Top Banner
136

Žozef-Anri Roni~Džinovski lav

Nov 17, 2015

Download

Documents

Džinovski lav
Welcome message from author
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
  • PLAVA PTICA Knjiga. 24

    KNJIGA ZA MLADE I STARE

    ozef-Anri Roni Stariji

    DINOVSKI LAV ROMAN O POECIMA LJUDSKE RASE

    Naslov originala:J.H. Rosny An Le Flin Gant (Quest of the Dawn Man)

  • PRVI DEO

    1 POLAZAK U NEPOZNATU ZEMLJU Aun, Oroksov sin, voleo je podzemni svet. Tu je lovio slepe ribe

    ili modre rakove, zajedno sa Zurom, sinom Zemlje, poslednjimovekom-bez-Ramena koji je izmakao pokolju to su ga CrveniPatuljci izvrili nad njegovom rasom.

    Aun i Zur danima su ili pored peinskih reka. esto obala nijebila ira od nekog puteljka; ponekad su morali puzati po prolazimaod porfira, gnajsa, ili bazalta. Zur je palio buktinje od terebenta;crvenkasta svetlost odbijala se od kvarcnih svodova i odnepresunih talasa. Tada su se saginjali da vide kako plivaju bledeivotinje, koje tvrdoglavo trae prolaz ili nastavljaju put do stene izkoje je izbijala reka. Tu su dugo ostajali. eleli su da preu i tutajanstvenu prepreku koja je zadravala Ulhamre ve est prolea ipet leta.

    Aun, potomak Naoha, sina Leopardova, prema obiaju jepripadao bratu svoje majke, ali je vie voleo Naoha. Imao je njegovtelesni sklop, neumorne grudi i nagone. Kosa mu je padala uvrstim viticama, kao griva u drebaca; oi su mu imale bojuilovae. Bio je opasan zbog svoje snage, ali je i vie nego Naohpoklanjao ivot pobeenima, kada bi se prostrli po zemlji; zato jenjegova hrabrost izazivala kod Ulhamra u isto vreme i prezir idivljenje. Lovio je sam sa Zurom koji je zbog svoje slabosti bio odneznatne koristi, iako je bio vet u pronalaenju kremena za vatru iu spravljanju neke zapaljive smese od srike drveta.

    Zur je bio vitak kao leopard. Ramena su mu padala tako naglo,da je izgledalo kao da mu ruke izbijaju upravo iz trupa.

    Takvi su bili Vasi, Ljudi-bez-Ramena, od postanka pa sve dok ih

  • nisu unitili Crveni Patuljci. Njegov razum bio je sporiji alipronicljiviji od razuma Ulhamra. Taj razum imao je da izumre sanjim i da se opet pojavi u drugim ljudima, tek posle vie hiljadagodina.

    Podzemni svet Zur je voleo vie nego Aun. Njegovi preci, i precinjegovih predaka, iveli su u krajevima bogatim vodama, koje sudelimino ponirale pod brdima ili se gubile u planini,

    Jednog davnog jutra, nali su se na obali reke. Gledali su kakose penje sjajno sunevo arite i kako svetlost postaje ukasta. Zurje umeo da uiva u posmatranju talasa koji teku, a Aun je nesvesnooseao to zadovoljstvo. Uputili su se u predeo peina. Planina jebila pred njima, visoka i nepristupana; njen vrh sainjavao je nekudugaku zidinu. Na severu i na jugu planina se produavala do ubeskraj i uzdizala se kao neprohodna masa. Aun i Zur eleli su da jepreu; svi Ulhamri su to prieljkivali.

    Dolazili su sa severozapada; putovali su ve petnaest godina upravcu istoka i juga. U poetku, nepogode ih behu oterale, zatim,videi da zemlja postaje sve dostojnija elje i bogatija plenom, behuse navikli na to putovanje bez kraja. I, ve su gubili strpljenje predplaninom.

    Aun i Zur odmorili su se pored trstika, pod crnim topolama. Triogromna i dobroudna mamuta prooe drugom obalom.

    Ugledali su nekoliko sajgi kako bee, jedan nosorog iao jetamo-amo oko jednog rta. Mrane snage uzbuivale su Naohovasina; njegova dua, eljna putovanja vie nego dua rode, teila jeda savlada prostor. A kad se podigao, poao je uz vodu, dok se nijeukazao prirodan otvor iz koga je izbijala reka. Slepi mievi prhnueu mraku, i trenutno pijanstvo obuze mladoga oveka. On ree Zuru:

    Ima jo zemalja iza planine! Zur odgovori: Reka dolazi iz Sunevih Zemalja.Njegovo sanjivo oko, koje je liilo na oko gmizavca, uperi se u

    svetle oi Aunove. Zur je dao oblik elji Ulhamra. rtva razuma

  • punog snova Ljudi-bez-Ramena, zbog koga je propala ta rasa, on jeznao da male i velike reke imaju svoj poetak.

    Plaviasta senka postade crna. Zur zapali jednu od grana kojebee doneo. Mogli su se kretati i bez svetlosti, tako su dobropoznavali kraj. Dugo su ili, proli kroz tesnace, uputili se prekoproloma, i predvee legli, poto su ispekli rakove.

    Jedan potres, koji je, injae se, dolazio od potresa same zemlje,probudi ih. uli su kako se kotrljaju stene, zatim sve opet uuta.Tek probuena, njihova uznemirenost se ugasi, i oni ponovozaspae. Ali kad su nanovo krenuli, nali su put zapreennaslagama nepoznatih stena.

    Tada se Zur priseti: Zemlja se tresla! utvrdi on.Aun nije shvatio, i nije se ni trudio da shvati. Njegova misao bila

    je iva, smela i kratka; prikivala se za neposredne tekoe i zapokrete ivih bia. U njemu je raslo nestrpljenje koje ga je gonilo dajuri, tako da su pre svretka drugog dana stigli do zidine kod kojese svravao podzemni svet.

    Da bi bolje video, Zur zapali novu buktinju od terebenta:svetlost, diui se du gnajsa, meala je ivot plamena satajanstvenim ivotom minerala.

    Drugovi kliknue: iroka pukotina bila je nainjena u zidu. To je zemlja! viknu Zur.Aun poe napred i nagnu se kroz otvor. Bio je iri od oveka.

    Iako je poznavao zamke skoro napuklih stena, njegovo nestrpljenjeponelo ga je ka pukotini. Kretanje je bilo teko, trebalo je jednakopuzati ili prelaziti preko stena. Zur je iao za sinom Oroksovim;njime je ovladala neka potajna nenost zbog koje je delio opasnostisa svojim drugom i koja je pretvarala njegovu mudrost u smelost.

    Prolaz je postao tako tesan da su se morali nasatice povlaiti.inilo se da teak vazduh izbija iz stene. Zatim je jedno otroispupenje jo vie stesnilo prolaz. Kako se nisu mogli sagnuti,

  • izgledalo je da im poduhvat nee uspeti.Poteui svoju sekiru od nefrita, Aun udari besno, kao to bi

    udario neprijatelja; ispupenje se zaljulja. Oba ratnika shvatie dabi se izboina mogla odvojiti od stene. Zur uglavi svoju buktinju ujednu pukotinu i navali zajedno sa Aunom. Ispupenje se jo viezatrese; tada obojica grunue svom snagom. Gnajs pue, kamenjese stade kotrljati; zau se potmuli udar: prolaz je bio slobodan.

    Uskoro se proirio; sad su se mogli kretati bez muke; vazduh jepostajao istiji, i oni se naoe u jednoj peini. Ushien, Aun stadeda tri, dok ga pomrina nije zaustavila, jer Zur sa buktinjom beezaostao. Ali zadravanje je bilo kratko. Nestrpljenje Ulhamraosvajalo je i oveka-bez-Ramena, te obojica ubrzae korak.

    Uskoro se ukaza jutarnja svetlost. Postajala je sve jasnija; naizlazu iz peine pojavi se klanac izdubljen izmeu dva granitna zida.

    Visoko gore video se deli neba boje safira. Aun i Zur su preli planinu! povika veselo sin Oroksov.On uspravi svoj visoki stas; neki nejasni i duboki ponos

    podrhtavao je u njegovom telu; njegov skitaki nagon davao mu jenesavladivu snagu. Prikrivenije i vie sanjalako, Zurovo uzbuenjeizostajalo je za uzbuenjem njegovog druga.

    Meutim, ovaj uzani klanac, zabaen u dnu planine, jo jeisuvie liio na zemlju peina. Aun je hteo da vidi slobodnu zemlju,te se nije odmarao.

    inilo se da je klanac bez kraja. Kad su izili iz klanca bliio sezalazak dana, ali njihov san je bio ostvaren.

    Pred njima se pruao dugi panjak koji je izgledao kao da uzlaziu nebo; desno i levo uzdizala se planina, divovski svet stena, tiine ibure, koji se, mislio bi ovek, nikad ne menja, ali koji kapljica vodedubi, odnosi i neumorno rastvara.

    Aun i Zur sluali su lupanje svojih grudi. Beskonani ivot bio jetu, odakle je izvirala sva plodnost zemlje; sudbina ljudi zavisila jeod crnih bazaltnih padina, od granitnih otrih vrhova, od porfirnih

  • naslaga, od klanaca u kojima hui potok i od blagih dolina u kojimaizvor pevui nenim glasom; zavisio je od mnotva borova i odsilnog broja bukvi, od ispaa. rasutih po dragama; od gleeraizdubljenih meu vrhovima, od peskovitih morena.

    Sunce se sputalo nad predelom stenovitih kula, otrih vrhova ikupola; divlje ovce tajanstveno su se pojavljivale na ivici provalije;jedan stari medved na steni od gnajsa traio je samou, dok jebeloglavi kraguj polako kruio pod oblakom oivienim ilibarom.

    Nova zemlja zvala je sebi pustolovnu duu Aunovu i sanjalakiduh poslednjeg oveka-bez-Ramena.

    2 SABLJASTI TIGAR Aun i Zur putovali su etrnaest dana. Neka neshvatljiva sila

    zabranjivala im je da se vrate Hordi dok ne pronau savane i umegde bi Ulhamri nali u izobilju mesa i bilja kojima se hrani uspravnaivotinja.

    U planini se ne moe iveti. Ona goni oveka kad se okona leto.Na njoj zemlja ozeleni tek poto je dolina ve pokrivena sveomtravom ili novim liem.

    esto bi i vee palo a da nisu bili ubili nijednu rtvu, nitipronali dovoljno korenja da utole svoju glad. Ili su ka istoku i kajugu. Devetog dana bukve postadoe brojnije od jela, zatim senamnoie hrastovi i kestenovi. Aun i Zur znali su da se pribliujudolini. ivotinje su lutale u sve veem broju; meso i korenje peklose na vatri svako vee i nomadi su spavali pod toplijim zvezdama.

    etrnaestog dana stigli su do kraja planine. Ravnica se pruala ubeskonanost, pored obala dinovske reke. Stojei na padini jednogbazaltnog uzvienja koje se uvlailo duboko u savanu, saputnici suposmatrali novu zemlju, koju jo nikad nije gazila rasa Ulhamra niVaha. Pred njihovim nogama raslo je nepoznato drvee: baniani, od

  • kojih je svaki inio jedan bokor, palme sa liem slinim ogromnimperima, zeleni hrastovi koji se puu po breuljcima, bambusi kojiuzdiu svoje ogromno klasje. Bezbrojno cvee rasipalo je poprostoru tajanstvenu radost, plodonosnu ljubav i tromu milinurastinja na kome poiva sveukupni ivot.

    Aun i Zur najradije su vrebali ivotinje. Ove su izbijale iiezavale prema neravninama predela, prema visini trave, trske, igranolike paprati, prema rasporedu breuljaka, drvea i bambusa.Videlo se kako ilo stado antilopa bei, kako pridolaze konji ili divljimagarci i kako pasu zebu-i.

    Nikad vatra Ulhamra nee uvee biti bez me sa! Nada u izobilanivot uzbuivala je nomade, a ukoliko su silazili niz uvik, vazduh jepostajao tako topao, da je kamen goreo pod njihovim nogama.

    Dok su mislili da treba da preu samo jo jedan kratak prostorda bi se spustili u ravnicu, jedna okomita stena ih zaustavi.

    Ulhamr kriknu od ljutine, ali Bah ree: Ova zemlja je puna zamki. Aun i Zur nemaju dovoljno dilita.

    Ovde nijedna zver, koja prodire ljude, ne moe da nas dohvati.Senka lava pojavi se u daljini, u useku jednoga breuljka. Aun

    odgovori: Zur je kazao to je trebalo rei! Mi emo nasei dida, buda, i

    strela, i oboriti plen i savladati ljudodere.Senke na uzviici behu izduene. Svetlosg je bila dobila boju

    meda. Aun i Zur uputie se ka jednom hrastiu, da od njeganaprave sebi oruje. Umeli su da grade koeve i bude, da kleu urogu, da otre i da stvrdnjuju drvo na vatri. Otkad su izili iz peina,njihove sekire behu otupele; nisu nikako obnavljali svoje orue.Neko nejasno predoseanje gonilo ih je da se dobro naoruaju prenego to uu u tu stranu zemlju.

    Sekli su grane dok se sunce nije spustilo do dna predela kaovelika crvena vatra. Zatim pokupie rogove, kosti i kamenje koje sudoneli sa planine.

  • No dolazi, ree Aun. Nastaviemo kad se vrati svetlost.Meutim, oni behu nagomilali suvog drvea na koje se Zur spremaoda baci vatru, pomou jednog kamena od markasita i jednog odbelutka, dok je njegov drug nabijao zailjenu granu u erekdivokoze.

    Uspravi ih neka vika, koja je odjekivala kao urlikanje i drhtalakao zavijanje hijene. I oni spazie, na pet stotina lakata od uzviice,neku nepoznatu zver. Imala je stas leoparda, riu dlaku poprskanucrnim takama, oi iroke i sjajnije od oiju tigra. etiri vrlodugaka, otra zuba ukrtala su se van njenih vilica. itav njensklop ukazivao je na izrazitu brzinu.

    Aun i Zur shvatie da je zver od rase mesodera, ali nije ihpodseala ni na jednu od ivotinja koje postoje na drugoj straniplanine. Nije im se uinila tako opasna. Sa ostvom, budom ilididom, Aun je savlaivao ivotinje njenoga rasta. On je bio snaani brz kao Naoh, pobednik Valusa, suroga medveda i tigra.

    I on uzviknu: Aun se ne boji rie ivotinje!Novo, piskavije i isprekidanije urlikanje zaudi ratnike. Glas joj je krupniji od tela! primeti Zur, a njeni zubi su otriji

    od zuba svih mesodera. Aun e je oboriti jednim udarcem bude.ivotinja uini skok od dvanaestak lakata. Saginjui se, Aun

    primeti drugu dinovsku ivotinju kako kaska podno uzbrdice. Ovaje bila bez dlake, sa nogama kao stabla mlade vrbe, sa njukomogromnom i glupom. Bio je to hipopotam, mujak, u punoj snazi.Trudio se da se dokopa reke. Ali sabljasti tigar mu je prepreavaoput na svakom savijutku, te se hipopotam zaustavljao sarazjapljenim eljustima i groktao.

    ivotinja je suvie mala da bi mogla savladati hipopotama!ree Aun. Hipopotam se ne boji ni lava.

    Zur je gledao ne govorei nita. estoka radoznalost i ratnika

  • strast koja uvek tinja u ljudima, nadimala je grudi drugova.Odjednom, sabljasti tigar se zalete. On skoi hipopotamu za

    potiljak i tu zari svoje otre kande. Debelokoac, sa uasnimkricima, potra ka reci. Ali otri zubi probie tvrdu kou i naoedebelo meso. Rana u ogromnom vratu bivala je sve vea, sabljastitigar je pio crvenu tenost sa radosnim i pobednikim dahtanjem.

    Najpre hipopotam ubrza svoj trk. Vie nije rikao. Njegovaenergija bila je saeta u elju da se doepa reke. Tu, kad se zagnjuriu svoj rodni kraj, on e izleiti ranu, poznae jo slasti ivota.Njegove nezgrapne ape mlatarale su po savani i uprkos ljuljanjatekoga tela, kretao se brzo kao divlji vepar ili divlji magarac

    Reka je sad bila blizu. Njen vlani miris draio je dina. Alisvirepi zubi zarie se dublje, otvori se nova rana, i hipopotam poeposrtati Videlo se kako klecaju njegove kratke noge; ropac seotre iz njegove odvratne njuke; zubi sabljastoga tigra dubili suneumorno.

    U asu kad je skoro stigao do trske, pobeeni se sporo obrte,obuzet nesvesticom uo se promukli uzdah, i ogromna masa seskljoka. Tada se sabljasti tigar, uspravljajui se na svojim vitkimapama, oglasi jednim urlikom od koga su se u daljini razbealibivoli, i poe prodirati svoj jo ivi plen.

    Aun i Zur posmatrali su utei. Oseali su pribliavanjemesojedne noi; oko kime ih je hvatala jeza; nejasno su nagaalida je nova zemlja, zemlja drugoga doba, starija od zemlje po kojojsu lutali Ulhamri, zemlja u kojoj jo ima ivotinja koje su ivele uvreme prvih ljudi.

    Duboki mrak prolosti sputao se sa predveernjom svetlou,dok je elska reka, sva crvena, tekla kroz savanu.

    3 VATRA U NOI

  • Trebalo im je osam dana da isteu oruje. iljci od kamena ili odotrih zuba nalazili su se na zavrecima dida; svaki od njih imao jeostvu sa rogom na kraju; dva bacaa u obliku tapa trebalo je dabacaju strele na daleko; najzad, hrast je dao bude od kojih jenajtea, u rukama Auna, bila opasna i za najvee zveri.

    Oni sioe sa vrha uzvienja pomaui se kaievima iseenim odjelenje koe. Kad su se nali u savani, inilo se da horda Ulhamrabee izgubljena u neizmerljivoj dubini. Snaga mladosti i osvajakiduh uspravnih ivotinja vodili su Auna. Oko njega beao jebezbrojni plen. Trebalo je samo da polegne u travu i da iznenadiegagra, aksisa ili sajgu. Ali on nije uludo ubijao ivotinje biljodere,jer meso sporo raste, a ovek treba da jede svakoga dana: kad godje horda imala dovoljno hrane, Naoh, voa Ulhamra, zabranjivao jelov.

    Uostalom, novina etvari zadivljavala je drugove. Oni su iz potajegledali gavijala, dugog dvanaest lakata, i njegovu dugaku njuku.Videli su ga kako pliva po reci, ili kako stoji u zasedi na nekomostrvcetu ili meu trskama reke. Driopitek je pokazivao u granjusvoje crne ruke i svoj ljudski trup. Gauri su lutali u krdima, snanikao oroksi, pretei rogovima koji su mogli da otvore grudi tigra i dasmrve lava. Crni gajali pokazivali su svoj snani stas i svojuispupenu grbu. Jedan gepard izgubio se naglo na savijutkuestara; opor vukova, gonei veliku antilopu, proe kriom izlokobno, a crveni psi, sa nosom zabodenim u zemlju, pratili suneki trag ili su, diui glavu, isprekidano zavijali. Ponekad, uplaentapir uspravljao bi se u svom leglu i sklanjao se u isprepletanogranje smokve-baniana.

    Aun i Zur, na oprezu i rairenih nozdrva, uvali su se od kobra iplaili se velikih zveri koje su spavale u svojim jazbinama ili meubambusima; samo jedan rii panter pokaza se oko podne, u upljinistene, sa vatreno zelenim oima uperenim u ljude.

    Aun podie budu i uspravi svoj snani stas, ali Zur, seajui sesabljastoga tigra, zadra ruku svoga druga:

  • Sin Orokeov ne treba jo da se bori!Aun razumede misao Zurovu, poto se sabljasti tigar pokazao

    opasnijim od lava. Ovaj rii panter mogao je imati snagu tigra.Naoh, Faum i Gun-Suvih-Kostiju uili su da treba biti mudar,

    koliko i hrabar: treba poznavati svoje neprijatelje. Ipak, Ulhamr nespusti odmah svoju budu; on uzviknu:

    Aun se ne boji pantera!Kako se zver nije micala iz peine, ljudi produie put.Traili su sklonite. U ovoj arkoj zemlji, nou je moralo kipteti

    od mesodera. ak i pored vatre, mnoge opasnosti ugroavale sunomade. Ulhamri su imali naviku i smisao za sklonite; umeli su dazatite peinu pomou stena, grana i stabala; izgraivali susklonita pod vedrim nebom ili koristili ona koja su im prualenadvijene stene.

    Celoga dana drugovi nisu nita nali i predvee se udaljie odreke. Prve zvezde ve su se pojavljivale kad se zaustavie na jednojuzviici na kojoj su rasli samo retko iblje i patuljasta trava.Zaklonjeni grebenom kriljca, oni namestie vatru u polukrug.Svaki je morao da straari po redu. Zato to je imao finiji sluh iosetljiviji njuh, i zato to je poetak noi opasniji, Aun je straarioprvi.

    Laki povetarac donosio je neprijatan zadah ivotinja i miris biljakoji godi. ula mladog Ulhamra hvatala su najmanji um,svetlucanje i izlive.

    Najpre se iz potaje pokazae akali, nesigurni i puni ljupkosti.Vatra ih je privlaila i plaila. Ostajali su nepomini, a zatim se sanenim grebanjem stadoe pribliavati vatri. Njihove senke su seistezale iza njih, njihove sjajne oi punile su se crvenom svetlou,njihove iljate ui okretale su se u svim pravcima. Na najmanjipokret Auna svi bi odjednom poeli izmicati. im bi on zamahnuorukom, svi bi oni pobegli sa slabim kevtanjem.

    Aun ih se nije bojao, ak i kad ih je bilo mnogo, ali njihov jak

  • smrad mu je smetao, jer je slabije oseao zadah drugih zveri.Da ne bi troio oruje, on nakupi kamike. im se prvi put bacio,

    akali se razbegoe. Pojavie se, meutim, crveni psi, koji bi usledbrojnosti i gladi mogli postati opasni. Obletali su u veim grupama,naglo se zaustavljali ili jurili sa reanjem koje se prenosilo odjednog do drugog, kao da razgovaraju. Vatra ih zadra kaoukopane. Radoznali kao akali, njuili su miris peenog mesa izadah dva oveka. Neko neodreeno preklinjanje mealo se sanjihovom pohlepom.

    Kad bi Aun bacio kamike, prethodnica se povlaila i grupisala uobliku ugla. Pretee urlikanje rasprostiralo se u polumraku. Vandomaaja, oni nisu poputali: slali su izviae, koji su podmuklotraili prolaze. Otvori, koji su razdvajali krila vatre od grebena, inilisu im se suvie tesnim. Ipak su tu ponovo dolazili i njuili sadosadnom strpljivou. Ponekad, pravili su se da napadaju, ili bijedna grupa odlazila i urlala iza stena u nadi da e u panici doi domesa.

    Malo-pomalo akali se behu vratili, podmukliji, na odstojanjuod crvenih pasa. Povukli su se ispred dvanaest vukova, koji se behupojavili sa istoka, pa se rasturili da naprave prolaz hijenama. Ove sunepodnoljivo kaskale, sa grevitim klackanjem svojih ukoenihlea i s vremena na vreme cerekale se kao vetice.

    Dva patuljasta slepa mia leprala su svojim mekim krilima;iznad njih jedna ruseta, koja je imala razmer orla, lebdela je podzvezdama; pored vatre treperilo je sijaset izbezumljenih nonihleptirova; nemoseri su stvarali hune stubove, ludi koleopteripadali su na uareno granje. Na jednoj smokvi moglo se videti kakovire dve bradate majmunske glave, dok je barska sova jeala nabreuljku, a ogroman buceros provlaio svoj ogromni kljun izmeuperastog lia palme.

    Uznemirenost je opsedala Auna. Posmatrao je razjapljene vilice,otre zube, sve te zenice koje su zbog vatre izgledale kao svetlialem-kamenovi.

  • Smrt je vrebala. Nakupilo se dovoljno snage da uniti pedesetljudi. Crveni psi su imali snagu koju daje horda, vilice hijenavredele su koliko vilice tigra; vuci visoka rasta pokazivali su snanevratove, ak i akali sa svojim otrim onjacima mogli bi daraskomadaju Auna i Zura u vremenu koje je potrebno da jednagranica sagori. Strah od vatre zadravao je toliko izgladnelihivotinja; lukavstvo je ivelo u njima, ali ne i smelost, i to je kojabila hrabrija, to je stajala blie vatri.

    Sve ivotinje ekale su neki od onih dogaaja kojim senagrauje vrebanje i strpljenje; mrnja ih je poneki put podizalajedne protiv drugih. Kad bi vuci zaurlikali, akali su se sklanjali upolumrak, ali su crveni psi svi zajedno otvarali svoje hitre eljusti;svi su ustupali prvo mesto hijenama. One su slabo pretile ljudima,jer nisu volele da se izlau, naviknute na rtve nepomine ili slabe,te su stajale tu, zadrane samim mnotvom drugih i tomneobinom svetlou, koja se podizala sa zemlje.

    Najzad pristie i jedan leopard. Aun probudi Zura. Zver unuispred crvenih pasa. Njene ukaste oi gledale su u plamen i udvonone prilike ljudi.

    Ogoren, Aun povika: Oroksov sin ubio je tri leoparda!ivotinja isprui svoje ape sa kandama, protee vitko telo i

    zamauka. Bila je visoka rasta, snanija od arenih leoparda koje supoznavali Ulhamri. Koa joj je lako podrhtavala oko miia. Ona bibez muke mogla preskoiti vatru, a zatim se dohvatiti grebena gdesu stajali ljudi. Uznemirena, trudila se da razabere kakva su touspravna stvorenja. Zadah i trup podseali su je na gibona, aligibon je manji i nema takvo dranje. Zbog svetlosti izgledali su veiod gaura; njihovi pokreti, pa micanje udnih oblika na krajunjihovih udova izazivali su opreznost kod leoparda. On je uostalombio sam, a oni su bili okrenuti licem.

    Aun povika jo jae; njegov glas je odjeknuo kao glas monogneprijatelja Leopard puzei pree ulevo, pokoleba se pred

  • prolazom koji je razdvajao ivicu vatre od grebena, pa se povue sboka i iza lea Jedan kamen ga pogodi u glavu. On besnozamauka, ali odstupi. Pretei, sae se kao da hoe da skoi, poe darije zemlju svojim kandama i skrete ka reci. Jedan od akala poaoje za njim; crveni psi i vuci poee davati znake zamora, a hijene,irei krug svoga kretanja, pojavljivale su se, s vremena na vreme, utreperavoj svetlosti

    Iznenada, opori skretoe panju, sve nozdrve su njuile kazapadu, iljate ui se uspravie. Kratko rikanje prekidalo je tiinu!Od njega ljudi na grebenu zadrhtae. Zatim, gipko telo, poskakujuiu mraku, izlete na punu svetlost. Crveni psi se behu sklonili nekastrasna ukoenost prikovala je vukove i arila njihove zenice, hijenesu se kasom vraale; dve make-cibetke maukale su u pomrini.

    Aun i Zur su poznavali tu riu dlaku i te strane zubeZver unu ispred vatre. Njen rast nije bio vei od leopardovog,

    a ipak bee manji od najvee hijene; ali neka tajanstvena sila, kojusu odmah svi drugi osetili, izbijala je iz njenih pokreta i iz njenihkrupnih oiju.

    Meutim, Aun i Zur drali su svoje oruje u pripravnosti.Oroksov sin uzeo je harpun u desnu ruku, buda mu je stajala kodnogu; manje snaan Zur vie je voleo dide. Obojica su verovali daje sabljasti tigar jai od obinog tigra i moda opasniji od oneogromne zverke od koje su se nekad spasli Naoh, Gav i Nam uzemlji ljudodera. Oni su ve znali da sabljasti tigar jednim skokommoe da preskoi dvadeset lakata, odstojanje vee nego to je bilood njega do grebena. Ali ga je vatra zadravala. Crvenkasti repmlatarao je po zemlji; glas, koji grmi, odjekivao je s prekidima;miii oba oveka zatezali su se, kao granit

    Aun zamahnu harpunom i naniani Ali sabljasti tigar skoiukoso i odloi bitku; Zur ree tihim glasom:

    im bude pogoena, ria zver e skoiti uprkos vatriIako je bio vet kao Naoh, Aun nije mogao da na odstojanju od

  • dvadeset lakata smrtno pogodi krupnu zver. On poslua Zura ipoeka.

    Sabljasti tigar se nae pred vatrom.Priao je toliko da je bio samo petnaest lakata od drugova.Sad su ga bolje videli. Njegove grudi bile su pokrivene dlakom

    zatvorenije boje nego gornji deo trupa, zubi su sijali kao oniks. Kadbi okrenuo glavu ka neosvetljenom prostoru, oi su mu liile nasvetlost svitaca.

    Dva ispupenja stene spreavala su ga da skoi, ali i ljudima susmetala da bace didu ili harpun.

    Trebalo mu je da prie jo za tri lakta. Upravo se spremao da touini. Poslednji put posmatrao je protivnike, dok su se njegovegrudi nadimale od sve veeg besa, jer je slutio hrabrost uspravnihivotinja.

    Odjednom, neka vika proe kroz redove crvenih pasa; vuci seuskovitlae, hijene se povukoe ka smokvi. Pod svetlou zvezda,nazirala se ogromna masa koja se klackala. Ubrzo crvenkastasvetlost pokaza neko debelo lice, na ijem se kraju uzdizao rog duinego u bivola. Koa je podseala na koru staroga hrasta, rapavitrupci nosili su telo teko kao tela est konja. Naduvena, kratkovidai nezgrapna, uzbuena nekim unutranjim besom, ivotinja jekasala. Sve se pred njom sklanjalo. Jedan vuk koji je u paninomstrahu naleteo na nosoroga bio je smrvljen kao bubica: Aun je znaoda bi lav i peinski medved doiveli istu sudbinu. inilo se da nisama vatra nee zadrati dina. Ona ga, meutim, zadra. Divovskotelo poe se tresti pred blistavim aritem; sitne oi su se irile; rogje pretio prostoru

    Tada se sabljasti tigar pojavi pred nosorogom.Toliko dugaak da je liio na gmizavca, prsa priljubljenih uz tle,

    mesoder je besprekidno maukao. Neodreena uspomena koja jeuznemirila debelokoca, brzo ustupi mesto besu. U stepi, u dungli,u dubini pustare, nikakav iv stvor se nije mogao odupreti njegovoj

  • masi Rog se ustremi na riu ivotinju i teke noge opet jurnue.To je bio vihor. Samo stena ili mamut mogli bi ga zadrati. Jo dvalakta i sabljasti tigar bi odleteo u paramparad Ali sabljasti tigarse izgubi

    Pre nego to je stigao da se okrene, din se otkotrlja do smokve iria zver bila mu je na leima. Ona promuklo zaurla, zari sve etirikande, i otpoe svoj posao. Arterija koju je poznavala i koju supoznavali njeni vekovni preci, nalazila se tu, pod naborom koedebljim od kore starih kedrova, tvrim od lubova kornjae ineprodornim za onjake tigra, lava ili dinovskog peinskog lava.Samo njegovi dugi, otri zubi mogli su tu napraviti sebi prolaz. Koai meso se otvorie, mlaz krvi iknu za jedan lakat uvis; ogromnaivotinja pokuavala je da zbaci zver, i poto u tome nije uspela,skotrlja se na zemlju.

    Sabljasti tigar nije se dao prevariti. Sa mumlanjem punimnaslade, on odskoi, ode ustranu prkosei toj snazi koja je biladvadeset puta vea od njegove. Nepogreni nagon kazivao mu je daje ivot isticao sa toplom tenou i da treba samo ekati Ve senosorog zanosio; crveni psi, hijene, akali, make-cibetke sapohlepnim kricima primicali su se protivnicima. Pobeeni dinmogao je dati svima hrane za jedan dan: vie no i jedna druga zver,sabljasti tigar je snabdevao te horde badavadija koje prate velikemesodere.

    Jo jedan skok. Strani rog se ustremi na neprijatelja; njukapenua i promuklo mumla; oajanje drhti u nemonoj masi

    Zatim nastupa smrt; krv sve slabije tee; snaga se gubi u tajniminulih stvari; neodreeni strah od smrti iezava u samoj smrti;nosorog se srui kao stena. Sabljasti tigar, proirujui ranu koja jesavladala udovite, stade prodirati vrelo meso, dok su akalilokali krv prosutu po zemlji, a crveni psi, hijene i vuci smerno ekalida se ria zver zasiti.

  • 4 LJUDI I RIA ZVER Posle pobede sabljastog tigra, Aun i Zur stavie opet granje na

    vatru. Zatim Aun lee, dok je njegov drug straario. Opasnost sebee udaljila; onaj krug eljusti koji je pretio ljudima, tiskao se sadoko nosoroga. Zur je mogao videti zvezde, koje su ranije dodirivalevrh abonosa, kako se sputaju ka reci. Plaljiviji od Auna, oseao seneobino obuzet tajnama ove nove zemlje, u kojoj neka zver porastu jedva vea od leoparda unitava ogromne debelokoce.

    Pobednik je dugo drao! Zbog udi, efa ili zbog nasleenenavike, cepao je kou u svim pravcima, ne zadravajui se vie najednom mestu. Najslabije ivotinje: akali i cibetke dovlaili su sedo naputenih otvora. Sabljasti tigar nije na njih obraao panju, alije mumlao kad bi se crveni psi, vuci a naroito hijene suviepribliavali.

    Mesec, u svojoj poslednjoj etvrti, peo se na suprotnoj stranireke, kad je sabljasti tigar ostavio svoju rtvu. Tada, navalie besnivuci, crveni psi i hijene. Reklo bi se da e se meusobno unititi:onjaci se pomolie na nekoliko palaca jedni od drugih, uasnourlanje podie se pod zvezdama Ali primirje se napravi usrednajvee buke; vuci se naoe na ramenima i grudima, hijene sasvimotvorie trbuh, crveni psi se okomie na lea i na butine.Poznavajui svoju sudbinu, akali i cibetke se izgubie.

    Kratko vreme glava sabljastog tigra bila je okrenuta prema tomegmizanju njuki. Krv mu je curila niz usnu, koju je ravnodunooblizivao; umor od prodiranja oteavao mu je vilice; kapci su muse zatvarali. U jednom skoku on se rasani, uini nekoliko koraka kavatri i ka toj uspravnoj ivotinji koja je draila njegov nagon; zatim,pun poverenja u svoju nepobedivu snagu, oprui se po savani izaspa.

    Zur je motrio na njega s podozrenjem. Pitao se da li bi bilo boljeda iskoriste ovo spavanje i da pobegnu, ali verujui da e ivotinja,

  • bez sumnje, dugo spavati, nije probudio Auna.Mesec, sve manji ukoliko se vie dizao iznad bregova, zasenjivao

    je svetlost zvezda; masa nosoroga postajala je sve manja pod rojemnjuki; zora se primicala kad sin Ljudi-bez-Ramena dodirnu grudiAunove.

    Nema vie drva, ree on. Dok je njegov drug ustajao, plamense ugasio Ria ivotinja je zaspala. Aun i Zur treba da otputuju!

    Veliki Ulhamr posmatrao je predeo. On opazi nepominogsabljastog tigra na dvesta lakata od logora. Snana mrnja ga obuze.Setio se zveri koja rie pred plamenom, opet je video zube zariveneu kou dinovskog biljodera: itav rod ljudski i oni od kojih ljudiive bio je ugroen od ove nepoznate ivotinje!

    Zar ne bi Aun mogao ubiti zver dok ona spava? upita on. Mogla bi se probuditi, odgovori drugi. Bolje je otii s one

    strane steneSin Oroksov se kolebao. Snaga koja ga je gonila u boj dolazila je

    izdaleka: Faum i Naoh ne bi dopustili da ih jedna zver tolikoga rastavreba i da budu njena rtva.

    Naoh je ubio tigricu i surog medveda! ree muklo Ulhamr. Tigrica i suri medved bi pobegli pred nosorogom!Ovaj odgovor umiri ratnika. On namesti harpun, odbojnik, dide

    i uze u ruku budu. Bacivi poslednji pogled na riu zver, onipreoe greben i sioe sa stene. Bili su sumorni, jer su malospavali. Mislili su na hordu izgubljenu tamo daleko preko planina.

    Dan je svitao, istok je bio blediast, glasovi mesodera suumukli na renoj obali, lie i trava bili su sasvim nepomini.

    Jedan urlik prolomi tiinu. Aun i Zur se okretoe i spaziesabljastog tigra. Neto se desilo, ili je prosto osetio odlazak ljudi, tese probudio; nagon ga je vodio za tim stvorovima koji su uznemirilinjegovu nesvesnu duu.

    Trebalo je da Aun napadne riu zver dok je spavala, reeUlhamr, pripravljajui svoju ostvu.

  • Otro kajanje pritiskivalo mu je grudi. Bah, oborene glave,uviao je da je njegova mudrost bila kobna i gledao je Aunaponizno. Ali Aun nije oseao srdbu; njegove velike grudi nadimalesu se borbenim uznemirenjem, a Zur je bio kao deo njegove linosti.Oni su najpre stajali rame uz rame, sjedinjujui svoje snage. ZatimAun ispusti ratniki krik:

    Oroksov sin i Zur proburazie riu zver i polomie joj kosti!Sabljasti tigar se nije urio. Kad su uspravne ivotinje zastale, i

    on stade. Posmatrao ih je kako odvajaju odbojnike i dide i kakoneobino isteu udove. Kao i ranije, razgovetni glasovi su ga udili:on krete poprenim putem koji ga nije pribliavao ljidima.

    Ria ivotinja se plai ljudi! zaurla Aun i razmahnu i ostvom ibudom.

    Oteuto urlikanje mu odgovori, i sabljasti tigar uini dvaogromna skoka. Pre nego to je mogao skoiti trei put, odbojniciAuna i Zura se zakovitlae. Pogoena didom u trup i u teme, zverbesno navali na ljude. Sin Oroksov potee didu koja joj se zari uslabine; Zurovo oruje ovrznu tvrdu lobanju. Zver je bila prednjima.

    Jednim udarcem ona srui Zura i zari mu zube u grudi. Aunnapade budom. Jezgro hrastovo udari vodoravno, ali ne pogodinita: sabljasti tigar bee se povukao Ulhamr i ivotinja naoese lice u lice. On izbee prvi napad skokom ukoso, drugi odbiudarcem koji skliznu niz rame zveri. Gromovita masa ga srui, ali sei sama preturi usled zaleta. ovek se obrte na jednom kolenu uasu kada je sabljasti tigar opet hteo da napadne. Dok se iznemogliZur bacio sekirom, Aun raspali obema rukama budom. Debelaglava odjeknu, zver se stade obrtati kao da je oslepela. Novi udaracjoj umrtvi zatiljak. Zatim joj Aun polomi rebra, prebi ape, smrvivilice. Dugo jo drhtali su miii; ogoljeno srce je podrhtavalo;trebalo je jo dva udarca didom da bi se samrtni ropac svrio. Zurje promuklim i slabim glasom jecao:

    Aun je ubio riu zver Aun je jai nego Faum Aun je jak kao

  • Naoh, koji je oteo vatru od ljudodera!Ulhamra su opijale rei njegovoga druga; ponos mu je irio

    nozdrve; tuga, koja je pritiskivala njegove kosti kad je po noibeao, bee iilela; njegovo bie pobedniki se ushiivalo zbogdoivljaja i, okrenut ka rumenilu zore, on je strasno zavoleonepoznatu zemlju.

    Zur promrmlja jo: Sin Oroksov bie poglavica meu ljudima.Zatim jauknu; njegovo lice dobi boju ilovae i on se onesvesti.

    Tada se Aun, videi da krv tee iz grudi ranjenika, zbuni kao da jevideo svoju sopstvenu krv, a nepomino lice ga uplai. Nekostrano i blago oseanje strujalo je kroz njegovo meso. Vreme kojesu proiveli zajedno oivljavalo je u nejasnim slikama; on je opetvideo ume, pustare, estare, movare i reke, gde su se zajednoborili, gde je jedan za drugoga bio ivo oruje

    Meutim Aun, nakupivi lia i trave, mrvio ih je kamenom ilepio na rane svoga druga. Oni kapci Zurovi se podigoe. On seprvo zaudi to tu lei, obazre se oko sebe ne bi di video vatru,zatim se priseti i ponovi rei koje je izrekao pre nego to seonesvestio:

    Aun e biti poglavica meu ljudima! I, oseajui svoju slabost,on jeknu:

    Ria zver probila je grudi Zurove Aun je i dalje previjao prijateljeve rane, dok se ogromno sunce

    uzdizalo iza reke. None zveri behu iezle. Pavijani su se uzmuvalipo granju; beloglavi gavrani kruili su nad kosturom nosoroga; dvakraguja letela su na povetarcu, a biljoderi su stajali puni snage.Vreme opasnosti bee prolo za Vaha i za Ulhamra; veliki ruiocispavali su u svojim jazbinama ili u dungli.

    Ali i dan moe biti neprijatelj, kad je svetlost jarka i kad toplotapri zemlju. Trebalo je preneti Zura u hlad. Kao i svi Ulhamri, i Aunje nagonski oseao peinu: on pretrai prostor u nadi da otkrije

  • stene, ali je video samo stepu, estar, nekoliko palminjaka, gomilesmokava, grupice abonosa ili bambusa.

    Tada, poto je utvrdio lie i travu na grudi svoga druga, on ganatovari na lea i poe na put. Kretanje je bilo teko, jer je trebalonositi i oruje. Ali Aun bee nasledio snagu Fauma, Naoha i Velusa.Dugo je iao, savlaujui umor. esto je sputao Zura u hlad i, negubei ga iz vida, peo se na neku uzviicu ili na neku stenu da ispitapredeo.

    Jutro je prolazilo; toplota postade nesnosna; a on jo ne beeotkrio planinski venac.

    Zur je edan, ree ovek-bez-Ramena, koji se tresao odgroznice.

    Oroksov sin se uputi ka reci. U taj vreli as, video se samoponeki gavijal opruen svojim krljutavim telom na jednom ostrvu,ili neki hipopotam koji se za as pojavljivao na povrini ukastihtalasa.

    Reka je do kraja prostora valjala svoju plodonosnu vodu, iz kojesu se raale hiljadugodinje ume, bujne biljke i bezbrojneivotinje: Majka ivota, reka, je imala njegovo neumolno kretanje;kotrljala je bezbrojne talase, brzake i vodopade.

    Aun zahvati vode akama i napoji ranjenika. Zatim upitazabrinuto.

    Je li teko Zuru? Zur je vrlo slab! Zur bi hteo da spava!Snana Aunova ruka spusti se blago na glavu druga: Aun e napraviti zaklon.U umi, Ulhamri su umeli da se tite preplitanjem grana. Aun

    poe traiti lijane, koje je sekao sekirom; zatim, poto je izabrao tripalme, koje su rasle na jednom breuljku, on napravi zareze i obaviod jednog do drugog stabla savitljive stabljike. Tako je nainiotrouglasti ograeni prostor, iji su isprepleteni zidovi davalisavitljiv ali vrst otpor. Oroksov sin je radio neumorno i senke su

  • ve bile duge, kada je stao da se odmori. Trebalo je pokriti zaklonlijanama dovoljno debelim da izdre teinu zveri, dok joj oni neprobiju trbuh ili dok joj ne probodu srce vrhom dide.

    Groznica nije naputala Zura, i zelenkasta svetlost prelazila muje preko zenica. S vremena na vreme padao je u dubok san, trzao seiz sna govorei nerazumljive rei. Ipak, posmatrajui rad Aunov,davao mu je savete, jer su Ljudi-bez-Ramena bili vetiji od Ulhamrai svih drugih ljudi.

    Pre nego to je opet poeo sa radom, Aun je pojeo meso koje jeuoi toga dana ispekao. Zatim poveza debele lijane koje susainjavale krov sklonita i odvoji dve debele grane koje je trebaloda slue kao vrata na ulazu i izlazu.

    Sunce se pribliavalo vrhu najviih abonosa, kad se ljudisklonie u svoju kolibu. Koliba se nalazila na najvioj taki u celojokolini. Kroz otvore se lepo videla reka, udaljena jedno tristalakata. To je bio as oivljavanja. Grozni hipopotami izlazili su izsvojih podvodnih panjaka na ostrva. Razvueno stado gaura pilo jevodu na drugoj obali. Videlo se kako izmeu dva talasa ploviplatanist sa iljastom njukom. Iz trstika izlete krokodil sa dvaroia i zatvori svoje vilice nad tankim vratom jedne ikare: divljaivotinja umirala je u stranim eljustima koje su joj postepenokomadale glavu. Rezusi su se uplaeno uzmuvali po granju, sasvojim ljudskim trupovima, dok su fazani smaragdne, safirne izlatne boje sletali do trstika i dok je sneni roj aplji podrhtavao narascvetanim ostrvcima. Ponekad, obuzeta strahom, rulja velikihantilopa i aksisa beala je pred oporom crvenih pasa ili predparom geparda. Zatim se pojavie konji, izbezumljena pogleda,nemirni i razdragani od ivotne snage, kojima su iz predostronostibili zategnuti svi miii. Oni su se u hodu naglo propinjali, usledega se ceo opor talasao. uljili su nervozne ui u kojima je svakium izazivao strah. Jedan niz gajala kretao se ozbiljno poredbambusovog luga.

    Iznenada, ogroman potres i greviti skokovi: pet lavova izlazilo

  • je ka reci.Sve opuste. Zbog zveri sa snanim grudima svi biljoderi

    sklonie se na kraj prostora. Samo krokodil, koji je otkinuo glavusvoje rtve, nije pobegao. Ne bi se moglo rei da li je osetioopasnost. Njegovo telo sa grubim krljutima, dugo dvanaest lakata,debelo kao topola, sa staklastim oima i glupom glavom, liilo jeistovremeno na stranu zver i na mineral. Meutim, gonjen nekimneodreenim nagonom, on uperi svoju njuku ka pridolicamaZatim se malo kao pokolebao i hvatajui svoju rtvu svim zubima,utonu meu lotose.

    Dva lava su imala grivu. To su bili zdepasti mujaci, ije su seglave uzdizale kao stene od kriljca, i koji su, prileni kad seodmaraju, mogli u lovu da skoe po dvadeset lakata. Neto nierastom, vitkije i due, lavice su izgledale podmuklije. Svi su imalikrupne ukaste oi koje su gledale pravo kao ljudske oi.Posmatrali su kako u daljini bee divna stada. Isto oajanjenadimalo je njihove grudi, te se zaustavie da bi reali i urlikali.Uasni glas mujaka prekrivao je povrinu reke, te su drhtali ak iplatanisti. Prepast se irila meu palmike, trstike i smokvike doprilaza reci i do rtova, ak do ua potoka u reku.

    Majmuni su se ludaki cerekali u granju.Kada su iskalili svoj bes, mesoderi opet kretoe. Mujaci su

    udisali laki povetarac; nemirnije, lavice su njukale po zemlji. Jednaod njih oseti ljude. Ona se puzei primae kolibi, poluskrivenojtravom; druge dve enke kretoe za njom, dok su lavovi zaostali.

    Aun je posmatrao zveri koje pridolaze.Svaka je bila pet puta jaa od oveka. Njihove kande bile su

    otrije od dida, njihovi zubi opasniji od harpuna. On oseti slabost istrah od toga to je sam, zaali to je napustio ravnicu u kojoj sunjegovi blinji imali nadmonost broja.

    Zur podie glavu; u njegovim ranjenim grudima strah se meaosa bolom i tugom to ne moe da se bori.

  • Prva lavica se sasvim primae. Kako je slabo videla neobineivotinje zaklonjene lijanama, ona podozrivo obie oko ograde.

    Zato to mu je bila tako blizu, sin Oroksov nije se vie plaio.Krv ratnika koji znaju da umiru pod kandama, borei se doposlednjeg daha, uzburkano je tekla njihovim ilama; njegove sezenice zaarie, kao u lavica, i poteui sekiru on kliknu poziv namegdan oveka snanih grudi.

    Aun e prosuti creva lavova! Ali Zur mu primeta: Neka sin Oroksov bude pametan. Kad im krv potee, lavovi se

    vie ne plae smrti Treba udariti po njuci, putajui ratniki krik.Aun je priznao mudrost Vaha, ve i od mudrosti Guna-Suvih-

    Kostiju. Lukavstvo smanji ar njegovih zenicaNepomina lavica sada se trudila da jasno vidi bie koje je

    isputalo taj pretei glas. Jedan od lavova zaurlika, zatim i drugi;Aun odgovori snano; sve zveri opkolie gnezdo od lijana. Bili susvesni dvostruke snage svojih udova i svoga broja. Meutim, nisunapali odmah, jer ih je plen izazivao, ali je ostajao prikriven.

    Jedna lavica, najmlaa, pokua prva da srui prepreku. Onaprie sasvim, onjui i udari kandama. Lijana popusti, ali se neslomi. U isto vreme tupi udarac harpuna raspali snano ivotinjupo njuci. Ona odskoi unatrag, urlajui od besa i bola. Njenidrugovi su je posmatrali sa zabrinutim iznenaenjem. Nastade maliprekid. Svi lavovi stajali su nepomino. Izgledalo je da vie ne mislena ljude. Zatim jedan mujak zaurla, podie se stranim skokom iria masa pade na krov od lijana, koji se pognu.

    Aun se bio sagnuo. On prieka da mu njuka bude zgodnookrenuta, pa triput raspali po nozdrvama. Izbezumljena od bola ikao oslepljena, zver se kotrljala nasumce. Najzad pade sa krova nastepu i udalji se puzei. Sin Oroksov je pretio:

    Ako lav opet skoi na glavu ljudi, Aun e mu iskopati oi.Ali lavovi stadoe zamiljeni. I oni koji nisu napadali, povukoe

    se, kao i napadai. Sakrivene ivotinje izgledale su im zagonetne i

  • sasvim opasne. Ni po nainu na koji se bore, ni po glasu, one nisupodseale na rtve koje lavovi saekuju u zasedama ili napadaju napojilu. Udarci koje zadaju bili su im nepoznati i neobino bolni.Lavovi su se plaili da priu kolibi; Ali zbog snane ei za osvetomostajali su u zasedi. uureni u visokoj travi ili pod kronjomkakve smokve, ekali su sa svojim bezbrinim strpljenjem. Svremena na vreme po jedan bi odlazio na reku da pije; ve su, sebiljoderi pojavljivali na velikoj daljini.

    Ptica je bilo sijaset. Videli su se ibisi kako iromiu pored renogzaliva sa svojim bledim telom i crnim glavama, kako marabuismeno poigravaju na ostrvima, kako se kormorani naglozagnjuruju, jato grogotovica promie, roj dralova buno proleeiznad mnotva gavranova sa belom glavom, dok su papagajisakriveni u palmama oajno kretali

    Postepeno, sa zapada se ula sve glasnija buka. Jedan lavisprui glavu da oslune, zatim se jedna lavica podie drui. Svizaurlae, gromoviti glas mujaka prolomi se po okolini

    Sad i Aun stade prislukivati. inilo mu se da uje dolazaknekoga stada, ali je jo uvek bodro motrio na mesodere.

    Njihova uznemirenost bivala je sve vea. Oni se skupie okokolibe i svi odjednom naletee. Glas Aunov ih zadra; oni koji sudobili po njuci odstupie. Neki odjek se uzdizao iz dubine zemlje.

    Tada se Oroksov sin seti da to neko veliko stado dolazi ka reci.On pomisli na orokse koji su pasli u ravnicama s one straneplanine, pa na mamute sa kojima je Naoh sklopio prijateljstvo uzemlji ljudodera. Rika slonova se prolomi.

    To su mamuti, potvrdi Aun.Uprkos groznice koja ga je tresla, Zur naulji ui. Da, to su mamuti! ponovi on, ali sa manje sigurnosti.Lavovi se behu uspravili. Zaas se njihove glomazne glave

    okretoe ka zapadu, zatim se laganim koracima uputie niz reku;njihova zverska tela izgubie se u estaru.

  • Aun se nije bojao mamuta. Oni ne ubijaju ni ljude, ni biljodere,ak ni vukove, ni leoparde. Treba stajati nepomino kad oni prolazei utati. Ali, zar se oni nee naljutiti na ljude skrivene u ovomsklonitu od lijana? Samo jednim udarcem kolosi bi polomiliogradu; jednim pokretom unitili bi sina Oroksova.

    Treba li Aun i Zur da napuste peinu od lijana? upita Ulhamr. Da, odgovori ovek-bez-Ramena.Tada Aun skloni lijane nametene na izlazu, puzei izae u

    dolinu i pomoe Zuru da ide za njim. Drvee poe krckati. Ve su semogli videti glomazni oblici sivkaste boje. Surle se ukazae naglavama slinim stenama. Stado je ilo svrstano u tri skupine. Naelu je bilo est ogromnih mujaka. Pod njima se ugibala zemlja,kane su se lomile, zastor od smokava se rasklanjao. Koa im je bilakao kora u starih kedrova, orgomne noge velike kao telo Aunovo, atrup kao u deset oroksa.

    Ulhamr ree: Oni nemaju grive, zubi su im skoro pravi, i vei su od najveih

    mamuta. To nisu mamuti! odvrati ovek-bez-Ramena To su

    pramamuti!Ljudi-bez-Ramena, poznajui svoju sopstvenu slabost, verovali

    su u nadmoniju snagu predaka.Jo vie nego pred lavovima, Aun uvide svoju siunost. Oseao

    se tako nemoan, kao ibis pred krokodilima. Gordost, koja je unjemu tinjala, ieznu; nepomian, poutih ramena pred svojimranjenim drugom, on je ekao.

    Prethodnica se bee pribliila. est predvodilaca ilo je kasklonitu; njihove smee oi neprestano su posmatrale Auna: alimamuti nisu ispoljavali nikakvo nepoverenje, moda su poznavaliuspravnu ivotinju

    Smrt ili ivot, odsudni trenutak se primicao. Ako voe neskrenu, trebalo je jo desetak koraaja, pa da ljudi budu smrvljeni

  • kao klupari i da se ograda od lijana skljoka. Aun je ukoenoposmatrao najmonijeg mujaka. Visok petnaest lakata, samonjegova surla uguila bi bivola tako lako kao to bi piton udavioaksisa.

    On stade pred ljudima. Zato to je davao korak ostalima, sveostale voe stadoe i cela vojska dinova razvi se u iroki ustalasanipolukrug. Sa budom pred nogama, pognute glave, Aun se pomirisa sudbinom

    Najzad, glavni voa huknu i uputi se desno od ograde.Svi kretoe za njim. Svaki pramamut se odvoji malo ustranu, jer

    su to i vodii inili, ali nijedan, ak ni najmlai, ne dirnu ni ljude nisklonite. Duto se zemlja tresla. Trava se pretvorila u zelenu kau,trske i lotosi propadali su pod pritiskom prethodnice; hipopotamipobegoe; jedan gavijal, dug dvadeset lakata, bio je odbaen kaoaba; a na jednom breuljku moglo se videti kako pet lavova diu karumenom suncu svoje njuke i urliu.

    Ubrzo celo stado zagazi u reku. Talasi se odbie, surle suuvlaile vodu i izbacivale je prskajui. Zatim se te pokretne stenezagnjurie: ogromne lobanje i snana lea kao dinovski blokovistena naneseni s planina sa gleerima, bujicama i lavinama.

    Naoh je sklopio prijateljstvo sa mamutima, promrmlja Aun.Zar ne bi sin Oroksov mogao sklopiti prijateljstvo sapramamutima?

    Dan je umirao; lavovi se izgubie sa breuljka, teki gauri i lakiaksisi hitali su svojim nonim sklonitima. Zatim sunce dodirnubrda s druge strane reke; mesoderi su se budili u svojimjazbinama; Aun ue u kolibu od lijana i uvede oveka-bez-Ramena.

    5 DINOVSKI LAV Tri dana protekoe: lavovi se vie nisu pojavljivali i praslonovi

  • se behu izgubili niz reku. Pod stranim suncem i nonimisparenjima, brojne trave i izgaeno iblje obnavljali su svoje zelenotkivo. Neiscrpni ivot, jai od gladi biljodera, izbijao ]e iz crnice irascvetavao se nad vodom renih zatona. Plena je bilo u takvomizobilju, da je bilo dovoljno da Aun baci didu ili potegne harpun,pa da osigura hranu. Ali, Naoh je iveo u njemu. On mu jezabranjivao da ubija vie nego to je bilo potrebno trbuhu oveka.

    Drhtanje i buncanje njegova druga dugo je zabrinjavalo Auna.Ali, rane su se zatvarale i modri sjaj gubio se iz oiju bolesnikovih.etvrtog dana bili su radosni. Hlad lijana i palmi davao je blagusveinu. Sedei u zaklonu, Ulhamr i ovek-bez-Ramena uivali su usilnom odmoru i u slasti izobilja. Obilje ivotinja ih je radovalo kaoznak da nee znati za glad, i jo zato to je uivanje posmatratisilinu sveta. Zagasitocrvene aplje padale su na raak, dve crnerode podigoe se na drugoj obali, jedan marabu skakutao je naudan i neskladan nain, a videlo se i kako vise kraci jednog jatadralova ukaste glave, dok su sarcidiorni sa debelim krestama iibisi krmezne boje traili sreu u lotosima.

    Jedan piton koji se izmigoljio iz blata oprui na obali svojeglatko telo, debelo kao telo oveka, a pet puta due. Nomadi suposmatrali s odvratnou tu sumnjivu zverku koju Ulhamri nisupoznavali. Iako je mogla da razvije brzinu divljeg vepra, ona seteko kretala, nasumce, jo nerasanjena i sposobnija za kretanje ponoi nego po danu.

    Aun i Zur behu se povukli u kolibu od lijana. Nikakva uspomenaim nije doputala da ocene snagu gmizavca, ni da li njegovi zubisadre otrov kao otrov zmija na koje su nailazili u zapadnimzemljama. Mogao je biti snaan kao tigrovi, a otrovan kao arke.

    Malo-pomalo, primicao se sklonitu. Aun, drei spremnebudu i didu, nije ni pomiljao da pusti svoj ratniki krik. Ukrupnim zverima oseao je ivot slian svome, ali ovo dugako telo,ljigavo i bez udova, ova mala glava i ove nepomine oi, bile su muudnije nego larve ili crvi.

  • Kad se pribliio sklonitu, piton se ustremi i otvori eljusti sapravim vilicama.

    Treba li sad raspaliti? upita sin Oroksov.Zur se predomiljao; Ljudi-bez-Ramena su ubijali zmije u svojoj

    zemlji mrvei im lobanje, ali ta su bile tamonje zmije prema ovomogromnom udovitu?

    Zur ne zna! ree on. On ne bi udario pre nego to ivotinjanapadne na kolibu.

    Glava dodirnu lijane i pokua da se uvue kroz jedan otvor.Aun obode vilice otrim vrhom dide. Piton odskoi dugo

    itei, stade se vrtoglavo previjati, i vrati se ka reci. U tom asumlada sajga prolazila je preko ravnice. Bilo da je osetio, bilo da jepostupio po svojoj uroenoj ravnodunosti, piton se ukoi. Sajgauspravi svoju grbavu glavu; zadah ljudi je uplai i ona pobee odkolibe. Tek je tada spazila pitona: obuzeta drhtavicom, sa oimauperenim u gladne oi zmije, sajga stade kao ukopana. Sve se desilou tren oka. Ve je sajga stala beati, ali dugako meko telo se bacibrzinom pantera. Sajga se spotae na kamen, posrnu i padeoborena napadom gmizavca. Opet se podie, pre nego to je bilaobavijena, i poe nasumice beati, te zae u jedan zaton, gde jojljigava ivotinja preprei put.

    Sajga je drhtei posmatrala predeo. ivot je bio tu, ivot bilja,ivot kroz koji se tako veselo provlailo njeno vitko telo Dvasrena skoka i bila bi spasena. Ona pokua da se probije izmeureke i zmijurine, zatim, u oajanju, zalete se u nameri da preskoiprepreku. Jedan snaan udarac je mlatnu, rep pitona se obavi okonjenog trupa koji je dahtao, i biljoder, oseajui da smrt dolazi,stade samrtniki vreati

    Jo jedan asak, ljupko stvorenje se otimalo od dugakihledenih miia, zatim mesto vreanja nastupi ropac. Glava klonu,usta se otvorie, jezik izlete i pobeeni ispusti svoj dah.

    Ovaj prizor probudi u Auna neobinu mrnju. Leopard, vuci,

  • sabljasti tigar, mogli su da ubijaju sajgu, a da se Ulhamr neuzbuuje, ali pobeda ove hladne ivotinje vreala je ljude. U dvamaha ratnik se sae da izie iz sklonita; Zur ga zadra.

    Sin Oroksov ima mesa u izobilju. ta e biti od nas ako i onbude ranjen.

    Aun popusti. Njegov sopstveni bes bio mu je neshvatljiv.Titao ga je kao vrelina rane. A ta je znao o snazi zmijurine?

    Jedan udarac njenoga repa oborio je sajgu, a sigurno bi sruio ioveka.

    Meutim, ostajao je sumoran i koliba od lijana postade munesnosna:

    Aun i Zur ne mogu iveti ovde, ree on, kad je piton odvukaosvoju rtvu iza trara. Ulhamrima je potrebna peina

    Zur e se uskoro pridii!

  • DRUGI DEO

    1 SAVEZ SA DINOVSKIM LAVOM Jo dva dana protekoe. Zur je bio iscrpljen, ali se mogao drati.

    Njegova mlada krv leila je rane brzo. Aun je u meuvremenunaputao kolibu na due vreme i ispitivao reku nizvodno. Iako jebio prevalio put od petnaest hiljada lakata, nije naao ni jednosklonite. Ovde-onde stene su se uzdizale blizu obale, ali pukotinesu bile suvie uzane da bi mogle zakloniti ljude ili ak crvene pse.Zur je mislio da iskopaju jamu, kao to ine Ljudi-bez-Ramena, alibi to bio spor posao, a i Ulhamri su nerado iveli u takvimjazbinama. Stoga se Zur zadovolji time da pojaa kolibu od lijana.Vetiji graditelj od Auna, on je naini tako da zveri nisu mogle daprodru u nju; ipak, predak slonova, nosorog, hipopotam, krdovelikih biljodera mogli bi je oboriti; tavie, ona je privlailalutalice dungle i estara.

    Mnogo dana je jo umrlo. Pribliavao se kraj prolea. Uasnavruina pritiskivala je reku. Grozniava isparenja uzdizala su se podzvezdama i pokrivala prostor jo dugo posle zore.

    Jednog jutra, Zur oseti da mu je snaga dovoljna da mogunastaviti put. On ree svom drugu, koji je sa nestrpljenjemposmatrao kako se bilje neodoljivom snagom mnoi oko sklonita:

    Sin zemlje moe da krene sa Aunom.Ulhamr se podie veselo: ranjenik je bio kao lijana obavijen oko

    njegovog tela, oteavajui mu svaki pokret.Izmaglica se jo povlaila nad vodom. Mladi hipopotami groktali

    su igrajui se pored obale; ptice su brzo preletale; Aun i Zur seuputie nizvodno. im se sunce stalo peti oni su traili hlad.Trebalo je paziti da se ne nagazi na zmije, koje se na toploti bude, i

  • osetiti smrad zveri mesodera koja spava u hladu. Usred dana onise odmorie pod terebentom. Imali su suenog mesa, korenja ipeuraka, koje su ispekli na vatri od granica. Miris peenog mesarazveseli Auna: halapljivo je gutao, s prijatnom urbom mladihvukova, dok se Zur zadravao oko raspoznavanja mirisa. Neodoljivatromost umrtvljavala je sva bia. uo se samo otegnuti um vode izujanje insekata; rat je bio obustavljen; oba oveka su se podavalamilini to ive, snazi svoje mladosti, opojnosti slika koje su lebdelepred njihovim oima kao rascvetani raak na reci.

    Jo slab, Zur zaspa, dok je Oroksov sin bdeo: njegovo bdenjeliilo je na san, jedva odravano iskrama nagona, ali su ula bilaotvorena za sve promene u toj sredini.

    Ponovo su krenuli kad su senke poele da stvaraju ostrva naravnici. Zaustavili su se tek predvee. Sutradan, i sledeih dana,istrajno su ili napred. Morali su da prou kroz dunglu, da obiumovare, da preplivaju reku, da lutaju po estaru.

    Slabosti Zurove bee nestalo; on je strpljivo pratio druga irokihplea. Njihovo prijateljstvo bilo je duboko! Nikad meu njima nijebilo razloga za ljutnju ili za neraspoloenje: svaki je kod drugoganalazio ono to mu je samom nedostajalo. Snaga Aunova izazivalaje kod Zura oseaj sigurnosti i divljenja; Aun je voleo lukavstvoZurovo i tajne koje je nasledio od Ljudi-bez-Ramena.

    Ujutro devetoga dana stene se pojavie skoro na samoj obalireke. inile su venac koji se protezao na vie od hiljadu koraaja ikoji je bio prekinut dvema pukotinama. Najvie stene uzdizale su sena trista lakata i produavale se unazad do ivice dungle. Unapuklinama su se sklanjali orlovi i sokoli.

    Kad je to sagledao, Oroksov sin radosno kriknu, jer od svojihpredaka bee nasledio ljubav prema stenama, osobito kad su poredreke. Zur, manje uzbuen, posmatrao je predeo. Oni naoenekoliko nadvijenih stena pod kojima se horda sklanjala unedostatku peina. Ali zaklon koji je dobar za druinu, stranu posvojoj brojnosti, nije dobar za dva ratnika.

  • Zato su stalno zastajkivali i posmatrali bazaltne zidove, znajuida iza najdue pukotine moe da se krije prostrana peina.

    Najzad, otro oko Aunovo otkri jednu pukotinu u visini oveka,iroku kao dve ruke u ramenu, ali koja je bila sve ira to se viepodizala. Trebalo se, da bi se dospelo do nje, ispeti na jednovodoravno ispupenje, zatim uspuzati do ravne povrine na kojojsu tri oveka mogla stajati uspravno.

    Ratnici se lako uspee do ispupenja, ali da bi stigli do ravnepovrine, trebalo je da se Aun uspne na ramena Zurova. Zatim seUlhamr uvue u pukotinu, ali ne pravo, ve nasatice; u duini odpet lakata morao se povlaiti nauznak Prolaz je bivao sve iri.Nomad se nae u niskoj i prostranoj peini. On je obie polagano,dok ga jedno ulegnue ne zadra. Vrlo kos nagib tonuo je upomrinu. Pre nego bi nastavio pretraivanje, htede Aun dapodigne Zura do ravne ploe. On izie nauznak kao to je uao, iree:

    Peina je velika; ima moda dva izlaza, Aun joj jo nije videokraj

    I, saginjui se, isprui harpun. Zur uspe da se uhvati za krajharpuna i tako se podie uz stenu. Njegove noge nalazile suneravnine koje su olakale njegov napor i napor njegova druga.Ukoliko se on vie peo, Aun se uspravljao i povlaio ka pukotini.

    Kad se i Zur obrete na ravnoj ploi, Ulhamr ga uvede u peinu ipovue ka nagibu. Sve gui mrak usporavao je njihov napor.Smrad neke zveri ih je uznemiravao. Taman su mislili da se vrate,kad ugledae sjaj neke svetlosti u dnu.

    Ima jo jedan izlaz! promrmlja Zur.Aun srdito zatrese glavom, ali ne zastade. Uostalom, nagib je

    bivao sve blai; svetlost, iako slaba, bila je sve jaa. Probijala se krozjednu narezanu pukotinu, vrlo dugaku i odve uzanu, da bi se dvaoveka mogla provui Nekoliko slepih mieva zalepra i kretavozakrita.

  • Aun i Zur su gospodari peine! zagrme sin Oroksov.Zur bee zavukao glavu u pukotinu; jedan urlik odjeknu, i u

    irokom udubljenju uspravi se neka ogromna zver. Ne bi se moglorei da li je vie liila na tigra ili na lava. Imala je crnu grivu, grudisu joj bile razvijene kao grudi gaura; dugaka, okretna, a ipakzdepasta, ona je nadmaivala rastom i debljinom miia svemesodere. Njene ogromne oi bacale su, ve prema treperenjupolumraka, ukast ili zelenkast plamen.

    To je peinski lav! proaputa Zur.Zver, uspravljena pored pukotine, poe se udarati dlakavim

    repom po slabinama.I Aun je gledao u nju, te ree: To je tigar iz zemlje Kzama!On zgrabi svoj harpun i spremi se da ga hitne kroz pukotinu,

    otvarajui usta da pusti svoj ratniki krik.Zur zadra podignutu ruku: Aun ne moe dovoljno snano da udari kroz pukotinu, da bi

    mogao da ubije peinskog lava. ak, teko da e ga i pogoditi.Pritom je pokazivao ispupenja koja bi skrenula ili zadrala

    oruje u letu. Ulhamr je shvatio opasnost od beskorisnog izazivanjazveri. Ona bi mogla izii iz sklonita i poi tragom napadaa.Meutim, ve se bila umirivala. Moglo se pogoditi da te noi nee iiu lov. Obilni ostaci divljeg magarca jo su krvarili na zemljipokrivenoj kosturima.

    Moda e Aun i Zur moi da joj naprave klopku, promrmljaVah.

    Jo kratko vreme uo se dah zveri, a zatim se ona bezbrinooprui u svojoj kosturnici. Zato to nije znala za strah, njen bes sebrzo stiao. Nijedna zver, izuzev pobesnelog nosoroga, nije biladovoljno hrabra da je napadne. Predak slonova nije se plaio, ali jenije ni napadao; voe gaura, gajala i bivola, koji su branili svojastada od tigra ili lava, plaili su se. Njena snaga bila je vea od snage

  • svih mesodera.Bia koja je peinski lav oseao iza bazaltnog zida podseala su

    ga na zadah nosatih majmuna, gibona, rezusa, krljavih stvorovakoje je mrvio jednim udarcem kande.

    Aun i Zur popee se u vrh peine. Iako nije bilo neposredneopasnosti, te opreznost nije bila potrebna, blizina zveri ih jeuznemiravala. Istina, ona je ivela na drugoj strani stena i bezsumnje da toga dana nije nameravala da ide u lov, ali neki dogaajmogao je navesti na njih. Tako je ovo sklonite, toliko sigurno idostupno samo ljudima, slepim mievima i pticama, postajalonesigurno.

    Oni ipak odluie da ga ne napuste pre nego to bi pronalidrugo sklonite.

    Sin Oroksov je govorio: Aun i Zur izii e tek kad tigar Kzama bude zaspao u svojoj

    jazbini. Peinski lav je suvie teak da bi mogao da se pue uz drvo,

    dodade Zur Ima svuda lia u kojem bi se mogli sakriti.Nisu se bojali da bi mogli biti iznenaeni za vreme lova. Njuh

    Aunov bio je dobar kao u akala, lukavstvo Zurovo nije se moglonikad uspavati.

    Vie dana provodili su ivot mirno. Zur se snabdevao korenjem ipeurkama, voen instinktom svoje rase; Aun je radije donosiomesa i drva za vatru. Palili su je na ploi pred peinom. Ona je noubacala crvenkastu svetlost koja je iznenaivala lutalice u dolini,vampire, sovuljage i orlove sa stenovitog venca.

    Hrane je bilo u izobilju: ljudi su radosno jeli, zatieni od onihkoji su ih dole vrebali, prezirui grabljivice koje su kruile nadnjihovim glavama.

    Zur je silaz svakodnevno, vie puta, da osmotri jazbinu. Velikazver nije vie ispoljavala srdbu, ak ni nestrpljenje.

    Navikavala se na zadah mladih ratnika, koji je ni u snu nije

  • uznemiravao. Kad nije spavala, deavalo se da se uspravi uzpukotinu i njene vatrene zenice neodreeno su raspoznavale stas ilica oveka.

    Posle nekog vremena, sin Zemlje mu se obrati: Aun i Zur nisu neprijatelji peinskog lava!Zver, iznenaena razgovetnim glasom, zamauka i kandom

    zagreba bazalt. Peinski lav je jai od Zura! nastavi ratnik Ali Zur je lukav

    Ako bi se peinski lav, sin Zemlje i sin Oroksov sprijateljili, nikakavplen im ne bi mogao umai.

    On je tako govorio bez nade, jer su mu uspomene dolazile useanje; esto su Ljudi-bez-Ramena iveli zajedno sa zverima kojesu s njima ile u lov, a meu Ulhamrima, Naoh, sin Leopardov, biose sprijateljio sa mamutima. Potomak rase koja je izumirala ve previe pokolenja Zur se esto gubio u snovima. Imao je mnogo vieuspomena nego njegovi drugovi, i te uspomene, podstaknutenjegovom mladou, dobijale su udne oblike u danima kad seodmarao obezbeen od opasnosti i nestaice.

    Sad se prvi put naao u stalnoj blizini jedne opasne zverke.Na stepi ili u umi, ivotinja je bila nedostina ili opasna.

    Uostalom, kad god bi Zur pokuao da podraava Naoha ili nekogsvog pretka, Aun i njegovi drugovi su mu razgonili sanjarije. ak nisam Naoh nije vie pokuavao da ivi sa mamutima. Kad je postaopoglavica Horde, zaboravio je na svoje putovanje sa Namom iGavom, te se trudio da Ulhamre odvede u bogatiju zemlju. Horda jebila suvie brojna i suvie naklonjena lovu da bi ulivala poverenjeivotinjama: one su se drale na odstojanju, te im se moglo priisamo prevarom ili ako su padale u klopku

    Ovde, Zur je mogao pipnuti njuku peinskog lava, saginjui se ipruajui ruku kroz pukotinu. Iako bi vie voleo neku zver manjestranu, njegova mata je radila potajno. Zatim, dolazila je navikakoja spaja bia. Svaka stvar koja se ponavlja bez tete prestaje da

  • izgleda strana. Ove iroke grudi, ova glava slina bazaltnoj steni,pokretni plamen zenica, nisu vie uzrujavale Zura. I njegova mlada,osetljiva ula shvatila su da se i mesoder na njega navikao. On jesve manje bio plen. On to vie nee ni biti, ukoliko se njegov zadahbude ee meao sa smradom jazbine.

    Leto se pribliavalo. Uasna toplota obarala se na zemlju. Preibezvodne stepe, ona je jo vie pojaavala snagu bujanja uma,dungle i vlane savane; poveavala je snani zeleni ivot koji jeosvajao rene obale; rojenje ivotinja postajalo je nesnosno. Crvi,pauci, kukci, ljuskari rojili su se u svakom naboru lista, stabljike ilicveta; ljigavo meso crva, izavaca, mekuaca, vodozemaca gomilalose u svima zatoniima. Stada biljodera dolazila su iz suvihravnica, i uprkos prisustva zveri koja je vladala nad velikimprostranstvom, tigar ili lav lovili su u blizini stenovitog venca. Aun iZur su izlazili samo ujutro i nikad se nisu zadravali do sutona.Saznali su da jedan crni lav sa dve lavice vlada u severnom deludungle, koja se videla s vrha osmatranice, i da su tigar i tigricaosvojili ue jedne reice u veliku reku. Trebalo je ii treinu letnjegdana da bi se stiglo do jazbine, a malo manje do dungle. Ponekad,kad padne no, ulo se sve blie rikanje lava ili reski glas tigra.Veliki peinski lav, prema prilikama, putao je svoj urlik kao grom.

    Tada su Aun i Zur pomiljali da napuste svoje sklonite. im bisvanulo, zaboravljali su ove neizdrljive glasove: zbog sve obilnijegplena, zasede su bule unosne. Velike none zveri legale su pre zore,opijene dobrim lovom, krvlju i mesom.

    Zur je govorio: Tamo dalje ima drugih tigrova, drugih lavova i riih ivotinja

    Da li e Aun i Zur nai tako dobru peinu?Sin Oroksov nije odgovarao. Njegova dua bila je vie skitaka

    nego Zurova: oseao je neodreenu potrebu da vidi nove zemlje. Tapotreba se pojaavala u njemu, iako on nije bio svestan toga. Onamu se jasno javljala na mahove, kao apetit. Poneko jutro, silazio jesam do ua reice u veliku reku: posmatrao je stene u kojima

  • spavaju lavovi; obuzimala ga je ili nagla elja da se bori, ili potrebada sazna koje savane, koja lovita, koje ivotinje se kriju tamodaleko. Katkad je iao uz reku ostavljajui dve-tri hiljade lakataodstojanja izmeu sebe i stana lavova. Deavalo mu se da pree ina drugu obalu, delom plivajui, delom skaui sa stene na stenu.Tada je elja za putovanjem nadimala njegove grudi. Posmatrao jeplaviastu umu, koja je u dnu zatvarala obzorje. Kad se vraao,duboka zabrinutost stezala mu je telo.

    Dok je on lutao, Zur je suio kone kaie na suncu ili jepoveavao rezerve korenja. On je eleo da nabavi dosta hrane, da bimogli biti gospodari svog kretanja i svog odmora. S vremena navreme silazio je do pukotine i, ako bi zatekao zver budnu,privikavao je da raspoznaje ljudske glasove.

    Jedno posle podne, kad je senka stena ve prela preko drugeobale reke, on se zaudi to se Aun jo ne vraa, i kako mu beedosadno, on sie pomou konih kaieva koji su mu omoguavalida proe tamo gde su samo ptice i slepi mievi mogli dospeti.

    Prvo se uputio uu, ali mu dugako krdo bivola preprei put.Zur je ve znao da bivoli imaju nestalnu ud i da na najmanju

    uzbunu mujaci postaju opasni. On uini veliki krug ka zapadu, iba kad je hteo skrenuti ka jugu, jedan nosorog izbi iz visoke trave.Sin Zemlje se izgubi pod svodovima jedne smokve. Teka ivotinjapoe za njim. On se tada uspuza na jednu uzviicu, obie dugakubaru, zaluta u estarima i nae se pred stenovitim vencem, ali s onestrane na kojoj je obitavao peinski lav.

    Nosoroga bee nestalo. Zur je posmatrao ovaj predeo gde njihdvojica jo nisu zalazili. Stenoviti venac pruao se divljaniji iizriveniji nego sa strane reke. Dva sokola opisivali su spiralnekrugove i dizali se, skoro ne maui krilima, ka jednom penuavomoblaku. Iako se sunce sputalo, svetlost se divlje prosipala pobazaltnoj pustoi i bujnom rastinju. Ispruen na zemlji, u hladu,Vah se trudio da otkrije jazbinu dinovskog lava. Morala je bititamo u jednom od velikih crnih proloma, gde je ak i polutama liila

  • na stene. Ulevo, bara se protezala iza dungle pune trstika, desnose pruala jedna udoljica, sa puno breuljaka, a prema vencu dizalesu se naslage bazalta koji su stvarali niske grebene, poruenezidove, prizme

    Bez sumnje, zver je dremala u oekivanju asa kad e odjeknutiglasovi mesodera.

    Odjednom, sve Zurove vlasi se uspravie. Tamo, na najviembregu, bee se pojavio jedan zdepasti lav. To nije bio uti lav, kaooni to su ih napali u kolibi od lijana, ve nekakav crni lav,nepoznate vrste. Pod drvetom gde se sklonio Zur, trava je bilaniska: lav ugleda oveka

    Zur ostade kao prikovan za zemlju. Nije imao ni snagu niplahovitost Aunovu; njegov harpun nije prodirao dovoljno dubokou tvrde grudi i njegova buda nije mogla da prebije kimu ili dapolomi noge. Trebalo je beati: drvo je bilo suvie nisko da bi sesklonio na njega. Tamo, u daljini, on spazi jedan izreckani zid kojimbi, vetim zaobilaenjem, mogao otii do stenovitog venca, gdemesoder ne moe dospeti

    On se zalete i skoi ka najblioj naslagi, dok je lav riui silaziosa breuljka. Kad Zur stie do naslage, zver ga vie nije videla. Iakoje hitao, posmatrao je zareze i pukotine. Pretrao je vie od hiljadulakata. Kad se okrenuo, staza je bila pusta. Lav se sigurno kolebao.Nemaran kao i sva njegova sabraa, on se moda odrekao gonjenja.Zur se tome nadao, te se uputi ka zidu. Od urlika on zadrhta dosri, i kosim pogledom poznade mranu zverku. Dolazila je ukrupnim skokovima, ea i istrajnija od ukastih lavova; Zur jesve bolje uo njen dah Bilo je kasno da se doepa venca. Jonekoliko skokova i uspravnoj ivotinji krckale bi kosti

    Odjednom, tri ispupenja privukoe pogled begunca. Bila surasporeena kao polomljene grane. Pomou njih, uz pripomoetvrtog ispupenja, mogao se dohvatiti vrha uzviice.

    Penjanje je mogla izvriti samo ivotinja koja ima ruke, ili lakazver. Zur skoi, dohvati prvo ispupenje, uzdie se nogama i

  • rukama do drugog, zatim treeg, i uzdiui se do poslednjeg, naese na grebenu Lav je dolazio On snano skoi, ali pade: skorookomita stena nije pruala nita na emu bi se moglo odratinjegovo teko telo. Tri puta je pokuavao da skoi, a zatim, besnoriui, odustade. Njegovo ogromno lice bilo je okrenuto Zuru:ukaste i smee oi zveri i oveka gledale su se u besu i u strahu

    I sin Zemlje se upita da li je bolje da ostane na grebenu ili dasie da drugu stranu uzviice.

    Bila su dva puta, jedan je vodio prema dolini; drugim putem,pored stenovitog venca, lav je mogao da stigne oveka. Zur sepredomiljao sve dok je zver stajala nepomino. im je lav poeo dase kree, on se rei da bei i, penjui se uz padinu, pojuri ka severu.Nije trao nasumce. Ispitivao je venac u nadi da e pronaisklonite: u vrtoglavici, video je peinu i siluetu dinovskog lavaKao i ranije, lav se vie nije video; moda je stajao u zasedi sastrpljenjem mesodera, moda nije primeivao izlaz Zur je o tomemalo mislio; urba da nae zaklon obuzela je njegove oseaje;nesvesno se pribliavao stenama

    Bio je na pedeset koraaja od njih, kad je primetio da ga lav jogoni. Vraajui se, crni lav je opet video oveka; njegovi skokovipravili su udubljenja u visokoj travi; stene nisu pokazivale nikakavzgodan put; Zur je iao samo po nagonu begunca

    Najzad je bazaltna stena bila blizu i ponovo je um gaenog biljapostajao sve jasniji.

    Zur stade. Srce mu je skakalo kao lav koji ga je gonio. Stvari suse vrtele pred njegovim razrogaenim oima. ivot, koji je njegovomlado telo volelo, bio je tu. Taj ivot do nedavno je izgledaobesmislen. A smrt je bila tu, i sa pribliavanjem zveri bila je sveblia. Sin Zemlje oseti slabost kao ibis u kandama orla. Nije imaopri sebi ak ni oruje, imao je samo noge i ruke bez kandi: otrionjaci zveri otvorie ga kao voku

    asak koji je prolazio bio je dui od praskozorja. Zur je imao dabira. Tu crni lav, tamo sklonite u kome prebiva peinski lav. Ali, on

  • vie nema vremena da se predomilja. Onaj koji hoe da gaprodere nalazi se na est skokova odstojanja! Tada, u jednompotezu, sa brzinom vrtoglavice, Zur nastavi da bei u smrt, ali upeinu, blizu sklonita.

    On ulete u eljusti bazalta kao vrabac u eljusti naoarke.Dva promukla urlika zapretie jedan drugom. Lav uspravi svoje

    crno telo u rumenoj svetlosti; ogromni stas izvue se iz jazbine.Zatim dva skoka, stezanje kandi, krckanje vilica i ve je peinskilav bio pobednik. Crni lav posrnu, skotrlja se, i svestan nesavladivesnage, poe puzati i beati, sa rasporenom slabinom iz koje jecrveni ivot isticao po travi

    Drugi, nepomian, uzdignute granitne glave, posmatrao je kakonapada bei, i upravi ka zapadu svoj gromoviti krik.

    Zur nije, takorei, ni stigao da sagleda borbu. On je samo znaoda je pobednik onaj u iju je jazbinu uleteo. Iznuren, sa rukama nazemlji, ekao je utei, nepomian. Toliko se odrekao borbe, da muje i sam strah zamro. Peinski lav unitio je i nadu i oajanje. Zur sepokorio onome to ima da se desi, kao to se pomirio sa bolom kadmu je sabljasti tigar cepao grudi

    Prolazi jo jedan trenutak, din mumla, zatim tekim koracima iliui ogrebotinu, koju mu je nainila neprijateljska kanda, vraase u peinu. ovek je opruen na njegovom putu: on ga onjui, stavina njega svoju nogu debelu kao u gaura. On moe da iskida to mesokoje drhti, ovek nee uiniti ni jedan pokret. Ali zver ne cepa, dahjoj je miran; Zur se seti da ona poznaje zadah koji je svakoga danadopirao do nje kroz pukotinu od bazalta. Tada umrla nadavaskrsava; u mladome telu odigrava se prevrat koji povraa ivot isve njegove neumorne elje. On gleda odozdo groznu njuku, iseajui se da je zver sluala ljudske glasove, on promrmlja:

    Zur je kao sajga pod kandama lava.ivotinja frknu i blago skide svoju apu. Poznanstvo koje je ve

    bilo meu njima kad ih je stena razdvajala, uzelo je nov oblik. Vah

  • predosea da svaki trenutak mira poveava njegove izglede. Sve toje trajno, traje zbog ponavljanja. Ako maloas mesoder nijeprodrao oveka, on bez sumnje to nikad vie nee uiniti. Zur vienee biti plen; nastae prijateljstvo izmeu njega i zveri

    Vreme prolazi. Rumena suneva vatra sputa se za bregove. Apeinski lav nije ga udario. On slua s prekidom taj promenljivi glaskoji mu govori: uei pred sinom Zemlje, as ga onjui da ga boljeupozna, as ga pipne zgrenom apom isto tako blago kao kad se umajinoj jazbini igrao sa onima koji su se rodili istoga dana kad i on.Kao munja, strah sevne s vremena na vreme u telu Zurovu; ali,svaki put, drhtanje je manje estoko Mrak se podmuklo uvlaio uistoni oblak. Ulaz u peinu ispunjavao se ljubiastim pepelom; dvezvezde zatreperie i povetarac udari u stenoviti venac

    Tada se din podie. arki oganj lova zasija u njegovim oima,no puna plena rairi njegove nozdrve.

    Zur oseti da je opet nastupio as ivota ili smrti. Ako ga zverpomea sa biljoderima koji drhte skriveni u dungli, Sin Zemljevie nikad nee videti Auna. Vie puta veliko zadihano telo vrati seka oveku, zelene oi, koje je u mraku obavijao crni krug, uperie sena krtu uspravnu priliku posle poslednjeg urlika, mesoder izieiz peine, smanji se, i izgubi u noi.

    Ratnik ree u sebi: Peinski lav sprijateljio se sa Zurom.On se uputi ka pukotini i viknu glasom koji je odjekivao: Aun!Malo zatim zau korake svoga druga; jedna buktinja rasu svoju

    mrkocrvenu svetlost. Oroksov sin opazi Zura u peini i kriknu oduasa:

    Tigar Ljudoder raskinue Zura! Nee! odgovori Vah.On ispria kako ga je lav gonio i kako je dospeo u peinu. Aun je

    s uasom sluao stranu i blagu priu, neobiniju od prie o Naohu

  • i vodiu mamuta: dua nomada, pristupana pustolovini i eljnanepoznatih stvari, uivala je.

    On gordo ree: Aun i Zur su sad ravni slavnom poglavici Ulhamra! Ali ga

    zabrinutost opet obuze. Pa saopti: Zur ne moe vie ostati u peini. Ja u mu izii u susret.Oni se sastae juno od stenovitog venca, zatim, poto su

    zapalili vatru na ravnoj ploi, uivali su u dubokoj sigurnosti, doksu na svakom koraku u dungli i u estaru stajale klopke od kojihsu plaljivi biljoderi beali u pomrinu i krili se meu biljkama iliumirali pod kandama mesodera.

    2 TIGAR I PLAMEN Aun i Zur esto su silazili do pukotine. Kad je peinski lav bio

    budan, oni su pokazivali svoja lica i telo; govorili su naizmenino.Prisustvo Auna najpre je kod lava izazivalo nestrpljenje; jaedahtanje otimalo se iz tekih grudi, a ponekad je rikanje ispoljavalopodozrivost ili srdbu. Najzad, ivotinja se navikla na meanje dvazadaha. Ako je odlazila pukotini, bilo je to iz neke neodreenenaklonosti, i zato to ak i zveri znaju za dosadu samoe.

    Jedne veeri Aun ree: Vreme je da obnovimo prijateljstvo. Aun i Zur e otii u

    peinu jednog dana, kad tigar Kzama bude napravio dobar posao.Zur nije odbio, iako je bio manje nego njegov drug raspoloen da

    stavi ivot na kocku. Prijateljstvo je bilo njegovo delo. Na to je estopomiljao s uivanjem. U sebi je govorio da nikakva opasnost neevie za njih postojati, ako budu sigurni da ih peinski lav nee nikadnapasti.

    Jednog jutra oni ugledae u peini telo velike antilope. Jedan

  • but bio je dovoljan da se mesoder zasiti; spavao je duboko,umoran od gonjenja i zasien mesom.

    Otii emo da ga vidimo kad se probudi, ree Aun. Nee mutrebati plena dve noi

    Razmiljali su o tome dok su lutali pored reke, ili se odmarali uhladu bazalta. Uasna vruina prila je suvu zemlju i davala bujniivot vlanim predelima. Jedva se poneka silueta u bekstvupojavljivala u ravnici, ali i nje je brzo nestajalo; orlovi i sokoli su sekrili. dralovi i aplje nisu se dali videti; u daljini se moglo utifrktanje nekog hipopotama koji se brzo zagnjurivao, ili gledatinepomino odmaranje jednog gavijala koji je leao vodoravno

    Pred podne Aun i Zur zaspae. Zatim su sanjarili sedei naravnoj ploi. Stena, najpre usijana, osveavala se sa poveavanjemhlada, i laki povetarac dunu i pomilova nage grudi ljudi. Oseali suu sebi bezbrojne stvari, koje ne bi umeli iskazati. Bila je to dramladosti i obilja, iznenada tuga koja ih je podseala na udaljenuHordu, doivljaje u lovu, odlazak Ulhamra ka jugoistoku, planinu ipodzemne reke i arke slike nepoznate zemlje.

    Kad je zamurio, Aun opet vide crvene pse, hijene i vukove predsjajnom vatrom, riu zver koja prodire nosoroga i samoga sebekako ubija riu zver. Srce mu ponovo zakuca; pobeda podrhtavakao reka, elja za pobedom jo pokree sve miie Ulhamra.Meutim, lavovi obleu oko kolibe od lijana, praslonovi mrvezemlju, piton prodire sajgu. Iste slike javljaju se i kod Zura; samo,tada imaju drugi oblik i druge odlike; i on nestrpljivo oekujepredveerje

    Kad je sunce poelo da se rumeni, oni sioe do dna peine.Zver vie nije spavala. Ponovo je dohvatila antilopu i glodalapleku.

    Hajdemo k njemu! ree Aun.Oni se ispee na ravnu plou, pa sioe u dno planinskog venca.

    Napojena stada traila su sklonita; glas pitasida kretao je

  • nesnosno, jedan gibon skoi na zemlju, pa se opet vrati na palmuU sumraku koji se sputao, Aun i Zur obioe stene i uspuzae

    se do peine.Tada Aun ree: Ja u ii prvi.Bila je to njegova navika; njegove grudi istavljale su se ispred

    Zurovih i prve se prsile pred opasnou. Ovoga puta Zur seusprotivi, govorei:

    Peinski lav me bolje poznaje Bolje je da ja budem izmeunjega i Auna.

    Nije bilo sujete izmeu njih dvojice. Svako je cenio osobine kojeje drugi imao i koje su pruale bezbednost. Aun je razumeo da jeZur ovog puta u pravu.

    Idi, ree on.Drao je budu u levoj ruci i najtvri harpun u desnoj. U tom

    asu sagledao je opasnost bolje nego Sin Zemlje. Oni se pogledae:neki orao pusti ratni pokli na vrhu bazalta. est ogromnih gaurabeali su na planinskom povijarcu. Zur poe lagano i provue sekroz mranu rupu, i ubrzo se izgubi. O, opet se naao, lice u lice, sacarem ivotinja. Zver prestade da kida meso; zelenkasta vatraobuhvati pojavu oveka-bez-Ramena. On ree poluglasno:

    Ljudi dolaze da obnove prijateljstvo! Vreme kie e doi,plen e biti rei i tei za hvatanje. Tada e peinski lav imati pomou dovitljivosti Auna i Zura!

    Dinovski lav napola zatvori i opet otvori one kapke; zatim,diui se nemarno, u punoj snazi, prie oveku. Njegova glava seoea o rame Zurovo i Zur prevue rukom po njegovoj otroj grivi.Kad ih ovek dotakne, i najstranije zveri postaju poverljive. Ugrudima Sina Zemlje vie nije bilo straha. Vie puta je ponovio tajpokret i ak neno pomilovao zver i po leima. Nepomina, zver jedisala blago

    Meutim, dok se Zur jo ustezao da pozove svog druga, jedna se

  • senka pojavi pred peinom. Dinovski lav prestade da dahe,oprui svoju zdepastu njuku, u kojoj zasijae onjaci Koa nanjegovoj glavi se nabra, miii kvrcnue; zelenkaste oi zasjae

    I Aun je prijatelj peinskog lava, promrmlja ovek-bez-Ramena. Aun i Zur ive zajedno u gornjoj peini.

    udovite skoi. Ulhamr stisnu budu, ali poto se Zur staviopred svoga druga, ogromne grudi prestadoe da breku;prijateljstvo je bilo potpuno

    I sledeih dana su dolazili. Lav se navikavao na njih, oito eleinjihovo prisustvo. Ogromna usamljenost bila mu je odvratna. Bio jejo mlad. Od roenja do poslednjeg prolea iveo je sa svojimblinjima. Tamo niz reku, obitavao je u jednoj jazbini, na obalijezera, sa svojom enkom. Njegovi mladunci upravo behu poeli dalove. Jedne noi jezero se bee buno podiglo. Voda je huala uestaru, ciklon je odnosio palminjake; bujica je odnela majku injenu decu, a mujak, noen s velikim drveem, bio je izbaen navrsto tle

    Stara jazbina ostala je cele godine pod vodom Zver jeispoetka traila istrajno i zabrinuto; njeno rikanje pozivalo je ceorod kroz jesenje kie; sasvim iva seanja vrzmala su se kroz debelimozak Dani su prolazili; i dinovski lav pronae planinski venac itu se skloni od potopa. Nejasna tuga suila je njegove sapi; uasovima buenja njuio je po peini; i kad se vraao sa plenom,gledao je oko sebe, kao da je oekivao one koji su ga nekad kidalizajedno s njim.

    Vremenom, privienja oslabie i iilee; on se priviknu da neosea niiji zadah pomean sa svojim; ali njegovo telo nije se moglopomiriti sa dosadom koja se trpi u samoi.

    Jedne veeri Aun i Zur pooe s njim u lov. Sva trojica odoe udunglu u kojoj je svetlost meseca, koji je bio na polovini svogatoka, arala crnicu. Uasni zadah zveri budio je biljodere unjihovim sklonitima. Svi su se sklanjali u mrana sklonita ili sepeli na drvee. Oni koji su iveli u oporima tajanstveno su se

  • obavetavali. Usred tog neizmernog ivota, on je bio kao u kakvojpustinji. Tako je njegovo ogromno telo bivalo pobeeno osetljivimulima, lukavstvom, hitrinom i gipkou slabih. Bilo je dovoljno dauini jedan pokret da bi zaklao divljeg magarca, sajgu, divljeg vepra,antilopu, jednim skokom obarao je konja ili gaura. Ali oni su znalida se uvuku u nedokuiva skrovita ili da uhvate maglu Samonjihova brojnost spasavala je peinsku ivotinju, prisiljavajui ih dase roje u svim kutovima ravnice, ume ili dungle.

    Uprkos svemu, zora je esto zaticala lava, umornog od ekanja iod napora, kako se gladan vraa u planinski lanac.

    Te noi dugo nije mogao da stigne aksisa ili antilopu. Njegovsmrad, teak i estok, pojaan i lakim zadahom dva oveka, proirikrug preko ije granice nisu zakoraivali.

    Najzad se on namesti u zasedu na mestu gde su se dodirivalidungla i jedna movara. Ogromno cvee rasprostiralo je svoj miris,zemlja je vonjala na mous i na raspadanje. Ljudi se razdvojie isakrie. Jedan meu trskama, drugi u gomili bambusa. Sve beepobeglo. Ogromni vodozemci rikali su kao gajali, u daljini se uogalop nekog opora, jedna buljina prolete na svojim pamuastimkrilima; zatim se pojavi divlji vepar, koji je rovao zemljite svojimogromnim zubima

    To je bila krupna ivotinja, sa debelim vratom, tankim nogamakoje su osiono gurale napred, sa naglim brecanjem i groktanjem.Ona je poznavala svoju snagu. Velika odvanost odobravala jenjeno telo pokriveno nakostreenim ekinjama. Od nje su bealileopardi, prezirala je hijene, nagonila u bekstvo vukove i crvenepse. Suprotstavljala se i lavu kad joj je bekstvo bilo nemoguno, iliako bi je rana razdraila. Svest da je porazila sve one koji su jenapali, ublaavala je njenu obazrivost. Divlji vepar doe do trskekod koje je stajao Zur, i odjednom, osetivi njegov zadah, zastade.Miris ga je podseao na gibona ili pavijana, ali on je znao da od njihne treba da se plai. On zato samo zagrokta i uputi se kabambusima. Tada, da bi ga nagnao ka dinovskom lavu, Aun pusti

  • svoj ratniki pokli, koji odmah ponovi i Sin Zemlje. Divlji vepar setre, ne zbog straha ve iz obazrivosti. Klopka je u svakojnepoznatoj stvari. Ni pavijan ni gibon nemaju taj neobian glas.Posle drugog krika, on strugnu ka zasedi mesodera. Ogromnamasa se podie; divlji vepar besno iskezi zube, ali je ivotinja koja jena njega skoila imala teinu bivola. On posrnu, slabine mu seotvorie, i dve granitne vilice se zarie u vratnu ilu Kada crveniizvor potee, divlji vepar zakrklja na travi.

    Kad je rtva bila u peini, Aun je hteo da se uveri da li je savezpotpun. On uze svoju sekiru i odsee jedan but divljeg vepra.

    Dinovski lav nije mu preio.Ljudi se uverie da je njihova snaga postala ravna snazi cele

    jedne horde.Jo nekoliko puta lovili su s lavom. esto su odlazili daleko od

    jazbine, jer se plen sklanjao sve dalje od stranoga gosta peine.Srce Aunovo se ushiavalo. Teio je sve daljem putovanju;nepodnoljiva radoznalost ga je muila. Jednog jutra on ree Zuru:

    Dobro je da upoznamo lovake predele Moda e se na jesenmnoge ivotinje udaljiti. Hoe li Zur da ide sa mnom, tamo, dalekood peine tigrove.

    Zur nikad nije odbio da ide sa svojim drugom. Iako je njegovaradoznalost bila manje sklona lutanju, bila je ipak iroka i, uz to,pojaana njegovom mladou.

    Ii emo da vidimo u koje zemlje odlazi reka! odgovori on. Oninaotrie oruje, opalie dimom sueno meso, napekoe korenja ikretoe tek to se sunce poelo dizati na drugoj obali reke,ogromno i crvenije od minijuma. Zur se nerado razdvajao odpeine. U njoj je poznao sigurnost i izobilje, tu je sklopio savez sadinovskim lavom. Ali je dua Aunova vodila njegove korake kaneispitanim zemljama

    Do sredine dana, i posle spavanja neophodnog zbog estinesuneve, oni bezbrino nastavie put. Otri vid Aunov i njegovo

  • ulo mirisa, kao u crvenih pasa, otkrivalo je gmizavce. Mesoderi suspavali, samo su insekti uznemiravali njihov rad. Miice sacrvenkastom glavom nesnosno su zujale i tuta i tma ih je letelo zamirisom mesa; nemoseri su s otrom aokom izletali iz polutame.Trebalo se uvati od velikih strljenova; njih est-sedam mogli biubiti oveka; za vreme odmaranja trebalo je uvati se i blizinemravinjaka belih mrava.

    Bilo je kasno kad su stigli do utoke reice u veliku reku. Aun jepoznavao reku, poto je ve vie puta prelazio preko nje.

    Preveo je Zura preko prolaza od razbacanih stena i odveo ga nalovite tigrova. Tada sve postade opasno, jer, preko dana, lav je usvome sklonitu. On je kao ovek: vie voli siguran zaklon u koji seuvek vraa. Ali tigar luta naokolo; sklanja se prema potrebama lovai lutanja; prilagoava se mestima koja bi drugim zverkama bilaodvratna Zato ovek ne moe unapred znati gde da ide i kojimputem da se kree da bi ga izbegao

    Ulhamr i Sin Zemlje ili su na odstojanju jedan od drugoga, dabi vie prostora mogli obuhvatiti pogledom. U poetku im jepomoglo prisustvo biljodera; ni sajge, ni panolije, ni gauri, niantilope ne bi pasle u blizini tigra. Ali kad su naili na prazanpredeo, nomadi osetie groznicu i nespokojstvo. To je bioneujednaen kraj. Tu je dungla smenjivala iroke proplanke,savane, movarne stepe, pa opet obilovala bambunjacima ipalminjacima. Aun je mislio da bi dobro bilo da se povuku ka reci,zbog mnotva ostrva. Jer, pusto je bila sve vea na vrstom tlu,dok se vodeni svet rojio. Dugaki gavijali parali su vodu izmeuostrva; rulje plovua i takora brakle su se u zatonima; uspavanipitoni pokazivali su svoje ljigave uvojke.

    Pribliili smo se tigrovima! ree Zur apatom.Aun se obazrivo kretao napred. Dungla, najpre daleko od reke,

    sve joj se vie pribliavala, sva nakostreena bodljikama, svapokrivena lijanama.

    Sin Zemlje, zaustavljajui se, ree:

  • Ovuda tigrovi dolaze da piju vodu na reci.On pokaza na jedan otvor u estaru. Uostalom, videli su se i

    tragovi. Zur se sae da ih bolje razgleda. estok miris jo je iz njihizbijao. On proaputa:

    Ovuda su proli!Drhtavica je tresla njegova ramena. Nespokojan, Aun spremi

    svoj harpun. inilo se kao da je neto od zveri ostalo u njegovomzadahu

    U estaru poe pucketati. Oba oveka se ukoie kao drvo. Svakipokuaj bekstva bio je beskoristan. Ako su zveri blizu, moralo seboriti. Ali se nita ne pojavi i Aun, njuei laki povetarac koji jedopirao iz dungle, ree:

    Tigrovi su jo daleko.Zatim nastavie put urei se da preu opasnu zonu. Uskoro

    dungla dopre do same obale reke, i kako je tu, na kraju, bilaneophodna, ljudi su bili prisiljeni da skrenu i da se upute meubambuse.

    Najzad dospee do jedne stene na kojoj je paslo nekolikobiljodera. Kako je sumrak padao, dvojica prijatelja potraie mestozgodno za logorovanje. U nedogled nije bilo ni jedne stene, a vie senije moglo misliti ni na prelaz na neko ostrvo. Stena je bilaokruena dunglom, a no je trebalo da padne pre nego to bi onidospeli do vode.

    Zur pronae jednu grupu od sedam bambusa, koji su raslisasvim zajedno jedan do drugog, inei neku vrstu ograenogprostora. Rastojanje izmeu tri bambusa bilo je tako malo da se niovek ne bi mogao provui; kroz dva otvora Aun i Zur su mogli dase provuku samo nasatice, ali su otvori onemoguavali prolaz lavuili tigru; najzad poslednja dva bambusa imala su vie od dva laktairine pri dnu, ali su na gore bili sve ui. Bilo je samo potrebno da sezatvore pomou granja i lijana do visine dvaput vie od Auna.

    Oni brzo naupae lijana i mladih bambusa kojima su hteli da

  • naprave vrstu prepreku. Oroksov sin ih je doterivao, dok ih je Zur,vetiji graditelj, vezivao i ispreplitao kao to su to inili njegovipreci.

    Sumrak ve bee ovladao kada su zavrili posao, i nikakvasumnjiva pojava nije se ukazala u stepi. Tada podloie vatru iispekoe sueno meso i korenje. Taj obed bio je sladak, jer naporbee poveao njihovu glad. Uivali su u ponosu i u rastu to suljudi. Nijedna ivotinja, ak ni meu onima koje su umeli da grade,ne bi mogla tako brzo sagraditi sklonite bezbedno od svihmesodera. Kada se najedoe, neko vreme su stajali na ulazu upribeite.

    Mesec, skoro pun, naginjao je ka zapadu, a nekoliko zvezdablistalo je nad stenom. Zur se pitao koji ih je ovek palio svako vee.Njihova siunost bila je udna. Reklo bi se da su vrhovi buktinja,dok su sunce i mesec liili na vatre nainjene od nekoliko grana.Ako su goreli tako dugo, bilo je to stoga to su ih stalno podsticali:Zur se trudio da sagleda ljude koji donose drvo i nikako nije mogaoshvatiti zato su stalno nevidljivi Ponekad je mislio na uasnutoplotu koju daje sunce, jau kad je nasred neba nego kad uveepostane mnogo vee

    Ovi snovi su bacali Zura u razoaranje i brzo ga umarali. Zato ihje ostavljao i ak ih potpuno zaboravljao Te veeri, meutim, onse seti oblaka, koji se behu zaplamteli posle suneva odlaska. Bilo jena zapadu vie vatre nego to bi je bilo da su za jedno vee sakupilisve vatre koje Ulhamri pale svake noi, preko cele zime:

    Koji li ljudi pale nebo kad sunce ode?Aun je mislio na tigrove i bio obuzet obamrlou koja ga,

    meutim, nije spreavala da ulima oseti sve opasnosti. PitanjeZurovo ga probudi. On ga nije dobro razumeo, ali ga nije niiznenadilo, jer je Zur imao misli sasvim strane drugim ljudima.

    Diui glavu ka zenitu, posmatrao je zvezde. Da li Zur pita o malim vatrama na nebu?

  • Ne Zur