-
Naslov originala:
API~TOTEAH~ OPrANON
Graece ex recensione Immanuelis Bekkeri
Edidit Academia regia Borussica. vol. 1-11.
Berolini 1831.
...
ARISTOTEL
ORGANON
SA STAROGRCKOG PRBVBLA
dr KSENIJA ATANASIJEVIC
PREDGOVOR NAPISAO
dr BOGDAN SESIC
KULTURA 1970. BEOGRAD
-
ARISTOTELOV ORGANON
ARISTOTEL (384-322) je ne samo najveCi sinteticar prethodne, vee
u osnovi i u glavnim pravcima, razvijene grcke filozofije, nego je
jos u vecoj ili bar u istoj meri veliki i duboki analiticar
celokupnog dotad poznatog ljudskog saznanja. Valja istaci i
cinjenicu da Aristotelova filozofija predstavlja originalnu sintezu
kritike ranijih filozofija, pre svega Platonova idealizma i
Heraklitove dijalektike, ali isto tako i rezultata sopstvenih
sistematskih naucno-filozof-skih analiza i otkrica. Mada
Aristotelova kritika Platonova ucenja 0 idejama: predstavlja
"kritiku idealizma uopste"'
W..~!...it?.,!.samo Aristot(!.loYQ .1.1e11j~_ fo.~ .. P.~:r .u
o:m.Q~~, . . Uie.aliti
-
filozofije kriju se drustvene potrebe atinske demokratije
njegova vremena i drustvenog sloja.
Najvecu vrednost Aristotelove filozofije ne cine niti ostroumne
kritike ranijih ucenja niti originalne sinteze pre-ralienih ranijih
ucenja i teorija. Najvecu vrednost Aristo-telove filozofije cine
njegove duboke analize ljudskog sa-znanja, njegova sistematska
obrada celokupne problematike dotada5nje filozofije, a narocito
njegovo otkrice nove naucne metode saznanja i zasnivanje niza
posebnih nauka meliu koje spada i vrhunska t~?rijsko-me~
-
matski razraden oblik metode deduktivnog saznanja. J. M.
Bohenski tacno tvrdi da je sam Aristotel pokazao da diairesis nije
zakljucivanje, jer je u prvom rec o ,jednom produienom postavljanju
(stavova), a ne o zakljucivanju"2 Posebno treba istaci da nikakvom
analizom i kritikom Pla-tonove metode nije bilo moguce otkriti
novu, daleko slo-zeniju i znacajniju, metodu silogistickog
zakljucivanja i dokazivanja. To je osnovno i veliko logicko otkrice
Aristo-telovo, sto i on sam s pravom istice. Otkrice ove nove
metode, kao i cinjenica da je Aristotel prvi otkrio i siste-matski
obradio problematiku elementarne logike pojmova, cini Aristotela
uistinu ,ocem logike". '
S druge strane, medutim, pogresno bi bilo tvrditi da je
Aristotel izgradio svoju logiku bez ika~ve osnove koja je postojala
u ranijim filozofskim ucenjim:l. ';rakva osnova je postojala kako u
Platonovoj epistemologiji i metodi tako i u Platonovoj i, narocito,
u elejskoj metafizici bica. Elejske ontolosko-gnoseoloske zakone
proste identicnosti i nepro-tivrecnosti Aristotel je nasao, u
ontoloskoj koncepciji i formulaciji, kod Parmenida. Ali i ovde je
Aristotel dao svoje nove, gnoseoloske formulacije ovih zakona
ukoliko ih je shvatio kao zakone istinitog misljenja. I onde,
dakle, gde je na8ao neposredniju osnovu za svoja ucenja, Aristotel
je izvorni mislilac i stvaralac logike. Tacnost ove postavke se
lako more sagledati poredenjem Aristotelovih ucenja sa zacecima
logickih i gnoseoloskih istrazivanja u ranijim filozofskim ucenjima
u kojima ne nalazimo nijedno celo-vito logicko ucenje Aristotelovo,
a pogotovo ne nalazimo ni traga od njegove nove teorije deduktivne
silogisticke metode saznanja.
Sam Aristotel s pravom istice da su, na primer, za re-toriku
postojali mnogi stari radovi. Medutim, kaZe on, ,o zakljucivanju
nismo imali nikakvih ranijih radova i zato smo potrosili mnogo
vremena u mucnim istrazivanjima". U vezi s ovim tvn1enjem
Aristotel, obracajuci se svojim
2 J. M. Bochenski, Formale Logik, Orbis, Band III, 2, Miin-chen
1956, 8. 06, S. 46.
VIII
slusaocima, zakljucuje: , ... svima varna, svima nasim
slu-saocima, ostace samo da nam oproste nedostatke naseg
istraZivanja, a zbog otkrica koja su u njemu ucinjena da osete
veliku zahvalnost"3
2. Pitanje tumacenja Aristotelovih logickih ucenja Ako izuzmemo
stoicko zasnivanje logike stavova i
sholasticku formalizaciju i razradu nekih Aristotelovih ucenja,
Aristotelov logicki sistem je do najnovijeg vremena, do izgradnje
savremene matematicke, odnosno simbolicke logike stavova i
polivalentnih logika, ostao - celovit i gotovo nepromenjen - jedini
logicki sistem. Ovu ,apso-lutnu potpunost i zavr8enost" Kant je
smatrao da moze objasniti jedino time sto je aristotelovska logika,
toboze, cisto formalna nauka koja sistematski izlaZe samo
,for-malna pravila celokupnog misljenja". Svoju strogu nauc-nost
logika, po Kantu, zahvaljuje tome sto je ona u pravu i cak je
obavezna ,da apstrahuje od svih predmeta, te u njoj, dakle, razum
nema ni s cim drugim posla do sa samim sobom i sa svojom
formom"4
U vezi s ovakvim, tj. formalistickim, shvatanjem lo-gike uopste,
postavlja se pitanje: je 1i formalisticko tuma-cenje Aristotelove
logike pravilno? Da je ono pogresno, dokazali su vee i stariji
logicari kao sto su A. Trendelen-burg, F. Iberveg, H. Majer i
drugi, koji sus pravom ukazali na cinjenicu da Aristotel nije
potpuno odvajao logicke forme od odredaba bica, da je logiku
zasnivao na ontologiji i psihologiji, isto onako kao sto je to u
novije vreme jos uvek cinio metafizicar Kr. Volf. U vezi s ovim je
prevodilac Aristotela i komentator njegovih spisa E. Rolfes tacno
pri-metio da formalistickoj interpretaciji Aristotelove logike
stvarno protivreci cela Druga a_na_liti!w u kojoj .. ,Aristotel
najtesnje povezuje logicke10riiie sa saddajem i bicem.kao
)redmetum saznanJa~ -p-6Se0no . sa uzroenoscu kao realnim
razlogom logickog dokaza.
s Aristotel, Organon, VI, 34, str. 648. 4 Kant, Kritika cistog
uma, Predgovor drugom izdanju, ,Kul-
tura", Beograd 1958.
IX
-
Ali ovo, kao i cinjenica da je Aristotel, makar i ne apso-lutno,
identifikovao logicke zakone sa zakonima bica, kao i kategorijalne
pojmove sa osnovnim odredbama bica, ne sme nas ni u kom slucaju
odvesti u drugu, isto tako neos-novanu, ontologisticku
interpretaciju Aristotelove logike. Ovakvoj interpretaciji, koju
zastupaju nekriticki materija-listi, protivreci prosta cinjenica da
ne samo Aristotelova nego i svaka druga logika, kao teorija oblika
misljenja, jeste formalna. Aristotelova Prva analitika u stvari i u
osnovi predstavlja takvu formalno logicku teoriju u najopstijem
smislu reci. Ovo, medutim, nikako ne znaci da je Aristote-lova
logika i formalisticka, tj. da se u njoj logicke forme shvataju i
proucavaju nezavisno od predmeta i sadrzaja misljenja. J.
Lukasjevic s pravom tvrdi da ,Aristotel i nje-govi sledbenici
peripatetici nisu bili formalisti", da su ,formalna i formalisticka
logika dve razlicite stvari" i da ,Aristotelova logika jeste _
fp_rmalna ali nije formalisticka,
aol(]elogt'kasToika i formalna i formalisticka" 5
--Medlluriliii-pro-sto 1 gen.eralno tvrdenje, da je- Aristo-telova
logika formalna, ne moze se smatrati tacnim, jer, prvo,
Aristotelova logika je predmetno-sadrzajna, drugo, nisu podjednako
formalna sva ucenja te logike, na primer teorija silogizma, iz Prve
analitike, s jedne strane, i ucenje o kategorijama i teorijama
dokazivanja, s druge strane.
Neophodno je ukazati jos- na jedno, ne samo starije nego i
najnovije, jednostrano shvatanje Aristotelove logike: to je
logicko-jezicko i logicko-sintakticko tumacenje i shvatanje
Aristotelove logike.
Cinjenica je da je Aristotel istra.Zivanje cak i, u osnovi
ontoloskih, formi, konkretno kategorija, kao i njihovo definisanje
i sistematizaciju, vrsio analizirajuCi savremeni mu grcki jezik.
Jos u mnogo vecoj meri ovo je slucaj sa analizom i definisanjem
stava, suda i zakljucka. Medutim, teza J. M. Bohenskog da su
Aristotel, stoici i sholastici ,nastojali da shvate zivi
svakodnevni jezik u njegovoj
5 .SI. AyKacesm, ApucroTeneecJCaSl CU.Il.llOZUCTUJCa. llepe-
BOA H. H. CnDKKHHa H A. n. Cy66onrna. H3A. HHOCTp. AliT. MocKBa
1959, CTP. 53 H 51.
X
sintaktickoj strukturi"8, nikako jos ne sme znaciti da
Ari-stotelova logika u osnovi predstavlj a formalisticku logicku
sintaksu u modemom smislu reci. Jos manje bismo bili u pravu da
Aristotelovu logiku u celini okarakterisemo kao ,logiku jezika",
kao sto to cini na primer J. B. Rifert koji Aristotelovu logiku
shvata upravo kao ,logiku jezika (Sprachlogik)"7 Isto je tako
pogresno Aristotelovu logiku identifikovati sa ,aristotelovskim
jezikom" odnosno sa ,aristotelovskom strukturom jezika"' kao sto to
cine opsti semanticari A. Koriibski, S. J. Hajakava i dr.
Sam J. B. Rifert, koji Aristotelovu logiku smatra za logiku
jezika, sasvim tacno tvrdi da su bitne karakteristike Aristotelove
logicke teorije ove dve: ,metodoloska strana deduktivnog izvodenja
dokaza i metafizicko izjednacavanje logickih relacija sa stvamim
relacijama zamisljenih stanja stvari". Ovakvo Aristotelovo
shvatanje, konstatuje Rifert, slaze se sa celim
metafizicko-racionalistickim pravcem njegove filozofije"8
Ako ovo uzmemo u obzir, kao i cinjenicu da je _Aristo-telova
logika zasnovana na njegovoj ontologiji. odno~!!9
inetafizici,. onda nam postaje jasna neosnovanost shvatanja
njegove logike kao ,_logike jezika".
Ali, ako Aristotelova logika nije u osnovi i u celini ni cisto
formalna logika, niti je ontoloska logika bica niti je to logika
jezika, onda se s pravom moze postaviti pi-tanje: k~~ya je to
1ogika po njenoj osno~oj koncepciji? Pravilan odgovor na ovo
pitanje mozemo dobiti na osnovu sledecih cinjenica:
t/1) Kod Aristotela se medusobno preplicu i identifikuju
znaeenja ovih gnoseoloskih i ontoloskih termina i izraza: ,izrecen
o" (xaTTJYOQEi:oitm), ,biti istinit" (af..T]itEuEoitm), ,biti U
obimU odredenog pojma" (EV OAOlTLVL EtVm), ,biti" (dvat)8
8 J. M. Bochenski, Formale Logik, loc. cit., p. 56. 7 J. B.
Rieffert, Logik, loc. cit., p. 16-23. s Rieffert, loc. cit., p. 22.
u H. Maier, Die Syllogistik des Aristoteles, Band II, S. 179.
XI
-
2) Cinjenica je da je Aristotel u svojim logickim spi- .~ sima
vrsio logicku analizu jezika, da je otkrio osnovne forme samog
misljenja, odnosno saznanja, da je misljenje u osnovi shvatio kao
odra.Zavanje odredaba samih stvari i da su, po njemu, zakoni
misljenja identicni, i1i bar nepo-sredno zasnovani na zakonima
samog bica.
3) Aristotelova logika je integralni prvobitni sistem elementame
logike.
f\ristotelova lagika aije Hi samo Jogika bita.nitLsamo logika
mjsljenja, a najmanje je samo, i1i bar u osnovi, logika jezika.
Ona--Je sve to ujedno u odredenoj meri i steptmu: po svom
metoo.skom pristupu A}jjp~alagika je liig_iCkO-sin:Jt~J!,t!c~, pq
svo_11t__~drzajl,l_to je logika mis-l]en]a, pre svega njegovih
formi i zakona, a po svojoj osnovi to 7eomoloski zasnovana logika.
~atak logike, po Ari-!ttotelu, j~J?l.Q~kroz analizu jezika izvrsiti
analizu nnslfenfa ~bjekfivne stvanw_sti. U ovom smislu tacna je
"inova ostavK:a da se kod Aristotela svuda objektivna logi.ka
:rn~sa sa .. ___ .. tVriom, ali taka da je svuda vidna objektivna
logikano.
l'tema tome, pogresno je, sa stanovista kasnije i danas
razvijenih shvatanja logike, pokusavati okarakterisati
Ari-stotelovu logiku u smislu bilo kojeg od tih novih shvatanja
logike. I~Q!!a o Aristo~_l~y:
-
jednih'm. Za supstanciju Aristotel, dalje, tvrdi da ,ona niti je
u subjektu niti je atribut nekog subjekta" 13
Ovakvo shvatanje prvih supstancija sadrzi izvesne neresljive
teskoce, od kojih su glavne sledece:
1) Aristotel navodi kao primere prvih supstancija konkretna
realna individualna bica: ,ovaj covek", ,ovaj konj". Kao prve i
prave supstancije ova bica su, svako za sebe, kvalitativno i
numericki ,jedno". Medutim, s druge strane, po Aristotelu, pravo
,jedno" jeste samo ,cista forma" koja je, kao identicno jedno,
potpuno liSena mate-rije. Aristotel ovo direktno tvrdi kad kaZe da
su ,apsolutne jednosti sva bica koja nemaju materije" i da ,ono sto
uopste nema materije, to je sve kao takvo i u pravom smislu
jedno"14
Izlazi, dakle, da su ,ovaj konj" i ,ovaj covek" sup-stancije
iskljucivo po svojoj nematerijalnoj formi. Ova tvrdnja se, doduse,
slaZe s Aristotelovim shvatanjem mate-rije kao amorfnog entiteta
ciste mogucnosti bica. Ali ovo u isti mah ispoljava svu
metafizicnost i idealizam Aristo-telovog shvatanja kategorije prve
supstancije. Tu kategoriju Aristotel je nesumnjivo shvatio po
modelu elejske ap-straktne identicnosti.
2) Na drugu osnovnu teskocu u shvatanju supstancije naisao je
sam Aristotel kada je raspravljao o pitanju: da li je sta suprotno
supstancijama i da li supstancije primaju suprotnost? Aristatel
qokazuj~_
-
2. Teorija znacenja, shvatanje istine i modaliteta Elemente
Aristotelove teorije znacenja nalazimo i u
spisu 0 kategorijama, kao i u drugim spisima gde se odre-duju
znacenja kategorijalnih i drugih termina. Medutim, razvijenu
teoriju znacenja nalazimo u spisu 0 tumacenju, u kome Aristotel
odreduje znacenja reei, prostih i slozenih imenica, glagola, kao i
prostih, slozenih, kontrarnih i kon-tradiktornih reeenica, stvarnog
i prividnog jedinstva rece-nica i samog govora.
Aristotelova teorija znacenja je realisticka, jer se -po njemu -
termini, reci, jezicki izrazi i reeenice, uklju-cujuci i afirmaciju
i negaciju, kao i iskaze 0 buducnosti, odnose na realne stvari iii
na mogucnost realnih stvari. Tvrdenje je iskaz kojim se nesto neeem
pridaje, a odricanje iskaz kojim se nesto necem odrice. Tvrdenje i
odricanje se u prvom redu odnose na stvari, tj. na stvarno
postojece i nepostojece, ali ,moguce je odricati sve sto je neko
govorio i tvrditi sve sto je neko odricao"17
Same, nepovezane reci, odnosno sami pojmovi, nisu niti istinite
niti Iaine iako mogu imati neko znacenje; na primer: ,jarac-jelen"
znaci nesto, ali to nije ni istinito ni Iaino. Tek je sud: ,ne
postoji jarac-jelen" istinit, dok je odgovarajuci afirmativan sud
ovde lafan.
Aristotel definise stav, odnosno sud kao ,govor kojim se
potvrduje iii odrice nesto o necem"18 Stav se sastoji od imena
(ovof.La) i glagola (gijf.La), tj. od subjekta kao pojma stvari o
kojoj se govori (S) i od predikata (P), tj. pojma koji se pridaje
iii odrice subjektu, kako je ove oznacio Boecijus. U osnovi ovakve,
predikativne, strukture stava, odnosno suda, po shemi ,S je P",
krije se metafi-zicko shvatanje bica kao supstancija koje imaju
odredene akcidencije. Po Aristotelu, sud je shvatanje te ontoloske
strukture.
Razlika izmedu suda ( &n:oResavajuci problematiku nuznosti i
slucajnosti Aristo-tel je zapao u mnoge teskoce upravo zato sto je
tu pro-
2
Organon, II, 6, str. 57. t0 Met., IV, 1011 b 26. 11 Organon, I,
5, str. 14. 2! Met., IX, 10, 1051 b. u Organon, II, 11, str.
70.
XVII
-
blematiku nastojao da resi sa stanovista svoje dvovrednosne
logike zasnovane na ontologiji kontra~i~cije postojanja i
nepostojanja. Ovo se mora konstatovatl 1 o?da ~ko se ne bismo
sloziii s tezom J. Lukaevi~a - da J~ ~nstotelov~ modalna logika
gotovo nemoguca zbog nJemh man.a.J-protivreenosti. ' -=--Posebnu
pafnju zasluzuje Aristotelovo raspravljanje problema protivrecnih
iskaza o . budu~nosti, kon~ret~~ iskaza: sutra ce biti pomorska
b1tka" 1 "sutra nece b1tl pomorska bitka'> Ovaj prob.l~m ~a.o i
~.~s~otelovo ~~se~j~ opsirno i temelJno su anallZlrah 1 knt1ck1
procenJ1~~h .! takvi znacajni savremeni logicari kao sto su J.
LukasJeV1C i A. N. Prajor.
Kakvo je, dakle, Aristotelovo resenje o kome se toliko
diskutuje? Svojom bivalentnom logikom, koja zna samo za apsolutno
postojanje i apsolutno nepostojanje, . Aristotel ~bio prinude_n da
proo;;w ~rmaciju yo~tojanjii::"~~
'za nuznu. kao 1 prostu negaclJu. ne~!~L~I;\!..9__!1;_10 }. ~~dl
. k~ kaze: , J er ako je svaka afumaciJa 1h negacua Ist1111ta iii
lafna, onda_ istotatw, njjinim ~aka stvar po-StOjLili .lle postoji.
"24 Ovaj princip vazi, po Aristoteiovom misljenju, za svaku
afirmaciju i za svaku negaciju, pa on, prema tome, mora vaZiti i za
iskaze o buducnosti, sto znaci: jedan od kontradiktornih iskaza o
buducem doga-
-
3. Aristotelovo otkrice silogizma i njegov logicki sistem Sam
Aristotel smatra svoje ucenje o silogizmu za
naucno otkrice, i ono zaista predstavlja veliko logicko otkrice.
Odmah treba istaci i to da je Aristotel ne samo otkrio logicku
formu silogizma nego i da je, otkrivsi osnovne principe, figure i
moduse silogistickog zakljuciva-nja, sistematski obradio
problematiku silogizma i u osnovi izgradwsistem elementarne
deduktivne silogisticke logike.
Moze izgledati cudnovato da je tek Jan Lukasjevic, nasuprot
mnogim komentatorima koji nisu razlikovali Aristotelovu logiku od
tradicionalne klasicne elementarne logike, pokazao koji je pravi
Aristotelov silogizam i koji je sistem te logike. U ,.4 .. glavi
Aristotelove Prve analitike, u kojoj se izlaze ucenje o silogizmu,
zaista nailazuno orgi-nalni Aristotelov silogizam oblika:
,Ako se A iskazuje o svakom B i B se iskazuje o svakom C, onda
se A iskazuje o svakom C. "26
Sustina Aristotelova otkrica sastoji se u otkricu_silo-: giticke
forme za~lj~iviii]a u korn~ se iz dva data stava, takozvanih
premis.a u kojima je odreden medusobni odnos izmeau tri pojma,
izvodi treci stav - ;.a.kJil!c.fl_Tf. Logicku sustinu samog
silogizma cini nalafenje veze izmedu dva takozvana krajnja termina
- u navedenoj formi to su termini A i C - posredstvom datosti veze
izmedu nizeg termina A i termina B i izmedu termina B i viseg
termina C. Termin posredstvom koga se ostvaruje ova veza i izvodi
zakljucalC jeste termin B. To je srednji termin. Aristotelovo
otkrice strukture silogizma u osnovi se sastoji u otkricu logicke
funkcije srednjeg termina u toj strukturi. Sam Ari-stotel definise
ulogu srednjeg termina, te logicke alke, silo-gizma stavom:
,Srednjim nazivom koji se sam sadrzi u jednom, dok se u isto vreme
u njemu sadrzi jedan drugi, te je on po polozaju srednji. !7
Posebno
XX
20 AYKaceBWI, H. H. M., cTp. 36. 27 Organon, III, Anal., 4, str.
91.
treba istaci da .srednji termin - po Aristotelovoj ontolo-skoj
osnovi logike - odgovara realnom uzJgku ili ra~logu, tj. on je
zamisao tog uzroka l1i razloga. ..
~totel tvrdi da ,savdeni silogizam" postoji ondan kada se tri
termina silogizma medu sobom tako odnose da se donji termin sadrzi
u srednjem kao celini, dok se srednj' termin sadrfi u gornjem
terminu kao celini.28 Ovakav je samo prvi modus prve silogisticke
figure, od sholastika oznacen imenom Barbara. Pored njega Aristotel
smatra i drugi modus prve figure, tj. modus Celarent,
savrsenim.
Osnovni opsti princip silogistickog zakljucivanja nala-zimo u
spisu 0 kategorijama. Njegova formulacija glasi: Ako se nesto kao
predikat izrice o subjektu, onda se sve zz.:..: .... - -.- -... -.
> --------------------- - . . -- o~
onostosekazlije 0 predikatu kazu]e i 0 SUb]ektu. "29 Ari-stotel
na:vocit-i\lruge formulacije osnovnog prindpa, ili aksiome
silogizma, koje su adekvatnije subsumpcionoj teoriji suda, ali za
nas ovde to nije bitno. Isto tako, nema svrhe izlagati posebne
teorije Aristotelovog ucenja o silogizmu: otkrice tri silogisticke
figure, prema polozaju srednjeg termina u premisama, zatim otkrice
modusa ovih figura, kao i modusa cetvrte figure koju Aristotel nije
uzimao u obzir. Bitnije su druge odlike Aristotelovog ucenja o
silo-gistiCkom deduktivnom zakljucivanju. Te odlike su ove:
J 1) Aristotel, prema vrsti premisa, razlikuje: katego-ric~,
asertoricni i moguci silogizam.
II 2) Aristotel svuda upotrebljava cetiri osnovne poznate vrste
stavova: A - univerzalno afirmativni, E - univer-zalno negativni, I
- partikularno afirmativni i 0 - parti-kularno negativni stav ili
sud. S obzirom na ovo, Luka8je-vic s pravom moze reci da je
,Aristotelova logika ,-teorija odnosa A, E, I i 0 u sferi opstih
termina"30
3) U potpunom skladu sa svojim shvatanjem supstan-cije, kao
nepredikabilnog, individualnog, jednog bica, Aristotel nacelno ne
uzima u obzir individualne termine u svojoj silogistici. Drugi
razlog sto on ne uzima u obzir
28 Organon, III Anal., 4, str. 90. 29 Organon, I, 3, str. 7. 30
AYKaceBWI, Joe. cit. p. 50.
XXI ,...,.
-
individualne termine, sem u primerima pogresnih silogi-zama,
krije se u tome sto je osnovni logicko-metodoloski cilj Aristotelov
- osiguranje naucnog, sto kod njega znaci potpuno izvesnog i
neoborivog saznanja, kakvo maze biti jedino opste i nuzno
saznanje.
4) Cinjenicu da Aristotel, mesto konkretnih termina, u silogizmu
upotrebljava simbole slova, na primer: A, B i C iii P, SiR,
Lukasjevic smatra za izvanredno znacajno Aristotelovo otkrice, koje
dosadasnji komentatori nisu primetili samo stoga sto su bili losi
matematicari, jer mate-maticari znaju da je uvodenje promenljivih
(varijabila) za matematiku znacilo novu epohu u njenom
razvitkuY
5) Karakteristicno je da je Aristotel - iako je njegova logika,
kao sto smo videli, logika termina, odnosno pojmova - ipak znao i
za neke zakone logike stavova, na primer za
~akofJ kontr.SJ.;ozici: koji Arist'?tel izraZava sta.vom: ,~M
~~e:dve t_ko odilose ]edna pr!IDJ.a_drugojda, ako
j~ _ _Le~J?~,_gnda je nuino.-Ldruga_,__Q_Ilda_ __ ako ne.ma
dnJge, n~~ ~ p.ry~'.32 Mada ontoloski shvacen avo je zakon
kontrapozicije logike stavova koji se izrazava formulama: p => q
= ""' q => ""'p iii Cpq = CNqNp.
Aka se na kraju ovog veoma saZetog izlaganja osnova Aristotelove
silogistike zapitamo koji aksiomski sistem se krije u osnovi
Aristotelove silogistike, onda moramo reci sledece:
1) Aristotelova logika jeste elementarna dvovalentna logika
proste identicnosti, neprotivrecnosti i iskljucenja treceg. To je
logika u kojoj postoje samo dve proste sa-znajne vrednosti:
,istinito" i ,lazno".
\J2) Jan Lukasjevic je rekonstruisao aksiomski sistem cele
Aristotelove logike i silogistike. Aksiomski sistem Aristotelove
logike bio bi ovaj:
I. Definicije: 1. Eab = Nlab, tj. stav ,Nijedno a nije b"
ekvivalentan
je stavu ,Pogrdno je da poneko a jeste b". " AyKaceBWI, Joe.
cit. p. 42. 32 Ayi
-
logickih istrazivanja, a to je: otkrice naucne metode sa-znanja,
tj. neospomog, ne samo sigurnog nego i neoborivog saznanja. Nauku,
naucno saznanje i naucnu teoriju Aristo-tel identifikuje upravo po
jedinstvenosti metode naucnog saznanja.
Ovakvo, naucno, saznanje Aristotel suprotstavlja pri-vidnom i
lafnom sofistickom ili uopste pogresnom saznanju.
~snovne odlike naucnog saznanja su: apsolutnost, nuznost 1
opstost. Pravo naucno saznanje je, smatra Aristotel, jedi-no
apsolutno, tj. nuino i opste saznanje, odnosno saznanje na osnovu
apsolutno istinitih premisa, odnosno na osnovu pravih uzroka
stvari. Aristotel naucno saznanje definise na sledeCi nacin:
,Mislimo da nesto znamo na apsolutan nacin, a ne sofisticki,
akcidencijelan nacin, kad mislimo da poznajemo uzrok kao takav,
kojim stvar, predmet po-staje i kada znamo da je ovaj uzrok - uzrok
stvari, i da ne moze biti drukcije. "34 Svako saznanje mora se
zasnivati na nekom pret-
hodnom saznanju. Naucno saznanje se, medutim, odlikuje time sto
je na naucan nacin izvedeno iz istinitih uzroka. Koji je to naucan
nacin, naucni metod? Po Aristotelovom dubokom uverenju, to je metod
silogisticke dedukcije. ,Znati" - to je, po Aristotelu, isto sto i
,znati pomocu : dokaza", sto je opet identicno sa ,znati pomocu
naucnog . silogizma". U tom smislu Aristotel, preliminamo, definise
naucno saznanje na ovaj nacin:
,Zasad kazemo da mi znamo pomocu dokaza. Pod dokazom
podrazumevam naucni silogizam. A naucnim nazivam silogizam ako mi
pomocu njega -ako ga imamo - znamo."35 Silogizmom postiZemo naucno
saznanje, tj. silogizam je
naucan ako su njegove premise istinite i ako je silogizam
pravilno izveden, tako da je i njegov zakljucak istinit sud.
34 Organon, II Anal., 2, str. 261. 35 Ibidem.
XXIV
Ali ako se naucno saznanje svede na silogisticko za-kljuCivanje,
odnosno na dedukciju, onda se nuzno postav-ljaju ova dva osnovna
metodoloska problema: 1) Moze li se uvek i u resavanju svih
problema naci odgovarajuci silo-gizam, narocito moze li se uvek i
sigumo, kada god nam je 10 potrebno, naCi srednji termin odnosno
pojam izmedu druga dva pojma s kojima bi on cinio silogisticku
struk-turu? 2) Moze li se u trafenju premisa, odnosno uzro~a, iCi
in infinitum i1i nuzno postoje neke osnovne premise nauroog
saznanja?
Prvi problem Aristotel svodi na problem jednosti mnostva ili na
pitanje postojanja opstih odredaba stvari jer, ,.kad ne bi
postojalo nista opste, ne bi bilo nista srednje, a, prema tome, ne
bi postojalo nikakvo dokazivanje"38
Dakle, da bi moglo postojati naucno saznanje, mora biti moguce
silogisticko zakljucivanje, a uslov ovoga jeste postojanje jednosti
i1i identicnosti mnootva stvari. Zato je osnovni opsti princip,
upravo jedan od aksioma naucnog saznanja, Aristotelov postulat da
,mora postojati jedno i identieno u mnogom"31 Ovaj princip jeste
aksioma, jer aksiome su opsti principi i prve naucne istine. Isto
tako, aksiom silogistickog naucnog metoda predstavlja stav
neprotivrecnosti, koji sam Aristotel smatra za vrhovnu aksiomu
naucnog saznanja i koji on shvata i formulise na razne nacine od
kojih navodimo jednu ontolosko-gnoseo-losku koncepciju i
formulaciju: Jskljuceno je da ikoji co-vek smatra da jedno isto
jeste aida nije"38 Ista takva aksi-oma u Aristotelovoj logici je i
stav iskljucenja treceg, koji Aristotel istice u raznim svojim
spisima, a narocito u Meta-fizid, i to u raznim formulacijama od
kojih jedna glasi: .Onaj ko o necem ndto iskazuje mora reci da to
jeste ili da nije, a otuda da je nesto istinito ili da je lazno.
"39 Smisao sva tri osnovna elementamo logicka zakona misljenja
jeste:
3e Organon, ll Anal., 11, str. 281. 37 Ibidem. sa Met., G, 3,
1005 b 24. a Met., G, 1011 b 27.
XXV
-
sve je u stvarnosti, kao i u istinitom misljenju, samo jedno,
dok je u mogucnosti jedno ili nejedno, a trece je iskljuceno.
. ~r.ema tome, mo~aj? pos~ojati i stvarno postoje prvi p~nc~p~
ka? ~SI_lOVne 1Stme SVlh nauka, kao sto postoje i pn_nc1~~ pojedmih
nauka odnosno teorija, dok su u zabludi om kOJ1 ,s~traju da takvi
pri1_1cipi ne postoje i da je otud net;noguca 1 ~a~a n.auk~: A!1, s
druge strane, dokazuje Anstotel, grese 1 om kOJ1 nnsle da se svi
naucni stavovi moraju i mogu dokazati, jer bi ovo takode znacilo
negaciju nauke, posto se dokazivanje ne moze produziti u
beskonacnost.
v Ali, ako. se istinitost aksioma i naucnih principa ne moze
dokazati, onda se postavlja pitanje: otkud znamo za njihovu
istinitost i na cemu se ona zasniva?
. Aristotelo~o resenje ovog pitanja, tj. problema porekla
aks10ma, SaStOJ1 Se U tvrdenju da SU naucni principi prve i
'!eP
-
izmedu Kanta, s jedne strane, i A. Trendelenburga, Fr. Ibervega
i H. Majera, s druge strane. Zanimljivo je, medu-tim, da je ovaj
relativno stari spor, koji se ranije smatrao resenim na stetu
Kantove formalisticke interpretacije Ari-stotela, danas ponovo
oziveo, jer neki od najvecih savreme-nih logicara i znalaca
Aristotela ponovo formalisticki tumace neka njegova ucenja. Tako
duboki poznavalac Ari-stotelove silogistike i tvorac prvog sistema
trovalentne Io-gike, J. Luka8jevic, ne samo sto Stro kritikuje
nerazume-vanje i pogresna shvatanja H. Majera, koji je takode
posebno proucavao Aristotelovu silogistiku, nego ponovo
formalisticki tumaci Aristotelov silogizam. Lukasjevic sma-tra da
je i sopstveno Aristotelovo shvatanje srednjeg ter-mina ,ocigledno
pogresno"' narocito s obzirom na onto-Iosku osnovu toga shvatanja.
Nasuprot ovome Lukasjevic dokazuje da je, na primer, sledeci
silogizam -
,Ako su sve vrane ptice, a sva ziva bica vrane, onda su sva Ziva
bica vrane" - ,istinit silogi-
zam".42 Ovo posebno stoga sto se, smatra Lukasjevic, ne moze
odrediti da li je srednji pojam , vrane" iii ,Ziva bica", jer se ne
zna koji je opstiji a koji je po obimu uzi pojam, sa cim se ne
mozemo sloZiti.
Drugi osnovni sukob u tumacenju Aristotelove logike jeste onaj
izmedu H. Majera i E. Rolfsa. H. Majer je u svom obimnom
proucavanju Aristotelove silogistike, izmedu ostalog, zastupao i
ove tri glavne kriticke teze: 1) Aristo-telovo shvatanje silogizma
kao metode zasnivanja nauke i metode naucnog istrazivanja
predstavlja, ni manje ni vise, do ,nerazumevanje i apsurdnost" .43
2) U analizi naucnog saznanja Aristotel ,nije isao dovoljno duboko"
niti je dosao do prave njegove osnove, a to je - princip razloga.
3) Ari-stotel je prevideo cinjenicu subjektivne strane pojma istine
i
u AyKaceBH'l, loc. cit. p. 69 43 H. Maier, Die Sylogistik des
Aristoteles, Berlin 1926, Band
II, S. 381.
XXVIII
same istinitosti, naune, to da svaki ak~ sm1enja prati mo-menat
ili evidentnosti njegove vrednostt.
E . Rolfes, poznati prevodilac i komentator Aristotela, nastoji
da potpuno pobije i odbaci kao pogresn~ iii neosno-vane navedene
Majerove kritic~e teze." M~du~m, mad~ ~e Majeru mora prigovoriti da
~nstotelova ~cenJ.~ pr~ce~JUJe sa stanovista sopstvene emoctonalne
teonJe mtslJenJa, tpak njegovi prigovori sad~e ~eki ~~o ~Stif!e,
naime, utolik~ sto silogisticka metoda mstmu mJe Jedina metoda
naucnog saznanja, zatim utoliko sto Aristotel zaista nije
formuli.sao Iogicki zakon razloga i, najzad, sto je Aristotelov
poJan1 istine u osnovi objektivisticki i ontologisticki, bez obzir~
na izvesna osvetljavanja i subjektivne njegove strane, ab svakako
znatno manje.
Treci veliki spor u tumacenju Aristotelove logike jeste onaj
koji nalazimo u kritici ucenja J. Lukasjevica od strane P. S.
Popova. Prof. Popov, n~e, pored veli~ pri~nanj.a Lukasjevicevom
tumacenju Anstotela, I?ost~vlJa 1 mz pn-govora Lukasjevicu, od
kojih su osnovm ovt:
1) Lukasjevic neopravdano prigovara Aristotel~ da s~, po
njegovom misljenju, stav moze izricati o drugoJ stvan. Ovo,
dokazuje Popov, nije tacno, jer to Aristotel nije tvrdio.
2) Lukasjev~c tvrdi da je. Aris~otel ignorisa? indivi-dualne
termine i stavove, te da Je Anstotelova logtka s~o logika
varijabila termina, sto Popov smatra '?krupmt;n nerazumevanjem"
Lukasjevicevim, nerazumevanJem koJe ga je odvelo formalistickom
shvatanju silogizma.
3) Lukasjevic tvrdi d~ _A~sto~~l u sv~jim logi~~ spisima nijedan
problem mtslJenJa mJe poveztvao s mtslJe-njem kao psihickom
funkcijom, sto Popov takode smatra neosnovanim tvrdenjem.
4) P. S. Popov dokazuje ?a j~ Lukasjevicevo ~ma~enje
Aristotelove modalne logtke lZ ?sn?v~ pog~esno, 1er Lukasjevic
,Aristotelovu modalnu stlogtstiku pnlagodava ----
44 E. Rolfes, Einleitung zur Aristoteles Lehre vom Bewe_is,
Zweite Analytik, Der Philosophischen Bibliothek Band 11, Letp-zig
1922, S. XIII-XV.
XXIX
-
~o~~tvenom shva~anju modalnosti", usled cega kod Lukas-Jevtca
,ne nalazm10 adekvatnu sliku Aristotelove logike verovatnoee"
,45
U. v~~ s poslednjim na':edenim prigovorom P. S. Popo'.: tsti~e
da k?d samog, Ans.totela nalazimo tri pojma ;
m~gucnosti: 1) POJam mogucnosti kao oslabljene nuznosti u .
srms~u ,m~guceg u svakom slucaju"; 2) pojam prave moguc- , nostz ~
~~slu ,onog s~o ~e najcesc: ~ogada" iii sto je ,samo . m?~ucev (u
?vom slu~aJU ,moguce Je da a jeste b" protiv-
rec~ nuznosti); 3) poJam neodreaene mogucnosti u tom ~mtslu da
~.u podjednako moguci kako da ,a jeste b" tako 1 da. ,a DIJ~. b'.'~
~a OSJ.?-ovu. ove distinkcije Popov istice protiv
LukasJevtcacttavmz pngovora od kojih su glavni ovi:
1) _Lukasjevic pripisuje Aristotelu vulgarno sholasticko
shv~tanJe, po k_?me vaii konsekvencija, odnosno impli-kactJa a) od
nuznosti na postojanje, Ab oportere ad esse val~~ consequentia, tj.
da vaZi Lukasjeviceva formula impli-
k~CIJe CLpp~_sto znaci ,a~o je nuzno da je p, onda jeste p ; b)
da vazt konsekvencJa Ab esse ad posse valet conse-quenti~! tj. da
_Y.~i ko_nse~yencija od stvarnosti na moguc-nost, th da vazt
tmphkactJa CpMp, sto znaci: ako jeste p, onda je moguce da je p". "
v 2)_ Lu~asj~viceva formula QTpKNLpNLNp, tj': ,slu-caJno Je p Jedmo
onda ako nije nufno (NLp) i ako nije nemoguce (NLNp )", kao i
formula QTEbaTEab nisu u
~kladu s A~stotel~vim shvatanjem mogucnosti48 k~o onog sto se
pretezno desava (vfiex6J.levov) i slucajnosti u smislu neodredene
mogucnosti (~uJ.l~E~fJx.6;).47
?,a ~i se. mo~la proceniti tacnost gornjih prigovora
Lu~asjevtcu: btl_e bt P_?trebne detaljne analize svih tekstova koJI
su u pttanJu, u sta se mi ovde ne mozemo upustati Medutim, i ovde
mozemo rec_i da prvi, treci i cetvrti prigovo; Popova smatramo
opravdantm, dok to nije slucaj i sa dru-
45 II. C. IIoTIOB, IIpeAroBop KH>H3H: AyKaceBuq
Apucro-TeAeBCKaSI cHAAorncTHKa MocKBa 1959 crp 11
48 A ' ' ' YKa.ceBH
-
A. N. Prajor je dokazao da izmedu Luka8jevicevog i Aristotelovog
shvatanja navedenih modalnih stavova postoji razlika, jer, ako
navedena suprotnost predstavlja
alt~maciju, tj. Apq, onda je vrednost ove altemacije po
Anstotelu Apq=l, tj. sama altemacija je istinita, bez obzira na
vrednosti elementarnih stavova p i q. Medutim po Lukasjevicu je
p=q=Y:z. i Apq=lh, tj. vrednost sam~
alt~macije !?-eutralna iii neodredena. Ali sam Prajor uvida ?a
Je. ~umnJlVO da se relacija koja je u pitanju uopste maze IZraz1ti
formulom Apq." Dakle, pitanje pravilne inter-pretacije Aristotelova
shvatanja vrednosti iskaza o buduc-nosti ostaje nereseno.
Resavajuci isti problem J. Lukasjevic je dosao do ova dva glavna
zakljucka: 1) Iskazi ,sutra ce biti pomorska bitka" i ,sutra nece
biti pomorska bitka" - ,danas su oba istinita", jer to je, po
Lukasjevicu, pravi smisao Aristo-telova tvrdenja da u odnosu na
protivrecne iskaze o buduc-nosti ,nije nufno da jedan ... bude
istinit, a drugi Iafan". 2) ,Sutrasnja pomorska bitka predstavlja,
dakle, slucajan dogadaj, a ako postoje takvi dogadaji, onda se
detennini-zam opovrgava"50 - zakljucuje Lukasjevic.
Nasuprot L"';lkasjevicu P. S. Popov dokazuje, pozivajuci se
takode na Anstotelov tekst, da navedene Lukasjeviceve postavke
,direktno protivreee Aristotelu" Jer po samom A . I ' ' nstote u,
danas nije nufna istinitost jednog i Iafnost drugog o? ~~vedenih
pr?tivree~ iskaza o sutra8njoj pom?rskJ ~nc1. Popov tacno tvrd1 da
je, po Aristotelu, ',,nuzno Jedmo to da ce ona (tj. bitka) biti ili
ne biti". Medutim, sam Popov gresi kada, na istom mestu, datu
su-protnost smatra za altemaciju,51 jer to nije altemacija, tj.
logicka funkcija u kojoj je bar jedan clan istinit a mogu biti i
oba clana istinita (Apq).
Drugi navedeni Lukasjevicev zakljucak Popov karak-terise kao
relativizam i kao probabilizam zasnovan na
49 A. N. Prior, Formal Logic, Oxford, 1955, pp. 245 ff. 50
AyKaceBHti, loc. cit. p. 285. 51 P. S. Popov, loc. cit. p. 18.
XXXII
pogresnom shvatanju logike kao skupa uslovno prihvacenih
aksioma, kao sto to Cine savremeni .logicki pozitivisti.
Znacaj raspravljanja gomjih pitanja konkretno je u tome sto se
kroz njih resava jedno osnovno pitanje tuma-cenja i ocenjivanja
Aristotelove logike, naime, pitanje: da li je Aristotel i u svojim
postavkama modalne logike ostao dosledno u okviru sistema svoje
dvovalentne logike?
Tacan odgovor na gomje pitanje predstavljao bi, bar u osnovi, i
resenje svih pitanja koja smo izloZili ranije.
Po Aristotelu, za iskaze o stvamosti vafe aksiomi ~l~me~tam~.
dvovr~~nosne ~o~ke, tj~~cip proste iden-tlcnosti, kOJl on mJe
eksphc1te formulisa~ kao osnovni aksiom, zatim~ aksiom
neprotivrecnosti i~aksiom isklju-cenja treceg. 0 odnosu na aktuelno
bice jedan od bilo koja dva protivrecna iskaza, na primer: ,sada se
vodi pomorska bitka" i ,sada se ne vodi pomorska bitka", je nuzno
istinit a drugi je nuzno lazan.
Resavajuci problem istinitosti modalnih iskaza o buducnosti- na
primer: ,sutra ce biti pomorska bitka" i: ,sutra neee biti pomorska
bitka" - Aristotel se nasao pred pitanjem: vaze li aksiomi
celokupnog naucnog sazna-nja i za iskaze o buducim dogaaajima?
Kakav je Aristotelov odgovor na ovo bitno pitanje? Smatram da se
tacna Aristotelovo misljenje maze izvesti iz ovih cinjenica,
odnosno teza:
1) Aristotel izricno tvrdi da danas nije nufno da jedan od
protivrecnih iskaza bude istinit a drugi da bude lazan.
2) Aristotel nije tvrdio da oba stava mogu biti isti-nita, niti
to proizlazi iz prethodnog stava. Otud je oCigledna neosnovanost
Lukasjeviceve teze da su danas oba stava istinita". "
3) Aristotel je tvrdio da je danas istinita jedino sama
protivrecnost, tj. ,istina je da ce sutra biti ili nece biti
po-morska bitka".
4) Iz prethodnog stava sledi, a to je i Aristotel mislio, da
danas nije istinit, a ni lazan, nijedan od suprotnih stavova o
buducnosti. Prema tome: a) saznajna vrednost svakog od 3 XXXIII
-
pojedinacnih stavova je neodret1ena; b) kako je njihova vrednost
neodredena, to ne postoji aktuelna protivrecnost izmedu njihove
istinitosti i njihove la.Znosti; c) jedino sto je danas odreaeno
jeste sama potencijalna protivrecna suprot-nost izmedu tih
stavova.
Sta je, dakle, istina? 1) Da li je Aristotel, i u kom smislu
ovde prevazisao okvir elementame dvovalentne logike? 2) Da li je on
ovde stao na stanoviste indetermini-zma, kao sto to tvrdi
Luka8jevic?
Kao sto smo vee ranije delimice pokazali, Aristotel tvrdeei: a)
da je sada moguce samo jedno, naime, "da ce biti i1i da nece biti
pomorska bitka"; b) dace sutra isto tako stvamo biti samo jedno,
naime, da ce samo biti, i1i drugo jedno, tj. da samo nece biti
pomorska bitka; c) da ni danas ni sutra, ni aktuelno ni
potencijalno nije moguce u isti mah i jedno i nejedno - nije nigde
i nicim prevazisao okvire dvovalentne logike, sto mu Lukasjevic
pogresno pripisuje ( tvrdeCi da su danas oba, kontradiktoma stava o
buducnosti istinita, tj. da je danas istinita makar samo
potencijalna kontradikcija). To Aristotel niti je tvrdio niti je
mislio.
Medutim, koliko je istina da je Aristotel i u svojoj modalnoj
logici ostao dosledan sistemu elementame logike proste identicne i
neprotivrecne predmetne odredenosti, tacno je i to da on o
gnoseoloskoj vrednosti pojedinacnog iskaza o buducnosti nije mogao
niSta da ka.Ze: svaki takav stav - na primer stav ,sutra ce biti
pomorska bitka" - za njega je neodreaen. Ovo shvatanje je u
potpunom skladu sa njegovom logikom dvovalentne odredenosti. Ali
ovde je Aristotel ipak stvamo dosao do granice svog logickog
si-stema, do pitanja stvamo neresljivog u okviru one logike ko-ju
je sam stvorio. To pitanje resio je tek J. Lukasjevic 1920. godine
konstrukcijom prvog sistema trovalentne logike.
Medutim, to sto je Aristotel dosao do pojedinacnih iskaza
neodredene vrednosti ne znaci: a) da je on usvojio, pored valencija
,istinito" i ,la.Zno", jos i trecu vrednost -,neodredeno"; on to
nije ucinio, jer bi to znacilo ni manje ni vise nego usvajanje
sistema trovalentne logike; b) jos manje to znaci da je Aristotel
bio indeterminist, kao sto to XXXIV
smatra Lukasjevic. Naprotiv, ostaje istina da je Aristotel
dosledno zastupao elementamo logicki, tj. prosto identicni i
neprotivrecni determinizam, kako u ontologiji tako i u logici.
Aristotel nije uopste mogao doci do pravog resenja problema zbog
toga sto je apsolutizovao elementamo logicki sistem proste
identicne i neprotivrecne predmetne odredenosti i odgovarajuci
princip dve vrednosti saznanja: proste istine i proste pogrdke.
Prvo principijelno tacno resenje dao je tek J. Lukasjevic
konstrukcijom sistema prve trovalentne logike u kojoj stav p, pored
vrednosti istina (p=1) i pogreska (p=O) moze imati i trecu vrednost
moguceg (p=lfz,). Slicna resenja nalazimo i u sistemima logike
verovatnoce kojima su, kao i trovalentnom logikom, prevazidene
ogranicenosti dvovalentne logike. Mora se, medutim, naglasiti da
pravo, dijalekticko, resenje problema odnosa izmedu nuinosti i
slucajnosti ne nalazimo ni kod Lukasjevica. Naprotiv, kao sto smo
videli, Lukasjevic zastupa indeterminizam, sto je neosnovano.
6. Vrednost i znacaj Aristotelove logike Vrednost Aristotelovog
Organona je jedinstvena, i to
ne samo istorijska nego i savremena- kako opste gnoseo-loska i
metodoloska tako i logicko-teorijska. Aristotel je prvi ne samo
prosto zasnovao nego i sistematski obradio osnovnu logicku
problematiku, pocev od problema kate-gorija, preko teorije znacenja
i ucenja 0 silogizmu, do dokazivanja i ucenja 0 pogreskama u
misljenju.
Sam Organon predstavlja jedinstveno naucno delo, u kome nalazimo
kako celovitu teoriju silogizma i ucenje o deduktivnoj
silogistickoj metodi saznanja tako i citavo bogatstvo originalnih
dubokih i ostroumnih logickih ana-liza problema, kojima se - na
ovaj i1i onaj nacin, u ovoj i1i onoj meri - bavi i savremena
logika. Organon je bio i ostace neiscrpna riznica logickih ucenja i
logicke proble-matike.
Razume se, Aristotelova logika i njegove logicke teorije imaju i
niz nedostataka, koje je danas, s razvijenijih 3 XXXV
-
logickih stanovista, moguce lakse sagledati. Pre svega,
cinjenica je da Aristotelova logika predstavlja sistem ele-mentame
dvovalentne logike koja se pokazala jednostra-nom i nedovoljnom kao
teorija naucnog rnisljenja na nje-govom savremenom stupnju razvoja.
Aristotelova logika, dalje razvijena u savremenoj dvovalentnoj
simbolickoj, na-rocito matematickoj logici, teorijski je
prevazidena u siste-mima trovalentnih i polivalentnih
nearistotelovskih logika.
Danas je, isto taka, ocigledno da je Aristotel bio u zabludi
kada je svoju elementamu logiku smatrao jedino mogucom logikom,
mada je istina da je to jos uvek osnovna logika ljudskog rnisljenja
i delanja ukoliko ona odgovara elementamoj ljudskoj prakticnoj
delatnosti. Isto taka, Aristotel je pogresno smatrao metodu
apodiktickog silo-gizma za jedinu naucnu metodu, a saznanje pomocu
ove metode za jedino naucno saznanje. U ovom Aristotelovom
shvatanju ocigledna je jednostranost aristotelovske logike, u kojoj
su induktivna metoda i induktivna logika zapos- : tavljeni i
potcenjeni. '
Ontolosku osnovu aristotelovske logike cini metafizika prosto
identicne i neprotivrecne odredenosti bica. Savre-mena nauka je
dokazala da takva odredenost nije niti jedino zarnisljiva niti
jedini vid odredenosti realnog sveta. Naprotiv, ovakva odredenost
se sve vise pokazuje kao veoma uproscen, globalni aspekt u stvari
veoma kompleks-nih i promenljivih pojava realnog sveta.
Aristotel kao da uopste nije uzimao u obzir prakticnu ljudsku
delatnost kao neposrednu osnovu ljudskog rnislje-nja i saznanja
nego je verovao da ljudsko rnisljenje, od-nosno razum neposredno
saznaje samo bice, sto se u savre-menoj gnoseologiji pokazalo kao
svojevrsna racionalisticka iluzija, kao nekriticka vera u svemoc
ljudskog razuma.
U vezi sa prethodnim treba istaci da je Aristotel -mada je, iz
posebnih drustveno ideoloskih i gnoseoloskih razloga, odbacivao
dijalektiku, u svojim ucenjima, narocito u ucenjima 0
suprotnostima, 0 prelasku mogucnosti u l~!ya~osti dr.- ipak razvio
upravo-svojevi:snu difalelcfi1ru:-
Anstofefovo uverenje da o slucajnom i verovatnom ne
XXXVI
maze biti nauke potice od njegove apsolutizacije apodik-tickog
saznanja pomocu apodikticke silogisticke metode. Medutim, savremena
nauka, - kako rnikrofizika taka i drustvene nauke - uglavnom se
zasnivaju na statistickoj metodi istra2:ivanja i na saznanju
masovnih pojava. Saz-najna vrednost metode statisticke indukcije je
nesumnjiva, i danas ovu metodu i njene rezultate, bez obzira na to
sto su samo vise iii manje verovatni, sto se sla2:e s
Aristo-telovim shvatanjem indukcije i onog sto se najcesce do-gada,
niko ne dovodi u sumnju niti je potcenjuje.
Sa savremenog gnoseoloskog gledista moze se prigo-voriti
Aristotelu da je njegovo duboko uverenje o saznanju apsolutne
istine o bicu pomocu deduktivne silogisticke metode u sistemu
dvovalentne logike iluzomo, jer ele-
fmentamo Iogicka zakonitost rnisljenja nije identicna s
I.Q!>jektivnom odredenoscu same stvamosti. Po svojoj
dvo-valentnosti, po apsolutnosti odredaba istine i pogreske, kao i
po identifikaciji naucnog saznanja sa nuznim i opstim
silogisticko-deduktivnim saznanjem, Aristotelova logika predstavlja
jaku, cak i ,prejaku" logiku. Savremeni sisterni nearistotelovskih
logika su slabiji i elasticniji, ali u isti mah i bliZi ,logici
stvamosti" koju je Aristotel video isklju-civo u svojoj jakoj
elementamoj logici.
Ali, bez obzira na sve nedostatke, kao i na to da su izgradeni
iii su u procesu izgradnje novi, nearistotelovski, sisterni logike,
aristotelovska logika ostaje osnovni logicki sistem ljudskog
rnisljenja i saznanja, sistem koji nije izgu-bio niti ce izgubiti
svoju fundamentalnu vrednost, isto onaka kao sto ni Euklidova
geometrija i klasicna fizika nisu izgu-bile svoju naucnu i
prakticnu vrednost otkricem novih, neeuklidovskih geometrija i
kvantne i relativisticke fizike.
Naucna vrednost i znacaj Aristotelovog Organona su neprolazni.
Sto ovo osnovno delo svetske filozofske litera-ture dobijamo na
nasem jeziku, za to dugujemo zahvalnost retkom poznavaocu anticke
rnisli i starogrckog jezika prof. dru Kseniji Atanasijevic.
Dr Bogdan SESIC
-
POVODOM PREVODA ORGANONA NA NAS JEZIK
J os u starom veku Aristotel je smatran za tv orca logike - kao
osnovne filozofske discipline. U stvari, Sokrat je vee magistralno
i besprekomo rukovao logickim postup-cima u svojim strasnim
disputima sa ostrouDlllll,n sofistima. A, pre Sokrata, i eleatski
filozofi, naroeito Parmenid i Zenon, razvijali su svoja
dijalekticka tkanja na izrazito logicki nacin. Medutim neospomo je
da je Aristotel prvi uoblicio i ispunio bezmalo svom sadrzinom, kao
po.ebnu i primordijalnu filozofsku disciplinu, ,analitiku" - kako
on naziva logiku, - tu propedeutiku filozofije koja inia, pre
svega, metodoloski karakter. Aristotelova logika je d a analitika:
n r v ovor na sastavne (lelove kao
~clanjava i silogizme na su ove, a su ove n~.Q.im.oy~, i do
kiaJnJih dtjalektickih tancina ispituje elemente mis-fjenJa:
poJl:ln:r, ~d i z~ucalt. Prv1, mislillic 1z ""Stagire formulise
neosp most: 1 ozofska ispitivanja ne mogu se ostvariti, ako se,
prethodno, ne savlada logika, koja je neophodni uslov i ,orude"
svakog pravog filozofiranja.
Corpus Aristotelicum obuhvata 46 Stagiraninovih spisa. Od njih
su sest logicke sadrZine. Oni su nazvani ,OQyavov" -Organ iii
Oruile, koje cini mogucim filozof-sko misljenje. U Organonu se
nalaze sledeca dela:
1) xa1JYOQLUL, Categoriae, Kategorije. 2) n:eQt EQ!J.1]Vda~,
Hermeneutica, De interpretatione,
0 tumacenju. 3) avru.u'tL'KU 3tQO'tEQU, Analytica priora, Prva
analitika. 4) avaAU'tL'Ka UIJ'tEQU, Analytica posteriora, Druga
analitika.
XXXIX
-
5) 'tom"Ka, Topica, Topika. 6) n:Ql. aopLanKciiv J,f.yxrov, De
sophisticis elenchis,
0 sofistickim pobijanjima. Ovih sest logickih dela docniji
izdavaci nazvali su
Organum Aristotelis. Oeevidno je da Aristotelovim spisima
nedostaju lepota,
raskosnost, sugestivnost i metafizicka, eticka i eshatoloska
dramaticnost koje neodoljivo zrace iz Platonovih dela. Aiistotelov
stil je suv, tvrd, saiet, gotovo zgusnut - cesto advise zgusnut, -
ponekad smelo pr~ciz~, katkad za~sen cinjenicama, ali i sa dosta
prazruna 1 nedorecenosti, narocito u egzemplifikaciji. Ovaj osnivac
logike bio je -i ne retko - i zacudo lapidaran i oskudno reeit.
Iako ogro-mno zasluian sto je obogatio novim terminima filozofiju i
nauke Aristotel, narocito u svojim delima iz domena teorijsk~
filozofije, nije uvek uspevao da nade dovoljno jasan izraiaj za
svoja ueenja, i zato ta d~la - a pre svega logicka - zaista nisu
laka za prevodenJe.
Organon obiluje nejasnim mestima koja su zadala te8koga truda
grckim i latinskim, kao i docnijim komenta-torima: pre svega
Aleksandru iz Afrodisijade, Amoniju~ Olimpiodoru, Porfiriju,
Simpliciju, Albe~ Velik~m, To~ Akvinskom, Paciju i Vajcu- pored
drugih. Neki od ~tarih komentatora, sjajnih poznavalaca ~stotela,
uspeh s~, mestimicno sa izuzetnom nadahnutoscu, da osvetle
naJ-zamracenije stavove Organona. Savremeni izvrsni prev~dilac J.
Tricot je, skrupulozno i opsezno, uzeo u obztr uspela tumacenja
starih ispitivaca Organona.
. Prevod na na8 jezik dat je sa grckog originala: Ari-stoteles
Graece ex recensione Immanuelis Bekkeri edidit Academia regia
Borussica, Beroli~ 1831,_ volumen prius: - Ucinili smo sve sto smo
mogli da taJ prevod bude 1 veran Aristotelovoj misli, i da bude
pristupacan nasim citaocima. Radi toga morali smo neke, za svoju
slozenu sadrZinu odvec ~atke grcke reeenice, da razgranjavamo. S
druge strane, hili smo prinud~~ da ~vesne s~vise d~_ge i glomazne
recenice, malo shvatlj1Ve, dehmo u VISe manJlh.
XL
A neospomo je jedno: ako sam prevod Organona nije isto-vremeno i
jedna vrsta komentara, on je promasio svoj cilj, jer ne maze biti
dovoljno razumljiv.
Da bismo nasem prevodu dali vise jasnosti, upotreb-ljavali smo -
uvek kad nam se to cinilo korisno -cetvrtaste zagrade, koje obicno
sadde srpsku rec za neki filozofski termin, ili jos kakvu nijansu
ili moguenost pre-vodenja jednog ili vise termina, ili naslov spisa
koji nam se - po izuzetku- cinilo celishodnije staviti neposredno
uz tekst nego u napomene.
Male, okrugle zagrade, medutim, spadaju u Aristo-telov
tekst.
Filozof iz Stagire s pravom je svrstan u prvi red misli-laca i
naucnika zbog svojih doktrina kojima je unapredio gotovo sve
filozofske discipline, teorijske i prakticne, i radi istina koje je
pronasao u oblasti vise nauka, zatim zbog snage svoje ostre i reske
dijalektike, i zbog cudesnog uticaja koji je imao na filozofe i
naucne radnike na zapadu, kao i na istoku, i u svim docnijim
vremenima. Ogromnost zna-caja Aristotelovog stvaranja adekvatnije
se sagleda kad se uzme u obzir da ono nije izgubilo nista od svoje
reljefnosti, iako je doslo neposredno posle delatnosti najmoenijeg
duha staroga veka, Platona, koji je jos za zivota nazvan
,bozanstveni". Ali izvesno je da je svoj vrhunski doma8aj dao
Aristotel na podrucju logike. J er bez nepromasivog ,oruda" koje je
ljudskoj misli zavestao ucenik Platonov i ucitelj Aleksandra
Makedonskog - nemoguce bi bilo ostvariti i obezbediti ne samo
progres filozofije i nauke nego i sveukupne kulture ljudskog roda.
I zato ce pobedo-nosna logicka izgradnja Organona sacuvati u svim
budu-cim vremenima svoje neumanjeno vaienje.
dr K.A.
-
ORGANON
-
,.
PR VI DEO
KATEGORIJE
-
Glava prva
[HOMONIMI, SINONIMI, PARONIMI*]
,Homonimi"1 se zovu stvari koje imaju samo zajed-nicko ime, dok
im je razlicit pojam sustine oznacen ime-nom. Taka se, na primer,
ime ,zivotinja" upotrebljava da oznaci kako jednog stvarnog tako i
jednog naslikanog coveka. A ave dve stvari imaju samo zajednicko
ime, dok im je pojam sustine, oznacen imenom, razlicit. Jer, ako se
zeli objasniti sta u svakoj od njih [od te dve stvari] znaci
sustina zivotinje, - treba za svaku od njih dati svojstvenu
definiciju.
,Sinonimi"2 se zovu stvari koje imaju zajednicko ime i identican
pojam sustine oznacen imenom. Tako se, na primer, i covek i VO
nazivaju Zivotinjom. Jer COVek i VO nazvani su zajednickim imenom
zivotinje, i njihova defini-cija je ista. Jer, aka se zeli
objasniti definicija svakoga od njih i reCi sta je sustina
zivotinje kod svakoga od njih, tada treba dati istu definiciju.
Najzad, ,paronimi"3 se zovu stvari koje se razlikuju od neke
druge stvari u padezu, i po njenom imenu se nazivaju. Taka se
gramaticar naziva po gramatici, a hra-bar covek po hrabrosti.
* Pojedine glave u originalu Organona nemaju podnaslova, nego
su, jednostavno, odvajane. Kao neki strani prevodioci Orga-nona,
narocito Tricot i Rolfes, mi smo stavljali podnaslove gla-vama, jer
tako filozofovo veoma tesko i cesto mutno izlaganje postaje donekle
preglednije. - Prev.
5
-
Glava druga
[0 RAZNIM IZRAZIMA]
Sto se tice reci, jedne se govore prema nekoj vezi, a druge bez
veze. Prema nekoj vezi se, na primer, ka.Ze: ,covek trci", ,covek
pobel.1uje", a bez veze, na primer: ,covek", ,vo", ,trci",
,pobel.1uje".
Od bica jedna su afiwjraga o nekom subjektu i ako nisu ni u
jednom subjektu4 ; tako, na primer, ,covek" je afirmiran o nekom
subjektu, to jest o jednom izvesnoJ!i coveku, ali on nije ni u
jednom subjektu. Druge stvari5 su u jednom subjektu, ali nisu
afirmirane ni o jednom subjektu (a pod izrazom ,u jednom subjektu"6
podrazu-mevam ono sto - posto se ne nalazi u subjektu kao njegov
deo, - ne moze biti odvojeno od onoga u cemu se nalazi). Na primer,
jedna izvesna gramaticka nauka postoji u ... subjektu, to jest u
dusi, ali ona nije afirmirana o nekom 1 subjektu. I izvesno belo
nalazi se u jednom subjektu, na- ' ime, u telu (jer svaka boja
jeste u jednom telu), ali ono ' nije afirmirano ni o kom subjektu.
A druga bica7 su u istd l vreme afirmirana o jednom subjektu, i
[nalaze se] u jednom > subjektu. Tako, na primer, nauka je u
jednom subjektu, 1 naim.e, u dusi, i ona je afirmirana o jednom
subjektu, o gramatici. Najzad, druga bica8 nisu ni u jednom
subjektu
n~~ su afirmirana o jednom subjektu, na primer, ,ovaj l covek" i
,ovaj konj", - jer nijedno bice ove_ prirode t [vrste] nije u
subjektu niti je afirmirano o jednom subjektu.
U apsolutnom smislu govoreci, ono sto je nedeljivo-' [individue]
i ono sto je po broju jedno nisu nikad afirmi-rani o jednom
subjektu8 ; me1.1utim, neke [od partikularnih akcidencija] nista ne
sprecava da budu u istom subjektu. Jer jedna izvesna gramaticka
nauka jeste u jednom sub-jektu, ali nije afirmirana ni o jednom
subjektu.
Glava treca [PREDIKAT PREDIKATA.- VRSTE I RODOVI]
Kad je jedna stvar pridana nekoj drugoj stvari kao [svome]
subjektu,- tada sve sto je afirmirano o predikatu treba da 'bude
[afirmirano] i o subjektu. Na primer,
> covek" je pridat jednom odre1.1enom coveku, a ,zivo-tlnja"
je pridata ,cove~u": Pre.ma to~e, ~ j~~?~m ?dre-denom COVeku treba
pndatl (pOJaiD] ,ZlVOtiD]a , )er Jedan odre1.1eni covek je i covek
i zivotinja. , Ako su vrste razlicite, a nisu podre1.1ene jedne
dru-
gima, i same njihove razlike bice specificno druge. Uz-mimo, na
primer, [pojmove] ,zivotinja" i ,nauka" .. Razlike mel.1u
zivotinjama jesu: ,koje hodaju nogama" 1 ,dvo-
' nozne" krilate" i vodene". Od ovih razlika nijedna ne va.Zi z;
"nauku", ~ jer se jedna nauka ne razlikuje od druge n;~ke time sto
je dvo~ozna. Mel.1?tim, vrs~e k~lje. su podredene jedne drugima
.!llsta ne spreca~a ~a ~~aJU 1ste [specificne] razlike. Jer, vtse
vrste su predtkatl mzth vrsta, .tako da ce ,sve razlike predikata
va.Ziti i za subjekt.
Glava cetvrta [DESET KATEGORIJA]
Svaka bez ikakve veze iskazana rec oznacava ili sup-~
stanc1Jll,iii kvantitet, ili kvali_t~t, ili ;e~a~i~u [odnos], .m
mesto [gde], ili vreme [kad], 1h polozaJ, 1h posedovanJe, ili
delanje, ili trpljenje.10 v
Suostapcija - kazano jednom recJu - Jeste, na pn-mer: fovek"
konj" 1svantitet _if, na primer: ,dug dva lakta.:' dug' trl lakt~"
kvalitet Je, na primer: ,beo",
'" ~~~ .. ~ 1 ,vican gramatici"; gdnos te, na Pni?er: ,duplo"!
,po a", veCi" mestg je, na primer: ,u Ltke]u", ,na agon"; ~
JS...v.a }frimer: ,juce", ,prosle godine'\.poloZaj j~, na
pn-mer: ,on leZi", ,on sedt"; .oosedovame HiJ na p~er: ,on je
obuven"; ,on je naoruzan"; delanje je, na pnmer: ,on
7
-
sece", ,on gori"; tmHegje ji, na primer: ,on je isecen"; . .
--
,on Je IZgoreo". Nijedan od ovih termina ne potvrduje i ne
odrice
nista u sebi i po sebi, nego afirmacija ili negacija postaju tek
medusobnim povezivanjem. Jer, izgleda da 'je svako potvrdivanje i
svako odricanje istinito iii laZno. Medutim, nema ni istinitog ni
laznog za izraze koji nisu ni u kakvoj povezanosti, kao sto su, na
primer: ,covek", ,beo", ,trci", ,pobeduje".
Glava peta [SUPSTANCIJA]
Suestancija1~_u najsvoj~v~njj~m. i prvom, i glavnom smislu,
Jeste ano sto nije ni .!l.firmirano o jednom subjektu niti je u
jednom subjektu, - kao, na primer, jedan od-redeni covek i1i jedan
odredeni konj.
,Druge supstancije" nazivaju se rodovi u kojima su sadr:Zane
supstancije uzete u prvom smislu12, a rodovima treba dodati i vrste
ovih rodova. Tako, na primer, jedan odredeni covek spada u rod
coveka, a vrsta ovoga roda je zivotinja. Ove [poslednje]
supstancije zovu se ,druge", - kao sto su, na primer, covek i
zivotinja.
Iz recenoga je jasno da predikat mora biti afirmiran o subjektu
kako prema imenu tako i prema pojmu. Tako je, na primer, ,covek"
afirmiran o jednom subjektu, upravo 0 jednom odredenom coveku. s
jedne strane, pri-dato mu je ime coveka, posto se individui pridaje
ime coveka18 Ali i definicija coveka bice isto tako pridata jednom
odredenom coveku. Jer, jedan odredeni covek jeste u isto vreme
covek i zivotinja, i tako ce ime i pojam biti podjednako pridati
subjektu.
Kad su u pitanju bica koja su u jednom subjektu14, vecinom ni
njihovo ime ni njihova definicija nisu pridati subjektu. Medutim, u
izvesnim slucajevima nista ne stoji na putu da ime bude pridato
subjektu, - ali za definiciju je to nemoguce. Tako, na primer,
belo, kad se nalazi na jednom 8
-telu, kao subjektu, pridato je ovoni subjektu (jer se telo
naziva belim); medutim, definicija belog nikad ne moze
l;>iti pridata telu. ' Sve ostalo15 i1i je afirmirano o prvim
supstancijama, koje su uzete kao subjekti, i1i se nalazi u samim
ovim subjektima. To proizlazi jasno iz pojedinacnih primera koji se
uzimaju u obzir. Uzmimo, na primer, da je termin ,Zivotinja" pridat
coveku; prema tome, termin ,zivotinja" bice pridat jednom odredenom
coveku. Jer, kad on ne bi bio pridat jednom odredenom coveku, on ne
bi bio [pridat] ni coveku uopste. Uzmimo jos jedan primer: boja je
u telu; prema tome, ona isto tako mora biti u jednom odre-denom
telu. Jer, ako nije ni u jednom pojedinacnom telu, tada nece biti
ni u telu uopste. Prema tome, sve drugo je i1i afirmirano o prvim
supstancijama, koje su uzete kao subjekti, i1i se nalazi u samim
tim subjektima. A iz toga izlazi da kad ne bi postojale te prve
supstancije, nijedna druga stvar ne bi mogla postojati. .
Od drugih supstancija, rod je vis~ supstancija nego vrsta.
Nairne, rod je blizi prvoj supstanciji [nego vrsta]. Jer, ako se
nastoji da se objasni priroda prve supstancije, to ce se uciniti
jasnije i tacnije ako se ona objasni pomocu roda nego [ako se
objasni] pomocu vrste. Tako, ako se nastoji da se opise jedan
odredeni covek, ovo ce se jasnije uciniti ako se kaZe da je to
covek nego ako se kaZe da je to zivotinja. Jer, prvo je
svojstvenije pojedinacnom coveku, a drugo je opstije. Isto tako,
jasnije ce se objasniti priroda jednog odredenog drveta ako se ono
oznaci kao drvo nego ako se oznaci kao biljka. Sem toga,
prve.supstancije na-zvane su supstancijama u prevasho.dnom smislu,
zbog toga sto su one supstrat svega drugog i sto je sve drugo o
njima afirmirano, i1i se u njima nalazi. Kao sto se prve
supstancije odnose prema svemu drugom isto se tako rod odnosi prema
vrsti. Jer, rod je supstrat za vrstu; vrste su afirmirane od
rodova, ali rodovi nisu afirmirani od vrsta. Iz toga, isto tako,
izlazi da je rod vise supstancija nego [sto je to] vrsta.
Ali od rodova koji nisu vrste jedan nije [ni u cemu] viSe
supstancija nego drugi. Kad se jedan odredeni covek
9
-
oznaci kao covek, tada se 0 njemu ne kaze nista svojstve-nije
nego kad se o jednom odreaenom konju kaZe da je konj. lsto tako, i
kod prvih supstancija jedna nije vise supstancija nego druga. Jer,
jedan odredeni covek ni u cemu nije viSe supstancija nego jedan
odredeni vo18.
Sa razlogom su, dakle, posle prvih supstancija, od svega ostalog
samo rodovi i vrste nazvani drugim supstan-cijama17. Jer [od svih
predikata], oni jedini objasnjavaju prvu supstanciju po njenom
znacenju. Nairne, ako se zeli objasniti sta je jedan odreaeni
covek, i ako se to ucini pomocu roda iii pomocu vrste,- dace se
objasnjenje njegove svojstvenosti, koje ce se uciniti taCnijim ako
se kaZe da je to covek nego ako se kaZe da je to zivotinja.
Medutim, ako bi se pripisala coveku svaka druga oznaka, to bi
znacilo uciniti objasnjenje netacnim, - .kao, na pri-mer, kad se
kaZe da je on beo, iii da trci, iii nesto slicno. Tako su sa
razlogom, izmedu svih ostalih, samo ovi poj-movi [rodovi i vrste]
nazvani supstancijama. Sem toga18, prve supstancije, zato sto su
supsvat svega drugog, na-zvane su supstancijama u najsvojstvenijem
smislu reci. Ali, onako kako se prve supstancije odnose prema svemu
dru-gom, tako se todovi i vrste prvih supstancija odnose prema
svemu drugom; jer, od vrsta i rodova afirmirano je sve drugo. KJ!d
se jedan odreaeni covek nazove gramaticar, time se kaze da su, isto
tako, gramaticar i covek i zivo-
. tinja. A isto je i za sve druge slueajeve. Ono sto opste vazi
za svaku supstanciju jeste da ne
bude u jednomsubjektu. Prva supstancija niti je u jednom
subjektu niti je atribut jednog subjekta. Za druge sup-stancije
jasno je iz sledeceg da se ne nalaze u subjektu. Covek je l!tribut
jednog subjekta, - naime, jednog odre-aenog coveka, - ali covek
nije u subjektu. Jer, covek nije u jednom odredenom coveku. lsto
VaZi i za zivotinju, koja je atribut jednog subjekta, upravo jednog
odredenog coveka, ali zivotinja nije u jednom odredenom coveku.
Zatim, nista ne sprecava, kad su u pitanju stvari koje su u jednom
subjektu, da se, u izvesnim slucajevima, njihovo ime prida samom
subjektu, dok je nemoguce da mu se
10
I .
prida njihov pojam [njihova definicija]. Meautim, sto. se tice
drugih supstancija, moze se pridati subjektu i_njihov pojam
[njihova definicija] i njihovo ime. Nairne, pojam [definicija]
coveka pridace se jednom odredenom coveku, a_pojam zi~.oti!J.je
~st? tako.19 )Tz~~ogaiZ1~i da se sul?stan-~ae moze ubraJati u
stvari koJe su u Jednom subjektu.
Ali, ovo nije nikakva svojstvenost supstancije, jer ni razlika
nije u jednom subjektu.'. ,Koji hoda nogama" i ,;dvonozni"
affrinirani suo jedndm subjektu, - naime, o coveku, - ali nisu u
jednom subjektu, jer ,dvonozni" f ,koji hoda nogama" nisu u coveku.
I pojam [definicija] razlike afirmiran je o onome o cemu je sama
razlika afir-mirana. Tako, na primer, ako je ,koji hoda nogama"
afiririirano 0 coveku, i pojam [definicija] ,koji hoda no-
~tna" bice isfu takt> afirmiran 0 coveku, posto covek hoda
nogama.
Ne smemo biti zbunjeni time sto se delovi supstanciiy n~laze u
celini. kao u jednom subjektu, niti smemo straho-rvati da bismo
morali smatrati kako ti delovi nisu supstan-cija. Kad smo rekli da
su stvari u jednom subjektu, tiJll.e nismo mislili da se one u nJ
emu nalaze kao delovi u celini.
I ~ Odlika [drugih] supstancija i razlika jeste ta sto su
one u svim slucajevima prid~vane,u sinonirhnom smislu. Jer, svi
njihovi atributi imaju kao subjekte iii individue, iii vrste. Iz
prve sups!anc~-1!~-ProistiCe nikakvakateg.onja, posto ___ ()lla ...
sama nije .. .afirmiranani o_.jednom .. subjektu,
Air; kod drugih supstancija rod je afirmiran o individui, a
vrsta je afirmirana i o rodu i o individui. Isto tako, i razlike su
afirmirane o rodpvima i o individuama. AU, prve supstancije
pretpostavljaju i pojam [definiciju] rodova i pojam [definiciju]
vrsta, a rod [pretpostavlja pojam] vrste. Jer, sve sto je receno 0
predi~atu bice isto tako re-ceno o subjektu. Isto tako, rodovi i
individue pretpostav-ljaju i pojam [definiciju] razlika. Ali, rekli
smo. da su sinonimi stvari kojima je i ime zajednicko i pojam
identi-can. Prema tome, uvek kad su predikati supstancije i
raz-like, pridavanje se vrsi u sinonimnom smislu.
11
-
-Svaka supstancija izgleda da oznacava jedno odredeno bice20 A
za prve supstancije neospomo je i istinito da one oznacavaju jedno
odredeno bice, jer je izraiena stvar individuum i brojno jedinstvo.
A za druge supstancije moglo bi, isto tako, izgledati, zbog oblika
njihovog imena, da one oznaeavaju odredeno bice,- kao kad, na
primer, kaiemo ,covek" ill ,zivotinja". Ali to nije istina, nego se
pre u ovom slucaju oznacava nesto kvalitativno. Jer, ovde subjekt
nije jedan, kao u slucaju prve supstancije, nego je ,covek" pridan
mnogim subjektima, a isto tako i ,2ivotinja". Medutim21 [rod i
vrsta], ne oznacavaju kvalitet na apsolutni nacin, kao [sto bi to
cinilo] belo. Nairne, belo ne oznacava nista drugo nego kvalitet.
Medu-tim, rod i vrsta odreduju kvalitet u odnosu na supstanciju;
oni upravo oznacavaju supstanciju jednog odredenog kva-liteta. Ova
odredba ima veCi obim kod vrste nego kod roda, jer onaj ko kaie
,zivotinja" obuhvata vise [veCi broj bica] nego onaj ko kaze
,covek".
Ali, supstancijama pripada i to [ali supstancije se odlikuju i
time] da [sto] nemaju nikakvu kontremu sup-rotnost. Jer, sta bi
prvoj supstanciji,- na primer, jednom odrederrom coveku iii jednoj
odredenoj zivotinji, - moglo biti kontremo? Njoj nista nije
kontremo. Ali ni coveku i zivotinji22 nista nije kontremo suprotno.
Ovo nije svoj-stveno supstanciji nego se nalazi i kod mnogih drugih
kategopja, - kao, na primer, kod kvantiteta. Nista nije-kontremo
suprotno ,dugackom dva lakta" iii ,dugackom tri lakta", kao ni
broju deset, niti cemu tome slicnom, -sem ako se tvrdi da je ono
sto je mnogo kontremo onom sto je malo, iii da je veliko kontremo
malom. Ali, kad je rec 0 odredenim velicinama, nijedna nije
kontrema drugoj.
Sem toga, izgleda da supstancija ne-dopu8ta vise" iii ,manje".
Ovim ne mislim da jedna supstancija "ne bi mogla biti viSe iii
manje supstancija od druge supstancije (jer to je cinjenica, prema
nasem gomjem obja8njenju22) nego [mislim] da se ne nioze reci da
svaka supstancija moze biti viSe iii manje ono sto je u _sebi [sto
je u svojoj 12
bitnosti]. Tako, na primer, ova -supstancija, ovaj covek nece
vise iii manje biti covek nego sto je on sam, iii nego neki drugi
covek. Jedan covek nije vise covek od drugog [ooveka], na nacin na
koji se kaie da je belo vise ill manje belo od drugog belog i da je
lepo vise iii manje lepo od drugog lepog. Za jednu istu stvar mo.Ze
se reci da je nesto vise iii manje od nje same; tako, na primer, da
je jedno belo telo sad belje nego ranije i da je jedno toplo telo
vise i manje toplo. Ali, za supstanciju se ne moze reCi da je ni
vise ni manje nego ono sto je. Covek sad ne biva nazivan vise covek
nego ranije, a isto tako i nijedna od drugih stvari koje su
supstancije. Tako, dakle, za sup-stanciju ne vaii ,viSe" i
,manje".
Ali supstanciji je, izgleda, najvise svojstveno da -i ako ostaje
identicna i po broju jedna - moze da prima kontreme suprotnostiu.
Kod svih drugih stvari koje nisu suJ?stancije ne moze se pokazati
takva stvar koja, i ako je po broju jedna, moze da prima kontreme
suprotnosti. Tako, na primer, boja, koja je po broju jedna i
identicna, ne moze biti bela i cma, kao sto i jedna radnja,
identicna i po broju jedna, ne moze biti dobra i r.dava. A isto
vaii i za sve druge stvari koje nisu supstancije. Ali supstancija,
i ako Q&taje.. po broju jedna i identiCna, moze da prima
kontreme suprotnosti. Tako, na primer, jedan odredeni covek, i ako
je jedan i isti, jeste cas beo, a cas em; cas topao, a cas hladan;
cas rdav, a cas dobar.
Medutim, 'tako nesto ne pokazuje se ni kod cega drugog, sem ako
se ne ucini prigovor, i ako se ne kai_e da sud i misljenje mogu da
prime kontreme suprotnosti. Nairne, isti izraz moze izgledati
istinit i laian. Ako je, na primer, istmit iskaz: ,ovaj
.eovek-sedi"' - tada ce taj isti iskaz biti lazan kad on ustane.
Isto je tako i sa mis-ljenjem. Ako se istinito misli da ovaj covek
sedi, tada ce se pogresno misliti, kad covek ustane, a o njemu se
zaddi isto misljenje.
Ali cak ako se ovo [ovaj prigovor] i prihvati, ipak postoji
razlika u nacinu [primanja kontremih suprot-nosti]. Sto se tice
supstancija, one mogu primati supr9tnosti
. .........~
-
-~ad promene same sebe. Tako je hladno promenom postalo IZ
toplog (dobilo je drugi kvalitet), a crno je postalo iz
b.~log, a dobro iz zlog. Isto je tako i za sve druge
supstan-CIJe, -:- .svaka od njih, kad se promeni, postaje sposobna
da ~nm1 kontrerne suprotnosti. Medutim, sud i miSljenje ostaJu u
svakom odnosu i na svaki nacin sami u sebi nepromenjeni; stvar mora
biti pokrenuta [promena mora nastupiti u objektu] da hi u njima
postala kontrerna sup-rotnost. Jer, izraz: ,ovaj covek sedi" ostaje
identican, i samo prema kretanju stvari [prema promeni predmeta] on
se oznacava cas kao istinit, a cas kao laian. Isto vaii i z~
mislje~je. Tako hi bar na naCin [na koji se stvari doga-
d~JU] svoJstvenost supstancije bila njena sposobnost da pnma
kontrerne suprotnosti pomocu svojstvene promene. . Nije is.tinit~
pretpostavka da sudenje i misljenje mogu ~zuz~~~o I?nmatl ~ontrerne
suprotnosti. Jer, ako se sudenje 1 miSIJenJe oznace kao sposobni da
primaju kontrerne suprotnosti, to nije zbog toga sto oni u sebi
trpe promenu nego zato. st
-
da se i delovi mesta, koje svaki deo tela zauzima, i sami
dodiruju na istoj granici kao delovi tela. Tako je i mesto
kontinuirano, posto se njegovi delovi dodiruju na jednoj
zajednickoj granici.
Sem toga28, kvantitet se sastoji iz delova koji imaju medu sobom
uzajamni polozaj, iii iz delova koji nemaju medu sobom uzajamni
polozaj. Tako, na primer, delovi
li~je im~ju medu sobom uzajamni polozaj; svaki od njih lezt na
Jednom odredenom mestu, i o svakom se moze, za razliku od drugih
delova, utvrditi gde on lefi u povrsini i sa kojim se drugim
delovima dodiruje. A i delovi povr-sine zauzimaju jedan odredeni
polozaj, jer se isto tako moze utvrditi gde svaki deo lezi i koji
se delovi dodiruju. A isto vazi i za delove tela i mesta.
Medutim, za broj se ne moze pokazati da njegovi delovi imaju
izvestan uzajamni polozaj niti da negde leze, ili [utvrditi] koji
se delovi uzajamno dodiruju. A to se, isto tako, ne moze ni kad je
u pitanju vreme, jer nijedan deo vremena ne traje, - a kako bi ono
sto ne traje moglo imati neki polozaj? Pre bi se moglo reCi29 da
vreme [upravo: delovi vremena] ima jedan izvestan red, na osnovu
koga je jedan deo vremena raniji, a drugi docniji. A is to tako, i
broj [ima jedan izvestan red], jer se jedan broji pre dva, a dva
pre tri, i tako [na osnovu toga moze se reci da] brojevi imaju
izvestan red, ali se kod njih ne moze naci polozaj. Za goVQx,_
_vazi isto: nijedan njegov deo ne traje, i zato ono sto je receno -
receno je, i to je nemoguce povratiti. Tako delovi govora ne mogu
imati polozaj, posto nista od njih ne traje. Tako se kvantitet
sastoji iz delova koji imaju polozaj i iz drugih koji nemaju
polozaj.
l}vantitativnJ!!t u pravom smislu nazvane su samo stvari o
kojima smo govorili; sve drugo, medutim, kvanti-tativno je samo
akcidentalno30 Posmatrajuci ove prve [kvantitete u pravom smislu],
mi nazivamo druge stvari kvantitetima. Tako se, na primer, kafe da
je belo veliko zbog toga sto zauzima veliku povdinu, i da je radnja
duga, i da je kretanje dugo, zato sto mnogo vremena ispu-njavaju.
Jer, nijedna od ovih odredaba nije po sebi i kao
16
takva nazvana kvantitetom. Ako, na primer, treba obja-sniti
duzinu jednog dogadaja, ona ce se odrediti vremenom, i reci ce se
da se ovaj [dogadaj] desio u toku jedne godine, ili ndto tome
slicno. A ako treba utvrditi dokle dopire belo, to ce se odrediti
prema povrsini, i kazace se da se ono prostire dotle dokle se
prostire povrsina. Tako ce se, u pravom smislu i po sebi, samo ono
o cemu smo govorili oznaciti kao kvantitet, - ostalo nije kvantitet
po sebi nego, ako je kvantitet, to moze biti samo akcidentalno.
Dalje, kvantitet nema nikakvu kontrernu sup~otnost:31 Sto se
tice odredenih kvantiteta, jasno Je da om nemaJU kontrernih
suprotnosti; takav je, na primer, . slucaj sa dmi-nom od dva ili od
tri lakta, ili s povrsinom, ili s nekim drugim kvantitetom te
vrste, za koji ne postoji kontrerna suprotnost. Hoce 1i se smatrati
da je mnogo kontrerno suprotno onome cega je malo (ol..(yro), ili
da je veliko kont-rerno suprotno malom (!lLxQ&)? Ali sve tone
spada u kvan-titativno, nego u relativrto, jer nista, posmatrano u
sebi i po sebi, ne naziva se velikim ili malim, nego samo uko-liko
se odnosi na nesto drugo. Tako se, na primer, planina naziva malom,
a zrno prosa velikim zbog toga sto je zrno prosa vece nego druge
stvari iste vrste, a sto je planina, isto tako, manja nego druge
stvari iste vrste. Ovde, dakle, imamo odnos prema drugoj stvari, -
jer kad bi se govorilo o mal om ili o velikom PO sebi, ne bi se
nikad moglo reci da je planina mala, ili da je zrno prosa veliko.
Uzmimo, opet, drugi primer. Mi kafemo da u jednom selu ima mnogo
stanovnika, a da ih u Atini ima malo, i ako su oni ovde daleko
mnogobrojniji; i da u kuci ima mnogo sveta, a u pozoristu malo, i
ako ih ovde ima mnogo vise. Isto tako: dugacko dva lakta", i
"dugacko tri lakta", i sve druge ~elicine ove vrste oznacavaju
kvantitet, dok veliko ili malo ne oznacavaju kvantitet vee pre
odnos, jer se veliko i malo posmatraju u odnosu na drugu stvar.
Tako je ocevidno da su ovi izrazi relativni.
AlP~, bilo da smatramo ili dane smatramo ove izraze kao
kvantitete, oni ipak nemaju nikakvu kontrernu suprot-nost. Jer,
kako bi se mogla pridati kontrerna suprotnost
2 Organon
-
onome sto se ne moze uzeti u sebi i po sebi vee samo u odnosu na
drugu stvar?
Sem toga33, ako veliko i malo treba da budu kontremi iz toga ee
proizaCi da isti subjekt moze istovremeno primati kontreme
suprotnosti i da su stvari same sebi kontreme. Katkad se do gada da
je ista stvar u is to vreme velika i mala. Nairne, jedna i~ta stvar
je mala u odnosu na jedan izvestan predJ?et, . a v~hka u odnosu na
neki drugi [predmet]. Iz ~oga Izlazt da.1sta stvar u isto vreme
moze biti velika i mala 1, pr~ma _to~e, da ona is~?v:emeno prima
kontreme suprot-nosti. Ah msta, kako se ctm, ne moze u isto vreme
dopustiti
kontrem~. supr.?tnosti .. U~mimo, na primer, supstanciju.
S~psta~ciJa moze da pnmt kontrerne suprotnosti, ali covek ~UJe u
tsto vrem~ bolestan i zdrav. Isto tako, nista nije u ~sto vreme
belo 1 ~mo. Uopste, ne postoji nista drugo sto tstovremeno dopusta
kontrerne suprotnosti. Ali desiee se da stvari _budu_ same sebi
sopsivene koritrerne s~protnosti. Jer, ako_ Je vehko kon_trerno
suprotno malom i ako je ista stvar u Isto vreme vehka i mala, -
jedna ista stvar34 biee kontrerno suprotna samoj sebi. Ali nemoguee
je da nesto bude kontremo suprotno samom sebi. Dakle, veliko nije
kontrerno suprotno malom niti je ono cega je mnogo kont,;ern?
suprotno onome cega je malo. Iz toga izlazi da, cak 1 a~o ~e ~matra
~a. ovi izr~i nisu relativni nego da su kvantttativm, - om tpak
nece imati nikakve kont-rerne suprotnosti. . Ali, nar?Cito kad je_
u pitanju mesto3S, kontrarijetet tzgleda da pnpada kvantitetu. Ono
sto je gore stavlja se kao kontrerno suprotno onome sto je dole, a
pri tome se ?az_iva ,dole" sredisni predeo, - zato sto je najveee
rasto-~anJe _ono od sre?ista do krajeva vaseljene. Izgleda da se IZ
ovth ~ontrermh s~p~otnosti izvodi i definicija drugih ~Oll~rern~h
SUp~ot~?Stl, 1 to zato sto SU termini koji SU, U tst~J ;rsti.'
udalJem Jedan od drugog najveeom razdaljinom, def1msam kao
kontrerno suprotni36
Ne izgleda da je kvantitet sposoban za vise" i ma-nje".37 Uzmimo
kao primer ,dug dva lakta< Jedna ~tvar duga dva lakta nije duza
nego druga [koja ima dva lakta]. 18
Ni kod broja nije drukcije [i kod broja ne postoji ,vise" ili
manje"]: tako, na primer, tri uporedeno sa pet nije vise
tri, a pet uporedeno sa tri nije vise pet. Isto tako, ne kaie .
se da je jedno vreme viSe vreme od drugog nekog vremena. Od svih
navedenih kvantiteta nema nijednog kome bi se moglo pridati , vise"
ili ,manje". Prema tome, kvantitet nije sposoban za ,viSe" i
,manje".
Ali, najvise je svojstveno kvantitetu to sto mu se moze pridati
jednako i nejednako38 Jer o svakom od kvantiteta o kojima smo
govorili kaze se da je jednak ili nejednak. Tako se, na primer,
kaze o telu da je i jednako i nejednako [nekom drugom telu], i o
vremenu da je i jednako i nejed-nako [nekom drugom vremenu]. lsto
vazi i za sve druge kvantitete koje smo naveli i od kojih se svakom
moze pridati jednako i nejednako. Za sve ostale odredbe, koje nisu
kvantiteti, ne moze se ni na koji naCin, izgleda, reCi da su
jednake i1i nejednake. Tako, na primer, o stanju se nikako ne moze
reci da je jednako ili nejednako, nego bi se pre moglo reCi da je
slicno [i neslicno]. Isto tako, o belome se ni na koji nacin ne
moze reei da je jednako i nejednako vee da je slicno [i neslicno].
Ono sto je naj-svojstvenije na kvantitetu jeste da mu se moze
pridati jednako i nejednako.
Glava sedma [ODNOS - RELACIJA]
Relativnima se zovu one stvari cije se celo bice sastoji u tome
sto se za njih kaze da zavise od drugih stvari, ili da se na neki
drugi nacin odnose na drugu stvar39 Tako, na primer, ,vece" je ono
cije se celo bice sastoji u tome da bude receno o nekoj drugoj
stvari, jer se kaze da je ono vece od necega [drugog]. A dvostruko
je ono cije se celo bice sastoji u tome da bude receno o nekoj
drugoj stvari, jer se kaze da je ono dvostruko [vece] od necega.
Isto vazi i za sve druge odnose ove vrste.
Isto tako, relativni su sledeCi izrazi: ddanje, stanje,
opazanje, nauka. polozaj.40 Bice svih ovih izraza sastoji 2* 19
-
se u tome sto se za njih kaze da zavise od [neke] druge stvari,
- inace nisu nista. Taka se za drzanje kaze da je drianje necega, a
za nauku da je nauka o necemu, a za polozaj da je polozaj necega- i
taka dalje.
Prema tome, relativni su ani izrazi cija se sustina sastoji u
tome da se za njih kaze da zavise od drugih stvari, ili da se na
neki drugi nacin odnose na neku drugu stvar. Tak~ se za planinu
kate da je velika prema nekoj drugoj stvan [uporedena s nekom
drugom stvari], jer je planina nazvana velikom u odnosu na neku
stvar: a slicno je nazvano slicno necemu, a i drugi izrazi ave
vrste nazvani su isto taka u odnosu na nesto. Isto taka, i lezanje,
i ~tajanj~, i sedenje jesu odredeni polozaji, a sam polozaj Je
relatlvan41 Ali lezanje, ili stajanje, ili sedenje nisu sami
polozaji, nego su paronimno nazvani prema naznacenim
polozajima.
,Relativni pojmovi mogu imati kontrerne suprotnosti.42 Taka je,
na primer, vrlina kontrerno suprotna poroku, posto su oba relativni
pojmovi, a znanje je kontrerno suprotno neznanju. Medutim, svi
relativni pojmovi nemaju ~oii'tferne suprotnost~. Dvostruko,
trostruko i svaki drugi 1zraz ove vrste nemaJU kontrernu
suprotnost.
Izgleda da su relativni pojmovi sposobni i za viSe" i ,ttlanje"
.43 Kaze se da je nesto vise i Jllanje slicn~' i ne-slicno, i vise
i manje jednako i nejednako. Ovde je i jedno i drugo relativno.
Jer, za slicno se kaze da je necem slicno a za neslicno da je necem
neslicno. Ali svi relativni poj~ movi nisu sposobni za ,viSe" i
,manje". 0 dvostrukom se ne kate da je vise ili manje dvostruko, a,
isto tako ni o j@dnom takvom izrazu. ' " Dalje, svi relativni
pojmovi imaju svoje korelativne pojmove.44 _Taka se, na primer,
kaze da je rob-rob gospo-dara, a da Je gospodar - gospodar roba, a
da je dvostruko - dv?stru~o od p~la, a da je pOla - pola od
dvostrukog, a da Je vece - vece od manjeg, a da je manje - manje o?
veeeg. Isto je tako i sa svim drugim relativnim pojmo-v1ma, scpno
ponekad u govoru postoji razlika u padetu. Tako se saznanje naziva
saznanjem onoga sto se moze
20
saznati a ono sto se moze saznati [naziva se] onim st
-
primerima izraz ,krilat" izveden iz krila" a izraz snab-d . " '
" even krmom" 1Z ,krme".
Svi relativni pojmovi imaju korelativ ako su tacno izr~eni, -
Psto nema korelacije ako su [relativni poj-moy1~ utvrdem u odnosu
n~ jedan izraz koji je stavljen slucaJno, a ne u odnosu na sam
korelativ. Hocu da ka.Zem ?a c.~~ i ~a ~orelativne pojmove 0 kojima
su svi saglasni 1 kOJ1 II~aJu 1mena, - ne postoji korelacija, ako
je jedan od !ermma oznacen imenom koje izra.Zava korelativ samo
akc1dentalno, a ako nije oznacen samim imenom kore-lativa. Tako, na
primer, rob nije korelativ - ako se uzme da on nije rob gospodara
nego coveka, 'ili dvonosca, i1i n~ceg vslicnog, jer objasnjenje
odnosa [u ovom slucaju] niJe tacno dato.
Dalje, ako je korelacija izra.Zena na prikladan [pravi-lan]
nacm, tada ce- i kad se iskljuci sve akcidentalno a ostavi samo
iz~~ ~ kojim je tacna korelacija bila utvrd;na - ta ko~elaC1Ja 1pak
u~e~ postojati. Tako, na primer,
~ko. ~
-
ako je unistepa senzacija, nije unisten i predmet senzacije. Ako
je unistena zivotinja, bice unistena i senzacija, dok ce predmet
senzacije postojati, - kao, na primer: telo, toplota, slatko, gorko
i sve druge stvari koje se culima opaiaju. Senzacija postaje u isto
vreme kad i subjekt koji opaza, jer senzacija postaje zajedno sa
zivotinjom. Medu-tim, predmet senzacije postoji pre zivotinje iii
senzacije. Jer vatra, i voda, i drugi slicni elementi iz kojih se
sastoji Zivotinja postoje pre nego sto je uopste postojala
Zivotinja iii senzacija48 Prema tome, izgleda da je predmet
senzacije raniji od senzacije!'
Teskoca se javlja kad se postavi pitanje da li, kao sto izgleda,
nijedna supstancija nije relativna, iii je moguce da neke od drugih
supstancija budu takve. 50 N aime, za prve supstancije istina je
[da one nisu relativne], jer ni cele supstancije ni njihovi delovi
ne mogu biti relativni. 0 jednom odredenom ooveku ne kaie se da je
on neciji odredeni oovek; a o jednom odredenom volu [ne kaie se] da
je on neeiji odredeni vo. Isto vaii i za delove. Za jednu odredenu
ruku ne kaie se da je neeija odredena ruka nego [da je] n_eeija
ruka; a za jednu odredenu glavu ne kaze se da je neeija odredena
glava nego da je necija glava.
Isto je i sa drugim supstancijama, bar sa vecinom od njih. Tako
se ne kaie o coveku - neciji covek, ni o volu - neciji vo, ni 0
drvetu - necije drvo, nego se kaie -necija svojina.61 Jasno je da
imenice ove vrste nisu rela-tivne, a postoji sumnja za izvesne
druge supstancije. Tako se, na primer, za glavu kaie - neeija
glava, a za ruku se kaie - necija ruka, i isto vaii za svaku takvu
imenicu. Iz ovoga izl3:Zi da ti izrazi izgledaju relativni.
Ako je hila dovoljna definicija, data o relativnim pojmovima,'l!
- bice vrlo tesko, iii i nemoguce, dokazati da nijedna supstancija
ne moze biti relativna. Ali ako [ta definicija] nije dovoljna i ako
relativnima treba nazvati samo izraze cije se bice ne sastoji ni u
cern drugom nego u tome da budu aficirani izvesnim odnosom
[relacijom]53, - tada bi se mozda dalo reei neSto sto bi ublaiilo
ovu nesigumost". Prva definicija prati sve relativne pojmove;
24
ali time sto se jedna stvar odnosi na neku drugu stvar ona ne
postaje relativna u [svojoj] bitnosti55
Iz ovoga se vidi jasno da, kad se poznaje jedan relativm pojam
na odredeni nacin, poznavace se ist? tako na ~d~edeni nacin i ono u
odnosu na sta je on relativan. To je jasno i po sebi. Jer, ako se
zna da je_izvesna P?ledinacna s~yar relativoa, - posto se ?ice
v~elativoih pOJIDOVa sastO]l U tome da se na odredem nacm prema
necem odnose, ---:--zna se, isto tako, ono prema ce~u se ta stvar
_?dnost. Ali, ako se uopste ne zna '?n'? sa c.Ime ta s~~ar stOJl u
od-nosu [relaciji], nece se znat1 m da h ona stOJl u odnosu.
Pojedinacni primeri ucinice ovo tvrdenje jasnim. Ako se, na
primer, odredeno zna da je i~esn~ stvar dvostruka, odmah se
odredeno zna i ono od cega Je ona dvostruka. Jer ako sene zna nista
odredeno, od cega je ta stvar dvo-struka, ne zna se uopste da je
o~a dvostruka. Isto tak?, ako se zna da je izvesna stvar lepsll.,
mora se takode, n~z.nim nacinom odmah odredeno znati i od cega je
ona lepsa. Medutim, n~ moze se neodredeno znati d.a je on~ lepsa od
stvari koja je manje lepa. ~o . bi b1lo [n~s1gumo~ misljenje, a ne
saznanje, ~er se ne b~ v1se moglo tacno znati da je ta stvar lepsa
nego Jedna ~anJe lepa stv~r. !er, moglo bi se desiti da nema niceg
manJe lepog nego sto 1e ta stvar.
Dakle ocevidno je nuino da, ako se odredeno zna jedan relatlvan
pojam,.- ta~a se, isto. tako, odreden~ zna ono na sta se ova]
odnos1. Sto se lice glave, ruke 1 svakog dela iste prirode- svih
tih .st~~ri koje. su s~pstancije - moze se odre
-
Glava osma [KVALITET]
K valitetom nazivam ono na osnovu cega se kaze da je nesto
stvoreno onakvim kakvo je [sa izvesnim oso-binama].
Kvalitet je pojam koji ima vise znacenja. Jedna vrsta kvaliteta
moze biti nazvana stanje [osobina, latinski: habi-tus] i sposobnost
[dispozicija]. Stanje se raziikuje od dispo-zicije time sto je
mnogo _t!ajnije i stalnije. Takva su stanja naqkejyrline. Nairne,
izgleda da nauka spada u stvari koje ostaju trajne i koje se
odupiru promeni cak i kad je ste-cena samo u umerenom obimu, - sem
ako se ne desi kakva veiika promena zbog bolesti iii zbog neceg
drugog slicnog. Isto tako i vriina - kao, na primer: pravicnost,
umerenost i svaka druga - izgleda kao da ne moze lako da se izgubi
ni da se promeni. Medutim, dispozicijama se nazivaju oni kvaliteti
koji mogu lako da se izgube i brzo da se promene, - kao, na primer:
toplota i rashladivanje, i ~~Li_zdravlje, i ostalo siicno. Jer, za
ove pojave covek je na izvestan nacin disponiran, ali on se brzo
menja, po-stajuci od toplog hladan i od zdravog bolestan, a siicno
je i za druge pojave, - sem ako se ne desi da neka od ovih
dispozicija, proticanjem vremena, postane [covekova] pri-roda, i
neizleciva iii tesko pokretljiva, - a tada bi se ona mogla, mozda,
nazvati stanjem.
Ocevidno je da postoji teznja da se nazovu stanjima oni
kvaiiteti koji su trajniji i teze pokretljivi. Jer, za one koji
nisu temeljno savladali nauke i mogu lako da ih iz-gube [da ih
zaborave] - ne kaze se da je njihovo znanje [tih nauka] jedno
stanje, mada su oni prema nauci disponi-rani na izvestan nacin,
viSe iii manje dobar. Prema tome, stanje se razlikuje od
dispozicije time sto je ova druga lako pokretljiva, dok je prvo
trajnije i teze pokretljivo.
Stanja su u isto vreme dispozicije, ali dispozicije nisu nuznim
nacinom stanja. Oni koji poseduju stanja isto tako su disponirani
prema njima na izvestan nacin; dok oni
26
koji su disponirani nemaju samim tim u svi~ slucajevima i
[odgovarajuce] stanje. .
Druga vrsta kvaiiteta jeste ona u . dnosu ~a koJU govorimo o
dobrim b~rcima pes~ica~a~ 1h o dobnm tr~acima, iii 0 zdravim, ih 0
bolesmm l]Ud1~a. Ovde, uopste~ spada sve o cemu se govori u smislu
pnrodne .sposobnost1 iii nesposobnosti. Jer, ne naziva se svaka od
,?V1h odreda?a kvaiitativnom na osnovu jedne odredene [covekove]
d1s-pozicije, nego zato sto on poseduje prirodnu.vsposobno~t iii
nesposobnost da nesto uci~i Iako, P.i da n~sta n~. trp1. Na primer,
dobri borci pesm':_ama, ih dobn tr~ac1, n~ nazivaju se tako zbog
toga sto se nalaze u IZvesnOJ dispoziciji, nego zato s~o ill?-aj~
prirodJ?-U sposobn~st d~ nesto lako cine. ~drav1m l]Ud1ma naziVaju
Se 0~ k~J1 imaju prirodnu sposobnost da la~o podnose . sv~ st? 1~
moze zadesiti; a, obratno, bolesmm [se naz1~a1u l]ud1] zato sto
imaju prirodnu nesposobnost zbog koJe ne P.od-nose lako sve sto ih
moze zadesiti. Isto vazi i za tvrdo 1 za meko. Tvrdo se zove nesto
zato sto ima ~posobn~st ~a ne bude Iako podeljeno, a meko se zove
nesto zato sto Je za to nesposobno. . . . . .
Treca vrsta kvaiiteta jesu afektivm [pas1vm] kv~htetl i
afekcije. Takvi su v slatkoca,. i gorci~a, . i ol?oro~t, 1 s;e
ovima srodno, - i jos toplota, 1 hladnoca, 1 belma, 1 ctnoca.
J asno je da su to kvaliteti, jer ~a stvari. koj~. ih pri-maju
kaze se da imaju te kvalitete, post? se. OVl ~ ~11ma na-laze. Tako
je med nazvan slatkim zato sto 1e p~m10. u. sebe slatkocu, a telo
[je nazvano] belll_n zat~ ~to Je ~n.rru~o u sebe beiinu. A tako je
i u drugtm shcmm siucaJev1ma.
Afektivni [pasivni] kvaiiteti n~ zovu ~~ tako za~o sto su same
stvari koje primaju te k.vahtete 31f1c~r~ne ~a 1zves-tan nacin. Med
nije nazvan slatkim zato sto Je 1zdrzao neku izmenu, a to vazi i za
druge slucajeve ov~ v~ste. 1st t~ko, i toplota i hladnoe.a ~su.
naz~an~ afektlvmm kvah~~tima zato sto same stvan koje 1h pnmajU
trpe n,eku afekC1JU -nego zato sto je svaki od kvaiiteta o ~jima je
go_voren? sposoban da proizvede izmenu .u s.enzac11a~a .- ov1
kval,1-teti se nazivaju afektivnim [pas1vmm] kvahtetima.
Slatkoca
27
-
proi~vo_?i izmen~ ukusa, a toplota [izmenu] pipanja; a Isto Je I
sa drugim kvalitetima.
Medutim, belina, i cmoea, i druge boje nisu nazvane afektivnim
kvalitetima na isti nacin kao ono sto je ranije navedeno; one su
nazvane tako zbog toga sto su same ~()~ta!e jedno~ izmenom. J
asn
-
covek koji je [svojom] prirodnom sposol>noscu vest u trcanju
ili u borbi pesnicama ne dobija inie ni po kakvom
kv~litetu. N~ime! ~e pos~oj~ ime~a za sposobnosti po ~OJ1ma se
OVlm l]udima pndaJu neki kvaliteti, dok postoje 1me~a za ves~in~,
po kojima se oni, prema svojim sposob-
noshma~ .n~ZlVaJU ~Orci ~esnica~a ili rvaci. Jer, govori se .?
vesbm .~ borb~ pesmcama 1 o vesitni rvanja, a oni kOJ1 su u nJlma
vezbanjem osposobljeni dobijaju imena od sarnih tih vestina.
. ~li, ponekad i kad postoji ime [za kvalitet], stvar koJa Je
prema ovome oznacena kao kvalitativna nosi ime koje ne proizlazi iz
toga kvaliteta. Tako na primer posten v k [ ' ' ~ove
orroul>ai:o~] je takav na osnovu vrline [f] &Qtt{j], ~er se
on zo~e p~s~en za~o sto pose~uje vrlinu,- ali njegovo 1me ne
pr01zlaz1 1z vrhne. Medutlm, ovaj slucaj nije cest. . Tako se zovu
kvalitativnima stvari cije je ime pro-1zaslo iz navedenih
kvaliteta, ili koje na neki drugi nacin od njih zavise.
. Kod kv_
-
drugoj stvari (jer kaze se: nauka o necem)o Medutim nijed