune rijei: molitvite,
dovite, grobovi evlija, turbe, mezari ehida, nekropole steaka,
Aliun, Jurjev
Uvod Bosanskohercegovaka dovita su u postojeoj literaturi
tretirana parcijalno, odnosno istraivai su se najee fokusirali
samo na jedno odreeno dovite, naprimjer Tekiju na Buni ili
Ajvatovicu. Rijetki su tekstovi poput Hadijahievog (1981) u kojem
autor pravi komparaciju izmeu dva dovita. Neka od dovita poput
Peine u Brateljeviima, Lastavice i Ajvatovice prouavana su
studiozno, dok se podaci o drugim dovitima uglavnom mogu crpiti
samo iz novinskih lanaka. S obzirom na to da sve vie ljudi tokom
godine posjeuje dovita, postoji objektivna potreba da se fenomen
dovita istrai openito, odnosno da se sintezom karakteristinih
elemenata glavnih dovit u Bosni i Hercegovini metodom dedukcije
definira pojam dovita u njegovoj punini. Etimologijom termina
dovite bavi se prvi dio rada. Nastojali smo posebno odrediti
diferencirajue faktore meu 1 Imam Sultan Ahmedove damije u Bugojnu,
[email protected] Rad autora je dostavljen 22. 5. 2014.
godine, a prihvaen za objavljivanje 15. 12. 2014. godine.
-
Islamska misao i civilizacija
286
terminima dovite i molitvite. Nakon toga smo, sintezom
karakteristinih elemenata glavnih bosanskohercegovakih dovita,
objasnili na kojim mjestima su situirana dovita, kakvi obredi se na
njima izvravaju i kada se posjeuju. Do neophodnih podataka o
pojedinim dovitima koja u literaturi nisu uope tretirana doli smo
nakon provedene ankete meu imamima na podruju Travnikog muftijstva,
jer se na ovom podruju nalaze gotovo svi tipovi dovita koji se mogu
nai u drugim krajevima Bosne i Hercegovine. U tu svrhu izraen je
poseban anketni listi koji su popunjavali pojedini imami u svim
medlisima Travnikog muftijstva.
1. Dovite terminoloko odreenje Openito uzevi, dovite je svako
mjesto na kojem se ui
dova. U bosanskohercegovakom kontekstu pod dovitem se
podrazumijeva mjesto izvan vjerskih ustanova, obino u prirodi, na
kojem se u tano odreeno vrijeme okupljaju muslimani predvoeni
svojim vjerskim autoritetima i tu, uz niz drugih vjerskih obreda,
ue zajedniku dovu.
Imenica dovite je turcizam arapskog porijekla (Skok, 1971:428).
Izvodi se iz turske rijei dova, arapski du' (Mufti, 1997:443), to
znai: molba Bogu, molitva i blagoslov (kalji, 1966:224-225). Poput
brojnih pojmova doslovno prevedenih na turski jezik s ciljem
zamjene postojeih, dovite je ulo u upotrebu kao sinonim za termin
molitvite kojim se, izmeu ostalog, oznaavalo mjesto na kojem se se
predislamski stanovnici Bosne i Hercegovine okupljali i molili
Bogu. Imenovanje nekih toponima u Bosni i Hercegovni molitvitem
zorno svjedoi o vrsti obreda koji su na njima izvravani (Belagi,
1967). Prihvatanjem islama srednjovjekovni stanovnici Bosne i
Hercegovine unijeli su u novu vjeru znaajan dio svoje stare vjerske
prakse (Duranovi, 2011). Vremenom je predislamski utjecaj slabio
ustupajui mjesto dominatno islamskoj tradiciji. Srednjovjekovna
molitvita postepeno su postajala dovita, a vjerski obredi na njima
poprimili su prepoznatljivu islamsku formu. Meutim, bilo bi pogreno
dovite vezati iskljuivo za predislamsku tradiciju
bosanskohercegovakih stanovnika, jer su za vrijeme Osmanlija
uspostavljena sasvim nova dovita, obino na starim muslimanskim
grobljima, pored ehidskih niana (Hadijahi, 1969) ili na
Access via CEEOL NL Germany
-
Zbornik radova Islamskog pedagokog fakulteta u Zenici br.
12/2014.
287
mjestima vezanim za neki dogaaj iz rane historije islama u Bosni
i Hercegovini.
U odnosu na molitvite, ogranieno samo na predislamsku vjersku
tradiciju, pojam dovite stoga je iri, jer obuhvata i raniju
predislamsku i kasniju islamsku tradiciju koja ju je naslijedila i
u odreenom dijelu asimilirala.
2. Osnovne karakteristike bosanskohercegovakih dovita Svake
godine u tano odreeno vrijeme, od kasnog proljea
do rane jeseni, bosanskohercegovaki muslimani posjeuju
molitvita-dovita situirana na razliitim lokacijama u prirodi. Neka
od tih okupljanja imaju iskljuivo profano obiljeje popraeno
narodnim veseljem, igrom, pjesmom i druenjem;2 na drugima se opet
samo izvravaju vjerski obredi, ue mevludi i dove;3 dok se na
pojedinim dovitima sveto i profano, obredno i drutveno proimaju na
nain da se poslije odobrednog dijela programa u neposrednoj blizini
dovita organizira narodno veselje. (Nikanovi, 1978)
Shodno navedenom, svako dovite posjeduje tri osnovne
karakteristike koje ga izdvajaju u odnosu na druga dovita. To
su:
a) lokacija, b) obredi i c) datum odravanja.
2.1. Lokacija dovita Detaljna analiza lokacij aktivnih i u
bliskoj prolosti
ukinutih4 dovita bosanskohercegovakih muslimana otkriva
prostorno-geografsku raznolikost koja se moe sintetizirati u tri
osnovna tipa podijeljena u zasebne ogranke. To su:
1. dovita pored kranskih svetih mjesta i srednjovjekovnih
nekropola,
2. dovita pored muslimanskih historijskih i duhovnih sredita
i
3. dovita pored prirodno-geografskih fenomena: peina, izvora i
vrhova planina.
2Aliunski teferi u Kopiu pored Bugojna. 3 Kine dove imaju
izraziti obredno-vjerski karakter iji su neophodni elementi
pokajanje i priznavanje grijeha te ista predanost i pobonost. 4
Misli se na dovita koja su bila aktivna do kraja Drugog svjetskog
rata, kada su odlukama tadanjih vlasti ukinuta.
-
Islamska misao i civilizacija
288
2.1.1. Molitvita-dovita pored kranskih svetih mjesta i
srednjovjekovnih nekropola
Odredbama Zakonika kanonskog prava ozvanienog 1983. godine
openito je odreeno da su: Sveta mjesta ona koja se posvetom ili
blagoslovom to ih propisuju bogoslune knjige odreuju za bogotovlje
ili pokop vjernika. (Codex, 1966:195). Zakonik zatim navodi svako
sveto mjesto poimenino. To su: crkve, kapele i privatne kapelice,
svetita, oltari i groblja (Codex, 1966:195-198). Na svetim mjestima
krani izvravaju vjerskim propisima odreene molitve. Tjerani
nevoljom, u najeem sluaju tekom boleu, neki neprosvijeeni muslimani
u Bosni i Hercegovini i danas posjeuju odreena kranska sveta mjesta
i uestvuju u molitvi za zdravlje (orevi, 1984). Najpoznatija
svetita koja ve stoljeima uz katolike, izmeu ostalih, posjeuju i
muslimani jesu svetite sv. Ive u Podmilaju kod Jajca5 i crkva Majke
Boije u Olovu.6
Grobove svojih umrlih sljedbenici Crkve bosanske takoer su
smatrali svetim mjestima savjetujui posjetioce s nadgrobnih
spomenika da umrle ne diraju ve da razmiljaju o njihovom i svom
poloaju.7 Poput katolika i pravoslavaca na grobljima su se molili,
a bogatiji meu njima zavjetali su da im se nad grobom napravi hram,
tj. grobna kapela (Solovjev, 1947). Nije poznato kakvu vrstu obreda
su pripadnici Crkve bosanske izvravali pored steaka i u grobnim
kapelama. Meutim, s obzirom na to da je kult umrlih bio jako
izraen, a grobne kapele su graene radi molitve za mrtve, smatramo
da su se i oni molili za svoje umrle. U tom smislu 5 Fra Antun
Kneevi je 1884. godine napisao: Crkva je na najviem glasu i kao
udotvorna priznata, i proglaena od cijelog puanstva bosanskoga bez
razlike vjere. Osobito na Ivanj tude se kupe Turci, i Turkinje;
Kristjani i Krstjanke u tolikom mnotvu, kako nigdje u Bosni. Svijet
strue kamenje crveno, i nosi ga za lijek. Svaka daica, svaki kameni
potuje se kao kakav sveti ostatak. Navedeno prema Kovai i
saradnici, 1990:32. 6 U Monografiji Gospa olovska: hodoasniki vodi,
Bernardin Mati prenosi svjedoenje Franje Varadinca objavljeno u
Dobrom pastiru u Mlecima 1679. godine u kojem stoji: Olovskoj Gospi
hodoaste ne samo katolici iz Bosne i Dalmacije, nego i inovjerci iz
Bugarske, Srbije i Albanije, i to radi udesnih ozdravljenja.
Navedeno prema: Mati, 1980:14. 7 Na steku iznad groba Radoice Bilia
u Starom Selu, opina Donji Vakuf izmeu ostalog pie: ...MOLI BRATIJU
I STRINE I NEVISTE PRISTUPITE I ALITE ME I NEPOPIRAITE ME NOGAMA,
JERE ETE BITI VI KAKOV' ESM'JA, A JA NEU BITI KAKOVI JESTE VI...
Navedeno prema Belagi, 1967:106.
-
Zbornik radova Islamskog pedagokog fakulteta u Zenici br.
12/2014.
289
nije bilo nikakve razlike izmeu sljedbenika Crkve bosanske s
jedne, i katolika i pravoslavaca s druge strane (Hadijahi, 1973).
Nakon prihvatanja islama mjesno stanovnitvo je, u pojedinim
sluajevima,8 nastavilo ukopavati umrle muslimane na istom mjestu
gdje su ranije sahranjivali svoje predislamske pretke. Poto su
pored steaka sada bili ukopavani muslimani, a poznato je da islam
takoer batini molitve za umrle, novi muslimani nastavili su staru
praksu molitvi na grobljima. Na taj nain dolo je do preslojavanja
paterenske tradicije islamskom u slinim obredima. Primjer dovita
pored srednjovjekovne nekropole je greblje u Veiima, opina
Kotor-Varo. U neposrednoj blizini sela na lokalitetu Glavica, pored
puta se nalazila nekropola s 80 steaka. Odmah do steaka nalazi se
muslimansko groblje s nianima. Mjetani ovo mjesto nazivaju Trzan.
Na Ilindan, 2. augusta, tu su prireivali narodne teferie i vrili
vjerske obrede, uili mevlude i dove (Belagi, 1967).
2.1.2. Dovita pored muslimanskih historijskih i duhovnih sredita
Najvie dovita u Bosni i Hercegovini situirano je pored
muslimanskih historijskih i duhovnih sredita. Provedena terenska
istraivanja pokazala su da se dovita ovog tipa mogu podijeliti u
dvije prepoznatljive grupe:
a) dovita na muslimanskim historijskih mjestima b) dovita na
muslimanskim duhovnim sreditima.
Prvu grupu ine dovita na mjestima bitnih dogaaja iz rane
historije islama u Bosni i Hercegovini. S obzirom na to da su
grobovi na bojnom polju ubijenih gazija ratnika, kreatora svete
muslimanske historije, takoer mjesta hodoaa, i njih smo, kao
podgrupe, uvrstili u ovu kategoriju.
U drugu grupu dovita spadaju damije i tekije te grobovi osoba
neposredno povezanih s njima: uleme, uenih ejhova i evlija dobrih
ljudi i ena.
2.1.2.1. Dovita na muslimanskim historijskim mjestima Mjesta
vanih dogaanja iz historije islama u Bosni i
Hercegovini koja narodna tradicija uglavnom povezuje sa sultanom
Mehmedom el-Fatihom i njegovom vojskom, vremenom su postala
8 Od 175 lokacija sa stecima na podruju Travnikog muftijstva,
samo u 6 (est) sluajeva u blizini steaka nalazi se staro
muslimansko groblje.
-
Islamska misao i civilizacija
290
mjesta okupljanja, molitve i dove. Neka od njih su povezana sa
sultanom Mehmedom el-Fatihom lino. To su: Musala u Donjem
Kamengradu, opina Sanski Most, gdje je, prema narodnom predanju,
sultan Mehmed el-Fatih s vojskom klanjao duma-namaz (Mujezinovi,
1998); damija Mehmeda el-Fatiha u Kraljevoj Sutjeci, sagraena na
mjestu gdje se sultan odmarao za vrijeme osvajanja Bobovca
(Smajlovi, 2011); te dovite na Starom gradu u Kljuu, mjesto
evociranja uspomene na posljednjeg bosanskog kralja Stjepana
Tomaevia koji se tu predao sultanu Mehmedu el-Fatihu (unji, 1998).
Na podruju Travnikog muftijstva nije zabljeeno dovite ovog
tipa.
Druga vrsta dovita, potovanih i od muslimana i nemuslimana u
Bosni i Hercegovini, jesu grobovi i turbeta ehida iz Fatihove
vojske. Takva su: dovite pored turbeta dva brata blizanca iz
Fatihove vojske u Solunu, opina Olovo (Takvim, 2011); turbe u
Jelini pored Vranduka (Mujezinovi, 1998); dovite na mezarju
ehitluci pored Bobovca (Aneli, 1973); turbe Urjan-dede u Sarajevu
(Buatli, 2001) i dr. Na podruju Travnikog muftijstva nalazi se
relativno veliki broj ehitluka, grobova i turbeta tradicionalno
povezanih s vojskom sultana Mehmeda el-Fatiha. To su: turbe
Fatihovog bajtara (veterinara) u Luini, opina Jajce (Ljubez, 2009);
Ajvaz-dedino turbe u Pruscu, opina Donji Vakuf (Hamidovi, bez
godine izdanja); turbe Ibrahim-dede u Docu, opina Travnik
(Mujezinovi, 1970); turbe Ismail-dede u Turbetu, opina Travnik
(Mandi, 1924); turbe u Grabljama, opina Busovaa (Koluh, 2011); ehit
na putu od Prusca do Bugojna preko Kotega (epalo, 2001); i turbe
Ilijas-babe ili Elkazovo turbe kod Komotina (Ljubez, 2009).
Trea vrsta dovita su grobovi i turbeta gazija i uvenih boraca
koji narodnom predajom nisu povezani sa sultanom Mehmedom
el-Fatihom, ali ih narod potuje, hodoasti i ui dove kraj njih.
Ovakvih grobova i turbeta u Bosni i Hercegovini ima mnogo. Na
podruju Travnikog muftijstva to su: turbe erzelez Alije u Gerzovu
(Nikanovi, 1978); turbeta Torlak Alije u Vincu i Torlakovcu (epalo,
2001); staro muslimansko mezarje u Doiu, opina Novi Travnik;9
mezari ehid u Veseloj, opina Bugojno
9Anketno istraivanje o dovitima na podruju Travnikog muftijstva.
Izvjetaj Salke ef. Kasumovia, imama demata Sinokos, opina Novi
Travnik. Datum 14. 6. 2010. godine.
-
Zbornik radova Islamskog pedagokog fakulteta u Zenici br.
12/2014.
291
(epalo, 1991); i mezar ehida u Paaliima, opina Donji Vakuf
(epalo, 1991).
2.1.2.2. Dovita pored muslimanskih duhovnih sredita: damija,
tekija te grobova uvenih islamskih uenjaka, potovanih ejhova i
evlija dobrih ljudi i ena
Prema uenju islama postoje samo tri damije ija vrijednost je
posebno istaknuta, a namaz u njima viestruko se vrednuje u odnosu
na namaze obavljene u nekoj drugoj damiji.10 To su: Mesdidul-haram
u Meki, Damija Allahovog Poslanika u Medini i Mesdidul-aksa u
Jerusalemu.11 Nema, dakle, prema izvorima islama, razlike meu
damijama u Bosni i Hercegovini: sve imaju istu vrijednost kod Boga
i namaz obavljen u bilo kojoj od njih ima isti status u odnosu na
neku drugu damiju. Prve damije u Bosni i Hercegovini podizane su s
ciljem formiranja muslimanskog demata i irenja islamskog utjecaja.
Uz damiju su graeni kulturno-prosvjetni, humanitarni, privredni,
higijenski i drugi objekti islamske kulture (Handi, 1981). S
obzirom na to da su najstarije damije, u veini sluajeva, bile
carske, ili dravne (Handi, 1977), dakle politike, a vjerski
slubenici u njima slubenici drave, njihovo osnivanje nije pratio
mistini oreol bitan za razbuktavanje duha, raspirivanje mate i
stvaranja narodnog predanja neophodnog za kasnije formiranje
dovita. Ne zauuje stoga to u Bosni i Hercegovini ne postoji mnogo
damija dovita. Na prostoru srednje Bosne postoje samo dvije damije
koje narodna tradicija izdvaja u odnosu na druge, uvajui na taj
nain uspomenu na neki vaan detalj iz svete historije muslimana,
poput ve spomenute damije sultana Mehmeda el-Fatiha u Kraljevoj
Sutjesci, ili neke ranije, predislamske duhovnosti, kao to je sluaj
s usamljenom planinskom damijom u Kariima, opina Vare, gdje se
vjernici stoljeima okupljaju odreeni dan u godini i ue dove
(Hadijahi, 1981).
10 Muhammed, a.s., je rekao: Namaz obavljen u Mesddul-harmu
vredniji je od stotinu hiljada namaza obavljenih u nekoj drugoj
damiji. Namaz u mojoj damiji bolji je od hiljadu, a namaz u
Mesdidul-aqsu vrijedi petsto namaza obavljenih u nekoj drugoj
damiji. (Et-Taberani) Navedeno prema El-Makdisi, 2005:112. 11 Ebu
Hurejre prenosi da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: Sedla se priteu
samo radi tri mesdida: Ovog mog mesdida, Mesdidul-harma i
Mesdidul-aqsa. Navedeno prema El-Munziri, 2004:339.
-
Islamska misao i civilizacija
292
Aktivno uee dervia u procesu irenja islama, jednostavnost s
kojom su prilazili lokalnom stanovnitvu i osvajali njihova srca te
eventualna muenika smrt nekog od njih, zauzeli su znaajno mjesto u
narodnoj tradiciji, pa su kasnije nove generacije ljudi, koji nisu
bili u mogunosti druiti se s njima, ali su uli vijesti o njihovoj
izvrsnosti, poeli posjeivati njihova turbeta i mezare situirane u
sklopu kompleksa tekije i tu uiti dove. U ovu skupinu dovita
spadaju: nekadanja tekija i turbe Ajni-dede i emsi-dede u Sarajevu
(Bejti, 1981); tekija i Turbe Sari Saltuka i Aik-bae na vrelu Bune
u Blagaju (Hadijahi, 2010); turbe ejha Murata i ejha Saliha, dovite
Dobre Vode, opina Foa (Selhanovi, 2008); nekadanja tekija i turbe
ejha Gaibije u Bosanskoj Gradici (Hadialagi, 2000); turbe ejha
Hasana Kaimije na Kuli u Zvorniku (Hadijahi, 1966) i dr. Na podruju
Travnikog muftijstva u ovu skupinu dovita spada tekija i turbe
Hasana Kafije u Pruscu (elebi, 1996).
irom Bosne i Hercegovine potuju se i posjeuju turbeta i grobovi
lokalnih pobonjaka i evlija dobrih ljudi i ena, Boijih prijatelja i
tienika. Evlije su osobe koje se u potpunosti pridravaju vjerskih
propisa (Smailbegovi, 1990). Pripisuje im se udotvorna mo, a nakon
njihove smrti hodoaste njihovi grobovi. asne evlije mogu biti osobe
iz razliitih drutvenih slojeva, od obinih sluga do visokih vojnih i
politikih zvaninika, od sufijskih ejhova do prostodunih
prosvijetljenih vjernika (Smailagi, 1990). esto se evlijama
smatraju nevino ubijene osobe usmrene dok su se borile za
ostvarivanje svojih prava. U ovu skupinu dovita na podruju
Travnikog muftijstva spadaju: turbe glasovitog pjesnika Abdulvehaba
Ilhamije ije pogubljenje je naredio bosanski vezir Delaludin-paa
(Mujezinovi, 1998); grob dobre ene evlije u Pruscu (epalo, 1990);
turbe or Zuke u Donjem Vakufu (epalo, 2001) i Sejdin greb u
Privoru, opina Gornji Vakuf;12 mezar Alije na Stinici, opina
Jajce;13 Nian u Planinici, opina Bugojno.14
12 Anketno istraivanje o dovitima na podruju Travnikog
muftijstva. Izvjetaj Hafeza ef. oia, imama demata Crkvice, opina
Gornji Vakuf. Datum: 28. 6. 2010. godine. 13 Anketno istraivanje o
dovitima na podruju Travnikog muftijstva. Izvjetaj Kasima Agia iz
Diviana. Datum 15. 11. 2010. godine. 14 Anketno istraivanje o
dovitima na podruju Travnikog muftijstva. Izvjetaj Sulje ef. akia,
imama demata Planinica, opina Bugojno. Datum: 17. 8. 2010.
godine.
-
Zbornik radova Islamskog pedagokog fakulteta u Zenici br.
12/2014.
293
2.1.3. Dovita pored prirodno-geografskih fenomena: pein, izvor i
vrhov planin
Ljudski duh su oduvijek privlaili vrhovi gorja, izvori vode i
tiina peina. Ta injenica i u Kur'anu je nedvosmisleno argumentirana
kroz kazivanja o Boijim poslanicima. Tako je, na primjer, Musa,
a.s, na gorju Sinaja u blagoslovljenoj dolini Tv razgovarao s
Uzvienim Allahom (Korkut, 1995); Muhammed, a.s., je izotravao svoj
duh daleko od uurbanog drutvenog ivota tadanje Meke, na brdu Nur u
miru peine Hira sve dok na tom istom mjestu nije primio prvu objavu
(El-Munziri, 2004); kur'anska sura Al-Kahf (peina) govori o
mladiima koji su se sklonili u sigurnost peine kako bi sauvali
svoju vjeru (Korkut, 1995:292-303); bolesnog Ejjuba, a.s., Allah je
izlijeio tako to je podario da iz zemlje provrije izvor iju vodu je
Ejjub, a.s., koristio za pie i kupanje (Korkut, 1995:454). Prirodni
ambijent, daleko od gradske vreve i buke, bez obzira na to radi li
se o planinskom vrhu ili mranoj peini, smiruje ovjeka, nadahnjuje
njegovu duu i potie ga da kontemplira o Bogu, smislu ivota i
prolaznosti ovog svijeta. Ljudi s izrazitim duhovnim sklonostima iz
svih religijskih zajednica odlazili su povremeno u samou prirode
traei Boga i duhovno savrenstvo. Njihova tradicija prenoena s
generacije na generaciju u nae doba manifestuje se kroz molitvita i
dovita u prirodi, jer i moderni ovjek ima potrebu da, kao i njegovi
preci ranije, pobjegne iz neistog u isto mjesto, iz profanog u
sakralni prostor blizak Bogu i viem duhovnom svijetu.
2.1.3.1. Dovita na vrhovim planin, brd i planinskih visoravni
Fizika bliskost planinskih visova s nebom raspirivala je
matu drevnih ljudi, pa su neke od njih ili cijele planine
posveivali svojim boanstvima. Tragovi takvih vjerovanja rasuti su
irom svijeta. Hindusi i Tibetanci vjeruju da je planina Kailas na
sjevernom obronku planinskog lanca Himalaji sveto mjesto i duhovni
centar svijeta; Fuji je za Japance sveta planina; prema grkoj
mitologiji bogovi ive na svetoj planini Olimpu itd. (Elijade,
2003). Nai preci stari Slaveni takoer su vjerovali da njihovi
bogovi, uz druga mjesta, obitavaju i na planinskim vrhovima, pa su
brdsko-planinski prostor Bosne i Hercegovine s prelijepim pejzaima
nakon doseljavanja odomaili i posvetili svojim
-
Islamska misao i civilizacija
294
boanstvima.15 Tragovi svetita na kojima su se davno u prolosti
okupljali i izvravali vjerske obrede sauvali su se do dananjih dana
u obliku zborita i molitvita. Planina Konjuh je zbog niza dova koje
su se tokom godine odravale na njoj nazvana Dovite (Pilar, 1931).
Dovitem se naziva i vrh planine Rati na granici izmeu sjeverne i
sjeveroistone Bosne (Deli, 1996). uvena su dovita u Kariima, opina
Vare, i Lastavica, na granici izmeu opina Zenica, epe, Zavidovii i
Kakanj (Spahi i Jalimam, 1998). Nekadanje molitvite na planini
Treskavici poznato je pod nazivom abenske stijene (Hadijahi, 1969).
Napomenimo jo da se najvii planinski vrh u Bugarskoj naziva Musala,
to, takoer, nedvosmisleno govori o njegovoj kultnoj namjeni u
prolosti. Na podruju Travnikog muftijstva nalazi se najpoznatije i
najmasovnije planinsko dovite Ajvatovica, smjeteno na proplanku
omeenom lijepom zimzelenom umom ispod planine uljage; muslimani
Gornjeg Vakufa, Fojnice i okolnih mjesta okupljali su se za Aliun
na Treskavici, planinskom vrhu na Vranici (Mulaomerovi, 2000); na
podruju ipova kine dove su se uile na vrhu brda poznatog pod imenom
Crni Kamen;16 muslimani Dobrog Brda, Starog Sela i okolnih naselja
s lijeve obale Vrbasa na pola puta izmeu Donjeg Vakufa i Jajca kine
dove su uili na Brigovima, vrhu s kojeg se vidi cjelokupna dolina
(epalo, 2001); i dovite Krstac iznad naselja Oraac, opina Novi
Travnik.17
2.1.3.2. Dovita pored pein Mir i tiina peine s dubokim
simbolizmom nekog drugog,
skrivenog, podzemnog svijeta predstavlja idealni, Boijom rukom
napravljeni, hram za promiljanje i pobonost. U tu svrhu koritene su
brojene peine irom Bosne i Hercegovine. Meutim, zbog
nepristupanosti terena veina ih je vremenom pala u zaborav krijui u
svojoj unutranjosti tek poneki trag nekadanje ive 15 Vie o tome
vidi: Filipovi, M. S. (1948) Tragovi Perunova kulta kod Junih
Slovena. GZM, Nova serija, sveska 3, Sarajevo, str. 63-80;
Pleterski, A. (1996) Strukture tridelne ideologije pri Slovanih.
Zgodovinski asopis, br. 50, str. 481-534; Belaj, V. i antek, G. P.
(2006) Paki sveti trokut. Studia ethnologica Croatica, vol. 18, No
1, Zagreb, str. 153-183. itd. 16 Anketno istraivanje o dovitima na
podruju Travnikog muftijstva. Izvjetaj Sadika ef. Dulabia, imama iz
demata ipovo. Datum: 6. 4. 2010. godine. 17Anketno istraivanje o
dovitima na podruju Travnikog muftijstva. Izvjetaj Halima ef.
Grabusa, imama iz demata Oraac. Datum: 5. 5. 2010. godine.
-
Zbornik radova Islamskog pedagokog fakulteta u Zenici br.
12/2014.
295
molitvene djelatnosti. Neke od peina su, pak, poput Djevojake
peine u Brateljeviima, opina Kladanj, peine u Rataju (oki, 1889),
opina Foa i ehove tekije u Radonjiima, opina Vare, postale znaajna
muslimanska dovita. Tu se prvenstveno misli na Djevojaku peinu u
Brateljeviima gdje se narod okupljao u posljednji utorak pred Aliun
(Hadijahi, 1981). Ovo dovite ponovo je reaktivirano nakon ukidanja
1946. godine i uvrteno u slubeni kalendar znaajnih datuma u
tradiciji Bonjaka koji u svom godinjem glasilu Takvim objavljuje
Rijaset IZ (Takvim, 2011).
2.1.3.3. Dovita pored izvor Voda je najbitniji element potreban
za nastanak, razvoj i
opstanak ljudi, biljnog i ivotinjskog svijeta. Razumljivo je
stoga to brojne nekadanje, ali i savremene kulture njeguju mitove i
legende povezane s vodom i njenom primordijalnom ulogom.
Blagoslovljenost vode u islamskoj tradiciji jo vie je naznaena i
istaknuta. Prema kur'anskom tekstu Boije prijestolje (Ar) je iznad
vode (Korkut, 1995:221) i sve ivo stvoreno je od vode (Korkut,
1995:323). Izvor Zemzema kraj Kabe u Meki smatra se blagodarnim
vrelom ija voda se koristi za pie i zdravlje (El-Munziri,
2004:767). Voda, meutim, zauzima znaajno mjesto i u staroslavenskoj
tradiciji tako da je nakon irenja islama u Bosni i Hercegovini dolo
do proimanja prepoznatljivih elemenata islamskog uenja s
naslijeenim elementima pradavnog (Softi, 2000). Izvori vode ili
vrela, mjesta na kojima voda iz mranih dubina zemlje izlazi na
svjetlo dana, postala su omiljena zborita stanovnika Bosne i
Hercegovine. Pored izvora vode graene su damije, adrvani, tekije i
esme. Najuvenije vrelo u Bosni i Hercegovini, vrelo Bune kod
Blagaja, postalo je jedno od najmasovnijih dovita. Nekim vrelima
situiranim pored molitvita-dovita narodno iskustvo je odredilo
posebnu iscjeljiteljsku funkciju. Na podruju Travnikog muftijstva
takva su: vrelo pored dovita na Komotinu koristi se kao lijek za
kone bolesti i ljekovito i udotvorno vrelo Mrtvalj kod svetita u
Podmilaju koristi se za lijeenje onih bolesti. Postoje vrela koja
se ne nalaze pored dovita, ali ih narod, zbog odreenih svojstava,
potuje i cijeni. Uz iscjeljiteljsku funkciju, voda iz ovih vrela
koristila se za jurjevdanske magijske ine i rituale. Gotovo svako
vee naselje u Bosni i Hercegovini ima ovakvo vrelo.
-
Islamska misao i civilizacija
296
2.2. Obredni i profani karakter dovit Hodoae svetim mjestima i
dovitima samo je u rijetkim
prilikama i na najuem, lokalnom nivou imalo iskljuivo obrednu
notu. U pojedinim sluajima obredno i drutveno, sveto i profano,
neraskidivo su povezani i meusobno proeti na takav nain da se nije
znalo da li je bitniji molitveni dio od socio-ekonomskog.
Analiza odnosa obrednog i profanog karaktera zborita, molitvita
i dovita otkriva slojevitost i njihovu uzajamnu povezanost, koja se
moe podijeliti u tri osnovna tipa:
a) dovita s iskljuivim socio-ekonomskim obiljejem, b) dovita
samo s obrednim sadrajem i c) dovita s meusobno pomijeanim obrednim
i profanim
sadrajima.
2.2.1. Zborita s iskljuivo socio-ekonomskim obiljejem Buenje
uspavane prirode nakon duge i hladne zime i
poetak poljoprivrednih radova krajem aprila i poetkom maja
predstavljalo je poetak openarodnog veselja i sveanosti povodom
nove sjetve.18 Kod Junih Slavena centralni proljetni praznik,
posveen nicanju ita, bio je Jurjevdan ili urevdan. Svi narodi u
Bosni i Hercegovini, bez obzira na religiju, obiljeavali su
Jurjevdan obredima za rodnu godinu i magijskim inima za izbor
branog druga i postizanje dobrog zdravlja (Koleva, 1978). etva ita,
skladitenje plodova i peenje hljeba od novog brana obiljeavalo se
drugim, takoer opebosanskim blagadanom Ilindanom ili Aliunom
(Hadijahi, 1980). Poetak sjetve i vrijeme etve pretkranski
stanovnici Bosne i Hercegovine obiljeavali su svetkovinama pored
prirodnih hramova: vrela za Jurjevdan, i vrhova brda i planina za
Aliun. Uz obredni, njihove svetkovine imale su vaan socio-ekonomski
karakter ije glavno obiljeje su bili: trgovina, razmjena dobara,
nadmetanje u sportskim disciplinama, junaenje i meusobno
upoznavanje i druenje mladia i djevojaka. Nakon irenja kranstva,
obredni dio postepeno je ukinut, dok je socio-ekonomski, u nekim
sluajevima, opstao do dananjih dana. uveni su vaari i narodni
teferii: u Visokom (Filipovi, 2003); na Husremovcu, opina Trnovo
(Suljagi, 1936); na Treskavici (vrh na 18 Znakovito je smjetanje
Uskrsa, najveeg kranskog blagdana, u proljee, krajem aprila i
poetkom maja, dakle u vrijeme intenzivnih paganskih obreda
posveenih ponovnom oivljavanju prirode. O majskim sveanostima kod
naroda u umjerenom pojasu i o kultu Adonisa, Uskrsom vidi Frejzer,
2003.
-
Zbornik radova Islamskog pedagokog fakulteta u Zenici br.
12/2014.
297
Vranici), opina Gornji Vakuf; u Kopiu, opina Bugojno19 i Sultan
Mevlud na Baginoj strani, opina Donji Vakuf (Krlak, 2009).
Spomenuta zborita karakterizira socio-ekonomsko obiljeje bez
vjersko-obrednih sadraja.
2.2.2. Dovita samo s obrednim sadrajem Iskljuivo obredni sadraj
imala su dovita na kojima se
povremeno obavljala kina dova. Prema opeprihvaenom vjerskom
uenju, Bog kiu uskrauje zbog ljudskih grijeha, pa je nezamislivo da
se uz dovu za kiu, kojoj prethodi kolektivno priznavanje grijeha i
pokajanje za njih, obavljanje dobrovoljnog namaza i uenje dove,
organizuju narodni teferii s igrom i zabavom. Dove za kiu uile su
se uz najdublju pobonost, obino samo uz prisustvo lokalnog imama i
bezgrjene djece. S obzirom na to da se kina dova uila samo kad je
vladala velika sua, ova dovita posjeivana su po potrebi, a ne po
ranije utvrenom terminu. Dovit ovog tipa najvie je u Bosni i
Hercegovini, a na podruju Travnikog muftijstva to su, izmeu
ostalih, ve spominjani: Sejdin greb, ehidski niani u Veseloj, Nian
na Planinici, mezar Ali-dede Iskendera u Skender-Vakufu i dr.
2.2.3. Dovita s meusobno pomijeanim obrednim i profanim
sadrajima
Masovna dovita u Bosni i Hercegovini karakterizira proimanje
obrednog i profanog sadraja. To je posve razumljivo jer je za
brojne posjetioce dovita potrebno osigurati hranu i pie, to je bila
obaveza trgovaca. Priliku da zarade neto novca uz trgovce vidjeli
su i muziari i pjevai, a njihove usluge najvie su koristili momci i
djevojke. Interesantno je napomenuti da izvravanje pete islamske
temeljne dunosti hada, posjete svetim mjestima u Meki, takoer
karakterizira mijeanje vjersko-obrednog i socio-ekonomskog, jer
dolazak velikog broja hodoasnika lokalni stanovnici koriste kao
idealnu priliku za dobru zaradu.20 Na podruju Travnikog muftijstva
u ovu skupinu spadaju ve spomenuta dovita: Ajvatovica, Komotin,
Gerzovo i Luina.
19 U dananje vrijeme aliunski teferi u Kopiu poznat je po
takmienju u skokovima u Vrbas na kojem uestvuju najbolji skakai iz
Bosne i Hercegovine. 20 Slino e vam rei trgovci i ugostitelji u
Pruscu za Dane Ajvatovice.
-
Islamska misao i civilizacija
298
2.2.3.1. Muka i enska dovita Prema islamskim propisima, mijeanje
mukaraca i ena
prilikom obavljanja zajednikog namaza nije dozvoljeno. Pod
direktnim utjecajem tog uenja u Bosni i Hercegovini razvila se
jedinstvena praksa dijeljenja dovita po spolu, pa su neka dovita
bila iskljuivo enska i mukarcima nije bilo dozvoljeno da
prisustvuju. Takva dovita bila su pored turbeta u Grabljama, opina
Busovaa;21 pored turbeta u selu Vinjica, opina Kiseljak (Bringa,
2009) i pored turbeta sultanovog bajtara u Luini, opina Jajce (Ribi
i Hasi, rukopis). Muslimanke Travnika na dan ajvatovake dove u
Pruscu imale su svoju ensku Ajvatovicu koja se sastojala od posjeta
odreenim damijama i turbetima u Travniku.22
Druga dovita bila su samo muka. Takvo dovite je damija u Kariima
koju ve stoljeima o odreeno vrijeme posjeuju samo mukarci. Postoje
dovita koja u jednom terminu posjeuju samo mukarci, da bi neko
vrijeme poslije toga ista dovita posjeivale samo ene. U ovu vrstu
dovita spadaju Ajvatovica kod Prusca (epalo, 1991) i Djevojaka
peina u Brateljeviima, opina Kladanj (Hadijahi, 1981). Ipak, u
dananje vrijeme na veini dovita okupljaju se zajedno mukarci i
ene.
2.2.4. Vrijeme odravanja dovita Termini odreenih vjerskih
propisa: post tokom mjeseca
ramazana i obavljanje hada; godinjih blagdana: Ramazanskog i
Kurbanskog bajrama te mubarek dana i noi prema islamskom uenju
odreuje se lunarnim kalendarom. S obzirom na to da je lunarna
godina kraa od suneve godine za deset ili jedanaest dana, nije bilo
mogue uklopiti obiljeavanje predislamskih blagdana u islamski
kalendar, pa su se datumi odravanja predislamskih jurjevskih i
ilindanskih molitvi za dobru i rodnu godinu i nakon irenja islama u
Bosni i Hercegovini odreivali po ranije utvrenoj proceduri. Prema
julijanskom kalendaru Jurjevdan se obiljeava 6. maja, a Ilindan ili
Aliun 2. augusta. Ova dva datuma bili su i ostali
21 Anketno istraivanje o dovitima na podruju Travnikog
muftijstva. Izvjetaj Emina ef. Koluha, sekretara MIZ Busovaa.
Datum: 7. 5. 2011. godine. 22 Anketno istraivanje o dovitima na
podruju Travnikog muftijstva. Izvjetaj Esada Badalia, turbedara
Ilhamijinog turbeta u Travniku. Datum: 7. 5. 2012. godine.
-
Zbornik radova Islamskog pedagokog fakulteta u Zenici br.
12/2014.
299
meai na osnovu kojih se odreuju termini dovit u Bosni i
Hercegovini (Hadijahi, 1973).
Druga razdjelnica u odreivanju datuma pojedinih dovita su dani u
sedmici. Interesantno je da su se ranije dove u veini sluajeva
odravale u odreeni utorak poslije Jurjeva ili, rjee, poslije
Aliuna. Tone Bringa je zabiljeila da su se dove pored turbeta u
Dolini odravale na istom mjestu, u utorak, etiri sedmice nakon
Jurjeva, dok se kina dova odravala sedmog utorka nakon Jurjeva
(Bringa, 2009). U sjeveroistonoj Bosni dove su poinjale prvog
utorka nakon Jurjeva na dovitu Mokrae pod Miljanovcima, a zavravale
dovom na Hrastiu, petog utorka po Aliunu (Hadijahi, 1981). Tragajui
za odgovorom na pitanje zato su se dove odravale utorkom, Hadijahi
je, analizom narodne tradicije i sauvanih sujevjerja o utorku,
zakljuio da je meu Junim Slavenima bilo raireno vjerovanje da je
utorak nesretan dan te da su se dove ili molitve odravale na taj
dan u cilju zatite od zlih demona (Hadijahi, 1981).
Termin manjeg broja dovita odreivao se ponedjeljkom. U ovu
skupinu spada najvee i najmasovnije dovite u Bosni i Hercegovini,
Ajvatovica, koja je padala u sedmi ponedjeljak nakon Jurjeva,23 te
dove na Ratiu koje su odravane svakog ponedjeljka od Jurjeva do
Aliuna (Deli, 1996).
Dolaskom modernih vremena i uvoenjem radnih dana od ponedjeljka
do petka, dolo je do pomjeranja termin dovit s utorka i ponedjeljka
na subotu i nedjelju, sedmine neradne dane. To znai da se danas
Ajvatovica obiljeava u posljednju nedjelju u junu, dova u Kariima u
posljednju nedjelju pred Aliun itd. (Takvim, 2011). Smatramo
potrebnim naglasiti da je do spomenutog pomjeranja datuma dovita
dolo iz isto pragmatinih, a ne iz ideolokih razloga.24
Zakljuak Hodoae dovitima posebno je dolo do izraaja poslije
kraha komunizma i uvoenja demokratskih promjena poetkom 90-ih
godina prolog stoljea. Na silu prognano iz javnog ivota,
23 U literaturi nije voena rasprava o tome zato se ajvatovako
dovite, uz niz drugih distinktivnih elemenata, i po datumu
odravanja, ponedjeljkom, a ne utorkom, razlikuje od ostalih dovita.
24 Tj., to nema nikakve veze s tim to je za krane nedjelja sedmini
dan za molitvu.
-
Islamska misao i civilizacija
300
slobodno i otvoreno ispoljavanje vjere vratilo se u punom sjaju
intenzivnije i jae nego to je ikada ranije bilo. Svako dovite pria
je za sebe i svako dovite se od drugog razlikuje svojim
karakteristikama i osobenostima. Ipak, tri su osnovna
diferencirajua faktora potrebna za utvrivanje geneze i tipa
pojedinog dovita: lokacija, obredi i vrijeme odravanja.
Sva dovita su uglavnom situirana na nekoj od tri openite
lokacije:
a) na prirodno-geografskim fenomenima ili pored njih: peine,
izvori i vrhovi planina,
b) pored bogumilskih i kranskih svetita i c) na muslimanskim
historijskim i duhovnim voritima.
Obredni i profani karakter odreuje svrhu dovita. Nekada su
postojala molitvita ija je obredna nota zauvijek izgubljena. Takva
mjesta uvaju uspomenu na predislamsko, staroslavensko svetite. U
dananje vrijeme funkcija im je iskljuivo ekonomsko-socijalna, a
narod ih naziva vaarima i teferiima. Druga dovita opet imaju samo
obrednu namjenu bez ikakvih profanih sadraja. Ovakva su bila kina
dovita obiljeena dubokom pobonou i istrajnom molitvom. Najmasovnija
i najpoznatija su tradicionalna kalendarska dovita na kojima su
obredno i svjetovno, sveto i profano meusobno pomijeani i
isprepleteni. Njihova osnovna funkcija je obredna, ali obredno
neumitno prate profani, socio-ekonomski programi i sadraji.
U odnosu na spol, postoje samo muka, odnosno samo enska, mada su
najea zajednika, muko-enska, dovita.
Vrijeme odravanja tradicionalnih kalendarskih dovita najee se
odreivalo prema predislamskim blagdanima: Jurjevu i Aliunu. U
dananje vrijeme postupa se na slian nain, ali se uzima u obzir i
savremeni stil ivota, pa su datumi dovita pomjereni s radnih dana u
dane vikenda.
Literatura 1. Altman, N. (2002) Sacred water: the spiritual
source of life.
New Jersey: Hidden Spring. 2. Aneli, P. (1973) Bobovac i
Kraljeva Sutjeska: Stolna mjesta
bosanskih vladara u XIV i XV stoljeu. Sarajevo: Veselin
Maslea.
3. Bejti, A. (1981) Jedno vienje sarajevskih evlija i njihovih
grobova kao kultnih mjesta. POF, XXXI/1981, Sarajevo.
-
Zbornik radova Islamskog pedagokog fakulteta u Zenici br.
12/2014.
301
4. Belagi, . (1967) Steci centralne Bosne. Sarajevo. 5. Bringa,
T. (2009) Biti musliman na bosanski nain: identitet i
zajednica u jednom srednjobosanskom selu. Sarajevo/Zagreb:
ahinpai.
6. Buatli, I. (2001) Sarajevska turbeta. Zbornik radova
Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, 7, Sarajevo.
7. Codex iuris canonici Zakonik kanonskoga prava (1996) Zagreb:
Glas koncila.
8. elebi, E. (1996) Putopis. Sarajevo: Sarajevo-Publishing. 9.
epalo, H. (1991) Ajvatovica Mala aba. 10. epalo, H. (2001)
Kulturnohistorijski spomenici opine Donji
Vakuf. Donji Vakuf: BZK Preporod. 11. oki, J. (1889) elija u
selu Rataji. Glasnik Zemaljskog
muzeja u Sarajevu, I, Sarajevo. 12. Deli, O. (1996) O kultnim
mjestima na podruju optine
Graanica. Graaniki glasnik, br. 1, Graanica. 13. Duranovi, E.
(2011) Elementi staroslavenske tradicije u
kulturi Bonjaka. Bugojno. 14. orevi, T. (1984) Preislamski
ostaci meu jugoslovenskim
muslimanima. Na narodni ivot, knj. VI, tom 2. Beograd: IRO
Prosveta.
15. Elijade, M. (2003) Istorija vjerovanja i religijskih ideja.
Beograd: Bard-fin i Banja Luka: Romanov.
16. El-Makdisi, M. ibn A. (2005) Vrijednosti djela u islamu.
Bugojno.
17. El-Munziri (2004) Muslimova zbirka hadisa saetak. Prijevod s
arapskog M. Mrahorovi et al. Sarajevo: El-Kalem.
18. Fabijanovi, R. (1996) Podmilaje i sveti Ivo. U: Jajce
13961996. Znanstveni simpozij u povodu 600 godina pominjanja imena
grada Jajce.
19. Filipovi, M. S. (2003) ivot i obiaji narodni u Visokoj
nahiji. Mak.
20. Frejzer, D. D. (2003) Zlatna grana prouavanje magije i
religije. Beograd: Ivanievi.
21. Hadialagi, H. (2000) ejh Gaibija. Rijeka: Studiograf. 22.
Hadijahi, M. (1966) Hasan Kaimija i njegovo turbe na Kuli
u Zvorniku. Zvornik. 23. Hadijahi, M. (1969) Jedan bogumilski
relikt u kulturi
bosanskih muslimana. Pregled, LIX, 4-S, Sarajevo.
-
Islamska misao i civilizacija
302
24. Hadijahi, M. (1973) Predislamski elementi u kulturi
bosanskih muslimana. Sarajevo: Institut za drutvena
istraivanja.
25. Hadijahi, M. (1973) Prilog Skarievoj hipotezi o porijeklu
steaka. Radovi III, Zenica.
26. Hadijahi, M. (1980) Sinkretistiki elementi u islamu u Bosni
i Hercegovini. POF, 28-29, Sarajevo.
27. Hadijahi, M. (1981) Jo jedno bogumilsko-islamsko kultno
mjesto. Glasnik VIS-a u SFRJ, br. 3, Sarajevo.
28. Hadijahi, M. (2010) Tri etape u historijatu tekije na vrelu
Bune u Blagaju. U: Dani mevluda i zikra 2010. Zbornik radova.
Mostar: Muftijstvo mostarsko i MIZ Mostar.
29. Hadijahi, M. i H. H. S. (1981) Peina u Brateljeviima kod
Kladnja kao kultno mjesto. Glasnik VIS-a u SFRJ, br. 3.
30. Hamidovi, D. Prusac i njegove znamenitosti. Sarajevo. 31.
Handi, A. (1977) O formiranju nekih gradskih naselja u
Bosni u XVI vijeku. POF, XXV/1975, Sarajevo. 32. Handi, A.
(1981) O ulozi dervia u formiranju gradskih
naselja u Bosni i Hercegovini u XV stoljeu. POF, XXXI/1981,
Sarajevo.
33. Koleva, T. A. (1978) Georgiev denj u Junjih Slavjan.
Sovetskaja etnografija. Knj. 2. Moskva.
34. Koluh, E. (2011) Pria o dematu Puti: 316 godina postojanja.
Preporod Islamske informativne novine, god. XL, br. 3/941, 1.
februara, Sarajevo.
35. Korkut, B. (1995) Prevod Kurana. Zenica: IPA. 36. Kovai, S.,
Jarak, V. i Vujica, B. (1990) Podmilaje. Zagreb. 37. Krlak, S.
(2009) Prilozi o kulturnoj batini Donjeg Vakufa.
Donji Vakuf: Opina Donji Vakuf i Drutvo za zatitu
kulturno-historijske batine.
38. Leutar, I., Neuhold, L. i Leutar, Z. (2007) Obiljeja
hodoasnika u Meugorju motivi i znaenje hodoaa. BS 77, br. 1.
39. Ljubez, B. (2009) Jajce grad: prilog povijesti posljednje
bosanske prijestolnice. Sarajevo.
40. Mandi, M. (1924) Turbe kod Travnika. GZM, XXXVI,
Sarajevo.
41. Mati, B. (1980) Gospa olovska: hodoasniki vodi. Sarajevo:
Svetite Gospe olovske.
42. Mufti, T. (1997) Arapsko-bosanski rjenik. III izdanje.
Sarajevo: El-Kalem.
-
Zbornik radova Islamskog pedagokog fakulteta u Zenici br.
12/2014.
303
43. Mujezinovi, M. (1970) Turski natpisi u Travniku i njegovoj
okolini. POF, XIV-XV, Sarajevo.
44. Mujezinovi, M. (1998) Islamska epigrafika Bosne i
Hercegovine. Knjiga II. Sarajevo: Sarajevo-Publishing.
45. Mujezinovi, M. (1998) Islamska epigrafika Bosne i
Hercegovine. Knjiga III. Sarajevo: Sarajevo-Publishing.
46. Mulaomerovi, J. (2000) Sveta mjesta za osamljivanje. Znakovi
vremena, br. 7-8, zima [online]. Dostupno na:
http://www.ibn-sina.net/bs/component/content/article/127-sveta-mjesta-za-osamljivanje-u-bosni-i-hercegovini.html
[17. 5. 2011]
47. Nikanovi, M. (1978) Ilindanski dernek kod turbeta erzelez
Alije u Gerzovu. Novopazarski zbornik, br. 2.
48. Pilar, I. (1931) O dualizmu u vjeri starih Slovjena i o
njegovu podrijetlu i znaenju. Zbornik za narodni ivot i obiaje, br.
28, Zagreb.
49. Ribi, A. i Hasi, M. Spisak nekih vakufskih imanja u jajakom
kadiluku kako je zabiljeeno u deftrima vakufskog povjerenstva u
Jajcu. Rukopis. Obrada MIZ Jajce.
50. Selhanovi, S. (2008) U susret Dobrim vodama. Preporod, br.
8/874, 15. april.
51. Skok, P. (1971) Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga
jezika. Knj. I. Zagreb: JAZU.
52. Smailagi, N. (1990) Leksikon islama, Sarajevo: Svjetlost.
53. Smailbegovi, E. (1990) Neki motivi u predajama o evlijama i
ehitima. Islamska misao, god. XII, br. 133, Sarajevo. 54.
Smajlovi, M. (2011) Damijski dragulj iz 1463. zablistae
novim, starim sjajem. Preporod Islamske informativne novine,
god. XL, br. 9/947, maj, Sarajevo.
55. Softi, A. (2000) Bonjake predaje o vodama i esmama. Znakovi
vremena, br. 7-8, zima 2000 [online] Dostupno na:
http://www.ibn-sina.net/bs/component/content/article/124-bonjake-predaje-o-vodama-i-esmama.html
[22. 10. 2010]
56. Solovjev, A. (1947) Gost Radin i njegov testament. Pregled,
sv. II, knj. II, god. II, Sarajevo.
57. Spahi, M. i Jalimam, S. (1998) Lastavica od bogomilskog
zborita do muslimanskog dovita.
58. Suljagi, S. (1936) Zanimljivosti iz planinskih krajeva oko
Sarajeva. Novi Behar, br. 9-13, Sarajevo.
59. kalji, A. (1966) Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku.
Sarajevo: Svjetlost.
-
Islamska misao i civilizacija
304
60. unji, M. (1998) Unitenje srednjovjekovne bosanske drave. U:
Imamovi, E. et al. Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do
kraja Drugog svjetskog rata. Sarajevo: Bosanski kulturni
centar.
61. Takvim (2010) Takvim za 2011. Sarajevo: El-Kalem.
-
Zbornik radova Islamskog pedagokog fakulteta u Zenici br.
12/2014.
305
Professional article
PILGRIMAGE SITES CONCEPTUAL DEFINITION
Elvir Duranovi, Ph.D., Imam of Sultan Ahmed Mosque in
Bugojno
Abstract Throughout Bosnia and Herzegovina there are
pilgrimage
sites which Muslims visit from the middle of spring to late
autumn. Although a lot has been written about pilgrimage sites,
those are mainly press reports on the number of visitors and
program content of the sites, and repeated reminders on folk
tradition about a particular pilgrimage site, so in our language
area there is no paper that on the scientific level questions the
notion of the pilgrimage site in its entirety. The aim of this
paper is to introduce the reader to the phenomenon of pilgrimage
sites in the Bosnian context, the etymology of the word pilgrimage
site, the basic characteristics of pilgrimage sites, locations of
pilgrimage sites, rituals that are performed on pilgrimage sites
and dates of the visit.
Keywords: pilgrimage site, graves of saints, tomb, graves of the
martyrs, necropolis of tombstones, Aliun, Jurjev
-
ajicazilivic i oasim aksmalsI
603
- - . -
: .
, , ,
, . , , , " " ,
. , , , , , , : : , , .