81 MAJKE HRI[]ANKE: QUBICA LUKOVI] U pro{lom broju smo govorili o izuzetnim podvizima Kola srpskih sestara, jednog od na{ih najve}ih i najzna~ajnijih nacionalnih udru`ewa, a o svakoj od ovih heroina - koje je danas prekrio najve}i srpski greh zaborava i nebla- godarnosti - mogle bi se stvarati kwige i filmovi. Uvereni da su, zbog svojih neverovatnih, ~esto i nadqudskih, podviga, `rtve i qubavi, one sada udosto- jene sjaja Carstva nebeskog, prila`emo ovu vo{tanicu od re~i, kao vid borbe protiv zaborava na{ih velikana i heroja, zbog kojeg ovaj Bo`iji narod ve} dugo ide bespu}ima i strada. U dana{wu Nedequ o mitaru i fariseju, dobro je da preispitamo svoj hri{}anski `ivot i premerimo ga ovakvim primerima. Qubica Lukovi}, druga po redu predsednica Kola srpskih sestara, ro|ena je u Pan~evu 1858, u domu uglednog filologa, profesora i po~asnog ~lana Srpskog u~enog dru{tva, Jeftimija Avramovi}a, kao jedna od ~etvoro dece. Od oca je nasledila qubav prema jezicima i svest o va`nosti obra- zovawa za `ene, {to je tada bila retkost. Zavr{ila je Vi{u `ensku {kolu u Beogradu, tada najelitniju u Srbiji, i zaposlila se kao u~iteqica i prevodi- lac. Weni prevodi kwiga, ~lanaka i feqtona sa francuskog jezika doneli su duh francuske kwi`evnosti kod nas. Bila je jedna od najobrazovanijih `ena svoga vremena. @enama se obra}ala kroz ~asopise Doma}ica i Bosanska vila; devojkama je savetovala da se {koluju i same biraju svoju profesiju i mu`a, bu- dila ih na aktivniju, samosvesniju ulogu. Pisala je i uputstva za prosve}ivawe mladih nara{taja. Udala se 1877. za Stevana Lukovi}a, po~asnog generala Drinske divizijske oblasti, dobitnika Takovskog krsta i Ordena Svetog Save, koji joj je bio velika podr{ka u radu. Imali su skladan brak, ali bez dece, kao {to ~esto Bo`ija promisao odre|ene `ene li{i biolo{kog mate- rinstva, da bi ih uzvela u misiju duhovnog materinstva nad mnogima. Sa 17 godina, Qubica je pristupila Beogradskom `enskom dru{tvu, pod pokroviteqstvom kraqice Natalije. Ovo ugledno udru`ewe je pri- premalo za `ivot i rad devojke iz razli~itih dru{tvenih slojeva. Tokom Srpsko-turskih ratova, ~lanice ovog udru`ewa su osnovale bolnicu i radile kao bolni~arke, poma`u}i Vojnom sanitetu i Crvenom krstu. Izdavale su i ~asopis Doma}ica, u kojem je Qubica Lukovi} imala najvi{e udela. Od os- nivawa Kola srpskih sestara 1903, bila je jedan od najaktivnijih ~lanova, a SABORNIK BILTEN BEOGRADSKE SABORNE CRKVE SVETOG ARHANGELA MIHAILA NEDEQA, 05. FEBRUAR 2017, GODINA 18, BR. 21 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82 od 1905. godine, narednih 10 godina, i predsednica. Po- sle te{kog stradawa naroda u Staroj Srbiji i Make- doniji, prikupqala je pomo} za unesre}ene, kao dobro- voqna bolni~arka zbriwavala rawenike, organizovala brojne dobrotvorne aktivnosti, pomagala duhovne cen- tre i {kole, povezivala se sa srpskim dobrotvornim i kulturnim dru{tvima u BiH, Hrvatskoj i Dalmaciji. Bila je i potpredsednica Dru{tva Knegiwa Qubica, koje je pomagalo srpske manastire i crkve na terito- rijama pod Turcima, a tokom Balkanskih ratova, slalo ode}u i obu}u srpskoj vojsci. Sa potpredsednicom Kola Stanislavom Son- dermajer i Delfom Ivani}, Qubica je 1906. pokrenula ~asopis Vardar, koji je {tampao patriotske pesme (o wemu smo govorili u pro{lom broju), i sama aktivno pi{u}i za ovaj visokotira`ni i ugledni ~asopis. Godine 1906, Kolo je osnovalo kurs za bolni~arke, koji je zavr{ila i Qubica. Na wenu i inici- jativu Delfe Ivani}, osnovana je ^etvrta rezervna bolnica na Vra~aru, sa 140 kreveta, za 1500 bolesnika, jedna od najelitnijih u prestonici. U Prvom balkanskom ratu, Qubica neumorno i danono}no zbriwava i neguje rawe- nike. Organizuje ratne humanitarne aktivnosti Kola: {irom Srbije se `ene obu~avaju za bolni~arke, {aqu se lekovi i pomo} na rati{te, pokre}e se {ivara, u kojoj ~lanice Kola izra|uju rubqe za vojnike i za Crveni krst. Na molbu na~elnika Saniteta Srbije, oktobra 1912, da organizuju pomo} za vojnike, du` pruge Beograd-Ni{, Qubica jo{ iste no}i obave{tava odbore Kola o tome, te ujutru vojnici i rawenici, na stanicama, dobijaju toplu supu i napitke, hranu, ode}u i sanitetski materijal. Rukovodstvo vojnog saniteta je bilo zadivqeno brzinom reagovawa i izvanrednom organizacijom. Kada se Vlada 1914. povukla u Ni{, sa wom se povukla i kancela- rija Kola srpskih sestara, sa Qubicom Lukovi}, odakle je i daqe pru`ana pomo}. Qubica je vojsci pomagala na prvim borbenim linijama, ne brinu}i za svoj `ivot, ve} samo da pru`i puno}u svoje qubavi i pomo}i onima kojima je to bilo potrebno. Krajem januara 1915, krenula je iz Ni{a u Vaqevo, da bi isporu~ila pomo} dobijenu od prijateqa Kola i srpskog naroda iz Engleske. U to vreme su iz Vaqeva svakodnevno prevozili le{eve, za koje nije bilo mesta da ih sahrane. Qubica je, sa blagajnicom Katicom \or|evi}, tu prove- la 10 dana, ne odustaju}i od pomo}i rawenicima. Spasavaju}i tu|e `ivote, polo`ila je svoj `ivot: obolela je od pegavog tifusa i upokojila se 11/24. februara 1915. u Ni{u, gde je i sahrawena, po svojoj `eqi. Posthumno je od- likovana najvi{im odlikovawem za humanost - medaqom Florens Najtingejl, povodom 10-godi{wice wenog upokojewa, 22. februara 1925. Tom prilikom je prire|ena sve~ana pomen-akademija u dvorani Doma Kola srpskih sesta- ra, kojoj je prisustvovao i patrijarh srpski Dimitrije, izaslanica kraqice Marije Kara|or|evi}, predstavnici Crvenog krsta, ^etni~kog udru`ewa, Ratnih invalida, Narodne odbrane i brojnih dobrotvornih i kulturnih dru{tava. Pevalo je Prvo beogradsko peva~ko dru{tvo, koje je, tokom svoje istorije, odr`avalo `ive veze sa Kolom. Dirqiv govor o Qubici Lukovi} je