Srbija" - Osakar DavioU pesmi Srbija iskazana je pesnikova
duboka povezanost sa otadbinom Srbijom, njegova rodoljubiva
oseanja, potpuna poistoveenost i ogromna, nepromenljiva ljubav
prema svojoj otadbini bez obzira na nedostatke koje ona poseduje.Na
samom poetku pesme jasno se vidi da je pesnik veliki poznavalac
Srbije i svih njenih mana, vrlina i tajni. Ponovljenim izrazima,
"ja znam": snano je naglaena njegova sroenost sa zemljom i svim
njenim licima. Srbija sa mnogo lica i mnogo oiju, s mnogim ustima i
mnogim mislima - to je srpski narod razliitog statusa, poloaja,
karaktera i mentaliteta. Svako lice ima svoja htenja i svoj
specifian lik koji nosi svoje prepoznatljive osobine. Oi mnogo
kazuju, ali u njihovim dubinama se kriju i mnoge tajne. Tu
najdublje tajne moe da zna samo penik jer je ona njegova domovina i
dobro je poznaje. Otadbina je sve ono to se ispoljava preko lica,
kroz oi, reima koje usta izgovaraju. Ta usta imaju svoju ljubav i
svoje pie, a pesnik zna ta ona ljube i ta piju. Ona od tuge, od
znoja, od muke. Ta tuga, znoj i muka slika su tekog ivota srpskih
seljaka, a oni i jesu prava Srbija. Srpski narod je patio i muio se
vekovima, ali nikada nije posustao. Kada je najtee, Srbija je
pevala i pesmom bedi prkosila. esto je bila u ropstvu, pod
tiranijom tuina i monika, ali ipak raspevana, hrabra i postojana.
Njena pesma je tuna, ali meka, topla i mirisna. Tuna je kao krv
groa i suza mota, a meka i mirisna kao perje i grleni glas gugutke.
Za pesnika Srbija je pesma meu narodima. Ovim izrazom on iskazuje
svoje veliko oduevljenje i ljubav koju prema njoj osea. Srbija je
za njega zemlja meu zemljama kao najlepa pesma meu pesmama. Bez
obzira na sve mane koje poseduje, njegova ljubav je ogromna,
uzviena i nepromenjliva. Srbija je vesela i tuna, svetla i mrana,
nena i gruba, otvorena i tajanstvena, mirna i buntovna, puna mana i
vrilina. Bogata je ljivama, njivama, stadima, brdima, pesmama,
mekotom, pitomou i nenou, ali siromana i bosa. Ona je pesma gluve
alopojke, gladnih ruku i slepe jadikovke. Pesnik bogatstvo i bedu
Srbije stavlja jedno naspram drugog. Nabrekla Mava od ita i oteklo
Pomoravlje gladuju jer je bogatstvo oteto i nepravedno prisvojeno.
Dugi nizovi muklih dana donose starenje i propadanje, "rovove
bora", zemljanu boju i skorelo lice. Niti su dani ljudski dani,
niti su lica ljudska lica. Dan i ivot u Srbiji, toliko je teak da
se u jednom danu ostari "kao itav vek". ivot seljaka je mukotrpan,
a svaki njegov zaraeni dinar je teak i tvrd kao kamena ploa. On je
med znoja" i "vino rada", dobro koje ovek stvara uz ogromne napore.
Bogatstvo, beda, lepota, radost i tuga spojeni su u jedno i sve je
to konano Srbija. Ali i pored toga to se u njoj teko ivi i opstaje,
pesnikova ljubav ostaje ista i nepromenjena. Bez obzira na muke,
glad i trpljenje, Srbija je i dalje za njega pesma meu narodima.
Ona se stalno bori, prkosi svim nevoljama, obnavlja se i kroz
istoriju opstaje. Njena deca rastu u blatu, meu svinjama i patkama,
uz post i glad, uz uspavanke, bajke i gatke. Sva ta beda ivota utie
na odrastanje i kada dete postane ovek u njemu poinje da tinja
napeta buna. Bunu die koliba, ovek sa polja i iz vinograda, koji
peva i kada gine. Cela Srbija je je "buna meu narodima", nezadrivi
buntovnik koji ne trpi ni jaram ropstva, ni nepravdu ljudsku.Svako
ko voli svoju zemlju, saosea sa njenim patnjama, divi se svome
narodu i njegovoj pesmi na usnama i kada je najtee. Ovom pesmom
Oskar Davio nam pokazuje koliko poznaje i voli svoju domovinu i
poruuje nam da samo onaj koji je silno voli, moe i da je potpuno
upozna. Srbija ima mane i vrline, puna je dobrog i zlog, ali je
treba voleti i u dobru i u zlu, jer vera i ljubav prema njoj
odravaju pojedinca i celokupan narod i doprinose da uprkos
stradanjima opstane i prebrodi sve nedae. Boske, 2012AnalizaPoema
"Srbija" spada u najlepe pesme Oskara Davia. Ona je to po skladnoj
kompoziciji, zvunosti, snanoj sadrini i bogatom registru oseanja i
raspoloenja. Napisana je 1939. godine u vreme izuzetno tekih
ekonomskih i socijalnih prilika u Srbiji, a objavljena je 1950.
godine u knjizi pesamaVinja za zidom. Spada u autorske lirske pesme
sa rodoljubivim elementima. Cela pesma je monolog pesnika u obliku
APOSTROFE. Pesnik se obraa Srbiji iz strofe u strofu. On nie
injenice o njenom stanju i poloaju, o njenoj prolosti, sadanjosti i
budunosti. Apostrofa se ostvaruje formom drugoga lica (Ja znam sva
tvoja lica, Pesmo tuna, meka si milota ...), ali i oblikom vokativa
(Oj, Srbijo)Tema pesme je sama Srbija prikazana iz ugla pesnika.
Njegova elja je bila da progovori o domovini Srbiji, da predoi njen
socijalni, istorijski i duhovni portret, prikae svoju stopljenost
sa njom u svakom pogledu i tako iskae svoja duboka rodoljubiva
oseanja. U pesmi dominira socijalni motiv, motiv tuge i tekog ivota
(tuga, znoj, muka, no, mleveni sijerak; alopojke, jadikovke, seanje
na hajduke; psovke, zaludno oranje i letine i kletve; suvonjava
koa, rovovi bora, lice kao kora; ranjena lica kao tabani koji ne
oseaju trnje; tuga, taljige, kamena ploa, kameni dinar, med znoja,
vino rada; deca u laigaama, blatu, meu svinjama, hranjena prosom,
postom, bajkama, uspavankama i gatkama). Iz toga motiva proistie i
motiv postojanosti, ilavosti i neunitviosti domovine, kao i duboke
pesnikove vere u nju i njen slobodarski duh, odnosno motiv
rodoljubivosti, pesnikova potpuna poistoveenost sa svojom otadbinom
i duboka ljubav koju prema njoj osea. On pronalazi Srbiju u svemu
oko nas, velia je i iskazuje ljubav i razumevanje prema svim njenim
licima (tuga, krv groa, suze mota, poj gugutke; divlja plovka,
sunce, zrno klasa; poziv na bunu Poetak bune protiv dahija, Mava
nije sita; velianje domovine i spremanje bune u tajnosti; buna od
srca u celoj Srbiji, gnev, no;). Duboko portresen socijalnom
nepravdom koja najvei trag ostavlja na radnicima i seljacima, on
borbenim tonom poziva na bune i ustanke borbu protiv ugnjetavanja,
pred kojom nije mogao da ostane ravnoduan. STILSKE FIGURE U
PESMIEPITETI: tuna, meka, divlje, bosa, gluve, gladna, slepe,
kravlje, lavlje, mukle, duboki, krajnjoj.KONTRAST: pesme i psovke;
prestanak pesama i poetak psovki; oranje i letina; to lice to nije
lice, ti dani to nisu dani, dan i vek; lice i tabani; srena i
nesrena Srbija; pevati i aliti; divlja plovka i zrno klasa; kravlja
trupla i lavlji zubi; planina i Mava; Mava i Pomoravlje.GRADACIJA:
groblje je zemlja, voda, vrt i gradine, brda i doline, stopa, grob
do groba; koji su te napred zvali / koji su te ojaali / koji su ti
krila dali; bez njih bi se malaksalo / bez njih bi se brzo
palo.METAFORA: tvoja lica, tvoje oi, mislim tvoju misao, znam tvoja
usta, pesmo tuna, miloto meka, gladna ruko, bosa pesmo gluve
alopojke, Srbijo pesmo, majko stara, Srbijo drue, buno meu
narodima; Srbija meu pesmama, meu ljivama, meu ljudima na njivama,
meu stadima, pesma meu narodima; krv groa, suza mota; crveni ugalj
sunca; bosa pesma; gluve alopojke; gladna ruka; slepe jadikovke;
hajduk bune; mukle lance dana; duboki rovovi bora; Srbija meu
brdima; med naeg znoja, vino naeg rada, deca u laigaama; Srbijo meu
pesmama u grudima; niz sedmu rupu na svirali.POREENJE: meka si
milota to plae kao krv groa; kao suza mota; kao onaj poljubac, kao
miris perja; ta lica kao tabani, A svako od tuge za dan / kao vek
itav ostari.PERSONIFIKACIJA: Srbija u celoj pesmi ima osobine ivog
bia; predstavljena je kao bie sa vie lica i vie oiju, ima oi koje
govore i kriju; ima misao iza ela; ima usne koje ljube i piju; bosa
pesma, gluve alopojke; gladna ruka; slepe jadikovke.HIPERBOLA: da
gnev po cele noi do oblaka pali (personifikacija) a svako od tuge
za dan / kao vek itav ostari / i zbrka se. SRBIJA
Ja znam sva tvoja lica, svako ta hoe, ta nosi,gledao sam sve
tvoje oi, razumem ta kau, ta kriju.Ja mislim tvoju misao za elom ti
u kosi,ja znam tvoja usta ta ljube, ta piju.Ej, piju od tuge, od
znoja, od muke,od noi, od sijerka koji se teko melje.Ja sam u
mlinu, sred bukervnja, uo sve tvoje elje,i brige tvoje,oj, Srbijo
meu pesmama meu ljivamaoj, Srbijo meu ljudimana njivama,oj, Srbijo
meu pesmama, meu stadima,oj, Srbijo, pesmo meu narodima.Pesmo tuna,
meka si milotato plae kao krv groa,kao suza mosta,kao onaj
poljubac, onaj miris perja to utkau gugutanje svoje gugutka.Oj,
miloto meka, klik si divlje plovkenad jarom iz koje stasacrveni
ugalj suncau zrnu svakog klasa,ali bosa pesmo gluve alopojke,kad
prestaju pesme,kad poinju psovke?Gladna ruke, slepe jadikovke,kad e
hajduk bune iz tebe da grune?Psovke i psovke, ej, u ije
zdravljezalud je oranje, zalud je letina?Kletve i kletve, za ije je
truplo kravljenabrekla Mava od ita, oteklo Pomoravlje,bure u bune,
za ije se zube lavljedimi od mleka ovca i dimi planina,kad Mava
nije sita, kad Mava nije sita?Kroz mukle lance dana, koa
suvonjavih.Svu su je proderali duboki rovovi bora.Od rovovskog rata
od zemlje poplavii skori se lice preko gladi - kora;to lice to nije
lice, ti dani to nisu dani;ti dani ranjenih lica, ta lica kao
tabani;trnje im ne moe nita i nita - udari A svako od tuge za
dankao vek itav osta.I zbrka se, oj, Srbijo meu bunama, meu
ljivama,oj, Srbijo meu ljudimana njivama,oj, Srbijo meu pesmama,
meu brdima,oj, Srbijo,pesmo meu narodima.Tuna pesmo, majko
stara,brat nam je u taljigama dovukao iz gradakamenu plou, kamenog
dinara,za med naeg znoja, vino naeg rada.A ikaju deca ;u
lazigaama,pod kosom,u blatu, meu svinjama,meu patkama,hrani ih,
Srbijo, drue, vie prosom, vie postom,vie bajkama, uspavankama, vie
gatkama,i pokriva ih mrakom to tako teko pada;da gnev po cele noi
do oblaka pali;bunom iz koliba, polja, vinograda,;pevajui srcem to
sebe ne aliniz sedmu rupu na krajnjoj svirali,Oj, Srbijo meu
bunama,meu ljivama,oj, Srbijo meu ljudimana njivama,oj, Srbijo meu
pesmama u grudima,oj, Srbijo,buno meu narodimaOskar Davio O
pesniku
Oskar Davio je srpski pesnik i knjievnik. Roen je 1909. godine u
apcu u jevrejskoj porodici. Pisao je pesme, prie, romane, polemike,
putopise, drame i filmska scenarije. Bio je jedan od najmlaih
pesnika u krugu nadrealista. Umro je u Beogradu 1989. godine.
SRBIJA, ta samostalna i prkosna, hrabra i postojana, dobroduna i
slobodoljubiva zemlja, nikad ne miruje i nikada se ne predaje. esto
napadana, lomljena i ruena, ali zauvek nepomirljiva i nepokorna.
Die se iz pepela poput Feniksa i uvek prkosi neprijatelju. Puna je
vrlina, mana i tajni. Ima vie lica i vie oiju, svoje radosti, svoje
tuge i patnje. Bogata je pesmama i priama o sebi. Pod tiranijom
monika i osvajaa pesmom se branila i sebe jaala. raspevana i
idilina, prkosna i nepokolebljiva, to je moja zemlja SRBIJA. Nazad
Vrh straneKao pesnik javio se rano. Prvu pesmu objavio je kao
gimnazijalac ( 1928 ) i (1925). Meu nadrealistikim izdanjima nalaze
se dve njegove knjiice pesama i poetskih tekstova Tragovietiri
strane sveta i tako dalje (1930), pesma u prozi Anatomija (1930) i
broura Poloaj nadrealizma u drutvenom procesu (1939; koju je
napisao zajedno s Duanom Matiem i orem Kostiem. U toj njegovoj
najranijoj poeziji sve je podreeno eksperimentu, istraivanju
mogunosti pesnikog izraza, primeni naela automatskog pisanja. (,
18. 1909 , 30. 1989), , . , , [1]. , [1]. 1937. 1950. : -, . , , ,
, , [1].
, , , , : , , . " " , a . , , ; . . , . " " , a , ", " ., , " ,
", . , , ; , ; . , , , , , , . , , , , , , , . , , . , , , . , a "
", , . , , . , a :
....................................... ! ( ) . , , , , , , . ,
, ; , . . j, a . . " , " :, . ... " , ", , , , , : , a , . , , " ";
" " , . , , . : , a . , , . , . , , . , . , . , , :, , . . : ." , ,
. , , , , , ; a a : , , , () ". . ; . , a ca , . , , . , , " " . "
, ". " " " , ". , " " " ". , . " " , . 3. 1898. , , , , . . 5. . .
(1921) (1922) (1930) (1931) (1941)
Rade Drainac pesnik i boemMagazinPrint | PDFRade Drainac
(Radojko Jovanovi) je roen 17. avgusta, 1899. godine, u selu
Trbunje kod Blaca (Toplica). Na krtenju je dobio ime Radojko i to
ime zamenie 23 godine kasnije, pesnikim imenom Rade Drainac. kolu
je uio u Blacu, Prokuplju, Kruevcu Zajedno sa ocem preao je
albansku golgotu u Prvom svetskom ratu, odakle je stigao u Marselj,
gde ui u liceju kraj Liona, stie i u Pariz (1919), pie pesme,
lanke, prie, naroito po povratku u zemlju, i u Beogradu postaje
jedna od najvienijih linosti umetnike boemije. Objavljuje prvu
zbirku pesama Modri smeh, pa drugu Afroditin vrt (u svega tri
primerka), pa ErotikonRade DrainacAutentini boem, preutkivan, jer
nije mogao biti uklopljen u komunistiki klie knjievno-politike
politike, odmah posle II velikog rata. Ne bavei se formom toliko
koliko drugi pesnici njegovog doba, traei stalno u okviru jednog i
slinog on je bio uveren da je nepatvoren pesniki govor vaniji od
forme i to mu je u onim najsrenijim trenucima polazilo za rukom.
Njegova anakreontska strofa, kada je koristi, sa naglim ritmikim
rezom u etvrtom stihu, ini ga neponovljivim u naoj lirici. Ipak,
revalorizaciju njegove lirike tek oekujemo, a time i na kraj,
satisfakciju, to je iznedrio jednu ovakvu linost.Pie u asopisima i
listovima, putuje, zaljubljuje se, svaa, polemie Nema dlake na
jeziku, naroito u dnevniku Pravda, iji je stalni saradnik uglavnom
bio. Umro je u 43. godini (1. maja 1943) u Beogradu sahranjen je
sirotinjski, o troku beogradske optine, a veliki glumac, njegov
prijatelj Milivoje ivanovi, odrecitovao je uvenu pesmu Nirvana
Sahranjen je na parceli 38 (grob 509), bez mesta stanovanja, i bez
najbliih srodnika na sahrani, kako je napisano u registru
umrlih.Bandit il pesnikPriznajem da sam idiot i genije bioI da su
mi dani proli nakrivljeni kao toranj u Pizi.Zato se urim u krmu kao
u operacionu salu.Pa neka! 15.000.000 graana ove zemljeAko me ne
upoznaju po poeziji upamtieMe po Skandalu.I ni briga me nijeto u
dnu srane aorte kroz dugu jesenju noPesnik sa banditom boj bije!U
njegovom autobiografskom ljubavnom romanu glavni junaci su bili
Marko Markovi i Nela Obrenovi, mada je javnost znala da se iza tih
imena krije Milica, Cica, lepa apanka (rodom iz Aranelovca) iz
bogatake porodice, nesreno udata, koja je Drainca srela poetkom
maja 1928. godine.Drainac, novinar i pesnik, i sam oenjen
(nesreno), prijateljima je u kafani recitovao stihove koje je sroio
voljenoj apanki, a svoja pisma voljenoj eni pie sa uivanjem, bilo
da govori o strasti ili patnji: Nikada sebi ne oprostih to se ne
otrovah one noi kada si ti to elela, sva pripijena uz mene, topla i
polugola. Tako bi se veno zaduili makar i u paklu kao oni Danteovi
ljubavnici Paolo i Franeska de Rimini.Onda nastavlja: Moda te
interesuje kako ivim? Glavno je da ne pijem i da ne idem nou po
kafanama. Koji put sa Paliviinijem (Petrom, poznatim vajarom) odem
do Mladog Arapina na veeru i to je sve Ljubim te, ljubavi moja i
patim, patim uasno esto joj je pisao i pisma sa erotskim nabojem:
Daj mi malo nenosti, malo tvog mirisnog daha! Ja hou tvoje grudi,
tvoje male ruke, tvoje jecanje u poljupcu i tvoje toplo telo. Ja
elim da osetim kako ti drhte dojke, kako gori i sklapa oi, kako se
sva upija u mene kao neizleena ranaEpitaf na mome grobuPrijatelji,
izvrite pesnikovu poslednju volju,Kad me sa ubretom na jutarnjim
ulicama smetlari mrtvog pokupeNe recite Bog da prosti!Jer ja sam
prosio za koru hleba i Bogu pokazivao tabane i peteU rupu za mrtvu
paad strpajte moje kosti Tako e pravedno biti sahranjeno dobro
dete.Ne alite me: ja sam za ivota kao plana vrba proplakao za
sobomMoje je sve u ovom testamentu to danas piem:Ako jedna gospa
bude elela da spava naporedo s mojim grobomOkrenite joj glavu ka
mome srcuVie moje glave ni ploe ni poprsja,Kad budem silazio niz
stepenice pakla ili nebaNe treba asti skitauKoji je celim ivotom
udeo samo aicu ljubavi i koru hleba.Uarenom iglom po mojoj koi
zapiite ove rei:Spavaj prvi put mirno, drue DraineVeliki na putnieI
nita vie!Rade Drainac se u knjievnosti javio 1920. godine sa malom
knjigom stihova Modri smeh, koju je potpisao pravim, po roenju
dobijenim, imenom Radojko Jovanovi. U njoj nije doneo nita to do
tada nije vieno. Podravao je Duia, Rakia, ali i Pandurovia i Bojia,
to se odrazilo u njegovoj poeziji. Uvidevi da je nova srpska
knjievnost posle rata krenula sasvim drugim putem, iz osnova je
izmenio svoj nain pevanja. Odrekavi se svojih uzora i svoga imena,
pesnik nije imao nita zajedniko s preanjim Radojkom Jovanoviem.
Sada u tehnici graenja stiha i pesme njegov uzor postaje Rastko
Petrovi.Traei svoje mesto meu srpskim piscima modernistima, Drainac
je poeo da objavljuje svoje pesme u asopisu Misao. Najpre marta
1922. godine Misao objavljuje jednu Drainevu pesmu, da bi se potom
od avgusta iste godine njegova saradnja sa ovim asopisom nastavila
neto redovnije. Krajem maja 1922. godine poeo je da se oglaava i
kao knjievni hroniar u beogradskom listu Samouprava, gde se poalio
da mladi, jo neafirmisani pisci nemaju prilike da se ispolje. Ovo e
biti jedan od razloga koji e Drainca navesti na pokretanje
sopstvenog asopisa. Drugi i dublji razlog je bio taj to Drainac
nije hteo da se prikloni nijednoj od postojeih teorija modernog
umetnikog stvaranja, nego je, obuzet optim raspoloenjem traenja
novih puteva u umetnosti, poeleo da i sam bude zaetnik nekog novog
knjievnog pravca. Za svoje pesniko opredeljenje uzima naziv
hipnizam, a sebe i svakog drugog ko bude hteo da ga sledi proglaava
hipnistom.Prvi Drainev asopis bio je Hipnos. Imao je samo dva
broja. Prvi se pojavio poetkom aprila 1922. godine, a drugi u
januaru 1923. godine. Mada je na ovim sveskama potpisan samo kao
vlasnik i direktor, a ne i kao urednik, nema nikakve sumnje u to da
je Drainac pravi i iskljuivi tvorac Hipnosa.[footnoteRef:1] Uz ime
Hipnos, stajala je i pridodata odrednica mesena revija za
intuitivnu umetnost. Redakcija Hipnosa je zapravo bila soba u kojoj
je Drainac iveo sa jo deset osoba, to razjanjava napomenu na samom
asopisu: U redakciju se niko ne puta. Sve treba slati na adresu:
Urednitvo Hipnosa, Bosanska 40, Beograd.[footnoteRef:2] Ovaj
podatak govori o pievom loem finansijskom stanju, koji stoji
nasuprot injenici da Drainac ipak tampa asopis i uivljava se u
ulogu knjievnog voe. [1: Nedeljko Jei, Tri knjievna asopisa Rada
Drainca Hipnos, Novo oveanstvo, Nova brazda, Beograd, 1980.] [2:
Nedeljko Jei, Tri knjievna asopisa Rada Drainca Hipnos, Novo
oveanstvo, Nova brazda, Beograd, 1980.]
Drugi broj Hipnosa, razlikovao se od prethodnog u
graficko-tehnikim obelejima ali i u smanjenom obimu. Naime, prvi
broj asopisa je sadrao 24, a drugi svega 16 strana neubrajajui
korice. Pored toga, kraj naziva je dodata jo jedna oznaka: umetnost
dekoncentracije hipnizam.Jei dovodi u vezu Drainev hipnizam sa
Micievim Zenitom, navodei da je Drainac postupio tano po Micievom
obrascu. Osnovao asopis koji je sam otkrio, saradnja drugih pisaca
u asopisu uslovljena je pripadnitvom pokretu, kombinacija naziva
Hipnos i Hipnizam, podudara se sa Micievim Zenit i zenitizam.
Takoe, Jei navodi da za svoje proklamacije hipnizma Drainac se
posluio Micievim idejama iz teorije zenitizma. Za prvi broj Hipnosa
Drainac je napisao krai uvodni tekst pod naslovom Program hipnizma,
u kome je ovako izlagao svoje teorije:Hipnizam je preivljavati,
mnogo krvi davati meditacijama i iveti od svega i u svemu putem
sna, koji je najbeskrajniji da otkrije, bar u prividnim konturama,
to inae sve drugo zaokruava donekle odreenim linijama.Hipnizam je
direktna iluzija svega, duevnih drama i metafizikih dubina.
Hipnizam je San ekstaze, bez krugova i opredeljenja.Hipnistika su
stvaranja na preivljenju oveka i svega ostalog. Hipniste ostavljaju
sebe u zvezdama, u umoru granja u nonoj svetlosti, u plavetnilu
vode i misle da to venou sa njima ivi. A principa ne postoji. Forma
je kako san ocrta. Rei su mizerna pomo, inae bi hipniste iveli
eterinou misli i oseanja.Dakle, san u ekstazi ili san ekstaze je ta
magina formula kojom se ovek oslobaa od trivijalnosti svakodnevice,
od okova razuma i principa, stapa se sa kosmosom i iz eterinih
sfera providi sve tajne sveta. Poto je otkrio put do sna ekstaze,
Drainac u stilu manifesta objavljuje da je doao trenutak za veliku
smenu poetika:Dosta sa mrtvim linjama na papiru, koje zanimaju
bogate dame po zelenim budoarima, dosta sa mehanikom muzikom, bez
izraza, dinamike i bez malo ekspresije. Dosta sa idiotskim ljudima
od kamenja, koji predstavljaju misao dajte nam malo daljina malo
straha malo radosti otkria malo venosti. Dosta ste nas gnjavili sa
enama, balkonima, serenadama, sa Duievim epitafima i izmiljenim
markizama.Dajte nam malo groze malo svemira uasa malo vie krvi, da
se vidi bar jedan konac gole due... dajte nam eterinosti: u emu je
Vaseljena.Ne smetajte nam. U Vaseljeni nema neke naroito propisane
etike po kojoj se mora ii. Umetnost vie nije radi lepote, uokvirene
estetike, da trpi dogme. Slavite one, iji se um izgubio u Vaseljeni
na rumenom snu ekstaze. Tako emo dokuiti apstraktne stvarnosti.Jei
objanjava da u ovim navodima nije bilo niega sutinski novog u
programsko-teorijskom smislu. Sve su to ve bili rekli Crnjanski,
Vinaver, Mici, Milii. Takoe, Jei kae da se Draineva originalnost
tek vidi kada u Program hipnizma ugradi peniki obrazac:ta vam je
stalo do toga, ako smo mi, Novi Anarhiste, spalili lanog,
slavljenog Boga predaka...Raunajui, ipak, da e mu biti zanemareno
to nije dao teorijsku razradu hipnistikog stvaralatva, Drainac se
ve u uvodnim reenicama Programa brani objanjenjem da ekstaza i
dogma ne idu zajedno, pa shodno tome i hipnistiki pokret nema svoju
teoriju.Posle izlaska prvog broja Hipnosa, Drainac je u
reklamerskom stilu isticao: Oko Hipnosa su okupljeni nai najjai
mlai duhovi: Vinaver, Rastko Petrovi, Josip Kosor, Sar Tin Ujevi,
Boko Tokin, Dedinac, Kovaevi i drugi. Prvi broj Hipnosa imao je
ukupno jedanaest saradnika, na ta je ukazivala i oznaka na korici,
ispod imena asopisa, 11 saradnika hipnista. Mada se za veinu njih,
u to vreme, objektivno nije moglo rei da spadaju u najistaknutije
predstavnike avangardne knjievnosti koja je stvarana u Beogradu
posle rata, neosporno je da su svi odluno bili za novu
umetnost.[footnoteRef:3] [3: Nedeljko Jei, Tri knjievna asopisa
Rada Drainca Hipnos, Novo oveanstvo, Nova brazda, Beograd,
1980.]
Struktura prvog broja Hipnosa se sastojala od 14 pesama, 2
teksta ritmike proze, 3 lanka, 1 knjievno-kritiki osvrt i 2 beleke
o likovnim izlobama. Velika je zastupljenost Drainevih priloga i po
broju i po prostoru. Ovom prvom izdanju je nedostajalo ono to
neizostavno spada u knjievni asopis knjievna kritika, odnosno
valorizacija knjievnih pojava. Drainac je bio svestan toga i zato
najavljuje, u napomeni Od urednitva, da e u sledeem broju izai
studije o Kosoru, Andriu, Crnjanskom i drugima. Meutim, drugi broj
Hipnosa je izaao bez ijednog od najavljenih priloga.Hipnos II se
sastoji od svega 11 priloga. Od toga je 8 pesama i tri teksta
(jedan Moni Bulijev i dva Draineva). Kako je obim asopisa bio
manji, manji je i broj saradnika. Ovaj broj broji svega 7
saradnika, od kojih su novi samo Moni Buli i Dragan Aleksi. I u
ovom asopisu dominiraju Drainevi prilozi, gotovo da ine jednu
polovinu asopisa. U ovom broju se nalazi i jedan likovni prilog,
grafika Bogoslava Konjevoda, oznaena imenom Hipnistika siesta, a
predstavlja nage figure dve ene i jednog mukarca.Draineva ideja je
bila da se u Hipnosu objavljuju samo hipnistiki tekstovi i to je
bio uslov kada je traio priloge od saradnika. Otuda i veina priloga
iz Hipnosa deluje kao da je pisana na temu hipnizma. Takvo obeleje
asopisa stvarano je i na vetaki nain, kroz posvete i naslove, pa i
parodijske obrte. Veze priloga sa hipnizmom su zapravo samo
prividne. Kao primer tome, Jei, izmeu ostalih, upuuje na pesme
Slovo ei Rastka Petrovia, Soba za samca Zvonka Tomia pa i Draineve
pesme Buntovnik i apostol, Jedan motiv line beskrajnosti i
Ispovest.Ipak, to se tie oblika pesme i strukture stiha Hipnos je
izrazito moderan asopis. U odnosu na sve prethodne beogradske
knjievne asopise, u njemu se najradikalnije odstupalo od klasine
versifikacije, i optevaeih pravopisnih konvencija. Pre svega, nema
ni jedne pesme klasinog oblika sa simetrino organizovanim strofama.
Drugo bitno obeleje je da sve pesme konstituiu slobodni stihovi, s
tim to se javljaju u nekoliko varijanti: s obavezno rimovanim
zavrecima uz metriku nepodudarnost, sa sporadinim rimovanjem bez
ikakvih pravilnosti ili dosledno bez rime. Jedno od spoljnih
obeleja tadanjeg modernizma jeste nepridravanje pravopisnih pravila
u odnosu na interpunkciju, uglavnom u poeziji, u kome je Hipnos
takoe prednjaio. Svega dva broja Hipnosa, izmeu kojih je bila
desetomesena pauza, nisu mogla bitnije da utiu na to da mlaa
moderna doe do izraaja i stila, koji je bio jedan od osnovnih
ciljeva asopisa. Ipak, to ne umanjuje njegov znaaj jer sadri mnotvo
priloga znaajne umetnike vrednosti. Meu ostalima, to su Slovo ei
Rastka Petrovia, Glad R. Drainca, prilozi Moni de Bulija, Tokina i
drugih. ... ! .
. ! , .
, .
, , , .
, , . : 21:30 :
: :
: , ; , .
, , , , .
, , : .
, ,, .
, , , .
, , : .
: , , , .
, ' , , , , , .
, ; , .
; , , . , . , . ; . ; ; . , , , , . , . .~ ~Momilo Nastasijevi
je pesnik koji se pojavio, razvio i umro izmeu dva rata. U svojim
shvatanjima poezije Nastasijevi je dunik simbolista. Osnovni pojam
njegove poetike, rodna ili maternja melodija, proizlazi iz
simbolistikog shvatanja muzike kao bia poezije. U traganju za tom
melodijom pesnik pronie s onu stranu pojava i dolazi u neposredan
dodir s onim to je neizrecivo, tajanstveno, mistino. Maternja je
melodija, pre svega, zvuk izvornog, arhainog jezika, u naem sluaju
to je, s jedne strane, melodija jezika narodne pesme, a s druge,
srednjovekovnih tekstova. Na ovoj taki Nastasijevieva
neosimbolistika zaokupljenost muzikom i neizrecivim ukrta se s
ekspresionistikom tenjom k neposrednom i praiskonskom. Nastasijevi
je uloio veliki rad da bi stigao do svojih lirskih krugova i dok je
bio zadovoljan njima, isprobavao je sva mogua sazvuja meu reima
naeg jezika, sve prelive smisla i razliiti odnosa verbalnih
znakova. Njegova konciznost, ta osobenost njegovog pesnikog idioma,
nije proizvod nekakve udljivosti ili proizvoljnosti, ve je izraz
borbe protiv tih mana u koje upadaju oni koji poeziju piu
olako.CiklusiMomilo Nastasijevi (23. septembar 1894,Gornji
Milanovac - 13. februar 1938, Beograd) je srpski pesnik koji je
pripadao modernim tendencijama u srpskom pesnitvu izmeu dva
rata.Nastasijeviev pesniki opus obuhvata sedam lirskih krugova
jedne zbirke stihova: Jutarnje, Veernje, Bdenja, Gluhote, Rei u
kamenu, Magnovenja i Odjeci.Jutarnje, prvi ciklus, izraava nain na
koji se pesnik vezuje za spoljni svet, ono to u njemu voli: mirise,
podneblje, glasove sela i ivot prirode. To je veoma aromatina
poezija, prelivena rodnim zvucima i bojama, setna na jedan
tradicionalan, arhaian nain, nena.Veernje su nastavak jutarnjih
prizora, koji u veernjem ruju postaju setniji, manje opipljivi.
Realnost nije sasvim jasno omeena i nagovetava se smrt.U Bdenjima,
preokupacije dekorom i sentimentom iz prethodnih ciklusa ustupaju
mesto velikim pesnikovim temama. Njegova mata i izraz sazreli su da
definiu ideje i osnove odnosa postojanja. Izraz postaje gui, rei je
manje, pesme postaju apstraktnije i neposrednije. Njegova
metafizika iskustva dobijaju jasne formulacije i izraavaju patnju
zbog surovosti neposredne egzistencije.Gluhote su ciklus od deset
pesama u kojima redukcija ukrasnih i eksplikativnih elemenata
dovodi do semantike napregnutosti, do pesme koja pokazuje shematsku
ogoljenost zamisli.Rei u kamenu su ciklus sainjen od etrnaest
pesama i one predstavljaju viziju koja ujedinjuje selo i grad,
apokaliptine drhtaje, sagledavanje nesavladivih linih razdiranja i
pokazivanje onih delova sudbine u kojima je ovek zavisan od
oveka.Magnovenja su zbir pojedinanih pesama sloenije strukture,
koje su iznutra podeljene na odeljke, tako da svaka pesma podsea u
malom na strukturu Rei u kamenu.Odjeci, poslednji ciklus, pun je
reminiscencija ponovo se osea ar opipljivih stvari, atmosfera
pejzaa i naziranja starinskih enterijera. , . : ./ ,/ .( ) : ./ ,/
./ .() , , , : ,/ ,/ ?() , , , . , : ?/ // / ?() : , , , . . , , .
: ,/ / .// / ,/ .() , , , , .[3], , , , , , , . , , : / ,/ . () : /
,/ . () , , . , . , , , , : ,/ .() , : ,/ / . ( ) , . . , . , , , .
, , , . , , , [][4]. , . , . , , : , . , (II). , . . , , . , : ,/
.(X ) , . , , , , . . , , . . , , . , . , , , . . , , . , , : ,/ ,
.() : ./ / ,/ . () , . , . , . , . , : , ;/ , ;/ , , .() : ./ , ,/
. () , , : [] / .() , , : , , , .[5] , , , , . : , , , : , , ,
Sloena struktura koju ima pesma Tuga u kamenu je pravi primer
zatvorenog pevanja Momila Nastasijevia. Ona kazuje sasvim dovoljno
itaocu, ali samo onome ko je paljivo ita. Zato je analiza lektire
Tuga u kamenu vrlo specifina. Naime, posebno kada je u pitanju
poetika Momila Nastasijevia nikada ne moete biti sigurni da li ste
pravilno shvatili znaenje njegovih stihova. Zato je vrlo vano da
sami proitate pesmu, jer e vam naa analiza moda pomoi, a moda i ne
u njenom razumevanju.
U naslovu pesme su sadrana dva pojma o kojima se i govori u ovom
delu. U pitanju su tuga i kamen. itava pesma Tuga u kamenu je
sastavljena iz 9 celina. Neki te celine nazivaju strofama, neki ak
i pesmama, jer postoji miljenje da lektira Tuga u kamenu zapravo
nije pesma, ve poema. Svaka od tih kraih pesama, odnosno celina je
obeleena brojevima, a neke imaju 5, neke 7 stihova, a dve su od po
4 stiha. Svaka od njih se sastoji, opet od po dve strofe, a svaka
strofa se moe smatrati samostalnom poetskom celinom.Sam naslov
pesme zvui paradoksalno, sa jedne strane, jer kamen nije ivo bie,
pa prema tome ne moe ni oseati tugu. Meutim ,sa druge strane moe da
se protumai kao trajnost pesnikove tuge, koja je uslovljena
trajanjem kamena, odnosno manje vie beskonana. Takoe, mnogi koji su
se bavili analizom i tumaenjem stihova Momila Anastasijevia, pak
smatraju da je pesma Tuga u kamenu zapravo pesnikova al za rodnom
grudom, odnosno zaviajem.U osnovi, lektira Tuga u kamenu
predstavlja rastrzanost oveka, odnosno pesnika izmeu zaviaja i
odlaska iz zaviaja u daleki svet. Moda ba zato ne udi miljenje da
je u pesmi Tuga u kamenu obraena dilema koju je sam Momilo
Nastasijevi imao: bio je vezan za svoj zaviaj i patrijarhalne
vrednosti, a istovremeno je eleo da se okrene modernim, evropskim
tokovima.Pojam kamen, koji se esto sree u Nastasijevievoj poetici,
moda ima sasvim drugaije znaenje i moda da u njegovom razumevanju
lei razumevanje znaenja njegovih pesama.
Postavlja se samo pitanje da li je mogue prepriati bilo koju
pesmu i, naravno namee se odgovor da nije. to ne znai da neemo
pokuatiAli ipak vam preporuujen da se za pisanje sastava iz srpskog
jezika ili pismenog zadatka na temu lektire Tuga u kamenu , Momila
Nastasijevia pripremite tako to ete i proitati pesmu u celini.U
prvoj strofi, odnosno celini pesme tuga je neiskaziva, ni re, ni
stih, ni zvuk ne mogu da je iskau. Pesnik simbolino spaja aneosko
nebo i ljudsku zemlju dugom, kao simbolom lepote i harmonije.U
drugoj celini pesnik govori o svojim mukama , odnosno o tome kako
gde god da krene, vuku ga koreni, odnosno ono to je duboko usaeno u
njegovu duu.Zatim, u treoj strofi nastavlja da govori o svom
vrtenju u krug i nemogunosti da pobegne od svojih korena.U etvrtoj
strofi kae: I nemo iz tvari tugomobjavi se drug. ,predstavljajui
tugu kao neto je apsolutno, da bi u sledeoj strofi samo produbio
znaaj tuge o kojoj peva.I u estoj strofi pesnik i dalje osea tugu,
te kazuje kako od nje ne moe da pobegne, dok u sedmoj, koja je puna
kontrasta govori o svojoj elji da ode, napusti zaviaj, ali i
nemogunosti da to uradi.U pretposlednjoj strofi kazuje da ipak
ostaje, iako je imao mogunost da ode, a pesma se zavrava
ponavljanjem poetne strofe, odnosno celine, ime se ukazuje na
ponavljanje tuge u pesnikovom ivotu i stvara se iluzija da se sve
vrti u krug, to jest da je sve isto kao i na poetku. , , , ?5
, , , ?
,10 , ?
, , .15
, , , , . - (1922) , , .. .. . . . .- .- . . . - , - - . .- - (
, , )- - , , . . .- : , , - , , .- . , . - , , , , ()- , , (, )- ,
.- , , . , .- . ( ) , ( , )- , , , , - . . , -. , , - - , , ( )- ,,
- , , - , - , . - , , , , , . . - , , , - , , , , : ! . , ! ".- . -
, - . . , . , ( . .), ( .), () - . , = - , , - . . - , .- , , - - (
) - , - , , ( )- - , , , , ), , .- - ( ) (), - (, , , , , , , , , ,
= - . , (, , ), , . ,-- . . , . 1916. " "- , , . , , , , . , , , -
. , , : . . . , " ", , , , . , , .- , , , , . , , , ( ) - . - - .
1920. . (1891-1955). . . , , , .
, , , . , , , . (1895-1971), , "" (1921-1926), . (1899-1943) ,
1922."", . , , , . . 20.. , (1893-1977). (1919) . ( ) , , , ( ) . .
: , . . , . , (1921), . , (1929) (1972), ... , , . .
. (1922) , (1921) , .- (1894-1938) . (1932), : (1938). , . , .
.-
20- , , . () . , , ., , .- (1902-1966). (1926) . (1957)
- , , (1898-1993). (1924) : , , , , . , . . (1964) : , ( ), ( ).
. 20.
-StanislavVinaver, knjievnik i prevodilac,-U balkanskim i Prvom
svetskom ratu Vinaver uestvuje kao dobrovoljac-Na knjievnom polju
oglasio se jako rano, kao dvadesetogodinjak, zbirkom pesama Mjea,
1911. godine-Ipak, najvie je dao u esejistici i poeziji-Posedovao
je trajnu sklonost ka verbalnom humoru, ak i parodiji,-ali ne iz
potrebe da se nekome naruga ili da ga ponizi, nego da dokae da se o
svemu moe govoriti i iz drugog ugla. Njegove parodije odlikuju se
beskrajno duhovitim obrtima, sveinom izraza i smislom za grotesku.
Pantologija novije srpske pelengirike zapravo je parodija
Antologije novije srpske lirike Bogdana Popovia. To je, prema
ocenama knjievnih kritiara, "najbolja knjiga parodija u naoj
knjievnosti". Doivela je veliki uspeh i vie izdanja i do danas
ostala najpopularnija Vinaverova knjiga.-Veoma plodna i uticajna
knjievna delatnost Stanislava Vinavera poinje vrlo rano. Svoje prve
knjige on je objavio jo pre prvog svetskog rata (Mjeca, knjiga
stihova, 1911; Prie koje su izgubile ravnoteu, 1913; Misli,
1913).-Njegova poezija, osobito ona koja je sadrana u knjizi
Evropska no (1952) nosi nedvosmislen, autentian peat vremena
ratnog, nemirnog,-Kao pesnik Vinaver je poeo u znaku simbolizma. To
opredeljenje obeleilo je prvu njegovu knjigu stihova Mjea (1911) a
odralo se i u kasnijim zbirkama, od kojih su najznaajnije: uvari
sveta (1926), Ratni drugovi (1939) i Evropska no (1952). Jedan od
najsmionijih tragalaca u velikoj avanturi moderne srpske poezije,
Vinaver je hteo da stvori pesme osloboene od svakog konkretnog
znaenja. Verovao je da je svaka konkretizacija, svako imenovanje,
smrtna opasnost za pesmu, da je bit pesme u nagovetajua najbolji
nain da se nagovetaj ostvari jeste muzika, "ona ini sutinski
doivljaj pesme".- Uz muzikalnost, drugo je vano obeleje njegove
poezije humor. Vinaver je majstor verbalne komike, izrazit
parodiar. Njegovo najpopularnije delo jeste Pantologija novije
srpske pelengirike (1920), u kojoj je paradirao Antologiju novije
srpske lirike B. Popovia.-Pisao je i o stihu nae narodne poezije
(Pokuaji ritmikog prouavanja mukog deseterca, 1940). Vinaverov
pristup jeziku dijametralno je suprotan Isidorinom. Ona je traila
povratak vukovskom jeziku, jeziku narodne poezije. Vinaver je
smatrao da taj jezik jeste autentini izraz plemena i plemenske,
kolektivne svesti, ali da on ne moe izraziti modernu
individualnost. Jedan od najveih nedostataka nae knjievnosti jeste
u tome to joj je jezik u svojoj biti ostao epski, deseteraki. ak i
kad se naputao deseterac i kad su se traili drugi, moderniji oblici
stiha, ritam nae poezije ostao je deseteraki usporen,monoton, s
naglim plahovitim uzletima navie, ali isto tako brzim, strelovitim
survavanjem u prazno, s drugim, opasnim pauzama izmeu stiha i
stiha. U modernu civilizaciju uli smo deseteraki sporim hodom te
zato nije udo to nismo daleko odmakli. Izlaz iz krize, koji Vinaver
predlae, u svojoj sutini je vukovski: treba se vratiti narodnom
govoru i oslukivati ubor njegove melodije, samo to to nije vie
jezik patrijarhalnog sela nego modernog grada, jezik Beograda,
govor beogradskih ulica.-Za njegovo shvatanje jezika reeno je da
predstavlja najoriginalniji trenutak u naoj modernoj pesnikoj
misli, "jedino ozbiljno to je na modernizam stvorio u kritici" (J.
Hristi). Taj Vinaverov doprinos nije ni u teoriji niti u pesnikoj
praksi u dovoljnoj meri iskorien. -Zakljuivi da je "Vinaver imao
vie kritikog nego pesnikog duha, i da su njegove pesme u stvari
projekti za onu vrstu poezije koju je eleo da pie", -parodija je
postala polje na kome Vinaver, svesno ili ne, postie svoje najvia
dostignua, . . .. Parodija, smeh i podsmeh, potvruju nau nadmo nad
neskladom, ali i nau nemo da sklad dokuimo i izrazimo." -Prvu
zbirku pesama "Mjea" objavio je u dvadesetoj godini, kasnije zbirke
poezije "Varo zlih volebnika", "uvari sveta", "Ratni drugovi" i
"Evropska no" vrhovi su nae moderne poezije, njegove "Prie koje su
izgubile ravnoteu" oznaavaju poetak avangarde u srpskoj
knjievnosti, "Manifest ekspresionistike kole", uvod programske
knjige nove srpske knjievnosti "Gromobran svemira" prvi je
avangardni manifest u naoj knjievnosti.- Prelom, prevrat i
razaranje klasinih formi i normi (pogledajmo samo Prie koje su
izgubile ravnoteu, telegrafske sonete sainjene od jednoslonih
stihova, zatim parodije kao specifine forme kritikog prevrednovanja
poetske tradicije itd.) zaetnikom modernistiko-avangardnog
projekta.-Glavni predstavnici ovog pokreta javili su se uoi ili u
toku rata, a neki od njih bili su ve zapaeni pisci u predratnom
pokretu mladih. Meu njima je pesnik i esejista Stanislav Vinaver
(1891-1955), jedna od sredinjih linosti beogradskog modernistikog
kruga, autor Manifesta ekspresionistike kole.
-Pantologije Stanislava Vinavera slojevit su i komplikovan
knjievni organizam jer je parodijski postupak izveden na vie
razliitih nivoa. Vinaverove zbirke odlikuje izvestan opti
parodijski stav, poto su parodijskoj preradi podvrgnuti svi njihovi
elementi i na globalnom planu (koncepcija zbirke), kao i na
mikroplanu (pojedinane pesme, stihovi, metriki obrasci). Predmet
parodije u Vinaverovom pantologijskom opusu jesu konkretne
pojedinane knjievne tvorevine, stvaralaki manir nekog
pisca,formalne i anrovske karakteristike del, stil epohe, i itava
struktura Popovieve antologije, a odnos prema modelu nije strogo
imitatorski.-Odu Vinaver parodira u duhu ranijih Zmajevih
ostvarenja na tom polju, zadravajui, dakle, uzvieni ton,
patetizovanu hvalospevnu retoriku izvornog anra, a nasuprot tome
odabira banalan, svakodnevni predmet koji e pesmom slaviti i
izraziti mu svoje divljenje. Taj nesklad izmeu predmeta pevanja i
poetskog izraza proizvodi komian efekat. Vinaver u svojoj
Pantologiji parodijsku odu U ime Renog (Vinaver, 1920, 16-17)[12]
pripisuje Svetislavu Stefanoviu, velikom poznavaocu i potovaocu
engleske knjievnosti i kulture, pa je u skladu sa tim ova oda
posveena jednom velikom engleskom pronalasku, kako je prvobitno i
bila naslovljena ova pesma u zbirci Mjea, gde je i njen autor
okarakterisan apozitivnom sintagmom anglofil i pozitivista
(Vinaver, 1911, 122). Docniji naslov je moda unekoliko suptilniji i
pomalo zamagljuje inae vrlo prizemno znaenje osnovnog motiva ode
koja kao epohalni pronalazak slavi zaista nuni, ali nimalo poetini
engleski tip toaleta koji se spira vodom (water closet; otuda
verovatno i ono Reni u naslovu koji je aluzija na Stefanovievu
pesmu U ime Venoga[13]). Kada se ovo ima na umu tekst parodije
postaje sasvim razumljiv, potpuno se razjanjava jutarnje hitanje
poetskog subjekta ka ovom spasonosnom izumu koji ga razreava
delikatnih muka. itava pesma ispevana je u drugom licu jednine,
neprestano apostrofirajui predmet divljenja, to predstavlja jednu
od osnovnih odlika ode kao poetskog anra:Tebi u pevat, a zato da
neVelika te je Engleska dalaIzum si velik. Glava ne malaPronae
tebe. Sunce kad svanea svako jutro, ja jutro svakoKo svaki smrtni,
ko svaki ovek Tako je bilo i bit e dovekJa tebi hitam, tebi,
dakako!
A kad god, bogme, sred tekih jadaI vie puta, i puta mnogoTebi
sam hito kolko sam mogo.Ti nisi dao da oaj svlada
Ti nisi dao da oaj svladaI posle snova, pisanja, radaTebi sam
hito, sred tekih jada.-Povieni sveani ton ode, koji se potencira i
variranjem i gomilanjem visokoparnih izraza i fraza, uruava se u
parodiji prozainou teme u ijoj je osnovi fizioloka potreba vrenja
nude, dodue nigde eksplicitno imenovana, ali dovoljno jasno
sugerisana, relativno sublimiranim izrazima, bez skliznua u
vulgarnost. Na taj nain Vinaver razara smisao imanentan anru ode
dovodei u pitanje i smisao samog anra u kontekstu njegovih poetikih
pogleda i meuratnih knjievnih zbivanja, i uopte smisao prigodne
poezije spevane u neiju slavu, budui da je poznat negativan stav
ovog autora prema svakoj vrsti utilitarnosti knjievnog
dela.Parodiju elegije kao knjievne vrste Vinaver je veoma uspeno
izveo na primeru pesme Slovenski ban (Vinaver, 1920, 12-13)[14],
koju u Pantologiji potpisuje Vojislav Ili, poznat izmeu ostalog i
kao vrstan elegiar. I u ovom sluaju autor parodije se pridrava
nekih odlika anra, a zadrava i neke osobenosti poetskog izraza
pesnika kojem se pripisuje parodirani tekst.-To su pre svega setno
raspoloenje koje dominira pesmom i koje se postie kontrastiranjem
motiva u vremenskoj ravni, na relaciji nekad sad, kao i
lamentiranje nad prolaznou slave i ivota uopte to je tipino za
elegiju.Na obali reke preveGde sad bolno plau eveNa obali preve
reke,U iskonske dne dalekeTomislav je vlado dan.[15]Podizo je divne
ukeSada tamo nae bruke!Sada tamo huku ljukeSve je puno njine
huke!..-Vojislavljev pesniki jezik imitovan je obilnom upotrebom
motiva iz prirode, koji u Vojislava nose simbolika znaenja, s tim
to Vinaver za parodiju bira manje poetinu floru i faunu, iji nazivi
svojim fonetskim likom naruavaju eufoniju i deluju prilino grubo i
rogobatno (eve, ljuke, smreke, cvrak, hrak, divlji trak). Elegijska
intonacija se prenaglaava obiljem plaevnih izraza (bolno plau,
jecaju setne, tui, plae). Sve ovo dodatno je naglaeno i upotrebom
patetinih kliea iz rekvizitarija patriotske poezije, ime se ismeva
romantiarski obrazac rodoljubivog pevanja, zaluenost slavnom prolou
i hiperbolisanje nacionalnog ponosa:Posle toga dugo vremePotovae
sveto temeI slovensko silno slemeTomislava drevno pleme.-Zavrna
pesnika slika veoma upeatljivo ilustruje Vinaverov parodijski
postupak, a zvuni utisak proizveden aliteracijama naglaava
parodijsko znaenje poente pesme koja je i grafiki istaknuta:Sada
tamo tui cvrakI s njim plae mali rakA svud raste divlji
trak.(Vinaver, 1938, 11).Don Fernando Milorada Mitrovia (Vinaver,
1920, 8-10)[18] pantologijski je primer parodije lirsko-epskog
poetskog anra romanse, a pandan mu je verovatno Papuica[19],
stvarno autorsko delo potpisanog pesnika. Vinaver se, sledei
Mitroviev primer, dri izvornog hronotopa romanse kao knjievne
vrste, te junake i zbivanje smeta na tlo panije u viteko doba.
Povest o galantnom zaljubljenom don Fernandu, upornom u svojim
ljubavnim namerama, i zanosnoj ali oholoj i hladnoj lepotici, doni
Bjanki, tipian je zaplet trubadurske poezije i romanse[20], sa svim
prateim elementima.-Naime, dona Bjanka se po lepoti proula u
Sevilji, a don Fernando se u drutvu prijatelj zarekao da e je
osvojiti uprkos njenoj oholosti; okolina znatieljno prati dalji
razvoj dogaaja, koji se, mada ih je Vinaver sabio u relativno
kratku verziju ove lirsko-epske vrste, odlikuje dinaminim
preokretima, a posle hvalospeva i serenade gospi dolazi do
zbliavanja zaljubljenog para. Parodijski postupak Vinaverov ogleda
se u ovom primeru na leksikom planu, odnosno, u poetsko-narativno
tkivo koje sasvim odgovara merilima anra parodiar unosi pojedine
rei koje, iako fonetski lie na oekivane i primerene izraze, nisu ba
najadekvatnije upotrebljeni, te deluju zauujue i izazivaju smeh kod
italaca, naroito kad im se smisaono suprotstave drugi motivi:Don
Fernando, vitez prvi(Pretci su mu svi grandeca)Od najplavije je
krvi.Don Fernando gorko jeca:(Vinaver, 1938, 7).Klietirani opis
Bjankine lepote i niz ustaljenih poreenja i metafora kojima joj se
don Fernando udvara:Nena, bajna, vita, tankaPuna ari, puna
milja..Mrsiti joj ruse kose!!ili neobinim fonetskim likom neke rei,
poput itare uz koju zapeva mladi idalgo [21], to potvruje Vinaverov
dar inventivnosti i izuzetnu osetljivost njegovog nerva za jezik i
za humorne efekte. Na ovom mestu Vinaver ini iskorak u odnosu na
osnovni tekst koji parodira; ukrta parodiju Mitrovieve romanse o
donu Rodrigu i doni Ani sa drugom parodijskom matricom, sa
Ljubavnom priom o donu Nunecu i doni Klari Vojislava Ilia, koja je
verovatno posluila i Mitroviu kao inspiracija za pevanje u ovom
anru.[22] Vinaverova intervencija na planu narativnog toka romanse,
koja se odnosi na dugogodinju ljubav ovog para, za koju je vrlo
jasno, mada diskretno i bez vulgarnosti, nagoveteno da je erotske,
plotske prirode, omoguila mu je vrlo upeatljivu zavrnicu:I prolaze
noi, dani.eset leta ne izlaze,I ona mu nit ne brani,I eset se leta
maze.A kad proe eset letaDa je uzme on za enu,Skoi Fernand sa
krevetaI zaprosi ruku njenu.Ali Bjanka rudi sva muI apue: Pitaj
mamu! (Vinaver, 1938, 8).- kad se na mestu gospe razotkriva njena
sobarica
uplje, usiljeno, puno optih mesta.[23] Ovom parodijom Vinaver
potvruje da je Mitrovieva poezija, pa i sama romansa iji je
anrovski obrazac s lakoom razobliio i ismejao recidiv jednog
staromodnog, odavno ve prevazienog pravca, koji se vetaki odrava u
ivotu, i kroz podrugljivi smeh najavljuje nova, avangardna
strujanja u knjievnim zbivanjima izmeu dva rata.Parodije Stanislava
Vinavera vrlo su znaajan segment njegovog literarnog stvaralatva, a
ovde promiljani problem parodije anrova u Pantologiji novije srpske
pelengirike samo je prozrak u jo nedovoljno ispitani tamni vilajet
njegovog ogromnog i svestranog talenta. Tek se treba probijati kroz
sloenu strukturu Vinaverovih poznatih i dosad neobjavljenih
parodija, razmotriti tipoloke odlike tog opusa i ukazati na
fukcionalnu raznolikost njegovih parodija. Vinaverove parodije,
koje ni do danas nisu izgubile aktuelnost i arm, ponekad su
izrazito kritiki nastrojene, a obavetenom itaocu pruaju obilje
zabave, smeha, ali i povoda za razmiljanje o tadanjim i veitim
problemima knjievnosti i umetnosti uopte. Kritika funkcija
Vinaverovih parodijskih tekstova, i njen prevashodni cilj odbrane
poezije i njenih avangardnih tendencija, mada su i one dobile svoju
parodijsku interpretaciju u Pantologijama, te prevrednovanje
sveukupne knjievne tradicije, zahteva i zasluuje podrobnije
izuavanje pieve knjievnokritike delatnosti, pre svega veze sa
njegovim esejima. Ako se knjievna parodija zaista moe smatrati
spontanom autokritikom jedne knjievnosti, to je jedan od znakova
zrelosti i superiornosti te knjievnosti (Lali, 1971, 238), onda je
neosporno da je Vinaver svojim Pantologijama potvrdio zrelost
srpske knjievnosti u irokom istorijskom, teorijskom i kritikom
preseku. : . : . ; , . ; , , ;, . , , ,. , , , , . , . . , . , , ,
, , ; , . . , , , . , , , , , , . , , , - , , , . () , . , . , , .
. ( ). , , , . , , , . (), , , , , , . , , . . , , , , , , , . : ,
, , , , , , . , . , , , , , , . , , .Ali nije, razume se, mladi
Mati i sav Mati. Duga je bila njegova knjievna evolucija. Mati se,
dodue, na osobit nain menjao: uvek je bio drugaiji i isti, jer je
imao retku mo da sva steena iskustva na svome razvojnom putu sa
sobom nosi. Mi znamo da je Mati u poetku kao mahom i ostali pesnici
njegovoga pokolenja, odbacio tradicionalan stih. Izmie nam, meutim,
panji da je time zapravo odbaen stih kao izraajna i formotvorna
jedinica. Ona se mora zameniti nekom novom. I ime ju je Mati
zamenio? Zamenio ju je sintaksikim jedinicama kao i neki drugi
pesnici. Otuda i dolaze ova mnogobrojna sintaksika ponavljanja po
kojima Matievu pesmu lako i brzo prepoznajemo.- Na ova se
sintaksika ponavljanja (i paralelizme) moe gledati spolja, i tada u
njima raspoznajemo retoriki postupak to je osobito dolo do izraaja
u Matievoj socijalnoj i na aktuelne teme pisanoj poeziji.- stalno
vraanje i variranje iste sintaksike jedinice preuzima ulogu koju je
u tradicionalnoj pesmi imalo ponavljanje vrste stihovne i strofine
jedinice.- ek teku reke nek teku reke nek teku reke nek nose to
nose nisam ovde da prodajem zjala da plaem nad izgubljenim
iluzijama nad otvorenim provalijama nisam ruka to pie zadatke koji
se dopadaju svima.- Takva pesma nema svoga pravog kraja, jer joj
kraj nije programiran u polaznome naelu njene organizacije. Nije
sluajno to ovakve Matieve pesme imaju, s jedne strane, stih s
poetkom koji je nekad dosledno a nekad povremeno obeleen
sintaksikim ponavljanjima, ali zato uopte nema obeleenog kraja, pa
je stoga njegova duina proizvoljna - + - tragao za drugaijim
organizacionim naelom pesme;- Zanimljivo je, pre svega, to to se
Mati, koji je rano odbacio tradicionalan, tj. metrikoritmiki u sebi
zatvoren stih, nikada vie njemu nije vratio, ali je zato
reaktivirao svest o njegovome prisustvu.- Zato i stih, da bi za nau
svest postojao, mora imati prepoznatljiv poetak i kraj. Kad to
uzmemo u obzir, postaje nam jasno zato se u tradicionalnome stihu
ponavljanja koncentriu na njegovome poetku i kraju.-- Moglo bi se
rei da su u neto ranijoj Matievoj poeziji preovladavali sintaksiki
paralelizmi, dok u njegovoj poznoj poeziji vidljivo preteu ovakvi
dosta neobino ureeni i u prelamanju na stihove udno varirani
govorni nizovi.gde su gdegranice najzad- Postoji, dakle, hotimino i
pomno izvedeno prelamanje s obe strane, a njegova je svrha
isticanje obeju granica stiha. U tradicionalnome stihu ove su
granice bile odreene pomonim, metrikoritmikim sredstvima; sada tih
pomonih sredstava nema, pa se pesnik mora sluiti preureivanjem
govornoga niza.- Matievo pesnitvo je blistavo u preciznosti, surovo
u jasnoi koja nije bukvarska, logina, kvazigraanska poetska jasnoa
po svaku cenu i za svakog oveka- Kao i dugi nadrealisti, proao je
kroz sve faze, od nadrealistike preko socijalno-aktivistike do
neomodernistike.- U prvoj fazi obeleja njegove poezije jesu:
antitradicionalizam, destrukcija pesnike forme, eksperimentalizam.
Pesnik se ne razraunava samo s odreenim vidovima tradicije nego s
poezijom kao takvom, s pesmom, s pesnikim jezikom. Iz takvog odnosa
nastale su njegove najpoznatije, "antipesme" Godinja doba, Domai
zadatak,- Unoenje socijalnih tema, karakteristino za 30-te godine,
duboko je preobrazilo tu iznutra razbijenu poeziju, dalo joj
vrstinu i usmerenost. Pesma je dobila svoj predmet, svoj smisao, a
pesniki revolt odreeni sadraj i svrhu.- Na socijalne pesme
nastavljaju se pesme izazvane ratnim zbivanjima- One se ipak
razlikuju od predratnih socijalnih pesama: nisu borbene i
revolucionarno intonirane, nisu ni rodoljubive u tradicionalnom
smislu. To je intelektualna poezija nadahnuta istorijom, poezija
oveka duboko zamiljenog nad sudbinom sveta, prelaz od angaovane
poezije srednjeg perioda na intelektualnu poeziju ostvarenu
uglavnom posle rata,- , , - Milan Dedinac je najizrazitiji lirik
meu nadrealistima. Slino Crnjanskom, iako na drugi nain, on je
sledbenik tvorca srpske lirske pesme Branka Radievia. Nije pisao
mnogo. Skoro itav njegov pesniki rad sabran je u knjizi Od nemila
do nedraga (1957). Bavio se i pozorinom kritikom. , . . , , . , , .
( , 1922. .) , , , , , . (1926), . .
Ve posle prvih pesama koje je Dedinac objavio kritika je istakla
lirizam, neposrednost i muzikalnost kao njegova osnovna obeleja. U
svom pesnikom razvoju iao je obrnutim putem od onog koji su proli
Crnjanski i drugi ekspresionisti. Pesnik Strailova, poavi od sasvim
konkretnih istorijskih i erotskih tema, tei lirskoj
imaterijalizaciji predmeta. Dedinac, naprotiv, polazi od fluidnim
emocionalnih stanja da bi kasnije izrazio sasvim odreene
egzistencijalne i istorijske situacije.rajnja taka tog naina
pevanja dostignuta je u antipoemi Javna ptica (1926), jednom od
najznaajnijih nadrealistikih tekstova. Spontani lirizam prvih
pesama u njoj je potisnut svesnim traenjima i eksperimentisanjem s
izrazom i oblikom.-- - , , , - , , - . - - , , . - , , . (, ), . ,
. . : , , . . , ,. , . , .- , , ? - , , , , . . - . , : ! . , , , ,
, , , , .. . , , , . , , , , .
, . , . . , , , , . , . , .-: . , .- , , . () , . , , , , . . ,
. . , . , , . - . , . . , - , . . . . , , , . : , . - , , , .
-Jer, sve u Desanki je pesniko: i re, i odnospremasvetu, i
filozofija. Reklo bi se ak da nitadrugonijemoglabiti do to tojeste.
Sveto je napisala, napisala je srcem.A to njenosrceotvoreno je uvek
i svuda, svemu i svakome.- : , , , , . . . , , , , . . , . , : .- .
, ! . , . . , . . . - . . . . . : , . . . . : , , . . . .
- - , , , . . . . , . . , . , .- . . , , . . - , . , . , , ,
.*** . + . , . . , . , . - . . .- . , 21. 1941. . , , . , . . . .
... . . . - , . . , . . , . , .- .
- ( ) 66 . 1964. . . . , 1349. . . , . : . . . . .- . , , . . .
. . . . . . , . . . . . : , .- . , , . : .. . . - 30 , , ... . , ,
. . , , , ....- . . , : . . , . : . . , , . , . , . . . , , . , . .
. . . . , , . . . , , . , , . , , , . , . !!!!!, , . , . - . . (, )
. , . (I ), (II ) (III ). . : ( ) , ., - . . , , . - , . , , , . .
- , : , , , . . , , . . , . , . . .
-,.- , , , , . . , .- .
- . , , . , - , , , .-U poeziji Desanke Maksimovi malo je
stihova, poput onih koji je s pravom istakao Nikola Miloevi piui u
ovoj pesnikinji "Zemlja jesmo / ostalo su sve prividi", dakle,
stihova koje nedvosmisleno moemo svrstati u kategoriju univerzalnih
iskaza, znai, iskaza koji deluju vie saznajnom tenzijom no
estetskom. ini se, meutim, da nije re o izbegavanju gnomskih
formula i sentenci koje bi jednom imale svoju vrednost i izvan
pesama u kojima su se nale jer ideja o niijoj zemlji, da pomenemo
samo nju, svedoi da je takvih formula moglo biti mnogo vie ve,
verovatnije, da se odnos Desanke Maksimovi prema pesmi, ak ni u
vreme pune misaone zrelosti, uistinu bitno nije menjao. Pesma, po
Desanki Maksimovi, funkcionie prevashodno u sferi lirskog (dakle,
subjektivnog), a ne misaonog (po svojoj prirodi objektivnijeg)
konteksta.-Saznanja o ivotu, oveku i svetu, a osobito ona o tamnim
prostorima bivstvovanja koja kulminiraju u zbirkama Nemam vie
vremena i Niija zemlja, podjednako su oseanje sveta, i misao o
njemu i u tome je njihova osnovna vrednost, koliko saznajna, toliko
i estetska.- :.. , . , , , -, , , , , , . ( ) ..
(1922) , , .. .. . . . .- .- . . . - , - - . .- - ( , , )- - , ,
. . .- : , , - , , .- . , . - , , , , ()- , , (, )- , .- , , . , .-
. ( ) , ( , )- , , , , - . . , -. , , - - , , ( )- ,, - , , - , - ,
. - , , , , , . . - , , , - , , , , : ! . , ! ".- . - , - . . , . ,
( . .), ( .), () - . , = - , , - . . - , .- , , - - ( ) - , - , , (
)- - , , , , ), , .- - ( ) (), - (, , , , , , , , , , = Zbirku
pesama Kamena uspavanka pesnik Stevan Raikovi (Neresnica k0d Kueva
1928-Beograd 2007) objavio je 1963. godine. Cela zbirka nosi naziov
po antologijskoj pesmi gore navedenoj. Ovo je zbirka soneta (forma
koju je proslavio Petrarka svojim Kanconijerom: 2 katrena+ 2
tercine). Mnogo se pisalo o tome zato se jedan savrenmeni pesnik
odluio za tako strogu formu kao to je sonet, kad je u to vreme
poezija konano doivela osloboenje od svih stega, normi i
tradicionalnih pravila i zahteva. Pisao je ovaj pesnik i slobodnim
stihom, ali ova zbirka koja ga je proslavila pisana je u sonetu, sa
rimom dosledno sprovedenom, jer birajui ovaj oblik stiha i strofe,
Raikovi je hteo da ga uklopi i usaglasi sa smislom, idejama i
svojom ivotnom filozofijom koju je hteo da opie, predstavi i iskae
kroz zbirku
Prolaznost i smrt su dominantni motivi u ovoj pesmi. Smrt je
svuda i u svemu bez izgleda da se bilo ko ili bilo ta uzdigne iznad
nje. Svestan toga, Stevan Raikovi oblikuje pesmu u sonet, u kojoj
se obraa svemu to je esencija ivota i to ima oblik nekog trajanja
pa i onda kada su u pitanju prolazne stvari i kratkovene
manifestacije ivota. Pesnikovo obraanje konkretnostima iz prirode
ima inotanaciju izvesnog opratanja od svega to je na neki nain bilo
od bilo kakve vanosti za njega ili oveka uopte. Prvenstveno se tu
misli na pojedinosti iz stvarnog ivota koje su donosile sreu i ivot
inile lepim i punijim, iako se trajanja nekih od njih meri
minutima. U prvoj strofi pesme pesnik se obraa oveku, ljudima
uopte. One ne imenuje prostore iz kojih ljudi potiu, njihovu
nacionalnost ili boju koe, niti ih razvrstava po dobu, ili pak
ivotnom uinku. Nezavisno od svega toga, obraa se ljudima, dobrim,
gorkim i zanesenim.Svi su oni razliitog uzrasta, izgleda, svi
zemnici, svi predodreeni na kopnjenje i nestajanje. A posto smrt
brie i uzrast i pol, oblik i pokret, trenutak sree, ushita i bola,
to bi trebalo da svako zavri u situaciji u kojoj se zatekao i da
tako potone u dubok san, u kamenu uspavanku. Poziv na kamenu
uspavanku odnosi se i na delove tela u akciji, na ruke u travi, na
usta u seni. Pri tome on misli na vlastito iskustvo i opteljudski
smisao koji vezuje za mladost i ljubav. U pokretu ruku i dodiru
usta sublimisana su sva prolea, svi uzdasi i treptaji due, svi
izlivi nenosti i topline, itav jedan kosmos od ljudske sree. Stoga
bi i ruke u travi i usta u seni, zaustavljeni u akciji i ovekoveena
kamenom uspavankom, bili spomenici trenucima najintimnijih
ivljenja, bez kojih ljudsko trajanje gubi smisao.Obraanje oveku se
nastavlja i u drugoj strofi. Pred neminovnou iezavanja i gubitka,
svi su jednaki - oni zakrvavljeni od besa, mrnje, osvete, i oni
zaljubljeni, ukras ovog sveta. Svi treba da potonu i zarastu u plav
san kameni, san u kome sve miruje u zateenom poloaju. U ostalim
stihovima iste strofe pesnik se obraa vodama i mostovima koji su
materijalni znakovi i simboli ljudskih plemenitih namera da se
premosti svaka praznina, da se sve povee i svemu postojeem da jedan
vii smisao.Pesnik nije zaboravio ni biljke i cvetove, prolazne
pojedinosti bez kojih nema raskoi i punoe ovog sveta, a samim tim
ni pravog ljudskog ushienja krasotama tog istog sveta (trea
strofa). Poslednje mesto u ostavljeno za pticu (etvrta strofa), za
iji e let vezati i svoje ime, uz koje stoji i zamenica - ovo -.
Poslednji stihovi pesme pokazuju da je simetrija rimovanja u
pretposlednjem stihu naruena. Sve do tog stiha imali smo dosledno
izvedenu rimu. Svi stihovi se zavravaju pravilnom, istom rimom,
samo se naznaeni stih (-izgovori tiho ovo ime-) izdvaja, ostaje bez
rime i potrebne eufonije. Pesnik na ovaj nain daje itaocu do znanja
da iz tog prirodnog jedinstva i poretka stvari i bia izdvaja sebe
on nije toliko bitan u odnosu na one vrednosti i mnotva koja
nestaju. To ime, i sve sto ide sa njim, treba, u svojoj posebnosti,
da nae svoje mesto, a ono je samo u govoru, u onoj sferi koja ga
jedino i osmiljava.Pesma Kamena uspavanka je poziv na san, kameni,
na san svevremeni, u poloaju i situaciji u kojoj se predmeti
trenutno nalaze. U tome je sadran poziv i mirovanje da se poredak
prirode i ovozemnog sveta sauva od mena i zaborava. Pesnik zeli da
okamenjenim formama, tom trajnom uspavankom, nadmudri vreme i zadri
neponovljivu datost oblika, pokreta i stanja, ime se indirektno
izrie strah od smrti.__________________________________Stevan
Raikovi - Kamena uspavankaU pesmi su osnovni ton i tema prolaznost,
smrt, propadljivost ljudskog tela, ivota, prirode i okruenja.
Meutim, pesma nije al za tim to prolazi i lirski subjekat ne stoji
nemoan pred promenama i prolaznou, naprotiv, on pokuava da nae svoj
nain kako da prevlada propadljivost, nestajanje i smrt. Koji je to
odgovor i reenje, shvatiemo ako krenemo u razmatranje i tumaenje
svake strofe ponaosob.Prva strofa pesme poinje apostrofom
(obraanjem i pozivom) da se svi i sve uspavaju" u onom poloaju i
pokretu u kom su se trenutno zatekli. Za koga vai taj poziv? Kome
se lirski subjekat obraa kada kae Uspavajte se gde ste zateeni?Stih
Vi ruke po travi, vi usta u seni jeste metonimija u kojoj je deo
uzet umesto celine, jer posredno ove ruke po travi, vi usta u seni
odnose se na sve ljude. Ostali stihovi samo nadopunjuju njeno
znaenje jer vidimo da se poziv upuuje ljudima irom sveta u svoj
njihovoj raznolikosti i razliitostima u karakteru, oseanjima,
eljama i ivotnom iskustvu: dobri, gorki, zaneseni, zaljubljeni i
zakrvavljeni.U drugom katrenu nastavlja se obraanje ljudima, ali se
istovremeno ukljuuje i motiv vode i prirode:Vi crne vode u
beliastoj peniI mostovi nad prazno izvijeni.Odavde potie onaj plav
san kameni" voda je est i omiljen motiv ovog pesnika. Kakva je voda
u ovoj pesmi? Ona se pojavljuje u jednoj kontrastiranoj slici: crne
vode - bela pena. Zato su mostovi nad prazno izvijeni? Koja je
uloga i simbolika mosta? Most je veza dve obale, dve strane, most
spaja ne samo gradove ili ak drave, nego, pre svega, ljude. Zato su
mostovi jako vana i moda ak i najplemenitija graevina koju ljudski
rod moe da ostavi za sobom (tome nas je jo Andri nauio). Ali ovde
su mostovi nad prazno izvijeni. To je pejza bez ljudi, bez ikakvog
ivota ili pokreta u njemu.Trea strofa (tercina) posveena je
biljkama, Raikovi voli motive prirode i trava (recimo pesma "Leto
na visoravni", koja je deskriptivna, bez ljudi, glasova i zvukova,
vidimo samo lie i prirodu posle oluje). Nije sluajno to je pesnik
ba neven izabrao, jer simbolika njegovog imena je da je to biljka
koja nikad ne vene: NE VEN (zato to cveta u dugom vremenskom
periodu tokom godine, skoro celog leta).Poslednja strofa posveena
je ptici. Raikovi je bio opinjen sposobnou leta i nebeskim
visinama, ptica se esto pojavljuje u njegovoj poeziji jer je ona
bie koje balansira izmeu neba i zemlje, uspela je da se izdigne nad
ovim prizemnim svetom koji je prolazan i smrtan.Ono to pesnik
zahteva od ptice jeste da izgovori njegovo ime i da i ona utone u
taj plavi kameni san.Motiv "okamenjivanja" je nain da se prevlada
smrtnost. Pesnici Raikovieve generacije govorili su o smrti i
prolaznosti i traili nain kako da se izbore s propadljivou svega
materijalnog (pa i ljudskog tela i ivota). Ako sve prolazi i nita
se ne moe zadrati, emu onda ivot? Zato se boriti, raditi, stvarati
kad je sve to ovek stvori prolazno, pa samim tim, ima li i
vrednost?Raikoviev odgovor na to jeste "okamenjivanje", zarastanje
u "plav san kameni", zaustavljanje u onom pokretu u kom smo
zateeni. Jedino padanje u taj veiti kameni san moe nas spasti od
zaborava i prolaznosti. U ovome je paradoks: okamenjivanje je
ponitavanje ivota, a jedino ponitavanjem ivota moe se pobediti
smrt.Paradoks lei i u naslovu pesme Kamena uspavnka. Asocijacije
koje idu uz kamen su: hladnoa, vrstina, stalan oblik,
teina,trajanje, venost bezoseajnost (metaforino)... Asocijacije uz
uspavanku su: toplina, nenost, uljuljkanost, san...Znai, pesma je
spoj dve suprotnosti: stalnost, trajanje, vstina + nenost.Savremena
poezija je po mnogo emu paradokslana i teko razumljiva, ima ona
svoje puteve i naine da se izrazi, a oni nisu uvek jasni i
oigledni. Raikovi je dao svoj reenje i svoje razmiljanje o smislu i
besmislu ljudskog ivota. To je njegov nain da savlada ljudsku
smrtnost i prolaznost svega to smo i to stvorimo od svog
ivota.__________________________________Kamena uspavanUspavajte se
gde ste zateeniPo svetu dobri, gorki, zaneseni,Vi ruke po travi, vi
usta u seni,Vi zakrvavljeni i vi zaljubljeni,Zarastite u plav san
kameniVi ivi, vi sutra ubijeni,Vi crne vode u beliastoj peniI
mostovi nad prazno izvijeni,Zaustavi se biljko i ne veni:Uspavajte
se, ko kamen, nevini,Uspavajte se tuni, umoreni.Poslednja ptico:
mom liku se okreniIzgovori tiho ovo imeI onda se u vazduhu
skameni._______________________________
u Razgovoru s ilovaom, u kojoj je opevano udvajanje lirskogsu
bjektat oko mizradenj egove biste:
Stojim za svoji msopstveni mpotiljkomKao da gledam se be u z
asmrti(DokpreivelivajarblatnimiljkomSvogmalogprstapo mom
uhuvrti).(...)Oseam-vidimnaetajnenitiIskonskagrudoprenutaiztmina:
Ti eumestomeneovdebitiDa nosimojlikkadjabudemglina.-U dve pomenute
poeme, dvojnik je, na prvi pogled, iz druge sfere to nije ni
htonski lik ni demonska sila koja prati i progoni lirskog subjekta,
ve bolesnik (Vladimir Puri), odnosno pesnikova bista. Meutim, i oni
poseduju atribute koji ih dovode u jasnu vezu s onostranim:
Vladimir Puri je crn i na smrt bolestan Ciganin77, dok su bista i
lirski subjekt svojevrsni odrazi koji se zrcale preko smrti
("Stojim za svojim sopstvenim potiljkom / Kao da gledam sebe iza
smrti"). -Nema autobiografskijeg pesnika od Stevana Raikovia. Drei
se sebe i svog lika, svoju bistu vajao je gotovo koliko i Zarin, ne
usteui se da delikatnog skulptora vucka za rukav, da doda ili
izostavi neku crtu kako bi kopija bila to vernija originalu. Taj
duboki doivljaj inspirisao je poemu Razgovor s ilovaom, koju je
itao i kao svoju pristupnu besedu u Akademiji, nazivjui je jednom
od svojih "najogoljenijih autobiografija".
Ti e umesto mene ovde bitiDa nosi moj lik kad ja budem
glina!
Stevan Raikovi spada u grupu najveih srpskih pesnika 20. veka.
Roen je 1928. godine u Neresnici u istonoj Srbiji. Studirao je na
Filozofskom fakultetu (grupa za jugoslovenske jezike i
knjievnosti), a zatim radio kao novinar i literarni saradnik. Od
1945. do 1959. godine bio je saradnik Literarne redakcije Radio
Beograda, a do 1980. godine urednik u Izdavakom preduzeu
Prosveta.Njegov pesniki svet ine priroda, usamljenost, tiina i
harmonija. Objavio je vie od 20 zbirki pesama, sedam knjiga za
decu, desetak esejistikih i memoarskih tekstova, i nekoliko knjiga
proze. Prvu zbirku, Detinjstvo, objavio je 1950.Prevoen je na vie
jezika: negova poezija objavljivana je na ruskom, slovakom,
bugarskom, ekom, poljskom, maarskom, makedonskom i slovenakom. U
svom stvaralatvu Raikovi je naputao poeziju i prihvatao se proze,
ali uvek je i svuda potvrivao oitu istinu: da je bio i ostao
pesnik. Umro je u svojoj 79. godini.Zapisi o crnom Vladimiru naziv
jezbirke pesama koja je nastala u toku pesnikovog boravka u
bolnici, gde se susreo sa Vladimirom. Vladimir je bio teko oboleli
zemljoradnik koji je eleo pesmu o sebi, trag da je nekada postojao.
Umiranje u saznanju da e njegov mali ivot biti zapamen bilo
jejedino to je olakavalo bolesniku muku.Ovo je ciklus pesama o
oveku i njegovoj sudbini zatvorenoj u etiri bolnika zida; o
skrivenim razmiljanjima, nadanjima i eljama. Raikovi se u svom
klasinom i tradicionalnom stilu upustio u poetinu interpretaciju
vienja zemljoradnika koga je bolest nemilosrdno gutala. Pesnikov
trud ogleda seu tome da itaocima to boljepriblii sliku bolesnog
Ciganina Vladimira, kome su iskrena nadanja zaronila u truli
bolniki madrac. Opevani junak zatraio je poetsku imaginaciju umesto
pilula, kapi, on hoe pesmu o tome kako pati.Tuna molba bolesnika i
njegova sudbina navela je pesnika da u nizu stihova doara atmosferu
bolnike sobe. Ciklus o Vladimiru sastavljen je od deset zapisa:
pesama, takozvanih fragmenata i varijacija. Pesnik zapoinje
podnaslovom Umesto fusnote, u kome objanjava ta ga navodi na
zapise, a zavrava tekstom Bez epiloga, koji sadri opis njegovog
doivljaja.Osobenosti pesnikog prostora i oseanja sveta u poeziji
Stevana Raikovia pre svega su izraz osobenosti njegovog pesnikog
temperamenta i psiholokog odreivanja njegove lirike. Teko je
postaviti granicu izmeu Raikovievog oseanja pesme i oseanja sveta.
Ovaj ciklus pesama uspeva da probudi emocije, i otro se osea ta
pesnikova harmonija izmeu spoljnog sveta i subjektivnog doivljaja.
To je razlog zbog kojeg Raikovi moe biti svrstan u niz onih pesnika
koji donose liriku ljudske patnje.Ako ovu poeziju proitate
letimino, moe vam se uiniti lepom i jednostavnom. Meutim, ova
umetnika tvorevina ima mnogo sloeniju dimenziju znaenja no to se
ini. Toliko je slojevita da nekom povrnom itaocu sve izmie iz vida.
Jedan sloj podrazumeva realistiki vid, a drugi fantastian i
dubinski. Kroz stihove on sugerie atmosferu odreenog perioda
seoskog ivljenja, dok se pored toga slui epitetima koji slikaju
opipljivost i snagu. Prirodu ovog odnosa odreuje realistini sloj
koji za zadatak ima da oseni onoj drugi, fantastini sloj pesme. Na
taj nain postie se jedan osoben umetniki efekat, koji je po pravilu
prisutan u svim pesmama visokih umetnikih dometa. Raikovieva
oblikovana pesnika tvorevina ima isti melodijski i ritmiki sklop i
gotovo istu plastinost i sugestivnost u slikovitosti. Svrha ovog
tumaenja je samo u tome da se odui makar deo jednog starog
intelektualnog duga prema poeziji i prema pesniku lino.a . . 20. ,
, . , , , . . , , , , . . . , , . , , , , , , . . , . , , . , . . ,
: , , , , , , .. - : ,, , , , , - -- , , - - - , , . , , , . , , ,
. , , , . 1934. , : . , . . , . , . : , , , . , .- , ,. . . , . , .
, . , ; , . . , . , . , . , , , . , . . . . . , , ; , . . , , . , ,
. , . . , , : . , . , , . . . : ; . , . , . ; ; , . , , .- - - , -
, - + - - *, - - , ....
. ( ) , ( ) . , , , , , , , . ; , , , . , , . . , , , , . , ;
1453. , ( ). . , , , . , . . . , , , . , , , , , . , : 1) ;2) ; 3)
. , , , , . , , . : , , , . , , . VIII -, - . III , () , , , . . .
, , , . , , . , , . , . ( , , , ), . , , ( ). . ( , ), . , , , ; ,
, ( ); ( ... ); , , . , , , : 1) ( ); 2) ( );3) ( , , ). . . , , ,
. , , , , . : , , , , . , , X, , , , , , K , , , . . , : , , , , ,
, , , , , , , . , , , . , . , , , , , . : 1) , ( ), , , , . , , . ,
, ( ) ; 2) - . / () . . , , , . , , . e. 3) Boske
Plava grobnica je najpoznatija pesma iz zbirke Pesme bola i
ponosa koju je pesnik Milutin Boji objavio u Solunu 1917. godine,
neposredno pred svoju smrt. Plava grobnica, nacionalna apoteoza,
sveana i retorina stapa se sa lirskom vizijom mira plavih morskih
dubina. U njoj Milutin Boji daje pomen srpskim vojnicima koji su
zbog iscrpljenosti i bolesti svoj ivot zavrili daleko od svoje
otadbine, a sahranjeni su u plavim dubinama Jonskog mora.Vrhunac
himninog raspoloenja Milutin Boji dostie u svojoj najpoznatijoj
pesmi Plava grobnica. Bio je inspirisan traginim povlaenjem srpskih
vojnika u Prvom svetskom ratu preko Albanije do Grke i ostrva Vida.
Na ovom ostrvu su mnogi srpski vojnici umrli zbog bolesti, gladi i
iznemoglosti, a poto nije bilo ni mesta, a ni vremena da se sahrane
na ostrvu njihova tela su zavrila u dubinama Jonskog mora pored
ostrva Krfa. Od januara do marta 1916. godine tako je sahranjeno
4847 srpskih vojnika.Pesma Plava grobnica je u obliku apostrofe
(obraanja). Ona ima etrnaest strofa, a svaka strofa se sastoji od
etiri stiha. Stil pevanja je dirljiv i uzvien, a osnovno oseanje
koje preovladava je rodoljublje. Sastavljena je iz tri poetske
celine, koje poinju stihovima "Stojte, galije carske!".Prva poetska
celina poziva na tiinu i na dug minut utanja. Pesnik odaje
potovanje palim vojnicima Prvog svetskog rata. Naziva ih
"prometejima nade" i "apostolima jada", jer nisu sahranjeni u
zemlji uz opelo, suze najmilijih i ispraaj porodice, ve su baeni u
morske dubine. Zbog toga njihove neuspokojene due lutaju okolo
traei put u carstvo nebesko. Svi koji plove morima iznad plave
grobnice svojom plovidbom naruavaju tiinu i spokoj koji u morskim
dubinama treba da vlada. Zato pesnik eli da zaustavi galije carske
i poziva na potpuni mir i tiinu nad tom svetom vodom. On eli da
izvri vojniki in opela u kojem je sve podreeno tiini, bezvuju da se
ne bi naruio veni pokoj palih eta, brae koja lee jedan do drugoga u
groblju meu algama i usnulim koljkama. Na taj nain pesnik izraava
svoje duboko potovanje, patriotsku i linu ljubav i tugu za izmuenim
umrlim ratnicima daleko od otadbine za koju su se borili. U
iskazivanju bola i tuge uestvuje i priroda.Druga poetska celina je
okrenuta budunosti u kojoj e stradanje "brae moje" i "ovo groblje"
biti svetla prolost, ponos, veni bol, ali i podsticaj. Ovde se
upuuje poziv galijama carskim da "Na groblju brae moje zavite crnim
trube". U tom pozivu je elja da se crninom izrazi potovanje prema
onima koji su tu sahranjeni, ali i elja da trube zaneme i ne narue
tiinu plave grobnice. Za pesnika stradanje naroda je "strana tajna
epopeje", to je podvig dostojan velikih herojskih epopeja; ono je
neverovatno i nestvarno kao bajka, ali e veito trajati u pamenju
kao bajka koja ide s kolena na koleno. U toj bajci e budua
pokoljenja traiti i nalaziti svoje korifeje (uzore, ideale i idole)
koji e ih napajati snagom, zanosom i samopouzdanjem. Kroz "mnogo
stolea" zraie i buduim generacijama sluiti kao nauk i uzor rtva
onih koji su sahranjeni u moru. Zato pesnik poziva da se nikada ne
zaborave preci koji su daleko od otadbine ostavili svoje kosti kao
temelj ivota buduih generacija.U treoj poetskoj celini Milutin Boji
se ponovo vraa plavoj grobnici i dijalogu sa zamiljenim carskim
galijama koje bi se mogle ponovo pojaviti na vidiku. On zahteva da
utrnu buktinje, da hujno veslanje umre i da galije, poto se opelo
svri, pobono i neujno klize u crnu no i daljinu. Zahtev za tiinom
je ponovljena elja da galije "klize tihim hodom" i time odaju potu
onima koji su sahranjeni u dubinama Jonskog mora, ali je sada i
izraz elje da kroz tiinu, "mrtvi uju huk borbene lave" i tako se
uvere da su doneli slobodu svojoj deci. Daleko, u otadbini, uje se
huk borbenog pokreta i nasluuje svetlost oslobodilakog poprita, a
ovde, nad grobnicom oeva, gospodari samrtna tiina. Zato pesnik slui
opelo "bez rei, bez suza i uzdaha mekih", a u njegovoj dui
sjedinjuju se tiha molitva i bojni zov "doboa dalekih". Nad plavom
grobnicom vie ne lebdi samo tuga i bol zbog stradanja, nego se budi
nada da e biti izvojevani pobeda i sloboda.Isidora Sekuli je o
Milutinu Bojiu i njegovoj pesmi Plava grobnica napisala: "U tekim
godinama 1916-te i 1917-te, Boji je pun nadahnua, vizija, tvorake
volje, znanja i saznanja, i radi koliko nikoji pisac onoga doba...
Onaj, ko je mrtvima u plavoj grobnici sada ravan po ranama i
smrtnim mukama. Bojieva vanredna pesma o sveanom i gordom opelu nad
morem, ostvarila se jo jedared. Ostvarila se opet jedna grozota iz
jedne jedinstvene istorije, iz epopeje velikog i tako esto nesrenog
naeg naroda."
4) Pesma Plava grobnica je deo zbirke pesama Pesme bola i ponosa
koje je pesnik Milutin Boji objavio je u Solunu. Iako je iveo samo
25 godina, ovaj daroviti srpski pesnik ostavio je neizbrisiv trag u
srpskoj knjievnosti. Za period svog kratkog ivota stigao je da
opeva patnje i stradanja srpskog naroda u Prvom svetskom ratu i
tragino povlaenje srpskih vojnika preko Albanije do Grke i ostrva
Vida. Na ovom ostrvu koga su sa pravom nazivali ostrvom smrti mnogi
srpski vojnici su umrli zbog bolesti, gladi i iznemoglosti, a poto
nije bilo mesta da se sahrane na ostrvu njihova tela su zavrila u
dubinama Jonskog mora. Dok je boravio tamo pesnik Boji je gledao
gledao kako savezniki brodovi odvoze gomile leeva sa ostrva i uz
zvuke vojnikih truba ih sputaju u more. Suoen sa tom tunom slikom
oseao je veliki nemir u dui, duboko saoseanje i ogromnu patnju zbog
stradanja srpskih vojnika, pogotovo onih ija su tela baena na dno
mora, bez dostojne sahrane i opela kako dolikuje svakom oveku.
Venost svih onih koji su zavrili u plavim dubinama mora, daleko od
svoje rodne zemlje opsedala je njegovu svest i kidala duu. Sve ono
to je oseao u sebi, u svojoj pesnikoj dui i nemirnom srcu istinskog
poete inspirisalo ga je da napie ovu prelepu pesmu i njenim
stihovima ovekovei jezivu viziju plave grobnice. 5) Cela pesma
Plava grobnica je u obliku apostrofe (obraanja). Ima ukupno
etrnaest strofa, a svaka strofa se sastoji od etiri stiha
(katreni). Stil pevanja je patetian, dirljiv i uzvien, a osnovno
oseanje koje prevladava je rodoljublje, odnosno ljubav i divljenje
prema svom narodu proeto tugom i uzvienim bolom. Pesma je
sastavljena iz tri poetske celine, kod kojih su prva i trea
okrenute prolosti, a druga celina budunosti. 6) Prva poetska celina
odie atmosferom u kojoj vladaju sveani ton i grobljanski mir. Svi
koji plove morima iznad plave grobnice svojom plovidbom naruavaju
tiinu i spokoj koji u morskim dubinama treba da vlada. Zato pesnik
eli da zaustavi sve galije i priziva potpuni mir i tiinu nad tom
svetom vodom:7) Stojte, galije carske! Sputajte krme mone!Gazite
tihim hodom!Opelo gordo drim u doba jeze noneNad ovom svetom
vodom.8) Dok je u prvoj strofi teite u pozivu na mir i tiinu,
kojima e se izraziti potovanje prema nastradalima, u estoj strofi,
pesnik upuuje poziv galijama carskim:9) Stojte, galije carske! Na
grobu brae mojeZavite crnim trube.10) U tom pozivu je elja da se
crninom izrazi potovanje prema onima koji su tu sahranjeni, ali i
elja da trube zaneme i ne narue tiinuplave grobnice.11) itajui
pesmu "Plava grobnica" jasno je da je poenta ove pesme pesniko
opelo srpskim ratnicima nad svetom vodom. Pesnik ih stradale
vojnike naziva "prometejima nade" i "apostolima jada", jer nisu
sahranjeni u zemlju uz opelo i ispraaj porodice, ve su baeni u
morske dubine, bez molitvi i suza najmilijih, pa s toga njihove
neuspokojene due okolo lutaju traei put u carstvo nebesko. On eli
da izvri vojniki in opela pro kome je sve podreeno tiini, bezvuju
da se ne bi naruio veni pokoj palih eta, brae koja lee jedan do
drugoga u groblju meu algama i usnulim koljkama. Time pesnik
izraava svoje duboko potovanje, patriotsku i linu ljubav i tugu za
izmuenim umrlim ratnicima daleko od domovine za koju su se borili.
U iskazivanju bola, tuge i potresenosti uestvuje i priroda: 12) Zar
ne oseate kako more mili,Da ne rui veni pokoj palih eta?Iz dubokog
jaza mirni dreme ili,A umornim letom zrak meseca eta13) Druga
poetska celinaokrenuta je budunosti u kojoj e stradanje "brae moje"
i "ovo groblje" biti svetla prolost, ponos, veni bol ali i
podsticaj. rtva onih koji su sahranjeni u moru zraie kroz "mnogo
stolea" i buduim generacijama sluiti kao nauk i uzor. Znaenje plave
grobnice za budunost celog srpskog roda sadrano je u stihovima:14)
Ali ovo groblje, gde je pogrebenaOgromna i strana tajna
epopeje,Kolevka e biti bajke za vremena,Gde e duh da trai svoje
korifeje.15) Stradanje naroda je "strana tajna epopeje", to je
neshvatljiv podvig dostojan velikih herojskih epopeja; ono je
neverovatno i nestvarno kao bajka, ali e veito trajati u pamenju
kao bajka koja ide s kolena na koleno. U toj bajci e budua
pokoljenja traiti i nalaziti svoje korifeje (uzore, ideale i idole)
koji e ih napajati snagom, zanosom i samopouzdanjem.16) U zavrnoj
poetska celina teite je ponovo na plavoj grobnici i dijalogu
pesnika sa zamiljenim carskim galijama koje bi se moglo pojaviti na
vidiku. Sada je njegov zahtev da utrnu buktinje, da hujno veslanje
umre i da galije, poto se opelo svri, pobono i neujno klize u crnu
no i daljinu. Ali ovaj zahtev za tiinom, sada, nije vie izraz elje
da se time oda pota "prometejima nada i apostolima jada", nego da
kroz tiinu, "mrtvi uju huk borbene lave": Jer, tamo daleko, u
otadbini, uje se huk borbenog pokreta i nasluuje svetlost
oslobodilakog poprita. Dok ovde, nad grobnicom oeva, gospodari
samrtna tiina, tamo, u otadbini, sinovi stvaraju istoriju. To
saznanje menja emocionalno pesnika, pa on slui opelo "bez rei, bez
suza i uzdaha mekih", a u njegovoj dui sjedinjuju se tiha molitva i
bojni zov "doboa dalekih". Nad plavom grobnicom vie ne lebdi samo
tuga i bol zbog stradanja, nego se budi nada i uverenje da e biti
izvojevani pobeda i sloboda. U ovoj poslednjoj strofi kljune su dve
stvari: ponovljena elja da galije "klize tihim hodom" i time odaju
potu onima koji su sahranjeni u dubinama Jonskog mora;svest da je
ovo more jedinstvena grobnica kakvu ni svet ni nebo nisu videli, a
samim tim je i opelo nesvakidanje. Jonsko more je tako ostalo sveta
voda i svedoanstvo prome