-
.Projekt Voyager je usmjerio nau pozornost na znaaj
sudara,priznao je Edward Stone s Kalifornijskog tehnolokog
Istintuta (Caltech),glavni znanstvenik programa Voyager. Kozmiki
sudari bili su monioblikovatelji Sunevog sustava.
Sumerani su istu tu injenicu razjasnili prije 6000 godina.
Sredinjemjesto u njihovoj kozmogoniji, pogledu na svijet i religiji
zauzimala jekataklizma koju su nazivali Nebeskom bitkom. To je bio
dogaaj na kojialuzije nalazimo u raznovrsnim sumerskim tekstovima,
himnama iposlovicama, ba kao to ih moemo nai u biblijskoj Knjizi
Psalama,Poslovica, Knjizi Jobovoj i brojnim drugima. Ali, Sumerani
su taj dogaajtakoer opisali detaljno, korak po korak, u dugom
tekstu za koji im je bilopotrebno sedam ploa. Pronaeni su samo
dijelovi i citati sumerskog izvornikatog teksta; najpotpuniji tekst
stigao nam je na akadskom jeziku, jeziku Asiracai Babilonaca koji
su u Mezopotarniju stigli nakon Sumerana. Tekst se bavistvaranjem
Sunevog sustava prije Nebeske Bitke, a jo i vie prirodom,uzrocima i
i posljedicama tog stranog sudara. Pomou samo jednekozmogonijske
premise on objanjava zagonetke koje jo uvijek zbunjuju naeastronome
i astrofiziare.
25
-
Zecharia Sitchin -REVIZIJA POST ANKA
Jo je vanije da, kad god modemi znanstvenici dou
dozadovoljavajueg odgovora, taj se odgovor uklapa i potvruje
tvrdnjeSumerana! Sve do Voyagerovih otkria meu znanstvenicima je
prevladavalostanovite da je Sunev sustav kakvog danas vidimo
oblikom jednak onomekakav je bio na svom poetku, stvoren
nepromjenjivim zakonima nebeskogkretanja i sile gravitacije.
Nedvojbeno su postojali udaci, meteori kojiodnekud dolaze i
sudaraju se sa stabilnim lanovima Sunevog sustava,oznaavajui ih
kraterima, i komete koje se uspinju naglo i strmo u silnoizduenim
orbitama, pojavljujui se od nekud i nestajui u naizglednepoznatom
pravcu. No, pretpostavljalo se da ovi primjeri kozmikog
otpadapotjeu sa samog poetka Sunevog sustava, prije otprilike 4,5
milijardegodina te da su to dijelovi planetame materije koja se
nije uspj~la spojiti uplanete ili njihove satelite i prstenove. Jo
nas vie zbunjuje asteroidni pojas,traka stijenja u obliku lanca, na
podruju izmeu Marsa i Jupitera. PremaBodeovom pravilu, empirijskom
pravilu kojim se objanjava zato su planetenastale ba na tim
poloajima, izmeu Marsa i Jupitera bi se trebao nalazitiplanet,
barem dva puta vei od Zemlje. Je li otpad koji krui u
asteroidnompojasu ostatak tog planeta? Tu se javljaju dva problema:
ukupna koliina tvariu asteroidnom pojasu nije dovoljna za masu
jednog takvog planeta, a osimtoga ne postoji uvjerljivo objanjenje
to je moglo uzrokovati raspadanjetakvog pretpostavljenog planeta;
ukoliko se radilo o nebeskom sudaru,postavlja se pitanje kada, s
ime i zato? Znanstvenici nemaju odgovora.
Slika 7
26
-
STIGAO JE IZ V ANJSKOG SVEMIRA
Spoznaja da se morao dogoditi jedan ili vie veih sudara koji
suizmijenili Sunev sustav od njegovog poetnog oblika, postala je
neizbjenanakon prelijetanja Urana 1986. godine, priznaje dr. Stone.
ak i prije susreta sV oyagerom se znalo, promatranjem teleskopima i
ostalim instrumentima, daje Uran nagnut na stranu. No, je li on
stvoren takav od samog poetka ili jeneka vanjska sila -snaan sudar
ili susret s nekim drugim velikim nebeskimtijelom -prouzroila
nagnue?
Voyagerovo detaljno istraivanje Uranovih prirodnih satelita
trebaloje na to odgovoriti. injenica da ti sateliti krue oko
Uranovog ekvatora unjegovom nagnutom poloaju, inei zajedno neto
nalik bikovom okuokrenutom prema Suncu (Slika 7), navela je
znanstvenike da se upitaju jesu lise ti sateliti nalazili na tom
poloaju u trenutku dogaaja koji je prouzroionagib, ili su nastali
nakon toga, moda od materije izbaene silom sudara kojije nagnuo
Uran.
Teorijsku osnovu odgovora je, prije susreta s Uranom, meu
ostalimaiznio i dr. Christian Veillet iz francuskog Centre d'Etudes
et des RecherchesGeodynamiques. Da su sateliti nastali u isto
vrijeme kad i Uran, nebeskasirovina od koje su se nagomilali
trebala je zgusnuti teu materiju blieplanetu; na unutarnjim
satelitima trebalo bi biti vie teke, stjenovite tvari itanjeg
ledenog sloja, a na vanjskim satelitima bi trebala biti
laganijakombinacija tvari (vie vodenog leda, manje stijenja). Po
istom principupodjele materije u Sunevom sustavu -veina tee
materije blie Suncu, vielagane materije (u plinovitom stanju) dalje
od Sunca -sateliti udaljenijegUrana trebali bi biti proporcionalno
laganiji od satelita blieg Satuma.
No, otkrivena situacija je suprotna ovim oekivanjima. U
opsenimizvjetajima o susretu s Uranom, objavljenim u Science, 4.
srpnja 1986., ekipaod etrdeset uenjaka zakljuila je da je gustoa
Uranovih satelita (osim usluaju Mirande) znatno vea od gustoe
ledenih Saturnovih satelita. Istotako, podaci s V oyagera 2
pokazali su -opet suprotno onome to je trebalobiti -da su dva vea
unutamja Uranova satelita, Arijel i Umbrijel, laki posastavu
(debeli, ledeni slojevi; male, stjenovite jezgre) od vanjskih
satelitaTitanije i Oberona, za koje je otkriveno da se sastoje
uglavnom od teestjenovite tvari i imaju samo tanke ledene
slojeve.
Nisu samo ova otkria V oyagera 2 navodila na pretpostavku
kakosateliti Urana nisu nastali u isto vrijeme kad i sam planet, ve
neto kasnije, uneobinim okolnostima. Jo jedno otkrie koje je
zbunjivalo znanstvenike bilaje injenica da su Uranovi prstenovi
bili cme boje, cmji od ugljene praine,vjerojatno sastavljeni od
tvari bogate ugljikom, nekom vrstom prvotnogkatrana nakupljenog iz
vanjskog svemira. Ovi tamni prstenovi, svinuti inagnuti i bizamo
eliptini nisu uope sliili na simetrine narukvice ledenihestica koje
krue oko Saturna. Sest novih pratitelja otkrivenih oko Urana,
od
27
-
7p~h:lri:l ~it~hin -RRVTZUA POSTANKA
kojih su neki djelovali kao pastiri prstenovima, takoer su bili
crne boje.Oigledan zakijuak bio je da su prstenovi i pratitelji
nastali od otpadaestokog dogaaja u prolosti Urana. Pomoni
znanstvenik na projektu uJPL, Ellis Miner jednostavno je izjavio:
Vjerojatna je mogunost da je uUranov sustav uletio uljez i udario u
nekada vei mjesec toliko jako da ga jerazbio.
Teorija o nebeskom sudaru kao dogaaju koji bi mogao objasniti
sveneobine pojave na Uranu i njegovim satelitima i prstenovima bila
je pojaanaotkriem da cmi otpad veliine velikog kamena, koji tvori
Uranove prstene,obie oko planeta svakih osam sati, brzinom dva puta
veom od brzinerotacije planete oko svoje osi. Tako dolazimo do
pitanja, kako je otpad uprstenovima dobio takvu, mnogo veu
brzinu?
Na osnovu svih prethodnih podataka, kao jedini uvjerljiv
odgovorjavila se mogunost nebeskog sudara. Moramo raunati na
mogunost da suuvjeti stvaranja satelita bili pod utjecajem dogaaja
koji je prouzroio velikinagib Urana, izjavilaje ekipa znanstvenika.
Jednostavnije reeno, to znai dasu vrlo vjerojatno sateliti o kojima
se raspravlja nastali kao posljedica sudarakoji je nagnuo Uran na
stranu. Na konferenciji za tisak znanstvenici NASA-ebili su
smioniji. To je mogao prouzroiti sudar sa objektom veliine
Zemlje,koji putuje brzinom od otprilike 40.000 milja na sat, rekli
su, nagaajui dase to vjerojatno dogodilo prije otprilike 4
milijarde godina.Astronom Gary Hunt s Imperial Collegea u Londonu,
sveo je priu na samonekoliko rijei: Uran je nekada davno primio
moan udarac.No, niti u usmenim kratkim informacijama niti u dugim
pisanim izvjeimanije se pokualo sugerirati to je bilo to neto,
odakle je stiglo i kako sedogodio sudar ili udarac u Uran.
Da bismo dobili odgovore na ta pitanja, morat emo se
vratitiSumeranima. ..
Prije nego se iz znanja postignutog kasnih sedamdesetih
iosamdesetih godina vratimo onome to se znalo 6000 godina ranije,
potrebnoje razmotriti jo jedan aspekt zagonetke: jesu li neobinosti
na Neptunuposljedica sudara ili udara povezanih s onima na Uranu
ili su svi oniposljedicajedne katastrofe kojaje utjecala na sve
vanjske planete?
Prije prelijetanja Voyagera pored Neptuna znalo se da planet
imasamo dva satelita, Nerej i Triton. Otkrivena je neobina orbita
Nereja:neobino je nagnuta u usporedbi s ekvatorijalnom ravni
planeta (ak 28stupnjeva) i ponaa se vrlo ekscentrino: ne krui oko
planeta krunom, vevrlo produenom putanjom, koja odnosi satelit
gotovo est milijuna miljadaleko od Neptuna i vraa ga skoro milijun
milja blizu planete. Nerej bi poveliini, prema pravilima formiranja
planeta, trebao biti okrugao; meutim, onje neobinog oblika, poput
svijenog utipka. Osim toga, s jedne strane je~
"Q
-
Zecharia Sitchin -REVIZIJA POST ANKA
otkriveni ili potvreni letovima Voyagera, podravaju i potvruju
informacijeSumerana i njihovo predstavljanje i tumaenje u
Dvanaestom planetu.Sumerski tekstovi govore o samo jednom,
razgranatom dogaaju. Njihovitekstovi objanjavaju vie nego to su
modemi astronomi pokuavali razjasnitiglede vanjskih planeta. Drevni
tekstovi takoer objanjavaju pojave bliskenaem domu, kao to je
porijeklo Zemlje i njezinog Mjeseca, asteroidnogpojasa i kometa.
Tekstovi dalje priaju priu koja spaja vjerovanjekreacionista s
teorijom evolucionista, priu koja nudi mnogo uspjenijeobjanjenje
dogaanja na Zemlji i nastanka ovjeka i njegove civilizacije odbilo
koje modeme koncepcije.
TIAMAT
O
MERKUR (Mummu)O
SUNCE(Apsu)
TIAMAT
O
MARS (Lahmu)O VENERA (Lahamu)
O
MERKUR CMummu)OSUNCEIA"gu\
MARS (Lahmu)O VENERA (l.ah.mu)
O
MERKUR (Mummu)O
TIAMAT
O
JUPITER (Kishar)
0
0-SATURN (Anshar) O
PLUTON (G.g.'
MAIIS (Lahmu)O VENERA (Lahamu)
O
MERKUII (Mummu)OSUNCE(Apsu)
TIAMAT
O
Slika 8
30
JUPITER (1
-
STIGAO JE IZ V ANJSKOG SVEMIRA
Sve je zapoelo, kazuju sumerski tekstovi, kada je Sunev sustav
jobio mlad. Sunce (u sumerskim tekstovima APSU, to znai Onaj koji
postojiod poetka ), njegov mali pratilac MUM.MU ( Onaj koji je
roem), naMerkur) i udaljeni TI.AMAT
-
Zecharia Sitchin -REVIZIJA POSTANKA
sijevale su od njega prema Neptunu i Uranu dok je prolazio
pokraj njih.Moda je stigao okruen vlastitim satelitima, ili je moda
neke od njih dobiokao posljedicu gravitacijskog privlaenja vanjskih
planeta. Drevni tekst gaopisuje kao savrenog lana. ..tekog za
gledati -etiri su mu oka, etiri sumu uha.
Dok je prolazio pored EaeINeptuna, jedna strana
Nibirua/Mardukapoela je oticati kao da je imao jo jednu glavu. Da
li se tada nabreklinaodvojila i postala Neptunov mjesec Triton?
Aspekt koji govori tome u prilogje injenica da je NibirulMarduk uao
u Sunev sustav na retrogradnoj orbiti(u smjeru kazaljke na satu),
suprotno kretanju ostalih planeta (Slika 9). Vesamo ovaj detalj kod
Sumerana, prema kojem se planet koji je nahrupio kretaosuprotno
kretanju svih ostalih planeta, moe objasniti retrogradno
kretanjeTritona, izrazito eliptinu orbitu ostalih satelita i kometa
i ostale velikedogaaje kojima se jo trebamo pozabaviti.
Dok je Nibiru/Marduk prolazio pored Anu-a/Urana nastalo je
josatelita. Opisujui prolazak Urana, u tekstu se navodi kako je Anu
zaeo irodio etiri vjetra; toliko jasna aluzija na etiri Uranova
glavna mjeseca,nastala, kako sada znamo, tijekom sudara pri kojem
se nagnuo Uran.Istovremeno iz kasnijeg odlomka drevnog teksta
saznajemo da je i sarnNibiruIMarduk, kao posljedicu ovog susreta,
dobio tri satelita.Iako sumerski tekstovi opisuju kako je, nakon
njegovog konanogzarobljavanja u Sunevu orbitu, NibirulMarduk
ponovno posjetio vanjskeplanete i konano ih oblikovao u sustav
kakav danas poznajemo, ve i samprvi susret objanjava razliite
zagonetke vezane uz Neptun, Uran, njihovesatelite i prstenove, a s
kojima se suoavala i jo uvijek se suoava modemaastronornija.
Proavi Neptun i Uran, NibirulMarduk je bio privuen i dalje,
usredinu planetamog sustava, stigavi do ogromnog gravitacijskog
privlaenjaSatuma (AN.SHAR,
-
.~TTGAO JR TZ V ANJSKOG SVRMTR A
Sunevog sustava, sam sustav je bio obiljeen nestalnou,
pogotovo(saznajemo iz teksta) u podruju Tiamata. I dok su se ostali
oblinji planeti jouvijek nepostojano klimali na svojim putanjama,
Tiamat su u razliitimpravcima povlaila dva diva iza nje i dva manja
planeta izmeu nje i Sunca.Jedna od posljedica bila je da se s nje
otrgla, ili se oko nje okupila vojskasatelita gnjevnih od bijesa,
poetski reeno u tekstu (uenjaci su ga nazvaliEpom o stvaranju). Ovi
sateliti, riua udovita, bili su zagrnuti stravomi okrunjeni
aureolama, vrtei se gnjevno uokolo i kruei poput nebeskihboQova.
Dlaneta.
/ Najopasniji za stabilnost ili sigumost ostalih planeta bio
je
Tiamatov voa vojske,/ veliki satelit narastao gotovo( do veliine
planeta, koji je
trebao dobiti samostalnusudbinu, svoju vlastituorbitu oko Sunca,
Tiamat jebacila ini za njega, uzvisilaga je da sjedi meu
nebeskimbogovima, Na jezikuSumerana zvali su ga KIN,GUVeliki
izaslanik,Sada se u tekstu podie zastorsa zapleta drame;
prepriaosam ju, korak po korak, uDvanaestom planetu, Kao ugrkoj
tragediji, uslijedila jeneizbjena nebeska bitka,budui da su se u
igruukljuile neumoljive
.gravitacijske i magnetske sile,I SI'k 10 dovodei do sudara
izmeu
1 a nailazeeg Nibirua/Marduka injegovih sedam satelita (
vjetrova u drevnim tekstovima) i Tiamat i njezinevojske od
jedanaest satelita predvoenih Kinguom,
Iako su bili usmjereni ka sudaru, Tiamat kruei suprotno od
smjerakazaljki na satu, a NibiruIMarduk u smjeru kazaljki na satu,
ova dva planeta senisu sudarila, to predstavlja injenicu od glavnog
znaaja za astronomiju,Sateliti ili vjetrovi (doslovno sumersko
znaenje: Oni koji su sa strane)Nibirua/Marduka bili su ti koji su
se zaletjeli u Tiamat i sudarili s njezinimo:~tf'.litim~
///
ITIAMAT
00 0 o
.,
--
//
~
/--1:/ /\
~'
!J
-
7.e"h:1ri:l Sitchin -REVIZTJA POSTANKA
U prvom takvom susretu {Slika 10), u prvoj fazi Nebeske
Bitke,
etiri vjetra je postavioDa nita nije moglo pobjei:Juni vjetar,
Sjeverni vjetar,Istoni vjetar, Zapadni vjetar.Tik uz sebe drao je
mreu,Poklon svog djeda Anu-a koji je rodioZli vjetar, Vjetar virova
i arei vjetar ...Poslao je vjetrove koje je stvorio,njih sedam;
kako bi uznemirili unutranjost TiamatOni su ustali iza njega.
Ovi vjetrovi ili sateliti Nibirua/Marduka, njih sedam bili
suglavno oruje kojim jeTiamat napadnuta u prvoj fazi Nebeske Bitke
(Slika1 0), ali nasrtljivi planet je imao i drugo oruje:
lspred sebe on je postavio munju.Svoje tije/o je ispunio goruim
p/amenom;Zatimje nainio mreu u koju e umotati Tiamat...g/ava mu bi
ovijena zastraujuom aure%m.Bio je obavijen zastraujuom prepau. kao
ogrtaem.
Kada su se dva planeta i vojske njihovih satelita dovoljno
pribliileda bi Nibiru/Marduk mogao paljivo promotriti unutranjost
Tiamat ipromatrati obris Kingua, Nibiru/Marduk je svojom rnreom
(magnetskopolje?) napao Tiamat kako bi
-
STIGAO JE IZ V ANJSKOG SVEMlRA
Kingua, glavnog satelita Tiamat, u tekstu se kae da je u prvoj
fazi nebeskogsudara Kingu bio lien samo svoje, gotovo samostalne,
orbite. Nibiru/Mardukmu je oduzeo njegovu sudbinu. NibiruIMarduk je
pretvorio Kingua uDUG.GA.E, masu beivotne gline, bez atmosfere,
vode i radioaktivne tvari,smanjene veliine; vezao ga lancima za
noge kako bi ostao u orbiti okooslabljene Tiamat.
Nadvladavi Tiamat, NibiruIMarduk je plovio svojom novomsudbinom.
Sumerski tekst ne ostavlja mjesta sumnji da je negdanji uljezkruio
oko Sunca:
On je preao nebo i ispitao podruja.l izmjerio Apsuov
dio:Gospodar je izmjerio dimenzije Apsu-a.Okruivi oko Sunca (Apsu),
Nibiru/Marduk je nastavio putovanje u
daleki svemir. Ali, sada se morao vratiti jer je bio uhvaen u
Sunevu orbitu.Na povratku ga je doao pozdraviti Ea/Neptun, a
Anshar!Satum je klicaonjegovoj pobjedi. Zatim ga je njegova putanja
vratila na mjesto NebeskeBitke, vratio se natrag do Tiamat koju je
vezao.
Gospodar je stao pogledati njeno beivotno tijelo,Prepredeno je
isplanirao podijeliti udovite.A zatim, kao dagnju, raskolio ju na
dva dijela.
Tim inom je stvaranje neba doseglo svoju zavrnu fazu, azapoelo
je stvaranje Zemlje i Mjeseca. Prvo su novi udari raskolili Tiamat
nadvije polovice. U njen gomji dio, lubanju, udario je
NibiruovlMardukovsatelit, Sjevemi vjetar. Udarac ju je odnio, a s
njom i Kingua, do nepoznatihmjesta -u potpuno novu orbitu gdje
prije nije bilo planeta. Nastali su Zemljai na Mjesec (Slika 11 )
!
Drugu polovicu Tiamat udarac je smrskao u komadie. Ta
donjapolovica, njen rep, bio je iskovan kako bi postao narukvica na
nebu:
Skupivi komadie zajedno.Razmjestio ih je kao none uvare.Savio je
Tiamatin rep u Veliku trakuPoput narukvice.
Tako je nastala V elika Traka -asteroidni pojas.Rijeivi se
Tiamat i Kingua, Nibiru/Marduk je jo jednom preao
nebo i istraio podruje.
35
-
Zecharia Sitchin -REVIZIJA POST ANKA
Ovaj put je njegova pozomost bila usmjerena prema Boravitu
Eae(Neptuna), podarivi tako tom planetu i njegovom blizancu Uranu
njihovokonano ustrojstvo.
f(,NibirulMarduk je takoer ,prema drevnim teksto-vima, podario
GagailPlutonu njegovu konanusudbinu, dodijelivi muskriveno mjesto,
dotada nepoznato podrujeneba. Ono se nalazilodalje od Neptuna i
bilo je,kako kau, u Dubini,daleko u svemiru.U skladu s
njegovimnovim poloajem krajnjegvanjskog planeta, dobio jei novo ime
-US.MI -Onaj koji pokazuje put;prvi planet koji se susreepri
dolasku u Sunevsustav, iz smjera vanjskogsvemira prema Suncu.Tako
je nastao Pluton.Postavljen je na putanjukojom se i danas kree.
~AKONSUDARA
-
~~O .!i
cr:.Jk"""'~
't:"'"'~
'~~ ., O .Q .! '. Q. :1...~..
..,. ., ...., .
..: ZEMLJA (Ki)S,jE:~RN;;;;-- O MJESEC (Kingu)
, ",7",qR :,
,
,,
..TIAMATOVA, DIITANJAIZVORNA ...
,
\
~li1r~ 11~ ..Tako konstruiravi
poloaje planeta, Nibiru/ Marduk je za sebe nainio dva
prebivalita.Jedno se nalazilo u nebeskom svodu, kako su jo nazivali
asteroidni pojas udrevnim tekstovima; dok je drugo bilo daleko u
Dubini, pod nazivomVelikoiUdaljeno prebivalite ili E.SHATRRA (
Prebivalite/DomVladara/Princa ). Moderni astronomi nazivaju ova dva
planetarna poloajaperigej (toka na putanji najblia Suncu) i apogej
(najudaljenija toka) (Slika12). Trajanje te putanje iznosi 3600
godina, kako zakljuujemo premadokazima sakupljenim u Dvanaestom
planetu.
I tako je uljez, pristigao iz vanjskog svemira, postao dvanaesti
lanSunevog sustava, sustava sastavljenog od Sunca u sreditu,
njegovogdugogodinjeg pratioca Merkura; tri starija para (Venere i
Marsa, Jupitera iSaturna, Urana i Neptuna); Zemlje i Mjeseca,
ostataka velikog Tiamata, iakona novom poloaju; tek od nedavno
samostalnog Plutona; i planeta koji ih jesve postavio u konaan
oblik, NibirulMarduka (Slika 13).
36
-
STmAO.TEI.ZVANJSKOG SVEM1RA
Modema astronomija i nedavna otkria podravaju i potvruju
ovu,tisuljeima staru, priu.
PUTANJA DVANAESTE PlANETEZEMLJINA PUTANJA
PERIGEJ
PUTANJE PlANETASlika 12
Slika 13
37
-
Zecharia Sitchin -REVIZIJA POST ANKA
DOK ZEMLJA JO NUE BILA STVORENA
J.D. Titius je 1766. godine predloio, a Johann Elert Bode
1772.popularizirao ono to je kasnije postalo poznato kao Bodeovo
pravilo kojepokazuje da udaljenosti meu planetima slijede, vie ili
manje, progresiju 0, 2, 4,8, 16 itd., ukoliko se formulom
manipulira rnnoenjem s 3, dodavanjem 4 idijeljenjem s 1 0. Koristei
kao mjeru astronomsku jedinicu (AU), koja predstavljaudaljenost
Zemlje od Sunca, formula pokazuje da bi se izmeu Marsa i
Jupiteratrebao nalaziti planet (tamo su pronadeni asteroidi) i jo
jedan iza Satuma(otkriven je Uran). Formula pokazuje odstupanja
koja se mogu tolerirati sve doUrana, ali poslije Neptuna izlazi iz
okvira.
.Bodeovo praviloPlanet UdalJenost (AU) Ud 1. t Odst .
---uaaIJenos[ uas[upanJa
Merkur 0,387 0,400 3,4%Venera 0,723 0,700 3,2%Zemlja 1,000 1,000
Mars 1,524 1,600 5,0%
Asteroidi 2, 794 2,800 Jupiter 5,203 5,200 Saturn 9,539 10,000
4,8%
Uran 19,182 19,600 2,1%Neptun 30,058 38,800 36,3%Pluton 39,400
77 .200 95,9%
Bodeovo pravilo, do kojeg se dolo empirijskim putem, tako
koristiZemlju kao svoju aritmetiku poetnu toku. Ali, prerna
sumerskoj kozmogoniji, upoetku se izmeu Marsa i Jupitera nalazila
Tiamat, dok Zemlja jo nije bilastvorena.
Dr. Amnon Sitchin je istaknuo kako, ukoliko iz Bodeovog
pravilamaknemo njegoyu aritmetiku osnoyu, a zadrimo samo
geometrijsku progresiju,formula djeluje ak i ako izostavimo Zemlju,
te potvrduje kozmogoniju Sumerana:
Planet Udaljenost od Sunca (rnilje) Omjer rastaMerkur 36 250 000
Venera 67 200 000 1,85
Mars 141 700 000 2,10Asteroidi (Ti.amat) 260 400 000 1,84Jupiter
484 000 000 1,86Satum 887 100 000 1,83Uran 1 783 900 000 2.01
38