A.J.molloy Pria o X

A J Molloy Pria o X

2

1

TU SAM, u Gran Caffeu Gambrinus. Konano sam u Italiji, sjedim za

stolom na otvorenoj terasi glasovite kavane na poznatom ulinom uglu u

glasovitom Napulju, zrak je topao, veernje nebo vedro i osjeam smrad

smea iz visoke gomile na drugoj strani ulice.

Policajac prolazi ulicom ispred izblijedjele, ruevne palae iarane

grafitima. Kao da je siao s Armanijeve reklame: dobro izgleda, ima sunane

naoale, pitolj, dobro saivenu plavu koulju i hlae, sjajnu konu jaknu i

nonalantno dranje. Policajac u stilu Dolce i Gabbane.

Zgodan je. Ovdje ima mnogo zgodnih mukaraca. Ali najzgodniji sjedi tri

stola dalje.

I, tko je on?

Jess se naginje prema meni i pogleda me.

Roscarrick.

Molim?

Moja najbolja prijateljica s Dartmoutha, Jessica Rushton, zabavna,

duhovita i lijepa, roena u Velikoj Britaniji i skroz-na-skroz cinina, podigne

svoje ureene obrve i zabacuje dugaku, tamnu kosu. U nevjerici.

Nikad nisi ula za lorda Roscarricka?

Lord je?

Jessica se smije puakim smijehom.

Marcus James Anthonv Xavier Mastrosso Di Angelo Roscarrick.

Isuse.

Bliski prijatelji zovu ga Marc.

Uteda na vremenu.

Jessica se osmjehuje.

Usto je i milijarder. To zna cijeli Napulj.

A J Molloy Pria o X

3

Gledam preko stolova u tog mukarca, tog oito bogatog mukarca.

Izgleda kao da ima najvie trideset godina. Usto izgleda udesno. Nema druge

rijei. Sloenija bi rije zapravo bila previe sloena, previe nepotrebna.

Tamnoput je, blijedo-plavih oiju i distancirana pogleda. Upeatljiv kontrast.

Profil mu je pomalo strog, a ipak privlaan: orlovski, animalan, tuan, s tek

naznakom brade i djeakog izgleda kombiniranog s potpuno zrelom,

grabeljivom muevnou. Seksi je. Vrlo, vrlo seksi.

To nije slino meni. Inae ne reagiram tako na prvu. Zatekla sam se kako

popravljam svoju plavu kosu koja mi pada do ramena, alei to proli put

kod frizera nisam platila vie. Pitam se hoe li pogledati prema meni. Ne

gleda me. Samo otpija espreso iz svoje malene porculanske alice, elegantno

je podiui do usana. Sjedi sam. Pije kavu. Zuri preda se. Bezizraajna

izraza. O, Boe. Taj profil.

Nisi se valjda ve zaljubila, X?

Jess me uvijek zove X. Ona mi je i dala taj nadimak kad smo postale

cimerice u Dartmouthu. Ime mi je Alexandra Beckmann. Alex B. Ili skraeno

X. Kalifornijska sam plavua, s malo i-dovske krvi, stara dvadeset dvije

godine. Jess misli da sam lakovjerna. Moda je u pravu. Usto sam prilino

pametna i svakako dobro obrazovana. I u Napulju sam. U Italiji.

Jessica jo govori o tom tipu. Ja ga samo gledam; ne mogu si pomoi.

Oekivala sam da e mukarci u Italiji biti klieizirani, ali privlani i moda

malo zamorni. Ovaj tip je faca, ali ne onako kako sam oekivala.

Ma. Samo jo jedan zgodan folirant.

Ona i dalje brblja. Pali jo jednu cigaretu uvlaei struno dim u usta pa

ga isputajui kroz nos. To nije radila dok smo bile u New Hampshireu.

Izgleda... zanimljivo, kaem.

Bespomona la.

Mala, ne uputaj se u to.

Molim?

Jessica se nasmije kroz dim.

Ti si janje za klanje.

Donosi nevolje?

Teki zavodnik. Zbilja, X. Nije to za takve poput tebe.

A J Molloy Pria o X

4

Nakostrijeila sam se, ne mogu si pomoi. Znam da Jess misli kako sam

ista malograanka, lakovjerna i nevina, djevojka za pravu vezu, i nije ba

sasvim u krivu: pomalo sam puritanka i konvencionalna u usporedbi s njom.

U cijelom naem prijateljevanju ona je bila ta koja se opijala, puila,

mijenjala mukarce kao arape, uputala se u avanture, vraala u stan u tri

ujutro s jo jednim bezimenim konobarom, pa onda sat-dva umrkavala

kokain s kuhinjskog pulta i poevila se na kuhinjskom stolu. Ja sam u

meuvremenu na faksu imala jednog deka, uvjerila se da sam zaljubljena i

posvetila se uenju.

No deko mi je dojadio ili sam konano shvatila da je dosadan; studij je

istodobno postao zanimljiviji: cilj mi je bio doktorat. I tako sam sad u Italiji,

gdje istraujem podatke za svoju disertaciju Camorra i cosa nostra: povijesno

podrijetlo talijanskog organiziranog kriminala u Mezzogiornu1.

elim predavati talijansku povijest, ali je jedini razlog zbog kojeg sam se

odluila upravo za tu disertaciju bio to njome mogu opravdati odlazak u

Napulj, da bih se druila s Jess i malo zabavila. Ona je u Italiju otputovala

im je mogla, prije est mjeseci; uzela je jednogodinju stanku na faksu.

Dola je nauiti jezik i pouavati engleski, a u njezinim telefonskim

razgovorima i mailovima sve je izgledalo super uzbudljivo: hrana, grad,

mukarci. Da, mukarci. Zato ne? udjela sam da joj se pridruim.

Jer se elim zabavljati. Imam dvadeset dvije godine, imala sam dva deka

i jednu jedinu bijednu avanturu za jednu no. To je sve. Jessica mi se

otvoreno izruguje: Skoro Djevica, Gospa iz New Hampshirea.

Okrenem se. Mukarac gleda ovamo. Gleda prema meni. Osmjehne mi se

kratko i povrno, kao da je zbunjen. Kao da me prepoznao, ali na zna gdje bi

me smjestio.

Onda se vraa svojoj kavi.

Upravo je pogledao prema nama!

Jess se ponovno nasmije.

Katkad to radi, okrene glavu. Zbilja, udno.

Daj, prestani. Meni je to sve novo. Ispijem svoju crnu mrlju kave; kava

je zbilja dobra. Jess, nisam navikla na sve ove seksi mukarce. Deki u

Dartmouthu nose glupe gangsta traperice nisko na bokovima, kao djeca.

Tvoj je deko nosio mokasinke, Jess se strese.

1 Mezzogiorno, tal., juni dio Italije sa Sardinijom i Siciliijom (prim.prev.)

A J Molloy Pria o X

5

Uh! I ja se nasmijem. Mokasinke sa sivim arapama. Ne podsjeaj me.

Kao toreador.

Lord Roscarrick ispija svoju kavu i vie me ne gleda. Moram obraniti svog

biveg deka.

Ali bio je vrlo dobar matematiar.

Da. Samo to je izgledao kao magarac na plai. Dobro to si ga se

rijeila.

A kako ovdje ide tebi? Jo osvaja muki dio stanovnitva Campanije?

Da, odnosno, vie ne...

Jessica slegne ramenima, naduri se i ugasi cigaretu. Vrhunski pametan

konobar istoga trenutka odnosi prljavu pepeljaru i, armantnim pokretom,

uz uzvik: Signorina!, zamjenjuje je istom, staklenom i tekom, s

ugraviranim slovima CG u stilu belle epoque. Usluga je besprijekorna. Gran

Caffe Gambrinus ukraen je freskama i svijenjacima; vrlo je poznat. Sad se

pitam koliko to sve kota, izvrsni macchiati i ukusni zalogajii od napuljske

salame na najmekim kockicama ciabatte. est mjeseci naveer sam radila u

barovima kako bih si mogla priutiti ovo tromjeseno istraivako putovanje.

Sredstva su mi ograniena.

Ali veeras, ove prve veeri u Napulju, nije me briga!

Vrijeme odmie. Roscarrick jo sjedi ondje, ali pomno gleda na drugu

stranu, u svom elegantnom odijelu, sa svojim elegantnim profilom; odluila

sam da u ga zaboraviti - bit e ih jo puno takvih.

Ulice iza terase kavane prte od ivota - parovi eu i flertuju, policajci se

smiju i flertuju, klinci sjede na parkiranim zelenim Piaggio vespama i

flertuju. Sve je pomalo vulgarno i raskono ivahno i vrlo napuljski, iako ne

znam kako to mogu prosuditi budui da je ovo moj prvi posjet Napulju, a

zapravo i Italiji. Moj je jedini dosadanji posjet Europi bio kian tjedan u

Londonu kad sam imala osamnaest, poklon od mame i tate, nagrada za to

to sam dobila stipendiju za Dartmouth.

Mama i tata. Iznenada osjeam ubod nostalgije, moda i enje za kuom.

Ne, ne moe biti enja za domom. Kuicu u San Joseu, sunano dvorite,

prskalice za vodu, predgrae i Ameriku napustila sam prije samo dva dana.

Sad sam u Europi, u najskrivenijoj, najmranijoj, najvelianstvenijoj

staroj Europi koja propada. Ve je volim. tovie, odluila sam da u je

voljeti.

A J Molloy Pria o X

6

Zapravo, mogu se i okaniti mukaraca, kae Jessica. Iznenaeno je

pogledam.

Molim? Rekla si mi da ih oboava. Dala si mi popis imena. Podugaak

popis.

Jesam li? Osmijeh joj je iskrivljen, gotovo ispunjen krivnjom. Stidom.

Jasno. O. K. Da. Bilo ih je nekoliko. Pauza. Nekoliko desetaka. Slatki su i

to bi cura drugo mogla? Ali, X, toliko su prokleto narcisoidni da mi to

poinje smetati.

Kako to misli?

Polovica njih mamini su sinovi. Imaju i rije za to, mammone. ive kod

kue do pedesete, a onda, kako se samo odijevaju i koliko su umiljeni!

Grozno. Prigueno se smije izbacujui dim svoje devete cigarete. Njihove

torbice. Hou rei, tko je mogao i pomisliti? Muke torbice?

Torbice?

Ma da. Koni dodatci za mukarce? K vragu, previe metro-seksualno. A

arape, hlae bez arapa, to s tim? Hodaju naokolo u poslovnim odijelima

bez arapa - navuci svoje proklete arape, smijeni frajeru. I sve ono

dotjerivanje i upanje dlaica. Pobogu, u barovima su redovi pred mukim

toaletom dui nego pred enskim i nakon nekog vremena to te poinje

smetati, hou rei, pogledaj. Prilino estoko pokazuje oko sebe, srebrne

narukvice zveckaju na njezinoj vitkoj, elegantnoj, od sunca potamnjeloj ruci.

Pokretom ruke obuhvaa pogled na Via Toledo i Operu i veliki trg s

kraljevskom palaom s kojeg se, bar mislim, moe doi do Tirenskog mora.

Pogledaj to prokleto smee. Zato ga ne mogu jednostavno oistiti? Zato ne

biste na neko vrijeme prestali brinuti o svojoj mukoj torbici, signor Bez

arapa, i raistili svoj prokleti grad. To bi napravio pravi mukarac.

Zavlada tiina.

Moram neto popiti, kae.

Naruile smo pie. Dva venecijanca. Nemarn pojma to je venecijanac.

Jess naruuje gotovo besprijekornim talijanskim na kojem sam joj zavidna:

u est mjeseci prela je od oklijevajueg zamuckivanja do oite dvojezinosti.

Ljubomorna sam. Jedva mogu rei uno, due, tre. To je jo neto to u uiniti

dok sam ovdje: nauit u talijanski. To i, moda, nadam se, molim te, Boe,

moda u se zaljubiti.

O, Boe, rado bih se zaljubila. Zaista zaljubila. Ne da se samo pretvaram

da sam zaljubljena, kao to sam se pretvarala s Paulom Matematiarom u

mokasinkama. Ako se zaljubim, bit e mi to prvi put. A imam dvadeset dvije

A J Molloy Pria o X

7

godine. Poinjem misliti da sam nesposobna, jalova u ljubavi. Jadna X. Jeste

li uli za X? Da, ne moe se zaljubiti; lijenici daju sve od sebe. Kau d e

otii u kliniku za usidjelice.

Signorina. Due aperitivi.

Konobar sputa pia na stol. Dvije velike ae na dugakim noicama

sadre svaka po sedam centimetara jezivo naranaste tekuine.

Sumnjiavo ih promatram.

Jess se osmjehuje. Smije se. Tamna joj je kosa vrlo lijepo oiana.

Drukije nego to je nosila u Dartmouthu.

U redu je, X. Znam da izgleda kao radioaktivna otpadna voda, ali kuaj -

delizioso i pomodno, kunem se.

Podignem pie koje i mirisom i okusom podsjea na narane, otro je,

gorko i s puno alkohola. Dobro je.

Bijelo vino, pjenuava voda i liker od narane koji se zove aperol. Nije s

kamparijem.

Molim?

Tako se prireuje. Venecijanac. Otkrila sam da me tri ili etiri zbilja

dovedu u raspoloenje za veernji izlazak. Ili moda pet.

Kako se i oekivalo, popijemo dva ili tri ili pet pia, dok no ne postane

crna kao tinta, a mjesec je visoko i zuri u nas, dok posjetitelji Opere preko

puta ne izau u svojim sveanim odijelima, a mi se cerekamo i alimo kao da

smo ponovno u onom starom stanu u Hanoveru, New Hampshire, s ludim

frajerom u prizemlju. I dok Jessica flertuje s konobarom na talijanskom, ja

kradomice pogledavam preko stolova u njega.

Jer on cijelu veer sjedi ondje, u svom besprijekornom odijelu, istoj

bijeloj koulju s dugmadi za manete od srebra i dragog kamenja, s leernom

ljubiastom svilenom kravatom, ponekad odgovara na pozive preko svog

tankog mobitela, ponekad ustaje pozdraviti prijatelja ili znanca.

Povremeno pozove nekog odabranog prolaznika da sjedne s njim i taj

mukarac, taj zadivljujui tamnoputi mukarac sa svojim tamnim

namrtenim obrvama i svojim tamnim kovravim uvojcima koji tako zgodno

padaju na utirkan bijeli ovratnik, s blagim, blijedim, pomalo tunim oima i

gotovo izvanzemaljskim linim kostima, ta vizija od mukarca vrsto i

izraajno gestikulira. Nije posve slian drugim Talijanima, doima se

A J Molloy Pria o X

8

smirenijim, usredotoenijim, distanciranim. Rezerviran? Ne, distanciran.

Moda i pomalo opasan.

S iznenadnim, tunim bolom u srcu i glavi shvaam da je taj mukarac,

taj visok, bogat, nedodirljiv tridesetogodinjak lijep.

Moda prvi istinski lijep mukarac kojeg sam vidjela, tamniji Byron,

preplanuli Bond. Dosad sam upoznala mnotvo lijepih deki, mnotvo

zabavnih, prihvatljivih, mravih zgodnih deki sklonih ljenarenju i gitari,

kakvih u Kaliforniji ima na vagone, a u Dartmouthu je bio barem jedan, s

kojim je spavala Jessica. Ali ovaj je mukarac muevno lijep. Ni izdaleka gay,

ni metro-seksualan, ne nosi poslovno odijelo bez arapa ni muku torbicu,

nego je visok i muevan i odrastao i orlovski i vitak i... Boe, opila sam se.

Jessica mi kao i uvijek ita misli. etvrtog venecijanca zavrava s

nepristojnim, ali slatkim podrigivanjem i kae: Kau da mu je ena umrla.

Nesretnim sluajem. A moda, i nije bilo sluajno? Onda je obiteljske milijune

pretvorio u milijarde. Roscarrick. Tata Englez, mama Talijanka. Google ti je

prijateljica, X. Boe, gladna sam. Pizza?

Pijana je. Ali i ja sam. Opijena sam svime oko sebe. Aperitivima od

narane i kao kiselina utim napuljskim mjesecom i mukarcem u

elegantnom sivom engleskom odijelu. Lord Roscarrick. Lord Marcus Xavier

Kako Je Ono Bilo Roscarrick.

Isuse, X.

to je?

Dvije sam minute zurila u nebo. Sad zurim u Jess koja, pak,

zaprepateno zuri u raun.

to je? to? Koliki je raun?

Jess zastenje.

Zato smo pile ovdje? Mogle smo otii u moj lokal na pie. K vragu.

Obuzima me hladna munina.

Koliko je?

Devedeset eura.

Isuse, pile smo samo venecijance.

I kavu i zakusku. Prokletstvo, ba sam budala, trebala sam se sjetiti

koliko je ova kavana skupa, oprosti.

A J Molloy Pria o X

9

Jessica ima vrlo malo novca; uiteljski posao nije osobito unosan. ivi od

danas do sutra i dosta dobro to podnosi. Ali raun od devedeset eura mogao

bi joj unititi tjedni proraun. Oklije-vajui poseem za karticom u torbici, ali

konobar je ve doleprao do nas i s osmijehom uzeo raun.

Ali treba vam moja kartica, kaem.

Zgodni se konobar ljubazno osmjehne.

U redu je! Signor plati. Signor Roscarrick.

to? Ne...

Okreem se sa srcem u grlu, glupo uzbuena, napola postiena, da se

prividno usprotivim, molim vas, nemojte platiti, mi emo same. Zovem se

Alex. Alexandra. Alexandra Beckmann. Da. Tako je. S dva n. A ovo je moj

telefonski broj. Zapiite ga. Mogli biste ga tetovirati na ruku.

Ali stol je prazan. On je otiao.

Dotjerani policajac nasloni se na zid palae, tiho puei u sutonu.

A J Molloy Pria o X

10

2

ELIM GA IZBITI iz glave i zato idui dan energino raspakiravam kutije

u svom novom i minijaturnom jednosobnom stanu u blizini Castel dell'Ovoa.

Kad me Jessica prije nekoliko tjedana nazvala u Ameriku i rekla da bi mi

mogla osigurati stan vrata uz vrata sa svojim, rekla je da se nalazi u

elegantnom novom dijelu grada koji se zove Santa Lucia. Dok bosonoga

izlazim na siuan balkon s ogradom od eljeznih vitica, shvaam to prema

napuljskim mjerilima znai elegantan i nov: da neoklasicistike zgrade nisu

starije od dvjesto godina i da gomile smea na ploniku doseu samo do

glave. Ali koga briga? Nebo je boanstveno vedro, jutro toplo i ako se nagnem

na vrcima prstiju, tako da umalo padnem s balkona, vidim komadi

Tirenskog mora, dirljivo plavog, samo nekoliko etvrti dalje, zarobljeno

izmeu zgrada na Via Lucilio. Na udaljenom obzorju mraan je, nazubljen

profil otoka. To je zacijelo Capri.

Sa svog balkona vidim Capri.

Ovdje sam tek dvadeset etiri sata i ve sam zavoljela to mjesto. Moram

podijeliti svoju sreu. Nazovem Jessicu na posao da joj to kaem. Ona grubo

psuje preko mobitela i kae mi da ne budem sentimentalna budala. Vrlo

britanski. Dakako, elim je pitati o njemu. Ali ne mogu. Nasmijala bi se.

Jess, hvala ti to si mi nala stan.

Prego. Nastavi s raspakiravanjem. I prestani razmiljati o njemu.

Smijem se.

Kako si znala?

Sino nisi prestajala govoriti o njemu. Ne mogu zamisliti da si ga

zaboravila.

Drago mi je to sam tako tajnovita.

Ohladi, X. Opusti se. Vikont Savreni platio nam je pie. to onda?

Jess, zato ima tako puno smea posvuda?

A J Molloy Pria o X

11

Rekla sam ti, zbog camorre, oni upravljaju skupljanjem otpada i nikome

drugome ne doputaju da ga skuplja - to je reket, prevara. Cijeli je grad

svojevrsna drama, maskenbal, zapamti da svi nose maske.

I?

I kad ih vidi, smetlari imaju naoruane zatitare.

Super. To je jako zgodno.

Jess zastane i nasmije se.

Da. Jasno, ako uistinu eli saznati neto vie o camorri, mogla bi pitati

njihova navodnog lana.

to?

Jednog frajera, lorda Roscarricka. ula si za njega?

Nisam. Reci rni neto o njemu.

Pa, pretpostavljam da je dosta privlaan, ako ti se sviaju takvi zgodni,

seksi, armantni milijarderi i aristokrati. ula sam da se to nekim curama

svia.

I?

Neki tvrde da je na visokom poloaju u camorri ili mafiji; drugi kau da

se bori protiv njih. Kako god, zacijelo je zanimljivo. Nazovi ga i zatrai

intervju.

Jessica, sad mi predlae da ga tek tako nazovem? Iz vedra neba? Je li ti

dosadno? Dosadno ti je, je li?

Jessica zastenje.

etvrtak ujutro pravo je prokletstvo, svakog etvrtka ujutro imam sat s

principessama.

Dobro.

Samo turpijaju nokte i priaju o svojim orgazmima. Ali, sluaj, X, ne

alim se. Hou rei, taj frajer nije nedostupan. Ako to stvarno hoe.

injenica je da daje novac dobrotvornim udrugama koje pomau rtvama

mafije. To bi ti mogao biti izgovor. Je li ti se stvarno tako svidio? X? Budi

iskrena.

A J Molloy Pria o X

12

Duboko udahnem. Je li mi se svidio? Je li? Zar uistinu elim produiti tu

zagonetnu uvertiru? Zar se uistinu elim upustiti u vezu s tim tajanstvenim,

pomalo opasnim mukarcem?

elim. O, Boe, da! Od sveg srca. U mom kratkom ivotu nijedan me

mukarac nije tako uznemirio, probudio i uzburkao moje seksualne vode kao

on; samo time to zapravo nije gledao u mene nekoliko sati, time to se

moda jednom namrtio prema meni, a onda tiho nestao, plativi mi pie. To

je sve to je napravio, ali je to bilo i vie nego dovoljno.

Da, elim se upustiti s njim. Da da da da da.

Moda, kaem.

Kako da ne. Kad bi ti se samo pruila prilika zubima bi mu razderala

koulju. Droljo jedna.

Njegovu po mjeri ivanu koulju od egipatskog pamuka iz Ulice

Jermyn?

Ona se nasmije.

Upravo tu. Koju su ivali siroii iz Antwerpena.

Dakle...

Ako zbilja eli znati, ivi u glasovitoj palai u Chiaiaji.

Gdje?

U Chiaiaji. To je zbilja otmjena etvrt. Desetak minuta hoda udaljena od

Santa Lucije. Palazzo Roscarrick, potrai na Googleu. Gotovo da nam je

vraji susjed. Moe odetati onamo poslije ruka, intervjuirati ga o camorri i

u pet popodne puiti postkoitalnu cigaretu. Odnosno, ako ne kae svojim

gangsterskim frendovima da te ustrijele. O. K., moram bjeati. Pazi se!

Prekinula je vezu. Moje srce i dalje udara. Zurim u azurnoplavo Tirensko

more i svjetlucavu nazubljenost Caprija. Znai, ivi u blizini. U palai.

Naravno da ivi u palai. A gdje bi drugdje?

Stojim na balkonu i svesrdno se preputam sanjarenju. Zamiljam njega,

Marcusa Roscarricka, mladog lorda Roscarricka, zgodnog signorea, kako

ulazi u golemu prostoriju s golemim prozorima kroz koje ulazi sva svjetlost

Campanije; u vrtu ute palme, a udaljena buka napuljskog prometa uzdie

se kao sladak i umirujui apat. Moda ulazi batler, pognut hoda ispod

portreta predaka, nosei svjei doruak. Vidim srebrne posude kave, teglice s

marmeladom od limete; vidim krike limuna u porculanskoj alici i svjee

A J Molloy Pria o X

13

iscijeen sok crvene narane proliven po beskrajnoj bijeloj krevetnini. Krv na

snjenoj bjelini.

Naga ena. Je li u tom zamiljenom prizoru i naga ena? Da, evo je,

zasjenjena ipkanim zavjesama iz Bruggea, stoji naga, zamiljena i lijepa

pokraj osunanog prozora. Marc Roscarrick ustaje, isto tako nag, i uzbuen,

i vitak, a njegovo je miiavo tijelo poput tvrdog, tamnog amazonskog drveta.

Prelazi preko parketa i obuhvaa njezin vitak, obnaen struk, ljubi joj blijedi

vrat, a ona udahne i okree se. To sam ja, ja sam pokraj tog prozora, ja sam

naga u njegovoj spavaoj sobi; ja sam njegova ljubavnica i kad osjetim

njegove vrste ruke na svom struku okrenem se, osmjehnem i poljubim

njegovo drago lice, a onda kleknem na parket molei se tvrdoi i posegnem

za njegovom udnjom, a onda... A onda.

Dolje, u Via Santa Lucia, klinac na vespi gleda prema meni. Gleda me

bosonogu u kratkim hlaama, napola otvorenih usta, dok erotski sanjarim.

Klinac ima moda esnaest godina; ak i s ove udaljenosti vidim da se

cereka. Tada odjuri prema Castelu dell'Ovo i cesti usjeenoj u brdo i

uspavanom plavom Tirenskom moru.

Apsurdno. to mi se to dogaa? Erotsko sanjarenje? Nimalo slino New

Hampshireu. Ovo ni u kom sluaju nije New Hampshire.

Moram se koncentrirati. Jo moram raspremiti svoju odjeu i raspakirati

laptop. Najprije odjea.

Ali, pazi ovo. To je neoekivano depresivan proces. Donijela sam puno

Zarinih stvari sa sobom: gotovo cijelu novu garderobu koju sam prolog

mjeseca kupila u njihovu duanu na Union Squareu u San Franciscu. Tada

sam mislila kako sam pametna - u Kaliforniji je ta odjea izgledala tako

europski, ik i prikladno, ako ne i perfetto. Usto je bila i prilino jeftina.

Ali sad, dok razmotavam haljine i kostime s hlaama, sva se stresem.

Znam da je Zara panjolska marka, ali nekako svaki komad izgleda pomalo

ameriki. Bolje reeno, pomalo kao iz predgraa i trgovakog centra. Odjea

je dosta zgodna - crne pamune uske suknje, kratke ljetne haljine s

uzorkom, minisuknja od akarda, slatka uska haljinica od ipke - sve je to

ljetno i zgodno, pamuno i svjee, ali izgleda da ovdje, na talijanskom suncu,

toj odjei nedostaje pravi stil i profinjenost. Time ni na koga neu ostaviti

dojam. To je nita. Ovdje sam tek jedan dan, ali ve znam: svi na Via Toledu

u najmanju ruku nose Pradu. Sve je svileno, od kamira i finog sirovog lana.

ak i prometni policajci izgledaju kao da patroliraju modnom pistom, a ne

plonikom.

Ali nemam izbora, morat u se snai s tom odjeom; nemam novca za

neto novo. Zato u se morati osloniti na svoje prirodne prednosti.

A J Molloy Pria o X

14

A to su?

Priem dugakom antiknom zrcalu koje visi na zidu nasuprot mom

starom eljeznom krevetu. Svjetlost pada ukoso. Promatram se. U kratkim

hlaicama. Bosonoga. Na mom je okruglom licu tokica praine.

Kosa mi je pristojno lijepa i valovita. Uglavnom. Visoka sam metar

ezdeset pet i imam pedeset etiri kilograma, a neki kau da sam prilino

lijepa. Jednom mi je neki mukarac rekao da sam prekrasna.

Jednom.

Prilazim blie zrcalu ispitivaki se promatrajui kao da sam ropkinja na

trnici. Rimska ropkinja u Piazza Mercato. Istraivala sam napuljsku

povijest.

Vrak nosa mi je ljupko uzdignut ili je moda samo malo iskrivljen? Na

suncu dobijem previe pjegica. Zubi su mi gotovo savreni. Ui su mi

bedasto sitne. Muno mi je od kamenica. I imala sam samo tri ljubavnika.

Tri.

Zrcalo zvecka dok kamion prolazi preko crnog kamenja pokrajnje ulice.

Tri! Imala sam tri ljubavnika i u seksualnom inu nikad nisam doivjela

orgazam. Boe svemogui, koliko bih eljela da se to promijeni. Dojadilo mi je

to sam bila dobra i posluna i marljivo uila. Molim te, daj mi samo jedno

ljeto hedonizma. I seksa. Puno, puno pravog seksa.

Moda sam drolja, moda je Jess u pravu; moda je drolja u meni samo

ekala da izroni na povrinu kao sablasni leptir iz albino ahure Dobre Keri.

Leptir iz Borgetta, teturava drolja u Pradi, mlada metresa vrlo bogatog

mukarca, bez imalo stida. Mislim da bi mi se to prilino svidjelo, samo na

jedno ljeto. Tada bih mogla sretno ostarjeti i svojim zaprepatenim unukama

priati o jednom slobodnom ljetu u grenom i putenom Napulju.

O, bako, tako si zabavna!

Odjea visi u velikom starom ormaru, a moj posljednji zadatak jest

raspakirati laptop i prikljuiti ga. To nije tako stresno kao raspremanje

odjee. U sobi je klimav drveni stol s dvije noge koji e posluiti kao radni

stol; mogu ga gurnuti uza zid.

Kad je laptop proradio i prikljuio se na beinu vezu u stanu, koju

dijelim s Jess, poela sam raditi. Istraivanje povijesti organiziranih

zloinakih organizacija june Italije. To e biti prva treina moje disertacije,

koja je ve gotovo dovrena. Tada slijedi terensko istraivanje. Intervjui.

Putovanja.

A J Molloy Pria o X

15

Pustolovine.

itam ono to sam dosad napisala.

Camorra.

Podrijetlo camorre, organiziranog zloinakog sindikata sa

sreditem u Napulju, nije potpuno jasno. Moda je camorra izravan

potomak gardue panjolskog tajnog drutva, osnovanog 1417.

godine za vrijeme burbonske vladavine u Napulju. Ili se mogla razviti

iz malih, lokalnih kriminalistikih bandi koje su pri kraju 18. stoljea

ve djelovale u najsiromanijim dijelovima napuljskog drutva.

Sati prolaze. Suhih usta zurim u ekran. Palazzo Roscarrick.

Mogla bih je jednostavno potraiti na Googleu. Palazzo Roscarrick.

'Ndrangheta. Camorra. Sacra corona unita.

K vragu. Upiem palau u trailicu. Dovoljna je stotinka sekunde za

pronalaenje rezultata na internetskoj stranici posveenoj napuljskoj

umjetnosti i graditeljstvu. Jessica je bila u pravu. Palaa Roscarrick poznata

je u povijesti umjetnosti. I uistinu je udaljena samo desetak minuta hoda.

Obuzela me elja da odem onamo. Sad. Ali ne smijem. Ali moram. Ali ne

mogu. Ali mogu. Ne mogu ne otii onamo. Zato ne bih mogla? To je moj

posao, moja disertacija. Imam izgovor, tovie, imam razlog. Mogla sam

ostati kod kue, u dosadnom San Joseu, i istraivati organizirani kriminal

putem interneta, ali sam ovdje u Napulju da ga vidim uivo. A Marcus

Roscarrick oito je ovjek koji mi neto moe rei: novano potpomae rtve

mafije.

Zato to ini? Zbog osjeaja krivnje?

Prije nego to mi se savjest ili zdrav razum mogu suprotstaviti, skidam

kratke hlae i navlaim traperice, sandale i obinu bijelu majicu. Nimalo

nepristojno. Moda jednu narukvicu. Svia mi se kako Jessicini koluti

naglaavaju njezin od sunca potamnjeli zglob. Moda jo malo parfema? Da.

Svakako. Sunane naoale? Ne.

Dobro, da.

Trebala bih onamo stii za deset minuta. Ali vruim i pretrpanim ulicama

ipak hodam brzo. Pokraj vozaa kombija i motociklista, pokraj trattorija i

butika, pokraj mukaraca crvenih lica koji dostavljaju pladnjeve svjee,

bijele, kremaste mozzarelle skupim restoranima, iji su kuhari otili na

A J Molloy Pria o X

16

pauzu prije ruka u pokrajnje uliice, kriom puei pokraj empresa u

teglama.

Tada se ulica otvara i postaje prostranija i drevna - i zagonetna. Via

Chiaia preobraava se u nizove mramornih stuba i etalita koja se sputaju

nizbrdo. Ogledam se oko sebe, zbunjena, izgubljena izmeu uurbanih

poslovnih ljudi u izvrsnim odijelima i policajaca koji ispred kafia dijele

golemu pizzu. Ovdje se grad naglo uzdie od razine mora: trebam li ii gore ili

dolje? Popevi se uglaanim drevnim stubama osvrnem se nalijevo, pa

nadesno i zabrinem se, ali ekaj. Tu sam. Prepoznajem je s internetske

stranice.

Velika, zadivljujua zgrada iz 16. ili 17. stoljea s gotikim detaljima i

golemim zidovima. Gotovo da bi mogla biti zatvor, ali prekrasan zatvor,

crvenkasto-smee i boje breskve, okruen pal-mama i prostran, sjenovit na

sunevoj svjetlosti. A ima i plou: Palazzo Roscarrick.

Palazzo Roscarrick? To mi se svia.

Sa srcem u grlu hodam sve uom ulicom i pribliavam se golemim

vratima. Kad nesigurno lupnem velikim, eljeznim zvekirom, nita se ne

dogaa. Osjeam se glupo. Osjeam se kao siroe koje eli ui u sirotite. To

je apsurdno. Trebala bih otii.

Velika se vrata otvaraju. Iznutra proviruje mukarac u odori. Tko je on?

Batler? Sluga? Ne razumijem ovaj svijet.

Doima se zbunjeno. Nije oekivao posjetitelje. Moda su ovo pogrena

vrata.

Si?

O, Boe. Sad jo moram govoriti talijanski. Lo, kolski talijanski.

Ovaj, buon, ovaj, giorno. Parla...

Molim vas. Govorim engleski, mukarac odgovara besprijekornim

engleskim, bez talijanskog naglaska. Moda je Britanac. Kako vam mogu

pomoi?

Ovaj, htjela bih vidjeti, no, gospodina Roscarricka, hou rei lorda. Hou

rei... To je bijedno. Crvenim se. Nisam trebala doi. ,Ja sam studentica iz

Amerike. Zapravo istraivaica. Istraujem, ovaj, camorru. Hou rei... to

mogu rei?

Izgleda da moja panika omekava slugu, ako je sluga. Traak saaljivog

osmijeha razvedrava njegovo etrdesetogodinje lice.

A J Molloy Pria o X

17

Lord Roscarrick. elite ga vidjeti?

Da.

Koga mogu najaviti?

Hajde, Alex, hajde. Samo naprijed.

Recite mu da je dola djevojka iz Gran Caffea Gambrinus.

Na trenutak podigne obrve, a onda me pozove da uem kroz

velianstvena vrata. Sad sam u palai Roscarrick. U Palazzo Roscarrick, a ne

u bilo kojoj palai.

Osvrnem se oko sebe; mrano je i slatko mirie na votano latilo i na

orhideje ili ljiljane. Strop je zasvoen u obliku luka. Predvorje vodi u

zasjenjeno, otvoreno dvorite koje sunce ukoso obasjava, osvjetljavajui

bljetavu vodu vodoskoka.

Sluga se vrati.

Lord Roscarrick e vas sada primiti.

A J Molloy Pria o X

18

3

SLIJEDIM BATLERA ili slugu, nisam sigurna to je, dok prolazimo kroz

dvorane i hodnike ove goleme zgrade.

Dok hodamo, buljim oko sebe. Palazzo Roscarrick upravo je onakva kako

sam je zamiljala, samo jo vie. U dugakom hodniku vise veliki portreti

ozbiljnih plemia iz 18. stoljea. Goleme sobe se granaju; nazirem odaje i

plesne dvorane s visokim prozorima, iako su mnogi kapci zatvoreni. Tapete u

hodniku posebne su zelene boje, poput vrtloga blijedog ada, moda kineske,

i svakako stare.

Ovuda, molim. Koliko je uope velika ta kua? Koliko je vlasnik bogat?

elim zastati i sve pogledati. I diviti se. Namjetaj je kombinacija

panjolskog od teke orahovine i laganijeg engleskog iz doba kralja Georgea,

s nekoliko potpuno modernih komada. Slino tome, mrana i drevna ulja na

platnu izmijeana su s apstraktnim djelima - nanosima estokih i

uzbudljivih boja ravno iz 20. stoljea. Netko je ovdje nametnuo svoj ukus,

mlad i suvremen ovjek sa stilom. Ovo nije muzej. Primjeujem da je jedan

zid ukraen antiknim pukama. Barem mislim da su antikne.

Sluga me vodi oko jo jednog, posljednjeg ugla, kroz velika drvena vrata

u jo jedno otvoreno dvorite i moje se divljenje pretvara u zapanjenost.

Zurim u golemi zid dvostrukih kamenih stuba koje se okomito diu do visine

petog kata, poput rebara iz kraljenice; zadivljujue graevinsko djelo i

prilino uznemirujue u svojoj teatralnosti.

Stube u stilu sokolovih krila, tipine za napuljski barok. Dizajnirao ih je

Ferdinande Sanfelice za mog pretka, devetog lorda Roscarricka.

Glas je sasvim engleski, tih, vrst i dubok. Znam da on stoji iza mene. Je

li me slijedio dok sam, buljei poput glupe turistkinje, prolazila njegovom

prekrasnom kuom? Je li me promatrao?

On nastavlja: Stube su tako velianstvene zato to su dizajnirane za

konje. Kad su se konjanici vraali u palau kroz velika juna vrata mogli su

ujahati ravno u dvorite, i onda se popeti stubama, a da ne moraju sjahati.

Konji su bili uvjebani sii niz drugo stubite i sami otii u staje. Prilino

aavo, zar ne?

A J Molloy Pria o X

19

ija mi gori; osjeam kako se crvenim. Ne elim se okrenuti i pogledati

tog mukarca sa stubama za konje. Sandale su mi smijene i jeftine. Trebala

sam odjenuti balsku haljinu. Nisam trebala doi.

Dakle. Djevojka iz Gran Carica Gambrinus. Glas mu je blag, gotovo s

smije. Kao naslov romana.

Naposljetku se okrenem. On stoji ondje. Smjeka se.

Kao i vi, kaem.

to?

Vi zvuite kao naslov romana.

Molim?

Marcus Xavier Roscarrick, lord Roscarrick. Hou rei...

to to, zaboga, govorim? Prokletstvo, to to radim? Zvui uvredljivo. Ali

misli su mi rasprene. On zuri u mene. Ja mu uzvratim pogled. Sluga eka.

U mekanim je iznoenim trapericama. Ima fine smee engleske cipele i

pomalo bajronsku koulju od bijelog pamuka, napola otkopanu. Jedno mu

dugme nedostaje. Pamuk zasljepljujue bijele koulje vidljivo je pohaban.

Skupocjena je, ivana po mjeri i stara. Mekana koa cipela u skladu je s

njegovim preplanulim tenom ili prirodnom bojom njegove koe. Zubi su mu

bijeli.

Blijedoplave oi nisu potpuno hladne. Osmijeh mu je prijateljski, iako

malo distanciran. Barem ne nosi crnu kravatu i veernje odijelo ili vampirski

plat. Moda moje sandale i nisu tako glupe. eljela bih da je dva stupnja

manje zgodan. Mrvicu manje zgodan. Ovo je previe.

elite sa mnom razgovarati o camorri?

Da.

Jasno vam je da je to u neku ruku previe izravno? Blistavo se

osmjehuje. ak i malo opasno?

Da, pretpostavljam da jest.

Sad mi se to ini glupim. I, dakako, vrlo nepristojnim. U neku ruku

previe izravno. Ali ujedno je i prekasno. Ovdje sam pa bih mogla i nastaviti.

Lord Roscarrick kimne glavom, okrene se slugi i obrati mu se brzim,

rjeitim talijanskim.

A J Molloy Pria o X

20

Ponovno zurim. Ne skidam pogleda s njega, kao oarana.

Roscarrickove leerno izblijedjele traperice poderane su iznad koljena,

nemarno. Kroz poderotinu vidim tamnu kou njegova bedra. Ispod odjee

krije se ivotinja. Usta su mi ponovno suha.

Daj, X, saberi se. Doi k sebi. To je samo zgodan, zagonetan

tridesetogodinji milijarder i aristokrat. U Napulju. Stalno susree takve.

Okreui se prema meni, Roscarrick provlai ruku kroz svoju tamnu

kosu i to je prva trunicu lana gesta koju sam vidjela, prva naznaka tatine.

Super! Sad ga vie ne moram toliko eljeti. Uobraen je. To! Ali kosa mu je

tamna, kovrava i valovita, i tamna.

I, gdje smo stali? Nepristojan sam. Morate me zvati Marc. Marc

Roscarrick. Ali kako u ja zvati vas, gospoice...?

Beckmann.

Oi su mu jo rairene i pogled upitan. Jasno da bi htio uti i moje ime.

Predstavljam se. Zamuckujui.

Alexandra. Beckmann. Zovite me Alex. Ili X. Zovu me X.

X? Uistinu?

Da. X.

Znai, nije rije o romanu. Vie podsjea na pijunski triler.

A tko je onda negativac?

On zastane. A onda se nasmije tihim, hitrim smijehom. Marcov je smijeh

zarazan. Otri, bijeli zubi koji svjetlucaju, prodorne plave oi koje blistaju.

Energina, smiona ivotinja, grabeljivac, jastreb kojeg ne moe zatvoriti u

kavez. Hladne plave oi samo su malo ukoene. U njima se krije i nervozna,

prijetea energija; moda nije uobraen, nego samo ivahan i napet. Ponovno

se poinjem preputati. Koulja mu nije do kraja uvuena u traperice i

nemarno je zakopana; vidi se barem centimetar-dva njegova vrstog trbuha,

potamnjelog i miiavog.

Per favore. ustro na talijanskom razgovara sa slugom. Trudim se

skrenuti pogled, promatrati kamene stube sa svojim polumjeseastim

oblicima, spiralama i baroknim viticama, koje su sline jastrebovim krilima.

Ali ne mogu se usredotoiti. Previe sam rastresena i uznemirena.

A J Molloy Pria o X

21

Dobro, X. Moje ime izgovara podrugljivo, ali ne i neljubazno. Moemo

popiti kavu u dugakoj odaji i moete me ispitati da vidite jesam li pripadnik

camorre.

On ide prvi, a sluga nestane. Put je kratak: skrenemo lijevo, onda desno i

po tko zna koji put otkako sam dola ovamo, oi mi se ispunjavaju

divljenjem.

Dugaka odaja upravo je onakva kako joj i ime govori: prostrana i

izduena galerija obloena drvetom, s elegantnim visokim prozorima kroz

koje ju preplavljuje napuljska svjetlost; tu je i jo nekoliko onakvih

modernih, apstraktnih slika pravilno izmijeanih s djelima starih majstora.

Na jednoj slici letimino uoim nagu enu bijele koe koja grimiznom svilom

stidljivo prekriva bedra; njezine su senzualne obline jasno uoljive.

Da, to je Ticijan, kae Marc slijedei moj pogled i privlaei stolac za

mene. Imamo i dva Mantegna. Vei broj Watteaua. I Bouchera. Previe

Bouchera. Sva ta francuska golotinja, to erotinije, to bolje. Moji pretci,

pokvarenjaci. Smije se. Ali, s druge strane, da nisu bili tako raskalaeni, ne

bi me ni bilo.

Molim?

Sjedam, traei biljenicu u torbi. Mogu se barem pretvarati da sam

dola zbog istraivanja, a ne samo da zurim u njega i zamuckujem.

Molim?

Marc je isto tako sjeo, nemarno prebacivi gleanj jedne noge preko

koljena druge. Steem olovku. Dijeli nas niski mramorni stol. Svjetlost ukoso

pada kroz beskonane prozore; ipkane zavjese lepraju na toplom

kampanijskom povjetarcu. Malo mi je vrue. Majica mi se lijepi za

nadlaktice.

Moja je obitelj s oeve strane iz Engleske. Potjeemo iz

Northumberlanda, no u 18. stoljeu deveti lord, ludi George Roscarrick,

otiao je na veliko putovanje i zaljubio se u Italiju, a kad se umorio od stalne

kie u Engleskoj, doao je ivjeti u Napulj, u ovu palau. Zamahne rukom

oko sebe. Ali kao to je Goethe rekao, vidjeti Napulj i umrijeti. Samo

nekoliko godina nakon preseljenja deveti lord zarazio se sifilisom, poludio,

pokuao ugristi embalista na burbonskom dvoru i preminuo u napadaju

ludila.

Zapisujem to govori. Roscarrickov je govor hitar i razgovijetan.

No, okus napuljskog ivota i napuljskih ena uao nam je u krv.

Roscarrickovi su otada stupali u brak s lokalnim plemstvom.

A J Molloy Pria o X

22

Preko lica mu prijee jedva primjetan i vrlo drukiji izraz, bljesak estoke

boli. Ubrzo se povue, poput jednog jedinog oblaka na ljetnom nebu i

ponovno se vrati njegov uglaen i ugodan osmijeh. Jo malo govori o svojim

pretcima, o umjetnikoj zbirci, palai, dvobojima i opijanju - zabavne

anegdote. Ispriam mu neto malo o sebi, kako me zanima povijest, poezija i

politika, a on se samo pristojno nasmije i osmjehne.

No, iako je zabavno, razmiljam o neemu drugome. Vidjela sam to.

Vidjela sam tu bol, onaj bljesak traginog bijesa. to je to? Zato mu netko

ne pomogne? Zato ne pronae nekoga tko e mu staviti melem na ranu?

Moda ih zastrauje i odbija od sebe, kao to malo zastrauje i mene.

Osjeam miris njegova gela za kupanje, moda neke blage kolonjske

vode, vrlo diskretno; nekako je mrano privlaan, ali ipak suptilan. Shvaam

da je to ono to me toliko opija: mirie divno isto, ali drukije od mene.

Znatno je drukiji od mene.

Dvadesetak je centimetara vii - metar osamdeset pet u odnosu prema

mojih metar ezdeset pet. Snaniji je. Bogatiji. Malo stariji. Ima jednodnevnu

bradu i ponosan je, ali ipak skriva bol koju treba iscijeliti.

Promatram kako ulazi sluga i na mramorni stoli sputa srebrni pladanj

s kavom. Pijem svoju ukusnu crnu kavu s blagim okusom okolade, trudei

se razbistriti misli. Ali ne mogu. Osjetila su preuzela kontrolu i pljuskaju me.

Vrti mi se. Ispituje me tajna policija. Dola sam do budalaste spoznaje da

sam moda susrela svoju srodnu duu. Nain na koji se zajedno smijemo,

kao da odgovaramo jedno drugome. Jesu li kod njega oni dijelovi mene koji

mi nedostaju? Ili je previe zloslutan?

X. Smiri se.

Zato ste nam platili pie?

Kima glavom. Kao da je to vrlo poteno pitanje.

Vidio sam vau prijateljicu kako se zgranula nad raunom. elio sam joj

pomoi. Imam novca, a volim pomoi.

I?

I, budimo iskreni. Postoji jo jedan razlog. Zato ne bih platio

venecijanca prekrasnoj djevojci?

Srce mi poinje bre udarati i moji se zidovi podiu. To je prebrzo, previe

neotesano, prejeftino. Pokuava me zavesti. Dobro, ja i elim da me zavede,

ali ne elim biti zavedena. Ne ovako, sirovo. Negodujem. Povlaim se u

stolcu. On me pogleda. I nasmije se.

A J Molloy Pria o X

23

Vaa je prijateljica uistinu vrlo lijepa.

to?

Vrlo je lijepa. Nisam mogao odoljeti. Oprostite.

Oh.

Kako joj je ime?

Sad sam bijesna, glupo bijesna. Alex, glupao.

Jessica.

Aha. Je li i ona Amerikanka?

Ne, Britanka.

To sam i mislio. Pie joj se svakako svidjelo. Uljudno se nasmije.

Ispriavam se to sam bio toliko slobodan. Nadam se da nijednu nisam

uvrijedio. Dakle, elite li me upitati neto o camorri?

Lice mi je ukoeno od frustriranosti. Ispijem kavu i pjenim se. Nije elio

mene. Nije pokuavao zavesti mene. Mislio je da sam Jessica. Zbilja

neugodno. Ljuta sam na sebe zbog tih glupih osjeaja; cijelo je vrijeme rije o

Jessici. Djevojka iz Gran Caffea Gambrinus. Pristao me primiti zato to je

mislio da sam Jessica; a sad je samo uljudan i blago mi pokazuje tko ga

zanima.

Glupo. Preglupo. Prava sam budala.

Intervju zavri. Kavu smo popili. Kae mi da se bavi uvozom i izvozom i

da je obiteljske milijune tim poslom pretvorio u milijarde. S prikladnom

skromnou dodaje da voli pomagati dobrotvornim organizacijama, osobito

onima koje pomau rtvama zloina. Te su rijei nejasne, ali nije mi stalo.

Pretvaram se da biljeim to govori. Pitam se lae li, nije li uistinu samo

zgodan gangster koji pokuava zamesti tragove. Koga briga, do vraga? Glupa

sam. Kae mi da voli Kaliforniju i pustinje jugozapada: pravu Ameriku i

njezin divlji zapad. Upotrebljava rije divlji zapad. To mi se ne svia.

Oito osjea da mi je nelagodno. Naglo ustane, oprata se i prui mi

posjetnicu, govorei da ga nazovem ako mi treba jo koja informacija. Kratko

mu se zahvalim, s osjeajem da bih se trebala nakloniti ili se izvikati na

samu sebe zbog vlastite neuljudnosti, ali umjesto toga se oprostim i odbijem

kad mi ponudi da e me ispratiti te pobjegnem niz prostrane, hladne

mramorne stube i sama odlazim do vrata. Sjeam se kojim putem trebam ii,

lijevo i desno, lijevo i desno, niz jedan pa niz drugi hodnik, pokraj glupog,

nakinurenog oklopa. Samo da to prije izaem, to prije.

A J Molloy Pria o X

24

Sunce pali kad izaem na uurbanu ulicu. Spustim pogled na svoju

budalastu biljenicu i zavitlam je u veliku hrpu smea.

Tada primijetim policajce kako urno fotografiraju. Mene.

A J Molloy Pria o X

25

4

KOLIKO POLICAJACA? upita Jessica.

Moda trojica. Zna, bila sam zbunjena.

Sjedimo na podu njezina stana, vrata uz vrata do moga. Okruuje nas

teki miris laka za nokte: jedna drugoj uredujemo nokte. Nakon to sam

prije dva dana pobjegla iz palae sad prvi put pravo razgovaramo o onome

to se ondje dogodilo.

Kao to sam rekla, pria se da je u mafiji. Jessica irokim pokretom

pokae visoki francuski prozor i grad iza njega. Polovica robe koja dolazi u

luku je nelegalna. A on upravo to radi, zar ne, bavi se uvozom i izvozom.

Jessica kimne, sama odgovarajui na svoje pitanje. Ali vraki je teko voditi

uspjean posao u Napulju bez ikakva kontakta s mafijom. Svi su na neki

nain ukljueni. ak i golubovi na Via Dante ponekad izgledaju pomalo

sumnjivi. Zure u tebe kao da su se urotili. Boe, hoe li se to ikada osuiti?

Ona uzme asopis i mae njime da bi osuila lak na nonim prstima.

Posvuda su razbacane loptice vate, medu asopisima i depnim knjigama.

Jessicin je stan, kao i obino, prilino neuredan. Kad smo zajedno stanovale

u Hanoveru izluivala me svojom neurednou; sad kad ivim u stanu do

nje, njezina mi je neurednost simpatina, pa ak i zgodna. to je najbolje od

svega, ne mijenja se. U kaotinom svijetu Jessica je ista, moja najbolja

prijateljica, moja pametna, zabavna, zdravorazumska i draga prijateljica.

Zaista mi ne smeta to se prokletom Marcusu Roscarricku svia ona, a ne ja.

Ona.

Nae su misli usklaene; Jessica podigne pogled sa svojih svijetlocrvenih

noktiju na nogama i upita: Znai, stvarno je rekao da sam lijepa, je li?

Ne mogu priguiti mali ubod ljubomore u srcu, iako volim Jessicu. Ona

ne moe prikriti bljesak podmuklog zadovoljstva u svom cininom pogledu.

Da. Zaista je rekao da si lijepa. Osmijeh mi je hrabar i moda ne

osobito uvjerljiv.

Jessica Rushton. Jabuica milijarderova oka? Bolje da se oiam.

to e napraviti?

A J Molloy Pria o X

26

Nemam pojma. Poeviti ga?

Jess.

Jessica se zahihoe, a onda prestane kad se pogleda u zrcalo ukoso

postavljeno uz goli, obojeni zid.

Ozbiljno, zbilja moram na frizuru ako se namjeravam pojavljivati u

modnim asopisima. Uzme nekoliko ispucanih pramenova izmeu prstiju i

prouava ih, a onda promijenjenim glasom kae: Nakon razvoda od lorda

Roscarricka u kojem je dobila stotinu milijarda dolara, prekrasna Jessica

Rushton govori nam o svojoj lijepo ureenoj kuhinji. Dobacuje mi pogled.

Moemo kupiti Ferrari. Kupit u ti Ferrari. Curo, ao mi je, znam da ti se

sviao.

Ne, nimalo, nemoj biti blesava, molim te, Jessica. I to je apsurdno.

Moram se truditi da ne zaplaem. Kako sam zbog nekakvog glupog mukarca

mogla postati tako bijedna? Jedva ga i poznajem. Djelovao je pomalo

prijetei. A ipak sam eznula za njim. Jesam. U tom trenutku. Moja je dua

pozvala i dobila odgovor ili mi se tako barem inilo. Sad sam pomalo

osamljena. Uh.

Navukavi sandale, prizvala sam svoj zdrav razum.

Ne. Dobro sam. U Napulju sam. Imam dvadeset dvije godine. Imam

izvrsno obrazovanje. Avanti!

Bravo, curo.

Idem na posao. Ovamo sam dola raditi.

To i napravim: radim.

Idua dva tjedna usvojila sam zadovoljavajui i ugodan ritam napornog

rada i samo malo zabave. Svakog jutra uim u svom suncem obasjanom

stanu. Marljivo uim. Dobro mi ide.

Medu svojim razbacanim knjigama, uz laptop i alice loeg kapuina iz

restorana, misli o mukarcima odbijam konjugacijama glagola credere i

partire, kao i preciznom strukturom oblika futuro semplice.

Sutra e pripremiti tjesteninu s umakom puttanesca.

Domani prepari la pasta alla puttanesca?

Uenje u prosjeku traje oko dva sata.

A J Molloy Pria o X

27

Nakon uenja jezika slijedi rad na disertaciji. Sjeanje na njegove oi

plave poput Tirenskog mora blokiram nabrajajui injenice o zloinakim

organizacijama na jugu Italije, osobito o camorri, iako me privlai i jo

zlokobnija i tajanstvenija 'ndrangheta, mafija s junog dijela talijanske izme.

'Ndrangheta zloinaka organizacija u Italiji, sa sjeditem u

Calabriji. Iako nije tako poznata kao sicilijanska cosa nostra ili

napuljska camorra, 'ndrangheta je vjerojatno najmonija talijanska

zloinaka organizacija s poetka 21. stoljea.

Neto me u 'ndrangheti privlai. Moda je to samo apostrof ispred imena?

Kao natpis na ploi palae Roscarrick.

Ne. Ui. Daj, Alex. Ui.

Glavna razlika u odnosu na mafiju jest u metodama novaenja,.

'Ndrangheta novai lanove na temelju krvnog srodstva. Zbog toga

su bande sline klanovima i stoga se policijska istraga ne moe

probiti kroz njihove redove. Od sinova lanova oekuje se da idu

oevim stopama.

lanstvo u organizaciji prenosi se s oca na sina. Je li nasljedno?

Neminovno se prisjetim Roscarricka i njegovih pria o poremeenom

devetom lordu. Marc se moda uklapa u tu sliku. Ali ovdje je krv najvanija,

krvna loza i krvne veze. Svi su povezani sa svima. Ja sam potpuni autsajder.

elim saznati neto vie.

U vrijeme ruka glava mi je preoptereena, stoga mijenjam aktivnosti.

Svakog poslijepodneva navlaim kratke sportske arape i tenisice te u svojim

nevinim ljetnim Zarinim haljinicama odlazim istraivati zakuasta i

povijesna predgraa unutranjeg dijela Napulja. Ona mjesta iz kojih camorra

crpi svoju snagu, odakle novai svoje ubojice i proganja svoje neprijatelje.

Jesam li naivna kad obilazim te navodno zastraujue lokacije? U

Americi to nikad ne bih uinila, ne bih sama lutala ozloglaenim etvrtima

velikoga grada. A ipak ovdje ne osjeam da mi neto prijeti. Zato? Moda

zato to su te sirotinjske etvrti tako zavodljive, tako armantne sa svojim

mranim, kaotinim i suncem obasjanim siromatvom - teko je ovdje

osjetiti prijetnju.

A J Molloy Pria o X

28

Hodajui uskim, ivahnim uliicama Spaccanapolija ili Quartieri

Spagnolija kao iz operete, imam osjeaj da sam u nekom talijanskom filmu

koji se snima samo za Boga, u filmu koji se zove Italija. Sve je potpuno

izvorno: ene koje sjede pred svojim kuama u uskim uliicama perui

krumpire nad kantama, istei obrasle dagnje i glasno naklapajui o seksu;

stare gospoe u crnom koje mijenjaju cvijee i arulje u uglaanim

kapelicama uz cestu posveenim svetoj Majci Bojoj; lijepi djeaci koji jedu

oputene trokute pizze sjedei na svojim poput neba plavim skuterima

Lambretta, naginjui se naprijed kako im pomodoro ne bi kapao na skupe

hlae; previsoki feminelli, transseksualci, koji u tiklama ure ulicom

poploanom neobraenim crnim kamenom od lave iz Vezuva, sputajui se

prema trajektnoj luci na ugovorene sastanke s bogataima na Ischiji i

Capriju.

Manje su ugodne neobjanjivo tihe i smeem pretrpane piazze

Materdeija, gdje debeli, napola obrijani mukarci u poslovnim odijelima

nestaju iza ugla im se pojavim, ostavljajui me samu na sablasnoj sunevoj

svjetlosti u tiini sieste, u mojoj haljini od Zare, kako zurim u poderani stari

plakat Diega Maradone.

A onda se, dakako, dogodi nezamislivo.

etrnaesti je dan mog reima koji se sastoji od marljivog rada i ne

doputa sanjarenje o njemu. Sve ide kako treba. Malo sam mamurna.

Nalazim se u Quartieri Spagnoli. Prethodne veeri u baru pokraj sveuilita s

Jessicom i dvoje njezinih talijanskih prijatelja pila sam jeftini Peronis i

Raffis. Lijepo smo se proveli. Bilo je zabavno. Nismo razgovarale o njemu i

ustrajno smo izbjegavale Gran Caffe Gambrinus, kao i ostale pomodne i

skupe lokale gdje bismo ga mogle susresti.

Ali jutros mi je glava pomalo mutna. I izgubila sam se. Lutala sam

praznom i otvorenom slijepom ulicom. Podignem pogled prema traci plavog

neba, zarobljenog izmeu visokih zgrada. Jako je vrue. Rublje lepra na

beznadno slabom podnevnom povjetarcu. Dehidrirala sam. Zurim u sivkaste

gae i erotsko donje rublje, crveno, plavo i crno, koje se ljulja na vjetriu

poput anarhinih i oputenih zastava seksualnosti.

Hej.

Okrenem se.

Soldi.

Dacci i soldi!

A J Molloy Pria o X

29

etvorica klinaca, bolje reeno mladia, stoje na kraju uliice. Pet metara

od mene. Visoki su i mravi, pribliavaju mi se i trae novac. Dovoljno znam

talijanski da to mogu razumjeti.

Daj nam novac.

Okrenem se, ali beznadno je. Zaboravila sam. Nalazim se u prokletoj

slijepoj ulici. Oajna, podignem pogled, moda je netko na prozoru da

udahne malo zraka. No ujem samo kako se kapci zatvaraju. Ljudi okreu

glavu na drugu stranu i povlae se. Ne gledaj, nemoj biti svjedok, nita

nemoj rei. Omerta.

Dacci i soldi!

Ali nemam novaca!

Zato to radim? Zato se odupirem? Ti su klinci zacijelo narkii -

etvorica od nekoliko tisua napuljskih ovisnika o heroinu, zarobljenici droge

koju raspaava camorra. Prljave traperice, ukasta lica, zakrvavljene oi,

opasni. ele se dokopati samo nekoliko eura. Zar ne?

Ali imam jako malo novca i naporno sam radila da ga zaradim. Borit u

se s njima.

Nemam novca! Ostavite me na miru.

Vacca, kae jedan rugajui se; najvii je i najmraviji. Vacca

americana!

Amerika kravo.

Tko ih jebe! Pripremam se da protrim pokraj njih, vritei iz svega glasa,

da se samo probijem kroz njih. To moram napraviti. Samo potrati i probiti

se u glavnu ulicu panjolske etvrti, gdje prodavai ribe stoje u svojim

gumenim izmama, ispirui srebrne ljuske i riblju krv niz ulicu poploanu

tamnim kamenjem, poput cekina u crvenoj pjeni.

Tada jedan od narkia izvue no. Dugaak je, zlokoban, blista na

estokom junjakom suncu koje iskosa pada s vrpce sirotinjskog neba.

Osmjehuje se.

Prekasno shvaam da je ovo mnogo gore od pljake.

A J Molloy Pria o X

30

5

PROKLETSTVO. Ako se oduprem, mogli bi me ubiti, ak iako moda nisu

namjeravali. Ali taj no. Svjetluca, zlonamjeran i dugaak.

Prvi mravi momak s nevjetom svjeom tetovaom na vratu, koja je

slina herpesu, krene prema meni. Stjerao me u kut: kao da sam jedan od

brojnih takora u napuljskoj uliici.

No je falusnog oblika i krut. Pogledam prema bespomonom nebu, a

onda spustim pogled prema nemilosrdnoj tami uliice iza njih etvorice. Ne.

Ondje nema nikakve nade. Ni ovdje. Ni bilo gdje drugdje. Preputena sam

sama sebi.

Moda bih ih mogla namoliti da me puste, iskoristiti ono malo talijanskog

to znam. Zurei u vou bande, preklinjem ga.

Per l'amore del cielo, za ljubav Boju, molim te, ti prego di tutto cuore.

On se nasmije i njegov je smijeh poput stranog, bolesnog kokodakanja.

Ah, bellezza, belleza. Okrene se svojim nacerenim suuesnicima, a

onda ponovno prema meni: Jebeno seksi. Si? Seksi cura.

Moda su to jedine engleske rijei koje zna.

Jebeno seksi cura.

Moj strah bjesni. I moj gnjev. Udaljen je dva metra: trebaju mu dvije

sekunde da me dotakne i zgrabi. Pritisnuta sam uz vlaan, stari zid koji mi je

iza leda. Taj je zid tako mraan, zaklonjen i hladan da imam osjeaj kako ga

sunce nikad nije ogrijalo. Sunce nikad ne dopire ovako duboko u sirotinjska

predgraa, kao ni u glave ovih mukaraca. Jedan od ostalih se naceri i kae:

Divertiamoci.

Rije znai neto kao igra. Namjeravaju se poigrati sa mnom i svjesna

sam to to uistinu znai.

Osjetim prve prljave ruke na svojim podlakticama, kako mi povlae

haljinu, pokuavajui je poderati. Leerno je i radosno trgaju s mog ramena,

otkrivajui grudnjak. Druga ruka posegne za mojim prsima, podigne vrpcu

grudnjaka, a onda je preree noem.

Psujem ih, uei i pokrivajui se rukama. Ponovno psujem.

A J Molloy Pria o X

31

Ali deki se samo smiju. Posvuda su oko mene, kao da ih je desetak,

ruke su svuda, pipaju mi kosu, dodiruju mi ruke, nastojei ih odmaknuti.

Prestanite!

Ponem ih udarati nogama i mlatiti rukama; ne marim to ih je vie i to

sam stjerana u kut, neka idu k vragu. Ne namjeravam im dopustiti da me

dotaknu. Neu im dopustiti da se graju sa mnom.

Izvijem se u njihovom stisku, otimam se, ali ih je jednostavno previe -

etiri mrava i nacerena Talijana. Osjeam da bih vjerojatno mogla svladati

jednog od tih drogiranih gadova - tresnuti ga koljenom u prepone, oboriti ga

na tlo, ali etvoricu? Previe ih je. Utapam se pod njihovim rukama dok

povlae tkaninu, pruaju ruke prema mojim bedrima.

Nemojte, prestanite! Molim vas prestanite! Molim vas!

Oni se samo nasmiju i njihov smijeh odjekuje praznom uliicom,

odjekuje niz ulicu sa zatvorenim kapcima i ruevnim zidovima. Hladna ruka

prekrije mi usta, zaustavljajui mi rijei. Pitam se bih li se trebala pomoliti;

godinama se nisam molila i moda je sad pravi trenutak. Ali onda mi neto

padne na pamet. Posljednja ansa? Ugrizavi ruku koja mi prekriva usta,

tako da se mora povui, viknem to glasnije mogu: Poznajem Marcusa

Roscarricka. On mi je prijatelj. Lui e mio amico!

Njihova je reakcija intenzivna. Skamenili su se. Ruke se povuku. Voa

zakilji prema meni, zavirujui mi duboko u oi, kao da bi htio vidjeti laem

li. Drugi protrese glavom.

Guappo. Ostali kimnu, blijeda, runa lica u mraku uliice. Ponovno

poviem.

Poznajem ga. Roscarricka! E un buon amico!

Ali ne koristi. Nisam ih uvjerila. Ili misle da laem ili im je svejedno.

Moda im Roscarrickovo ime nita ne znai. Cerekanje se pretvara u reanje.

Ponovno se, s obnovljenim intenzitetom, bace na mene.

Prljava ruka ponovno mi je na ustima; druga me uhvatila i sad ve

podlijeem. To je to, mislim, tako se to dogaa, sad e te silovati. Misli su mi

se gotovo odvojile od svega. Sklopim oi dok tonem ispod oceana bola i

ponienja...

Lasciala sola.

to?

Taj je glas nov.

A J Molloy Pria o X

32

Ostavi je na, miru.

Coniglio!

Kukavice.

Tko je to?

Vidim snanu aku u pokretu. Jednog od mladia netko je otrgnuo od

mene, kao da ga je zgrabilo neko boanstvo ili div, i doslovce ga podiglo s tla

i odbacilo. Voa bande okrene se i vie, ali ga aka snano tresne; tetovirano

lice rascijepi mu se s lijeve i s desne strane od dva udarca; krv ponovno

prska posvuda, poput grimizne tinte.

U sumraku uliice nazirem tamnoputo, lijepo lice. Tko je to? Roscarrick

nije, nepoznat mi je. Ali taj se mukarac umijeao; s prijateljima je, mladim

saveznicima, dobro odjevenim. Oni se tuku s napadaima; jedan od narkia

ve lei na prljavom kamenom ploniku i stenje, ali drugi se brane. Privlaim

svoju razderanu odjeu oko sebe i traim izlaz. To je strano. Tua je

estoka. Netko e dobiti noem.

A onda se drugi glas zauje nad ulicom, muevan, stariji, arogantan i svi

se stiavaju.

Cazzo! Porco demonio!

To jest Roscarrick. Ne moe ga se zamijeniti ni s kim drugim. To su

njegovi bijeli zubi i tamno lice; tri prema nama. U intenzivno plavim oima

bijes.

Reakcija napadaa uistinu je zapanjujua. im vide Marca, njihova

estoka borbenost isparava. U oajanju pogledaju jedan u drugoga, a onda u

Marca. Izgledaju kao djeca, kao prestravljena djeica. Marc se pribliava

voi. I pljusne ga. Samo jedanput, ali veoma snano.

A onda se osmjehne.

Marc se osmjehne. I taj je osmijeh tako zlokoban, toliko straniji od

udarca da voa poinje cviliti. Plaui, stropota se na tlo, leima uza zid,

dok mu iz nosa jako krvari. Doima se prestravljen. Prestravljen od Marca

Roscarricka. Takav izraz lica nikad prije nisam vidjela ni u jednog mukarca:

izraz ovjeka koji misli da e umrijeti.

Zato je toliko uplaen? Tko je Marc Roscarrick da bi mogao tako

zastraiti tog deka?

Previe je pitanja u mojoj glavi. Trepnem da bih zaustavila suze strave i

navlaim odjeu, ali ipak ne skidam pogleda s njih. Klince sad odvlae s

A J Molloy Pria o X

33

poprita, vukui ih za ovratnike poput aka koje treba kazniti. ujem kako

su se zalupila automobilska vrata; ujem kako skupe gume ostavljaju

vidljive tragove na starim kamenim kockama. I tada nastupi tiina.

Sad smo u uliici samo ja i Marc Roscarrick. Odjeven je u be laneno

odijelo i plavu koulju, a ja sam u poderanoj haljini. Ranjiva i naputena, ali

ipak su me spasili.

Pogled mu je intenzivan: u plavetnilu njegovih ispitivakih oiju nazirem

bijes i suosjeanje.

Jesi li dobro? X? Jako mi je ao. Strano mi je ao.

Ali, ali...

Ve sam pregledala svoje ozljede. Sve je u redu. Samo nekoliko modrica i

ogrebotina. Ali misli su mi bolne, gnjevne, zbunjene. Tko je taj mukarac koji

me jednog dana odbacio, a drugog izbavio?

Moram saznati.

Kako si znao gdje sam? Kako? Kako si...? Ne razumijem to se dogaa.

Marc me odmjerava od glave do pete, ali ne kao mukarac, nego kao

lijenik, procjenjujui. Gola su mi koljena izgrebana. Spustim pogled; vidim

nekoliko kapljica krvi na onome to je ostalo od moje plave ljetne haljine. Ali

to nije moja krv. To je krv momka koji je predvodio napad. Momka kojeg je

Marc tako precizno udario.

Taj je udarac bio proet divljatvom. Roscarricka pogledam novim oima.

Taj mukarac moe biti aristokrat, ali je jo neto. Primitivan? Ne, nije

primitivan. No ni u kom sluaju nije potpuno civiliziran. Prisjeam se

poderotine na njegovim trapericama kad sam ga posljednji put vidjela i

tamne, vrste koe koja se nazirala, naznake neeg ivotinjskog skrivene u

tom urbanom mukarcu. One je momke prestravila i sama njegova

prisutnost.

Ne znam to bih mislila.

Alexandra, hoe li da odemo lijeniku?

Misli mi se poinju sabirati.

Ne. Mislim da sam dobro. Nisu... nisu stigli daleko. Stigao si na

vrijeme... ali ne znam...

A policija? Hoe li da odemo na policiju?

A J Molloy Pria o X

34

Kolebam se. S jedne strane eljela bih iz sveg glasa vikati s Vezuva koliko

sam bijesna. S druge strane elim potpuno i odmah sad zaboraviti to se

dogodilo jer me vlastita glupost dovela u takvu situaciju. Kako sam samo

mogla lutati sama najopasnijim predgraima izazovnog grada poznatog po

zloinima, kao i po oaravajuoj ljepoti, lutati kao nekakva prokleta glupaa,

naivna i budalasta Amerikanka.

Razmislit u o policiji. Ne znam sad.

Osmijeh mu je ozbiljan, ak izgleda kao da se ispriava. Postavljam

najvanije pitanje: Ali kako? Uistinu to moram saznati. Kako si me

pronaao?

On kima glavom kao da je to vrlo razumno pitanje. to i jest.

Oprosti, X, zacijelo si zbunjena. Otkako si me posjetila u palai puno

sam razmiljao o tebi.

Je li to jedva primjetno rumenilo? Ne, nije. Ali njegovo uobiajeno

samopouzdanje na trenutak je popustilo. Marc pokretom ruke odbaci svoju

nelagodu.

Daj da te odvedem odavde, da se moe okupati, pa da odemo na ruak.

Molim te. Onda u ti sve objasniti.

Tko je Marc Roscarrick? to se to dogaa?

Ne zanima me. Ne zanima me. Vrlo zgodan mladi upravo me spasio od

vlastite gluposti i od neega jo goreg, ega se sad ne elim ni prisjeati, i eli

mi pomoi. Preslaba sam da bih mu se oduprla; elim se predati.

Da, kaem. Molim te. eljela bih ii kui.

Treperava tiina. Marc kimne glavom, uzme moju ruku, podigne je do

svojih usana i njeno je poljubi. Tiina jo traje i svjesna sam koliko elim da

mi ponovno poljubi ruku. Daj je samo ponovno poljubi...

A J Molloy Pria o X

35

6

NE. POVUEM RUKU kao da sam se opekla. U kakav se to rizik

uputam? Nemam povjerenja u svoju elju. Jo drhtim od napada.

Pokazujem na svoju haljinu poprskanu krvlju.

Htjela bih se vratiti u svoj stan.

Naravno, naravno. Obzirno kima glavom. Zacijelo se eli preodjenuti.

Doi, X, parkirao sam na Via Speranzella, nekoliko stotina metara odavde.

Ne znam to sam oekivala, Maserati, Bentlev, koiju s konjem i koijaa

u odori, ali Marcov je automobil jednostavan, iako vrlo skup sportski

Mercedes: profinjen, elegantan, brz, nov, tamne srebrnoplave boje. Malen,

luksuzan automobil za uske, sirotinjske uliice.

Sjednem na suvozaevo sjedalo. Automobil mirii na njega: isto i

profinjeno, s naznakom onog boanstvenog, ali neodredivoga gela za

tuiranje, one nejasne kolonjske vode. Kona sjedala. Do Santa Lucije treba

nam samo nekoliko minuta, iz sirotinjske etvrti do bulevara, pokraj malih

bassi, zatvorskim elijama slinih domova za siromane, do neoklasicistikih

stambenih etvrti mlaeg Napulja.

U vonji nismo progovorili gotovo ni rijei. Ne znam to bih rekla. Previe

sam oprezna, previe uznemirena. Marc Roscarrick definitivno me previe

privlai. Osjeaji me izdaju; pitam se nije li me izdala vlastita seksualnost.

Prestani s tim, X. On je samo mukarac.

Ali nemilosrdno privlaan mukarac.

Dok se probija kroz izluujui napuljski promet, smireno se provlaei

izmeu Fiata Cinquecenta, Marc pogledava svoje okrvarene zglobove na

rukama. Tada se kratko nasmije. Isuse, izgledam kao boksa nakon est

rundi. Nisam ga namjeravao tako jako tresnuti.

Njegove rijei potaknu me da i ja progovorim. Pravom baranom vatrom

pitanja.

Tko je on? Tko su svi oni?

Kako ovdanje ene kau, Si buca sai, renzo si buca.

A J Molloy Pria o X

36

Molim?

Bucarsi. Odmahuje glavom. Posve ozbiljno. To doslovno znai praviti

rupe u sebi.

Narkii?

Da.

Barem sam to pravilno zakljuila. Heroinski ovisnici. U potrazi za fiksom,

a onda i za neim drugim. Ne znam to bih mislila o njima. Mrzim li ih ili ih

saalijevam? Oboje.

to e se dogoditi s njima? Tko su bili oni mukarci koji su mi priskoili

u pomo?

Prijatelji i pomonici. Giuseppe je prvi stigao do tebe. Moj pomonik.

to e tvoji pomonici napraviti s njima?

Marc slegne ramenima.

Ne brini, moji confreres nikoga nee ubiti. Samo e im natjerati strah u

kosti.

A to poslije toga? Hoe li ih odvesti na policiju?

Karabinjerima? Marc odmahne glavom. U glasu mu se osjea prezir.

emu? Da bi smjestili sve ovisnike morali bi sagraditi zatvore odavde do

Palerma, a pola policije ionako je korumpirano.

Otro skrene lijevo, u moju ulicu. Dok parkira, kae: Ne. Pustit emo ih

nakon to im damo lekciju. Mislim da neko vrijeme nee napadati ene.

Uzdahne. U zatvor bih zapravo rado bacio one gadove koji su ove tetoine

navukli na heroin. Camorru. 'Ndranghetu Lijepo lice napeto mu je od bijesa

tako da je gotovo zastraujue, a onda se okrene k meni. X, mrzim ih. Sve

zatruju. Ovaj bi grad mogao biti prekrasan, ali esto je grozan. Zato se i tebi

ovo danas dogodilo. Okrene klju i motor se utia. Tu je tvoj stan. Da te

priekam u autu?

Priekat e me?

Rado bih te odveo na ruak.

Ali...

Samo ako si sposobna za to. Jer uistinu ti elim objasniti i htio bih to

napraviti to civiliziranije. vrsta mu je eljust obrasla jednodnevnom

bradom. I moda ne bi trebala biti sama, Alexandra.

A J Molloy Pria o X

37

Zastanem zbunjena. Osjeam da moram neto pojesti i jo veu elju da

neto popijem kako bih izbrisala slike u glavi. Moda je Marc u pravu: ne

elim biti sama.

Dobro, kaem. U redu, ali...

ekat u koliko god bude trebalo.

Izaem iz automobila, hitro se popnem uza stube i brzo stanem pod tu,

ispirui tragove prljavih ruku koje su me hvatale, trudei se isprati i

uspomene na cijelo prijepodne. Poslije odjenem najnoviju Zarinu haljinu,

mornarski plavu i obrubljenu engleskom ipkom. Potrebne su mi mekoa i

ljepota. A onda desetak-petnaest minuta samo stojim ondje, u tiini,

razmiljajui, s osjeajem aljenja. Trudim se skrenuti misli s onoga to se

dogodilo.

Nekako u tome i uspijem. Nedugo poslije ponovno sam u Marcovom

automobilu, ali vozimo se samo nekoliko stotina metara, a onda Marc

zaustavlja automobil i iskoi iz njega. Parkirani smo na obali koja vodi do

mostia. Koji vodi do Castela dell'Ovo.

Puno puta sam promatrala taj kameni mol i utvrdu koja se impresivno

uzdie iz mora. itala sam o njezinoj povijesti; podignuta je ondje gdje je,

prema legendi, more na sredozemnu obalu izbacilo sirenu, to je dovelo do

podizanja samoga grada, novoga grada Grka iz Sibarita - Neopolisa. Novog

Grada. Napulja.

Ali ovo je moj prvi posjet otoku.

Marc mi otvori vrata automobila kao voza i uputimo se preko

velianstvenog kamenog mosta prema utvrdi zatienoj eljeznim

vratnicama. Skrenemo lijevo.

Iznenadim se kad ugledam red vedrih restorana na otvorenom,

izgraenih uza zidove utvrde i zaklonjenih plavo-bijelim tendama, ali s

pogledom prema napuljskom zaljevu.

Sjednemo za stol u prvom restoranu; konobarica Marca pozdravlja

irokim osmijehom, dok druga za mene izvlai stolac, zaklonjen

suncobranom. Sjedam.

Signorina, buongiorno, e, Signor Roscarrick!

Oito je da Marca ovdje dobro poznaju; njegov dolazak izaziva malu, ali

primjetnu guvu medu ostalim gostima, osobito meu osobljem. Pitam se

koliko je drugih djevojaka dopratio do ovih stolova pod talijanskim suncem,

na ovom istom slatkom i svjeem morskom povjetarcu.

A J Molloy Pria o X

38

Svejedno mi je. Grickajui grissine, gledam naokolo i uzdiem, osjeajui

kako se istinski uasi posljednjeg sata poinju povlaiti.

Ako postoji ijedno mjesto koje bi moglo umiriti uznemirene misli, to je

onda ovo. Pogled je prelijep: veliki zaljev s vitekom se velikodunou

protee od drevnog, blistavog sredita Napulja, pokraj sumornih vrhunaca

Vezuva prema liticama i plaama Vica i Sorrenta. Talijanske zastave

mrekaju se na blagom povjetarcu, jahte krstare raskonim plavim vodama,

elegantna polizia u brzim motornim amcima sijee more, ostavljajui za

sobom tragove koji se neobuzdano ire preko valova. Prava idila na

Sredozemlju.

Vrlo je lijepo, zamiljeno primjeujem.

Svia ti se? Kao da je Marcu iskreno drago. Njegov bljetavo bijeli

osmijeh savreno se uklapa u okolinu. More? Tu je. Sunce? Tu je. Zgodan

mukarac? Tu je. Sve je kako treba. Hmm.

Konobarica te poznaje, zar ne? Pretpostavljam da esto dolazi ovamo.

Moje je pitanje nepotrebno sumnjiavo. Kajem se zbog svoje nepristojnosti.

Ali Marc ipak odgovara vrlo ljubazno.

Poznajem vlasnicu, signoru Manfredi. Suprug joj je bio policajac. Ubila

ga je camorra. Odmahujui glavom Marc sputa pogled na jelovnik, ali

pretpostavljam da tono zna to ondje pie. Prikriva osjeaje. Zastane, a

onda mu izraz lica postaje vedriji. Dao sam joj mali zajam i pomogao da

uredi ovo mjesto. Ona mi zauzvrat jami da e posluivati sva moja omiljena

jela. I moja vina. Evo. Naginje se preko stola i pokazuje neto u jelovniku.

Vidi ovo?

Pokuavam proitati. Nevjerojatno je teko. Pesci ang...

bosiljak...Odustajem. Neka vrsta ribe?

On kima glavom.

Da, vrsta ribe. Zapravo, to je grdobina na riotu s bosiljkom i pjenom od

lososa. Senzacionalna je. eli li kuati?

Gledam ga, a on gleda mene.

Skinuvi sandale ispod stola, zavalim se u stolcu, ponovno odbijam od

sebe zabrinutost i usredotoujem se na ovaj trenutak. Samo na ovaj

trenutak.

Zato ne, Marc? Ti bira. Odaberi za mene.

Marc kima glavom smjekajui se.

A J Molloy Pria o X

39

Ok.

Uzvraam mu osmijeh. Bosonoga sam na suncu i poinjem se oputati,

oputenost me proima poput droge, ublaujui jutronju bol. Okrueni smo

sretnim talijanskim obiteljima koje avrljaju i jedu, oko nas lebde

osvjeavajui mirisi limuna, dobre hrane i svjetlucavog mora.

Mogu li odabrati i vino? Ako mi dopusti?

Dajem ti slubeno doputenje. I ne samo zbog toga to ti plaa, Marc

Roscarrick.

Odakle je to dolo? Moda me je opasnost ohrabrila i pomogla mi da

postanem koketna. On se svejedno nasmije.

Dobar argument. Dobro, uzet emo vino iz Alto Adigea. Je li ti poznato?

Nije.

To je na dalekom sjeveru Italije, u Junom Tirolu, gdje se govori

njemaki. Moda jednoga dana... Promatra me, a onda odmahne glavom,

kao da se ispravlja. Ondanja vina su sjajna, ali jedva da su poznata izvan

tog kraja. Moja obitelj ondje ima posjede vinograde i Schloss. Dvorac.

Pa naravno, kaem, osmjehujui se. Tko nema vlastiti Schloss? I ja

sam imala Schloss, ali mi je dosadio. Schlossevi vie nisu u modi. Sad elim

palacio.

Ah, zadirkuje me.

Ti si milijarder. Prvi kojeg sam upoznala.

Nisam siguran jesam li zadovoljan zbog toga, X.

Kako uope izgleda imati tako puno novca? vaem grissini. On se

osmjehne mojoj smjelosti. Iznad njegova ramena lepra europska zastava,

plava boja izblijedjela od primorskog sunca.

Kad se ne mora brinuti o novcu to je kao kad se ne mora brinuti o

vremenu, Marc slijee ramenima. Neprocjenjiva prednost. Svjestan sam da

imam sree. Ali morao sam se potruditi da bih stvorio pravo bogatstvo. Osim

toga, bogatstvo donosi i probleme.

Kakve? Previe privatnih aviona? Dosadi ti to moe birati izmeu

bezbroj lijepih ena koje ele spavati s tobom?

Ne. Njegove blistave oi susretnu se s mojim pogledom. ivot je

kompliciraniji. Recimo, kupi vilu u Toskani. Onda mora nekome platiti da

se brine o njoj, jer najee nisi ondje. Onda mora platiti nekome da titi

A J Molloy Pria o X

40

ovjeka koji se brine o vili. Onda mora unajmiti nekoga tko e provjeravati

ovjeka koji titi ovjeka... i na kraju je to prava gnjavaa. Zastaje dok

govori. I nasmije se ravnoduno. Ne traim da suosjea sa mnom.

Ne pada mi na pamet.

Donijeli su nam hranu. Izgleda pomalo udno, ali i lijepo: komadii

mekane, bijele ribe ukraene ruiastom pjenom od lososa, nalik na prozirnu

pjenu blijedoruiastog kavijara, poloeni preko zelenog riota zainjenog

bosiljkom.

A onda kuam.

O, moj Boe.

Svia ti se?

Nastojim pronai pravu rije. Slasno je. Drukije od svega to sam dosad

jela.

Izvrsno!

Osmijeh mu je irok i zasljepljujui. Ispod otkopane koulje vidim

njegova gola prsa. Dlaice su mu tamne, moda malo pozlaene suncem.

Elegantnim rukama posee za bocom vina koja lei nagnuta u srebrnoj

posudi.

A sad mirisni traminac. Lagano ohlaen, iz Tramina u dolini Etsch.

Ondje je traminac nastao. Slae se s blagom ljutinom bosiljka i grdobine.

Mirisni traminac za mene je dosad bio samo jeftino njemako vino i jo

jeftinija kalifornijska inaica. Pomalo oklijevajui ispijem gutljaj, no Marc je

u pravu. Naravno: kladim se da je Marc uvijek u pravu. Vino je izvrsno. Nije

onako pretjerano slatko kao to sam oekivala: bogata je okusa, a ipak suho,

s jedva primjetnim cvjetnim mirisom. Moram priznati, savreno je.

Pijemo i jedemo i razgovor postaje srdaniji, a onda jednostavno tee;

Marcu priam smijene dogodovtine iz studentskih dana, prie o sebi i

Jessici. Nisu ba toliko smijene, ali Marc se smije i njegov se smijeh doima

iskrenim, i kako vrijeme vie odmie, misli mi ponovno ispunjava osjeaj

blagostanja. Uasni trenutci u uliici kao da su se dogodili nekome drugome,

u nekom drugom vremenu.

Vino je ugodno kiselkasto, hladno i ukusno; sunano se poslijepodne

protee pred nama i posvuda oko sebe ujem ljude kako na talijanskom

sretno avrljaju: najbolja filmska glazba koja postoji. Drago mi je to ih ne

A J Molloy Pria o X

41

razumijem, jer njihovi razgovori postaju blaeno besmisleni, samo slatko

uborenje stranog jezika.

Marc se naposljetku zavali u svom stolcu. Nagne lijepu glavu i znatieljno

me pogleda.

X. Jo me nita nisi upitala o dananjem jutru. Zar te vie ne zanima?

U pravu je. Nisam pitala. Zato?

Djelomino zato to ne elim upropastiti ovaj trenutak. Ali i zato to mi je

glava mutna. Mutna je od misli, ali ne o jutronjim dogaajima, nego o

seksu. Ovoga trenutka, upravo sad, elim voditi ljubav s Marcom. elim

osjetiti njegove ruke na svojoj koi, njegove usne na svojim usnama, njegove

ruke kako me beskrajno dugo miluju. Zamiljam nas na plai, same i

zajedno. Sunce iznad mene. Marc iznad mene...

tovie, po nainu na koji me Marc gleda vidim da moda i on eli mene.

Prije nekoliko trenutaka ustala sam i premjestila se na drugi stolac, da

izbjegnem arko sunce, i vidjela kako proma-tra moje bose noge. Pogled mu

je bio ispunjen istom, gladnom poudom. Pokuavao je skrenuti pogled, ali

nije mogao. I sad me promatra.

Erotska napetost meu nama, kao da se dodirujemo, ugodna je, ali

nepodnoljiva. Velianstveno nesnosna. Ne moe tako dalje. Mora se

nastaviti. Sua mora prestati i moraju se vratiti kie. Ali sunce i dalje sja.

Marc podie ruke.

Moda bismo trebali popiti jo malo vina.

Uistinu?

On kima glavom.

Ovaj put neto drugo. Neto sasvim posebno.

Bacivi pogled na stol, vidim da je netko odnio tanjure i posue, a da

toga uope nisam bila svjesna. To me ne iznenauje: oko Marca Roscarrica

stvari se jednostavno dogaaju, onako kako treba, ali neprimjetno.

Tanjure je zamijenila nova srebrna posuda s novom bocom vina. Marc

vadi tu malu, usku butelju; okrenuvi je prema meni, pokazuje mi etiketu.

To je mukat rua iz St. Laurenza, isto iz pokrajine Alto Adige. Marc do

pola natoi malu au i stavi je pred mene.

Vino podsjea na tekui jantar pomijean s krvlju svetaca. Aroma je

boanstvena. Marc pokazuje na moju au ruiasto-zlatnog vina. Godinje

A J Molloy Pria o X

42

radimo samo nekoliko stotina boca, ali najee ga uope ne radimo, jer

klimatski uvjeti moraju biti apsolutno perfetto. Samo je deset hektara

vinograda na svijetu gdje se uzgaja ovo groe.

Prije nego to kuam vino, malo zastanem. Kucnuo je as, prije nego to

sve ovo ode predaleko, prije nego to previe popijem. Uistinu moram dobiti

odgovore.

Marc. Kako si znao da sam u Quartieri? Kako si znao da mi treba

pomo?

Povjetarac ljulja suncobran nad nama. Marc paljivo spusti bocu u

srebrnu posudu, a onda me pogleda.

Alexandra, prvi put kad sam te vidio u Gambrinusu... Bespomono

napravi pokret rukom, kao da ispovijeda mranu tajnu. Pomislio sam da si

najljepa ena koju sam ikad vidio.

Zurim u njega. Glava mi ne prihvaa njegove rijei, ali srce mi pjeva.

Pjeva. Uistinu. Luda sam. Ali srce mi pjeva. Najljepa ena koju je vidio.

Ja.

Oprosti ako ti to zvui slatkorjeivo ili povrno, X, ali istina je. elio sam

prii tvom stolu i razgovarati s tobom. Istoga trenutka.

Uspijevam progovoriti.

I?

Suzdrao sam se. Umjesto toga sluao sam va razgovor. Oprosti. Onda

sam platio va raun. Nisam mogao, a da barem to ne uinim. A onda sam

otiao prije nego to uinim neto glupo.

Zato mi nita nisi rekao?

Marc se ne osvre na moje pitanje.

Ali onda si dola u palazzo. Bila si odvana. Nisi bila onoliko bezazlena

kako sam zamiljao. Zabavna si i pametna. Bilo mi je jako teko ponovno ti

se oduprijeti. Nisam mukarac koji se ograniava na sentimentalnost.

to on to govori? Rastapam se od njegovih rijei. Rastapam se. Ali ne

smijem. Moram saznati neto o Jessici. Zato mi je rekao da ga zanima Jess?

Prije nego to stignem progovoriti, on nastavlja:

Kad si otila iz palae zamolio sam nekoliko svojih prijatelja, kolega i

slugu da pripaze na tebe. I za to se ispriavam. Umijeao sam se u tvoj ivot

A J Molloy Pria o X

43

bez tvog doputenja i to je neoprostivo. Ali nekako si mi izgledala naivna, a

moda i previe hrabra.

Dao si da me prate?

Ne ba tako. Da pripaze na tebe? To da. To je bolji izraz. Ali onda sam

uo da istrauje sirotinjska predgraa, Materdei, Scampiju, a to su jako

opasna mjesta i zamolio sam svoje ljude da budu proaktivniji. Tako da su te

posljednjih dana pratili.

Ne znam to bih mislila o tome. Bih li se trebala zgroziti, osjeati gaenje

i biti povrijeena? Ne. Osjeam se zatienom. Marc Roscarrick me je titio.

Ne mogu se naljutiti zbog toga. On nastavlja.

Bio sam u Via Toledo kad me Guiseppe nazvao i rekao da si u velikoj

nevolji. On je prvi stigao do tebe, ali ja sam doao to sam prije mogao.

I spasio si me. Hvala ti.

Marc na to odmahne rukom.

Bio sam potpuno sebian. Ne zasluujem tvoju zahvalnost.

Molim? Bio si sebian?

Povjetarac se smirio. Obitelj za stolom iza nas je otila. Vladala je tiina.

Marc je progovorio prvi: X, spasio sam te za sebe. Spasio sam te jer mi je

muno pri pomisli da bi ti se neto moglo dogoditi. Kao to si ve i sama

morala shvatiti, cijelo sam vrijeme elio tebe.

Sad sam ja morala postaviti pitanje.

Ali rekao si da je Jessica...

Lagao sam da te spasim od samog sebe.

Oi su mu mrane od bijesa, tuge ili neega drugog.

Ne razumijem. Marc?

On uzdahne i okrene glavu na drugu stranu, kao da govori samom sebi.

Promatra udaljenu i plavu obalu Sorrenta.

Alexandra, ovo je opasno za tebe. A ipak ti se, bez obzira na to, nastojim

pribliiti.

Marc polako okrene glavu prema meni i pogleda me ravno u oi.

A J Molloy Pria o X

44

Ne mogu si pomoi. Ima neto u tebi, ne samo tvoja ljepota, nego neto

drugo. Prepoznao sam to kad si ula u palau. Tvoju hrabrost, tvoju

neustraivost. Tvoju blistavu inteligenciju. Te su me osobine neodoljivo

privukle. Kao sila tea. Oklijeva, a onda kae: Kako glasi onaj stih iz

Dantea? Na kraju Komedije. O ljubavi to pokree sunce i druge zvijezde?

Da. L'amor che move il sole e l'altre stelle.

Glas mu utihne. I ja utim. to da kaem? Da i ja osjeam isto? Moda

vrlo slino?

Otpijem malo vina da neto ne izlanem. Mukat rua. Boanstveno je,

iznimno bogato, a opet njeno ruiasto vino. Slatkoa u slatkom. Imam

dojam da je ovo najvaniji trenutak mog ivota.

I ja volim Dantea, kaem, malo oklijevajui. Ovamo sam izmeu