-
7/26/2019 Zvonimir Lei - Teorija Knjievnosti
1/447
Biblioteka
KNJIZ VN NAUKE UMETNOST KULTURA
Kolekcija
OSNOVA
Urednik
Go jko TeiiC
Glavni odgovorni urednik
Slobodan GavriloviC
Prednji forzec:
Ivo AndriC Travnitka hronika prva stranica rukopisa
Zadnji forzec:
Mega Selimovit Sjetanja
i prva stranica nenapisanog romana Hasan
-
7/26/2019 Zvonimir Lei - Teorija Knjievnosti
2/447
Zdenko
LeSiC
TEORIJ
KN J ~ VNO
STI
-
7/26/2019 Zvonimir Lei - Teorija Knjievnosti
3/447
Copyright P Sluibeni glasnik 2008
www slglasnik com
-
7/26/2019 Zvonimir Lei - Teorija Knjievnosti
4/447
Sadriaj
Uvod:
Teorija knjiievnosti I I), Knjiievna kritika 13), lstorija k
njiiev
nosti
15),
Nauka o knjiievnosti
17)
Prvi dio
RAZUMI JEVANJE KNJIZEVNOSTI
1.
1.
Knjiievnost kao mimesis:
Znatenje pojma ,,mimesis (2 I) , Mimesis
u Platonovom i Aristotelovom tumatenju (22), Sudbina pojma
,,mimesis
u romantizmu, realizmu i modernizmu (23), Mimesis u tumatenju
Erika
Auerbaha (26), Fikcionalnost mimetitkog prikazivanja stvarnosti
(27)
1. 2. Knjizevnost kao ekspresija: Pisac i njegovo djelo (30),
Kako je
XIX vijeku Autor postao glavni junak nauke o knjiievnosti (32),
Kroteova
estetika kao ,,nauka o ekspresiji (34), Frojd i otkrike
Nesvjesnog (39, Smrt
Autora i njegovo uskrsnuke (38)
1. 3. Knjiiievnost ka o simboli tka forma: U traganju za smislom
poezije
(42), Sta je simbol i kako on proizvodi znatenja? (43), Od
Platonovog ideali-
zma do moderne fdozofije simbolitkih formi (47), PsiholoSko i
antropoloi-
ko tumatenje simbola (51), Dileme oko znatenja pjesnitkog
simbola (53)
1.4. Knjiievnost kao umjetnost rijeti:Medij knjiievnosti (56),
Pjesnitki
jezik u tumatenju Romana Jakobsona (58), Kriterij
,,literarnostim 60), Jezik
knjiievnosti kao ,,drugostepenimodelativni sistem (62),
Umjetnitki tekst i
nj egov otpor entropiji (63)
1.5.
Knjiiievnost kao oblik komunikacije:
Komunikacijska priroda knji-
ievnosti (66), Moderni pojam komunikacije (67), Knjiievnost kao
estetska
komunikacija (68), Estetika recepcije: Ingarden, Mukariovski,
Jaus,FiS (70),
Knjiievnost u promijenjenoj perspektivi teorije komunikacije
(76)
-
7/26/2019 Zvonimir Lei - Teorija Knjievnosti
5/447
1. 6.
Moderne teorije teksta tekstualnosti:
Djelo i tekst (79), Intertek-
stualnost, intertekst (81), Tekst i diskurs (82), Dijalogizam,
citatnost (84),
Metatekst i prototekst (86), Arhitekst (88), MoguCi zakljutak o
teoriji tek-
stualnosti (90)
Dodatak I Retorika i poetika: Ars rhetorica
i
ars poetica (93), Razvoj re-
torike (95), Stilovi i figure (97), Obnova retorike (99).
Dodatak
11: Stil i stilistika:
Dvije osnovne teorije stila (101), Pojava stili-
stike (101), Lingvistitka stilistika (102), Knjiievna stilistika
(103), Varijante
knjiievne stilistike (104)
Drugi dio
STRUKTURAKNJ I ~EVNOGTEKSTA
2. 1.Struktura knjizevnog teksta: Pojam strukture (log), Pojam
struktu-
re u teoriji knjiievnosti (1
1
l) , Struktura i forma (1 12), Model strukture u
estetici Romana Ingardena (114), Struktura knjiievnog teksta u
struktural-
no-semiotitkom tumaEenju Jurija Lotmana (118)
2.2. Glasovna organizacija knji2evnog djela:Jezitki znak:
jedinstvo zvu-
ka i znatenja (121), PsiholoBka osnova jezitkog znaka (122),
Nemotivisane
i motivisane rijeti (124), Asocijativna polja i paradigmatski
nizovi (125),
Odnos zvuka i znatenja u jeziku knjiievnog djela (127), Eufonija
glasovna
organizacija knjiievnog teksta (130)
2.3. ObIici glasovne organizacija um jetn itko g teksta:
Glasovna ponavlja-
nja i ,,figure ponavljanja (132), Glasovne figure:
Glosarij
(133), Rima i re-
fren (136), Onomatopeja i glasovna simbolika (141)
2.4. Ritmiika organizacija knji2evnog teksta: Pojam ritma (145),
Ritam
u muzici i ritam u poeziji (l46), Pjesni&i ritam kao
nadgradnja ritma govo-
ra (148), Ritmitkevrednote govora (150), Izraiajnost ritmitkih
vrednota go-
vora (151), Sugestivna moC ritma (152), Ekspresivna funkcija
ritrna (155),
Uloga ritma u harmonizaciji knjiievnog teksta (156)
2. 5.
Intonaciono sintaktitka uredenost knjiievnog teksta:
Gramatitka
osnova govornog ritma (158), Figure konstrukcije: Glosarij
(159)
2. 6. Osnovni oblici knjiievno g teksta: Proza i stih (167),
Proza i iiva
rijet (168), Sta je starije: proza ili stih? (168), Vezani stih
(170), Stapodrazu-
mijeva metritka organizacija stiha? (171), Metar kao sistem
(173), Nacrtni
-
7/26/2019 Zvonimir Lei - Teorija Knjievnosti
6/447
i pojavni oblik stiha (174), ZaSto pjesnici piSu u stihu? (175),
Stih i retenica
(177), Slobodni stih (180)
2. 7. Metritki sistemi
ili
sistemi versifikacije: Osnove metritkog sistema
(183), Kvantitativni sistem versifikacije (184), Silabitki
sistem versifikacije
(187), Silabitko-tonska versifikacija (189), Metritki sistem
novije srpske i
hrvatske poezije (190), Metametritka oznatenost stiha (193)
Dodatak 111: Metritki oblici: Stalni oblici stiha: Glosarij
(195), Strofa i
drugi nadstihovni metritki oblici: Glosarij (200)
2. 8.
Struktura znatenja u knjiievnom tekstu:
Oblik kao nosilac znate-
nja (203), Rijeti i predmeti (205), Simbolitki preobraiaj
znatenja (207),
Afektivni preobraiaj znatenja (209), Tropitni preobraiaj
znatenja (21 l),
Neimjesnost znatenja (poststrukturalistitka tema) (2 13)
2. 9. Tropi ilifigure znatenja: Tropi i figure (216), Osnovni
formanti
znatenja: epitet i poredenje (217), Cetiri ,,majstorska tropa :
metafora, me-
tonimija, sinegdoha i ironija (223), Jakobsonovo tumatenje
metafore i me-
tonimije (230).
Dodatak IV: Tropi i figure misli: Glosarij (233)
2.10. PriZa kao postupak izgradnje unutarnjeg svijeta kn jiievno
g djela:
Prita i pritanje (243), Sta Cini pri tu? (245), Sta je
naratologija? (250), Na-
rativni tekst i njegovi slojevi (252), Narator (255), Narater
(ili narratee i
problem narativne komunikacije (259)
Dodatak
V
Aspekti svijeta
i
aspekti teksta: Umjetnitka aspektualizacija
predmetnog svijeta (261), Glosarij: ,,apokaliptiEna knjiievnost
, ,,apsurd ,
,,avangardna knjiievnost , ,,baladi?no , ,,barok burleska .
(263)
TreCi dio
KN
JIZ VNI
RODOVI I VRSTE
3. 1. Podjela knjiievnosti na vrste i rodove: Knjiievno djelo i
knjiievna
vrsta (289), Pojam vrste u klasitnoj poetici (291), Trijadni
sistem knjiiev-
nih rodova (294), Lirsko, epsko i dramsko kao ,,osnovni pojmovi
poetike
(297), Moderna teorija knjiievnih vrsta (300)
-
7/26/2019 Zvonimir Lei - Teorija Knjievnosti
7/447
3 . 2 .
Lirska poezija:
Pitanje naziva
303),
Lirska pjesma
305),
Tradicio-
naln e lirske vrste: Klas itne lirske vrste 3 1 ) ,
Predrenesansne i renesansne
lirske vrste 315), Pjesme o rijentalnog porijekla 317),
Obiljeija m odern e
poezije 320)
3 . 3 .
Narativnapoezija:
Pjesnitke prite 326), Epska poezija: Mjesto epi-
ke u knjiievnoteorijskim sistemima 327), Razvitak i vrste epske
poezije
330), Osnovne karakteristike epske poezije 331), Balada 337),
Romansa
340) Poema 341).
3. 4. KraCe prozne pripovjedn e vrste: Pripovijetka u sistemu
knjiievn ih
vrsta 343), Narodna prita 345), Istorijski i fikcionalni narativ
347), Bajka
i novela glavne kraCe prozne pripo e d n e vrste
349) ,
Druge vrste prita:
legenda anegdota parabola basna skaz crtica pripovijest
356-360)
3.5
Roman:
Roman i njegove pretete 362), Zanrovsko razgranjavanje
romana 366), Od tega je natinjen roman? 371), Zbivanja u romanu
i ro-
man zbivanja 372), Likovi romana
i
roman likova 374) , Prostor u roman u
i roman prostora 376),Rom an toka svijesti 378), Kako je na
tinjen rom an?
380), Pozicije naratora u romanu 384)
3.6 Drama:
Drama i pozoriSte
387), Osnovne karakteristike drame:
Dramski dijalog 389), Dramsk i lik 390), Dramski sukob 392),
Dramska
radnja
393),
Kompozicija dram e
394) ,
Drarnske konvencije
396),
Tragedi
ja:
PorijekIo ant itk e tragedije 397), Glavna obiljeija ant itke
tragedije 398),
Pojam tragedije u istorijskoj perspektivi 401) ,
Komedija:
Zanrovska razno -
vrsnost komedije 404), Kom itno kao duh komedije 406), Komitke m
aske
409), Vrste komedije 411)
3.7.
Postmoderna knji2evnost:
Modernizarn i postrnodernizarn 415),
Postmodemizam knji2evnosti: Nestanak realnog 419),
Autoreferencijal-
nost 421), Hibridnost 422), Intertekstualnost 4 2 4 ) ,
Postmodernistitka
poezija 425)
LITERATURA
427)
INDEKS IMENA 431)
INDEKS POJMOVA
439)
autoru 445)
-
7/26/2019 Zvonimir Lei - Teorija Knjievnosti
8/447
vod
Sta je to knjiievnost? Po Eemu se ona izdvaja kao posebna
duhovna i
stvaralatka djelatnost Eovjeka? Kako se ona razumijevala u
proilosti i kako
se danas razumijeva? Sta podrazumijevaju pojmovi MIMESIS,
EKSPRE-
SIJA, SIMBOL?
Sta je to knjiievni tekst? Po Eemu se on razlikuje od nautnih,
istorijskih,
filozofskih, publicistitkih i drugih ,,neknjiievnih tekstova? Po
Eemu se je-
zik knjiievnog teksta razlikuje od prirodnog jezika, tj. jezika
kojirn inate
govorimo i piiemo? Po Eemu jedan tekst prepoznajemo kao
KNJIZEVNI
TEKST? Sta podrazumijevaju pojmovi INTERTEKST, METATEKST,
DIJA-
LOGIZAM?
Kako se strukturira knjiievni tekst? Kakvu ulogu u njemu ima
RITAM?
Kako se u njemu proizvode
ZNACENJA?
Sta oznatavaju pojmovi EUFO-
NI JA, METAR, TROP, PARODIJA?
Kako se klasifikuju knjii evn i tekstovi Sta je to knjizevn i ia
nr Koje su
bitne odlike EPA, BALADE, NOVELE, FARSE?
To su samo neka od pitanja koja su postavljena u ovoj knjizi.
Neka od
njih su opita i tiEu se same prirode knjiievnosti, druga su
specifitna i i d -
nose se na pojedine pojmove koji se javljaju onog Easa kad
pristupirno kon-
kretnim knjiievnim pojavama. Sto se tiEe prvih, opitih pitanja,
pokazade se,
da se gotovo na svako od njih moie dati viSe nego jedan valjan
odgovor. Sto
se tiEe drugih, stvar je, medutim, druktija, jer je u najvedem
broju slutajeva
rijei: o terminima koji su relativno Evrsti, pa je i njihovo
znaEenje pojmovno
odredenije. Kako oni ulaze u diskurs koji konstituiie sam pojam
knjiievno-
sti, moramo
ih
upotrebljavati s injesnom mjerom preciznosti, zbog tega ih
je nuino konkretnije definisati. (A ovdje se tako definiie
viSe-od5 takvih
knjiievnih termina.)
Ako podemo od rijei-i kojom oznaEavamo to Sto ielimo
razmatrati,
uoEiCemo da vet i njoj nedostaje puna odredenost. Naime, rijei:
knjiievnost
uputuje prvenstveno na knjige. Ali sve knjige nisu knjiievna
djela, niti sva
knjiievna djela imaju formu i format knjige. A kao i naSa rijei:
,,knjiievnostW
-
7/26/2019 Zvonimir Lei - Teorija Knjievnosti
9/447
varljiva je i strana rijet literatura. Naime, ta latinska rijet,
kojom se u veCini
evropskih jezika oznatava ono Sto mi obitno oznatavamo rijetju
,,knjiiev-
nost , prvenstveno upuCuje na pismo, pismena, pismenost, jer je
izvedena
iz rijeti littera, ,,slovoc'.A ,,literaturaC' e svugdje u
svijetu razvijala ne samo
pismeno veC i usmeno. Kod veCine naroda ona se stvarala i prije
Sirenja
pismenosti, predstavljajuii znatajan dio predgrafitke kulture,
tj. kulture
koja je prethodila iznalaienju grafitkih znakova, odnosno
,,slovas'. Ali bez
obzira na varljivost njenog etimoloikog znatenja rijet
,,knjiievnost (kao,
uostalom, i ,,literaturaC') asvim dobro oznaEava onu specifitnu
stvaralatku
djelatnost ljudskog duha na koju mislimo kad govorimo o
,,knjiievnom
stvaranjuc',o ,knjiievnicimac' i o ,,knjiievnim djelima .
Uostalom, rijeti koje
upotrebljavamo nikad ne definiiu pojmove koje oznatavaju, veC
nas samo
na njih upuCuju. veCina ljudi sasvim dobro zna na Sta se misli
kad se spo-
mene ,,knjiievnosts'.TeSkoCa nije u tome da se razumije znatenje
te rijeti,
veC da se shvati priroda fenomena koji je njome oznaten. A
upravo na to nas
upuCuju neka od onih pitanja koja smo na potetku postavili.
Knjiievnost je stvaralatka djelatnost ljudskog duha koja se
ostvaruje
u jeziku. Kao takva, ona postoji koliko i Sam jezik, ili bar
koliko i tovje-
kova potreba da se izrazi u jeziku. A postojeCi i razvijajuCi se
kroz mnoga
stoljeta, ona su se stalno, i nuino, mijenjala, kao Sto se
mijenjalo i ljudsko
druStvo, i opSti uslovi ljudskog iivota i osnovne teinje
ljudskog duha. Nove
generacije su, oduvijek i svugdje, traiile, i uvijek iznova
nalazile, ne samo
nove natine izraiavanja veC i nove sadriaje koje su htjele
izraziti. Zbog
toga je i knjiievnost kroz istoriju stalno mijenjala i svoje
forme i svoje sadr-
iaje, a Eesto i sarnu svoju osnovnu prirodu, kao i svoje mjesto
i svoju ulogu
u druStvu i medu drugim duhovnim i stvaralatkim djelatnostima.
Knjiiev-
nost antitkog doba, na primjer, u svim svojim aspektima se
razlikovala od
knjiievnosti kakva se njegovala u srednjem vijeku, kao Sto se i
knjiievnost
u doba renesanse bitno razlikovala od srednjovjekovne
knjiievnosti koja joj
je prethodila. A takve promjene iako ne tako radikalne uotljive
su i u
znatno kraCim vremenskim razdobljima. Tako se samo u X X vijeku
razvilo
nekoliko razlititih knjiievnih ,,periodas', ,pravaca i
,,SkolaC': eoklasicizam,
romantizam, realizam, naturalizam, simbolizam, impresionizam. A
svaki
od tih ,,-izarna podrazumijeva ne sarno drugi umjetnitki stil
veC i druktije
razumijevanje prirode i smisla knjiievnosti.
Zbog toga se ne mogu dati jedinstveni odgovori na sva ona
pitanja koja
su u potetku postavljena. U veCini slutajeva takvi odgovori bi
nuino bili ili
jednostrani ili pojednostavljeni, pa ne bi bili ni od kakve
pomoCi u nasto-
janju da se razumije opSta priroda knjiievnosti. StaviSe, oni bi
nas mogli
navesti na pomisao da smo na taj natin saznali ono Sto smo o
knjiievnosti
ieljeli znati, te da zato viSe nema ni razloga da se o njoj
dalje raspitujemo.
-
7/26/2019 Zvonimir Lei - Teorija Knjievnosti
10/447
knjiievnost je jedna od glavnih manifestacija slobodnog i
nemirnog ljud-
skog duha, pa se opire svakom stavu koji podrazumijeva ,,konatne
odgo-
vore . Kao i svekolika umjetnost, i knjiievnost je ,,vjetno
stvaranje : ona
neprestano proizvodi nova djela, a s njima test0 i nove forme, s
kojima se
onda mijenja i razvija i sama njena priroda.
Iako nikad ne treba da izgubimo iz vida tu vjetito promjenljivu
prirodu
knjiievnosti, i svu raznolikost njenih formi, mi se ipak smijemo
pitati nije
li uprkos tome knjiievnost jedan poseban fenomen koji kroz
istoriju
ipak i-uva neka svoja bitna svojstva i tako odriava svoju
posebnost medu
drugim stvaralatkim djelatnostima ljudskog duha. Jer, ma koliko
se medu-
sobno razlikovali, knjiievni tekstovi ipak imaju neke zajednitke
odlike, po
kojima ih zapravo i prepoznajemo kao knjiievne tekstove. kad
jedan tekst
prepoznamo kao knjiievni tekst, mi ga samim tim odvajamo od
druktijih
jezitkih iskaza, kao Sto su nautni, filozofski, istoriografski
ili publicistii-ki
tekstovi. Upravo zato mi imamo pravo postavljati pitanja koja se
uopiteno
tii-u knjiievnosti kao posebne stvaralai-ke i duhovne
djelatnosti i koja samo
prividno zanemaruju njenu istorijsku raznolikost.
Ta pitanja postavlja teorija knjii?evnosti, koja svom ,predmetuu
pristupa
sa specifitnog teorijskog stanoviita kao opStem fenomenu, po
temu se i raz-
likuje od knjiievne kritike i istorije knjiievnosti, s kojima,
inate, i-ini nauku
o knjiievnosti.
Ovdje, na poi-etku, potrebno je bar ukratko osvrnuti se na
mjesto koje
teorija knjiievnosti ima u odnosu na druge dijelove knjiievne
nauke.
Teorija knjiievnosti razmatra sva pitanja koja se ti tu opSte
prirode knji-
ievnosti i njenog odnosa prema drugim vidovirna kulture. Ona
posebno
razmatra opita svojstva knjiievnoumjetniCkog teksta, kao i sve
razlitite od-
nose koje taj tekst podrazumijeva: prema autoru, prema
istorijskom kontek-
stu, prema tradiciji, prema drugim istorodnim tekstovima, kao i
prema tek-
stovima druge vrste, prema jeziku kao mediju knjiievnosti, prema
Eitaocu
kao njegovom krajnjem odrediitu. Ona, takode, razmatra razlitite
postupke
i izraiajna sredstva kojima se ostvaruje specifitna struktura
knjiievnog tek-
sta kao jezitke umjetnine. Ona, isto tako, razmatra pojedine
vrste knjiiev-
nog stvaranja (tzv. ianrove), kao i posebne knjiievne oblike
koji su se za
duie ili kraCe vrijeme ustalili u knjiievnoj tradiciji. Ona,
najzad, razmatra
i sva pitanja koja se titu ciljeva, metoda i valjanosti
tumatenja knjiievnosti.
(U tom smislu ona je ne samo teorija knjiievnosti nego i teorija
tumaCenja
-
7/26/2019 Zvonimir Lei - Teorija Knjievnosti
11/447
knjiievnosti.) tim razmatranjima teorija knjiievnosti je
izgradila jedan
izvanredno bogat terminoloSki rjetnik koji pomaie da se izdvoje,
imenuju,
definiiu i klasifikuju svi oni oblici i postupci koji
knjiievnosti daju njenu
diskurzivnu posebnost, tj. koje je razlikuju od drugih tipova
diskursa. Pri
tome se ona ne zadovoljava time da proutava knjiievnost u
pojedinim isto-
rijskim epohama, niti da analizira knjiievno stvaranje pojedinih
pisaca, niti
da tumati njihova pojedina ostvarenja, vet posmatra knjiievnost
u njenoj
sveukupnosti i u svim njenim vidovima, teieCi da otkrije, opiSe
i protumati
opSte odlike knjiievnosti kao specifitne stvaralacke
djelatnosti, kao i opSta
svojstva knjiievnoumjetnitkog teksta kao proizvoda te
djelatnosti.
Danas se mogu razlikovati dva tipa teorije knjiievnosti. Prvi
proizlazi iz
jedne odredene Skole miiljenja i zastupa iskljutivo principe,
ideje i metode
te Skole. Drugi teii jednoj vrsti pluralizma, pa uzima u obzir
razlitite mo-
gutnosti tumatenja knjiievnosti, obraCajuCi jednaku painju svirn
njenirn
aspektima. Prvi se tip knjiievne teorije, obitno, zalaie za
jedan novi pristup
knjiievnosti, pa nastoji razviti i nove metode i nov kritiEki
rjetnik. Drugi tip
teorije knjiievnosti viSe je sklon sistematskom analititkom
promiiljanju raz-
lititih vidova knjiievnosti, u svoj raznovrsnosti njenih
umjetnitkih oblika i
izraiajnih postupaka. (Ova eorija knjiievn osti pripada tom
drugom tipu.)
Medutim, granice izmedu ta dva tipa teorije knjiievnosti nije
uvijek
lako povuti, izmedu ostalog i zato Sto su mnoge ,,Skole (kao Sto
su, na pri-
mjer, rusk formalizam, fenomenoloSki pristup ili
strukturalizam), nakon
svoje prve, borbene faze, u kojoj su odluEno zahtijevale
radikalne promjene
u pristupu knjiievnosti, Eesto i same s vremenom postale sldone
mirnijem
analititkom tumatenju razlititih aspekata knjiievnosti. Osim
toga, mnoge
nove ideje za koje su se te ,,Skole zalagale Eesto su prihvatene
kao valjane
u najSirim krugovima teoretitara knjiievnosti i knjiievnih
kritiEara, pa su,
zajedno sa svojom novom terminologijom, postale legitimni dio
savremene
teorije knjiievnosti.
Ovdje treba upozoriti na to da se ,,teorija knjiievnosti ne
smije identifi-
kovati s onim Sto se posljednjih decenija naziva ,,knjiievnom
teorijom , a Sto
se samo posredno odnosi na knjiievnost kao umjetnost. Iako je ta
savremena
,,knjiievna teorija radikalno izmijenila prirodu studija
knjiievnosti, ona ne
predstavlja sistematski pristup knjiievnosti, niti se bavi
distinktivnim obi-
ljeijima knjiievnoumjetnitkog teksta, niti izutava tisto
knjiievne strukture
(kao Sto su metritki oblici, intonaciono-sintaktitke figure,
semantitke trans-
formacije rijeti ili ianrovski modeli). Inspirisana savremenim
raspravama
koje su u sferi filozofije, psihoanalize, politike, semiotike i
opSte teorije kul-
ture pokrenuli Zak Derida, MiSel Fuko, Zak Lakan, Luj Altiser,
Lus Irigaraj
i drugi, uglavnom francuski, poststrukturalistitki autori,
,,knjiievna teorijb'
je postala posebni tip diskursa, ili ,,posebna vrsta pisanja ,
kako ju je opisao
-
7/26/2019 Zvonimir Lei - Teorija Knjievnosti
12/447
Ritard Rorti: ,,ni vrednovanje relativnog znataja knjiievnih
proizvoda, ni in-
telektualna istorija,
ni
moralna filozofija, ni socijalna prognostika, veC sve to
pomijeiano zajedno u jedan novi ianr . Pa ako se nijedan od tih
autora nije
konkretnije bavio knjiievnodku, njihove ideje su se pokazale
relevantnim
i u tumatenju knjiievnosti. StaviSe, one su bitno uticale na
preorijentaciju
savremene knjiievnokrititke i knjiievnoteorijske misli od
proutavanja knji-
ievnosti kao umjetnosti na tumatenje knjiievnosti kao
,,diskurzivne prakse
u najSirem kontekstu ljudske kulture.
Pojava ,,knjiievne teorije svakako je uticala i na ,,teoriju
knjiievnosti ,
u tradicionalnom znatenju rijeti, jer su njene analize jezika,
svijesti, istorije
i kulture ponudile nova i uvjerljiva tumatenja i onih pitanja
koja pokreCu
sami knjiievni tekstovi. Medutim, ,,knjiievna teorija nije
zamijenila ,,teo-
riju knjiievnosti': jer ona se i ne bavi sistematskim
izutavanjem knjiievno-
sti kao umjetnosti.
~njii evn
kritik
Za razliku od teorije knjiievnosti, knjiievna kritika se, po
pravilu, za-
nima za konkretnaknjiievna djela, s teinjom da ih protumati i
ocijeni. Kako
grtka rijet kritika znazi ,,ocjenjivanje , ,,prosudivanje':
knjiievna kritika bi
prvenstveno znatila ,,ocjenjivanjeU ,,prosudivanje svojstava,
znatenja, od-
lika i vrijednosti knjiievnih djela. taj tin knjiievnokrititkog
,,ocjenjiva-
nja i ,,prosudivanjarrmoie irnati razlitit oblik i razlititu
svrhu: novinski
prikaz je obitno kratak i po svom karakteru preteino
informativan; ogled
se obitno zadriava na jednom aspektu knjiievnog djela, teieCi da
takvim
usredsredenjem ostvari dublji uvid u njegova znatenja; studija
je, pak, uvi-
jek opseinija i u obzir uzima sve aspekte djela s teinjom da ga
protumati
i kao urnjetnitku i kao istorijsku pojavu.
Za knjiievnu kritiku je posebno karakteristitno da o
knjiievnosti na-
stoji pisati knjiievno, pa se tekstovi knjiievnih krititara
testo i sami mogu
smatrati knjiievnim tekstovima, a i sami krititari knjiievnicima
Razlog
za to jeste ponajviSe u tome Sto knjiievni kri tih r u svom
pristupu knjiiev-
nom djelu po pravilu ne izbjegava litni stav. StaviSe, on
nastoji ne samo
da Sto potpunije izrazi svoj doiiv1ja;i djela vet i da ga Sto
uvjerljivije i efika-
snije prenese na titaoca kojem se obrada. Osim toga, knjiievni
krititar sudi
o knjiievnom djelu na osnovu svog litnog ukusa, svojih litnih
etitkih na-
tela i svojih litnih estetskih ideala, pa je njegov sud o
knjiievnom djelu nu-
ino subjektivan I on ga mora braniti ne samo uvjerljivim
argumentima vet
i svojim stilom, svojom duhovitoSCu, mojom rjetitoddu,
elegancijom svojih
-
7/26/2019 Zvonimir Lei - Teorija Knjievnosti
13/447
retenica i bogatstvom svoga rjetnika. (U nekim slutajevima, kao,
na pri-
mjer, u impresionistiC koj kritici, stil je Eak vainiji od
analitiEkog postupka,
jer kritiEar nastoji da svoju impresiju Sto iivlje re-kreira u
jeziku i tako je
prenese svom Eitaocu.)
U svom osnovnom obliku knjiievna kritika se bavi novim
knjiievnim
djelima i svojom ocjenom ih preporutuje ili ne preporuEuje
Eitaocima. (U
stvari, knjiievna kritika uvijek posreduje izmedu knjiievnog
djela i njego-
vih Eitalaca, pa predstavlja neku vrstu analitiEkog
,,produietkaa knjiievnog
djela.) Ukoliko nije zasnovana iskljutivo na kritiEarevom prvom
utisku, ona
V ~Uocjenu, i svoj sud, nastoji da zasnuje na analizi knjiievnog
djela, tj.
na razmatranju svih bitnih odlika njegove strukture. Knjiievna
kritika zato
podrazumijeva ne samo ocjenu vrijednosti knjiievnog djela
(njegovo vred-
novanje) veC i njegovu interpretaciju. TumaEeCi knjiievno djelo,
knjiievna
kritika se usmjerava na njegova unutarnja, imanentna svojstva,
ali ga Eesto
dovodi i u vezu s drugim djelima istoga pisca, ili s drugim
srodnim djelima,
ili, pak, s nekim relevantnim urnjetnitkim tendencijama epohe.
Na taj naEin
ona utvrduje ne samo njegovu specifitnu prirodu i njegovu
posebnu knji-
ievnu vrijednost veC i njegovo mjesto u savremenoj knjiievnosti
i njegov
izvorni doprinos toj knjiievnosti.
Iako se po pravilu bavi djelima savremene knjiievnosti,
knjiievna kri-
tika Eesto teii da i u djelima iz proSlosti otkrije ono po Eemu
ta djela imaju
smisao i vrijednost za nas danas. U stvari, ona uvijek nastoji
da prepozna
iive vrijednosti knjiievnog djela bez obzira na vrijeme u kojem
je ono na-
stalo i da ukaie na ona njegova znatenja po kojiina ono traje
kao Eovjekova
svijest o svome svijetu i o svojoj sudbini u njemu. U tom smislu
knjiievna
kritika se javlja kao znaEajan faktor u obnavljanju knjiievnog
naslijeda, jer
preispituje djela iz proSlosti i uvijek im iznova odreduje
mjesto u sadaSnjo-
sti. Tako ona tradiciju odriava u iivotu.
Ali knjiievni kritiEari Eesto raspravljaju o knjiievnim djelima
ne samo
na naEin struEnjaka za knjiievnost veC i kao mislioci
zaokupljeni bitnim pi-
tanjima druitvenog iivota ili ljudske sudbine. Zbog toga oni u
svojoj ocjeni
i tumaEenju knjiievnog djela govore ne samo o njegovirn
knjiievnim odli-
kama veC i o njegovim moralnim, polititkim i druS~enimspektima.
(To je
naroEito karakteristicno za tzv. angaiovanu knjiievnu kritiku,
tj.
z
kritiku
koja se, piSuCi o knjiievnosti, bori i zalaie za neke opSte,
etiEke i humani-
stitke principe i ideale.) Upravo zato je knjiievna kritika
postala duhovna
djelatnost od Sireg druStvenog znataja: kreCuCi se po polju
knjiievnosti, ona
postavlja mnoga znatajna pitanja koja se titu Eojekovog iivota u
modern0
doba, ili, pak, koja propituju razliEite probleme Sto ih je to
doba nametnulo
ljudskom duhu.
-
7/26/2019 Zvonimir Lei - Teorija Knjievnosti
14/447
Knjiievna kritika je prisno povezana sa svim drugim, srodnim
oblicima
t o ekovog tumatenja svijeta i svog mjesta u svijetu, pa je po
svojim usmje-
renjima i metodama saglasna s odredenim pravcima savremenog
nauEnog
i filozofskog migljenja. tom smislu ona obitno podrazumijeva
jedan pose-
ban sistem ideja, koji je
najEeiCe identitan s odredenom savremenom knji-
ievnom teorijom, tj. s jednim od smjerova teorijske misli. Tako
se danas,
na primjer, moie razlikovati viSe tipova knjiievne kritike:
psihoanalititka,
marksistiEka, formalisticka, fenomenoloika,
strukturalisti&a, poststruktu-
ralistiaa, feministitka, postkolonijalna itd. svi ti razliEiti
krititki pristupi
ne samo
da
su usmjereni na razliEite aspekte knjiievnosti nego su svi oni
za
svoje potrebe razvili i posebne analiticke i interpretativne
metode, a Eesto
i posebnu, sasvim specifiEnu kritiEku terminologiju.
storija knjiievnosti
Dok se teorija knjiiievnosti bavi pitanjima knjiievnog stvaranja
uopite,
a knjiiievna kritika tumaEenjem, prosudivanjem i vrednovanjem
savreme-
nih knjiievnih pojava, istorija knjiiievnosti se bavi
knjiievnoSCu proSlih
epoha, njenim istorijskim formama i njenim istorijskim
razvitkom. Ona je
proutavanje knjiievne proilosti, ali takode i tumatenje onoga
Sto nam je ta
proSlost ostavila u naslijede,
Istorija knjiievnosti proutava opite okolnosti druStvenog i
kulturnog ii-
vota u kojima su djelovali pisci i nastajala njihova djela. Pri
tome ona danas
nastoji te opSte istorijske okolnosti prepoznati u samim
djelima, u njihovom
jeziku, motivima, sikima, temama, kao ono Sto je iz istorije u
njih ,,uilo
i u imjesnoj mjeri
ih
odredilo. Osim toga, ona proutava opSte duhovne i stva-
ralatke teinje jednog vremena, poetiku pisaca toga vremena,
knjiievne vrste,
oblike i izraiajne postupke koji su za to vrijeme
karakteristicni. Najzad, ona
prouEava promjene kroz koje knjiievnost prolazi u svom
istorijskom razvitku
i koje se ogledaju u stalno novim i drukEijim vidovima
knjiievnog stvaranja.
stvari, ona izutava sve ono Sto moie omijetliti knjiievno
stvaranje
jedne
epohe
(kao Sto je ,,antikaC: ,srednji vijek ili ,,renesansa ), ili uie
jed-
nog
knjiievnogperioda
(kao Sto je ,,klasicizamCS,romantizam ili ,,realizam ),
ili -jog uie jednog knji evnogpravca (kao Sto su,,,simbolizam'S
,impresioni-
z mc
,,ekspresionizam ili ,,nadrealizad).
Svoja istraiivanja ona vrSi da bi stekla Sto potpuniji uvid u
knjiievnost
pojedinih istorijskih razdoblja, ali i u njen razvoj kroz
istoriju. Pri tome
se ona moie baviti jednom nacionalnom knjiievnoidu, njenim
pojavama
i njenim razvitkom; moie istraiivati veze i odnose izmedu viSe
nacionalnih
-
7/26/2019 Zvonimir Lei - Teorija Knjievnosti
15/447
knjiievnosti (tzv. komparativna ili uporedna knjiievnost); moie
isticati sve
knjiievne pojave od s etskog znaCaja, povezujuii pisce i djela
razliCitih na-
cionalnih knjiievnosti, bilo jednog kulturnog kruga (na primjer,
,,istorija
zapadnoevropske knjiievnosti ), bilo cijele jedne civilizacije
(tada se obiCno
govori o opitoj ili svjetskoj knjiievnosti).
Kako se knjiievnost razvijala kroz vijekove, neprestano se
mijenjajuii,
uvijek u saobraznosti s promjenarna druStvenog iivota, za njeno
puno razu-
mijevanje neophodno je znanje o razliCitim, istorijski odredenim
vidovima
knjiievnog stvaranja. A poito nas tim znanjem opskrbljuje upravo
istorija
knjiievnosti, mnogi u njoj vide osnovni dio nauke o
knjiievnosti.Bez
sumnje,
ona u svom pristupu knjiievnosti u velikoj mjeri irna karakter
nauke, koja teii
nepristrasnom, objektivnom saznanju i za tu svrhu razvija
vlastite istraiivaCke
postupke i vlastitu metodologiju. Medutim, kako se i ona u
suStini bavi vrijed-
nostima, tj knjiievnoumjetni&im djelima, ni ona ne moie
potpuno iskljutiti
onu subjektivnost koja u sferi urnjetnosti proiima svako
vrednovanje i svaki
vrednosni sud. Jer je ,,sud o umjetniCkom djelu neodvojiv od
,,doiivljajaL'og
djela. Upravo u tom neizbjeinom sukobljavanju subjektivnosti
suds i teinje
objektivnom ,,saznanju glavno je iskuSenje istorije knjiievnosti
od kako se
ona kao nauka konstituisala sredinom
XIX
vijeka.
Moderna knjiievna istorija razvila se koliko iz svijesti o
ogranizenjima
starijih knjiievnoistorijskih metoda (posebno pozitivizma), koji
su naglasak
stavljali na autora i uslove njegovog iivota i rada, toliko i
kao reakcija na an-
tiistorizam veiine knjiievnokritiCkih Skola iz prve polovine XX
vijeka, u ko-
jima je bilo preovladalo ujerenje da tumatenje knjiievnog djela
mora biti
izvedeno iz imanentnih svojstava njegove strukture, a ne iz
njegovog druS-
tvenog konteksta. IstoriCar knjiievnosti danas pristupa svom
,,predmetu
kao dinarnickom totalitetu: knjiievna djela su zasebne i
cjelovite strukture,
a istovremeno su i dijelovi jednog posebnog sistema koji se
razvija u we-
menu; u njih su utisnuta obiljeija sistema, kao Sto su u sistem
uSla njihova
vlastita individualna svojstva. Taj ,,sistemL:koji Cini cijela
knjiievnost jed-
nog vremena, izloien je djelovanju sila koje vladaju u
druitvenom iivotu,
poito je i sama knjiievnost dio tog iivota: za savremenog
istoriCara knji-
ievnost je neosporno socijalni fenomen. Ali istoriCar
knjiievnost otkriva
ta djelovanja istorijskog iivota u samoj strukturi knjiievnih
djela, u samim
knjiievnim tekstovima, u jeziku knjiievnosti.
A
poSto je jezik ono ,,poljeCc
kojim kroz dugo vrijeme ,,odjekujuWve borbe u druitvenom i
politiCkom
iivotu, onda se upravo u jeziku knjiievnih djela najbolje Cuvaju
ti ,,tragovi
istorije . To znaCi da istoriCar knjiievnosti, s jedne strane,
utvrduje ,,istoriC-
nost tekstovac: tj. u njima otkriva djelovanje druStvenog i
politiCkog iivota,
a, s druge strane, uspostavlja ,,tekstualnost istorije , tj.
tumaCi one ,,tragove
istorije koji su satuvani u tekstovima iz proSlosti.
-
7/26/2019 Zvonimir Lei - Teorija Knjievnosti
16/447
auka
knji evnosti
Istorija knjiievnosti, knjiievna kritika i teorija knjiievnosti
glavna su
djelatna polja iz kojih se razvija tzv. nauka o knjiievnosti,
Sto je u nekim je-
zicima postao zbirni naziv za sve vidove proutavanja
knjiievnosti. U stvari,
to je srpski prevod njematkog termina Literaturwissenschaft,
kojem odgo-
vara ruski izraz numepamypoeei?e~ue.U engleskom jeziku, medutim,
ne
postoji takav zbirni naziv s naglaskom na ,,nautnostiU tudija
knjiievnosti.)
Naravno, kritika, istorija i teorija nisu odvojeni, niti
odvojivi dijelovi studija
knjiievnosti, veC se prirodno oslanjaju jedna na drugu i
medusobno proii-
maju, razmjenjujuii saznanja, iskustva i metode.
rvi
vid ,,nauke o knjiievnosti bila je, u stvari, pozitivistitka
istorija
knjiievnosti, koju je sredinom X X vijeka njen tvorac Ipolit Ten
zamislio po
ugledu na onovremene prirodne nauke i njihovu strogu
metodologiju. U nje-
nom srediStu bio je sam autor, tj. t o e k koji stvara, ali koji
je u svom stvara-
nju, kao i u svom iivotu, odreden svojim mjestom u druStvu i
istoriji. Zadatak
istraiivata bio je prvenstveno u tome?dana osnovu svih utvrdivih
istorijskih
tinjenica objasni autorovu licnost. Nezadovoljni takvim
pristupom knjiiev-
nosti, mnogi su izutavaoci knjiievnosti vet: potetkom
XX
vijeka u srediite
svoje painje postavili samo knji2evno djelo.
S
tim ciljem oni su razvili metod
interpretacije kao osnovni vid nautne analize knjiievnog djela,
koji je ostao
u modi sve do Sezdesetih godina. Medutim, i u okviru tog
pristupa razvile
su se brojne ,,Skole , koje su sebi postavljale posebne ciljeve
i razvijale svoje
pristupe i metode: ruski formalizam, EeSki strukturalizam,
angloameritka
,,nova kritika': fenomenoloSki pristup, stilistitka kritika itd.
Njima je zajed-
nitko bilo samo to da su u srediite painje postavljale knjiievno
djelo i da su
nastojale pristupiti mu sa strogoSCu ,,nauke koja ima svoj
,,predmetC: voje
metode i svoju terminologiju. Ali veC tokom sedamdesetih godina
,,nauka
o knjiievnosti je potela gubiti tu odredenost, jer se interes
nautnika s knji-
ievnog djela prebacio na razlitita ,,graniCna podrutja . Umjesto
jedne ,,na-
uke razvilo se vise disciplina koje na razlitite natine i s
razlititim pojmov-
nim aparatom pristupaju ne samo knjiievnosti veC i drugim
ispoljavanjima
ljudske svijesti: u jeziku, u modernim medijima komunikacije, u
razlititim
oblicima diskursa, u druStvenom iivotu. Tako su nastale
sociologija knjiiev-
nosti, istorija ukusa, knjiievna arheologija, psihoanalititka
kritika, narato-
logija, semiotika knjiievnosti, teorija recepcije, kulturoloike
studije itd. Za-
hvaljujuCi tome, ,,nauka o knjiievnosti je danas ostala sarno
uslovan naziv
za ma ona izutavanja tiji je predmet knjiievnost. Od nastojanja
da se ona
konstituiSe kao ,,prava nauka , s jedinstvenim ,,predmetoma i s
jedinstvenim
nautnim ,,aparatom , danas se uglavnom odustalo.
-
7/26/2019 Zvonimir Lei - Teorija Knjievnosti
17/447
U
ovoj knjizi sistematizovana su znanja koja su od vre me na
antizke poe-
tike i retorike do savremenih kn jiievnih teorija
konstituisala
na
pojam knji-
ievnosti. Iako ne daje prioritet mode rnim ,,postmodernimM )
umazen jima
knjiie vno sti, a utor ih ne ignoriSe, veC ih uvod i u teorijski
sistem koliko go d
je to moguCe. Isto tako, autor se bavi mn oi ino m stavova,
pojmova i termina
koje je savrem ena teorija knjiievn osti naslijedila iz
tradicije,
ali
ih ne nad-
reduje pojmovima koje su u opticaj uvele takve nove discipline
kao Sto su
semiotika, naratologija i teorija teksta. Ako se, pak, autorov
po ku iaj ura vno -
teiivanja novog i naslijedenog nedovoljno u otava u sam oj
knjizi, on da je to
sarno rezultat nastojanja da se da z na taj svemu Sto, p o
autorovom miiljenju,
to zasluiuje.
-
7/26/2019 Zvonimir Lei - Teorija Knjievnosti
18/447
Prvi
io
R ZUMIJEV NJE KNJI~ VNOSTI
U istoriji estetitke misli knji ievn ost se razumijeva la na
razlic ite nac ine.
Svaka nova ideja o kn jiievnosti pokretala je nova pitanja
i otvarala nove probleme.
S novi m pitanjima stari problemi su testo skidani s dnevnog
reda,
ali time nisu i razrijejeni.
citalac se ovdje podsjeia na glavne od tih razliLitih
natina razumijevanja knjiievnosti:
1.
knjiievnost kao MIMESIS
2 knjiievnost kao EKSPRESIJA
3
knjiievnost kao
SIMBOLICKA
FORMA
4
knjiievnost kao JEZICKA UM JETNOS T
5
knjiievnost kao OBLIK KOM UNIKA CIJE
6. moderne teorije TEKSTA i TEKSTUALNOSTI
U dodacima ov om dijelu knjige Eitalac se podsjeia i na
doprinose koje
su razumijevanju knjiievnosti dale
RETOR lKA i STILISTIKA.
-
7/26/2019 Zvonimir Lei - Teorija Knjievnosti
19/447
-
7/26/2019 Zvonimir Lei - Teorija Knjievnosti
20/447
1.1.Knjiievnost kao mimesis
Znac enje pojma mim esis
Mimesis ili mimeza (grt. mimos; latin. imitatio, ,,oponaSanjec:
,podraga-
vanje ) jedan je od centralnih pojmova evropske
knjiievnoteorijske tradi-
cije, pomoCu kojeg se od antitkog doba sve do novih vremena
objainjavao
natin na koji knjiievnost, kao i umjetnost uopite, gradi i
prenosi svoja zna-
tenja. Najkrate reteno, mimesis u to j tradiciji oznatava
,,podraiavanje
stvarnosti u umjetnostic', li, drugim rijetima, ,,prikazivanje
stvarnosti sred-
stvima umjetnostic'. osnovi tog pojma jeste jedno od najstarijih
tumatenja
umjetnosti i knjiievnosti, po kojem umjetnik re-kreira pojave
iivota i predo-
tava nam ih u obliku u kojem one poprimaju ljudsko znatenje. Po
tom tuma-
tenju ,,prikazivanje stvarnosti (mimesis) u samoj je prirodi
umjetnosti, Sto
je kroz istoriju estetitke misli neprestano bilo
i
dokazivano i osporavano.
Shvatanje knjiievnosti kao mimeze pretpostavlja da knjiievno
djelo
ne samo da uputuje ili ukazuje na spoljainji svijet vet i
prikazuje pojave
u njemu. kako je knjiievnost jezidca umjetnost, ta pretpostavka
nuino
podrazumijeva da i Sam jezik ima sposobnost da svojim znakovima
(gla-
sovima, rijetima, retenicama) opisuje, predstavlja, prikazuje
spoljainji svi-
jet. treba odmah reCi da neke moderne Skole migljenja
(strukturalizam
i poststrukhsralizam) osporavaju obje te pretpostavke: i da
knjiievnost upu-
tuje na spoljaSnji svijet i da jezik ima sposobnost da ga
opisuje. ( 0 ome t e
biti viSe rijeti kasnije.) Mebutim, uprkos tom radikalnom
osporavanju mi-
metitkog karaktera knjiievnosti, u knjiievnokrititkom rjetniku i
danas su
ostali u opticaju mnogi pojmovi koji se zasnivaju na tim
pretpostavkama:
,,pjesnitka slika i ,,slikovnost pjesnitkog jezika ,
,,tipizacija1', ,idealizacijaC'
i ,,sublimacija , ,,realizam6' ,,naturalizam6' sl. Svi ti
uobitajeni pojmovi pret-
postavljaju upravo tu relaciju koju tradicionalno oznatava pojam
,,mimesisc':
relaciju izmedu onoga Sto je prikazano u knjiievnosti i onoga
Sto postoji u
spoljainjem svijetu i Sto poznajemo na osnovu svog iivotnog
iskustva. Osim
toga, neke druge moderne Skole miSljenja Cfeministitka i
postkolonijalna
kritika) svoju reinterpretaciju knjiievne tradicije u velikoj
mjeri zasnivaju
-
7/26/2019 Zvonimir Lei - Teorija Knjievnosti
21/447
na istoj toj relaciji, ukazujuCi na to da stvarnost zaista ulazi
u knjiievnost i da
je knjiievnost, StaviSe, jedan od najuticajnijih oblika
predstavljanja stvarnosti,
ali i da je u mnogim knjiievnim djelima to predstavljanje
presudno determi-
nisano ideologijom: patrijarhalnom, ili, pak, kolonijalnom
,,slikom svijeta .
Pa iako se rijet mimesis danas sve rjede tuje u
knjiievnoteorijskim raspra-
varna, sama relacija koju ta rijet oznalava relacija izmedu
,,svijeta knjiiev-
nosti i svijeta ljudske stvarnosti i danas je u osnovi mnogh od
tih rasprava.'
Uostalom, rasprave oko pojma mimesis stare su koliko i sam taj
pojarn.
Mimesis u Platonovom i ristotelovom tumatenju
Antitki pojam mimesis prvobitno se odnosio samo na likovne
urnjetno-
sti i teatar, ali su ga veC dvojica najveCih antitkih filozofa,
Platon i Aristotel,
proiirili i na poeziju. Obojica su tvrdili da ep i tragedija
(glavne antitke
pjesnitke vrste) imaju mimetiEki karakter, ali su prirodu i
smisao te tvrdnje
tumatili na razlitit naEin. A razlika u njihovom tumatenju
odraiavala se
u mnogim kasnijim suprotstavljenim teorijama umjetnosti i
knjiievnosti,
zbog Cega je potrebno bar se kratko na njoj zadriati.
Po Platonu, umjetnost i slikara, i vajara, i pjesnika ima
mimetitki karak-
ter jer ,,oponaSaM ojedinaEne pojavne oblike spoljnjeg svijeta.
Ali upravo
zato Sto je po prirodi mirneticka, umjetnost nema moC da prodre
iza poje-
dinatnog na ,,onuu stranu pojavne stvarnosti i predoEi nam ono
Sto nije po-
jedinaEno i prolazno vet opSte i vjetno. A pod ,,opStimC'
,,vjetnimC'Platon
je mislio na ,,praoblikeL'u kojima, po njemu, obitavaju ideje i
gdje se nalazi
trajna istina o svijetu. Pojavna stvarnost, stvarnost koju
vidimo, za Platona
je bila samo ,,sjenaC' ,,mutna slika tog svijeta ,,vjeEnih
formi': tj. svijeta
ideji. Urnjetnost koja mimetitki ponavlja pojavnu stvarnost zbog
toga je tek
,,sjena sjene': ,,slika slike , dvostruko udaljena od suitine
svijeta i od njego-
vih krajnjih ,,istinaC'.U
X
knjizi Platonove Drkave njegov ,,junak Sokrat pita
slikara Glaukona: ,,Da li je urnjetnost podraiavanje izgleda ili
stvarnosti?
,,Ona podraiava izgled': odgovori Glaukon. ,,Onda je zakljutuje
Sokrat
u Platonovo ime maka umjetnost koja podraiava daleko od istine,
i to je,
kako mi se tini, sve Sto ona moie izraziti, jer od svake stvari
obuhvata samo
jedan mali dio
i
samo njen izgled (Drkava, knj.
X
595-601). Zbog takvog
U
novije vrijeme rijer
mimesis
se teSCe pojavljuje u suienom znatenju, i to u savre-
menoj naratologiji (,,nauci o priti i pritanju ), gdje oznatava
jedan od dva osnov-
na narativna postupka mim esis : diegesis, odnosno
,,prikazivanje : ,,pripovijeda-
nje ), kao i u lingvistici, gdje oznarava imitativne forme
jezirkog znaka, kao Sto je,
na primjer, onomatopeja.
-
7/26/2019 Zvonimir Lei - Teorija Knjievnosti
22/447
njenog karaktera Platon nije ni cijenio umjetnost svog doba. A
pjesnicima
tak nije dao ni pristup u idealnu driavu kakvu je zamiSljao. (I
to ne samo
zato Sto, po njemu, oni nisu u stanju da prodru iza pojavne
stvarnosti veC
i zato Sto svojim izmiiljenim priEama podrivaju moralne
vrijednosti druS-
tva i stvaraju lainu sliku o svijetu ljudi
i
bogova.)
Po Aristotelu, medutim, zadatak poezije, kao i umjetnosti
uopSte, nije
da prodire u svijet idejh i obznanjuje vjeEne ,,istinet: veC da
prikazuje razli-
Eite moguCnosti ljudskog iivota. Poezija se, s jedne strane,
razlikuje od filo-
zofije, koja govori o idejama, a, s druge strane, od
istoriografije koja govori
o Einjenicama. dok istoritar, na prirnjer, kazuje ,,ko je bio
Alkibijad i Sta
je on uradio ili doiivioc',pjesnik pokazuje Sta je Covjek i Sta
se njemu moie
dogoditi. Poezija je, dakle, specifitna vrsta stvaralatke
djelatnosti ljudskog
duha. njoj se oponaSaju razlititi moguCi pojavni oblici ljudskog
iivota
i ljudskog iskustva. A pri tome se ona sluii svojim posebnim
natinom kazi-
vanja, zbog tega za nju ne vaie ista pravila kao za druge
duhovne djelatnosti
(nauku, istoriju, etiku, politiku itd.). ~rihvat
ivii,mimesisc'kao osnovnu ka-
rakteristiku poezije (narotito epske idramske poezije),
Aristotel je naglasak
pomjerio na njen stvaralatki
karakter, postavljajuCi pitanje
kako
i
nu koji na-
Ein
pjesnik najbolje postiie svoj cilj u re-kreiranju stvarnosti.
odnosu na
Platona on je zapravo redefinisao poeziju kao
stvaranje.
(Grtka rijet
poiesis
znati ,,tvorenje': ,,pravljenjeC'.) svu svoju painju posvetio je
principima po
kojima i postupcima kojima pjesnik konstituige svoje djelo:
tragediju, ep ili
komediju. (To i jeste glavna sadriina Aristotelovog magistralnog
spisa Opje-
snitkoj umjetnosti, koji je bitno odredio kasniju
knjiievnoteorijsku misao.)
Sudbina pojma mimesis u romantizmu,
realizmu i modernizmu
Poetike XVI i XVII vijeka uglavnom su obnavljale aristotelovski
kon-
cept poezije i u tom duhu naglaSavale mimetitku prirodu
umjetnosti. To
shvatanje u pitanje je doveo tek romantizam koji je urnjetnost
vidio ne kao
imitativnu vet kao izraiajnu djelatnost, u kojoj se otituje ne
toliko spolja&
nji svijet koliko unutarnja stvarnost ili ,,svijet duSe .
Pjesnika demijurga,
koji podraiava Tvorca i ponovno kreira iivot, zamijenio je
pjesniCki subjekt
koji razmiilja, osjeCa i doiivljava i koji izraiava to Sto
misli, osjeia i doii-
vljava. Umjesto stvaralatke moCi ,,oponaSanja stvarnosti
romantitari su
u prvi plan stavili stvaralatku imaginaciju, tj. sposobnost
pjesnika da zamii-
lja i kreira stvarnosti koje nisu ranije videne i koje obitno i
nisu dio spo-
ljaSnjeg svijeta veC jedne subjektivne
vizije.
,,Covjek svojoj ljudskoj sabraCi
-
7/26/2019 Zvonimir Lei - Teorija Knjievnosti
23/447
nema Sto da pruii do samog sebe ", pisao je
A
V
$legel.
A
engleski pjesnik
Vilijam Vordsvort je u Predgovoru ,,Lirskim baladama"
1800)
ovako defini-
sao poeziju: ,,Svaka dobra poezija je spontan izliv snainih
osjetanja;
i
mada
je ovo istina, pjesme koje zasluiuju da im se prizna vrijednost
nisu nikad
bile stvorene u bilo kojoj raznovrsnosti tema osim od strane
Zovjeka koji je,
buduti obdaren viSe nego obiZnom osjetljivoitu, isto tako
razmiSljao dug0
i
duboko."
U
knjiievnoj teoriji u opticaj su uSli novi pojmovi:
,,imaginacija",
,,originalnostr: ,,inspiracijaC: ,osjetajnostc',
,vizionarnostr'.A
pjesnik je viden
kao Genije, koji slobodno izraiava svoje vizije i sarn odreduje
principe i pra-
vila svog izraiavanja.
Medutim, samo nekoliko decenija kasnije u knjiievnosti je
umjesto
za maStovne vizije Genija preovladao interes za realni svijet,
za druStveni
iivot, za iivot tovjeka u druStvu.
I
dok je romantizam afirmisao lirsku poe-
ziju, kao najrjetitiji izraz pjesnitke osjetajnosti, nova,
realistitka knjiZevnost
afirmisala je druitveni roman, u tiju osnovu je ugradena i ideja
o knjiiev-
nosti kao ,,prikazivanju stvarnosti". Veliki romansijeri
XIX
vijeka pred sebe
su postavili zadatak ne samo da prikazuju stvarnosti veC i da
razotkrivaju
dublju istinu o njoj. Poetika realistitkog romana bila je
jednostavna: junaci
romana predstavljali su tipove ljudi iz stvarnog iivota, a prita
o njima slije-
dila je tipitan razvoj iivotnih prita. Veliki realistitki romani
ne samo da su
stvarali iluziju iivota vet su zaista pruiali uvid u
sloiene iivotne procese.
Zbog toga se mnogirna, i tada i kasnije, tinilo da je
knjiievnost u realistit-
kom romanu dostigla svoj vrhunac, pa su i samu ideju mimeze
protumatili
kao vrhunski estetitki pojam.
Kao Sto je poznato, na toj ideji je svoje tumatenje knjiievnosti
zasno-
vao poznati marksistitki estetitar Derd Lukat, koji je romane
Balzaka,
Tolstoja i Tomasa Mana smatrao najviSim dostignutima u razvoju
knji iev-
nosti, a realizam zavrinom epohom tog razvoja. Po njemu, pisac
mora pri-
kazivati totalitet iivota u ovom ili onom obliku
i pri tome prodirati ispod
povrSine pojavne stvarnosti kako bi otkrio dublje zakonitosti
koje upra-
vljaju istorijskim kretanjem. Naravno, s takvog stanoviSta
Lukatu je mo-
dernizam s potetka XX vijeka morao izgledati kao ,,dekadencijaC'
,,pad
u formalizam". Zbog toga je tridesetih godina XX vijeka s njim u
polemiku
uSao veliki njematki pjesnik i dramatitar Bertold Breht. On je i
sam bio
marksist, ali je odlutno osporio LukaEevu ideju da je realizam
imanentni
kvalitet same knjiievnosti. Za Brehta, realizam je samo jedna,
istorijski
determinisana mogutnost knjiievnosti, a ne njena univerzalna
vrijednost.
Na LukaEevu optu ibu da je moderna knjiievnost ,,zavrSila u
formalizmu",
Breht je odgovorio da se ,,umjetnik neprekidno mora baviti
formalnim,
poSto neprekidno stvara forme", a krititar nema prava nametati
mu ,,od-
redene (istorijske i prolazne) forme". Pri tome je Breht
otigledno mislio
-
7/26/2019 Zvonimir Lei - Teorija Knjievnosti
24/447
na realizam balzakovskog i tolstojevskog tipa, za koji se Lukat
zalagao joS
i u vremenu u kojem je knjiievna avangarda (ekspresionizam,
kubo-futu-
rizam, nadrealizam) moida i definitivno -vet bila osporila
jednostavnu
poetiku realizma klasitnog tipa.
Da je knjiievnost umijeCe prikazivanja stvarnosti odlutno je
osporio
modernizam s potetka qv i je ka , koji je je iziSao s novom
krilaticom: ,,Knji-
ievnost je jezitka umjetnost': Uistinu, sva modernistitka
umjetnost tog
vremena postala je svjesna svoga medija u mjeri u kojoj su to
bila rijetka
razdoblja u proilosti. poeziji se tada svaka nova generacija
pojavljivala na
sceni s pozivom na ,,preporod jezika , na ,,revoluciju u
jeziku': a tvrdnja da
je poezija zapravo ,,ispitivanje jezitkih moguCnostia postala je
jedan od lajt-
-motiva cijele moderne knjiievnosti. ViSe nego stvarnost modernu
poeziju,
i modernu umjetnost uopSte, interesovao je iskljutivo njen
medij. U toj at-
mosferi pojam mimeze prirodno je izgubio svaku vrijednost, pa se
od tada
u knjiievnoteorijskim raspravama rijetko i pominje.
Ali osnovni razlog Sto je taj pojarn u modernom vremenu
izgubio
znataj utemeljen je u samom modernom shvatanju jezika, ili,
tatnije, jezit-
kog znaka i natina na koji on proizvodi znatenje. Kako je
nautavao osni-
va t moderne lingvistike Ferdinand de Sosir, jezitki znak je
proizvoljan,
jer ne postoji nikakva logitka ili prirodna veza izmedu njegovog
oblika
(tj. onoga Sto se zove ,,oznatiteljC' li ,,oznakam) onoga na Sta
se on odnosi
(tj. Sto je njime ,,oznatenoC'). PoSto znaci nemaju motivisanu
,,oznaku ,
njihovo ,,oznateno ne mo ie ni biti za njih Evrsto vezano, veC
,,kruiimoko
njih u jednoj sferi u kojoj su presudne uslovnosti, medusobne
zavisnosti
i diferencije. (,,Jezik je sistem diferencija': govorio je
Sosir.) Znazenje
znaka nije u onome na Sta on upuCuje veC u razlici izmedu njega
i znate-
nja drugih znakova. Zbog toga jezik ne moie nikad prevladati jaz
koji po-
stoji izmedu njega, kao sistema arbitrarnih znakova, i
spoljaSnjeg svijeta,
koji u svojoj punoti izmite opisu pomoCu jezika.
Ipak, mnogi i danas smatraju da taj nesumnjivo veliki jaz izmedu
je-
zika i svijeta sam po sebi ne ukida relaciju izmedu poezije,
koja je ostvarena
u jeziku,
i
ljudske stvarnosti, koji postoji i izvan poezije i izvan jezika.
Pa
ako jezik u poeziji prvenstveno ima organizacionu funkciju, tj.
funkciju iz-
gradnje unutartekstualnih veza, on takode ima i referencijalnu
funkciju, jer
uspostavlja i vantekstualne veze i upuCuje na svijet izvan sebe.
Uostalom,
mnogi s pravom smatraju, poezija je jedan od natina na koji
ljudi razgova-
raju o svijetu u kojem iive. A u tom slutaju i pojam o kojem
ovdje govorinlo
opet ulazi u igru.
-
7/26/2019 Zvonimir Lei - Teorija Knjievnosti
25/447
Mimesis u tumac enju Erika Auerbaha
Da taj pojam moie biti podsticajan u tumatenju knjiievnosti,
uvjerljivo
je pokazala knjiga Erika Auerbaha pod naslovom Mimesis i s
podnaslovom
,,Prikazivanje stvarnosti u zapadnoevropskoj knjiievnosti .
Objavljena joS
1945 godine, ona je u novije vrijeme opet privukla painju
knjiievne teorije
(narotito tzv. novih istoricista).
U
uvodnom poglavlju te knjige s naslovom ,,Odisejev oiiljak
Auerbah
je uporedio Homerov stil sa stilom biblijskih prita, da bi iz
tog poredenja
izveo zaldjutak kako su se ved na potecima evropske
knjiievnosti pojavila
dva druktija tipa umjetnitkog prikazivanja stvarnosti, koji su
bitno uticali
na svu evropsku knjiievnost od antike do modernog doba. Na
jednoj strani,
Homerov je pjesnitki postupak dosljedno teiio za Sto jasnijim,
povezanijim,
potpunijim, ali i Sto iivljim i zorno upetatljivijim
predstavljanjem stvarno-
sti. ,,Osnovni je impuls Homerovog stila: da se oblikovane
pojave, opipljive
i vidljive u svim dijelovima, sasvim tatno predstave u svojim
prostornim
i vremenskim odnosima. Nije drugatije ni sa unutarnjim pojavama:
ni od
njih niSta ne smije ostati skriveno i neizreteno.
I dok Homer sve o temu
pjeva dovodi u prvi plan, da bi se sve dobro vidjelo i tulo, na
drugoj strani,
u pritama iz Starogzavjeta, nepoznati biblijski pripovjedat
iznosi samo ono
Sto je od esencijalnog znataja za smisao njegove prite , dok u
pozadini, neo-
svijetljeno i neobjainjeno, ostavlja sve one pojedinosti koje
nemaju znakj a
za ono Sto je svojom pritom ielio saopititi.
Kao ilustraciju te tvrdnje Auerbah je najprije analizirao
odlomak iz
X X
pjevanja Odiseje, u kojem segovori kako je Odiseja, koji se,
preobuten u pro-
sjaka, poslije dugog vremena vratio kudi na Itaku, prepoznala po
oiiljku na
nozi stara sluikinja Euriklija, njegova bivia dadilja. Taj
prelomni trenutak
prite Homer je prekinuo dugatkom retrospekcijom, u kojoj je do
pojedi-
nosti evocirao jedan dogadaj iz Odisejeve mladosti, kad je u l o
w na vepra
bio ranjen u nogu. Ne ieledi da iSta ostavi neobjagnjeno, Homer
se i tu, kao
i mnogo puta ranije, zaustavlja da bi osvijetlio ,,tamno mjesto
svoje price.
(,,Ekskurs o nastanku oiiljka
upozorava Auerbah ne razlikuje se bitno
od mnogih drugih mjesta gdje se odmah opisuje vrsta i porijeklo
neke tek
uvedene litnosti, neke stvari ili oruda, koji su se prvi put
pojavili, makar to
bilo usljed najieSCe ratne guive
.. )
Takvom Homerovom postupku Auer-
bah suprotstavlja starozavjetnu pricu o iskuienju Avrama, koji
je na poziv
boga Jahve poveo jedinca sina Isaka u zemlju Moriju, da bi ga
tamo, na ozna-
tenom brdu, prinio kao ,,irtvu paljenicu umjesto irtvenog
jagnjeta. U toj
potresnoj prici sve je usredsredeno na ono Sto je bitno za njen
smisao, dok je
sve drugo ostalo zatamnjeno. ,,Na pojavama se isti te samo ono
Sto je vaino
za svrhu radnje, ostalo ostaje u tami; jedino su naglaieni
presudni vrhunci
-
7/26/2019 Zvonimir Lei - Teorija Knjievnosti
26/447
radnje, on o Sto se nalazi izmedu toga beznatajno je; m jesto i
vrijeme s u neo-
dred eni i zahtijevaju tuma tenje , zakljutio je A uerbah .
Iako i Homer i biblijski pripo edat prikazuju stvarnost, oni to
oti-
gledno ti n e na razlieite natin e, jer na razlitite n at in e
shvataju sam u stvar-
nost. Na jednoj strani, Hom er nas suotav a sa jednim
ekstenzivnim, prostra-
nim i bogatim svijetom, Eij,a je realnost sva u s poljnjim
zbivanjima i u obi -
lju najraznovrsnijih pojavnih oblika. (Pri to me je sasvim
svejedno Sto m i
zn am o da je to svijet legendi, u kojem je sve ,,izmiSljeno ,
po ito je ,,realnostu
tog svijeta neposredno predotena, s mnoStvom pojedinosti, koje
su sve
podjed nako iivo i upetatljivo prikazane, jer su sve podjed nako
zanimljive
i zato podjednako vaine.) Na drugoj strani, medutim, staroza e t
n i pr ip o je -
d a t nas suo tava s jednim znatenjsk i intenziviranim i
viieslojnim svijetom,
u kojem se iza pojavne stvarnosti nalazi jedna dru ga, viSa,
,,apsolutna , ,,sup-
stancijalnau stvarno st koja transcendira i nadilazi t o e k o v
istorijski svijet,
ali m u i daje smisao. dok Hom erov svijet ne trai i tuma tenje
, jer je u svim
pojedinostima pred nam a jasno i neposredn o izloien, svijet
biblijskih prica
sug eriie skrivena zna tenja koja razwrniju samo upuCeni i do
kojih se m oi e
doCi sam o tumazenjem .
Ta dva drev na urnjetnitk a stila, po Au erbahu, predstavljaju
dva osnov na
tipa prikazivanja stvarnosti, koji su u istoriji knjiievnosti
varirani na razlieite
natine.
U
novijoj knjiievno sti, na prim jer, najpoznatije varijante tih
opre t -
nih stilskih tipova jesu naturalizam i simbolizam s kraja XIX
vijeka, te ,,novi
realizam i nadrealizarn iz dvadesetih i tridesetih god ina
XX
vijeka. Inate,
u knjizi Mimesis Auerbah je analizirao kako se ti stilski tipovi
variraju u dje-
lirna Dantea, Bokata, Rablea, Sekspira, ~e rv an te sa , asina,
&era, Getea, Sten-
dala, Balzaka, Zole, Flobera, Virdiinije Vulf, Prusta, D iojsa i
joi nekoliko m a-
nje znatajn ih pisaca.
U
tim minucioznim analizama naglasak, med utirn, nije
stavljen na sam u stvarnost koja ulazi u u mj etnit ko djelo,
veC na n at in k ako to
on a t ini . A to zapravo i jeste, joS od Aristotela, kljuEno
pitanje ko je postavlja
ono tum acenje knjiievnosti koje je o z n a h n o pojmom
mimesis.
Fikcionalnost mimeti kogprikaza stvarnosti
U
tuma tenju knjiievnosti kao mimeze kljutn o mjesto nesporazuma
je
pitanje fikcionalne prirode svijeta koji je predstavljen u
knjiievnom djelu.
Jer, bez obzira na to koliko lit io na stvarn ost koja nas ok
ruiu je, svijet knji-
ievn og djela je izmiiljen, a ne stvarni svijet. kom on da
smislu on m o ie
imati mimeti& karakter? Vratimo se opet onom starom sp oru
izmedu Pla-
ton a i Aristotela.
-
7/26/2019 Zvonimir Lei - Teorija Knjievnosti
27/447
Platon je bio optuiio pjesnike da ne govore istinu, veC
izmiiljaju prite,
a i njih ne izmiiljaju lijepo, veC i o bogovima i o ljudima
rdavo govore, prika-
zujuCi kako ih razdiru strasti, kako ih napuita razum, kako zbog
toga t ine
zlotine, kako pate i drugom nanose patnju, umjesto da se
ponaiaju mudro
i dostojanstveno. Aristotel je, pak, odlutno odbio tu optuibu,
istituCi da je
bai ta izmiSljena ,,pritaC' mithos) glavno sredstvo pomoCu kojeg
dramski
i epski pjesnici ,,oponaSaj; stvarnost. Po njemu, pjesnitka pr
ita ne treba ni
da bude istinita u tinjenitkom smislu, veC da upuCuje na Sire
istine o ljud-
skom iivotu: ,,Zato i jeste pjesniitvo viie filozofska i
ozbiljnija stvar negoli
istoriografija, jer pjesniitvo prikazuje vise ono Sto je opSte,
a istoriografija
ono Sto je pojedinatno pjesnitkoj umjetnosti, gl. IX). Vainije
nego da je
istinita, pjesnitka prita, po Aristotelu, treba biti sastavljena
tako da utini
moguCim i ono Sto je u iivotu i prirodi nemogute. ,,Homer je i
ostalim pje-
snicima najbolje pokazao kako treba govoriti neistinu': napisao
je Aristotel
na kraju gl. XXIV svoje poetike, upozorivii da pjesnici moraju
slijediti unu-
tarnje zakone svoje umjetnosti, a ne one zakonitosti koje
vladaju u drugim
sferama t o ekove duhovne djelatnosti.
Aristotelovu ideju da u pjesnitkom djelu oiivljava jedan svijet
koji je
stvoren u pjesnikovoj mait i posebno su razvili sljedbenici
njegove poetike u
doba renesanse. Po njima, zadatak poezije je ne samo u tome da
oponaSa Pri-
rodu veC i da se takmiti s njom u stvaranju jedne Eudesnije,
ljepde, zanimlji-
vije i uzbudljivije stvarnosti. Tako se i javila ideja o
umjetnitkoj stvarnosti
kao svijetu za sebe koji je sli tan stvarnom svijetu, ali koji
je uporedan s njim.
(To stvaralatko ,,takmitenje s Prirodom predstavljalo je jednu
od osnovnih
teinji renesansnih urnjetnika, koji su u svojim djelima zaista
stvarali jednu
,,drugu Prirodu . Renesansno slikarstvo italijanske Skole, a u
knjiievnosti
pastoralna drama
viteiki spjevnajbolji su primjeri stvaranja te druge, tude-
snije i zanimljivije stvarnosti.) A od tada je sve EeSCe
ponavljana misao da
pjesnik stvara svoj wijet, i da ga testo stvara ni iz tega, kao
Bog Stvoritelj, za
tije je djelo reteno da je creatio ex nihilo (,,stvaranje ni iz
tega ).
Takvo shvatanje pjesnitke maSte Sekspir je u Snu ljetne no&
ovako izrazio:
Pa kako maSta ovaploCuje
vidove stvari nevidenih jog,
njih pjesnikovo per0 pretvara
u lik oblik, ime dajuCi
odredeno mjesto boraviSta
vazduinom NiEem
Svijest o tome da pjesnik u svome djelu stvara jedan svijet
koji, takav, ni-
gdje drugdje ne postoji, narotito je iivo prisutna u
angloameritkoj knjiiev-
noj kritici, Sto je sasvim u duhu engleskog jezika, u kojem se
knjiievnost
-
7/26/2019 Zvonimir Lei - Teorija Knjievnosti
28/447
koja ,,izmiSljaM no o temu pripovijeda nazivafiction. Upravo pod
utjeca-
jem angloameritke knjiievne kritike danas je u
knjiievnokrititkom miSlje-
nju prihvaCen pojam fikcionalnosti, pomoCu kojeg se objaSnjava
temeljna
razlika izmedu tzv. umjetnitke stvarnosti i realnog svijeta.
Ali pojam fikcionalnosti ne dovodi u pitanje mimetitko
tumatenje
umjetnosti. On nas sarno upozorava na to da svijet koji se
otvara pred nama
dok titarno knjiievno djelo 'nije stvarni svijet ni onda kada
najviSe liti na
njega (kao, na primjer, u realistitkom romanu iz druge polovine
X X vi-
jeka), ni onda kada otvoreno na njega upuCuje (kao uopiteno u
istorijskim
romanima). Zato se o knjiievnim djelima ni u kom slutaju ne moie
suditi
sa stanoviSta objektivne stvarnosti i uz pomoC tinjenica
stvarnog istorijskog
svijeta. Cak i kad prikazuje stvarnost, knjiievno djelo oblikuje
svoj svijet naj-
prije prema zakonima koje propisuje knjiievnost, a tek onda
prema onim
saznanjima koje piscu nudi istorija, sociologija, psihologija
ili neka druga
nauka koja se bavi iivotom ljudi u stvarnom svijetu. Ta
,,saznanja daju knji-
ievnom djelu gradu, ali ne odreduju prirodu njegovog svijeta. A
idejafikci-
onalnosti podrazumijeva da smo q i s esni takvog karaktera
knjiievnog
djela. Doista, dok se u pozoriitu saiivljavamo s junakom jedne
tragedije,
mi ni u jednom trenutku neCemo pomisliti da mu priskotimo u
pomoC.
Jer, dok pratimo njegovo stradanje, mi ne zaboravljamo da pred
nama nije
stvarni iivot veC umjetnitka stvarnost. A tak i kad je manje ili
viie sli tna
iivotu, ona je od njega uvijek odvojena jednim nepremostivim
jazom: tzv.
estetitkom distancom, tj. svijeSCu o tome da je ta ,,stvarnostC'
ikcionalna,
a ne realna. To je ona svijest koja narn omoguCava da mirno pa
tak i sa
jednom vrstom uiitka posmatramo prizore tragitkog stradanja na
pozori5-
noj sceni ili prizore nasilja kojima toliko obiluje savremeni
film.
-
7/26/2019 Zvonimir Lei - Teorija Knjievnosti
29/447
1.2 Knjiievnost kao ekspresija
isac njegovo jelo
Iako to, moida, ne bismo otekivali, ideja autora kao tvorca
knjiievnog
djela i utemeljitelja njegovih znatenja u knjiievnoteorijskom
miiljenju po-
stala je prvorazredno znatajna tek krajem XVIII vijeka. Za tako
kasno pri-
znavanje autora kao ,,izvoracCnjiievnog djela postojala su bar
dva razloga.
(Sto Ce se funkcija autora u naSe vrijeme ponovno dovesti u
pitanje druga je
stvar i o tome Ce biti govora malo kasnije.)
Prije svega, u mimetitkom tumatenju knjiievnosti, koje je
prevlada-
valo u antici, a zatim opet u XV, XVI i XVII vijeku, u srediStu
painje bio je
predmet koji se u knjiievnom djelu prikazuje i koji u tom
prikazu moie biti
manje ili viSe slitan predmetima u stvarnosti. (Zbog te
slitnosti se i govo-
rilo da umjetnost ,,oponaSam tvarnost.) u tom naglaiavanju
mimetitkog
karaktera knjiievnog djela sasvim je zanemaren sam autor kao
onaj tvora&i
subjekt koji zapravo i vrSi taj tin ,,oponaSanja stvarnosti .
Ono nekad popu-
larno slikovito odredenje poezije kao ,,ogledala prirode nije ni
ukljutivalo
individualnost pjesnika i njegovu osjedajnost. Osim toga, ni
estetitke ideje
o ulozi pjesnika u tinu pjesnitkog stvaranja nisu navodile na
onu pomisao
koja Ce se javiti u XIX vijeku, da je svaka pjesma ,,odziv duSe
na izazov
predmeta .
S
jedne strane, platonovska estetika je nautavala da je
pjesnitko
stvaranje iracionalna aktivnost, koja je pokrenuta neshvatljivom
silom
nadahnuCa, kad i obitan tovjek postaje pjesnik, ,,narotito biCe:
lak, krilat
i posveden, on ne moie pjevati prije nego Sto bude ponesen
zanosom, prije
nego Sto bude izvan sebe i svog mirnog razuma (Platon, Ion, gl.
V).
S
druge
strane, u aristotelovskoj estetici pjesnitko stvaranje je
protumateno kao
umijete: pjesnik stvara svoje djelo na osnovu unaprijed datih
principa svoje
umjetnosti. NaSa rijet ,,umjetnostu sadrii jezgro tog shvatanja:
umjetnik je
onaj koji umije, tj. koji je u posjedu svog zanata. taj smisao
imala je i grtka
rijet tekhnd, ,,umijeCeC',,vjeStina . Upravo na osnovi tog
utenja razvila se
i poetika kao ,,nauka o pjesnitkom umijedu . ( 0poetici de viSe
rijeti biti ka-
snije.) ni platonovska misao o pjesmi kao ishodu ,,boianskog
zadahnuCa':
-
7/26/2019 Zvonimir Lei - Teorija Knjievnosti
30/447
ni aristotelovska j e r a u poeziju kao specifitnu stvaralatku
djelatnost nisu
u obzir uzimale individualnost pjesnitkog subjekta. Pisac je joi
bio shvaCen
kao izvriitelj jednog projekta (,,boianskog u Platonovoj viziji,
pjesnitke tek-
n
u Aristotelovom tumatenju).
Tek u drugoj polovini XVIII vijeka zapoteli su procesi u kojima
su se
afirmisale individualne snage pjesnika, originalnost njegove
litnosti i nje-
govo pravo na slobodno izraiavanje vlastite osjeCajnosti. Na toj
osnovi raz-
vila se krititka svijest koja je raskinula okvire aristotelovske
poetike i defi-
nitivno odbacila ideju o poeziji kao o umijeCu zasnovanom na
racionalno
izvedenim zakonima razuma i ljepote; umjesto toga, ona je
proklamovala
druktije principe, po kojima je pjesnitko djelo izraz
individualnog genija
ne viSe pribliiavanje jednoj idealnoj, unaprijed zadatoj formi,
veC spontana
forma izraiavanja tvoratkog subjekta. Zato je engleski
romantitki pjesnik
S. T. Kolridi potetkom XIX vijeka ovako rezonovao: ,,Pitanje
'Sta je poe-
zija?' tako je blisko pitanju 'Sta je pjesnik?' da odgovor na
jedno obuhvata
i rjeienje drugog. Pa iako su se romantitarska tumatenja
pjesnika kao tvo-
ratkog subjekta ponekad i bitno razlikovala, sva su ona
proizlazila iz istog
u erenja da je osnova i izvor poezije u biCu samog pjesnika, u
njegovim
kreativnim moCima i u njegovoj osjeCajnosti.
Od tog vremena postao je opSteprihvaCen stav da je ono
,,ogledalo
u kojem se odraiava stvarnost zapravo prizma u kojoj se ta
stvarnost pre-
lama kroz subjektivni doiivljaj pjesnika. Romantitari su odlutno
odbacili
mimetiEko tumatenje poezije: pjesnitka ,,slika predmeta ima u
pjesniitvu
znaEaja onoliko koliko je preobraiena u duSi pjesnika koji niti
potiskuje,
niti prikriva svoja osjeCanja prema svijetu u kojem iivi, veC,
naprotiv, otvo-
reno izraiava svoj doiivljaj tog svijeta. Kasnije se javila
nedoumica: da li
pjesnik izraiava svoj doiivljaj svijeta? Ili se u njegovom djelu
do izraiaja
dovodi jedan doiivljaj svijeta koji se ne moi e sasvim
poistovetiti s njegovim
intimnim osjeianjima? Ta dilema je pokrenula mnoge rasprave, ali
nije do-
vela u pitanje potetno romantitarsko ujeren je da je ljudska
duSa pokretat
poezije i njen najlegitimniji predmet.
Slika stvarnosti u umjetnitkom djelu, po tom u erenju, uvijek je
proieta
umjetnikovom osjeCajnoSCu. Ona je isto toliko slika predmeta
koliko i slika
duie. (Da li je slika duSe pjesnika ili duie Co eka, o tome Ce
se voditi duge
i oStre rasprave.) A to ujerenje je u knjiievnokrititko
miSljenje uvelo jedan
novi kljutni pojam, pojam ekspresije, koji je potisnuo pojam
mimeze i koji je
u tumatenje knjiievnosti unio nove i druktije pretpostavke. Te
pretpostavke
je 1917 g od i e sasvim odredeno izrekao Antun Branko Simii:
,,Urnjetnost
je ekspresija urnjetnikovih osjeianja; ovaploCenje umjetnikove
unutragnjosti
u zvucima, bojarna, linijama ili rijetima
Umjetnost se dakle otkriva u ekspre-
sivnosti, ne u ljepoti. I
nije slutajno Sto je upravo A. B. Simii tako odlutno
-
7/26/2019 Zvonimir Lei - Teorija Knjievnosti
31/447
naglasio ekspresivni karakter umjetnosti. Jer je upravo u
poeziji njegovog vre-
mena, i u poetici ondaSnjih avangardnih pjesnika, preovladalo
shvatanje da
predmeti iz stvarnosti ukoliko ulaze u poeziju nu ino bivaju
tako preobra-
ieni da postaju izrazpjesnikove ,,duSe .
A
pod ,,duSomC' e ovdje misli na sve
sloiene sadriaje tovjekove svijesti: misli osjetanja, snove i
strepnje, raspolo-
ienja i preiivljavanja, svjesne teinje i nesvjesne porive.)
Kako je u XIX vijeku utor postao
glavni junak nauke knjiievnosti
Ono Sto je bilo na marginama krititke svijesti u vrijeme kada je
doktor
Dionson pisao svoje Zivote pjesnika (objavljene 1779-1781) doglo
je tokom
XTX vijeka u srediite njenog interesovanja. Nastalo u
romantitarskoj atmos-
feri kulta pjesnikovog ,,ja , to zanimanje za litnost i iivot
pisac% koje dovoljno
potvrduje slava koju su svojim biografskim radovima stekli
Sent-Bev u Fran-
cuskoj i Karlajl u Engleskoj) bilo je sredinomXTX
vijeka opravdavano i novirn
razlozima. Naime, ondaSnji pozitivistitki ideal objektivne
spoznaje joS je viSe
podsticao zanimanje za pisce i njihov iivot, jer se u tome
vidjela moguinost
,,objektivnog proutavanja knjiievnosti, poito ,,nema nijedne
misli i nijed-
nog osjetanja kojima ne bi mogao da se oznati put i izvor , kako
je pisao Ipo-
lit Ten. U Uvodu u Istorzju engleske knji2evnosti Ten je tvrdio:
,,Sve Sto postoji
postoji kroz pojedinatno bite; to pojedinatno bite treba
upoznati. Zbog toga
je mu svoju pronidjivost posvetio proutavanju biografije pisaca,
uvjeren da se
,,prava istorija rada tek kad istoritar, kroz vremensku
udaljenost, potne raspo-
znavati iivog tovjeka, koji djeluje, koji je podloian strastima,
koji ima navike,
koji ima svoj glas i svoj osoben izraz lica, svoje pokrete i
svoje odijelo raz-
govjetnog i potpunog kao Sto je tovjek kojeg smo malotas
ostavili na ulici.
Tako je biografskiprisfup, koji je proistekao iz zanimanja za
litnost pisca sre-
dinom tog vijeka postao dominantni metod nauke o knjiievnosti:
pjesnikova
biografija postala je krititarima zanirnljiva gotovo koliko i
njegova poezija.
trebalo je mnogo vremena da se utvrsti saznanje da je za nauku o
knjiiev-
nosti litnost pisca relevantna onoliko koliko je doSla do
izraiaja u sarnom nje-
govom djelu kao njegovo duhovno jezgro, kao njegovo unutarnje
biie ili kao
njegova koheziona sila. To saznanje sadriano je, na primjer, u
onoj primjedbi
koju je Marsel Prust izrekao o Sent-Bevu, optuiu ju8 ga da nije
vidio ,,onaj
ponor koji razdvaja pisca od tovjeka u stvarnom svijetu i da
nije znao da se
,,duSa pisca pojavljuje jedino u njegovoj knjizi .
To zanimanje za pisca kao izraiajnog subjekta, koje se razvilo
iz romanti-
tarskog kulta Genija, obiljeiavalo e sve doskora i modernu
knjiievnokrititku
-
7/26/2019 Zvonimir Lei - Teorija Knjievnosti
32/447
scenu. Gotovo svi pjesnitki pokreti iz prvih decenija vijeka
razvijali su se
u afirmaciji pjesnitke subjektivnosti.A ekspresionizam, s kojim
je i otpotela
moderna knjiievnost, u osnovi je svoje poetike (i svog naziva)
imao upravo
stav da je ,,urnjetnost ekspresija umjetnikovih osjeCanja': kako
je to rekao
A. B. SimiC, jedan od pobornika tog pokreta. Mebutim, u kasnijim
razmiilja-
njima do310 se do jednog ujerenja koje je bitno revidiralo taj
stav. Tada je
u drugi plan potisnuta p ~ t e t n ideja da je ,,urnjetnost
ekspresija umjetnikovih
osjetanja': a u prvi plan je izbilo u erenje da je umjetnost
,,izraz osjeCajnog
iivota Eovjeka . Tako je sazrela svijest da u tumatenju poezije
pjesmu ne treba
shvatati kao s jedotanstvo o unutarnjem iivotu pjesnika, veC kao
aktivnu,
djelotvornu umjetninu, u kojoj pjesnikova duSa nastavlja i ijet
i sve dok traje
magija njegove pjesme. Pjesma i svako drugo umjetnitko djelo
zakljutilo se
zapravo je imaiajna fomza, a ne spontani izraz emocije. Upravo
onako kako
je pisala arneritka teoretitarka umjetnosti Suzan Langer:
Jedno umjetnitko djelo jeste izraiajna forma, stvorenaz naSe
opaia-
nje posredstvom tula ili uobrazilje, a ono Sto se njome izraiava
jeste
ljudsko osjetanje. Rijet ,,osjeCanjeVmora se ovdje uzeti u
najSirem smi-
slu, u znatenju svega Sto se moie osjetati, od fizitkog bola i
udobnosti,
uzbubenja i duSevnog mira, do najsloienijih i-uvstava,
intelektualnih
vrenja i trajnih tonova osjetajnosti jednog wjesnog ljudskog
iivota.
(Filozofija u novom kljuEu, 1951)
Iduti tragom misli o mimetitkom karakteru knjiievnosti, s
mnogo
razloga smo mogli zakljutiti da je pravi predmet knjiievnosti
oduvijek bio
Ijudski iivot; sada, na t r a p misli o knjiievnom djelu kao
izraiajnoj formi,
taj zakljui-ak moramo revidirati saznanjem da knjiievnost, kao i
umjetnost
uopite, pred nas prvenstveno dovodi onaj aspekt ljudskog iivota
koji se
obitno naziva subjektivnim. Taj se aspekt iivota najteSCe ne
podaje ni ne-
posrednom opaianju, ni preciznom oznatavanju. Zbivanja u sferi
subjektiv-
nosti najteSCe nemaju imena, pa se ne mogu rijetirna ni oznatiti
ni opisati.
I moida je znataj knjiievnosti upravo u tome Sto uspijeva svojim
formama
,,uhvatitia ono Sto inate izmite naSem neposrednom opaianju.
Sjetimo se
da samo naSa osnovna osjeCanja imaju nazive (,,ljubavC',
,mrinjaC',,stralf,
,,gnjevu, ,,tugs , ,,radostU),a da se titav naS sloieni
unutarnji iivot odvija
u njihovomprelivanju,uzajamnom ukrStanju, medusobnom potiranju,
suko-
bljavanju, rasplamsavanju u strast ili smirivanju u
kontemplaciji. A upravo
to Sto nazivamo ,,iivotom duSeC'pravi je, i moida
najzanimljiviji, predmet
knjiievnosti. U naSe vrijeme ostate sporno samo to da li je ta
slika ,,iivota
duSeC',a ekspresija osjetajnosti, potpuno u vlasti pisca kao
izraiajnog su-
bjekta ili su tu u igri i neke druge sile.
-
7/26/2019 Zvonimir Lei - Teorija Knjievnosti
33/447
Kvoceova estetika kao
,,
nauka o ekspvesiji
Najuticajniji zastupnik uvjerenja da je suStina poezije u njenoj
ekspre-
sivnosti bio je italijanski estetitar Benedeto Krote
(1866-1952), koji je svoju
Estetiku
(1902) zamislio i definisao upravo kao ,,nauku o izrazu . U
tom
tuvenom djelu, tiji je puni naslov
Estetika k ao n au ka o iz razu i opSta lingvi-
stika Krote je dokazivao da je svaki jezitki iskaz estetski
fenomen, jer je po
svojoj prirodi uvijek ekspresivan, pa se njime treba baviti ne
samo ,,nauka
o jeziku (lingvistika) veC i ,,nauka o izrazu (estetika).
Po Kroteu, tovjekov doiivljaj svijeta se najpotpunije iskazuje u
jeziku,
a svaki jezitki iskaz koji uspijeva izraziti taj doiivljaj
svojevrstan je estetski
fenomen: tim je u jeziku doveden do izraiaja, unutarnji
doiivljaj se pretvara
u ekspresiju, koja - ako je uspjela predstavlja izraiajni tin
koji ima estet-
sku vrijednost.
Ta Kroteova misao zasnivala se na njegovom utenju o intuiciji
kao vr
sti neposrednog saznanja, koje bez uteSCa intelekta nalazi svoju
izraiajnu
formu i koje je u osnovi umjetnitkog stvaranja i umjetnikovog
doiivljavanja
svijeta. ,,Svaka prava intuicija u isti mah je i
ekspresija
Jer naS duh intui-
tivno ne saznaje druktije osim kroz izraiavanje , tvrdio je
Krote. cijela
njegova teorija pretpostavljala je upravo to jedinstvo intuicije
i ekspresije:
Intuicija, ili predstava, razlikuje se od onoga Sto se osjeia i
Sto se trpi,
od svih naplava tulnog opa2anja i od psihitke materije
-
po tome Sto
je forma, a ta forma, to ulaienje u granice svoga posjeda, jest
izraz,
ekspresija. Intuitivno saznati znati izraziti, niSta viSe i
niSta manje
nego izraziti.
Kao Sto se slikar izraiava linijama i bojama, vajar oblikovanjem
plastitne
materije, a kompozitor muzitkim tonovima, tako se pjesnik
izraiava u jeziku.
Ali za razliku od medija drugih umjetnosti, pjesnikovo izraiajno
sredstvo je
i samo po sebi estetski fenomen. Jer, po Kroteu, svako jezitko
izraiavanje je
u principu srodno poeziji: ,,U svakom tasu svog izraiavanja
tovjek govori
kao pjesnik, zato Sto kao i pjesnik dovodi do izraEaja svoje
utiske i svoja osje-
ianja. Podstaknuta potrebom da do izraiaja dovede naSe utiske,
osjeianja
i saznanja, rijet se budi u nama i izraiava naS duh svojom
formom, svojom
uvijek novom, u fantaziji stvorenom formom. Tako se zatvorena,
skrivena
i zarnagljena materija naSeg unutarnjeg iivota oslobada i nalazi
svoje ospolje-
nje u jezitkom izrazu kao svojoj jedinoj razumljivoj formi.
Za razliku od lingvisti, koji jezik tumate kao ,,sistem znakova
koji je te-
kovina i svojina titave jedne zajednice, Krote je jezik shvatao
kao izraiajnu
djelatnost pojedinca. takvo shvatanje ga je prirodno vodilo ka
tumatenju
jezitkog iskaza kao subjektivne i psiholoike pojave. Za njega je
odvajanje
-
7/26/2019 Zvonimir Lei - Teorija Knjievnosti
34/447
jezitkog iskaza od psihe koja ga je proizvela znatilo
nedopustivo razdvaja-
nje oblika od materije koja je oblikovana, tj. ekspresije od
intuicije. Svi oni
izraiajni postupci koje je izdvajala i klasifikovala
tradicionalna poetika (me-
tafora, alegorija, hiperbola, gradacija i
sl.) nemaju vrijednost sami po sebi,
veC jedino kao elementi jedne izraiajne forme, koja je uvijek
nova, jer do
izraiaja dovodi uvijek novi duhovni i duSevni sadriaj.
toj perspektivi na nov naEin se pojavilo i staro pitanje stila.
Po Kro-
teu, naime, stil je rezultat iive i konkretne izraiajne moCi
ljudskog duha,
koji svojim utiscima, osjeCanjima i mislima daje formu, ali ne
kao spoljnje
ruho, veC kao ekspresiju, koja je uvijek uspjela ako jeste
ekspresija. (,,Netisto
i ruino je ono Sto nije doSlo do punog izraiaja, Sto se nije
izrazilo, Sto nije
dobilo izraiajnu formu. )
NajveCa zasluga Kroteove estetike jeste u tome Sto je
neraskidivo po-
vezala ,,sadriinum ,,formuc',misao i izraz, intuiciju i
ekspresiju. Pa iako je
u mnogim stvarima kasnije osporavan, Krote je bar u jednom
smislu bio
u pravu: sve ono Sto pjesnik u iivotu proiivi, svi utisci koji
kucaju na vrata
njegove duSe, sve Sto osjeCa i trpi mrtvo je i nijemo dok se ne
ospolji
u izraiajnoj formi i ne postane ekspresija. Zato duSu pjesnika
ne treba tra-
ii ti u tinjenicama iz njegovog iivota, veC jedino u jezitkom
izrazu njegove
pjesme. tom smislu je Kroteova estetika izvrSila velllu uticaj.
Zajedno
s nekim drugim slitnim utenjima s potetka XXvijeka, ona je
painju nauke
o knjiievnosti odvratila od proutavanja iivota pjesnika i
traganja za ,,uzro-
cimacckoji su spolja determinisali njegovo djelo i usmjerila je
ka turnatenju
pjesnitkog djela kao izraiajne forme ljudskog duha.
rojd i otkride Nesvjesnog
Kad su romantitari odbacili tradicionalnu ideju o pjesniStvu kao
umi-
jeCu opondanja stvarnosti i istakli njegovu ekspresivnu
vrijednost, u srediSte
knjiievnokrititke i estetitke misli uSao je Sam pjesnik, kao
individuum koji
u poeziji dovodi do izraiaja svoj doiivljaj svijeta, svoje
vizije, emocije i snove.
Tada se u knjiievnoj kritici potela njegovati najprije
,,biografska kritikd', koja
se bavila iivotom pjesnika i prilikama u kojima se on razvijao,
a zatirn i ,,psi-
holoSka kritika': koja se zainteresovda za unutarnje,
subjektivne ,,motivecc je-
snikovog stvaranja. I dok je biografska kritika slijedila
pjesnikov iivot, psiho-
loSka kritika je nastojala ,,zagleclati se u duSu pjesnii-ki
uzbudenog subjekta
i zapitati se koje znatajne osobine sevide u njojc: kako je
krajem XIXvijeka pi-
sao Ernst Elster, vatreni zagovornik tog tipa kritike. Taj
pslholoSki pristup knji-
ievnosti potetkom
XX
vijeka bio je posebno podstaknut naglim razvitkom
-
7/26/2019 Zvonimir Lei - Teorija Knjievnosti
35/447
tzv. analititke psihologije, ili psihoanalize, koja se prva
zabavila proutavanjem
psihitkog iivota individue i koja je ubrzo potela polagati pravo
da tumaEi
ne samo duSu pjesnika vet i duh pjesniitva. za kasniji razvoj
knjiievnokri-
titke svijesti ta je psiholoika teorija imala ogroman znataj,
posebno zato ito je
u tumatenje psihe uvela jedan dotad nepoznat djelatni faktor:
nesvjesno, koji
je odmah postao izvanredno vaian i u razumijevanju pjesnitkog
stvaranja
i u tumaEenju pjesnitkog teksta. (Inate, kod nas se umjesto
nesvjesnog uobita-
jila rijetpodsvijest,koja implicira slojevitost svijesti, Sto
nije sasvim u saglasno-
sti s psihoanalitiEkim utenjem: nesvjesno nije donji sloj
svijesti, veC paralelna
psihitka sfera koje svijest nije svjesna.)
Tvorac psihoanalize, austrijski ljekar Sigmund Frojd (1856-1939)
doka-
zivao je u svojim djelima da je psihitki iivot tovjeka
neprekidan dinamitki
proces, u kojem se neprestano sukobljavaju i izmiruju svjesne
teinje i nesvje-
sni porivi.
I
on je prvi ukazao na postojanje nes esnih podrutja psihe,
tiji
sadriaji, obitno preruieni i ,,sublimiraniL: snaino utitu na
Eojekove s j e -
sne aktivnosti. Covjekovo ponaianje, i kada je s esno
usmjeravano, uvijek
je bremenito nes vjesnim motivima, koji bitno odreduju tovjekove
postupke.
tom videnju tovjekova svijest prestala je biti tvrsto i stabilno
odredenje
to jekove liCnosti. Ono ,,ja" koje je jog u romantizmu izgledalo
kao osnovni
pokretat tovjekovih duhovnih i drugtvenih aktivnosti (pa i
pjesnitkog stva-
ranja) pokazalo se kao slojevita psihitka formacija, u kojem
djeluju i medu-
sobno se sukobljavaju i osporavaju ne samo to ,,ja" (ego) kao to
jekova ,,sa-
mosvijest" veC i Id (njem.
,,One"
kao mjesto iz kojeg djeluje nesvjesno, a uz
to joS i super-ego (Nad-Ja), koji je strukturiran kao tovjekovo
,,druitveno
bite" i kojem se njegov ego Eesto i protiv svoje ielje
povinjava.
Takva slika to ekove psihe brzo se pokazala podsticajnom u
razumije-
vanju procesa u kojima nastaju umjetniCka i knjiievna djela, pa
samim tim
i u tumatenju tih djela. Tu vezu izmedu umjetnosti i
psihoanalititke teorije
naglaSavao je i Sam Frojd: ,,Nesvjesno su otkrili pjesnici, a ne
ja " tvrdio
je on. Osim toga, on je u djelima velikih umjetnika proilosti
nalazio rjetite
primjere kako se u svijesti preoblikuju zagonetni nesvjesni
sadriaji psihe.
mnogi njegovi sljedbenici su upravo u umjetnosti i pjesniStvu
nagli po-
godno tlo za uspjeinu primjenu psihoanalize.
Kljutne ideje psihoanalititke teorije, najkrate rereno, sastoje
se u slje-
deCem:
(a) oblikovanju ukupnog ljudskog ponaianja, pa i u njegovirn
stvara-
latkim aktivnostima, posebno u umjetnosti i poeziji, djeluju ne
samo sadriaji
tovjekove svijesti (misli, emocije, teinje, narnjere) veC i nes
esni sadriaji nje-
gove psihe, u kojima su, s jedne strane, aktivni primarniporivi
tovjeka kao bi-
oloikog biCa, a, s druge strane, njegova traumatska iivotna
iskustva, narotito
-
7/26/2019 Zvonimir Lei - Teorija Knjievnosti
36/447
iz ranog djetinjstva, koja su prividno zaboravljena, ali koja i
dalje djeluju na
Eovjekovo ponaSanje.
(b) PoSto druStvo i druitvene norme (civilizacija i kultura)
osuduju
i sputavaju neposredno i izravno otitovanje tovjekovih primarnih
poriva
i druitveno neprihvatljivih teinji, t ovjekova psiha razvija
jednu unutraSnju
kontrolu, neku vrstu mentalne cenzure koja im ne dozvoljava da
se otvo-
reno iskaiu, veC ih potiskuje u nesvjesno kao u neko skladiite
za ,,on0 Sto
se mora zaboraviti': (To je mehanizam represije, na kojem je, po
Frojdovom
utenju, cijelo druStvo izgrabeno.) Ali kako su ti porivi testo
suviSe snaini, ta
mentalna cenzura ih ne moie sasvim potisnuti i eliminisati, veC
ih propuita
da se, bar djelimitno, iskaiu i oslobode, i to tako Sto ih
zamjenjuje druS-
tveno prihvatljivim izraiajnim oblicima. (To je mehanizarn
sublimacije.)
I sama umjetnost je jedan takav sublimirani izraz tovjekovih
najjatih, ali
i najtajanstvenijih iudnji i poriva.
(c) Osnovni ljudski poriv je libido (seksualni nagon), koji, kad
je uskra-
Cen, moie dovesti do teiih psihitkih lomova (neuroze i psihoze),
a koji se
iskazuje na razlitite natine i Eesto biva maskiran kao druStveno
korisna ak-
tivnost. (To je mehanizam kompenzacije.) Libidozni nagon, koji
se najpotpu-
nije otituje u ljubavi, nalazi se u osnovi svake ljudske
aktivnosti. (I ne treba
posebno isticati da je ljubav oduvijek jedna od glavnih tema
knjiievnosti.)
Ali libido kod Frojda nije sveden na seksualni poriv u uskom
smislu, kao
Sto poneki misle. Libido je ,,iivotni elan': tj. vitalni
instinkt, koji n is i naSu
rasu odriava u iivotu.
U
tom smislu je karakteristitno da je imenom grtkog
boga ljubavi Erosa Frojd oznatio ,,stvaralatki poriv , koji je
suprotstavio
,,porivu ka razaranju i koji je oznatio imenom boga smrti
Tanatosa. Djelo-
vanje ta dva suprotna poriva Frojd je vidio ne samo u psihi
pojedinca veC
i u istoriji tovjetanstva.
(d)-CovjekovoponaSanje u datom trenutku nije uslovljeno samim
tim
trenutkom, veC svim onim proSIim iskustvima koja su se od
najranijeg dje-
tinjstva pohranila u njegovoj psihi. U
tom smislu ni pjesnitko djelo nije
iiraz duSevnog stanja u kojem se pjesnik nalazio dok ga je
pisao, kao Sto su
vjerovali pobornici biografske i psiholoSke kritike, veC je
proizvod cijele nje-
gove proSlosti, tj cijelog slijeda psiholoSkih stanja, koji, u
komplikovanom
nizu, vodi sve do najranijeg djetinjstva.
(e) Oblici u kojima se mogu prepoznati nesvjesne zone pjesnikove
psihe
jesu jezizki oblici. Po Frojdu, naime, jezik je dvojna
struktura: dok