-
BIBLIOTEKAS AZVEZ D A
100
UREDNIK
MILOS STAMBOLIC
l'*$i$*, { Y } Fi ' '* trMIHAIL BAHTIN
l.\t.
RECENZUA: RADIVOJE MIKIC . cRTEz NA KORICAMA: DUSANRISTIC o
TEHNICKI UnSoNrx, ZARKO ROSULJ o KOREKTORT:MILKA KASAVICA,
SLAvotJUB TRUDIC o IZDAVACI N,LII.,BEOGRAD, TERAZIJE 22 a STAMPA:
BIGZ, BEOCRAD. BULEVARVOJVODE MISICA 17 O STAPMANO U 3.OOO
PRIMERAKA I989. GODINE. NOLIT r BEOGRAD
-
Naslov originalaMHXAHA MHXAUAOB}iI{ 6AXTI{FI
BOIIPOCbI AHTEPATVPbI T{ 9CTETI4KI4Moskva, 1975
PREVOD
ALEKSANDAR BADNJAREVIC
REDAKCIJA PRI]VODA
DORDIJE VUKOVICZLATA KOCIC
O ROMANU
I
rl;
-
REE U ROMANU
-
It
;
REE U ROMAN U
Osnovna ideja ovoga rada je premo5iavanjejaza izmedu
apstraktnog
"formalizmao i, opet ap-straktnog,
"ideologizman u izudavanjr,r umetnidkeredi. Forma i sadrZina
objedinjeni su u redi shva-ienoj kao dru5tvena pojava, dru5tvena u
svimsferama njenoga livota, u svim njenim momenti-ma - od zvudne
slike do apstraktnih smisaonihslojeva.
Ova ideja odredila je za na5 oslonac "stil i-stiku Zanra
-
t2 O ROMANTJ
ha. Stilistika se ne bavi Zivom redju nego njenimJ1itj"l-_":.,\
i -, preparato.m:. .ap s t{at 1it o* "l i r;i;;iil:Kom recJu foja
jg u sluZbi individualnos maistor-s_tr.a_ umetnika. Ali i ti visoki
tonovi ,iit",--iiairi_dualni 1li jednog pravca, otrgnuti od
glarrnih,-;;;;l:1=jrrjrl_"_1o9, .zivota redi, neizbeZno bivaju
po-vrsno
-
t apstraktlo razmatrani i ne mogu Uiti ilu-i'avani,u. organskom
jedinstvlr sa ,miJaonim ife-rama dela.
SAVREMENAGLAVA I
STILISTIKA I ROMAN
Do XX veka nije bilo jasnog pogleda na prob_lem stilistike
romana, ni trdtma"i i."ii Ui p;;irii;u;iz. p,riznav an j.a stils ke
osobenosti romine s k:ne (umei_nidko-prozne) redi.., fugo je roman
bio predmet samo apstraktno_
-tcleolo_Sl(o-g razmatranja i publicistidkoe- oceniiva_nja;
.594I9F..4 pitanja sti-listike iti ri pott'tnoz!)ery2_l-lr- sg
razEqQtrana usp_utno i nenadel-n o : ume tn ie k941o.44 e ::qg_
Siyela4a
_i!_ kao pqe! s_k
a[TrZemsmis-lu,-i-rit-i-u-s]r_netrritieHpri*"il,i";;;kr ka
;je;;;-;s;;-v@ Iropima); ili se led"o.tu"ntogranidavalo na. puke
vrbdnosne karakleristike ie_Zika - nizraZajnostn, rslikOvnost..,
))snaga(, rrju_snoia< i sl. - a- da- u te pojmove nije
unet'nitaklav
-
koliko-toliko odreden i prbmi5ljen" stilski smffi.fi Lrtr
..Sr?igp prosloea veki, kio irotiutezaafsirali-'"r;- no-rdeolos.kom
razmatranju, poiinje da raste in_
' teresovanje za konkret{ta pita.ni? umetnidkol mai_ )storstva u
prozi , za@gai,i novele. Ipak, Lr phefrX6i}rlrsrrKe stanie senimalo
njje. promenilo: p#nja se gotovo ir[5".iuousredsreclul"
.
r1 .probleme kompozicije (u "Siremsmislu). Ali, i dalje nena
nadelnog i lstovremeno
konkretnog pristupa (jed-an bez d?ugog ;ij;;"-guian)
osobenostima stilskog Zivota .6ei u rbmanu
-
il
I
lll l
til,ll
1 4 0 Rol \ IA\ tI Y
(pa i u noveli); i dalje dominiraju ona ista slu-dajna
ocenjivadka po's,rnatranja jezika u duhu tra-dicionalne stil
istike, koja uopite ne dotidu pravobiie umetnidke proze.
,aI Veoma ie rasprostranjeno ,i karakteristidno
gledi5te koje u romanesknoj redi vidi neku van-umetnidku
sredinu, liSenu posebne i svojevrsnestilske obrade. Ne nalazeii u
romanesknoj lediodekivana, disto pesnidka (u uZem srnislu)
obli-kovanja, osporavaju joj svaki umetnidki znaiaji ona, kao i u
Zivotno-praktidnom ili naudnomgovoru, predstavlja samo
umetnie*ki-neutralncrsredstvo op5tenjal.
Takvo gledi5te oslobada od nuln
-
16 o RoMANU
lativno samostalnih jedinstava (ponekad dak vi-Seiezidnih), u
vi5e jedinstvo celine: stil romana jeu slaganju stilova; jezik
romana je sistem ojBzikd"'Svaki izdvojeni element jezika romana
najtadnijeodreduie ono potdinjeno stilsko jedinstvo u
kojeneposredno ulazi: stilski individualizovani govorjuiaka,
svakodnevidki skaz pripovedada, pismo i sl.To najbliZe jedinstvo
od,recluje jezidki i stilskioblik odredenog elementa Qeksidki,
semantidki,
I sintaksidki). U isto vreme, taj element, zajedno\ sa svojim
najbliZim stilskim jedinstvom, pripadaI stilu celine, nosi u ,sebi
,akcenat celine, udestrrujelu gractenju i razotkrivanju
jedinstvenog smisla' celine. -- *-
I Roman' ie umetnidki organizovana dru5tvenaeovffid*Ernolikofr
aonekaii-Tisejeiidnost, i in-iiU@aafni-disormn-e'-a;tnutmsn
ja-'iasldenost je-ilinstvGn@ naEionali-og jezika na dru5tvene
dija-lekte, manire grupa, profesionalne Zargone, jezikeZanrova,
jezike generacija i uzrasta, jezike pravaca,jezike autoriteta,
jezike grupa i prolaznih moda,
. iezike dru5tveno-politidkih dana pa dak i dasova| (svaki dan
ima ivoju parolu, svbj rednik, svojeI akcente); ta unutra5nja
rasl*ojeno,st svakog jezika u
I svakom datom trenutku njegovog istorijskog posto-I iania nuZna
ie pretpostavka romanesknog Lanra:\ iruStvenom eovornom
raznoliko5iu i individual-J .rom disonaniom izraslom na nienoi
osnovi ro-i
-ma;;tf6iiiE sveTvoiE tdhe; -qeiv svpj prlkaziva-
\ ni-i-otffioni svet.[Govoi auto-I rc "eovqr*-d.nrgfi
prTp-brlgcfaea, umetnhti-Zailrq{i,i $nor jun-ka=: io su
samo-oshovna kompozi-; Eiona-ietinStva- pomodu
-k-oiih se govorna razno'
r li od njih dozvoljava\ ffih' elasova i rainolikost vezaI i
korelacija medu njima- (uvek u izvesnoj meri dii ialoeizovanitr).
Te posebne vele i korelacije izmedu)-ie["Ia i iezika. to*kretanie
teme po ieziCima i [o-I vbri-'rna heno- ra*i.lanle u struie I
kapl5e dr-riS-) t"FS-!@ia2nofikbiti,
"jeEa dijalogizacija -to -fc osnovna- odlika
fstilistiktrbman)
r [Jradicionalnoj stil istici]nisu poznata takva po-1 vezivanja
jezika--i-stilovi=-u vi,Se jedinstvo, ona\ nema pristup svojevrsnom
dru5tvenom dijalogu\ jEzika u romanu. Zato se stilistidka analiza
ne\ irsmerava na celinu romana
"ego r-a-a na jeilno
ili_ilrugo njegovo potdinjeno sti'isko jedinstvo. Is-traffi
-liiolaZi poied osnovne odlike iomanesknogLantra, zamenjuje predmet
istraZivanja i umestoromanesknog stila analizira, u su5tini, neSto
sa-svim drugo. On transponuje simfonijsku (orke-striranu) temu za
klavir.
Primeiuju se dva tipa zamene: u prvom slu-daju, umesto analize
stila romana, dale se opis_ie=zika ror44nppjsca- (ili, u najboljem
rfireu-jtr,-i=p-zikd< romana); u drugom se izdvaia iedan od
pot-dstglb-sfilsya i anal-i4ra kao stil ilffE=l*--
REE U RO]ITANU
U prvom sludaju stil se odvaja ocl Zanra i dela
17
i razmatra kao pojava samog jezika; jedinstvostila odredenog
dela pretvara se ili u iedinstvonekakvog individualnog jezika
("individualni di-ja!e\t"), ili u jedinstvo individualnog govora
(pa-role).-smatra ie da je upravo indiriidiralnost'go-vornika
dinilac koji obrazuje stil, koji jezid[u,li'ngvirstidku pojavu
pretvar; u stilsko' iehinstvo.
-
19l8 O ROMANU REE U ROMANU
Oba ta uslova stvarno su neophodna u veiinipesnidkih Lanrova,
a1i oni ni ovde nikako ne is-irpljuju i ne odreduju stil- dela.
NSjnrecizniji inaipoipuniii opis individualnog jezika i
govorap"iiriki, d;k i sa orijentacijom na slikovn-ost je-)iet i'tr
i govornih elemenata, joS- nije stilistidkaanaliza dela, ;er se ti
elementi odnose na sistemjezika rili sistem govora, to jest na
nekakva lingvi'itieku jedinstva, I ne tta sistem umetnidkog
.delakoie se potdiniava zakoniima lpotpuno drugadi'limod'onih u
lingvistidkom sistemu jezika- i govora'
Ali, ponariljamo, u veiini pesnidkih Zanrot'ajedinstvo^ sistema
jezika i jedinstvo (i jedinstve-nost) iezidke i sovrhe
individualnosti pesnika koja.e n"iott"dno
-ostvaruje u njemu, neophodne su
oretoostavke pesnidkoe stila' Roman ne samo dane iahteva te
uslove nego je dak, kao Sto smorekli, pretpostavka istinske
romaneskne proze -unutnai5nja slojevitost jezika,- njegova
dru5tvenagovorna
-raznolikost i individualna disonanca u
njemu.Zato ie zameniivanie stila romana individuali-
zovanim jezikom iomansijera (ukoliko ga je mo-zuino otkriti u
sisterrrtr
"jBzikd i ,govordo roma-ia) dvostruko nesigurno:
-
ono ie nagrditi -sa-mu
su(tinu stilistike roirana. Takva zarnerta neizbeZnodovodi do
toga da se iz romana izdvajaju samooni elementi koji se uklapaju u
okvire jedinstve-nog jezidkog sisiema i foji direktno i
ne.posrednoizriZivaju iutorovu individualnost u jeziku. Celina
romana r specifidni zadaci gradenja te- celineod sovorno
raznolikih, disonantnih, viSestilskih i,dest6, vi5ejezidkih
elemenata, ostaju izvan granicatakvog istraiivanja.
Takav je prvi tlp zamene predmeta sti{skeanalize .o-"a.ta. Ne
uduUliujemo se u raznolikevarijacije ovoga- tipa, odreclene
razliditim shvata-niem pbjmo't i kao Sto su )govorna celinan,
-"si-siem iezika
-
lri O ROMANU20 I {EC U ROA,IANU 2 lSvi ovi tipovi anabze ne
odgovaraju stilu ne
samo celine rbmana, vei ni elementa koji samiistidu kao osnovni
za roman, jer taj element, iz'clvojen iz korelacije sa- d-rugjnia,
menja. svoj stil-ski
-smisao i prestaje da bude ono 5to je stvarno
bio u romanu.Savremeno stanie pitania stil istike romana sa-
svim odisledno otkriva- da sve kategorije i metodetradicionllne
stilistike nisu sposobne da ovladajuumetnidkom osobeno5iu redi u
romanu i njenimspecif idnim Zivotom u niemu' "PesnidlSvesti
shvatanje da savremeni oblici morilne pr-opa-gande - roftran - nisu
oblici pesniikog itvaia-laStva, nego su disto retoridke
kompozi6i;e, odi-gledno, dim nastanu nailaze na tesko
sa:vladivuprepreku u vidu op5teg priznanja da u romanuipak postoji
izvestan esletitki ziadaios.
Spet je u potpunosti poricao eJtetidki zna(ajromana. Roman je
vanumetnidki retoridki Zanr,nsavremeni oblirk mclralne
prop,agandeo; umetnii-
I Takvo reSenje bilo jc rr;rroiito privlaino za lormalni nrctodu
poetici, jer obnova rctorjkc s n.icnim pravima izuzetno
uevriiuicformalistieke pozicijc. Formalisti ika rctorika je
ncophodna dopunaformalisti6ke poetike. Na(i fotmalisti bil i ' .su
veoma dosledni kad srrprogovorili o neophodnosti ponovnog rotienja
retorike uz petiku (otome videti: 6. 1\{. Siixcll6ayrr.
Arrrcparvpa*, rrs4-uo ,,I lpx6ori,,, 19?1,s. 147-146.*
* Izbor rasprava iz te knjige objavljen je na
srpskohn.atskoll:Boris Ejhenbaum, Knjii.atnosr, Nolit, Beograd
1972. Izbor - Alek-sandar Petrov, plcr.ocl - l ' larina Boji i.
(prim. prcr')
r Prvobitno u tekstu: ,,screLrrvccxue Sparucrrrlr,,, u
lronainontobliku u knjizi Brryrpertrr Soprra c,rosa, M. lgJT.
. Uttutrainji oblik rcii, s. 215.
-
22, 0 Rol\ilANll
ka red je samo pesnidka red (u
razja5njenomsmislu).""'--slit"o
gledi5te izneo je i. V' V'. Vinogradovu svojoj tcn;ia q
umetniikoi pr?1i' smes.taJucr"r"lf"irrb
umetnidke proze u ietop-k.u' PribliZava-i;i^;;'So;il u osnovnim
filozofskim definicija-ir;;'";;;i:;["e" i retoridkog, Vinogradov
ipak nijeirio fut o paridoksalno dosledan: 9! je -srnatraoif
i"-i'J-i" ri"ii"tieki, mesovit oblik (ohibridnail;J;"i;;t-i
a"p"st"o ie da- u nje.mu pored re-toridkih postoje i pesnidki
elementlo'
To sledi5te ko'ie romanesknu prozu kao
disto."toriiti^-t"oil"inri potpuno iskljuarje .iz oblastipesniStva,
gledi5te u naielu pogreSno' lma' lpaK'izvesnu neospornu dobru
stranu' Ono sadrZi na-8elno i obrailot'eno priznanje da ditava
savremenariiiirtiti, sa njenorn filozofsko-lingvistidkom osno-;;;-,
;; 'odgovara specifidnim osobenostima roma-;;rk";-o;;7". nulj", i
samo okretanje.retoriikimoblicima ima veliko hetrristidko znaeenJe'
\9Jott9-ka red, izudavana u svoj -svojoj Zivoj raznollkostl';; ;;r;
da ne pruzi dubokb-re-volucionarni uti-
".' i ""-fi"nvistit
-
0 I {OMANIJ RUC U ROMANU 25filolo5ko-ideolo5ke pravce i, najzad,
odredeno fi-lozofsko shvatanie redi, delimidno i pesnidke redikoia
se nalazi u-osnovi svih stilskih-pravaca.
-
U toj uslovljenosti osnovnih stilskih kategorijaodredenim
istorijskim sudbinama i zadacima ideo-loike redi krije se snaga tih
kategorija, ali isto-vremeno i njihova ogranidenost. Njih su
stvorilei oblikovale istorijski-aktualne snage verbalno-ideo-loSkog
nastajanja odredenih druStvenih grupa, onesu bile teorijski izraz
ovih delotvornih snaga kojesur stvorile jezidki Zivot.
Te snage stJ snage spaiunja i centralizuciiev er b alno-ideolo
iko g s'rt et a.
Kategorija iedinstvenog jezika ie teorijski iz-raz istorijskih
procesa jeziikog ujedinjenja i ceu-tralizacije, izraz
centripetalnih sila jezika. Jedin-stveni jezik nije dat nego ie, u
su5tini, uvek zadati u svakom trenutku jezidkog Livota
suprotstavljase stvarnoj govornoj raznolikosti. Ali, istovremeno,on
je stvaran kao snaga koja prevladava tu go-vornu raznolikost koja
je na odredeni nadin ogra-nidava, obezbeetuje izvestan maksimum
uzajamnograzumevanja i kristaliSe se u stvarnom, makar irelatirnorn
jedinstvu vlada.juieg govornog (svakodnevnog) i kniiZevnog jezika,
opravilnog jezikal.
Zajednidki jedinstveni jezik je sistem jezidkihnormi. Ali te
norme nisu apstraktna prinuda, vecsu stvaraladke snage jezidkog
Ziv
-
O ROMANU I{UC U ROMANU
iezika go\rorne raznolikosti i on sam je, sa svojeit.une,lakode
raslojen na jezike (jezikc Zanrova,Dravaca i dr.). I ta stvarna
raslojenost i govornaiaznolikost, nisu samo statika jezidkog
Zivota, negosu i njegova dinamika: raslojenost i govorna
razno'likost" Sire se i produbljuju sve dok ie iezik iivi dok se
razvija;-uporedo sa centripetalnim silamancprekidno delLr iu i
centr i f t rgalne si le jezika, upo-redo sa verbalno-ideolo5kom
centralizacijom i ujc-dinjenjem neprekidno deluju i procesi
decentrali-zacije i razjedinjenja.
Svaki konkretni iskaz govornog subjekta pred-stavlja dodatak
kako centripetalnim tako i ceutri-fusalnim silama. Procesi
centralizaciie i decentra-liiacije, ujedinjenja i razjedinj-enja,
seku se unjemu, on ne iamo Sto je -dovciljan svome- jezikukao
niesovo sovorno individualizirano otelotvore-nie vei"zadoioljava i
govornu raznolikost, njeniC akt ivni udesnik. I to akt ivno
sudelovanje sva-liog iskaza u Zivoj govornoj raznolikosti
odredujejezidki oblik i stil iskaza u niSta manjoj
.merinego njcgovo pripadanje normativno-centralizira-iuiem
sistemu jedinstvenog jezika.
Svaki iskaz pripada "jedinstvenom jeziku"(centripetalnim silama
i teZniama) i istovremeno
drrstvenoi i istorijskoj govornoj raznolikosti cent-rifugalnim,
raslojavajuiim silama).
To je jezik dana, epohe, dru5tvene grupc,ianra, piavCa itd. MoZe
se nadiniti konkretna ipodrobna analiza bilo kog iskaza, koja ie
ga
-ra-iotkriti kao protivuredno napeto jedinstvo dveteZnje
jezidkof Zivota koje se medusobno bore.
Autentidna sredina iskaza, u kojoj on Liv\i oblikuje se, jeste
dijalogizovana govorna razno'likost, bezimena i druitvena ka
-
l'-rit
I
i\28 O ROMANT]
REc u RoMANU 29
siiena ojezidka svest(, koja pirpada stvarnoj go-vornoj
raznolikosti i vi5ejezidnosti, ostajala jeizvan vidokruga. Ta ista
orijentacija na jedinstvouslovila je zanemarivanje svih verbalnih
Zanrova(retoridkih, umetnidko-proznih), koji su bili no-sioci
decentralizatorskih teZnji jezidkog ili su, nsvakom sludaju, bili
suviSe sultiriski prisutni u go-vornoj raznolikosti. Izralavanje te
govorno raz-nolike i viSejezidke svesti u specifidnim oblicima
ipojavama jezidkog Livota ostajalo je bez ikak-vog odredenog
uticaja na lingvistidku i stil istiikumlsao.
Zato taj specifidni oseiaj jezika i redi, koji jenaSao svoj
izraz u stilizacijama, u skazu, u pa-rodijama, u raznim oblicima
verbalnog maskira-nja, ',posrednog govora" i u sloZenijim
umetnidkimoblicima organizacija govorne raznolikosti, u
or-kestraciji svojih tema pomoiu jezika, u svinr. ka-rakteristidnim
i dubokim obrascima romaneskneproze - kod Grimelshauzena,
Servantesa, Rablea,Fildinga, Smoleta, Sterna i drugih - nije
mogaonaii od"gova'ra'juiu teorijsku svest i osvetljenje.
Problemi stilistike romana neizbeino dovodedo neophodnosti da se
dotakne niz nadelnih pitanjafilozofije redi, povezanih sa onim
stranama Zivo-ta redi, koje stil istidka i l ingvistidka misao
gotovouop5te nisu osvetljavale - sa Zivotom i ponaia-njem redi u
govorno raznolikom i vi5ejezidnomsvetu.
ili lil
ni i svakodnevidki) donedavno nije gotovo uop5teizudavan
lingvistidki i stilistidki. Otvoreno se moZereii da su dijalo5ki
momenat redi, i sve s-a- njimpovezane pojave, donedavno bili izvan
vidokrugalinsvistike.
"St i l ist ika je, pak, bi la potpuno gluva za.di 'jalog.
Stilistiki je razmiSljala o
-knjiZevnom delukoo'o nepristupadnoj celini dovoljnoj samoj
sebi,celini dijil elementi dine zatvoren sistem koji izvansebe
niSia ne pretpostavlia, nikakve druge iskaze'Sistem dela zami5ljen
je po analogiji sa sistemomjezika koji se ne moZe nalaziti u
uzajamnom dija-ioikom d-ejstvu sa dr-ugim jezicima' DeIo u
celini,ma kakvo ono bilo, sa gledi5ta stilistike je samomsebi
dovoljan i zatvoren autorski monolog kojiizvan sebe pretpostavlja
samo pasivlog slu5aoca.Ako zamislimo
-delo kao repliku nekog dijaloga,
diii je stil odreden njenom uzajamnom vezom sadrugim replikama
toga dijal
-
REC U ROMANU 31
Izvan vidokruga filozofije j-ezika' lingvistikei na osnovu njih
slvorene stilistike, gotovo- potPll-""i.i-o"tae
6ne pojave u redi koi.e odrettuje di-i;l"nr ;ijeniaciji iedi
meitu tudim iskazima utf;tr" iedrioe ietika- iiskonska
dijalogidnost.redi)'medu drueim
"druStvenim ieziciman- u granrcamai;;;;--;;Zi"nur""e jezika i,
na kraju' T"$" {'Y-sim iacionalnirn jezicima u -granicama Jedne
.Ktll-il;;,'Ta;"s d*"stueno-ideolo5kog
vidokr-ugar''-'-itii".;-iosiedniih
decenija te pojave vei po-einiu-piiviuEiti puz'"Ju na,,ke o
jeziku i stilistike'.ii'iii'n"t^""i"tiil siroki znata\ u svim
sferamaZiu"ii- i"ti jo5 ni izdaleka nije shvaien'--' -
Oiiutosti oriientacija rcii medu tr'rdim re-eim" iwn--itnpttj"u"
i'kvaliteta tudosti) stvara;;;; i-'t"sti"t[""umetnidke moguinosti u
redi';j;"- posebnu proznu untetnitktt. kornponenttrt6ja ie
najpotpriniji i najdublji izraz na5la uromanu.-
iu":n paZnju iemo usredsrediti na razliditeoblike i'stripnjeve
dijaloSke orijenlacije redi i sanjima ponetane pos-ebne
umetnidko-prozne mo-guinosti.
I Lingvistika poznaje samo mehanidke (druitveno-nesvesne)
med(r'sobne utieje i melanja jezika, koji lse odraiaYaju rr
apstraktnim ir 'zi i l : im elemcnlinra (fonetskim i
morfoloSkim)
GLAVA II
REE U POEZIJI I REE U ROMANURed tradicionalnog stilistidkog
mi5ljenja po-
znaje samo sebe (to jest, svoj kontekst), svojpredmet, svoju
direktnu ekspresiju i svoj jedinli jedinstveni jezik. Drugu red,
koja se nalazi izvannjenoga konteksta, ona pozna.ie samo kao
neutral-nu red jezika, kao nidiju red, kao obidnu govornumoguinost.
Direktna red, kako je shvata tradicio-nalna stilistika, u svojoj
orijentisanosti na predmetnailazi samo na otpor samoga predmeta ina
nie-govu neiscrpivost u redi, na njegovu neizrecivost),ali ona se
na svom putu prema predmetu ne suo-dava sa su5tinskim i raznolikim
protivdejstvomtucle redi. Niko je ne ometa, niko jb .te
osforaua.
Ali svaka Ziva red s-e ne suprotstavlja j'ednakosvome,
p_redmetu: izmedu redi
-i predm"eta, redi i
lidn-osti koja govori, slaie se dvrsta, desto te5koprohodna
sredina drugih, tu(lih redi o istom pred-metu, o istoj temi. I red
se moZe stilski indivlclua_lizovati i oblikovati ba5 u procesu
iivog vzalamnogdejstva sa tom specifidnoin sredinom]
Jer svaka konkretna red (iskaz) nalazi pr.ed_met prema kome je
orijentisana, uvek, tako^reii,vei prokazan, osporen, oienjen,
obavijen koprenomfoj3. Sa zatamnjuje ili, naprotiv, sveiloSiu^vei
re_ceruh tuclih reii o njemu. On ie obaviien i proZetopStim
mestima, gledi5tima, tuaim o6"nu*^u, ut -cenlirrna.. Orijentisana
na svoj predmeit, ree 'ulaziu., tu dijalo5ki trznemironu i" napctu
siredinu tu_oth ret i , .ocena i-akcenata, upl i ie se u nj ihove
slo_zene uzajam-ne odnose, sa jednima se stalia, od
dru_gtf..te.9d!,ija, sa treiima se sede; sve to moZesustlnski
oblikovati red, taloZiti se u svim njenimsmisaonim slojevima,
uiiniti sloZeniiom nienl ek-spresiju, uticaii na ditav stilski
oUiiL.. ..Z_ixti iskaz, orsmirslieno nastao u odredenom is-torij
skom trenutku
"
hr"1tu""" .ar"a""LJ-;.AiJ,Ire.moie a da ne povredi hiljade
Zivifr cii;al;Skiiiniti,koje je oko "d;.d;;;; o.Jair",u iskaza
izatka_ra qrustveno-ideoloSka qvesi, ne moZe da ne po_stane aktivni
udesnik druSt.,enog aijufoeu. bri
-inastaje iz njega, iz tog Ji;"tle"l k;; ;i"s";-;u-
E
-
32 o RoMANU
stavak, kao replika, a ne prilazi predmetu odnekudsa strane.
Koncipiranje predmeta pomoiu redi je sloZendin: svaki
uprokazanin i oosporeni( predmet s jed-ne strane je osvetljen a sa
druge zatamnjen razno-glasim druStvenim mi5ljenjem, tudom redi
onjemuz, .i red ulazi u tu sloienu igru svetlosti isenke, napaja se
njome, u njoj izo5trava svojesopstvene smisao,ne i stilske konture.
Koncipiranjepredmeta pomoiu redi oteZava dijalo5ki uza.ia,mniodnos
u predmetu sa razl,iditi,m rnomenti,ma nj,egovedru5tveno-verbalne
osmi5ljenosti i moguinosti og-radivanja. I umetnidka predstava,
,slikao predme-ta, moZe se proZimati tom dijalo5kom igrom
ver-balnih intencija koje se sreiu i preplidu u niemu,moZe da ih ne
ublaZava nego, naprotiv, pokreiei organizuje. Ako intencijtt takve
redi, to iestorijentisanost na predntet, zamislimo kao zrak,onda se
Liva i neponovljiva igra boja i svetlostiu fasetama slika koju
grade neie objaSnjavati pre-lamanjem zraka-redi u samom predmetu
(kao igraslike-tropa pesnidkog jezika u uskom smislu, u,otudenoj
redi"), nego njenim prelamanjem u onojsredini tuelih redi, ocena i
akcenata, kroz koju pro-lazi zrak orijenti5uii se ka predmetu:
druStvenaatmosfera redi koja okruZava predmet primoravana igru
fasete njegove slike.
Probijajuii se ka svome smislu i svojoj eks-presiji kroz tudu
jezidku i vi5eakcenatsku sredi,nu,bivajuii u skladu ili neskladu sa
njenim razlidi-tim momentima, n tom diialogizovanom procesLl,red
,moZe oblitkovati svoi stilski oblik i ton.
Takva je upravo untetniiko-prozna slika i, tak-va ie, narodito,
sllka ronwneskne proze. Direktnai neposredna rintencija redi u
atmosferi romana iz-gleda nedopustivo naivna i, u su5tini,
nemoguia,jer i sama naivnost u uslo'i'ima pravog romana
! U tom pogledu je veorna karakteristidna borba sa ograbezvudncn
njeg
-
3534 O ROMANU REE U ROMANU
Tu dru5tvenu govornu raznolikost oko predme-ta umetnik-prozaista
uzdile do zakoruZene slikeproi.ete puno6om dijalo5kih odjeka,
umetnidki pro-iadunatih rezonanci na sve bitne glasove i tonovete
govorne raznolikosti. AIi, kako lekosmo, i svakavanumetnidka prozna
red - svakodnevidka, reto'ridka, naudna - mora se orijentisati
u
"vei re-denomu, u "op5tem mi5ljenju" i sl. Dijaloika
ori'jentacija redi je pojava koja je, naravno, svojstvena
svakoj redi. To je prirodna orijentacija svake Ziveredi. Na svim
svojim putevima ka predmetu, usvim pravcima, red se sreie sa tudom
redi i morasa njom st'Lr,piti u Zivo i napeto uzajamno
dejstvo.Jedino je mitski Adam, usamljeni Adam, pri5av5isa prvom
redi jo5 distom devidanskom svetu, mo-gao zaista potpuno da izbegne
tu dijaloiku uza-jamnu orijentaciju, to uzajamno dejstvo sa
tudomredi u predmetu. Konkretnoj istorijskoj ljudskojredi to nije
dato: ona se moZe samo,uslormo i samoclo izvcsne mere osloboditi
toga.
eudno je, tim vi5e, da su se filozofija redii lingvistika
prvenstveno or:ijentisale upravo na toveitadko uslovno stanje redi
izvudene iz dijaloga,prihvatajuii ga za normalno (iako se
prednostdijaloga nad monologom desto istide). Dijalog seproudava
samo kao kompozicioni oblik gradenjagovora, ali unutraSnja
dijalogidnost redi (kako ureplici tako i u monoloikom izraiavanju),
kojaproZima svu njenu strukturu, sve njene smisaonei ekspresivne
slojeve, gotovo potpuno je zanema-rena. Ali upravo ta unutrainja
dijalogidnost redi,koja ne poprima spolja5nje-kompozicione
dijaloSkeoblike, koja se ne odvaja u samostalni din od sa-mog
koncipiranja svoga predmeta pomoiu redi -poseduje ogrornnu snagu za
obraz.ovanje stila. Unu'traSnja dijalogidnost redi nalazi svoj
',izraz u nizusemantidkih, sintaksidkih i kompozicionih odlikakoje
lingvistika i stirlistika do sada nisu proud.ile(kao, uostalom, Sto
nisu proudene dak ni odlikesemantike u obidnom dijalogu).
Red se rada u dijalogu, kao njegova Ziva repli-ka, oblikuje se u
dilaloEkom uralimnom dejsivusa tudom redi u predmetu. Koncipiranje
sopstve-nog predmeta od strane redi dijalogidilo je.
AIi time se ne iscrpljuje unutra5nja-dijalo-gidnost redi. Ona se
sa tudom redi ne sreie samou predmetu. .Svaka red usmerena je na
odgovori ne moZe izbeii snaZan uticaj anticipirane
rediodgovora..
Zita govorna red je grubo i neposredno orijen-tilsana na buduiu
redodgovor: ona provocira-od-govor, anticipira ga i oblikuje se na
putu premanjemu. Nastajuii
_u atmosferi vei redenog, red jeistovrerneno odredena jo5
neizgovorenom, ali iznu-clenom i vei anticipiranorn redju odgovora.
Takoje u svakom Zivom dijalogu.
Svi retonidki oblici, monolo5ki po svom kom-pozicionom sastavu,
orijentisani su prema slu5aocui prema njegovom odgovoru. Cak i ta
orijentisa-nost prema sluSaocu obidno se smatra
osnovnimkonstitutivnim svoistvom retoridke redia. Za reto-rirku je
zaista karilceristidno rla se odnos premakonkretnom sluSaocu,
ukljudivanje toga slu5aoca,uvodi u,samu spolja5nju konstiukcijl
retoridkeredi. Ovde je orijentacija na odgovor otvorena,ogoljena i
konkretna.
Ta otvorena ori.ientisanost prema slu5aocui prema odgovoru u
svakodnevnom dijalogu i uretoridkim oblicima privladila je painju
lingvista.Ali i ovde su se lingvisti prvenstveno-zaustivljalisamo
na kompozicionim oblicima ukljudivanja ilu-Saoca i nisu traZili
niesov uticai u dubinskimslojevima smisla i stila. F.azmatrane su
samo onestrane stila koie su uslovliene zahtevima razum-ljivosti i
jasnoiti, to jest irpravo one koje su li-Sene unutraSnje
dijalogidnosti, koje ukljuduju slu-Saoca samo kao nekoga ko pasivno
shvata a nekao nekoga ko aktivno odgovara i protivuredi.
. Videti knjigu B. Bllrrorpatroa: O xl,4oxccruexrror'r rrpo:e,
glara,,Paropnxa rr noarnra", s.75. i dalje, gcle su navedene
definiciie izstarih retorika.
3 '
-
3736 O ROMANU RI IC U ROMANIJ
Svakodnevnom dijalogu i retorici svojstvenoie otvoreno i
kompoziciono izraZeno podrazumeva-hje slu5aoca i njegbvog odgovora,
ali i svaka drugared orijentisana je prema shvatanju odgovata,
samoSto se ia orijentisanost ne izdvaja u samostalan dini
kompoziciono se ne opaia. Shvatanje- p{govoraie su5iinska snaga
koja udestvuje u oblikovanjuiedi, pri demu ie to shvatanje aktivno,
a red gaoreio^ kao protivljenje ili podr5ku, 5to obogaiujered.
Filozofija -redi i lingvistika poznaju samo- pa-sivno ,shvafanje
redi i to prvenstveno 'na planuzajednidkog jezika, to jest
shvatanje neulralnoguiaienjo i{kiza, a ne nlegovog aktualnog
smisla'
Jezidko znadenie odredenog iskaza shvata sena pozadini iezika, a
njegov aktualni smisao -na pozadini d-rugih konkieinih iskaza
-o l.stoj .temi,na pozadini pro[ir,rrrednih miSljenja, gledi5ta
i. oce-na, to jest upravo na pozadini onoga Sto,.kakovidimo, put
svake reii prema njenom predmetuc;ni sloZbnijim. Ali tek sada ta
protivuredna sre-dina tudih redi nije data govorniku u
predmetu,nego u duii sluiaoca, kao njegova aperceptivnapo2adina,
bremenita odgovorima- i prigovorima.i prema toj aperceptivnoj
pozadini shvatanja -ne' jezidkoj- nego predmetno-ekspresirnroj -
ori-ientisan ie svaki iskaz. Dolazi do novog susreta"iskaza i tude
reti, koii vr5i nov, svojevrstan uticajna stil iskaza.
Pasivno razumevanje jezidkog znadenja uopStenile razumevanje,
ono
-je samo njegov apstraktni
m"omenat, ali i- konkrelnije pasivno razumevanjesmisla
govornikovo-e iskaza, zamisli, ostajuii disto-pasivno, d.isto
,recep[ivno, ne unosi ni5ta ,novo u reii
-
" l
I
38subiektivni vidokrug. Zato ova dijalogidno:t iTqizriLeniii
subiektivno-psiholo5ki i -,desto sluia3ntkaraktei - ponekad grubo
prilagodljiv, a ponekaclizazovno poiemidan. Veoma desto, narodito u
re-toridkim formu-u, ta orijentisanost na slu5aoca isa niom
povezana unut iaSnja di jalogidnost. rei i*o# iediostavno
zakloniti- predmet: ubedenj-ef.""[."i""g slu5aoca postaje
iamostalan zadataki odvaja rel od njenog stvaraladkog rada na
samompredmetu.
Dijalo5ki odnos prema tudoj. redi u predmetui tuetoj redi u
anticipiranom odgovoru slu5aoca,buduii u su5tini razlieiti te
izazivaju u redi razli'Jii" ttittt
"
efekte, svejedno se mogu usko- prepli-iati, stilska analiza
ih
-gotovo ne moZe razlikovati'
Tako se red kod Tolstoja odlikuje o5trom unu-t.uSrlio*
cliialogidno5iu, pii demu
-je ona dijalo-
sizovana i ti pr6dmetu i u vidokrugu ditaoca iijeimisaone i
eksp,resivne odlike Tolstoj jasnq os99.a.'Ove dve
linije'dijalogizaciie (uglavnom polerniikioboiene) veoma dvrsto su
splctene u nJegovomstilr.i: red kod Tolstoja, dak i u
"najlirskiiim". iz-rizima i u onajepski.lim" opisima,- sazvud'na
'ie idisonantna (viSe disonantna) sa razliditim momen-
REc rJ ROMANU 39
stilas. Is-tipa, takva krajnia konkretnost (ponekadgotovo
feljtonska) prisutna ie samo u drugoste-penim momentima, propratnim
tonovima unutra5-nje dijalogidnosti Tolstojeve redi.
U pojavama unutra5nje dijalogidnosti redi koiesmo razmo_trili
(unutraSnje - zalazliku od spo[j-no.-kompozicionog dijaloga), odnos
prema tirddjredi, prema tudem iskazu, ulazi u zadatak stila.Stil
organski ukljuiuje u sebc pokazivanje spolja,korelaciju svojih
elemenata sa elementima iuClegkonteksta. Unutra5nja politika stila
(spoj elemenalta) odredena je njegovom spoljnom poliiikom (od,nosom
prema tutloj redi). Red kao da Zivi nagranici svog i tu(teg
konteksta.
Takav dvostruki Zivot vodi i replika svakogstvarnog dijaloga:
gna se gradi i osmiSljava ukontekstu-celog dijaloga koji se sastoji
od sopstve-nih (sa gledi5ta govornika) i tualih (sagovoiniko-vih)
iskaza. lz tog pome5anog konteksti svojih ituclih redi, repliki ie
ne mole izdvoiiti a dL sene izgubi njen smisao i ton. Ona je
organski deogovorno raznolike celine.
Pojava unutrainje dijalogidnosti, kao Sto smorekli, prisutna je,
u veioj ili manjoj meri, u svimoblastima Zivota redi. Ali ako se u
vanumetniikojprozi (sa temom iz svakodnevnog iivota,
retori&koj, nauinoj) dija.logidnost obidno izdvaia kao po-seban
samostalan din i razvija u direktan dija-log ili u druge
kompoziciono i2raLene iasne o;blikerazgranidavanja i polemike sa
tudom redi - uumetnidkoj prozi, narodito u romanu, ona
iznutraproZima s6mo koncipiranje predmeta pomoiu redii njegoru
ekspresiju, preoliraZavajuii semantikui s intaksidku struhturu
redi. Di ialoSka uzaiamnaorijentacija ovde kao da postaje dogactaj
sameredi, koji iznutra oZivljava- i diamatizuje" red usvim njenim
momentima.
! Videti knjigu 6. M. SiixeH6ayu. Aer To.rcroii, xHltra l-c,
A.,1928., u kojoj se nalazi dosta odgovarajuieg tnaterijala; na
primcr,otvoren je aktualni kontekst )porodidnc sreie(.
O ROMANI I
tima govorno raznolike dru5tveno-verbalne svesti1KoJa oDa!'rJa
predmet i. istovremeno. ,polemidki
niilvaliuie ir piedmetni i vrednosni vidokrug diiuo.u,"t6Zeei da
pobedi i razori aperceptivnu po-zadinu njegovog- aktivnog
razumevanja' U tompogledu iolstol je sledbenik XVIII veka,
naro-iiio Rrrtoo, Sto"ga'sc ,ponekad ta govorno
raznol'ikaclruitvena svest, sa kojom Tolstoj polemi5e, su-Zava do
svesti najbliZeg savremenika, savremenikadana a ne epohe, te otud i
krainja konkretizacijadijalogidnosti (gotovo uvek polemidke)' Zato
dija-logitnost, koju mi tako jasno d-ujemo u ekspresiv-nin obliku
njegovog stila, zahteva ponekad po-seban istorijsko-knjiZevni
komentar: mi ne znamosa dim je zapravo dati ton disonantan ili
sazvudan,ali ta
"disonanca ili to saglasje ulazi u zadatak
-
4AU veiini pesnidkih Lanrova (u uZem smislu),
kako smo vei rekli, unutra5nja dijalogidnost rediniie umetnidki
iskori5iena, ona ne ulazi u >estetid-ki predmet., dela, ona- se
uslovno gasi g pesnidkojredi. U romanu, pak, unutradnja
dijalogidnostpostaie iedan od sultinskih momenata proznogastila "i
[u se podvrgava specifidnoj urnetnidkojobradi.
Ali unutra3nja dijalogidnost- moZe postati tak-va bitna
formotvorna snaga tek tamo gdc
-se- in-dividualna nesaglasja i protivurednosti
oplo$ujqdru5tvenom gov6rn6m rainoliko5iu, gde dijalo5kiodieci ne
SuEte u smisaonim vrhovima redi (kaou ietoridkim Zanrovima), nego
prodiru u dubinskeslojeve redi, dijalogizuju sam jezik, jg4e.ki
PQeledna svet (unutri5nji oblik redi), gde dijalgg glaso-va
neposredno nastaie iz druStvenog dijaloga 'je-zikd,u,^ gde tudi
iskai podinjc da zvudi kao dru5-tveno iucli 3ezik, gde orijeniacija
redi usred tudihiskaza prelazi u njenu orijentaciju usred
dru5tve-no tudih jezika u granicama ristog nacionalnogjezika.
U pesnidkim Zanrovima, u uiem -smislu, .pli-
rodna iliialogidnost redi nije umetnidki iskori5ie-na. rei ie
d-ovolina samoi- sebi i izvan sebe nezami5lja "tude iskaze.
Pesnidki stil je uslovno od-vojen "od svakog uzajamnog delovania sa
tudomredi, ocl svakog osvrtania na tudu reC.
Pesnidkorn stilu je isto toliko strano bil
-
I4342
II
iIl
O ROMANU
terijalu, ali ne prelaze u jezik. U pesniStvu redo sumnjama kao
red mora biti nesumnjiva.
Jednaka i direktna odgovornost za iezik iita-vog dela kao za
suoj jezi-k, puna solid-arnost sa'svakirn njegovirm momentom,
rtonom, niiansom,su5tinski je zahtev pesnidkoga stila, on
zadovo-ljava jedan iezik i jednu jezidku svest. Svojupesnidku
svest, svoje zamisli, pesnik ne moZesuprotstaviti jeziku kojim se
koristi, jer jc onsav u njemu i ne moile ga u granicama
stilaudiniti predmetom razumevanja, refleksije, odno-sa. Jezik mu
je dat samo iqnutra, u s\/om intencio-nalnom delovanju, a ne
spolja, u svojoj objektiv-noj specifidnosti i ogranidenosti.
Direktna bezuslov-na intencionalnost, punovainost jezika i
istovremenonjegovo objektivno prikazivanje (kao dru5tvenoi
istorijski. ogranidene-.iezidke r.ealn_osti) nespojivisu u
granicama pesnidkoga stila. Jedinstvo i je-dinstvenost jeztka nuZni
su uslovi za ostvarenjedirektno jntencionalne (a ne
predmetno-tipidne)individualnosti pesnidkoga stila i njegove
mono-IoSke postoianosti.
To, naravno, ne znadi da govorna raznolikost,il i dak
inojezidnost, nikako ne moie uii u pesnid-ko delo. Istina, te
moguinosti su ogranidene: iz-vestan prostor za govornu raznolikclst
postoji samoLr ,trivijalnimn pesnidkim Zanrovima - satirid-nim,
komidnim i dr:. Ipak, govorna raznolikost(drugi dru5tveno-ideolo5ki
jczici) moZe biti uvede-na i u disto pesnidke Zanrove, prvenstveno
u go-vorima lica. Ali ovde ie ono predmetno. Ono scovde, u suitini,
pokazuje kao stvar, ono se nenalazi u istoj ravni sa istinskim
jezikom dela: toje prikazani gest lidnosti, a ne red koja
prikazuje.Elementi govorne raznolikosti ne ulaze ovamo kaodrugi
jezik koji donosi svoja posebna gledi5ta, nalpesnidkog jezika"
izraLava
0 Mi sve vrerne, naravno, opisujemo idealnc mealc
pesnicliihZanrova; u stvarnim delima moguini su suStinski
prozaizmi, postojcrnnogobrojne hibridne ianrovskc vrsle, naroaito
prisutnc u epohanrasmene knjiZenih pesnidkih jczika.
7 Takvo je u srednjem vcku glediite latinskog na
nacionalncjezike.
-
( ) RoMANU
or-ro isto ptolomeievsko shvatanje jezidkog stili-stidkop:
sveta.
Kio Ziva konkretna sredina u kojoj iivi svestumetnika redi,
jezik nikada nije jedinstven. Onje jedinstven samo kao apstraktni
gramatidki sistem normativnih oblika, uzet nezavisno od kon-kretnih
ideoloikih osmi5ljavanja koja ga ispunja-vaju, i od neprekiclnog
istorijskog nastajanja Zivogiezika. Ziv dru5tveni Zivot i
istorijsko nastajanjestvaraju u, granicama apstraktnog-jedinstvenog
na-cionalnog jezika rnnoitrzo konkretnih svetova, zat-vorenih.
verbalno-ideolo5kih i druStvenih vidokruga;istovetni apstraktni
elementi jezika unutar tihrazliditih vidokruga pune se razliditim
srnisaonimi vrednosnim sadrZajima i lazlidito zvude.
SAm knjiZevni - govorni i pisani - jezik,buduii iedinstven r1e
samo po svojim op5tim;ipstraktno-jezidkim obeleZjirna nego ,i po
obli-.cima osmi5ljavanja tih apstraktnih momenata,raslojen je i
govorno raznolik u svom konkretnompredmetno-smisaonom i
ekspresivnom vidu.
To raslojavanje pre svega odreduju specifidniorganizmi ianroua.
Ovi ili oni rnomenti jezika (lek-sidki, semantidki, sintaksidki i
dr.) dvrsto srastajusa intencionalnom orijentisano5iu i op5tim
ak-cenatskim sistemorn ovih ili onih Zanrova: reto-ridkih,
publicistidkih, Zanro'.'a, novina, dasopisa,trivijalne knjiZevnosti
(bulevarskog romana, na pri-mer) i, najzad, razliditih Lanrova
visoke knjiZevno-sti. Ovi il i oni momenti jezika poprimaju
specifidnu aromu od,redenih Zan.rova: oni srastaiu saspecifid,uirm
glediStima, pri'stupiima, oblicima,mi'S-ljenja, nijansanra i
akcentima odrede'nih Zanrova.
S tim ianrovskim raslojavanjem jezika prepli-ce se, dalje,
ponekad se podudarajuii, ponekadrazilazeli se sa niim,
profesionalno (u Sirokomsmish"r) raslujavanje jezika: jezik
advokata, leka-ra, t rgovaca, pol i t i iara, udi tel ia i s l . Ti
iezici sc,nal'avno, ne razliku.irr sanro po svom redniku, ottiu
sebi sadrZe odredene oblike intencionalne ori-. icnt isanost i ,
obl ikc konkrctnoi; osmiSl javanja i
ocene. -
Pa i jezik pisaca (pesnika, romansijera)moZe- biti, uz druge
profesionalne Zargone, ihva-ien kao profe,sionalni Zargon.
_Nama je ovde valna intencionalna, to jestpredmetno-smisaona i
ekspresivna strana rasloja-valj? ozajednidkog jezikan. Jer ne
raslojava -sei diferencira neutralno-lingvistidki sastav'
jezika,nego bivaju razgrabljene njegove intencionalnemoguinosti:
one,se,ostvaruju tr odr.edenim prav-cima, pune se odredenim
sadrZajem, konkretizuiuS, specifiktrju, proiima.iu konkretnim
oce.ru,m"a,srastaju sa odredenim predmetima i
ekspr.esivnimZanrovskim i profesionalnim vidokruzimi. Iz
unr-r-tra5njosti tih vidokruga, to jest upravo za onekoji govore,
ti i.anrovski jezici i proiesionalni Zar-goni su direktno
intencionalni - punosmisaonii neposredno -izraiajni; a spolja, to
jest za onekoji ne pripadaju datom inteniionalnom vidokru-gu, oni
qogu biti predmetni, karakteristidni, ko-loritni i sl. Za one koji
tom vidokrugu ne pripa-daju, intencije koje pioZimaju te jezike
ogrid.ritS, postaju smisaona, i ekspresivna ogranidenja,obremenjuju
im i otuduju re8, oteZavaSri im njeirudirektno-intencionalnu,
neospornu upotrebu.'
Ali stvar se rrop5te ne iscrpliuie Zanrovskim iprofesionalnim
raslojavanjem iaj"erlnidkog knjiZev-nog jezika. Iako je knjiZevni
jezik u svom osn,rv-nom jezgr-u desto dru5tveno istorodan, kao
govorno--pisani j.ezik vladajuic druStvenc grupe, i[ak je iq lom
sludaju rr njemu prisutna iz-vesna diu5tvenadiferencijacija,
druStvena raslojenost, koja u drr,r-gim epohama moZe postati veoma
oitra. bruStvenoraslojavanje se tu i tamo moLe podudarati
saZanrovskim i profesionalnim ali, u su5tini, onoje potpuno
samostalno i originalno.
DruStveno raslojavanje se, takode, odredujepre svega razlikom
izmedu predmetno-smisaonihi ekspresivnih vidokruga, to jest
izralava se tltipskim razlikama osmiSljavanja i
akcentovanjaelemenata jezika i ne mora naruiavati apstraktno-
REC U ROIVIANI.I 45
-
+o
t J
IIIr1 l
O ROMANU REc u ROMANU 47
svoju lozinku, svoju pogrdu i svoju pohvalu. Poe-zija u jeziku
obezlidava dane - a proza ih, kaoSto iemo videti, desto namerno
razdvaja, daje imotelotvorene predstavnike i dijaloSki ih
suprot-stavlia u beskonadnim romanesknim dijalozima.
Prema tome, u svakom datom trenutku svogistorijskog postojanja
jezik je u potpunosti go-vorno raz.nolik: to je otelotvoreno
uporedno po-stoj anje dru5tveno-ideolo5kih protivurednosti izme-du
sadainjeg i pro5log, izmedu razliditih epohapro5losti, izmedu
raznih dru5tveno-ideolo5kih gru-pa sadaSnjosti, izmedu pravaca,
Skola, kruZoka i sl.Ti
"jezic,in govorne raznolikosti medusobno se nanajrazliditije
nad.ine ukrStaju, obrazujuii novedru5tveno-tipidne
"jezike".Izmedu svih tih "jezika" govorne raznolikostipostoje
duboke metodolo5ke razlike: jer u njiho-
voj osnovi nalaze se potpuno razlid,ita nadela iz-dvajanja i
formiranja (u nekim sludajevima jefuni
-
l4g o ROMANU
dinstvenu ravan romana koji u sebi moZe obje-diniavati
parodiiske stilizacije ianrovskih jezika,razne oblike stii izaciie
i prikazivanja jezika pro-fesija, pravaca, pokoljenja, dru5tvenih
dijalekatai di. (na primerf u engleskom humoristidkom ro-manu).
Rbmansijer ihl radi orkestracije svojihtema i posrednog
(indirektnog) iztaLavanja svojihintencija i ocena, moZe sve
upotrebiti.
Zito kao snagu koja raslojava i diferencira za-iednidki
kniiZevni jezili, neprestano istidemo pred-inetno-smisioni i
ckspresivni, to iest intencionalnimomenat - a ne lingvistidka
obeleZia (leksidkenijanse, semantidke propratne tonove i sl.)
ian-rovskih jezika, profeiionalnih Zargona i dr.,
kojipredstavliaiu, tako reii, oko5tali talog intencional-irog
procesa, znake ostavljene na putu Zivog radaintEniiie, osmi5ljavanj
a zajednidkih jezidkih oblika.ta spollaSnja o"beleZja, kola se
lingvistidki moguposmatrati i fiksirati, ne daju se shvatiti i
pro-uditi bez raz.umevanja njihovog intencionalnog
os-miSljavanja.
Red Zivi izvan sebe, u svojoj iivoj orijentisa-nosti na predmet;
ako se do kraja odvojimo odte orijentlsanosti u rukama ie nam
ostati golotelo redi, na osno\ru kojeg ni5ta neiemo moii sa-znati
ni o dnt5tvenom poloZaju, ni o Zivotnojsudbini date redi. Izuiavati
rei sQntu, zanenu'r''uiudinjene orijentisanosti na nc|to iltan
sebe, besnti'sleno je kao ito bi bilo i izuiavanie
psihiikogdaiitliaia izlan stvanno'sti prenta lcojo'i je on
ori'ientisan i koja ga odreduje.
Istiduii intencionalnu stranu raslojavanja knji-Zevnog jezika,
moZemo, kao Stg je vei redeno,staviti u isti niz takve metodoloike
raznorodnepojave kao 5to su profesionalni, d_ruStveni
dijalekti,folteai na svet i pojedinadna dela, jer je
njihovaint"encionalna strana
"ona zaiednidka ravan u kojoj
svi oni mogu biti postavljeni uporedo, i to u dijalo5kom odnosu.
Su5tina ie u tome Sto su medu"jezicima*, bilo kakvi da su, moguini
svojevrsnidiialoSki odnosi, to jest, oni mogu biti doZivljeni
REC U ROMANL 49
kao pogledi na svet. Koliko god bile razlidite dru5-tvene snage
koje rade na raslojavanju - profesija,Zanr, pra-vac, pojedinadna
lidnost - taj rad -seuvek-svodi na (relativno) dugo i drudtveno
znaiaj-no (kolektivno) proZimanje jezika odredenim (i,prema tome,
ograniiavajudiim) intenciiama i ak-centima.
Sto le to raslojavajuie proZimanje duZe, Stojg -
gjirye obuhvaien Siri dru5tveni krug, Sto je,dakle, bitnija
dmitvena snaga koja raslojava je-zik, o5triji s_u i trajniji ti
tragovi, te lingvistidirepromene bsobina jezika (lingvisiidkih
simbo"la), kojeostaiu u njemu kao rezultat delovania te sile -od
postojanih (i prema tome, druStvenih) seman-tidkih-nijansi_ d_o
pravih dijalekatskih obeleZja (fo-netskih, morfolo5kih i dr.), na
osnovu koiih sevei moZe govoriti o posebnom dru5tvenom
dija-lektu.
_
Usled delovanja svih tih sila raslojavanja, rrjeziku ne ostaju
nikakve neutralne, "nidije"- redii oblici: ispostavlja 'se da je
jezik sav razfrabljen,
proZet intencijama, sav u akcentima. Za svest koiau njemu iivi,
jezik nije apstraktni sistem norm-a-tivnih oblika, on je konkretno
govorno raznolikomiSljenje o svetu. U ,svakoj redi oseia se
mirisprofesije, Lanra, pravca, partirje, odredenog dela,odredenog
doveka, pokoljenja, uzrasta, dana-, tasa.Svaka red miri5e na
liontekst ,i kontekste, u ko-jima je Zivela svojim druitveno
napetim Zivotom;sve redi i svi oblici naselieni su intenciiama.
Uredi su neizbeZni ]svojau onda kada je govornik ispuni svo-
ilIrrl1liilrrl{r
jom intencijom, svojim akcentom, kadl ovladajom intencijom,
svojim akcentom, kada ovladanjome, prikljudi je svojoj smisaonoj i
ekspresiv-noj usmerenosti. Do tog trenutka prisvajanja rednoj
usmerenosti. Do tog trenutka prisvajniie u neutralnom i bezlidnom
jeziku (ji:r govor-
-
50II
nik ne uzima red iz rednika!), vei u tudim ustima,u tudim
kontekstima, u sluZbi tualih intencija:odatle je i prinuden da je
uzme i usvoji. Pri tomprisvajanju, tom uzirmanju u vlasnil5tvo, ne
preda-ju se svakome sve redi sa jednakom lakodom:mnoge se 'tome
upotlro suprotstavljaju, d,rugeostaju tutle, imaju prizvuk tucleg u
ustima ono-ga ko ih prisvaja i govori, ne rmogu da se asinni{i-raju
u njegov kontekst .i ispadaju iz njega; onekao da same sebe, bez
govonnikove volje, stavljaj;r-ru ,navodniilke. Jezilk nije
ngutralna sredina ko.ialako i slobodno prelazii 'u govorrnikovo
irr,tencio-nalno vlasnir5tvo; on je naseljen i prenasetrjen tu-dim
intenciljarna. Ovladavanje nii,me, potdi'njava-nje jezika svojim
intencijama i al..centima, za go-voreieg je teiak i sloZen
proces.
Po5li smo od pretpostavke apstraktno-lingvi-stidkog
(dijalekatskog) jedinstva knjiZevnog jezika.Ali upravo knjiZevni
jezik nikako ,nije zatvorenidijalekt. Dakle, vei i izmedu
knjiZevnog svakodnev-no-govornog i pisanog jezika moZe postoiati
vi5e ilimanje o5tra granica. Razlike izmedu Zanrova de-sto se
podudaraju sa dijalekatskim (na primer,uzvi5eni - crkvenoslovenski
i trivijalni - govorniZanrovi XVIII veka); najzad, neki dijalekti
mogubiti usvojeni u knjiZevnosti i time do izvesnemere prikljudeni
knjiZevnom jeziku.
lllazeii u knjiZevnost, prikljudujuii se knjiZevnom jeziku,
dijalekti na njegovom tlu, razumese, gube svoje svojstvo zatvorenih
druStveno-jezid-kih sistema; deformi5u se i, u su5tini,
prestajubiti ono Sto su kao dijalekti bili. Ali, s drugestrane, ti
dijalekti, u.lazeci u knjiZevni jezik iduvajuii u njemu svoju
jezidku dijalekatsku gip-kost, svoju inojezidnost, deformi5u i
knjiZevni jezik- on takode prestaje da bude ono 5to je bio-
zatvoreni drudtveno-jezidki sistem. KnjiZevni je-zik je veoma
specifidna pojava, kao i, u korelacijis njim, jezidka svest
knjiZevno obrazovanog dove-ka; u njemu intencionalna govorna
raznolikost(koja postoji i u svakom Zivom zatvorenorn di-
REe u RoMANU 5l
jalektu) prelazi u vi6ejezidnost; to nije jezik *to je dijalog
ibzikd.
Nacionalni knjiievni jezik naroda sa razvije-nom umetnidkom
proznom kulturom, a naroditoromanesknom, sa bogatom i napetom
verbalno--ideoloikom istoriiom, predstavlja, u su5tini,
or-ganizovani mikroliosmoi ko;i odraizava makroko-smos ne samo
nacionalne nego i evropske govorneraznolikosti. Jedinstvo
knjiZevnog jezika nije je-dinstvo jednog zatvorenog sistema jezika,
vei rsvo-jevrsno duboko jedinstvo
"jBzikd< koji su se do-dirnuli i uzajamno se spoznali (jedan
od tih jezikaje pesnidki u uZem smislu). U tome je
specifidnostmetodolo5kog problema knjiZevnog iezika.
Konkretna dru5tveno-ideolodka jezidka svest,postajuii
stvaraladki aktivna, to jest knjiZevno--aktivna, zatite sebe kao
okruZenu govornu razrto-lik_ost, a ne kao jedan jedinstveni
ieosporni i ne-pobitni jezik. Knjiievno-aktivna jezidka ivest uveki
svuda. (u
-svim nama dostupnim epohama knji-ievnosti) nalazi "jeziken, a
ne-jezik. Ona se suoda-va s nuZnoiitu izbora jezika. Svakim svojim
knji,
Zevno-verbalnim istupanjem ona se aktivno oii-jenti5e u
gov,ornoj raznolikosti, zauzima u njemupoziciju, odabira
"jezili". Samo ako ostane x zat-vorenoj svakodnevici bez smisla
i pisma, po stra-ni od svih puteva dru5tveno-ideolo5kog
naslajanja,dovek moZe da ne oseia tu selektivnu jezidku de-latnost
i moZe da podiva na jezidkoj neospornostii predodreclenosti svog
jezrika.
[J stvari, i takav dovek nema posla sa jezikomnego sa iezicima,
ali mesto svakog od tih jezikaje dvrsto i neosporno, prelaz iz
jednog u drugipredodreden je i spontan, kao iz sobe u sobu. Oni,ti
jezici, medusobno se ne sudaraju u njegovojsvesti, on ne poku5ava
da ih dovede u uzajamniodnos, ne poku5ava da jedan od svojih
jezikaposmatra odima drugog jezika.
O ROMANU
-
5352 O ROMANU
1
I nepismeni seliak, negde bogu za ledima,naivno zagnjuren u jod
neuznemirenu, za njega ne-pokretnu svakodnevicu, Ziveo je u
nekoliko je-zidkih sistema: bogu se molio na jednom
jeziku(crkvenoslovenskom), pesme je pevao na drugom,u porodidnom
Zivotu govorio na treiem, a podi-njuii da diktira pisaru molbu
vlastima pokuiavaoje da progovori i na detvrtom
(sluZbeno-pisarskom,"kancelarijskomu). Sve su to razliiiti jezici
dak iu pogledu apstraktnih dru5tveno-dijalekatskih obe-leZja. Ali
ti jezici nisu bili u dijaloikom odnosttu seljakovoj jezidkoj
svesti; on je iz jednog u dru-gi prelazio nesvesno, automatski:
svaki je bioneosporan na svom mestu, i mesto svakog jeneosporno. On
joS nije umeo da jedan jezik (injernu odgovarajuii verbalni svet)
pogleda odimadrugog jezika (svakodnevni jezik i svet svakodne-vice
jezikom molitve ili pesme, ili obratno)8.
eim je zapodelo uzaiamno kritid,ko osvetlja-vanje jezika u
svesti nadeg seljaka, d,im se poka-zalo da to nisu samo razni
jezici nego su i govor-no raznoliki, da ideoloiki sistemi i
pristupi svetu,neraskidivo povezani sa tim jez.icima,
protivuredejedan drugome i nikako se jedan uz drugog nesmiruju -
neospornost i predodredenost tih je-zika zavriavala se i podinjala
je aktivna selektivnaorijentacija medu njima.
Jezik i sve,t molitve, jezik i svet pes'me, jeziflVedera je
bila takva da podstakne apetit;mada on (Merdi- pnim. prqv') nije
imao ni mrvu;;;it". I.iaireda ieitiva iaskoSno prigotovljena
iii.t"s"" nlsluZena; najodabranije voie; najp-re-iivrsniia vina;
dudesa od visprenosti, kujundZii-ske, u posudu zlatnom i srebrnom;
gt'niari;slte',,
(i.t".lio- porculanu i staklariji;- bezbroj .wako'
iutin a"t"niiu ,u 6ula ukusa, hirisa i vida -'biii--J;ktj"Ei"i u
sastav te gozbe' o, kakav,ie
Eiaolioiii" uii toi Merdl, kaLav velikan, kakat';;*A",i"ik:,
kako' blagasloveno
.
obd'atren', da: m'Ltivi.
'pizautdu, - jednJm redi: kakav je to bio
bcgaiaS!! !o (Knj. 2, gl . XIDPodetak je parodijska stilizacija
visokqg :p-
skos stila. Zatim slecl,i" ushiieno velidanje M-erdl-a,skri-veni
tudi govor hora njegovih poklonika (istak-tr,rto poduladeliem).
Poenia, koja
-razoblidava lice-
merje toga hoia, razotkriva stvarne osnove toga3 Vinaverov
prevod errgleskc titule
".squit(
-
6564 O ROMANU REC U ROMANU
vrsta hibridne konstrukcije u obliku skrivenogtudes sovora.
Zavisne sveie i veznici (poSto, jer,zatoi Sio, bez obzira na), sve
logidke uvodne redi(zna(i, prema tome i sl.) gube iiirektnu
autorskui"ten"i;it, zaudaraju na tu-ili jezik, postaju prela-maiuie
il i dak potpuno Predmetne.
Ta motivaiija- je pbsebno karakteristitna zahu-oiittieki stil, u
koii:m preovladava oblik- tutlggno"o." (odredenih lidirosti ili,
de5ie, zajednice)'5" 5) okao Sto veliki polar puni vazduh na
velikerazdiiine, svojom huliom i buk-ory, tako i onajsveti 6ganj
5t6 su ga potPalili eidkovi stade sveuis" irf,""i"uati
vazduh^zafilusnim imenom: Merdl'fo i-e biio je na svim uJtima, ono
je doprlo closvakog uha. \ikad, otkako je sveta i veka, nii 'j" bi6
nit' ie biti kao Sto- je gospodin Merdl'A kuo Sto ie vei redeno,
niko nije imao pojm?Sta ie tai iospodin Merdl udinio, pa ipak,
svakje ziao da-ie
-on naiveti, iovek koji se ikada po'
iavio na ovom Saru zemaljskomn (knj. 2, gl. XIII)'Epski,
rhomerovski" uvod (parodijski,
-razLrm'ese), u-koji je umetnuto velidanje }lerdla od
stranego-it" (skr[veni tudi govor na iudem jeziku). Dalieilede redi
autora, ali ipak je govoru o tome dasa ie svako 7.nao (istaknuto
podvladenjem) dat ob-iekiivni karakter. Kao da ni sam autor u to
nesLlmnJa.
6) "Onaj preslavni mui,, onaj u\ras i dika na.
roda- svoga, "gbspodin Merdl, nastavio .le da gredesvoiom
SleStavom putaniom. Vei se svenarodno,uct.lot iovek koii' ie
drilrvu utinio divnu usluguda iz njega izvuie tolike novce' ne moZe
- ta toiJ aop".iiti ne sme - cla ostane prost pudanin'Govorilo se
kao sasvim pouzdano o baronstvu,ali se desto spominjalo i, veliko
vlasteli'nstvoo,6(kni. 2, el . XXIV).'
" Ista le prividna saglasnost -sa -op5tim. pritvor-no ushiienim
mnienjem o Merdlu. Svi epiteti
r Uporediti: groteskne Fscudomotivacije kod Gogolja'! Tj. da
bude ,Pir(, nrsledni dlan Gornjeg doma (prim S'
\rinaYera).
Merdlu u prvoj redenici su epiteti javnog mnjenja,to jest
skniveni tudi govor. Druga redenica - ;ysfse svenarodno zuckaloo
itd. - dosledna je u na-gla5eno objektivnom stilu, ne kao
subjektivnomiSljenje nego kao prizna'nje objektivne i
potpunoneosporne dinjenice. Epitet 'koji je druStvu uii-nio divnu
usluguu u potpunosti pripada ravni jav-nog mnjenja koje ponavlja
zvanidne pohvale, alidopunska redenrica uz tu pohvalu: ,rda iz
njega(druitva - M. B.) izr,rrde tolike novce( - jesurredi samog
autora (poput citata stavljonog u za-gradu). Nastavak glavne
redenice ponovo se nalaziu ravni javnog mnjenja. Tako se autorove
razobli-davajuie redi uglavljuju u citat iz njavnog mnje-nja". Pred
nama je tipidna hibridna konstrukcijau kojoj je direktan autorov
govor u dopunskojredenici, dok je glavna - tudi govor. Glavna
idopunska redenica izgradene su u razliditim smi-saonim i
vrednosnim vidokruzima.
Citav taj deo romana dija se radnja odvijaoko Merdla i lica
povezanih sa njrim, izraien jejezikom (tadnije jezicima) javnog,
pritvornoushiienog mnjenja o njemu, pri dernu se parodij-ski
stilizuje das svakodnevni jezik udvoridkog mon-denskog brbljanja,
ias.uzvi5eni
.jezik sluZbenih iz-java i govora na banketima, das uzviSeni
epskistil, das biblijski stil. Ta atmosfera oko Merdla, tojavno
mnjenje o njemu i njegovim poduhvatima,obuzima i pozitivne iunake
romana, narodito trez-venog Panksa, i prisiljava ga da uloZi sav
imetak- svoj i male Dorit - u Merdlove sumnjive po-slove.
7) "Lekar se poduhvati da donese glas uHarlejstrit. Advokat ne
be5e u stanju da, bez
oklevanja, natrag udari i da mami i zavodi porotuovLr,
najprosveieniiu i najznamenitiju |to ju iean ikada na tim klupama
video. Sa niorm - onto sme reii svome uienom prijateljtf - ne
palenikakve prazne sofistitke ntudrolije, niti pak neka,
? Advokatu suprotne strane (prim. S. VimYera).
5
-
1I
6766 O ROMANU REC U ROMANU
esnafske visprenost i marifetluci lcoii su tako mui'no
zloupotrebljavani. (Eto tim redima hteo je onda otpoEne svoju
besedu.) I tako advokat rede daie i on poii s njim, pa ie da hoda
gore-dole krajkuie dok mu prijatelj bude u kuiin (knj. 2,
gl.xxv).
Ovo je jasno izrailena hibridna konstrukciiagde je u autorski
(izve5tadki) govor - ,advokatne bbie u stanju da, bez oklevanja,
udari natragi da mami i zavodi porotu . .. reie da ie i on pocis
njim" itd. umetnut pripremljeni podetakadvokatove besecle, pni demu
je ta beseda data katrrazvijeni epitet uz pravi objekat autorskog
govora)porotu(. Red >porotu< ulazi kalio u
kontekstizve5tadkog autorskog govora (u svojstvu neophod-ne dopune
uz red uzavodiu), tako, istovremeno,i u kontekstu paroclijski stil
izovanog advokatovoggovora. A sama autorova red
"zavodio podvlaiiparodidnost reprodukovanja advokatovog
govora,diii se pnitvorni smisao svodi upravo na to da setako
izvrsna porota ne moZe zavoditi.
8) "Iz toga je sledovalo ovo: gospoda Merdlje iena od mode i
dobra vaspitanja; ona je pala,
kao irtva, u zantku jednog prostaka i varvarina.(Jer, utvrdeno
je bilo ko ie i kakav je bio gospo-din Merdl, i to od pete pa do
krune mu na glavi,utvrdeno onog dasa kada je ulvrdeno ko ie i itaje
on dZepom i po dZepu.) I tako ditava klasanjena treba da je i na
delu pomogne, ba5 uklasnom interesu svom( (knj. 2, gl. XXXIII).
Sl,idna hibridna konstrukcija, gde je atributjavnog mnjenja
mondenskog kruga - ,Zrtva jed-nog prostaka i varvalinsll - spojen
sa autorskimgovorom koji razoblidava pritvornost i
koristolju-bivost javnog mnjenja.
Takav je ditav Dikensov roman. eitav njegovtekst, u su5tini,
mogao bi se iSarati navodnicimate bi se tako istakla ostrvca
razbacanog direktnogi distog autorskog govora, koja sa svih
stranazapljuskuju talasi govorne raznolikosti. Ali to nebi bilo
mognrino udiniti jer, kao 5to smo videli,
desto ista red, istovremeno, ulazi i u autorski i utucli
govor.
-
Tutli govor - ispridan, imitiran, pokazan u od-reclenom svetlu,
das rasporeden u kompaktnim ma-sama, das bez reda rasejan, mahom
bezlidan(,op5te mnjenje", profesionalni i Zanrovski jezici)- nlede
nije jasno gdyq,j-en od autorskog g6vora:granice su namerno
kolebljive i dvosmislene, destose nalaze u jednoj sintaksidkoj
celini, desto uprostoj redenici, a ponekad razgranidavaju
glavnedelove redenice. Ova raznolika fura granicaria go-vora,
jezika i vidokmga, jedan- ie oa su5tinsliihmomenata humonistidkog
stila.
Humoristidki stil (engleskog tipa) zasniva se,prema tome, na-
raslojenosti zajednidkog jezika ina- moguinosti da se, u veioj ili
manjoj-meri, od-voje sv-oje intencij.e od njego-vih slojeva, da se
terntencue sa sloJevma ne saglase potpuno. Osnovostila je upravo
govorna raznolilcost, a ne jedinstvonormativnog zajednitkog iezika.
Istina, ta govornaraznolikost ovde ne izlazi izvan granica
lingvistiekijed.instvenoe (pg apstraktnim lezidkim
obeleijima)knjiZevnog jezika, ne prelazi ovde u
pravu-vi5e-jezidnost i usmerena je ka apstraktno-jezidkomshvatanju
na nivou je4instvenog-jezika (to jest, ne3hryva znanje raznih
jezika 1li dijalekaia). Aiijezidko razumevutje je apstraktni
momenal kon-kretnog i aktivnog (dijaloiki pnisutnog) razumeva-nja
Zive govorne raznolikosti, unete u roman iumetnidki organizovane u
njemu.
Kod Dikensovih prethodnika, zadetnika engle-skog hgmoristidkog
romana - kod Fildinga, Sito-Ieta i SJerng, nalazimo tu istu
parodijski stiliza-c.ijq r-azlliitih slojeva i ianrwa
knjiievnog
.iezika,ali je kod njih distanca izrazitija ne[o kod
-bikensa,i_zoblidavanje je snaZnije (naiodito kod
Sterna).Paro-dijsko-pred-metno opaZanje razliditih
varijaniiknjiZevnog jezika prodire kod niih (narodito-kodSt"l"u) u
-veoma duboke slojeve knjiZevno-ideo-lg$l.og mi5ljenja,
pretvarajuii- se u parodiju lo-gidke i ekspresivne strukture svake
ideoloilie (na-5*
-
68 O ROMANT] REC U ROMANU 69udne, moralno-retoridke, pesnidke)
redi kao takve(gotovo sa radikalizmom kakav se sreie kod
Rab-lea).
_ -
Veoma znadajnu ulogu u gradenju jezika kodFildinga, Smoleta i
Sterna igra knjiZevna parodijau uZem smislu (ridardsonovskog romana
kod prvedvojice, i gotovo svih savremenih vrsta romanakod Sterna).
KnjiZevna parodija
.jo5 vi5e uda,ljavaautora od jezika, dini jo5 sloZenij,im njegov
odnossa knjiZevnim jezicima svoga vremena na teritorijikoja pripada
romanu. Dominantna u datoj eposi,romaneskna red se objektivizira i
postaie sredinaprelamanja novih autorskih intencija.
Ova uloga knjiievne parodije na dominantnuvrstu romana u
istoriji evropskog romana veomaje veli,ka. MoZe se reii da su
najvainirii obrasci ivrste romana stvoreni u procesu parodijskog
taza-ranja prethodnih svetova romana. Tako su postu-pali Servantes,
Mendo'sa, Grimelshauzen, Rable, Le-saZ i dr.
Kod Rablea, dij,i je uticaj na svu romanesknuprozu, posebno na
humoristidki roman, bio veomaveliki, parodijski odnos prema gotovo
svim obli-cima ideoloike redi - filozofske, moralistidke, na-udne,
retoridke, pesnidke - narodito prema pate-tidnim oblicima te redi
(izmeilu patetike i laZi kodRablea je uvek znak jednakosti), i5ao
je do paro-dije jezidkog mi5ljenja uop5te. Ovo Rableovo ru-ganje
ljudskoj redi koja je postala lailjiva izra-Lava se, izmedu
ostalog, u parodijskom razaranjusintaksird,ke konstrukcije,
dovodenjem d,o apsurdanekih njenih logidkih i
ekspresivno-akcenatskihmomenata (na pnimer, predikacija, tumadenja
i sl.).Udaljavanje od jezika (njegovim sredstvima, ra-zume se),
diskreditovanje svake direktne i nepo-sredne intencionalnosti i
ekspresivnosti ("vaineromana iskuienja" desto se nalazi
sub-jektivni proces borbe sa unutra5nje ubedljivomtudom redi i
oslobotlenja od nje putem objekti-vizacije. Kao druga ilustracija
ovde iskazanih mi-sli moZe posluZiti Droman vaspitanja", ali u
njemu
5 Takav dijaloSki istraZivani umetnidki lik mudraca i
uditeljabio je Sokrat kod Platona.
je proces izabirajuieg ideolo5kog nastajanja razvi-jen kao tema
romana, dok u )romanu isku5enjansubjektivni proces samog autora
ostaje izvan dela.
U tom pogledu izuzetno i narodito mesto zauzi-ma stvaraladtvo
Dostojevskog. O5tro i napeto uza-jamno dejstvo sa tudom redi dato
je u njegovimromanima dvojako. Prvo, u govorima lidnosti datje
dubok i nezavr5en konflikt sa tudom redi uZivotnoj ravni ("red
drugog o meni..), iivotnoetidkoj (sud drugog, priznavanje i
nepriznavanjeod strane drugog) i, na kraju, u ideolo5koj
ravni(pogledi junaka na svet kao nezavr5eni i nezavrSi-vi dijalog).
Iskazi junaka Dostojevskog su arenabeskonadne borbe sa tudom redi u
svim sferamaLivota i ideolo5kog stvarala5tva. Zato ti iskazimogu
sluZiti kao bdlieni modeli za raznovrsneoblike preno5enja i
uokviravanja tude redi. Drugo,i dela (romani) u celini, kao iskazi
njihovog auto-ra, isto tako su beskonadni, unutra5ije
beikrajnidijalozi izmedu junaka (kao otelotvorenih gledi5ta)i
izmeclu autora i junaka; re6 junaka nije potpunopobedena i ostaje
slobodna i otvorena -(kao i redslmog autora). Isku5enja junaka i
njihove redi,siiejno zavr5ena, u romanima Dostojevskog osta-ju
unutra5nje nezavr5ena i nere5enao.
U sferi etidkog i pravnog mi5ljenja i rediodigledan je ogroman
znataj teme -doveka kojigovori. eovek koji govori i njegova red
ovde suosnovni predmet mi5ljenja i govora. Sve bitnekategorije
etiikog i pravnog mi5ljenja i oceneodnose se upravo na govornika
kao takvog: sa-ygst- (1glas savestiunutraSnja red.,),
kajanje(slobodno dovekovo priznanje), - istina i lai:i
od-govornost, pravna sposobnost, pravo glasa i dr.
t Videti naiu knjigu llpo6,rallrr rBopqecrBa d,ocrrencxoro,
A.,,npn6oit", 1929 (u drugom i trciem izdanju Ilpo6aeuu
noerrrKndocroercxoro,,,Coaercxuii nucarels", 1963; l\4. Xrl.
loxecmeulrar ^nre,parypa, 1972.). U knjizi su date sti lske analize
iskaza junaka, kojeotkrivaju razlidite oblike preno5enja i
kontekstualnog uokvirivania.(Problemi poetike Dostojq,skog, prev.
Milica Nikoli i,
"Nolit
-
112
Samostalna, odgovorna i delotvorna red jestebitna odlika
etitkog, pravnog i politidkog doveka.Pozivanje na tu red, njeno
provociranje, njenotumadenje i ocenjivanje, -utvrdivanje granica i
ob'lika njene delotvornosti (graclanska i politidka pra-va),
suprotstavljanje razliditih sloboda i redi -svi ti dinovi u etidkoj
i pravnoj sferi imaju ogrom-nu specifidnu teZinu. Dovoljno je
ukazati, u spe-cijalistidko-pravnoj sferi, na ulogu
oformljenja,analize i tumadenja svedodenja, izjava, ugovora,raznih
dokumenata i drugih oblika tucleg iskazi-vanja (naposletku,
tumadenja zakona).
Sve to valja prouditi. Razradivana je pravnid-ka (i etidka)
tehnika bavljenja tudom redi, utvr-divanja njene autentidnosti,
stepena verodostoj-nosti i sl. (na primer, tehnika beleZnidkog
radai dr.). Ali problemi vezani za kompozicione, stil-ske,
semantiike i druge nadine oformljenja nisupostavljeni.
Problem priznanja u sudsko-istrainom postup-ktr (nadin njegovog
iznudivanja i izazivanja) ob'jaSnjavan je samo u pravnoj, etidkoj i
psiholo5kojiavnl. Najdublje osnove za postavku toga probte-ma u
ravni filozofije jezika (redi) daje Dostojevski(problem autentidne
misli, autentidne Zelje, auten'tidnog motiva - na primer, kod Ivana
Karama'zova - i njihovog verbalnog otkrivanja; ulogadrugog; problem
istrage itd.).
eovek ko;ji govori i njegova red kao ,predmetmi5ljenja i govora
u etidkoj i pravnoj sferi raz-matra.iu S, naravno, samo u pravcu
struenoginteresclvanja tih sfera. Tim strudnim intereso-vanjima i
orijentacijama potiinjeni su i svi na-iini preno5enja, oblikovanja
i uokvirivanja tuderedi.
-Elementi umetnidkog prikazivanja tude redi
moguini su, ipak, i ovde, narodito -u etidkoj sferi:
na primer, prikazivanje borbe glasa savesti sadrugim dovekovim
glasovima, unutra5nja dijalo-gidnbst pokajanja i sl.
Umetnidko'prozni romane-skni element u etidkim raspravama, a
naroditou ispovestima, moie biti veoma znadajan: na pri-
REE U ROMANU 113
mer, kod Epikteta, Marka Aurelija, Avgustina, Pet-rarke,
prisutni su za(eci >romana iskuSenja< i)romana
vaspitanja".
JoS je znadajniji uticaj na5e teme u sferiverskog miSljenja i
redi (mitoloikog, mistidnog,magijskog). Glavni predmet te misli je
biie kojegovori: boZanstvo, demon, predskazivad, prorok.IVlitolo5ko
miSljenje uopSte ne poznaje mrtve inemuSte stvari. Pogadanje volje
boZanstva, demo-na (dobrog iti zlog), tumadenje znakova gnevaili
naklonosti, predznaka i znakova, najzad, pre-nodenje i tumadenje
direktnih redi boZanstva (ot-krovenje), niegovih proroka, svetaca,
predskaziva-da - uop5te preno5enje i tumadenje redi
boZanskognadahnuia (za razliku od profane) - sve su tovazl*i dinovi
verskog miSljenja i redi. Svi verskisistemi, dak i primitivni,
imaju ogroman speci-jalni metodolo5ki aparat za preno5enje i
tumadenjerazliditih vidova boZanske redi (hermeneutika).
Ne5to drugadije je u naudnoj misli. Ovde jespecifidna teiina
teme redi relativno mala. Mate-matidke i prirodne nauke uop5te ne
poznaju redkao pnedmet svoje orijentacije. U procesu naui-nog rada,
naravno, mora se imati posla sa tudomredi - sa radovima
prethodnika, rnidljenjern kri'tidara, javnim mnjenjem i sl.; mora
se imati po-sla sa razliditim oblicima preno5enja i tumadenjatude
redi - borba sa autoritarnom redi, prevla-davanje uticaja,
polemika, pozivanje i navodenjei sl. - ali sve to ostaje u procesu
rada i ne tidese predmetnog sadrZaja nauke u diji sastav do-vek
koji govori i njegova red, razume Se, neulaze. Citav metodolo5ki
aparat matematidkih iprirodnih nauka usmeren je na savladivanj e
stvar-flog, bezglasnog predmeta koji se ne otkriva uredi, koji o
sebi niita ne saopStava. Spoznaja ovdenije povezana sa primanjem i
tumadenjem redi iliznakova samog spoznavanja predmeta.
U humanitarnim naukama, za razliku od pri-rodnih i matematidkih,
nastaje specifidan zadatakponovnog stvaranja, prenodenja i
ttrmadenja tuttihE
O ROMANU
-
115
f l , ' iII
REC U ROMANU
iI
II
Iii
l l4 o ROMANU
redi (na primer, problem izvora u metodologijiistorijskih
disciplina). U filolo5kim disciplinamadovek koji govori i njegova
red su osnovni p'red-met spoznaje.
Filologija ima specifidne ciljeve i pristupesvom predmetu -
doveku koji govori i njegovojredi - koji odrecluju sve oblike
preno5enja i pri-kazivanja tude redi (na primer, red kao
predmetistorije jezika). Ipak, u oblasti humanitarnih nauka(i u
oblasti filologije u uZem ,smislu) moguian
.iedvojak pristup tudoj reti kao predmetu spoznaje.
Red se moZe doZivljavati potpuno predmetno(u suitini, kao
stvar). Tako je u veiini lingvistid-kih disciplina. U takvoj
predmetnoj redi je i smi-sao postvaren: nemogui mu je dijaloiki
pristupkoji je imanentan svakom dubokom i aktualnomrazumevanju.
Zato je ovde razLrmevanje apst,rak-tno: ono se potpuno udaljava od
Zivog i,deoloikogznadenja redi - od niene istinitosti i laii,
zna-dajnosti ili ni'Stavnosti, lepote ili r.uZnoie. Spozna-ja takve
predmetne, postvarene redi lir3ena je sva-kog dijaloSkog prodiranja
u spoznajni smiisao, satakvom redi,u se ne moZe ni razsovarati.
Medutim, u filologiji je dijaioSko pronicanjeobavezno, jer bez
njega nije moguino bilo kakvoshvatanje: ono razotkriva nove momente
u redi(smisaone u Sirem smislu), koji se, buduii otkri-veni
dijaloSkim putem, kasnije postvarr-rju. Sva-kom napretku nauke o
redi prethodi njena ,geni-jalna etapa" - izoitren dijaloiki odnos
premareii, odnos koji otkriva njene nove strane.
Neophodan je upravo takav pristup, konkret-niji, koji se ne
odvaja od aktualnog ideolo5kogznadenja redi i koji povezuje
predmetnost shva-tanja sa njenom dijaloSkom Zivo5iu i
produblje-noSiu. U oblasti poetike, istorije knjiZevnosti (uop-Ste
u istoriji ideologije), a takode, u znatnoj meri,i u filozofiji
redi, drugadiji pristup nije ni mo-guian: najsuvlji i najplii i
pozitir"izam u tim ob-lastima ne moZe neutralno tretirati red kao
stvari ovde je prisiljen da progovori ne samo o redi
nego i s njom, da bi prodro u njen ideolo5kismisao dostupan samo
dijalo5kom razumevanjukoje ukljuduje ocenu i odgovor. Oblici
preno5enjai interpretacije, koji ostvaruju takvo njeno dija-lo5ko
razumevanje uz dubinu i Zivost tog razume-vanja, mogu se u znatnoj
meri pribliZavati umet-nidko-proznom dvoglasnom prikazivanju tude
redi.Mora se primetiti da i roman u sebe ukljudujemomenat
spoznavanja tude redi koju prikazuje.
Najzad, nekoliko redi o znadaiu na5e temeu retoridkim ianrovima.
eovek koji goyori i nje-gova red neosporno su jedan od vainiiih
pred-meta retoridkog govora (i sve ostale teme, takode,ovde su
neizbeZno praiene temom redi). Retorid-ka red, na primer, u sudskom
besedniStvu optu-Zuje ili brani okrivljenog, govoreieg, oslanja
sepri tom na njegove redi tumadeii ih, polemi5e sanjima,
stvaraladki vaspostavlja moguinu red optu-Lenog ili Stiienika
(takvo slobodno stvaranje ne-izgovorenih redi, ponekad ditavih
govora -
"kakobi mogao govoriti" ili "kako bi rekaou optuZeni
- najrasprostranjeniji je nadin antidke retorike),trudi se da
predvidi njegove moguine prigovore,prenosi i suodava redi svedoka i
sl. Red u poli-tidkom besedni5tlrr podrZava, na primer,
nekukandidaturu, opisuje liinost kandidata, izlaie i bra-ni njegovo
glediSte, njegove verbalne predloge, ili,g drugom sluiaju, ona
protestuje protiv neke od-luke, zakona,, naredenja, izjave,
,istupanja, to jestprotiv
_odrettenih verbalnih iskaza prema kojimaje dijaloSki
orijentisana.Publicistidka red se takode bavi rediu i do-
vekom kao nosiocem redi: ona kritikuje govor,dlana\, glediSte,
polemiie, demaskira, podJmevase itd. Ako analizira postupak, ona
otkr.iva nje-gove verbalne motive, gledi5te koje mu leZi - uosnovi,
verbalno ga oblikuje u skladu sa odgo-varajuiim nagla5avanjem
ironidnim, ljutitimi sl. To, naravno, ne znadi da retorika zbog
redizaboravlja delo, postupak, vanknjiZevnu stvarnost.Ali ona se
bavi dru5tvenim dovekom diji je svaki8*
-
1 1 6 O ROMANI I
su5tinski din ideolo5ki osmiSljen redju ili je di-rektno
otelovlien u redi.
Znataj tuhe redi kao predmeta u retorici jetoliko veliki da red
desto podinje da zaklanjai zamenjuje strrarnost; pri tome se i sama
red su-iava i gubi dubinu. Retorika se desto ogranidavana distd
jezidke pobede nad redju; u tori sludajuona se izopadava u
formalistidku verbalnu igru.Ali, ponavLjamo, odvajanje redi od
stvarnosti po-gubno je za samu red.: ona vene, gubi smi,saonudubinu
i pokretljivost, sposobnost da proSiruje iobnavlja svoj smisao u
novim Zivim kontekstimai, u su5tini, umire kao red, jer znadeia red
Zivivan ,sebe, to jest od svoje orijentisanosti premanapolje. Ipak,
izuzetna usredsredenost na tudured kao predmet sama po sebi joi ne
pretpostavljatakvo odvajanje redi od stvarnosti.
Retoridki Zanrovi poznaju najraznovrsnije ob-like preno5enja
tude redi, i to u veiini sludajevanapeto dijalogizovane. Retorika
se Siroko koristinaglim pomeranjem nagla5enosti prenesenih
redi(desto do potpunog unakaZenja) pornoiu
odgova-rajuieg'uokvirivanja kontekstom. Retoriiki Za,n-rovi str
izuzetno zahvalan materijal za izudavanjerazliditih oblika
prenodenja tudega govora, razliditih nadina njegovog oblikovanja i
uokvirivanja.Na tlu retorike moguino je i
umetnidko-proznoprikazivanje doveka koji govori i njegove redi -ali
retoridka dvoglasnost takvih slika retko jeduboka: ona svojim
korenima ne seZe u dijalo-gidnost samoga jezika koji nastaje, ona
se ne gra-di na su5tinskoj govornoj raznolikosti nego na
raz-noglasju, ona je u veiini sludajeva apstraktna ipodatna
iscrpnom formalno-logidkom razgranida-vanju i razdvajanju glasova.
Zato se mora govo-riti o posebnoj retoridkoj dvoglasnosti
razliditojod prave umetnidko-prozne ili, drugim redima -o
dvoglasnom retoridkom preno5enju tude redi (ma-kar mu i ne bili
strani umetnidki momenti), zarazliku od dvoglasnog prikazivonja u
romanu sorijentacijom na sliktt jezika.
REC U ROMANII 117Takav je znadai teme o doveku koji govori
i njegovoj redi u svim oblastima svakodnevice i
uverbalno-ideoloikom Zivotu. Na osnovu redenogmoZe se utvrditi da
je u sastavu gotovo svakog is-kaza druStvenog doveka - od kratke
replike sva-kodnevnog dijaloga do velikih verbalno-ideoloikihdela
(kniiZevnih, naudnih i drugih) - prisutan zna-dajan udeo shvaienih
tuclih redi u otkrivenom iliskrivenom obliku, prenetih na ovaj ili
onaj na-din. Na tlu gotovo svakog iskaza nastaje napetouzajamno
dejstvo i borba svoje i tude redi, pro-ces njihovog razgranidavanja
ili njihovog dijalo5-kog uzajamnog osvetljavanja. Iskaz je na taj
na-din mnogc.r sloZeniji i dinamidniji organizam negoSto izgleda
kada se uzmu u obzir samo njegovapredmetna orijentacija i direktna
jednoglasna eks-presivnost.
einjenica da je sama red jedan od glavnihpredmeta ljudskoga
govora, do sada nije bila udovoljnoj meri uzimana u obzir i
oggnjivarra unjenom punom nadelnom znadenju. Nije bilo 5i-rokog
filozofskog obuhvatanja svih pojava kojetu spadaju. Nije bila
shvaiena specifidnost ovogpredmeta govora, koji zahteva preno5enje
i repro-dukciju same tude redi: o tudoj redi moZe segovoriti samo
pomoiu - opet, tude redi, dodu5e,unoseii u niu svoje intencije i
osvetljavajuii jena svoj nadin kontekstom. Govoriti o redi kaoo
svakom drugom predmetu, to
.iest tematski, bezdijalogizovanog preno5enja, moZe se samo
ondakada je ta red disto predmetna, postvarena; takose moZe
govoriti, na primer, o redi u gramaticigde nas upravo interesuie
mrtav predmetni omo-tad redi.
Svi raznovrsni oblici dijalo5kog prenoSenjatude redi, stvoreni u
svakodnevnom Zivotu i ideo-lo5kom vanumetnidkom opStenju, u romanu
sedvojako koriste. Prvo, svi ti oblici dati su i ob"navljaju se u
svakodnevnim i ideolo5kim iskazimalikova romana, a takode i u
uvedenim Zanrovima- u dnevnicima, ispovestima, publicistidkim
dlan-
-
118 O ROI\'IANU
cima i sl. Drugo, svi oblici dijalogizovanog pre-no5enja tude
redi mogu biti i neposredno potdi-njeni zadacima umetnidkog
prikazivanja dovekakoji govori njegove redi ori.ientisane na
slikuiezika, pri tom su podvrgnuti odredenom umetnid-kom
preoblikovanju.
U demu je osnovna razlika izmedu svih tihvanumetnidkih oblika
preno5enja tucte redi i nje-nog umetnidkog prikazivanja u
romanu?
Srri ti oblici, dak i tamo gde se najviSe pri-bliZavaju
umetnidkom prikazivanju, kao, na pri-mer, u nekirn retoridkim
clvoglasnim Zanrovima(parodijskim stilizacijama), orifentisani su
na is-kazivanje individualnog 6oveka. To su praktidnozainteresovana
prenodenja pojedinadnih tuclih iska-za koji se u najboljem sludajtt
uzdiLu do uop5tava-nja iskaza u tudi govorni manir kao
dru5tveno-tipi-dan ili karakteristidan. Usredsredeni na
preno5enjeiskaza (makar i slobodno i stvaraladko prenoie-nje), ti
oblici ne teLe da u iskazima vide ,i udvrstesliku dru5tvenog jezika
koji se ostvaruje u njimaali se u niima ne iscrpl.juje; pri tom
upravo slikua ne pozitivnu empiriju toga jezika. U autentid-nom
romanu iza svakog iskaza oseia se stihijadru5tvenih jezika sa
njihovom unutra5njom logi-kom i unutra5njom nuZno5iu. Slika ovde ne
otkri-va samo stvarnost nego i moguinost datog jezika,njegove, da
tako kaZemo, idealne granice i njegovtotalni celoviti smisao,
njegovu istinu i njegovuogranidenost.
Zato dvoglasnost u romanu, za razliku odretoridkih i drugih
formi, uvek teZi dvojezidnostikao svojo.i granici. Zato ta
clvoglasnost ne moiebiti razvi-iena ni u logidkc protivurednosti,
ni udisto dramske suprotnosti. Time se defini5e osobe-nost
romanesknih dijaloga koji teZe granici uza-jamnog nerazumevan.ja
ljudi koii govore razlititintlezlcLtna,.
Mora se jo5 jednom istaii da pod dru5tvenimiezikom ne razumemo
sveukupnost lingvistidkihoheleZja l
-
tzr120 O RO]\iANU REE U ROMANUlinske kulture 20-30-ih godina,
vaspitane na fran'cuskoj knjiZevnosti, tucloj lalin5tini i
nemadkojnauci, i svet intelektualaca-neplemiia 50-ih godina,gde su
ton davali bogoslovi i lekari vaspitani nalatin5tini i nemadkoi
nauci. Tvrdo latinskonema-dko izgovaranje redi- ,'principi.,
pobedilo je u ru-skom jeziku. Ali i naiin na koji Kuk5ina
u,potreib-ljava, redi, umesto
"6ovekn ona kaie ogospodin..,udv,rstio ,se u trivijalnim i
sr-ednjirn rianrovi'maknjiZevnog jezika.
Takva spoljainja i neposredna zapalanja oso-benosti jezika
junaka karakteristidna su za roma-neskni ianr, ali, naravno, ne
grade sliku jezikau romanu. Ta zapalanja su potpuno
predmetna:autorova red samo spolja dotide ocenjivani jezikkao
stvar, ovde nema unutra5nje dijalogidnostikarakteristidne za sliku
jezika. Autentidna slika je-zika uvek ima dijalogizovane dvoglasne
i dvojezid-ne konture (na primer, zone junaka, o kojima smogovorili
u prethodnoj glavi).
U stvaranju slike jezika pn'ostepeni znadaj imauloga konteksta
koji uokvirava prikazivani govor.Okvirni kontekst kao skulptorovo
dleto brusi gra-nice tudega govora i iz neobradene empirije
go-vornog Zivota iseca sliku iezika; unutra5nju ori-jentaciju samog
prikazivanog jezika on sliva i spajasa njegovim spolja5njim
predmetnim atributima.Autorova red, dok prikazuje i uokviruje tucli
go-vor, otvara tom gorzoru perspektivu, rasporedujesvetlost i
senke, stvara situaciiu i sve uslove zarrjegovo zvudenje, najz.ad,
ulazi u njega i unosisvoje akcente i svoje izraze, stvara mu
pozadinukoja ga dijalogizuje.
Zahvaljuiuii sposobnosti iezika koji prikazujedrugi jezik da
istovremeno zvudi i van njega i unjemu, da govori o njemu i
istovremeno na njemui sa njime, i, s druge strane, sposobnosti
prika-zanog iezika da istovremeno sluZi kao predmet pri-kazivan.ja
i da sam govori - zahvaljujuii toj spo-sobnosti i mogu biti
stvorene specifidne romaneskneslike jezika. 7.ato za okvirni
autorski kontekst pri-
kazivani jezik najmanje moie biti stvar, predmetgovora koji je
bez glasa i bez odziva i koji ostajevan njega kao i svaki drugi
predmet govora.
Svi nadini stvaranja slike jezika u romanumogu biti svedeni na
tri osnovne kategorije: 1) hib-ridi"zacija, 2) medusobni dijalo5ki
odnoi jezika i3) disti dijalozi.
Ove tri kategorije postupaka mogu se razdvo-jiti samo teorijski
jer se neraskidivo upliiu u je-dinstvenu umetnidku potku slike.
Sta je hibridizacija? To je me5anje dva dru5-tvena jezika u
granicama jednog iskaza, u arenitog iskaza susret dve razlidite
jezidke svesti, raz-dvojene epohom ili dru5tvenom diferencijacijom(
i l i i j e d n i m i d r u g i m ) .
Takvo me5anje dva jezika u granicama jednogiskaza u romanu jeste
sradunati umetnidki postu-pak (tadnije sistem postupaka). Ali
nenamerna, ne-svesna hibridizacija jedan je od najznadajnijihmodusa
istorijskog Zivota i nastajanja jezika. MoZese otvoreno reii da se
jezik i jezici istorijski me-njaju uglavnom putem hibridizacije,
me5anjem raz-liditih
"jezika" koji postoje paralelno u granicamajednog dijalekta,
jednog nacionalnog jezika, jednegrane, jedne grupe razliditih grana
i razliditih gru-pd, kako u istorijskoj tako i u
paleontolo5kojpro5losti jezika, pri demu kao krater za meianjeuvek
sluZi iskazT.
Umetnidka slika jezika po samoj svojoj suitini mora biti
(namerni) jezidki hibrid: ovde su oba-vezno prisutne dve jezidke
svesti - prikazana, iona Sto prikazuje, koja pripada drugom
jezidkomsistemu. Jer ako nema te druge svesti koja pri-kazuje, ako
nema druge prikazivadke jezidke slo-bode, onda pred nama nije slika
jezika, vei jedno-stavno obrazac tucteg jezika, pravi ili
laZni.
Slika jezika kao namerni hibrid pre svega jesvesni hibrid (za
razliku od istorijskog, organskog
? Takvi istorijski nesvesni hibridi su kao hibridi
dvojezidni,ali su, nararmo, jednoglasni. Za sistem knjiZevnog
jezika znadaina iepoluorganska, polunamerna hibridizacija.
-
fil/iirili/I
'i'll/lr
/ '
122 O ROMANU
n*{ff-;fiTffi,l*rq*'}i'ffiDalje, u n:
::i,,1 :"" ;";'o,Xli'"uffT"j,.t5'ilm, hibricl u ne me.ift [il; r
T91,1y: iia ii"i,',i,i,o"l;; " (korelati dvaindiviJuari;,,"*f,i 3,
n'ji:i*:ffi jT.#;xfi "'t 1X'f"" t+* ;i;*S+tf*,,:1rc n+na,tom
prikazaril:'1':?:ii,ilH: * tr:, p'it",u,i" jue ionk retni po'oatom
jeziku, L'^t ""tti1.t. ";;;,|;tlcka
svest mora
i, g ""_,"ore ;i, ; ii# " il" j::*",t, #ii? :':"?3;'xa f
:flif;iifir,#iart H#:r ,:i?,,.gp:#ib};"ff "?1-'^ t*t"idual ni
monii{41 ti r ;:#T;*r,'"f #.{ tfi** *i+t*
;Sr,Xi";il:"l,iiT,iTill:'r", i".ii." 'f if "n3'' neopho-zrra
prepriiu se .l:l:i l"li"i--.J-;:
?J,|??]l"o?j-**at*;l,#'*'*#wffii{i#i*.f:#I'f.i',1iil'i"#f
T"['oi:''l'T'-#;u*:t;ff"tii; "or ilj tr, : "ii:*"ild*"m +,'.6 ; t"
*:svesno ,i"iJ i-a,l,T"ljkff Jil;;jp ,3;?tj: T",r " ?j'T ;.T, liil
l"?;,11, ;;f *Hffi ,,1,.t11.,f,f;
,"**#;.1::,u:t,?1t""##:";u.ou,,,or, tipovi - kao u
stirizacijarna
rika, obere ,iu ,x:?,,;;;^:'a, koriko
"", ;:svega, sukobliavai" ,gi"Jistu
,ujir.nu u tim obli_i;f{i frti!., j "^, I "#:iii; ffi :*li:i r'
i u'i a . - lfi i.t, o ;iilt tt " t ) v e c'k "t k;;'t';,r, " " li
-9,,?i; )l,'t;' r
rf#,"t,of#r??"],id"olf5:fu,"Tl",ke'lhib,ridu::i?ifriliJ,,11i*,,.":-#:*,1{:?ifi:'*}}:;1"",''T"",
riiTf "TJ " . i -':o''" t' iu'r.i u n';?. . Mo ra se, i pa k,1ina
jeziikln i".-i:..T?,i""?"Xn ;"',ljtiH' d;:ictrma istoriiski veoma
pjoi,;;; b.Jm"nit" u novimpogledima na
svet,,.,ouim-,.in*irl!r,ii*
oblicimaoverbalne spoznaje sveta..Lramerni
,T:L"i hibrid je neizbeZno
unu_llSi?jio1t,,i"?li.""X=(^.u,rir,i#o,.gunskogrribri_il;i::**l";#.}n:tl}T*Iif,*,ffi
**#i
" a io i a
" iiio_t;,,?j l,'t?:,,:t?,X ifi lil l"*m:
" ",xii =r"i:H".'i lt ! iff i* ul, i.'L; n o",
Iogizovani hibrid'.imu- poiprno ;#l?,Hfrj,"tli-sfc_Ku strukturu:
u njemu ;, ; ;i;.rskaza spojena au1,
!,31"n"irri""jliil.,XT?#offisjpJ,f" ry.oguinog dijatoga. ,r;;;",
,;,reptike nikada r" :", Tu;" a,
-f.r?;^;fflT,H:r#li::?ili, se u zavr5ene. iskaie, ali
,iJili,oollcr jasno se
nadvosrainog,,g,;a1t{"8":1nf'".}i,l"i":i-"t*im esan je ra z
novrsnih_.' i n tu Liieiljr' ""ur iii*r J;Jff riju raznim jezidkim.
sisternima tiiuJ"Sro moZe bitirT #-^"T i'Ji
"l' 1 :'f t - t n"go, p iu-uo s paj an j e d va
;,[,,rlli':n:*ti.i:i*':1.,'.':ia?ffi '*."+f lxi:iig.
1",.1ri";;#ffi jli ir;{"? it ; :;nf",*,l g:.rrcrra rskaza u iedan
iskaz. sintu[itr.l.fi;:::;_:?jX jI
-
124 O ROMANU REC. U ROI\{ANU 125
koja prikazuje (to jest, jezidka svest stilizatora)i ona koja je
prikazana, stilizorzana. Stilizacija seod neposrednog stila
razlikuje upravo po tom pri-sustvu jezidke svesti (savremenog
stilizatora i nje-govog auditorijuma) u dijem se svetlu
vaspostav-lju stilizovani stil, na dijoj pozadini on dobijanovi
smisao i znadenje.
Ova druga jezidka svest stilizatora i njegovihsavremenika radi u
materijalu stilizovanog jezika;neposredno o predmetu stilizator
govori samo natom, njemu tudem stilizovanom jeziku. Ali samtaj
stilizovani jezik prikazan je u svetlu savremenejezidke svesti
stilizatora. Savremeni jezik baca od-redenu svetlost na stilizovani
jezik: iedne momen-te izdvaja, druge ostavlja u senci, stvara
posebnuakcentuaciju njegovih momenata kao momenatajezika, stvara
odredene rezonance stilizovanog je-zika, i savremene jezidke
svesti, ukratko, stvaraslobodnu sliku tudeg jezi'ka, koja ne
izraiava samostilizovanu nego i stilizatorsku jezidku i umetni-dku
slobodu.
Takva je stilizacija. Drugi, njoj najbliZi tipuzajamnog
osrretljavan ja je variiacija. Prilikom sti-lizovanja, jezidka
svest autora radi iskljudivo smaterijalom stilizovanog jezika: ona
osvetljava tajstilizovani jezik, u njega unosi svoje
inojezidkeinterese, ali ne i poseban inojezidki savremenimaterijal.
Stilizacija kao takva mora biti doslednado kraja. Ako savremeni
jezidki materijal (red, ob-lik, obrt i sl.) prodre u stilizaciju -
onda je tonjen nedostatak, gre5ka: anahronizam, rnoderni-zam.
Ali takva nedoslednost moZe postati namernai organizovana:
stilizujuca jezidka svest moie nesamo da osvetljava stilizovani
jezik nego i samada dobije red i dodaje svoj tematski i jezidki
ma-terijal stilizovanom jeziku. U tom sludaju prednarna vi5e nije
stilizacija, nego varijacija (kojadesto prelazi u
hibridizaciju).
Varijacija slobodno unosi tudi jezidki mate-rijal u savremene
teme, spaja stil izovani svet sa
namernih hibrida prekinuta je dvema individuali-zovanim jezidkim
slobodama.
SaZimaiuii karakteristiku romanesknos hibri-da, moZemo reii: za
razliku od nejasnog rie5anjajezika u Zivim iskazima na jeziku koji
istorijskinastaje (u stvari, svaki iitti iskaz na ihtom iezikuje u
manjoj ili veioj meri hibridan), romanesknihibrid je umetniiki
organiaoyani sistent spajanjajefika, sistem diji je cilj da pomoiu
jednog jezikaosvetli drugi jezik, da rnodelira Zivu
sliku-drugogiezika.
Namerna umetnidki orilentisana hibridizaciiajedan je -od
osnovnih postupaka gradenja slike j"e-
zika. Treba primetiti da se jezik koji- osvetljava(obifqo je
to-sistem savremen6g knjiZ6vnog jezika)pri.t-rjbridizaciji sam u
izvesnoj meri opre-dmeiujeu slike. Sto se u romanu Sire "i
dublie^primeniu"iepostupak hibridizacije, i to ne sa jednim nego'
savi5e jezika -: sqm jezik koji prikdzuje i osvetlja-va- postaje-
obiektniji i pretvara se, na kraju,- uiedan od slika jezika u
romanu. Klasidni primeri:Don Kihot, engleski humoristidki roman
(fildine,Smolet, Stern) i nemadki romantidno-humoristidliiroman
(Hipel i Zan Pol). U ovim sludaievimaobidno se_ opredmeiuju i sam
proces pisanja ro-mana i lik romansijera (delimidno vei -u Don
Ki-hotu, zatim kod Stenna, Hipela, Zana Pala).
Od hibridizacije u pravom smislu razlikujes9
u-nu!r-a5-nje-dijalogizovano uzajamno osvetljava-nje jezidkih
sistema u celini. Ovde vei nema ne-posrednog me5anja dva jezika u
granicama jednogiskaza - ovde le u iskazu aktualizovan iedan
ie*-zik,.ali on je dat V svetlu drugog jezika. faj dnigijezik se ne
aktualizuje i ostaje van iskaza
Najk.arqkte-ristidnija i najjasnija forma
takvogunutraSnje-dijalogizovanog uzajamnog osvetljava--n]a JezrKa
Je sl t t rcact la.
Svaka prava stil izacija je, kao Sto je vei re-deno, umetnidko
prikazivanje tueleg jezidkog stila,umetnidka slika tucleg iezilia.
U njoj su obiveznoprisutne dve individualizovane iezidke svesti:
ona
-
126 o ROMANU
svetom savremene svesti, stavlja stilizovani jezik,proveravajuii
ga, u nove i za njega samog ne-moguine situacije.
Znataj direktne stilizacije i varijacije u isto-riii romana je
veoma velik, a zaostaje samo zaznadajem parodije. Na stilizacijama
se proza udilaumetnidkom prikazivanju jezika, doduSe,
jezikaformiranih i stilski oblikovanih (ili stilova nepo-sredno), a
ne sirovih i desto jo5 samo potencijal-nih jezika Zive govorne
raznolikosti (koji nastajui joS uvek su bez stila). Slika jezika
koju stvarastilizacija je najmirniia i umetnidki zavriena slikakoja
dozvoljava maksimum estetizma dostupnogromanesknoj prozi. Zato stt
veliki majstori stili-zacije, kao Merime, Frans, Anri de Renije i
drugi,bili
-
predstavnici estetizma Lr romanu (dostupnogovom ianrtt samo u
uskim glanicama).
Zna(aj stilizacije u epohama nastajanja oslov-nih pravaca i
stilskih linija Zanra romana posebnaie tema koiu iemo dotaii u
poslednjem, istorij 'skom, poglavlju ovoga racla.
U lrrigom tipu irnutra5nje-dijalo5lcog uzajaur-noq
osvetl=iavania iezika, intencije prikazivadkered-i nisu siglasne si
intencijama prikazivane redi,odupiru im se, ne prikazuju stvarni
predmetni svetpomoiu prikazanog jezika,. kao plodnog gledi5ta,nego
putem njegovog razobliiavajuccg raT.atanJa.To je parodiislca stil
izaciia.
-Ipak, takva parodijska stilizacija moZe stva-
rati sliku jezika i njemu odgovarajuieg sveta samopod uslovbm da
ona ne predsta,vlja golo i povr-Sinsko razaranje tudeg jezika, kao
u retoridkojparodiji. Da bi bila stvarna ! prodlktivna, paro-diia
mora biti upravo parodijska stilizaciia, to jestmora uspostavljati
parodirani jezik kao bitnu ce-linu koja poseduje svoju unutra5nju
logiku i raz'otkriva poseban svet, neraskidivo povezan sa
pa-rodiranim jezikom.
Izmedri stilizacije i parodije nalaze s, kaoizmedu krajnosti,
najraznovrsniji oblici uzajamnoosvetljenih jezika i direktnih
hibrida, odredeni naj-
REe U ROMANII lZ7
razliditijim uzajamnim odnosima jezidkih i govor-nih sloboda
koje su se srele u granicama jednogiskaza. Borba koja se vodi u
redi, stepen otporakoji parodirana red prui.a parodirajuioj,
stepenoblikovanosti prikazanih dru5tvenih jezika i ste-peni njihove
individualizacije prilikom prikaziva-nja, napokon, govo,rna
raznolikost rkoia se na-lazi okolo i koja uvek sluZi kao
dijalogizujuiapozadina i rezonator - stvaraju raznolikost-
po-stupka prikazivanja tudeg iezika.
Uporedo sa hibridizacijom, dijaloiko suodava-nje distih jezika u
romanu je moino sredstvo strra-ranja slika jezika. Dijalo5ko
suodavanje jezika (a nesmislova u jeziku) ocrtava granice -jezika,
stvaraoseiaj tih granica, navodi da se osete izraiainioblici
jezika.
Sam dijalog u romanu, kao kompozicioni ob-lik, neraskidivo je
povezan sa dijalbgom jEzikikoji zvude u hibi;dima i
dijalogizriiue6i poiadiniromana. Zato je dijalog u romanu dijalog
posebnevrste. On se pre svega, kako smo vei rekli, nemoZe istro5iti
u siZejno-pragmatidkim dijalozimalidnosti u romanu. On je biemenit
beskonadnomraznovrsnoSiu siZeino-pragmatidkih diialoikih
sup,,rotstavljanja \oja- ga^ne-razreiavaju i ne -og,ga- razre,(iti,
koja kao da samo ilustruju (kiojedan o4 moguinih) taj beskrajni
dubinski diia-log jezika, odreden samim
dru5tveno-ideolo5kimnastajanjem je-zika i d-ru5tva. Dijalog