Znanost i Znanstvene Metode

to je znanost?Openito govorei, znanost (lat. scientia; gr. epistme) jest skup svih metodiki steenih i sustavno sreenih znanja o nekom predmetu, a ujedno je i djelatnost kojom stjeemo takva znanja.

ime se razlikuje obina od znanstvene spoznaje?

znanstvena spoznaja razlikuje od obine trima bitnim oznakama:

openitou metodom preciznou

to svaka znanost ima?

predmet koji prouava - obiectum materiale

formalni objekt -obiectum formale, tj.

stajalite, aspekt s kojega se neki predmet prouava

ZNANSTVENE METODE

Metoda (gr. mthodos )put kojim se dolazi cilju) openito znai planski postupak ispitivanja i istraivanja neke pojave, odnosno nain rada za ostvarivanje nekoga cilja na filozofskom, znanstvenom, politikom ili praktinom podruju.

Postoje dvije vrste metoda:

Metode znanstvenog istraivanja

Metode znanstvenog sistematiziranja

Metode znanstvenog istraivanja

analiza i sinteza indukcija i dedukcija apstrakcija i generalizacija analogija hipoteza i teorija eksperiment

Metode znanstvenog sistematiziranja

Definicija klasifikacija (divizija) dokazivanje i opovrgavanje

ANALIZA

Metoda analize (gr. ana-lo = raz-rijeiti) jest postupak znanstvenog istraivanja i objanjenja stvarnosti putem ralanjivanja sloenih misaonih tvorevina (pojmova, sudova i zakljuaka) na njihove jednostavnije sastavne dijelove i elemente i izuavanje svakog dijela (i elementa) za sebe i u odnosu na druge dijelove, odnosno cjeline

SINTEZA

Metoda sinteze (gr. sn = zajedno + thsis = poloaj) jest postupak znanstvenog istraivanja i objanjavanja stvarnosti putem spajanja, sastavljanja jednostavnih misaonih tvorevina u sloene i sloenijih u jo sloenije tvorevine.

INDUKCIJA

Indukcija (lat. inducere = uvesti, dovesti) jest nain zakljuivanja od partikularnoga k univerzalnome. Indukcija je uvijek aposteriorna. To znai da se uvijek polazi od iskustvenih injenica na temelju kojih se zakljuuje na opi zakon.

DEDUKCIJA

Dedukcija (lat. de-ducere = izvoditi, odvoditi), za razliku od indukcije,

zakljuuje obratno, iz openitog na pojedinano. Klasian i najbolji oblik dedukcije jest silogizam s kojim Aristotel identificira dedukciju.

APSTRAKCIJA

Apstrahirati (od lat. abs-trahere = vui van, odvajati) u najopenitijem smislu znai odvojiti neto od neega, ostaviti neto po strani, ne obratiti panju na neto, zadravajui ono bitno, vano, nuno. Apstrakcija je, prema tome, misaona operacija kojom se namjerno odvajaju nebitni a istiu bitni elementi i osobine odreenoga predmeta ili pojave istraivanja.

GENERALIZACIJA

Generalizacija ili uopavanje jest logiki postupak zakljuivanja indukcijom od pojedinanih sluajeva na openitu spoznaju, pravilo, zakon.

ANALOGIJA

Analogija (od gr. ana-loga= odnos, razmjer; slinoznaje) jest zakljuivanje od jednoga posebnog sluaja na drugi posebni sluaj (za razliku od indukcije kojom se zakljuuje od posebnoga na ope, i za razliku od dedukcije kojom se zakljuuje od opega na posebno).

HIPOTEZA

Hipoteza (gr. hipthesis= pretpostavka) jest vjerojatna zamisao, pretpostavka koja pokuava premostiti praznine u iskustvu i ukazati na vjerojatne zajednike osnove, uzroke i zakone odreenih skupina pojavate tako zadovoljiti opravdanu tenju za suvislou i jedinstvom znanstvene spoznaje.

TEORIJA

Teorija (gr. Theora = gledanje, promatranje) jest hipoteza viega tipa, tj. pretpostavka primijenjena na itavo jedno podruje fenomena. To je koherentna skupina openitih postavki na osnovu kojih se objanjava neko podruje pojava (injenica, podataka).

EKSPERIMENT

Eksperiment (lat. experimentum = pokus, dokaz) jest umjetno izvoenje neke pojave radi njezina sustavnoga promatranja i prouavanja da bi se potvrdila ili odbacila postavljena hipoteza.

DEFINICIJA

Definicija (lat. definitio = ogranienje, odreenje) jest logiki postupak pojmovnog odreivanja sadraja nekog predmeta, tono mu odreujui narav ili bit. Aristotel za definiciju kae da je odreivanje biti stvari.

Vrste definicija

realna definicija nominalna definicija konceptualna definicija verbalna definicija deskriptivna (opisna) definicija ostenzivna (pokazna) definicija genetika definicija

KLASIFIKACIJA

Klasifikacija je logiki postupak kojim se mnotvenost u stvarnosti skuplja u odreene zajednike cjeline (klase) prema kriteriju njihove slinosti i razlinosti.Njome se odreuje opseg nekog pojma.

DOKAZIVANJE

Dokazivanje (lat. demonstratio, argumentatio, probatio) jest logiki postupak kojim se obrazlae i utvruje istinitost nekoga suda, stava ili teorije.

Bitni elementi dokaza

Teza. To je stav koji treba dokazati. Naela. To su logiki zakoni na temelju kojih se izvodi cjelokupni postupak dokazivanja. Argumenti. To su injenice, stavovi, sudovi koji se iznose u prilog tezi. Demonstracija. U demonstraciji se, na temelju odgovarajuih naela, uspostavlja logika veza izmeu argumenata i teze.

OPOVRGAVANJE

Opovrgavanje je zapravo logiki proces kojim se neki iskaz dokazuje kao laan.

Suprotan postupak u odnosu na dokazivanje