4. nedjelja došašća Nedjeljna ćeš i roditi

LITURGIJSKO PASTORALNI LISTIĆ ŽUPE SVETIH ŠIMUNA I JUDE TADEJA

ZAGREB - MARKUŠEVEC

4. nedjelja došašća - B

24. 12. 2017. Br. 216.

2Sam 7.1-5.8b-12,14.16; Ps 89,2-5.27.29; Rim 16,25-27; Lk 1,26-38

Nedjeljna misao

Emancipacija i feminizam utemeljeni su u raju. Eva je odlučila ne poslušati Gospodi-na, a na neposlušnost nagovorila i Ada-ma. Raj je tako prestao postojati, a poslje-dice neposluha protežu se kroz povijest do naših dana. Bog je nepoštivanje, kao i obično, oprostio i podigao u narodu novu Evu – Mariju, koja postaje nova poveznica između Boga i čovjeka, postaje Suspasite-ljica čovječanstva. To, međutim, ne znači da Eva i Eve više ne postoje. Čak mi se čini da ih ima sve više, ili su, kao i obično, samo glasnije. Današnja Služba riječi govori o Božjoj prisutnosti u ljudskoj povijesti i potpunoj predanosti i poslušnosti nepoznate mlade žene. Božja prisutnost i nije sporna, ali problem postaje kada je moramo pronaći u svakodnevnici. Sebičnost i oholost prep-reke su pronalasku Boga u svijetu u kojem živimo. Tko uspije pronaći Boga u svojoj svakodnevnici posjeduje ključ za shvaća-nje Božjeg dolaska među nas i Njegovu muku na križu usmjerenu prema konač-nom spasenju. Da se to može dogoditi treba poslušati Gospodina bez razmišlja-nja, skromno i ponizno. Kralj David zabrinut je za budućnost svoje dinastije i svoga naroda. Namjerava podi-gnuti velebni hram, koji bi jamčio sigurnost njegovom narodu. Bog ga upozorava da

Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!

Evo, začet ćeš i roditi

sina.

Tjedni kalendar

Raspored sv. misa u božićno vrijeme

4. nedjelja došašća - Badnjak

9 i 11

Božić Polnoćka: 20 i 24

Danje mise: 9, 11 i 18:30

Sv. Stjepan 9 i 11

Sv. Obitelj - Stara Godina 9, 11 i 18:30

Nova Godina - BDM Bogorodica 9, 11 i 18:30

sigurnost narodu neće osigurati "kuća", nego Savez i uzajamna vjernost između Boga i naroda. Božji plan je podizanje kuće od živog kamenja. To je proroštvo o dolasku Potomka, koji će zavladati svim narodima i uspostaviti kraljevstvo ljubavi i mira. Pavao govori o tom otajstvu "prešućenog drevnim vremenima, a sada očitovanog po proročkim pismima." To otajstvo djete-ta rođenog u štali je tajna budućega vije-ka, nastanak novog poretka i sustava vrijednosti utemeljenog na pomirenju iz-među Boga i čovjeka, kao i ljudi međuso-bno. Evanđelje naviješta kako će se ostvariti sve ono o čemu su proroci pisali, a izabra-ni narod s nestrpljenjem očekivao. Mariji dolazi anđeo i javlja da će Bog uz njenu suradnju ispuniti tako dugo očekivano obećanje. Marija slobodno i radosno prih-vaća Božji poziv. Njenim pristankom Bog postaje čovjekom, a Marija Bogorodica, majka Krista i Crkve. Vraća odnos Boga i čovjeka u raj, u vrijeme međusobnog poš-tivanja i povjerenja. Žena je izvor svjetla i tame, simbolizira dobro, ali i zlo. Jedna je žena u svojoj zloći, samodostatnosti i oho-losti uništila odnos između Boga i ljudi, a druga ga je u svojoj poniznosti i posluš-nosti ponovno uspostavila. Prigovara se Crkvi da zagovara podaničku i manje vri-jednu ulogu žene u životu. Nije to istina! Povijest Crkve i spasenja usko je poveza-na uz ženu i njenu vrlo važnu ulogu. Crk-va samo naglašava ulogu žene koja šeće sa košarom jabuka i dijeli ih kome hoće i ulogu žene koja skrbi za obitelj i u svojoj skromnosti promiče trajne moralne vrijed-nosti. Za koju bi se trebalo odlučiti? Poziv upućen Mariji odjekuje i danas za sve žene, za svakog od nas. Pozivani smo i ove godine o Božiću u slobodi odlu-čiti, pristati ili ne, uz otajstvo koje su naši pradjedovi radosno prihvatili i s vjerom i ponosom stoljećima čuvali za nas. Naš je zadatak otajstvo čuvati, po njemu živjeti i tako ga prenijeti našim mladima. Založiti se da u našem Narodu bude što više Ma-rija. Evama ne bi trebalo dopustiti branje jabuka, a ako koju i uberu i ponude je, možemo je pristojno odbiti (i jabuku i Evu).

TB

Božić

Iz 52,7-10; Ps 98,1-6; Heb 1,1-6; Iv 1,1-18

Blagdanska misao

Bog, naš Stvoritelj i Spasitelj, Kralj svega svijeta rodio se štali. Već nas svojim rođe-njem uči poniznosti i skromnosti. Vremena kada se branilo slaviti Božić su prošla. Ali suvremeni ateistički, agnostički, potrošač-ki svijet i dalje nastoji pokvariti Božić. Po-činje se sa „slavljem“ početkom prosinaca, a adventski duh je jedino potrošački duh. Vjernički naglasak Adventa kroz zornice, molitvu, pokoru, dodatno duhovno promiš-ljanje uporno se i sustavno zanemaruje i niječe. Vjernicima i svim ljudima dobre volje Bo-žić je blagdan djece i djetinjstva, obitelji i naroda, ali poglavito blagdan svjetlosti i mira, vjere i slobode, nade i pravde, blag-dan objave Boga našega, razdjelnica po-vijesti, početak nove ere, početak novog računanja vremena, stvarno i simbolično. Izravna posljedica dolaska Boga na svijet, Njegovog utjelovljenja jest da postajemo djeca Božja. To je događaj koji od nas traži poniznost i skromnost. Kada Bog izabere postati jedan od nas, kada se to dogodi u skromnoj štali, kada se položi u jasle, treba mnogo bahatosti i sebičnosti za prigovaranje. Bog ulazi u našu povijest, postaje čovjekom, postaje naš brat. To obvezuje! Ali Njegov ulazak u našu povi-jest ne znači ništa, ako ne uđe i u naša srca i umove, jer samo tako postajemo dionicima Njegove božanske naravi, dobi-vamo mogućnost postati djeca Božja. Moderno je govoriti da nam je netko ili nešto ukralo Božić, ali istina je da Božić možemo ukrasti samo mi, sami sebi u svojoj neskromnosti i sebičnosti. Ako nam se to dogodi za nas Dijete nije rođeno i izostala je izravna posljedica dolaska Bo-ga na svijet, da po Njegovom utjelovljenju

Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu.

Riječ tijelom

postade i nastani se među nama.

Izdaje župa sv. Šimuna i Jude Tadeja Zagreb-Markuševec Markuševečka cesta 203, tel: 4574374; 098412450 e-mail: [email protected] žiro račun: HR3923600001102373046 http://www.zupa-markusevec.net/

postajemo djeca Božja. Izrael je izabrani narod postao sklopivši savez s Bogom. Kao i svaki drugi spora-zum u kojem su predviđene obveze i pov-lastice. Dok su poštivali savez sve ja bili dobro, ali ne poštujući savez izazivaju probleme. Tako je Izrael izgubio zemlju obećanu praocima, u koju ih je Bog uveo nakon egipatskog progonstva. Nema više kralja, kome je Bog obećao vječno prijes-tolje, nema više slobode. Sve je to izgub-ljeno jer je zaboravljen i izigran savez s Bogom. Priklonilo se idolopoklonstvu, sklapali su se politički savezi s poganskim narodima, oholo se govorilo: „Svojom sam moći i snagom svojih ruku sebi namakao ovo bogatstvo.“ Izrael je bez zemlje, bez kralja, bez prijestolnice, bez hrama i nije više narod. U takvim okolnostima Bog preko proroka naviješta radosnu vijest, obećava spasenje. "Kako su ljupke po gorama noge glasonoše radosti", a sadržaj radosne vijesti je: „Bog tvoj kraljuje!“ Početak poslanice Hebrejima i proslov Ivanovog Evanđelja po-maže nam razumjeti smisao utje-lovljenja. Krist je cilj i smisao povijesti. Proroci su kroz povijest bili Božji glasnici, govorio je po prorocima. Predviđali su da će doći Spasitelj, ali tek kada se to dogodilo svemir i povijest, pros-tor i vrijeme, stvari i čovjek i sva bića dobi-vaju smisao. "Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima u prorocima, konačno, u ove dane, progovori u Sinu." Tako sva proroštva i žrtve postaju stvar-nost. Bog više nije nevidljiv, strog i pomalo imaginaran autoritet, nego simpatično, tek rođeno i vrlo prihvatljivo dijete. Ali božan-sko sinovstvo ne postiže se jednom zauvi-jek. Ostvaruje se postupno, aktivnim živo-tom, stalnim odlaskom u Betlehem. Novo doba, nova era počinje rođenjem Gospodnjim. Mjesto rođenja nije kraljev-ska palača, raskošna vila, nego skromna pastirska štala. Pastiri, u ono doba najniži sloj društva, prvi doznaju za rođenje Isu-sa. To sugerira i način na koji treba doživ-

jeti božićnu radost. Skromno i ponizno, svjesni da nismo zaslužni za Kristov dola-zak. On sam pokazuje skromnost i poniz-nost rođenjem bez kraljevskih obilježja, povijen u grubu tkaninu i položen u jasle na sijeno. Ali ta skromnost ne umanjuje značaj i važnost Njegovog dolaska među ljude. Dijete nam se rodilo, Sin nam je darovan i naš život ima smisao. Bog nas traži, dolazi k nama i to mora probuditi osjećaj optimizma, radosti i sigurnosti. Ali i čovjek se mora pokrenuti. Tko je zemlju učinio svojim konačnim boravištem, ne osjeća potrebu ići u Betlehem i pokloniti se Bogu koji je postao čovjekom, ne čeka novi Jeruzalem i gasi se u prolaznosti. Prihvatiti nametnuto beznađe i nesigur-nost znači ugasiti betlehemsko svjetlo, znači prihvatiti medijski mrak, prihvatiti umjetno svjetlo, koje po potrebi pale tvorci tog mraka. Zato treba ići u Betlehem i

doživjeti blizinu i toplinu Riječi i prihvatiti neograničenu i bezuvje-tnu ljubav Djeteta koje se rodilo. Prema Riječi koja je postala čov-jekom Bog je postao vidljiv, dos-tupan i dodirljiv. Onima koji ga prihvate „dade moć postati djeca Božja“. Ali božansko sinovstvo ne postiže se jednom zauvijek. Ostvaruje se postupno, aktivnim sakramentalnim životom, molit-vom, djelima ljubavi i stalnim

odlaskom u Betlehem gdje se možemo ponizno i skromno pokloniti Djetetu, odno-sno bližnjem i potrebitom. Pritišću nas mnogi problemi i kao pojedin-ce i kao Narod. Prihvatimo temeljne božić-ne odrednice – radost,vjeru i nadu i djelat-no se uključimo u spas naših obitelji i Na-roda. Imamo Božju pomoć. Svake se go-dine ponovno rađa i dolazi među nas. Tako Bog brine za nas i svake godine nas podsjeća da je tu, da se ponovno rodio. Nekima od nas je mali Božić čovjek u godinama, nekima mladić, nekima dijete. Svejedno kojeg je uzrasta, ali je bitno da smo Ga upoznali, prihvatili i s njim se spri-jateljili. Boljeg prijatelja nećemo naći!

TB