Top Banner
Eric H.Cline ARMAGEDONSKE BITKE Megido i Jizreelska dolina od Brončanog do Nuklearnog doba
199

Cline - Armagedonske bitke

Apr 10, 2015

Download

Documents

muamerc
Welcome message from author
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript

Eric H.Cline

ARMAGEDONSKE BITKEMegido i Jizreelska dolina od Bronanog do Nuklearnog doba

Copyright by the University of Michigan 2000 Naslov originala:THE BATTLES OF ARMAGEDDON Megiddo and the Jezreel Valley from the Bronze Age to the Nuclear Age

etiri tisue godina Jizreelska dolina je patila u skoro neprestanom ratovanju. Burna povijest cijeloga Izraela, Judeje, Kanaana i Palestine odraava se u mikrokozmosu u toj, krvlju natopljenoj dolini. Barem su se 34 krvava sukoba vodila uz drevno mjesto Megido i susjednim podrujima Jizreelske doline, a vjerojatno, u budunosti, slijedi i kobna majka svih bitaka - Armagedonska bitka. Egipani, Kanaanaci, Izraeliani, Midjanci, Amaleani. Filistejci, Hasmonejci, Grci, Rimljani, Bizantinci, muslimani, kriari, Mameluci, Mongoli, Palestinci, Francuzi, Australci, Nijemci Arapi i Izraelci - svi su se oni tu borili i umirali. Tu je Tutmozis III vojevao prvu bitku koja je zabiljeena u svijetu; tu je Gideon vodio prvi poznati noni pohod; tu su Mongoli izgubili svoju prvu bitku. No, to je takoer i mjesto zavretaka, jer se oekuje da e se upravo ovdje dogoditi biblijski Armagedon. Kada govorimo o svim tim bitkama, mogli bismo parafrazirati rijei sir Winstona Churchila: "Nikada se na polju ljudskoga sukoba nije toliko mnogo njih borilo, tako esto, oko tako maloga prostora." Ova je knjiga potvrda kako se povijest ponavlja, unato ljudskoj tvrdo glavosti i iracionalnom nagonu za osvajanjem, to, naalost, uvijek za sobom povlai unitavanje i smrt. Ona je ak i danas jasna potvrda da jo uvijek nismo spremni izvlaiti pouke iz krikova umiruih u prohujalim tisuljeima.

Sadraj

Kratice Uvod: Armagedonske bitke 1. POGLAVLJE: Povijest se ponavlja Tutmozis III i Kanaanci, 1479. pr. Kr. Allenbv i Turci. 1918 po Kr. 2. POGLAVLJE: Na rubu Egipta Pepi I i "Nos gazeline glave", 2350. pr. Kr. Amenhotep II i Jizreelska dolina, 1430. pr. Kr. Biridija i Labavu, 1360-1350 pr. Kr. 3. POGLAVLJE: Osvajanje Kanaana Debora, Barak i Sisera, 1125. pr. Kr. Gideon, Midjanci i Amaleani, 1090 pr. Kr. Saul, Jonatan i Filistejci, 1016. pr. Kr. 4. POGLAVLJE: Kraljevstva pod opsadom eonk I (iak) u Jizreelskoj dolini, 925 pr. Kr. Jehu, Joram i Ahazja, 841. pr. Kr. Neko II i Joija. 609. pr. Kr. 5. POGLAVLJE: Na rubu carstava Antioh III i Ptolemej IV, 218 pr. Kr. Gabinije i Aleksandar, sin Aristobula II, 55. pr. Kr. Vespazijan i idovski pobunjenici, 67. po Kr. 6. POGLAVLJE: Islamski napadai Ikididi i Hamdanidi, 946. po Kr. Fatimidi i Bizant, 975. po Kr.

05 06 11

35

51

83

111

127

7. POGLAVLJE: Dolazak kriara Maudud i kriari, 1113. po Kr. Saladin i kriari, 1182-83., 1187. po Kr. Peta kriarska vojna, 1217. po Kr. Ajubidi i kriari, 1247. po Kr. 8. POGLAVLJE: Snovi o slavi Mameluci i Mongoli, 1260. po Kr. Mameluci i kriari, 1263-64. po Kr. Zahir al-'Umar i Nablus-Saqrov savez, 1735-73. po Kr. Napoleon na brdu Taboru, 1799. g. 9. POGLAVLJE: Borba za opstanak Rat za nezavisnost, 1948. g. estodnevni rat, 1967. g. Jom Kipurski rat, 1973. g. 10. POGLAVLJE: Bitka izmeu Dobra i Zla Megido i Jizreelska dolina za vrijeme Armagedona

136

153

176

189

KraticeAUSS BA BAR BASOR BibOr EHR HJAS HSCP HTR HUCA IEJ JANES JAOS JARCE JBL JEA JETS JNES JPOS JSS JSSEA JTS MIO PEFQS VT WTJ ZAW ZDPV Andrews University Seminary Studies Biblical Archaeologist Biblical Archaeology Review Bulletin of the American Schools of Oriental Research Bibliotheca Orientalis English Historical Review Harvard Journal of Asiatic Studies Harvard Studies in Classical Philology Harvard Theological Review Hebrew Union College Annual Israel Exploration Journal Journal of the Ancient Near Eastern Society of Columbia University Journal of the American Oriental Society Journal of the American Research Center in Egypt Journal of Biblical Literature Journal of Egyptian Archaeology Journal of the Evangelist Theological Society Journal of Near Eastern Studies Journal of the Palestine Oriental Society Journal of Strategic Studies Journal of the Society for the Study of Egyptian Antiquities Journal of Theological Studies Mitteilungen des Instituts fur Orientforschung Palestine Exploration Fund, Quarterly Statement Vetus Testamentum Westminster Theological Journal Zeitschrift fur Alttestamentliche Wissenschaft Zeitschrift des Deutschen Palastina-Vereins

Uvod:Armagedonske bitkeKada pogleda niz iroku ravnicu Esdraelona koja se iri takorei od naih nogu, nemogue je ne sjetiti se da je to najvee bojno polje na svijetu, od Jouinih dana i poraza mone Siserine vojske pa sve skoro do naih dana. Napoleon je vodio veliku bitku na brdu Taboru; a tu je i drevni Megido, gdje e se voditi posljednja velika Armagedonska bitka. Porunik H . H . Kitchener, 1878

ijetko je mir u Izraelu. Nigdje to nije oitije nego u Jizreelskoj dolini. etiri tisue godina taj je kraj patio u skoro nepre stanom ratovanju. Ustvari, ovjek bi se mogao ozbiljno zapi tati je li ikada postojalo vrijeme kada vladari toga podruja, bilo mjesni ili strani, nisu bili u ratu. Burna povijest cijeloga Izraela, Judeje, Kanaana i Palestine, odraava se u mikrokozmosu u toj krvlju nato pljenoj dolini, jer je praktiki svaki vei napada na Izrael morao vojevati bitku u Jizreelskoj dolini. Barem su se trideset etiri krvava sukoba ve vodila na drevnom mjestu Megidu i u susjednim podru jima Jizreelske doline, a vjerojatno slijedi i kobna Armagedonska bitka. Egipani, Kanaanci, Izraeliani, Midjanci, Amaleani, Filistejci, Hasmonejci, Grci. Rimljani, Bizantinci, muslimani, kriari, Mameluci, Mongoli, Palestinci, Francuzi, Turci, Britanci, Australci. Nijemci. Arapi i Izraelci - svi su se oni tu borili i umirali. Jizreelska dolina je mjesto prvih putova: Tu je Tutmozis III vojevao prvu bitku koja je ikada zabiljeena na svijetu; tu je Gideon vodio prvi poznati noni pohod; tu su Mongoli izgubili svoju prvu bitku uope tijekom pobjednikoga pohoda kroz Aziju i Srednji Istok, To je takoer mjesto zavretaka: tu je aul izvojevao svoju zadnju ju naku bitku; tu je Joija doekao svoj usud; tu se oekuje da e se

R

zbiti Armagedon. Imena ratnih generala i voa koji su se borili u toj maloj dolini odjekuju kroz cijelu povijest. Med njima: Tutmozis III, Debora i Barak, Sisera, Gideon, Saul i Jonatan, iak, Jehu, Joram, Jezebel, Joija, Antioh, Ptolemej, Vespazijan, Saladin, Napoleon i Allenby, da spomenemo samo neke najpoznatije. Vrlo su poznata i imena onih koji su poginuli u bitci u Jizreelskoj dolini. Ona ukljuuju mnoge spomenute voe a i druge, ko to je Labayu, vladar ekema u Bron. dobu; kanaanski general Sisera; aul, prvi kralj Izraela; Jonatan, sin aula i nasljednik prijestolja; Joram, kralj Izraela; Jezebel, ena Ahaba i kraljica majka Izraela; Ahazja, kralj Judeje; Joua, kralj Judeje; mongolski general Kitbuqa, i mnogo drugih. Ratovi u Jizreelskoj dolini uvijek su bili spoj borbe na otvore nom i gerilske taktike, udri i pobjegni. Konji i bojna kola Kanaanaca i Izraeliana ustupila su mjesto tenkovima i zrakoplovima izraelskih obrambenih snaga, a maeve i lukove zamijenile su strojnice i rune granate, ali taktike su ostale sline. Stoga su dokazi o tome kako se povijest ponavlja mnogobrojni, kao to je general Allenby u dvade setom st. uspjeno oponaao taktike koje je koristio Tutmozis III kod Megida, prije vie tri tisue i etiristo godina. Tijekom povijesti, Megido i Jizreelska dolina bili su glavno boj no polje za bitke koje su odluile o tijeku civilizacije. Ne udi to je pisac Otkrivenja vjerovao kako e se Armagedon, pretposlje dnja bitka izmeu Dobra i Zla, takoer voditi u tom kraju. Podruje Jizreelske doline moemo usporedit sa sastajalitem dviju tektonskih ploa, gdje pritisak i napetost esto imaju za ishod kataklizmike dogaaje ogromnih razmjera to potresaju zemlju, a kojih se odjeci osjeaju nadaleko, kako u geografskom tako i u vremenskom smislu te rijei. to se dogaa s tim podrujem da ono pobuuje stalno sta nje ratovanja? Jedino e ustrajno prouavanje vojne povijesti toga podruja pruiti odgovore na to pitanje. Kada govorimo o bitkama to su se vodile u granicama Jizreelske doline tijekom prolih etiri tisue godina, mogli bismo svakako parafrazirati besmrtne rijei sir Winstona Churchilla: "Nikada se na polju ljudskoga sukoba nije tolko mnogo njih borilo, tako esto, oko tako maloga prostora."

Trideset i pet bitaka koje su se vodile i koje e se jo voditi u Jizreelskoj doliniGodina 2350. pr. Kr. 1479. pr. Kr. 1430. pr. Kr. 1360-1350. pr. Kr. 1125. pr. Kr. 1090. pr. Kr. 1016. pr. Kr. 925. pr. Kr. 841. pr. Kr. 609. pr. Kr. 218. pr. Kr. 55. pr. Kr. 67. po Kr. 940. po. Kr. 946. po Kr. 975. po Kr. 1113. po Kr. 1182. po Kr. 1182. po Kr. 1183. po Kr. 1187. po Kr. 1217. po Kr. 1247. po Kr. 1260. po Kr. 1263. po Kr. 1264 po Kr. 1735. po Kr. 1771-1773. po Kr. 1799. po Kr. 1918. po Kr. 1948. po Kr. 1948. po Kr. 1967. po Kr. 1973. po Kr.?

Tabela 1

Protivnici Pepi I protiv pobunjenika kod "Gazeline glave" Tutmozis III protiv Kanaanaca Amenhotep II protiv naselja u dolini Biridija protiv Labayua Debora i Barak protiv Sisere Gideon orotiv Midjanaca/Amaleana aul i Jonatan protiv Filistejaca eonk I (iak) protiv Megida Jehu protiv Jorama i Ahazje Neko II protiv Joije Antioh III protiv Ptolemeja IV Gabinije protiv Aleksandra Vespazijan protiv idovskih pobunjenika Ikididi protiv Abasida (bez pobjednika) Ikididi protiv Hamdanida Bizantinci protiv Fatimida Maudud protiv kriara Saladin protiv. Daburiyana Saladin protiv kriara Saladin protiv kriara (bez pobjednika) Saladin protiv kriara Kriari protiv muslimana Ajubidi protiv kriara Mameluci protiv Mongola Mameluci protiv hospitalaca hospitalci / templari protiv Mamluka Zahir al-'Umar protiv Nablus-Saqrovog saveza Zahir al-'Umar protiv Lejjuna Napoleon protiv Otomana Allenby protiv Otomana Izraelci protiv Arapa Izraelci protiv Arapa Izraelci protiv Arapa Izraelci protiv Sirijaca Dobro protiv Zla

Mjesto Jizreelska dolina Megido Jizreelska dolina Megido Tanak / brdo Tabor Breuljak Moreh / Endor brdo Gilboa Megido Jizreel Megido brdo Tabor brdo Tabor brdo Tabor Lejjun Lejjun/Aksal brdo Tabor brdo Tabor Daburiya Forbeiet 'Ayn Jalut brdo Tabor, Daburiya, Zarin i al-Fula brdo Tabor brdo Tabor Ain Jalut brdo Tabor Lejjun Al-Rawdah Lejjun brdo Tabor Megido Mishmar Haemek Zarin, Megido i Lejjun Ramat David, zrana luka Ramat David, zrana luka Armagedon

Karta 1. Sirija-Palestina u Bronanom i Starijem eljeznom dobu (drugo i poetak prvog tisuljea pr. Kr.)

Karta 2. Detaljna karta Jizreelske doline. (Pretiskano uz ljubazno doputenje Andromede Oxford Limited, www.andromeda.co.uk copyright Andromeda

1 . P O G LAVLJE

Povijest se ponavlja... Zauzee Megida znai zauzee tisuu gradova! Zauzmite ga vrsto, vrsto! Tutmozis III okupljajui svoje postrojbe u bitci kod Megida 1478. pr. Kr.

onji potiho njite, toptajui nervozno, dok se njihovi jahai penju po hladnom zraku prije zore. Pred njima je dnevna zapovijed: opasan pohod uz Wadi 'Aru i kroz uski klanac Musmus. nakon ega slijedi jurnjava preko Jizreelske doline i borba s neprijateljem koji nadzire drevni Megido, grad smjeten visoko na brijegu iznad glavne ceste od Egipta prema Eufratu. Godina je 1479. pr. Kr. a vojska koja se ustremljuje na kanaanski Megido je egipatska, predvoena faraonom Tutmozisom III ili je to godina 1918 po Kr.. pred kraj Prvoga svjetskoga rata? Jesu li postroj be u naletu ustvari saveznike snage pod zapovjednitvom generala Edmunda H.H.Allenbyja. pripremajui se da napadnu Megido pod nadzorom Osmanlija? Odgovor je, naravno, i jedne i druge. I Tutmozis III i Allenby ko ckali su se poslavi svoje ljude kroz uski klanac Musmus. Od tri prolaza koja vode u Jizreelsku dolinu blizu Megida, klanac Musmus je sredinji - najizravniji put no i najui i najopasniji. Oba su ovjeka dobila odlunu bitku, uhvativi neprijatelja nespremna i zauzevi teko mjesto Megido. Povijest se ponovila nakon tri tisue etiristo godina. Je li to bila puka sluajnost? Ili je Allenby, kao gorljivi prouavatelj vojne povije sti, znao za manevre Tutmozisa III iz daleke prolosti? Veina Allenbyjevih biografa ustrajava na tvrdnji da je Allenby to morao znati, jer je njegova taktika tako oito oponaala faraonovu.

K

Bitka koja se vodila kod Megida 20. rujna 1918. opravdala je pobjedniki naslov "Allenby od Armagedona" koji je general (po slije feldmaral vikont) Allenby dobio u danima koji su prethodili konanoj saveznikoj ofenzivi protiv turske vojske u Palestini. Allenby je znao da ime Armagedon potjee od hebrejskoga Har Megiddo i da doslovno znai "brdo Megido". Ono je oznaeno u Novome zavjetu kao mjesto gdje e se odrati pretposljednja bitka izmeu snaga do bra i zla."To su, uistinu, proroki duhovi koji proizvode znakove i koji od laze kraljevima cijeloga svijeta da ih skupe za rat velikoga Dana Boga, Svemoguega ... Okupie ih na mjesto koje se hebrejski zove Harmagedon. ... ( Otkrivenje )"

Megido se nalazi u Jizreelskoj dolini, takoer poznatoj kao ravnica Esdraelon (Esdraelon je grka modifikacija Jizreela). Mjesto se smje stilo skoro tono izmeu Haife i sredozemne obale na zapadu i Tiberiasa na Galilejskom moru na istoku. To je svakako najbogatije arheoloko nalazite u Izraelu i openito se smatra jednim od najva nijih arheolokih mjesta na cijelom Bliskom Istoku. Kao to sadanji istraivai toga mjesto opisuju, "Megido je bio kraljica gradova u Ka naanu/Izraelu, "pun masivnih utvrenih zidina, dojmljive arhitekture i vodenih instalacija, raskonih palaa i vanih hramova. Ne udi to je to bilo jedno od mjesta na kojima je James Michener temeljio svoju knjigu The Source (Izvor). Svojim povoljnim poloajem, Megido je nadzirao jednu od naj vanijih cesta u drevnom svijetu, Via Maris. To je bio meunarodni vojni i trgovaki put koji je prolazio izmeu Egipta na jugu i Sirije, Fenicije, Anatolije i Mezopotamije na sjeveru i istoku. Nalazei se po strance od toga glavnoga trgovakog puta u smjeru sjever-jug kako on prolazi kroz klanac Musmus (Wadi 'Ara) i vijuga kroz Jizreelsku dolinu, Megido je imao veliki strateki znaaj, jer tkogod je nadzirao taj grad i tamo drao svoju vojsku vladao je vitalnim meunarodnim putom. Stoga ne udi, da je podruje koje okruuje drevno mjesto Megi do u Jizreelskoj dolini, vidjelo vie borbi i prolijevanja krvi tijekom dugog vremenskoga razdoblja nego bilo koje drugo mjesto na zemlji - tijekom proteklih etiri tisue godina, barem su se trideset etiri

Slika 1. Jizreelska dolina (Zev Radovan, Jeruzalem)

Slika 2. Megido i Jizreelska dolina (Zev Radovan, Jeruzalem)

bitke vodile u toj maloj dolini. Pisac Otkrivenja u Novom zavjetu logiki je zakljuio da e se pretposljednja bitka izmeu dobra i zla takoer voditi kod Megida. Stoga je ta bitka dobila naziv Armagedon, to je postalo predmetom mnogih znanstvenih i pukih rasprava, oso bito zadnjih godina. Jizreelska dolina ima priblian oblik trokuta koji lei na svojoj strani, s vrhom koji dodiruje ravnicu Ake (Ako) na zapadu a svojom osnovicom gleda na rijeku Jordan na istoku. Njezin juni rub okruen tisuu metara visokim planinama brda Karmel i planinskim lancem Gilboa, protee se tridesetak kilometara od brda Karmel da bi skoro dosegao rijeku Jordan. Breuljci Nazareta i planine Donje Galileje ine sjeverni rub Jizreelske doline, uzdiui se ponovo skoro tri stotine metara iznad ravne donje doline. Ta sjeverna strana protee se skoro dvadeset pet kilometara od brda Karmel na zapadu do brda Tabora na istoku. Istona strana Jizreelske doline iroka je samo jedanaest kilometara od brda Tabora na sjeveru do brda Gilboa na jugu. Meu tim, istoni kraj nikako nije najui dio doline. Barem na jednom dijelu ona je iroka samo tri kilometra. Jizreelska dolina ispresijecana je nepresunom rijekom Kion i njezinim brojnim pritocima. Te vode i slabo prirodno isuivanje stvo rile su mulj u ravnom tlu te doline tijekom veega dijela godine, osim u najsunijim ljetnim mjesecima. Ustvari, barem od bizantskoga razdoblja do nedavno, a moda jo u rimskom razdoblju pa ak i u biblijskim vremenima, vei dio tla Jizreelske doline pretvarao se u prljavu movaru za kinih mjeseci, to je dovodilo do irenja malarije sve do 1920-ih godina. Boljim ureenjem rijeke Kion i isuivanjem movara u nedavnom vremenu, uvjeti su se dramatino promijenili na bolje, ali to nije bio sluaj tijekom veega dijela pisane povijesti u toj dolini. Ulazak u Jizreelsku dolinu sa sjevera i juga mogu je samo kroz nekoliko uskih planinskih prolaza. Veina njih je mala. Najpoznatiji meu njima uzdu junoga ruba ukljuuju, od najistonijega do naj zapadnijega, klanac koji vodi od Dothanske doline i pojavljuje se kod drevnoga mjesta Tanaka; Wadi 'Ara (klanac Musmus), koji izba cuje svoje putnike u ravnicu pokraj mjesta Megido; manji klanac Abu Shusheh, koji izlazi blizu suvremenoga mjesta Mishmar Haemek,

kao i klanac koji se pojavljuje pokraj drevnoga mjesta Jogneam. Klanci prema dolini koje putnici najee koriste dolazei sa sjevera preko breuljaka Donje Galileje ukljuuju onaj to ide iz Nazareta i jedan drugi smjeten tono istono od brda Tabora, vodei prema podruju Galilejskoga mora. U dolinu se moe ui i sa istoka, gdje je dolina podijeljena u tri dijela brdom Taborom na sjeyeru, brdom Gilboom na jugu i breuljkom Moreh izmeu. U dijelu stvorenom izmeu breuljka Moreh i brda Gilboa, Harodska dolina se nastavlja tamo gdje Jizreelska dolina prestaje, nastavljajui prema istoku dok ne dosegne Bet-ean (Beisan) i rijeku Jordan. Zapadni vrh doline takoer je jedan od ulaza, gdje se rijeka Kion spaja preko uskoga klanca s ravnicom Ake (Ako), otvarajui pristup iz Sredozemnoga mora i prema njemu pa dalje. Jizreelska dolina protee se skoro preko irine Izraela, povezuju i obalno podruje s Jordanskom dolinom i lei na stjecitu glavnih trgovakih i vojnih putova. Stoga su tijekom povijesti, putnici koji su putovali po Izraelu u svim smjerovima - bilo to trgovci, hodoasni ci ili napadai ratnici - bili prisiljeni gotovo u svakom sluaju prijei dolinu i susresti s njezinim stanovnicima. Stoga ne udi to je sko ro svaki osvaja od otprilike 2350. pr. Kr. do 2000. po Kr morao vodi ti bitku u Jizreelskoj dolini. Allenbyjeva bitka kod Armagedona bila je dio mnogo veega sa veznikog pohoda od 18. do 21. 09. Meutim, njegova pobjeda kod Megida 2 0 . 0 9 . , zajedno s njegovim kasnijim pobjedama kod Na zareta, Afule, Jenina i Beisana (drevni Bet-ean) toga istoga dana, predstavljali su glavnu savezniku pobjedu. Izgleda da je odluujui trenutak cijele ofenzive, bitka kod Megida, ubrzo imala za ishod "uni tenje neprijateljske vojske, osloboenje Palestine i Sirije i zauzee Damaska i Alepoa, " kao to je sam Allenby pisao 31. 10. 1918. Moda je to bila i prijelomna toka cijeloga rata na Srednjem Istoku. Britanski imperijalni ratni kabinet predloio je, ini se, izvorni vojni plan da se zauzme Palestina, koristei obavijesti koje je dobio od junoafrikoga generala Jana Smutsa, koji je posjetio Allenbyja u Egiptu i Palestini u 2.mj. 1918. Taj plan mnogo je dugovao Allenbyju, koji je elio da britanske postrojbe prve prijeu Jordansku dolinu i porue eljezniku prugu Hejaz blizu Amana, a onda da na-

preduju u Jizreelsku dolinu, zauzmu Haifu i Tiberias i nastave mar irati prema sredozemnoj obali do Beiruta. Ratni kabinet odobrio je plan vojne krajem proljea, dajui Allenbyju zeleno svjetlo. Do kraja ljeta on je bio spreman prijei u ofen zivu. Meutim, manje od mjesec dana prije no to je planirano da ofenziva pone, Allenby je znatno promijenio izvorni plan. On je potajno skupio snage blizu Jaffe, oko osamdeset kilometara jugoza padno od Megida i pripremao se za napad. Ofenziva je poela artiljerijskim bombardiranjem u 4,30 sati uju tro 19. rujna 1918. Oko petnaest minuta poslije, invazija je zapo ela. Napad na Megido predvodila je etvrta konjika divizija, koja se sastojala od Desete, Jedanaeste i Dvanaeste brigade, uz potporu artiljerije i oklopnih jedinica. Uz pratnju Australske brigade lake ko njice, etvrta konjika divizija napustila je svoj tabor u vonjacima narani oko Sarone i uputila se uz Wadi 'Aru prema klancu Musmus. Kada se spustila tama, vodea jedinica, Deseta brigada, umorna od cjelodnevnoga putovanja, promaila je ulaz u klanac i nastavila osam kilometara predaleko prema sjeveru, prije no to je otkrila pogreku. Zapovjednik divizije, general bojnik Barrow, koji se ve vozio kroz klanac sa svojim stoernim asnikom i prethodnicom brigade, Drugim kopljanicima, vraao se uzdu klanca oko ponoi - ali njegovih po strojbi nije bilo na vidiku. Nakon to se zbrka rijeila, Barrow je degra dirao zapovjednika Desete brigade, brigadnoga generala HowardVysea, na licu mjesta i dao je Dvanaestoj brigadi povlasticu da prva proe kroz klanac Musmus. Ona je prola bez incidenta, ko to je uinila i Jedanaesta brigada, a ubrzo nakon toga, i izgubljena Deseta brigada. Do poetka sljedeega jutra, 20. rujna, sve snage etvrte konjike divizije prodrle su kroz klanac Musmus i bile spremne ui na juni dio Jizreelske doline kod Megida. Meutim, saveznike postrojbe za pazile su u zoru kontingent turskih postrojbi - Trinaestu priuvnu pukovniju smjetenu u Nazaretu - koje su ih ekale ravno ispred. Prethodnoga jutra, cijeli je turski bataljun dobio naredbu da marira do klanca Musmus i brani ga od saveznikih postrojbi koje se pribli avaju, ali samo je mala prethodnica doprla do ravnice 20 rujna iako je Turcima trebalo gotovo osamnaest sati da prijeu kratak raz mak od dvadeset est kilometara od Nazareta.

Karta 4. Allenby kod Armagedona l a. etvrta konjika divizija marira uz Wadi 'Aru (klanac Musmus). l b. dok turska Trinaesta priuvna pukovnija napreduje iz Nazareta prema Megidu, 1 c. a Peta konjika divizija marira uz klanac Abu Shusheh. 2 a. Drugi kopljanici svladavaju turske postrojbe kod Megida, 2 b. dok Trinaesta brigada napreduje prema Nazaretu, 2 c a etrnaesta brigada marira prema el-Fulehu (Afuli) i poslije joj se pridruuje Petnaesta brigada. 3 a. etvrta konjika divizija nastavlja prema el-Fulehu (Afuli) i zatim prema Beisanu (Bet eanu). 3 b. Trea australska brigada lake konjice prolazi kroz klanac Musmus, dolazi do Lejjuna i onda nastavlja dalje da bi zauzela Jenin. Savezniki Drugi kopljanici, obino pridodani Desetoj brigadi ali sada prerazmjeteni uz Dvanaestu brigadu nakon zbrke iz prethodne veeri, bili su na elu mara tijekom cijele noi. Rano ujutro oni su

napali turske jedinice i lako ih svladali. Samo je jedan savezniki vojnik bio ranjen u okraju. Meutim, Turci nisu tako dobro proli. Kopljanici su ubili 46 turskih vojnika i zarobili 470. To se na kraju pokazalo kao jedina znaajnija borba u bitci kod Megida 1918. U meuvremenu, dodatne saveznike postrojbe napredovale su prema zapadnom dijelu Jizreelske doline, nekoliko kilometara sjever no i zapadno od Megida. Peta konjika divizija - koja se sastojala od Trinaeste, etrnaeste i Petnaeste brigade, te artiljerije i oklopnih jedinica - spremila se za pohod rano ujutro 19. 09. i uputila prema klancu Abu Shusheh, koji ide usporedno s klancom Musmus. Divizija se kratko zaustavila kod sela Liktera (moderne Hadere), gdje su osta vljene Petnaesta brigada i njezina artiljerija kako bi mogli prijei na poran teren po dnevnom svjetlu sljedeega dana. Ostatak divizije uao je u klanac Abu Shusheh u predveerje i doao do Jizreelske do line, blizu dananjega naselja Mishmar Haemek, nekoliko sati nakon ponoi 20. 09. Odatle su se i Trinaesta i etrnaesta brigada Pete konjike divizije okrenule prema istoku, a onda usmjerile prema odvojenim ciljevima. Trinaesta brigada otila je okuati sreu prema sjeveru u pravcu Nazareta, gdje je bio smjeten neprijateljski stoer. Doprla je do Nazareta rano ujutro na potpuno iznenaenje njemakoga zapovjednika, Limana von Sandersa, koji je navodno pobjegao u pidami, jedva izbjegavi uhienje. etrnaesta brigada marirala je prema jugu u pravcu el-Fuleha (moderne Afule) i uz malo napora zauzela grad. Tamo im se poslije istoga dana pridruila Petnaesta brigada. Nakon kratke ali odluujue bitke kod Megida, cijela etvrta ko njika divizija nastavila je uz drevne humke prema el-Fulehu (Afuli), dospjevi do grada oko osam sati ujutro pola sata nakon to je grad zauzela Peta konjika - i zatim nastavila prema Beisanu (Bet eanu), kojega su dosegnuli i zauzeli u kasno poslijepodne istoga dana, 20. rujna. Slijedei u stopu etvrtu diviziju kroz klanac Musmus, austral ska konjika divizija dola je do Lejjuna, arapskoga sela smjeteno ga pokraj Megida, do podne 20. rujna; Trea australska brigada lake konjice zauzela je Jenin toga poslijepodneva. Tako su, do veeri 20. 09., nepunih trideset i est sati nakon po etka vojne, Allenbyjeve postrojbe postigle svoj cilj. One su opkolile

cijelu Sedmu i Osmu tursku vojsku i osigurale nadzor Palestine. Sama etvrta konjika zaudo je pokrila oko 128 km za manje od jednoga i po dana, izgubivi pri tome samo dvadeset i est konja. Taka je pobjeda nadmaila najbolje Allenbyeve snove, jer je postala stvarnost bre nego se on mogao nadati. Ujutro pred napad pisao je svojoj eni, "Poinjem mislit da moemo posti vrlo veliki uspjeh"; samo 5 dana poslije pisao joj je, "Ja sam sam gotovo zaprepaten veliinom te pobjede." Strategija za pohod na Megido, kao to ju je na kraju odobrio Britanski imperijalni ratni kabinet, obino se pripisuje samo Allenbyju, iako je sam Allenby poslije esto govorio da je, ustvari, plan za odlunu bitku kod Megida predloio Louis Bols, tada njegov ef stoera a poslije glavni zapovjednik britanskih snaga u Palestini. Prema nekoliko njegovih biografa, Allenby je osjeao da je izvorni plan, koji je podnio general Smuts a odobrio Britanski imperijalni ratni kabinet u veljai 1918. bio suvie ogranien i neambiciozan. Kapetan Cyril Falls, koji je sastavio slubenu povijest Prvoga svjet skoga rata na temelju dokumenata u britanskim arhivima, poslije je napisao knjigu o Allenbyjevoj konanoj ofenzivi, zapisavi da je izvorni plan "bio dovoljno dobra shema, ali ne smiona," i da "on ne bi doveo do unitenja turskih vojski." Falls nastavlja:On /Allenby/ razmiljao je o njemu jo 3 tjedna prije nego to je. na povratku s jutarnjega jahanja, iznenadio svoje korpusne zapov jednike najdrastinijim ispravkom ... Bila je /to/ uloga konjice koja je najtemeljitije promijenjena. Znailo je to marirati na El Afulu. 40 km sjeveroistono od Tul Karma, a zatim ui u ravnicu Esdraelon kod Lajuna (Megida). Ostavljajui snage da zatvore tursko povlaenje prema sjeveru i sjeverozapadu, znailo je to sii u Jordan sku dolinu kod Beisana ... Bio je to sasvim drugi plan. smion, veli anstven. Ako netko zapita je li to bila shema glavnoga zapovjed nika, neka mu se odgovori s jo jednim pitanjem. Koji bi stoerni asnik predloio takav plan koji ukljuuje veliku mogunost da e konji pobjei iz svoga prijevoza i morati ivjeti na zemlji, za koju se oekivalo daje pustija nego to je ustvari bio sluaj?... On je doi sta imao malo veze s prvim planom, a jo manje s onim, pravim pjeadijskim, to gaje predloio general Smuts nakon posjeta Allenbyju i kojega je ustvari odobrio Ratni kabinet u proljee.

Kako je Allenby doao na tu zamisao? Njegovi biografi biljee injenicu da je on izuavao vojnu povijest i mnogo itao o drevnome Egiptu, Siriji-Palestini prije i tijekom svoje vojne iz 1918. Jedan biograf, pukovnik (poslije sir general) Archibald Percival Wavell, koji je napisao nekoliko knjiga o bitkama na Bliskom Istoku, ukljuujui i Allenbyjevu vojnu, primjeuje da je Allenby koristio knjige o drevnom Bliskom Istoku, prikaze kriara i Herodotove povijesti pa da je ak neto od toga materijala nosio na bojinicu. Wavell dalje kae: Sigurno nijedan zapovjednik nikada nije tako pomno prouavao povijest i topografiju ratita na kojemu je ratovao kao general Allenby. Dvije je knjige itao gotovo svakoga dana, Bibliju i George Adam Smithovu Historical Geography of the Holy Land. (Povijesna geo grafija Svete Zemlje). Otprilike, 3.400 godina prije Allenbyja, Tutmozis III takoer je vodio rat kod Megida, u vojni koja se jezgrovito opisuje u knjizi Georgea Adama Smitha. Najranija povijesna bitka kod Megida vodila se 1479. pr. Kr. izmeu egipatske vojske Tutmozisa III, koja je dola iz Sharona srednjim od tri klanca u Esdraelon, i snaga nekih sirijskih drava ujedinjenih protiv Egipta. Zemljopisni detalji egipatskih priprema za tu vojnu i napredovanje sjeverno od Gaze od velikoga su zanimanja zbog nji hove bliske podudarnosti sa svim kasnijim napredovanjima vojski od Sharona do bitke u Esdraelonu.. . Tutmozis III bio je moda najvei egipatski faraon, barem u smislu vojnih pobjeda. On je naslijedio svoga oca na egipatskom prijestolju 1490. pr. Kr. kada mu je bilo samo deset godina. S obzirom da je bio tako mlad, umjesto njega vladala je njegova maeha, Hateput, naj prije kao koregent, a zatim kao "faraon" sa svim nasljednim pravima. Tutmozisu III trebalo je mnogo godina da preuzme iskljuivo pravo na prijestolje od Hatepsut. Kada je jednom to doivio, nadoknadio je izgubljeno vrijeme. Godine njegova iskljuiva vladanja oznauje ogromna graevinska aktivnost i brojni vojni pohodi u Siriji-Pale stini u rasponu od samo dvadeset godina.

Prva vojna koja je dosegnula vrhunac zauzeem Megida, bila je najvanija i najpotpunije je zabiljeena. Pria o napadu Tutmozisa III na Megido 1479. pr. Kr. tako je dosad vrlo dobro poznata i prepri avala se mnogo puta u zadnjim godinama. Ta je bitka prva u povijesti svijeta za koju imamo tako detaljan prikaz. Meutim, tek kada je Champollion deifrirao egipatske hijeroglife 1823. moderni je svijet otkrio strategiju koja je bila ukljuena u tu bitku. Pohod na Megido Tutmozisa III, detaljno je zabiljeen u pretisku njegovih Anala koji su ispisani na zidovima hrama Amon u Karnaku u Egiptu. To je prepisano iz dnevnika to gaje vodio tijekom stvarno ga pohoda kraljev pisar, Tjaneni. Dnevnik, izvorno napisan na svitku pergamenta i pohranjen u hramu, ispisan je kao niz saetih, injeni nih natuknica, koje su poslije prenesene u knjievnu, slikovitu prozu i na kraju upisane na zidu hrama. Izgleda da je to bio model za veinu godinjih natuknica na tim zidovima, iako su one za kasnije pohode manje razumljive od onih ranijih. Obavijesti sadrane u tim Analima nadopunjene su trima dodatnima natpisima koji spominju razne vido ve pohoda na Megido, zabiljeenima na stelama pronaenima u Armantu, Gebel Barkaeu i Karnaku, u Egiptu. Tutmozis III konano je zadobio egipatsko prijestolje nakon ne stanka (a vjerojatno smrti) njegove maehe, Hatepsut. U to su vrijeme kanaanski vladari Sirije i Palestine bili vazali monoga egipatskoga carstva na jugozapadu i plaali su danak egipatskim gospodarima. Kralj Kadea, grada na rijeci Oront u Siriji, moda predviajui sla bost u Egiptu zbog faraonova nasljedstva, poveo je pobunu kanaanskih kraljeva protiv mladoga egipatskoga faraona. Pobunjenika kanaanska vojska skupila se u Jizreelskoj dolini, u gradu Megidu. Meu nji ma su bili brojni vladari i ljudi iz zemalja tako udaljenih kao to je Mezopotamija (moderni Irak i Iran), sjeverna Sirija i juna Anatolija (moderna Turska). Ne zna se tono koliko je velika bila ta pobunje nika vojska, iako se procjenjuje na oko 10 do 15 tisua ljudi, ukljuujui kako borna kola tako i pjeadiju. Kao odgovor, Tutmozis III sakupio je svoju vojsku kod Silea, tvr ave u istonoj Delti na granici Egipta, a onda je brzo marirao sve do Gaze, tako da je razdaljinu od 240 km preao samo za de set dana. Tutmozisov forsirani mar preao je ogromnu razdaljinu u

vrlo kratko vrijeme, osobito ako se uzme u obzir broj ljudi, konja i opreme. Procjenjuje se da je egipatska vojska brojila izmeu deset i dvadeset tisua ljudi. Vojska Tutmozisa III zatim je nastavila mari rati jo deset dana stigavi u Jehem (Yemma), grad na junim padinama planinskoga lanca Karmel, vjerojatno 6. svibnja 1479. pr. Kr. Razda ljina od Gaze do Jehema samo je oko 128 k m . , otprilike polo vica razdaljine od Silee do Gaze, a ipak je vojsci, izgleda, trebalo isto toliko vremena da prijee tu manju razdaljinu. To moe znaiti da je faraon posvetio neko vrijeme podvrgavanju pobunjenikih grado va kao to je Joppa (moderna Jaffa) i Gezer dok je marirao. Pretpostavlja se da se vojska Tutmozisa III odmarala nekoliko dana u Jehemu dok su se izvianja nastavila. Ratno Vijee sastalo se 11. 05. kako bi odluilo o najboljem putu za napredovanje prema Megidu. Anali biljee uvodni govor Tutmozisa III Godina 23, 1. mjesec tree sezone, dan 16 - sve do grada Jemena ... /Njegovo velianstvo/ naredilo je konferenciju ... govorei kako slijedi: "Ta /bijedna/ vojska Kadeshova dola je i ula u Megido. On je /tamo/ sada. Pozvao je k sebi prineve /svih/ stranih zemalja / koje su bile lojalne/ Egiptu, kao i (one) sve do Naharina i M/itannija/, one iz Hurua, one iz Kodea, njihove konje, njihove vojske /i njihove ljude/, jer kae on - tako smo obavijeteni - 'Ja u ekati /ovdje/ u Megidu /da se borim protiv njegova velianstva/.' Hoete li mi rei /to vam lei na srcu/?" Pretpostavlja se da su postojale tri mogunosti kako nastaviti od Jehema do Jizreelske doline: krivudavi sjeverni put koji se gubio u ravnici pokraj dananjega Mishmar Haemeka, nekoliko kilometara sjeverno i zapadno od Megida; krivudavi juni put kroz Dothansku dolinu koji se gubio u ravnici pokraj grada Tanaka, nekoliko kilometara juno i istono od Megida; i ravni sredinji put uz klanac 'Aruna ili Wadi 'Ara (sjeveroistoni i moderni Nahal Iron, takoer poznat kao klanac Musmus) koji je vodio u ravnicu pokraj samog grada Megida. Pitanje je bilo hoe li se uputiti sredinjim klancem koji je izravno vodio u Megido ili jednim od alternativnih klanaca prema sjeveru i prema jugu. Kao to smo vidjeli, sredinji klanac bio je najizravniji put, ali on je bio takoer i najui pa je tako bio pogodan za zasjedu Kanaanaca. Vijee je predlagalo Tutmozisu III da pou bilo sjevernim bilo junim putom; njihove rijei zapisane su na zidovima u Karnaku.

Kako to izgleda poi tim /putom) koji postaje (tako) uzak? /Govore da/je neprijatelj tamo, ekajui /izvana, dok oni/postaju (sve) brojniji. Nee li konj (morati) ii za /konjem, i vojskom/ i ljudi isto tako? Hoe li se naa prethodnica boriti dok /pozadina/ eka ovdje u 'Aruni, i ne moe se boriti? Dakle, tu su dvije (druge) ceste. Jedna od cesta - pa zite, ona je /istono od/ nas, tako da izlazi kod Tanaka. Druga - pazite, onaje na sjevernoj strani Djeftija, i mi emo izii sjeverno od Megida. Neka na pobjedniki gospodar poe onom koja /zadovoljava/ njego vo srce, (ali) ali nemojte nam narediti da idemo tekom cestom! Meutim, Tutmozis III nepokolebljivo je odbacio njihov savjet. Pretpostavljajui da e voe Kanaanaca razmiljati kao i njegovo ratno vijee i prema tome oekivati da egipatska vojska proe bilo kroz sjeverni bilo kroz juni klanac (ili kroz oba), on je odluio poi neo ekivanim putem i povesti svoju vojsku kroz opasan sredinji klanac (Musmus). Kao to natpis u Karnaku biljei, Tutmozis III odgovorio je svom vijeu: "Ja ... u poi po toj 'Aruna cesti!" Sljedei dan Egipani su posvetili pripremama. Vojska je 13. 05. marirala prema 'Aruni, gdje je provela no. Rano ujutro 14. 05., mar na Megido poeo je najozbiljnije. Sam faraon bio je na elu vojske, koja se, prema procjenama, protezala skoro dvadeset dva k m . Klanac Musmus tako je uzak (samo 10 metara u jed nom dijelu) da je egipatskoj vojsci trebalo vjerojatno barem 12 sati da doe do Jizreelske doline na drugom kraju. Ipak, izgleda da je prolaz proao bez borbi osim manjega okraja na ulazu u klanac. Utaborivi se pokraj potoka Qina gdje se klanac Musmus otvara u Jizreelsku dolinu iza Megida, Tutmozis III omoguio je svojim sna gama da zbiju redove i da se odmore tijekom noi. Kako se pokazalo, Tutmozis III imao je pravo. Pobunjenika kanaanska vojska nije oekivala da e Egipani doi kroz sredinji klanac pa je usredotoila svoje snage na sjevernom i junom klancu, a samo mala priuva uvala je klanac Musmus. U ranim satima 15. 05., Egipani su napali, iznenadivi pobunjenike i opkolivi ih. Toni detalji same bitke poneto su nejasni, ali izgleda da je Tutmo zis III najprije preao potok Qinu i rairio svoje ljude prema istoku i zapadu. On je onda poslao jedno krilo svoje vojske, ukljuujui borna kola, da napadne uokolo sjeverozapadno od Megida, dok je drugo krilo poslao da napadne jugoistono od grada. Izgleda da se

Karta 5. Tutmozis III i Kanaanci 1. Kanaanske snage okupljaju se kod Megida. 2. Tutmozis III marira s egipatskom vojskom kroz Wadi 'Aru (klanac Musmus). 3. Egipatski napad iznenauju male kanaanske snage ostavljene da brane Megido. 4. Kanaanske snage rasporeene sjeverno i juno od Megida ure se pri druiti borbi, ali Egipani pobjeuju. 5. Preivjeli Kanaanci nalaze se unutar grada Megida pod opsadom prije nego to se konano predaju Tutmozisu III

sam Tutmozis III smjestio u sreditu s ostatkom svojih snaga, zapo vijedajui iz svojih zlatnih bornih kola. Kanaanske snage, vidjevi da su napadnute s obje strane i da im prijeti okruenje, probile su se i pobjegle u panici. Opis Tutmozisa III u Tebi saeto biljei napad i njegov ishod.

Onda se /njegovo/ velianstvo postavilo /na elo/ svoje /vojske/... /Ono nije srelo/ nijednoga jedinoga /neprijatelja. Njihovo/ juno krilo bilo je u Tanaku, /dok je njihovo/ sjeverno krilo bilo na junoj strani /Doline Qina/. ...Njegovo velianstvo krenulo je u bornim kolima od suhoga zlata, ukraenima njegovim borbenim znakovi ma... Juno krilo vojske njegova velianstva bilo je na brijegu juno od /potoka/ Qine, a sjeverno krilo bilo je sjeverozapadno od Megida, dok je njegovo velianstvo bilo u njihovom sreditu Onda su oni vidjeli kako njegovo velianstvo savladava /neprijatelje/ koji su pobjegli /prema/ Megidu s izrazima straha na licima. Oni su napu stili svoje konje i svoja kola od zlata i srebra ... Meutim, na alost samog Tutmozisa III njegova se vojska zau stavila da pljaka tabore kanaanske vojske, ukljuujui i ator kralja Kadea. To je stanovnicima Megida ostavilo dosta vreme na da zatvore gradska vrata, podignu vojnike u bijegu preko zidina uz pomo konopa nainjenih od isprepletene odjee, i uskrate Egipanima potpunu pobjedu toga dana. Egipani su odmah opsjeli grad, iskopavi oko njega irok jarak i izgradivi zid od balvana. Ali pre ma steli Jebel Barkal, prolo je punih 7 mjeseci prije nego to je grad pao, a za to vrijeme kralj Kadesha je pobjego. Plijen koji su Egipani zarobili uvelike im je nadoknadio dugo ekanje - kao to je Tutmozis III zabiljeio u Karnaku. /Popis plijena koji je vojska njegova velianstva odnijela iz grada/ Megida: 340 ivih zarobljenika i 83 radnika; 2.041 konj, 191 drijebe, 6 pastuha, i .. .magaraca; jedna borna kola izraena od zlata, sa zlatnim likom, koji je pripadao tom neprijatelju, /1/ lijepa borna kola izrae na od zlata koja su pripadala princu /Megida/. ... i 892 borna kola njegove jadne vojske - ukupno 924; 1 lijepi oklop od bronanih plo ica koji je pripadao tom neprijatelju, /1/ lijepi oklop od bronanih ploica koji je pripadao princu Megida, i/ 200 oklopa od /konatih/ ploica koji su pripadali njegovoj jadnoj vojsci; 502 luka, i 7 motki od drva meru, optoenih srebrom, iz atora toga neprijatelja. Nije potpuno jasno koji su grad kod Megida (tj. koji od 20 naselja smjetenih jedan povie drugoga na tom mjestu) opsjedali i konano osvojili Tutmozis III i njegove snage 1479. pr. Kr. Najvje rojatnije je osvojio grad Stratum IX, kako su ga nazvali arheolozi

Slika 3. Detaljan pogled na Wadi 'Ara / klanac Musmus (Erich Lessing, Be) iz Chicaga. Izgleda da je Stratum VIII izgraen u fazi ponovne gradnje neposredno nakon opsade. Nakon to su osvojili jo nekoliko gradova u Jizreelskoj dolini, kao to su Shimon/Shimron, Tanak, Geba-Shumen, Ophel, unem i Yoqneam, Tutmozis III i njegovi ljudi vratili su se u svoju domo vinu u Egipat sredinom listopada, zavrivi tako prvu od svojih sedamnaest vojni u Siriji-Palestini, koje su se vojevale skoro svake godine u sljedea 2 desetljea njegove vladavine. Pohod na Megido bio je, izgleda, najznaajniji, jer je odmah ponovo uspostavio egipatsku vlast na tom podruju i pokazao je Kanaancima da njihovi gospodari namjeravaju tamo i ostati. Ustvari, moda se egipatski guverner Kanaana namjerno smjestio u Megidu. Egipatska prisut nost na junom Levantu ostat e stabilna u sljedeih dvjesto godina. Meutim, ostalo je jo nekoliko tajni oko osvajanja Megida to ga je izvrio Tutmozis III. Kao to su znanstvenici ukazali, nikakva

Slika 4. Suvremeni pogled na Wadi 'Ara / klanac Musmus (Zev Radovan, Jeruzalem)

iskopavanja nisu otkrila ostatke poruenoga Megida. Jesu li stanov nici konano otvorili gradska vrata i predali se, izbjegavajui tako razaranje svoga grada? Takoer nema dokaza za postojanje gradskih zidina u Megidu u Kasnijem bronanom dobu. Kako je Tutmozis III mogao opsjedati neutvreni grad sedam mjeseci? Pojavljuju se 3 mogua rjeenja. 1. Moda su ranije, masivne utvrde iz Srednjega bronanoga doba izgraene oko Megida nastavljale funkcionirati u Kasnijem bron anom dobu, tako da nije bilo potrebe za novim sustavom zidina. 2. Moda je Megido bio neutvren. Ako je tome bilo tako, egipatska vojska ne bi morala poruiti zidine ali jo uvijek bi morala napasti grad i njegove branitelje. 3. Moda je opsada trajala samo jedan mjesec a ne sedam. Moda zapisi Tutmozisa III znae da su on i njegova vojska, u vremenu izmeu poetka opsade i kasnijega povratka vojske u Egipat, na predovali u Libanon, osvojili tri druga grada i marirali cijelim pu tom natrag u Egipat. To moe govoriti da je razdoblje od sedam

mjeseci pokrilo jednomjesenu opsadu Megida kao i sve druge aktivnosti, a ne samo opsadu samoga Megida. Daljnja istraivanja, ukljuujui i ona koja trenutno vre Sveui lite u Tel Avivu i Pennsylvania State University, moda e napokon razrijeiti te dvojbe i baciti novo svjetlo na vojnu Tutmozisa III pro tiv Megida 1479. pr. Kr. Slinosti izmeu Allenbyjeva i Tutmozisova III osvajanja Megi da, osobito njihove odlune odluke da udare kroz klanac Musmus, mnoge su navele na zakljuak da se povijest nije samo ponovila, ve daje svjesno sebe oponaala. Jo je poetkom 1920-ih godina egiptolog Harold Nelson to doveo u vezu, zapaajui da su i Allenby i Tutmozis III porazili "neprijatelja koji je napredovao iz sjevera pre ma Egiptu." Nelson je naglasio "uoljivu usporedbu" izmeu "stra tegije najranijih i najkasnijih pobjednikih zapovjednika vojni u sredinjoj Palestini." Te dvije bitke od tada su se povezivale u raz nim tekstovima. Ali je li Allenby doista znao za vojnu Tutmozisa III kada je ostva rivao svoj plan bitke? Pojedini autori postavljaju objavljivanje Nelsonove knjige o bitki kod Megida, koja je nekoliko desetljea vaila kao konaan opis te vojne, u godinu 1913., a to je datum koji se poja vljuje na koricama knjige. U tome sluaju ona bi bila dostupna Allenbyju 1918. godine. Meutim, sam Nelson navodi u predgovoru da se knjiga nije pojavila prije 1920., jer se on "zatekao iza turskih redova tijekom cijeloga rata." Stoga ona nije mogla biti dostupna Allenbyju, pa ak ni u obliku rukopisa, ak dugo vremena iza kraja rata. Allenby je, kao to znamo, redovito konzultirao Adam Smithovu Povijesnu geografiju Svete Zemlje. Ali postoje problemi u citiranju te knjige kao izvora Allenbyjeve strategije. Iako je Smithova knjiga bila izvorno objavljena 1894., njezina prva dva izdanja nisu sadra vala raspravu o vojnama Tutmozisa III. etvrto izdanje pojavilo se 1896, sadravajui vie biljeaka i novi predgovor ali jo uvijek nije spominjalo vojnu Tutmozisa III u Kanaanu. Sljedea izdanja obja vljivala su se skoro svake godine, ali nije dolo do bitnih promjena u tekstu vie od tri desetljea. Izdanje objavljeno 1919. - nakon Allen byjeve uspjene vojne kod Megida - spominje bitke koje su kod Me-

Slika 5. Megido (Zev Radovan, Jeruzalem)

gida vojevali Debora, Barak i Sisera; Gideon i Midjanci; aul i Filistejci; Jehu, Joram i Ahazja; te Joija i faraon Neko, kao i sukobe iz meu Saladina i kriara i izmeu Napoleona i Turaka. Ali nema upute na Tutmozisa III i njegovu bitku kod Megida. Smith je znaajno nadopunio svoj tekst 1931. za dvadeset peto izdanje. To izdanje ukljuuje po prvi put opis pohoda Tutmozisa III na Megido koji su biografi esto citirali kao izvor za Allenbyjev vojni plan. Ono to je zavelo biografe bilo je nekoliko reenica u uvo du dvadeset petoga izdanja. U ovom sam izdanju slijedio pojedine faze vojne iz 1917-18. gene rala Allenbyja ... Mnogo su mi pomogli velikoduni prilozi feldmarala vikonta Allenbyja i mnogih njegovih asnika u Palestini kako bi moja knjiga bila doista korisna u prikazu strategije i taktike njihove vojne. Koliko je god Allenby mogao profitirati itajui ranije inaice Povijesne geografije Svete Zemlje, on nije mogao itati Smithov opis vojne Tutmozisa III kod Megida-jer je on napisan tek 1931., punih trinaest godina nakon to je Allenby skovao svoj plan da napreduje kroz klanac Musmus.

Ali pria se tu ne zavrava. Prije Allenbyjeve vojne kod Megida iz 1918., britanski arheolog sir William Flinders Petrie objavio je svoju Povijest Egipta u nekoliko svezaka; prvo izdanje toga djela pojavilo se 1896., a kasnija promijenjena izdanja objavljena su 1898. i 1904. Drugi svezak toga ogromnoga djela sadravao je potpuni prijevod Anala Tutmozisa III, ukljuujui i zapis o njegovoj vojni kod Megida. Slino magnus opus, nazvano Ancient Record of Egypt (Drevni zapis o Egiptu), pojavilo se 1906. iz pera arheologa sa Sveuilita u Chicagu, Jamesa Henryja Breasteda (poslije direktora Orijentalnoga insti tuta na Sveuilitu i poticatelja ikakih iskopavanja kod Megida od 1925-39.). Drugo izdanje ukljuuje Breastedov vlastiti prijevod i nje gov komentar Anala Tutmozisa III u Karnaku, ukljuujui i biljeke o faraonovoj vojni protiv kanaanskoga saveza kod Megida. Prema tome prikazi egipatskoga zaposjedanja Kanaana bili su dostupni 1918. Ali je li ih Allenby itao prije vlastitoga osvajanja Palestine? Allenby, koji se nalazio u Kairu 1917., barem je morao znati za Petriea i Breasteda, koji su bili meu svjetski poznatim egiptolozima. Takoer je mogue da je Allenbyjeva mata dobila poti caj u opim prikazima bliskoistonih vojni, kao to je rana recenzija Povijesne geografije Svete Zemlje od Georgea Adama Smitha, koju je napisao Coutts Trotter 1894. za Geographical Journal - a to je asopis za koji znamo da ga je Allenby itao, jer Gardner izvjeuje: Sam je Allenby prouavao Palestinu marljivou studenta koji radi na doktoratu, kao i generala koji se pripremao osvojiti tu zemlju. Njegova ena u Londonu zatraila je lanke koji su se pojavili u Geographical Journalu. Iako Trotter ne spominje Tutmozisa III ni njegovu vojnu kod Megida u svojoj recenziji Smithove knjige, on pie: Pristup Pomorskoj ravnici, i preko lakih cesta u veliku ravnicu Esdraelon, predstavljao je utabanu stazu za egipatske vojske koje su ile sjeverno prema Tiru, Sidonu i Maloj Aziji, ili istono Jizreelskom dolinom do Jordana i Damaska; to je bio i put sirijskih, babilonskih i perzijskih napadaa. Poslije su preko Esdraelona doli grki naseljenici iz konfederacije Dekapolis, Rimljani, te, tisuu godina poslije, kriari.

Zar ne bi Allenby, kao pronicavi prouavatelj vojne povijesti, razmotrio oponaajue ratne taktike koje su se tako esto pokazale uspjenima tijekom tisua godina? Allenby je isto tako znao mnogo o vojnoj povijesti Jizreelske doline. H. L. Eason, oni kirurg koji je sreo Allenbyja u Egiptu 1917., sjea se da je i prije palestinske vojne, general bio "uvjeren da e se na nepromjenljivom Istoku povijest ponoviti, " i Eason se prisjea da je "na samom poetku /Allenby/ rekao da e se odluna bitka te vojne voditi u klancu Megida." Meutim, da je Allenby znao za voj nu Tutmozisa III kod Megida, zar on i njegovi biografi ne bi spome nuli tu injenicu? Jedan znanstvenik otiao je tako daleko da se pitao nije li "to bio pukovnik /Lawrence od Arabije /, sa svojim poznavanjem drevne povijesti, koji je prvi dao navjetaj to je potaknuo Allenbyev potez." Ali opet, iako je to zanimljiv navjetaj, sigurno bi Lawrence, ili jedan od Lawrenceovih biografa spomenuo tu injenicu. Takoer je vano napomenuti da Allenby nije tono slijedio stra tegiju Tutmozisa III Iako je faraon koristio samo sredinji klanac Musmus, Allenby je ustvari poslao postrojbe kroz dva mogua klanca. etvrta konjika divizija prola je kroz klanac Musmus do Megida, ali Allenbyjeva Peta konjika divizija ula je kroz manji klanac Abu Shusheh upravo prema sjeveru, na putu za Nazaret i Afulu. Nasreu po Allenbyja, Turci nisu pokrili klanac Abu ueh, pa je tako izbje gnuta smrtonosna zasjeda. Tijekom iskopavanja 1996. godine kod Megida, sadanji lord Allenby posjetio je nalazite i rekao da je njegov prastric znao za bitku Tutmozisa III kod Megida te da je prema tome promijenio pohod to gaje predloio Britanski ratni kabinet. On je to navodno rekao u pismima svojoj eni. Nijedan biograf koji je imao pristup Alelnbyjevoj arhivi nikada nije spomenuo takvu raspravu u Allenbyjevim pismima. Meutim, sretnim stjecajem okolnosti, postoji konaan odgovor, ali on se ne nalazi u Allenbyjevoj arhivi. Umjesto toga, on dolazi iz neoekivanoga izvora - biljeke datirane 10. 1919. u osobnom dnevniku arheologa Jamesa Breasteda sa Sveuilita u Chicagu. Biljeka u Breastedovom dnevniku iznosi razgovor koji se vodio izmeu njega i generala Allenbyja kada su oba bila u Kairu nakon rata. Allenbyjevi su pozvali Breasteda, izmeu

ostalih, na veeru. Za vrijeme veere Breasted je dulje razgovarao s Alelnbyjem. Razgovor je objavljen u Charles Breastedovom topisu njegovoga oca.Kada su Allenbyjevi stigli iz Engleske, pozvali su me na veeru u rezidenciji /u Kairu/. Bilo je vrlo ugodno, uope ne ukoeno ili formalno, usprkos brojnim vanim osobama koje su bile nazo ne, ... Nakon veere, Allenby me, na moje veliko iznenaenje, poveo do naslonjaa podalje od ostaloga drutva, i nakon to je sjeo poeo govoriti o mojoj primjedbi. ... Nastavio mi je govo riti tijekom ostatka veeri, bez prekida i ne upuujui nijednu rije ostalim gostima. ... Tek je prije nekoliko mjeseci Allenby zadao odluujui udarac vodeem orijentalnom carstvu /Turskoj/, koja je vladala Bliskim Istokom oko est stoljea. ... Miran, prirodan nain na koji je govorio o znaajnim dogaajima u ko jima je on igrao tako veliku ulogu, njegova nepatvorena i neupit na iskrenost, duboko su me se dojmile, tim vie to je jednostav nost njegova ponaanja u poetku posve prekrila veliinu toga ovjeka. ... Ne mogu se sada sjetiti to je u tome trenutku us mjerilo na razgovor prema bitci kod Megida, ali Allenby je oi to razgovarao o tome s velikim zadovoljstvom. /Allenby:/ "Kada su mi dali plemiki naslov eljeli su mu pridodati 'Armagedon', ali ja sam to odbio. Bilo bi to suvie senzacionalno i pruilo bi beskrajne mogunosti svim udacima u kranskome svijetu. Tako sam ja jednostavno uzeo Megido." J.H.B.: "Vjerojatno samo orijentalisti znaju da je to istovjetno s Armagedonom, a javnost nikada nee to otkriti." "Posve tono, " on /Allenby/je odgovorio, "i ako bi se takve stvari uope koristile, Megido bi imao svojih prednosti. ... Znate, ja sam proao ravno kroz klanac Megida, i na vrhu klanca poslao sam pjeadiju da napravi prolaz za konjicu. Oni su nali neko liko bojni Turaka koji su zaposjeli visove, ubili njih tridesetoricu ili etrdesetoricu, a ostale zarobili. Konjica je prola kroz prolaz i proslijedila dalje s naredbama da izbjegavaju borbe, te da jau preko ravnice Megido i zaposjednu svaku cestu koja vodi prema sjeveru, uzdu koje bi se neprijatelj mogao povlaiti. ... udno, zar ne, da smo doivjeli tono Tutmozisovo iskustvo i naili na

neprijateljsku predstrau te ih neutralizirali na vrhu klanca koji vodi prema Megidu!. Vidite, itao sam vau knjigu /Drevni zapis o Egiptu/ i /George/ Adam Smithovu Povijesnu geografiju Svete Zemlje i znao sam to se tamo opisivalo." J.H.B.: "Naalost, mi u Americi imamo vrlo malo onih koji pozna ju Bliski Istok ili koji shvaaju obvezu civiliziranoga svijeta da tamo odre red."

S obzirom da znamo kako je izdanje George Adam Smithove knji ge bilo dostupno Allenbyju 1918., i nije sadravalo raspravu o bitci Tutmozisa III. kod Megida, vjerojatno je Allenby saznao o detaljima Tutmozisove taktike kod Megida iz Breastedove knjige. Naravno, moda je Allenby itao i Petriejevu knjigu. Ako je to tako, onda se on pristojno suzdrao od komentara o tom izvoru za vrijeme razgovora s Bersteadom. Tako je to pitanje rijeeno jednom zauvijek. Mi znamo da popisu to ga navode njegovi biografi, treba pridodati jo jednu knjigu to ju je Allenby proitao a koja je svakako utjecala na njegovu izvede nu taktiku tijekom Velikoga rata. Prije mara na Megido 1918. Allenby je prouavao drugi svezak James Henry Breastedovih Drevnih zapisa o Egiptu. On je znao da se Tutmozis III kockao, kada je slijedio opa san put da uhvati neprijatelja nespremna. Allenby je svjesno slijedio strategiju Tutmozisa III i u nevjerojatnoj ponovnoj dramatizaciji po vijesnih okolnosti, iznenadio Turke. George Santayana jednom je, navodno, rekao da su oni koji se ne mogu prisjetiti svoje prolosti osueni je ponavljati, ali je takoer tono da su oni koji se doista sjeaju prolosti sposobni je ponoviti, ako to ele. U Allenbyjevom sluaju, njegovo prouavanje prolih bitaka kod Megida i u Jizreelskoj dolini dovelo je do "jednoga od najbrih odlunih pohoda i najpotpunijih odlunih bitaka u cijeloj povijesti."

2.

POGLAVLJE

Na rubu EgiptaRecite kralju, mojemu gospodaru i mojemu Suncu: Poruka od Biridije, vladara Megida, lojalnoga sluge kralja. Bacam se pred noge kralja, mojega gospodara i mojega Sunca, 7 puta i 7 puta. Ovime predajem ono to je kralj, moj gospodar, zahtijevao: 30 volova... I /doista/, /oni/ ... na zemlji su u miru, ali ja sam u ratu. Pismo iz Amarne EA 242 poslano faraonu Amenhotepu III otpr. 1360-13.50 pr. Kr.

a nije bilo autobiografije egipatskoga vojnoga asnika po imenu Weni, prva bitka koja se vjerojatno vodila u Jizreelskoj dolini izgubila bi se u povijesnoj magli. Weni je ivio za vrijeme este dinastije Staroga kraljevstva otprilike 2350. pr. Kr. i sluio pod prvima trima faraonima este dinastije - Tetijem, Pepijem I i Merenreom. On je vodio prvu od nekoliko bitaka u kojima su Egipani sudjelovali u Jizreelskoj dolini koju su Egipani sma trali svojim teritorijem ili na njegovom rubu. Meu tim bitkama spada i bitka koju je kod Megida vodio Tutmozis III otprilike 1479. pr, Kr. (o emu smo raspravljali u 1. poglavlju), pohod faraona Amenhotepa II otpr. 1430. pr. Kr. i egipatsko ukljuivanje u lokalnu svau izmeu dva kanaanska vazala, Labayua, vladara ekema i Biridije, vladara Megida, otpr. 1360. pr. Kr. Wenijeva autobiografija ispisana je na velikoj vapnenastoj ploi na njegovom grobu (ili moda pogrebnom spomeniku) u Abidosu. On se pojavio iz anonimnosti da bi vodio pet vojnih pohoda u vri jeme vladavine Pepija I u dvadeset etvrtom stoljeu pr. Kr. Zadnji od tih pohoda koji se vjerojatno zbio otpr. 2350. pr. Kr. predstavlja prvo poznato egipatsko osvajanje Palestine. Odgovarajui dio nat pisa glasi:

D

Ova vojska vratila se sigurno, Nakon to je raskomadala zemlju Stanovnika pijeska. Ova vojska vratila se sigurno, Nakon to je zdrobila zemlju Stanovnika pijeska. Ova vojska vratila se sigurno, Nakon to je poruila njezine ograde. Ova vojska vratila se sigurno, Nakon to je oborila njezina stabla smokava i njezine vinograde. Ova vojska vratila se sigurno, Nakon to je bacila plamene jezike u sve njezine zgrade. Ova vojska vratila se sigurno, Nakon to je pobila desetke tisua vojnika. Ova vojska vratila se sigurno /Nakon to je zarobila postrojbe/ u njoj, veliko mnotvo kao ive zarobljenike... Kada smo dobili obavijest da su i pobunjenici zbog odreenoga ra zloga bili meu tim strancima na Nosu gazeline glave, ja sam pre ao prijeko i iskrcao se u pozadini visova planinskoga lanca na sjeveru zemlje Stanovnika pijeska. Dok je polovica vojske bila (jo uvijek) na cesti, ja sam stigao, zaskoio ih i svaki je pobunjenik meu njima bio pogubljen.

Tko su tono bili ti "Stanovnici pijeska" to ih je Weni napao? Gdje se nalazila njihova zemlja? A to je i gdje bio Nos gazeline glave? Veina povjesniara slae se da je zemlja Stanovnika pije ska drevno egipatsko ime za zemlje istono od Egipta i da je "Nos gazeline glave" najvjerovatnije uputa na planinski lanac Karmel u Izraelu, kojega "nos" prodire tono u Sredozemno more. Meutim, ta temeljna pitanja predstavljaju samo vrh sante leda kada se radi o Wenijevoj problematinoj autobiografiji. S obzirom da tih nekoliko crta prua jedini dostupan dokaz za tu vojnu, detalji su oito nejasni i mogu se protumaiti na nekoliko naina. Oito, Weni i barem polovica njegovih ljudi otplovili su u kraj koji se pobunio, iskrcavajui se iza "Nosa gazeline glave", t j . , planine Karmel. On je onda marirao u unutarnjost, vjerojatno kroz ravnicu Ake i u Jizreelsku dolinu, napao pobunjenike i sve poubi jao. Njegov natpis samo kae: "Dok je polovica te vojske bila (jo

Karta 6. Pepi I i "Nos gazeline glave" 1. Pepi I napada Jizreelsku dolinu (vjerojatan put).

uvijek) na cesti, ja sam stigao, zaskoio ih i svaki je pobunjenik meu njima bio pogubljen." To se moe protumaiti na dva razliita naina. Weni je mogao kazati da su cijele snage poslane putem brodskoga prijevoza i da je bitka tako brzo dobivena da je 50 posto njegove vojske jo uvijek mariralo s obale kada su pobunjenici zarobljeni i pogubljeni. Alternativno, mogao je rei da je samo polovica njegove vojske dola morem, dok je druga polovica poslana kopnom iz Egipta, u kojemu su sluaju oni to su putovali morem stigli prije i porazili pobunjenike dok su u to podruje doli oni koji su putovali kopnom. Vrativi se u Egipat kao pobjednik, Weni je poslije unaprijeen i uzorno sluio kao guverner Gornjega Egipta pod Merenreom, na sljednikom Pepija I. Moda je njegova uspjena vojna ekspedicija na "Nos gazeline glave" bila prva zabiljeena bitka u Jizreelskoj do-

lini, ali to je bila tek poetna natuknica u dugom popisu bitaka koje e uslijediti. Grad Stratum XVI kod Megida, iz Starijega bronanoga doba, nestao je oko 2350. pr. Kr. Stratum XV koji ga je naslijedio doivio je radikalne promjene u arhitekturi to moe znaiti da su ga tada zau zeli drugi ljudi ili barem da je bio pod nadzorom novoga vladara. Stoga dolazimo u iskuenje da pripiemo razaranje grada Stratuma XVI i inovacije u gradu Stratumu XV kod Megida vojni Pepija I u Jizrelskoj dolini oko 2350. pr. Kr. i moguem kasnijem egipatskom nadzoru toga podruja, ali takva hipoteza ne moe se za sada doka zati i moe ostati samo kao navijetaj. Sljedei poznati egipatski pohod na Jizreelsku dolinu bio je onaj Tutmozisa III 1479. pr. Kr., o kojemu smo ve detaljno raspravljali u 1. poglavlju. Kao to sam tamo napisao, Tutmozis III sedamnaest je puta vojevao u Siriji-Palestini tijekom vladavine i doveo to podruje pod vrsti nadzor Egipta. Kanaan je ostao egipatski vazal tijekom slje deih dvjesto godina i barem su ga Egipani smatrali dijelom egipat skoga teritorija. Stoga su bitke koje su egipatski faraoni vodili u Ka naanu i Jizreelskoj dolini tijekom ostatka Kasnijega bronanoga doba (oko 1400-1200. pr. Kr.) Egipani smatrali ne toliko osvajanjem ne prijateljskoga teritorija koliko pohodima u vlastite rubne zemlje. Tako je stoljee nakon slavne bitke kod Megida Tutmozisa III fa raon Amenhotep izveo barem dva, a vjerojatnije tri, upada u SirijuPalestinu. Posljednji se dogodio oko 1430. pr. Kr., a cilj mu je bio Jizreelska dolina i susjedni predjeli. Ta je vojna izgledala poneto neobino, barem zbog toga to se vodila tijekom mjeseca studenoga, to je za Egipane bilo vrlo neuobiajeno za ratovanje jer je bio kraj godine. Poticaj za pohod bila je pobuna Kanaanaca koji su ivjeli na po druju Jizreelske doline kao i Donje Galileje. Pobuna je bila na lo kalnoj razini iako je iza nemira najvjerojatnije stajalo kraljevstvo Mitani u sjevernoj Siriji i Mezopotamiji. Iako je to bila prilino mala pobuna, ipak je bila dovoljno velika za egipatsku posadu u Megidu koja je sama nije mogla uguiti. Neprilike u Jizreelskoj dolini u vrijeme Amenhotepa II odraa vaju se u dva pisma ispisana na glinenim ploicama pronaenim u nalazitu Tanak, smjetenom otprilike osam kilometara jugoistono

od Megida u Jizreelskoj dolini. Ukupno je 13 takvih pisama pronaeno u tom nalazitu, to je bio dio arhiva princa od Tanaka, po imenu Talwishar (prije poznat kao "Rewassa" ili "Riashar"), iz pet naestoga stoljea pr. Kr. Pisma su napisana na akadijskom, koji je bio slubeni jezik toga vremena za diplomatsko dopisivanje u Egiptu i na Bliskom Istoku. U pismu 6, koje je izgleda bilo ranije, princ od Tanaka optuuje se za nelojalnost Egipanima, za neiskazivanje odanosti i za neisporuivanje vojnika lokalnoj egipatskoj posadi, te zbog toga to nije oso bno doao niti je poslao predstavnika kada je Amenhotep privremeno posjetio grad Gazu. U pismu 5 Amenhotep zahtijeva da princ od Tanaka poalje vojnike, namirnice i konje u Megido. Talwisharu, ovako (govori) Amenhotep: Neka Olujni bog uva tvoj ivot! Poalji svoju brau (kolege) s njihovim bornim kolima; i poalji svoju kvotu konja i danak kao i sve ashiru postrojbe koje su s tobom, poalji ih sutra u Megido. Postoje problemi u tumaenju tih pisama, naravno. To je uobia jeno u takvim sluajevima, jer nita nije jednostavno kao to izgleda u prouavanju drevnih tekstova. U spomenutom sluaju postavlja se prvo pitanje: tko je tono Amenhotep koji pie ta pisma? Je li autor ustvari faraon Amenhotep II, ili je to lokalni egipatski upravitelj istoga imena koji je bio postavljen u Kanaanu otprilike u isto vrije me - moda ovjek po imenu Amenhotep koji je poslije postao gu vernerom Nubije, tijekom vladavine Tutmozisa IV? Pa ak da ih je napisao faraon Amenhotep II, kao to veina znanstvenika vjeruje, jesu li ona bila napisana prije ili nakon to je on postao faraon? Izgleda najvjerojatnije, da slijedimo Occanovu logiku (naelo da je najjednostavnije rjeenje vjerojatno tono), kako je pisma doista napisao Amenhotep II i da su ona poslana nakon to je on naslijedio prijestolje Egipta i postao faraon. Iako se ime Amenhotep pojavljuje u pismima bez kraljevskoga naslova, ton u pismima je sasvim kra ljevski. Tonije, moe se pretpostaviti da su pisma napisana u vrijeme vojnoga pohoda Amenhotepa II u Jizreelsku dolinu oko 1430. pr. Kr. Nae obavijesti o toj vojni dolaze prvenstveno iz dva izvora, koji se djelomice poklapaju. Jedan je vrlo oteen - natpis pronaen juno od Osmoga stupa u Karnaku u Egiptu. Drugi, detaljniji i stoga vaniji,

Slika 6. Podruje Tanak (Zev Radovan. Jeruzalem)

je ispisana stela koja sadri Anale Amenhotepa II, koja je naena u Memfisu u Egiptu - gdje se ponovno koristila kao strop dvorane za pokope u grobu izgraenom za princa Dvadeset druge dinastije oko 875. pr. Kr. Anali izvjeuju da su Amenhotep II i njegove snage, izgleda, slijedile Via Maris iz Egipta u Siriju-Palestinu. One su marirale najprije do Afeka a odatle prema Jehemu, gdje su se zaustavili, upravo kao i Tutmozis III pola stoljea prije njega. Nekoliko manjih postrojbi otilo je prema malim gradovima u aronskoj dolini, juno od Jizreelske doline.Godina 9, 3. mjeseca prve sezone, dan 25. Njegovo velianstvo pro slijedilo je prema Retenuu u drugi pobjedniki pohod protiv gradu Afeku. ... Njegovo velianstvo vozilo se u bornim kolima ukrae nima ratnim grbom, protiv grada Yehema. Tada je njegovo velian stvo osvojilo naselja Mepesena, zajedno s naseljima Khettjena, dva grada zapadno od Sochoa. ... Njegovo velianstvo otilo je dalje u svojim bornim kolima u zoru, protiv grada Iterena, kao i Migdolyena. ... Ono je odvelo njihove prineve: 34; merui: 57; ivih Azijata: 231; radnika: 372; konja: 54; kola: 54; Pored svih oruja, sva-

koga sposobnoga mukarca Retenua, njihovu djecu, njihove ene, i svu njihovu imovinu. Nakon to je njegovo velianstvo vidjelo vrlo obilan plijen, oni su pretvoreni u ive zarobljenike, a oko njih su iskopana dva jarka. Poujte, oni su bili ispunjeni vatrom, a njegovo velianstvo uvalo ih je do svitanja dana, dok je njegova bojna sjekira bila u njegovoj desnoj ruci, sam, bez ijednog s njim, dok je vojska bila daleko od njega, daleko od faraonovoga krika.

Meutim, glavni napad u tom pohodu izveden je protiv grada Ana haratha nekoliko dana poslije. Smjetaj Anaharatha je upitan, ali grad se smatra onim istim to je spomenut u Joija 19:19 (Anaharat od Isakara). Vjerojatno ga moemo poistovjetiti ili s Tell el-Mukharkhashom u Jizreelskoj dolini, nekih osam kilometara jugoistono od brda Tabora, ili s Tell al-Ajjulom u Donjoj Galileji, tono sjeverno od Jizreelske doline, u podruju koje vodi od brda Tabora prema rijeci Jordan. U svakom sluaju, oito je da su Amenhotep i njego ve snage marirale kroz Wadi 'Aru, opet upravo kao i Tutmozis III prije njega, na putu u Jizreelsku dolinu i mogue neto iza nje.Tada je nakon svitanja drugoga dana, njegovo velianstvo otilo u bornim kolima, ukraenima opremom Montua. Na dan Proslave kra ljevskoga krunjenja njegova velianstva: Anaharath je bio opljakan. Popis plijena njegova velianstva samo unutar toga dana: ivi maryanu: 17; djece prineva: 6; ivih Azijata: 68; radnika: 123; zapre ga: 7; bornih kola iz srebra i zlata: 7; pored svih njihovih oruja; bikova: 444; krava: 370; i svih (vrsta) ivotinja, bezgranino. Onda je vojska donijela vrlo obilan plijen, bezgranini.

Anaharath je bio osvojen samo 6 dana nakon to su snage Amenhotepa II bile u Afeku. Stoga je vrlo vjerojatno da mjesni Kanaanci nisu pruili mnogo otpora dok je egipatska vojska marirala kroz aron i Jizreelsku dolinu na svom putu prema Anaharathu, jer je prolo tako malo vremena. Izgleda da se ni stanovnici Anaharatha nisu mnogo borili, ali u tome ne moemo biti sigurni, jer Anali ne pruaju nikakve detalje o bitci osim to kau da su Egipani pobije dili i daje Anaharath opljakan. Bitka kod Anaharatha vojevala se na najsjevernijoj toki pohoda Amenhotepa II, jer Anali kau da se vojska tada okrenula i odmarirala natrag u blizinu Megida. Tu se vojska utaborila, ali nije bilo

Karta 7. Amenhotep II i Jizreelska dolina 1. Egipatske snage mariraju na Anaharath. 2. Egipatske snage mariraju prema Megidu. 3. Princ Qaqa je doveden u Megido. 4. Amenhotep i njegovi ljudi vraaju se u Egipat.

potrebe za borbom. Izgleda da je egipatska posada koja je bila smje tena u Megidu od dana Tutmozisa III, imala do toga vremena stanje pod nadzorom. Umjesto toga, izvjesni princ Qaqa, vladar grada po imenu GebaShumen, zajedno sa enom, djecom i slugama, doveden je u Megido. Tu ga je faraon opomenuo i uklonio s poloaja. "Njegovo velianstvo dolo je u blizinu Megida. Princ od Geba-Shumena, ije je ime bilo Qaqa, doveden je, s njegovom enom, njegovom djecom, kao i sa svim njegovim slugama. Drugi je princ postavljen na njegovo mjesto." Geba-Shumen vjerojatno se nalazio na mjestu dananjega Tell 'Amra,

nekih est i po kilometara sjeverozapadno od Megida, na cesti koja je vodila iz Jizreelske doline prema Aki (Ako) i sredozemnoj obali. Smatra se istovjetnim s gradom koji je tijekom rimskoga razdoblja bio poznat kao "Gaba od konjice." Nije posve jasno zbog ega je princ Qaqa uklonjen s poloaja, ali vjerojatno se to dogodilo jer nije bio lojalan ili je neto slino skrivio. Zanimljivo je zabiljeiti kako se u pismima pronaenima u Tanaku, to se spominju prije u ovome poglavlju, kae kako je Amenhotep II opomenuo princa od Tanaka, vjerojatno iz istih razloga iz kojih je zamijenjen Qaqa, vladar GebaShumena. Iz Megida Amenhotep II i njegova vojska vratili su se natrag u Egipat bez incidenta. Oni su vjerojatno ponovo proli kroz Wadi 'Aru natrag u Afek a odatle u Memphis, a nisu proslijedili zapadno prema jugu kroz Jizreelsku dolinu do obale i onda prema jugu kao to su neki znanstvenici ustvrdili. Da su marirali zapadno prema obali, oni bi proli kroz Geba-Shumen, i ne bi bilo potrebe da prije pozovu princa Qaqu u Megido. Iz pouzdanih izvora oito je da su Egipani nadzirali Jizreelsku dolinu tijekom vladavine Amenhotepa II, a izgleda da je Megido bio sredite egipatske uprave u tome podruju. Taj zakljuak potvruje i dokument datiran u dvadesetoj godini vladavine Amenhotepa II. Poznat kao Papyrus Hermitage 1116A i napisan oko desetljee nakon pohoda Amenhotepa II na Jizreelsku dolinu, to je popis izaslanika u Egipat koji su dolazili iz raznih gradova i mjesta u Siriji-Palestini, kojima su Egipani davali ito i pivo. Meu tim imenima nalaze se predstavnici kako iz Megida tako i iz Tanaka. Tako se, izgleda, egi patski nadzor nad Jizreelskom dolinom nastavio tijekom vladavine Amenhotepa II, djelomice i zbog bitke koju je on vodio u Anaharathu oko 1430. pr. Kr. Zbog egipatskoga nadzora Sirije-Palestine u vrijeme izmeu e trnaestoga do dvanaestoga stoljea pr. Kr., egipatski faraon sluio je kao nadgospodar brojnim vladarima raznih kanaanskih gradovanaselja koji su se meusobno svaali. Tako da se nasljednik Amen hotepa II, koji je vladao kao faraon Amenhotep III gotovo stoljee poslije, donekle zabrinuo kada je jedan od kanaanskih vladara, Labayu, vladar ekema, grada oko etrdesetak kilometara juno od Megida, blizu dananjega Nablusa, ukljuio u vrlo ozbiljan napad na carsku

zgradu sredinom etrnaestoga stoljea pr. Kr. Labayu i njegova dva sina eljeli su pridodati svojim posjedima bogate gradove i gradie Jizreelske doline, osobito Megido. Detalji Labayuovoa napada na carsku zgradu poznati su iz deset pisama poslanih faraonu Amenhotepu III i njegovu sinu i nasljedniku, Ekhnatonu (Akhenatenu), najvjerojatnije tijekom godina 1360-1350. pr. Kr. Njih je pronala jedna egipatska seljanka 1887. kao dio po hranjene korespondencije poznate pod zajednikim nazivom Pisma iz Amarne, u Ekhnatonovu kratkotrajnom glavnom gradu Akhetaten, smjetenom na pola puta izmeu modernoga Kaira i Luksora u Egiptu. Od deset takvih pisama (EA 234, 242-48, 250, 365) sedam ih je poslao Biridija, vladar opsjednutoga Megida (EA 242-47, 365). U arhivu Amarne nalaze se i tri pisma koje je Labayu poslao iz ekema, ali ona se tiu njegovih uvjeravanja o nevinosti u raznim drugim aktivnostima izvan njegovih osvajanja Jizreelske doline. Sva su ta pisma napisana na akadskom, diplomatskom linga franca* u Kasni jemu bronanome dobu na drevnom Bliskom Istoku. Tako se Megido u tim dokumentima spominje kao "Magidda". Mi jo uvijek nemamo odgovore na nijedno od tih pisama, pa nam je stoga sada poznata pria samo iz kuta gledita kanaanskih sudionika - ali mogue je da e se egipatski odgovori pronai tijekom iskopavanja koja sada vre Sveuilite u Tel Avivu i Pennsylvania State University na lokaciji Megida. Prema postojeim pismima, Biridija je napisao prvo pismo fa raonu Amenhotepu III kako bi mu dao do znanja da postoji problem, govorei u zakljuku: "/... I doista, /oni.../... na zemlji su u miru, ali ja sam u ratu" (pismo iz Amarne EA 242). Biridija je ubrzo napi sao i drugo pismo faraonu Amenhotepu III koje sadri vie detalja.Ja sam posluao naredbe kralja, mojega gospodara i mojega Sunca, i ja doista branim Megido, grad kralja, mojega gospodara, danju i nou. Po danu branim ga od polja iz kojih stiu borna kola, a po noi na zidinama kralja, mojega gospodara. A kako je ratovanje Apirua (Habirua) na zemlji ozbiljno, neka kralj, moj gospodar, uzme

* mjeavina romanskih jezika- talijanskog, francuskog, panjolskog i grkog - kao sredst vo sporazumijevanja na Bliskome Istoku

na znanje to se dogaa na njegovoj zemlji, (pismo iz Amarne EA 243)

Iako se jo ne spominju konkretna imena, Biridija izdvaja Habiru, skupinu izopenika od zakona i drugih ljudi na rubu drutva, koji su u isto vrijeme pravili neprilike ne samo u Jizreelskoj dolini ve i u drugim podrujima Sirije-Palestine i Bliskoga Istoka. U svom sljedeem pismu Biridija konano imenuje Labayua, vladara ekema, kao ovjeka koji mu pravi najvie problema.Neka kralj, moj gospodar, zna da Labayu vodi rat protiv mene od povratka strijelaca (u Egipat). Ne moemo vriti trganje (berbu) i ne moemo izai izvan gradskih vrata zbog Labayua. Kada je saznao da se strijelci nee vratiti, on je odmah odluio zauzeti Megido. Neka kralj spasi svoj grad da ga Labayu ne zauzme. Gledajte, gradom hara kuga. ... Zato ako bi kralj mogao dati posadu od 100 ljudi da brani njegov grad da ga Labayu ne zauzme. Labayu nema nikakav drugi cilj. On jednostavno hoe osvojiti Magiddu (pismo iz Amarne EA244)

Na temelju opisa dogaaja u tom pismu, moemo zakljuiti da je Labayu zgrabio priliku za napad kada je postrojba egipatskih stri jelaca pozvana natrag u Egipat iz Megida. Nije poznato je li faraon tada poslao zatraenu posadu od stotinu vojnika da pomogne Biridiji kako bi suzbio Labayuove napade, ali Biridija je uspio obraniti Megido tako da grad nije pao. Labayu je mogao imati pijune aktivne u oblinjim gradovima, kao to je Bet-ean (Beisan). ako je nedavno pronaeno pismo na tom mjestu ikakva naznaka. To pismo, poslano Labayuu, opisuje djelatnost Tagija, vladara Gath Carmela, iji su ljudi bili smjeteni u Bet-eanu. Obino se misli da je to slubeno dopisivanje izmeu ta dva vladara, ali mogao bi biti i potajan izvjetaj nekoga pijuna u slubi Laba yua, koji ga eli drati u tijeku. U odreenom trenutku, bilo prije pokuaja zauzea Megida ili nakon to je njegov pokuaj propao, i moda se koristei podacima to su ih sakupili obavjetajci, kao to je bio njegov ovjek u Bet-eanu, Labayu je napao i druge oblinje gradove i gradie u Jizreelskoj dolini. Jedno pismo iz Amarne (EA 250) biljei da je Labayu razorio unem (akadski Shunama) u Jizreelskoj dolini i takoer zauzeo Gath

Karta 8. Biridija i Labayu la. Labayu bezuspjeno napada Megido, ali zauzima Gat-rimon. lb. Priblino u isto vrijeme Labayu napada i razara unem (Shunem). 2. Labayu je uhien i odveden iz Megida u Aku (Ako), ali plaa otkup ninu i bjei. 3. Biridija marira u borbu protiv Labayua, ali je Labavu ubijen u bitci blizu Gine (vjerojatno moderni Jenin) prije nego Biridija stie. 4. Biridija alje radnike za kuluenje da obrauju opustoena polja u nema.

Carmel (akadski Gittirimmunima) blizu Tanaka. Vjerojatno je da se napad na Gat-rimon dogodio kada su Labayu i njegovi ljudi bili na putu da napadnu Megido, jer je njihov put iz ekema prolazio po kraj toga grada. Meutim, razaranje unema vjerojatno se dogodilo u odvojenom napadu, jer on lei u drugom smjeru unutar Jizreelske doline. Mogli bismo smatrati da se napad koji je razorio unem dogodio prije napada na Megido, tako da je Biridija dobio upozore-

nje i imao je vremena pripremiti obranu Megida. Ali mogao se isto tako dogoditi i poslije. Pisma iz Amarne ne daju nam, naalost, kro noloki slijed tih dogaaja. Nakon tih napada, faraon je naredio da Labayua dovedu u Egipat na ispitivanje. Odmah su ga uhitili i odveli iz Megida u Aku (Ako) kako bi ga prebacili u Egipat. Meutim, kada je bio u Aki, Labayu je podmitio vladara grada, ovjeka po imenu Surata i ponovo zado bio slobodu. Jadni Biridiju bio je tada prisiljen to objasniti faraonu.Surata je odveo Labayua iz Megida i rekao mi, "Poslat u ga kralju brodom." Surata ga je uzeo, ali ga je poslao iz Hinnatunua njegovoj kui, jer je Surata primio od njega otkupninu. ... Surata ga je pustio da ode, i Surata je pustio Ba'1-mehira da ode, (oboje) njihovim ku ama. I neka to kralj, moj gospodar zna. (pismo iz Amame EA 245)

U istom pismu, Biridija je prisiljen priznati da je Labayu poslije ubijen u bitci, moda u zasjedi, prije nego to je on, Biridija, doao na lice mjesta.tovie, rekao sam svojoj brai, "Ako bog kralj, na gospodar, kae da savladamo Labayua, onda ga moramo dovesti iva do kralja, na ega gospodara. "Meutim, kako je moja kobila bila izvan stroja, (jer su je ubili), ja sam stao iza njega i odjahao s Yashdatom. Ali prije moga dolaska oni su ga /Labayua/ oborili. ... (pismo iz Amame EA 245)

Labayuova smrt najvjerojatnije se dogodila blizu Gine (vjerojat no moderni Jenin), tono juno od Jizreelske doline. To konkretno mjesto podrazumijeva se u prijeteem pismu to se pripisuje nje govim sinovima: "Zaratite protiv ljudi iz Gine jer su ubili naega oca. A ako ne zaratite, onda emo mi biti vai neprijatelji" (pismo iz Amarne EA 250). U odreenom trenutku, vjerojatno nakon Labayuove smrti, Biridija je poslao radnike za kuluenje da obrauju polja koja su pri padala gradu unemu u Jizreelskoj dolini, koji je Labayu prije razo rio. U meuvremenu, nakon smrti Labayua, njegova dva sina, od kojih je jedan bio vladar Pellae preko puta rijeke Jordan, odluili su nastaviti s politikom ekspanzije koju je provodio njihov otac. Povezu-

jui se s plemenom Habiru kao to je Labayu prije uinio, ta dva sina poela su opet napadati Biridija iz Megida i druge mjesne kanaanske vladare. Ti egipatski vazali nisu gubili vrijeme i odmah su obavijestili faraona o novom slijedu dogaaja.Neka Kralj, moj gospodar zna da su dva sina pobunjenika protiv kralja, moga gospodara, dva Labayuova sina, postavili sebi za cilj osvajanje zemlje kralja, moga gospodara, pored gubitka to ga je prouzroio njihov otac. ... (pismo iz Amarne EA 250)

Nasreu, Jizreelska dolina uspjeno je odoljela ekspanzionistikim ciljevima Labayuovih sinova i drugih grabeljivih ljudi sa slinim e ljama, moda i zbog toga to je egipatski faraon konano poslao strojbe u Megido. Meutim, dolo je i do drugih manjih nemira u Jizreelskoj doli ni tijekom istoga razdoblja. Yashdata, vladar grada blizu Megida, izvijestio je faraona u pismu da su ljudi iz Tanaka (akadski Tahnak) preoteli njegove posjede i da je bio prisiljen potraiti utoite kod Biridije u Megidu. U drugim pismima iz Amarne postoje izvjetaji da su Sum-Ada, vladar Shimona (akadski Shamhuna; biblijski Shimron) na sjeverozapadnom dijelu Jizreelske doline, i Satatna, novi vladar oblinjega grada Ake, udruili snage i napali babilonsku karavanu koja je putovala kroz susjedno podruje Hannathana. Babilonski kralj Burna-Buria II bio je vrlo nezadovoljan kada su ga izvijestili o tom incidentu i on se poalio na to egipatskom faraonu. Svi ti dogaaji koji ukljuuju Biridiju i Labayua mogu se datirati otprilike izmeu 1360. i 1350. pr. Kr. Prema najnovijem raunanju, vladavina Amenhotepa III nad Egiptom trajala je otprilike od 1391. do 1353. pr. Kr. Jedno od Labayuovih pisama pronaeno u arhivu Amarne, koje prikazuje njegovu stranu prie u dogaajima to nisu povezani s njegovim smicalicama u Jizreelskoj dolini, ima kalen darsku zabiljeku koja govori da je ono vjerojatno bilo poslano Amenhotepu III u Egipat trideset druge godine. Pismo bi stoga moglo biti otprilike iz 1360. pr. Kr. i oznaavati da je Labayu ve poeo stva rati probleme tijekom posljednjega desetljea vladavine Amenhote pa III. Druga pisma u arhivu Amarne naznauju da su Labayu i nje govi sinovi poslije njega, nastavili stvarati neprilike tijekom nared nih sedam godina ili vie, poetkom vladavine Ekhnatona. Ne moe

se tono utvrditi koji je grad kod Megida Labayu nastojao osvojiti, ali to je vjerojatno grad Stratum VIII, kako su ga oznaili istraivai sa Sveuilita u Chicagu. Toni datumi za Stratuma VIII bili su de setljeima predmet rasprave. Neki su znanstvenici tvrdili da je taj grad doivio kraj jo 1380. pr. Kr. dok drugi tvrde da je trajao do 1250. pr. Kr. Nedavna hipoteza da je grad doivio svoj kraj oko 1320/1310. pr. Kr. dobro se uklapa s predloenim datumima Labayuova pokuaja osvajanja Megida, negdje izmeu 1360. i 1350. pr. Kr. Jedina druga mogunost je da je Labayu moda pokuao osvojiti grad Stratum VIIB, ako je taj grad nastao jo oko 1380. pr. Kr. kao to neki navode. Oba grada kod Megida, onaj Stratum VIII i onaj Stratum VIIB bila su vrlo razvijena i prema tome bili su zamamni ciljevi za Labayua. Ne udi to su Megido i Jizreelska dolina bili tako poeljni za osvajanje. Ve je u to vrijeme Megido uivao meunarodni glas i bio je poznat suvremenim vladarima. Skoro stoljee nakon to su napisana pisma iz Amarne, spominje se Megido (kao "Makkitta") u nepotpunom i pocijepanom pismu hetitskom vladaru Hatuiliju III oko 1250. pr. Kr. Kontekst i sadraj pisma nisu nam danas jasni, ali izgleda da je Megido sluio kao odmorite na cesti izmeu egipat skoga i hetitskoga kraljevskoga dvora, mjesto gdje su se glasnici zadravali na dugom putu izmeu Egipta i sredinje Anatolije (mo derne Turske). Egipat je nastavio svoju aktivnu ulogu u Siriji-Palestini i Jizreelskoj dolini tijekom dvanaestoga stoljea pr. Kr., toliko dugo koliko je postojao egipatski nadzor nad junom Palestinom. Egipatski faraon Seti I moda je marirao kroz Jizreelsku dolinu zbog suzbi janja pobune u Bet-eanu (Beisanu) oko 1291. pr. Kr. Tijekom vladavine faraona Ramzesa II koji je vladao u isto vrijeme kao i prije spomenuti hetitski kralj Hatuili III u trinaestom stoljeu pr. Kr., doznajemo za nemire u Wadi 'Ari u obliku putujuih razbojnika koji su vrebali na putnike to su putovali prema Jizreelskoj dolini i iz nje, kroz taj vaan klanac.Uska dolina je opasna jer se Beduini skrivaju ispod grmlja. Neki od njih imaju etiri do pet lakata od nosa do pete i divljega su lica. Njihova srca nisu milostiva i ne sluaju nikakvo laskanje. Ti si sam; nema nikakvoga pisara s tobom, nikakve vojske iza tebe. Ne moe nai nikakvoga izviaa s kojim bi mogao prijei put. Odluuje ii

naprijed iako ne pozna cestu. Pone se tresti, kosa ti se die na glavi i dua ti je u petama. Staza ti je ispunjena kamenjem i ljun kom, bez maloga odmorita, obrasla korovom, trnjem, grmovima kupine i "vujom apom". S jedne strane ti je provalija, a planina se uzdie na drugoj. Stalno se drnda, koija ti ide na jednu stranu, boji se potjerati snano konja. Ako je staza baci prema provaliji, oglavnik e ostati nepokriven i kolan e ti pasti. Ti skida jaram ka ko bi popravio oglavnik usred uske doline. Nisi sposoban to pove zati; ne zna kako oinuti biem. ... Pone kaskati. Nebo se otvo rilo. Ti onda misli da je neprijatelj iza tebe...

Istraivai sa sveuilita u Chicagu vjeruju da je Megido doivio svoj kraj u vatrenom razaranju tako tekom da su gomile ostataka na nekim mjestima dosizale jedan metar uvis. Ako se to doista do godilo, i ovisno o tome kada se datira (obino negdje izmeu 1250. i 1200. pr. Kr.) to bi moglo biti uslijed naleta na Megido putujuih razbojnika u vrijeme Ramzesa II., ili je, pak, to bio ishod inae ne zabiljeenoga napada samoga Ramzesa II. na Megido. To bi mogao biti i ishod razaranja to ga je izvrio faraon Merenptah, jer je, iako to nije potvreno, Merenptah moda marirao kroz Jizreelsku dolinu i osvojio grad Megido tijekom svoje poznate vojne na Kanaan oko 1207.pr.Kr. Ta je vojna zabiljeena na jednom zidu koji stoji oko mito na junu stranu hrama Karnak u Egiptu, ali je bolje poznata iz pobjednike pjesme koju je Merenptah napisao na onome to se da nas naziva "Izraelska stela."Poharan je Kanaan svakim zlom; Odnesen je Akelon; Ugrabljen Gezer; Yanoam kao da vie ne postoji; Izrael je opustoen, ali ne i njegovo sjeme.

Meutim, Izrael nije ostao opustoen dugo vremena jer su se Debora, Barak, Gideon i drugi izraelianski junaci i junakinje pojavili u dvanaestom i poetkom jedanaestoga stoljea pr. Kr. tijekom osva janja Kanaana, Svjetlo je onda opet zasjalo snano u smjeru Megida i Jizreelske doline.

3.

POGLAVLJE

Osvajanje KanaanaNe uti Jahve, ne budi nijem i nemoj mirovati, Boe! Uini njima ko Midjancima, ko Siseri i Jabinu na potoku Kionu: koji padoe blizu En-Dora i postae gnojivo njivi. Psalmi 83:2,10-11

vanaesto i jedanaesto stoljee pr. Kr. bilo je burno vrijeme u Siriji-Palestini jer su Izraeliani pokuali osvojiti zemlju Kanaan i uspostaviti vlastito kraljevstvo. Bitke koje su se vodile u Jizreelskoj dolini tijekom tih stoljea su mikrokozam vee borbe za cijeli Kanaan. Bitke Debore i Baraka protiv Kanaanaca, Gideona protiv Midjanaca i Amaleana, te aula i Jonatana protiv Filistejaca sastavni su dio ratova koje su Izraeliani vodili kako bi ustanovili najprije uporite a zatim kraljevstvo u "zemlji mlijeka i meda." Te su bitke takoer zanimljive mjeavine prvih i posljednjih dogaaja, ukljuujui i jednu od prvih vojni u povijesti koju je uspje no vodila ena, prvu zabiljeenu nonu bitku, te posljednju bitku mnogo voljenoga kralja aula. Najprije se susreemo s Deborom i njezinom bitkom protiv Sisere u Jizrelskoj dolini oko 1125. pr. Kr. Pjesma o Debori u Knjizi sudaca (5:1-31) smatra se jednim od najstarijih odlomaka u Bibliji. Ona u pjesnikom obliku govori o bitci Debore i Baraka protiv Sisere i njegovih saveznika u Jizreelskoj dolini. Vojska Izraeliana borila se protiv vojske Kanaanaca tijekom druge polovice dvanaestoga sto ljea pr. Kr. Prozni prikaz prie, neposredno prije pjesnike inaice u Knjizi sudaca (4:1-24) mnogo je detaljniji, ali je vjerojatno napi-

D

san neto kasnije od pjesme. Pria je jedna od najproblematinijih u Bibliji, ne samo zbog toga to je teko zemljopisno odredit konkret na mjesta spomenuta kako u pjesnikom tako i u proznom prikazu. To priinjava potekoe ne samo znanstvenicima da rekonstruiraju to pografiju i taktiku u bitci ve i obinim itateljima da razumiju to se stvarno dogodilo. Stanje je jo tee zbog raznovrsnih dostupnih engleskih prijevoda, od kojih nisu svi potpuno vjerni hebrejskom tekstu. Stvarni dogaaji tijekom sukoba nisu ba tako sloeni, barem ne na prvi pogled. Debora je proroica koja je stanovala u brdovitoj zemlji Efraim, juno od Jizreelske doline. Ona je pozvala Baraka, generala u izraelianskoj vojsci da porazi kanaanske snage kralja Jabina od Hazora. Jabinovu vojsku predvodio je njegov general Sisera u saveznitvu s drugima neimenovanima kanaanskim kraljevi ma. Bitka se vodila u Jizreelskoj dolini blizu rijeke Kion, na jednoj od dviju moguih lokacija - bilo kod "Tanaka, pokraj voda Megida" (Suci 5:19, citirano poslije u ovom poglavlju) ili u dnu doline negdje izmeu rijeke Kion i brda Tabora. Lako naoruana pjeadija Izraeliana snano je porazila kanaanske snage usprkos njihovom veem broju i njihovim devet stotina eljeznih bornih kola. To je moda bila druga faza Izraelianskoga osvajakog rata pro tiv Kanaanaca, koji je Joua poeo vjerojatno nekoliko desetljea prije. Postoji ipak mogunost da su se Jouine vojne dogodile nakon one koju su vodili Debora i Barak. Vjerojatno su neka mjesta u Ji zreelskoj dolini svjedoila o nekim poznatijim Jouinim osvajanji ma, iako se veina njegovih bitaka vodila dalje na sjeveru, kao to je bitka kod "meromskih voda" u Galileji (Joua 11:5), ili prema jugu, kao to su one kod Gibeona, Aia i moda Jerihona. Zbunjuje to to Biblija kae da je Joua porazio kraljeve Megida, Tanaka, Shimrona, Joknoama i druge u Jizreelskoj dolini (Joija 12:20-21) kao i to da Izraeliani nisu odbacili Kanaance iz Megida, Tanaka i drugih gradova u Jizreelskoj dolini (Suci 1:27-28). Doseg Jouinih pohoda u Jizreelskoj dolini i toan datum i ishod tih vojni jo uvijek su stvar mnogih rasprava. Nasuprot tome, vrijeme i ishod Deborine i Barakove vojne protiv Kanaanaca u Jizreelskoj dolini nisu sporni, iako neki unutarnji detalji nisu tako jasni kao to bi mogli biti.

Dok je pjesnika inaica Deborine i Barakove bitke protiv Sisere i Kanaanaca saeta (Suci 5:1-31), prozni prikaz istoga sukoba mno go je detaljniji, s imenima i mjestima u cijelom tekstu (Suci 4:1-24). Meutim, uope nismo sigurni moe li se tim detaljima vjerovati. Izgleda da je pjesnika inaica izvoran, stariji prikaz bitke, dok je prozni prikaz vjerojatno kasniji pokuaj da se pria proiri, to je u tekst nenamjerno unijelo neke pogreke. Pria to ju je napisao Josip, idovski general, koji je postao autor i apologet u vrijeme Vespazijana u prvom stoljeu po. Kr. od male je pomoi, jer ona vjerno slijedi prozni prikaz, iako s njegovim uobiajenim dodacima i pretjeriva njima. Meutim, usprkos razlikama izmeu pjesnike i prozne inaice o Deborinoj i Barakovoj bitci protiv Sisere, ta dva prikaza vie nadopu njuju jedan drugoga nego to proturjee jedan drugome. Iako nije oito je li bolje slijediti saeti sastavak ili proireni prozni prikaz, ako spojimo dva pristupa do odreene mjere, mogli bismo slijediti sljedei scenarij. Pria poinje s Jabinom, kraljem Hazora i njegovim generalom Siserom.Poslije smrti Ehudove, Izraelci su opet stali initi to Jahvi nije po volji, i Jahve ih predade u ruke Jabinu, kanaanskom kralju koji je vla dao u Hasoru. Vojskovoa vojsci njegovoj bijae Sisera, koji je ivio u Harosheth-ha-goiimu. Tad Izraelci zavapie Jahvi. Jer Jabin imae devet stotina eljeznih bojnih kola, i teko je tlaio Izraelce dvadeset godina. (Suci 4:1-3)

Gdje je tono bio Harosheth-ha-goiim, gdje je stanovao Sisera? Ne moemo rei sigurno, pa je prema tome mogao biti smjeten na raznim mjestima kako u Jizreelskoj dolini tako i u oblinjim podru jima. Jedno osobito omiljeno objanjenje postavlja Harosheth-ha-goi im na sjeverozapadni kraj ravnice Esdraelon, blizu brda Karmel, na ulaz u obalnu ravnicu Haife i Ake. Iako to moe biti tono, privlanije objanjenje, iz raznih razloga, je da Harosheth-ha-goiim nije konkre tno mjesto ve prije zemljopisni izraz koji oznauje predio Jizreelske doline oko Megida, ukljuujui Tanak. U svakom sluaju, proroica Debora, kao odgovor na povike Izraeliana za pomo protiv Jabina, pozvala je vojnoga zapovjednika

Karta 9. Debora, Barak i Sisera (mogunost br. 1, koja slijedi pjesniku inaicu u Sucima 5:1-31) 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. Debora poziva Baraka u Efraim. Debora i Barak idu u Kede. Izraeliani se okupljaju kod Kedea. Barak i Izraeliani mariraju na Sarid. Izraeliani idu prema jugu ususret kanaanskim snagama. Bitka se vodi pokraj Kionske rijeke blizu Tanaka; Izraeliani pobjeuju. Sisera bjei prema sjeveru nakon poraza svojih snaga, ali ga lael ubija.

Baraka u Efraim, juno od Jizreelske doline, i predloila plan da protiv Sisere i Kanaanaca.U to vrijeme Izraelu je sudila proroica Debora, ena Lapidotova. ivjela je pod Deborinom palmom izmeu Rame i Betela u Efrajimovoj gori, i k njoj su dolazili Izraelci da presuuje u njihovim spo rovima. Ona dozva Baraka, sina Abinoamova, iz Naftalijeva Kede-

a, i ree mu: "Evo to ti Jahve, Bog Izraelov, zapovijeda: 'Idi, kre ni na goru Tabor i uzmi sa sobom deset tisua ljudi izmeu Naftalijevih i Zebulunovih sinova. Ja u k tebi na Kionski potok privui Siseru, vojskovou Jabinove vojske, s njegovim bojnim kolima i svim ratnicima, te u ga predati u tvoje ruke.' " Barak joj odgovori: "Ako ti poe sa mnom, ii u; ako li ne poe sa mnom, ne idem." "Idem s tobom - ree mu ona - ali na putu kojim e poi slava nee tebi pripasti, jer e Jahve eni predati u ruke Siseru." Tada Debora ustane i poe s Barakom u Kede. Ona mo je Barak pozvao Zebuluna i Naftalija. Deset tisua ljudi poe za njim, a ila je s njim i Debora. (Suci: 4:4-10)

Nakon to se Barak sloio s Deborinim planom, pod uvjetom da ga ona prati, njih dvoje vraaju se natrag u Kede, Barakov rodni grad, koji je trebao poslui