Časopis za popularizaciju šumarstva Časopis za popularizaciju šumarstva ISSN 1330-6480 ISSN 1330-6480 Značaj sjemena u šumarstvu Značaj sjemena u šumarstvu 2 Malo požara Malo požara 7 Paklenica Paklenica 14 14 Donja Stubica Donja Stubica 10 10 Bjelolasica Bjelolasica 33 33 Savane Savane 20 20 broj 155 Godina XIII., Zagreb studeni 2009. broj 155 Godina XIII., Zagreb studeni 2009.
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
Časopis za popularizaciju šumarstvaČasopis za popularizaciju šumarstva ISSN 1330-6480 ISSN 1330-6480
Značaj sjemena u šumarstvuZnačaj sjemena u šumarstvu 2
Malo požaraMalo požara 7
PaklenicaPaklenica 1414
Donja StubicaDonja Stubica 1010
BjelolasicaBjelolasica 3333
SavaneSavane 2020
broj
155Godina XIII.,
Zagrebstudeni2009.
broj
155Godina XIII.,
Zagrebstudeni2009.
Naslovna stranica:
Jesen
Marinko Bošnjaković
Zadnja stranica:
Jesen 2
Marinko Bošnjaković
Mjese nik »Hrvatske ume«Izdava : »Hrvatske ume«d.o.o. Zagreb
Predsjednik Uprave:dipl. ing. um. Darko Vuleti
Glavni urednik:Miroslav Mrkobrad
Novinari: Irena Dev i -Buzov,Antun Z. Lon ari , MiroslavMrkobrad, Vesna Ple ei Ivica Tomi
Ure iva ki odbor:predsjednik Branko Me tri ,Ivan Hodi , Mladen Slunjski,Herbert Krauthaker, edomirKri mani , eljka Bakran
sjemenskih sastojina i poboljšanih programa gospoda-
renja. Promovirana je nova rajonizacija, ozbiljnije se pri-
stupa proizvodnji i uporabi sjemena, povećava se broj
uzoraka tijekom analize, izrađuju i usklađuju zakonski
propisi sa smjernicama Europske unije i ISTA-e te obav-
lja akreditacija laboratorija za ispitivanje sjemena, pre-
ma međunarodnoj normi ISO/IEC 17025. Zaključujući
svoje izlaganje o budućnosti šumskoga sjemenarstva,
šumsko sjemenarstvo 50 GODINA ŠUMSKOG
SJEMENARSTVA U HRVATSKOJ
Značaj sjemena u šumskom ekosustavu Značaj sjemena u šumskom ek– “Kako siješ, tako ćeš i žeti”– “Kako siješ, tako ćeš i žeti”
Ove se godine navršilo
pola stoljeća od osnivanja
Zavoda za kontrolu
šumskoga sjemena u Rijeci
(28. ožujka 1959.).Radno predsjedištvoRadno predsjedištvo
Sa savjetovanja na Šumarskom fakultetuSa savjetovanja na Šumarskom fakultetu
ra inženjera šumarstva i drvne tehnologije), Suzana
Trninić (Šumarska savjetodavna služba) i Marta Takač
(“Vojvodina šume”), Miroslav Benko (Hrvatski šumar-
ski institut). Predavanja su obuhvatila 28 referata, od
čega 4 iz inozemstva (Italija, Mađarska i Bugarska), a
svrha savjetovanja je bila da se predstave dosadašnja
dostignuća te pregled pristupa, tehnika, metoda i
zakonodavstva u sklopu šumskoga sjemenarstva i
šumskih ekosustava.
“Kako siješ, tako ćeš i žeti”-Istaknuto je kako
je sjeme nezaobilazan i značajan činitelj u životno-
me ciklusu svakoga šumskog sustava, njegov po-
četak i njegov kraj. Ono je nositelj svih pozitivnih i
negativnih genetskih osobina, koje se očituju u na-
dolazećim generacijama. Očuvanje genofonda i bi-
Tibor Littvay je istaknuo da šumsko sjeme,
kao nositelj genetske osnove za buduće
kvalitetne šumske ekosustave, mora biti po-
dignuto na najviši stupanj brige, a šumsko
sjemenarstvo će biti nositelj opstanka ge-
netske kvalitete navedenih sustava.
Više pozornosti sjemenarstvu i ra-sadničarstvu-Govoreći o šumskom sjemenu i sjeme-
narstvu, u današnjim uvjetima sušenja i propadanja
šuma, akademik Slavko Matić je napomenuo kako je
sjeme izvor života svih
vrsta drveća i grmlja te
je nezaobilazan činitelj
u životnome tijeku svih
šumskih ekosustava. Sa
sjemenom započinje i
završava dugi životni ci-
klus šumske proizvodnje
gospodarskih i općekori-
snih dobara, kao i obno-
ve svake sastojine. Mla-
du sastojinu podižemo
sjemenom, a na kraju
ophodnje ili životnoga
vijeka ona daje sjeme za podizanje nove sastojine. Šum-
sko rasadničarstvo je nerazdvojna cjelina sa sjemenar-
stvom i sjemenom. Katastrofalno sušenje šuma danas
zauzima velike razmjere te obvezuje društvo da poduz-
me učinkovite korake u obnovi šuma koje se suše te po-
digne nove na osušenim površinama. Pritom će mjesto
i uloga sjemenarstva i rasadničarstva biti vrlo značajni, a
kvalitetna obnova sastojina treba biti cilj, uz nužno više
rada na unapređenju sjemenarstva i rasadničarstva.
Izlaganje po sekcijama-Izlaganje referata od-
vijalo se u nekoliko sekcija. Tako su u sklopu sekcije A
obuhvaćene dvije teme. Prva se odnosila na utjecaj kli-
matskih promjena i zagađenja na šumske ekosustave te
njihove posljedice na potrajno gospodarenje, a druga
tema na šumsko sjeme i njegovu ulogu u obnovi šuma.
Sekcija B obuhvatila je
proizvodnju, skupljanje,
doradu, skladištenje i
uporabu šumskoga sje-
mena i njegovo zdrav-
stveno stanje, razvoj i
dozrijevanje, dorman-
tnost (period mirova-
nja) i klijavost, uvođenje
sustava kvalitete i ispit-
ne laboratorije prema
normi. U okviru sekcije
C predavači su izlagali
o očuvanju genofonda,
bio loškoj i genetskoj raznolikosti, šumarskom zakono-
davstvu i politici te o šumskom sjemenarstvu u današ-
njim uvjetima. S obzirom na razdiobu šuma u Hrvatskoj
Značaj sjemena u šumskom ekosustavu ekosustavu – “Kako siješ, tako ćeš i žeti”
Na znanstveno-stručnom savjetovanju, povodom 50. obljetnice organiziranog šumskog sjemenarstva u Hrvatskoj (1959.-2009.), predstavljena su dosadašnja dostignuća te pregled pristupa, tehnika, metoda i zakonodavstva u sklopu šumskoga sjemenarstva i šumskih ekosustava.
Pišu: Ivica Tomić, Miroslav Mrkobrad
Foto: I. Tomić, M. Mrkobrad, HŠI, M. Mamić, Ž. Gubijan
u svom radu i neke naše Podružnice pa tako ove godi-
ne prvi put i delnička.
Ljetos se na terenima delničke Podr žnice kori
Harvester u Harvester u smrekovimsmrekovim kulturamakulturama
Godišnje harvester
posiječe i izradi od
20.000 m3 do 25.000
m3, a u dobrim
uvjetima (u velikim
sječinama) i do
40.000 m3. Prema
nekim istraživanjima
utvrđeno je da
zamjenjuje rad od
šest do devet radnika
sjekača.
Tome u novije vrijeme u šumarstvu pridono-
si i uporaba strojeva poput harvestera i forvardera.
Harvester je stroj namijenjen sječi stabala, kresanju
grana, trupljenju debla, mjerenju sortimenata i njiho-
vom slaganju u hrpe. Forvarderom se utovaruje drvo i
prevozi do pomoćnog stovarišta.
Ekonomska opravdanost harvestera temelji se
na činjenici da zamjenjuje rad radnika s motornom
pilom, podiže proizvodnost i smanjuje troškove proi-
zvodnje u iskorištavanju šuma. Ima računalni mjerni
sustav i upravljanje. Njegov najvažniji dio je glava
kojom upravlja računalni softver, s velikom mogućno-
šću sječe i izrade drvnih sortimenata. Ovisno o veliči-
ni stroja, harvesteri su osposobljeni za sječu stabala
maksimalno do 60 cm promjera, a dužine dohvata do
desetak metara.
Godišnje harvester posiječe i izradi od 20.000
m3 do 25.000 m3, a u dobrim uvjetima (u velikim sje-
činama) i do 40.000 m3. Prema nekim istraživanjima
utvrđeno je da zamjenjuje rad od šest do devet rad-
nika sjekača.
U primjeni navedene mehanizacije najdalje su
otišli šumari u skandinavskim zemljama pa tako se
harvesteri i forvarderi za rad u njihovim šumama in-
tenzivnije koriste od 1995.
Rad Harvestera 1070 i Forvardera 810, strojeva
za sječu i izradu četinjača, prikazan je po prvi put hr-
vatskim šumarima na Danima hrvatskog šumarstva u
Ogulinu 2001.
Piše: Vesna Pleše
Foto: B. Pleše
Sječa harvesteromSječa harvesterom
Utovar drvaUtovar drva
14 • Broj 155 • studeni 2009. HRVATSKE ŠUME
Jedan od najstarijih nacionalnih parkova u Repu-
blici Hrvatskoj, NP „Paklenica“ proslavio je svoj 60
rođendan. Šuma Paklenica, s dijelovima kanjona
Velike i Male Paklenice, proglašeni su drugim Na-
cionalnim parkom u Hrvatskoj 19. listopada 1949. godi-
ne odlukom Sabora Narodne Republike Hrvatske, pola
godine nakon što su nacionalnim parkom proglašena
Plitvička jezera. Prvotna površina NP Paklenice bila je
36 četvornih kilometara, a odlukom Sabora RH, u veljači
1997. godine, proširuje se na 95 kilometara četvornih.
Ime Paklenica najvjerojatnije potječe od smole cr-
nog bora, tzv. „pakline“, koju je lokalno stanovništvo
koristilo u narodnoj medicini, za zacjeljivanje rana, za-
tim kao luč za osvjetljenje te za premazivanje drvenih
brodova. NP Paklenica danas predstavlja posebnu oazu
jedinstvene prirode južnog Velebita. Bogatstvo biljnog
svijeta očituje se u popisu od do sada 1000 zabilježenih
biljnih vrsta i podvrsta, od čega je 79 endemičnih. Veli-
Fenomen šuma je jedan od glavnih razloga
zbog kojeg je prostor južnog Velebita proglašen naci-
onalnim parkom. Izuzetno je zanimljiva zajednica kle-
kovine bora krivulja s kozokrvinom koja zauzima vršni
pojas Velebita. To je najveća i najkompaktnija površina
pod klekovinom bora u cijeloj Hrvatskoj. Na području
60 GODINA NACIONALNOG
PARKA PAKLENICA
Fenomen šuma i velika biološka Fenomen šuma i velika braznolikost čine Paklenicu raznolikost čine Paklenisvjetskom atrakcijomsvjetskom atrakcijomka raznolikost, prisustvo reliktnih, endemičnih, rijetkih,
zakonom zaštićenih vrsta, od kojih se veliki broj nalazi
u Crvenoj knjizi biljnih vrsta RH i na IUCN-ovoj Crvenoj
listi ugroženih biljnih vrsta, svrstava Park u fl oristički
izuzetno vrijedno područje, ne samo u Hrvatskoj, nego
u Europi i svijetu.
Vršna zona NPVršna zona NP
priroda
Danas je područje
NP „Paklenice“ dom
planinara, šetača i
penjača koji ovdje
borave cijelu godinu
čineći od Starigrada
centar aktivnog
turizma.
Broj 155 • studeni 2009. HRVATSKE ŠUME 15
klimatskih prilika koje su posljedica složena
reljefa tj. različitih nadmorskih visina, nagiba i
ekspozicija. Raznolikost klimatskih prilika prati
i raznolikost vegetacije. Vegetacija se mijenja
od submediteranske zone, sa šumom hrasta
medunca i bijeloga graba (Querco-Carpine-
tum orientalis), preko epimediteranske zone,
sa šumom crnoga graba, brdskog pojasa s pri-
morskim bukovim šumama i reliktnim šumama
crnoga bora (Cotoneastro- Pinetum nigrae),
pretplaninskog pojasa sa subalpskim bukovim
šumama i klekovina bora krivulja do planinske
zone travnjaka i rudina koje pripadaju različi-
tim biljnim zajednicama. Od prirodne nešum-
ske vegetacije, po svom fl orističkom sastavu,
najvažnija je vegetacija pukotina stijena i točila
u kojima raste najveći broj velebitskih endema.
Dugotrajnim čovjekovim djelovanjem stvore-
na su nova staništa kao što su pašnjaci, male
površine košanica, oranica, voćnjaka i vrtova te razni
degradacijski stadiji šumske vegetacije.
Upravo zbog veli-
kog bogatstva bioce-
noloških zajednica na
tom području, u sklopu
međunarodnog pro-
jekta »Čovjek i biosfe-
ra« i programa IUFRO,
osnovane su dvije traj-
ne pokusne plohe, br.
49 i br. 50, koje su po-
stavljene 1984. godine.
Ploha br. 49 nalazi se u
sastojini bukve s jesen-
skom šašikom dok se u
reliktnoj šumi ilirskog
crnog bora s dunjari-
com nalazi ploha br. 50.
Osim vrlo razno-like fl ore, NP Pakleni-
ca bogat je i raznoliko-
šću faune. Od krupne
divljači često u kanjonu
Velike Paklenice može-
mo susresti divokoze,
koje ponekad krečući
se po siparima znaju
»počastiti« pokojim
kamenom znatiželjni-
ke koji su zastali u pro-
matranju, zatim divlje
svinje čiji se tragovi
rovanja mogu naći vrlo
nisko u kanjonu, ali i u
višim predjelima parka.
Stalni stanovnici su i medvjedi, zatim u dosta velikom
broju su prisutni jeleni i srne, a u manjem broju prisutan
je i vuk, mada se pretpostavlja da on ovdje uglavnom
samo zimuje. Divlja mačka je vrlo skrovita životinja pa
njen točan broj nije utvrđen, iako se zna da je u određe-
nom broju zastupljena. Ono što je zanimljivo je da po-
stoje indicije o prisustvu risa u NP Paklenica. U samom
parku pronađeni su njegovi tragovi, a jedan primjerak
se ulovio i u vršu u podnožju NP Paklenica.
Fenomen šuma i velika biološka biološka raznolikost čine Paklenicu nicu svjetskom atrakcijom parka nalazi se i najviši vrh Velebita - Vaganski vrh (1757
m n/v) te drugi po visini velebitski vrh Sveto brdo na
1753 metara nadmorske visine. S kanjonima Velike i
Male Paklenice, drugim po veličini rezervatom crnoga
bora u Europi, starim bukovim šumama, bogatom fl o-
rom i faunom te izrazito zanimljivim krškim oblicima,
taj prirodni fenomen je pravi magnet za znanstvenike,
planinare i penjače-alpiniste.
Nacionalni park Paklenica klimatski pripada
submediteranu, no postoji velika raznolikost mikro-
Piše: Irena Devčić Buzov
Foto: I. D. Buzov, Arhiva NP
Potok Paklenica
Bogata faunaBogata fauna
Pretplaninska šuma bukve
Zaseok Marasovići
16 • Broj 155 • studeni 2009. HRVATSKE ŠUME
Kneževići itd... Većina starih stanova je pot-
puno propala te je veći dio kuća srušen, no
poneki stanovi su obnovljeni te ih domaćini
koriste kao vikendice i kuće za odmor.
Velebit je nekada svojim pašnjacima
i obradivim površinama, koje se nalaze u
krškim vrtačama, osiguravao egzistenciju
stanovništva koje je tu živjelo. Prilagodiv-
ši se geografskom i klimatskom okruženju,
stanovništvo se uglavnom bavilo selilačkim
stočarstvom, a ljeti je na planinskim stanovi-
ma boravilo mnoštvo ljudi, što nam kazuju
i ruševine mnogobrojnih sakralnih objekata:
crkvi, kapelica, oltarića, svetih brda i mirila.
Posebnost ovoga kraja svakako su
tzv. mirila. To su pogrebna spomen-zname-
nja uz velebitske putove i staze. Nastajala su
u razdoblju od 17. do 20. stoljeća, a vezana
su za pogrebni običaj stanovništva koje je
zbog udaljenosti od župne crkve i groblja
svoje mrtve moralo nositi do groblja. Sastoje
se od uzglavnog i uznožnog kamena s po-
pločenjem između njih. Položeni se mrtvac
„izmjerio“ po dužini tijela i mjera bi se „zabi-
lježila“ s dvije kamene ploče pa se tek nakon
pokapanja mrtvaca izrađivalo mirilo. Štovala
su se i posjećivala više od samog groba u ko-
jem je tek „tijelo bez duše koja je ostala na
Šuma kao život- Nema ništa ljepše no stablo na stijeni
i golet kad se šumom zazeleni.
(Moto 200. obljetnice Šumarije Krasno, 1965.)
- Za onoga koji prolaze šumama bez srca i čuv-
stva, bez smisla za divnu mudrost prirode, ostat
će ona dakako mrtvom šumom, bolje reći, pro-
storom drvljem obraslim, ali tko razumije sve
one tajne glasove koji oživljuju šumski prostor,
gdje se nježna pjesma miješa sa izumirućim va-
pajem, gdje je tisuća novih glasova i odjeka, taj
će se smatrati nekako bližim sebi i svojim čuv-
stvima u tom polutamnom velebnom prostoru.
(Josip Kozarac)
- Lako je posjeći šumu, ali je mučno čekati da
poraste nova.
(A. Ingolič)
- Šuma može živjeti bez ljudi, ali ne mogu ljudi
bez šume.
- Šuma je majka voda.(Čedomil Veljačić)
- Svaka je biljka svjetiljka.
(Victor Marie, Hugo)
mirilu”, a postoji i izreka koja kaže da se „na
mirilu tijelo miri (mjeri), a duša miri…“.
Danas je područje NP „Paklenice“
dom planinara, šetača i penjača koji ovdje
borave cijelu godinu čineći od Starigrada
centar aktivnog turizma. Penjanje u kanjo-
nu Paklenice vuče tradiciju dugu 70 godina,
kada je Dragutin Brahm 1938. godine poku-
šao ispenjati Anića Kuk pri čemu je, na žalost,
smrtno stradao. Dvije godine kasnije, Slavko
Brezovečki i Marijan Dragman dovršavaju
Brahmov smjer. Slijedi razdoblje u kojem
su hrvatski penjači ispenjali smjerove koji
danas važe za klasične smjerove u Paklenici.
Riječ je o smjerovima kao što su Mosoraški,
Velebitaški, Klin, Funkcija. Od godine 1970.
slovenski alpinisti dolaze u Nacionalni park
Paklenicu i polako preuzimaju inicijativu u
postavljanju novih smjerova. Danas na pa-
kleničkim penjalištima postoji više od 360
opremljenih i uređenih smjerova različitih
težina i dužina.
Planinarenje također privlači brojne po-
sjetitelje iz svih dijelova Hrvatske, Europe, ali
i svijeta. NP „Paklenica“ postao je poznata i
prepoznata destinacija kao i NP „Plitvička je-
zera“ te sve više turista dolazi ovdje ciljano
uživati u planini koja dotiče more.
ŠUMA U MUDRIM IZREKAMA
KROZ POVIJEST
Stanovništvo Paklenice - I danas na
području NP Paklenica žive posljednji sta-
novnici ovoga područja, Jole i Marija Ramić
koji na 800 m n/v, bez ceste i moderne infra-
strukture žive gotovo isto kako su živjeli prije
50-ak godina. Pastirski stanovi i kuće nisu ri-
jetkost velebitskog kraja. Stanovništvo se iz
planinskih predjela spustilo u Starigrad tek
iza Drugog svjetskog rata, do tada su živjeli
u kamenim kućama zaseoka Parići, Ramići,
Područje BojincaPodručje Bojinca
KanjonKanjon
Broj 155 • studeni 2009. HRVATSKE ŠUME 17
U proteklih petnaestak godina kontrole pot-
kornjaka na području delničke Uprave, naj-
manji broj ovih nametnika evidentiran je
1997. (14.842), a najveći 2005. (329.173).
Ove godine, od početka travnja do kraja kolovoza,
evidentirano je ukupno 144.993 potkornjaka što bi se
moglo okarakterizirati kao neki prosjek.
Najveći broj nametnika zabilježen je krajem svib-
nja (57.066) i lipnja (37.599), nešto manje ih je bilo
krajem srpnja, još manje krajem kolovoza (12.485), a
ravnoteži, ovi nametnici ne pričinjavaju veću štetu.
Opasnost se pojavljuje onog trenutka kada je ta rav-
noteža na bilo koji način narušena (za vrijeme suhog
uništavanja potkornjaka, ali je važan dio integralnog
sustava zaštite.
No, najbolje mjere zaštite i dalje su pravovremeno
provedena njega i proreda koje daju stablu mjesta i pro-
stora za dobro razvijanje korijena, debla i
krošnje, a to stabilizira šumu na izvalama.
Isto tako povoljno na suzbijanje djeluju
i mjere mehaničko-tehničke zaštite poput
otkoravanja kore ili „izvoza“ stabla na vrije-
me iz šume.
Zapravo, stalno se provode nova istraži-
vanja kojima bi se kemijski pripravci u suzbi-
janju potkornjaka zamijenili nekom novom
metodom njihovog suzbijanja.
Ovom pošasti u šumama, uz našu ze-
mlju bore se i mnoge druge zemlje, ne samo u našem
susjedstvu, već i šire.
Vertragshändler der MAN Nutzfahrzeuge Vertrieb Süd AG
MAN TGX 18.440 4x2 tegljač, Euro 5, god. 01/2008, ca. 140.000 km, XLX-kabi-na, TipMatik, Intarder, klima, webasto,...neto cijena 59.000 EUR (bez poreza)
MAN TGA 26.480 6x4 BB kiper, spavaća ka-bina, klima, webasto, MAN PriTarder, trostrani kiper Meiller, god. 2007, Euro 4, 80.000 kmneto cijena 78.000 EUR (bez poreza)
Kontrola populacije Kontrola populacije potkornjaka ohrabrujepotkornjaka ohrabruje
Petnaestu godinu
zaredom na području
delničke Podružnice
vrši se kontrola
populacije potkornjaka
smrekova pisara
(Ips typographus)
i šesterozubog
smrekovog potkornjaka
(Pytyogenes
chalcographus).
Kontrola se vrši uz
pomoć Theyshonovih
klopki uporabom
feromona Pheroprax.
Ove godine, od
početka travnja
do kraja kolovoza,
evidentirano je
ukupno 144.993
potkornjaka
i toplog vremena koje pogoduje razvoju populacije),
kod fi ziološki oslabljenih stabala te kod onečišćenja.
Zdravo stablo, u koje su se uspjeli ubušiti i napraviti
određeni broj hodnika, osuđeno je na propadanje, jer
su mu na taj način prekinuli kolanje so-
kova. Najčešća meta njihovog „napada“
su stabla starosti od 50 do 60 godina, ali
i mlađe sastojine od 30 do 40 godina.
U prošlosti, u 18. stoljeću, pot-
kornjake su suzbijali uz pomoć lovnih
stabala. Na taj način su „izvlačili“ dio po-
pulacije potkornjaka na određeno mje-
sto gdje ih se moglo uništiti (paljenjem
kore, prskanjem insekticidom).
Danas se najčešće suzbijaju uz pomoć feromon-
skih klopki. Korištenjem klopke, napad potkornjaka
suzbija se i do 80 posto. Ovo nije univerzalno sredstvo
Piše: Vesna Pleše
Foto: Boris Pleše
Potkornjaci
Sušci
18 • Broj 155 • studeni 2009. HRVATSKE ŠUME
Ime rijeke, po tumačenju lingvista, potječe od latin-
ske riječi liquor što znači tekućina, a od starosjedila-
ca su ime kasnije preuzeli Slaveni.
Koliko je Lika bila i ostala značajna za stanovniš-
tvo ovog kraja vidi se po tome što su na njenim obala-
ma nastajala mnoga naselja. Arheološka nalazišta po-
tvrđuju da je porječje Like bilo naseljeno još u mlađem
kamenom dobu (neolitu). I danas se uzduž toka Like na-
laze veća i manja naselja i sela koja su svojom ljepotom,
čistom prirodom, ponudom domaćih poljoprivrednih
proizvoda postali česta destinacija ljubitelja prirode i
aktivnog odmora.
Krećući na svoj vijugavi put kroz ravnice i kanjo-
ne, Lika na početku svog toka prolazi pokraj sela Me-
dak, koje je nekad bilo rimsko naselje, a poslije Rimljana
staru utvrdu Madak, izgrađenu na obali rijeke, naselja-
vaju Hrvati.
Prateći tok Like dolazimo do sela
Ribnik, koje je nastalo nakon istjeri-
vanja Turaka s ovoga područja 1689.
god., a odmah poslije i do sela Bilaj
koje se spominje još 1446. god., u či-
joj okolici postoje značajni arheološki
nalazi iz brončanog i starijeg željeznog
doba.
Rijeka Lika, tečući prelijepim ka-
njonom, zaobilazi grad Gospić i dolazi
do sela Budak gdje teče ispod Budač-
kog mosta, koji je obnovljen nakon ru-
šenja u Domovinskom ratu.
Slijedeće mjesto uz rijeku Liku je
Kaluđerovac, od davnina poznat po
izradi glinenih posuda koje su se ko-
ristile u kućanstvima. I danas se ovdje
mogu nabaviti dobre peke koje su vrlo
tražene, ali sve je manje ljudi koji se
bave ovim zanatom.
Kaluđerovački most preko rijeke
Like, s otvorom od 28,8 metara, spa-
da među kamene mostove s najvećim
rasponom koji je izgrađen u ovim kra-
jevima. Datira iz 1836. god., a srušen je
u Drugom svjetskom ratu, nakon koje-
ga je ubrzo obnovljen.
Stanovništvo sela koja se na-laze uz rijeku bavi se najčešće poljo-
privredom i to uzgojem krumpira te
proizvodnjom i prodajom mliječnih
proizvoda od kojih je najpoznatiji lički
sir škripavac. U posljednje vrijeme
sve više seoskih gospodarstava bavi
se proizvodnjom ekoloških proizvo-
da kao što su med, rakija šljivovica
te razni proizvodi od šumskih plo-
dova (sokovi, pekmez, džem, čaje-
vi).
Problem svih sela u Lici, pa tako
i onih uz rijeku, je slaba naseljenost
i starija životna dob stanovništva.
Ljudi su napuštali sela seleći se u
gradove ili su se iseljavali u druge
zemlje u potrazi za boljim životom,
tako su sela opustjela.
Ipak, nadu u bolje sutra daje po-
gled na sve više izgrađenih viken-
dica i posjetitelja tijekom turističke
sezone (ljetne i zimske) koji su pre-
poznali blagodati ovih krajeva.
Za potrebe hidro-energet-skog sustava „Senj“ otkupljeno je
2.300 jutara zemlje u dolini rijeke i
šezdesetih godina prošlog stoljeća
sagrađeno je akumulacijsko jezero
hrvatske rijekehrvatske rijeke LIKA I NJEZINO PORJEČJELIKA I NJEZINO PORJEČJE Uz rijeku Liku pisala Uz rijekuse povijest ovoga kraja... se povije
Rijeka Lika, najveća
lička ponornica s
dužinom od 78 km,
izvire na oko 600
m n/v. u južnom
dijelu Ličkog polja u
podnožju Velebita,
a u svom toku prima
vode Jadove, Novčice,
Otešice i niza manjih
pritoka. Cijelim svojim
tokom protječe kroz
Ličko polje, koje je
površine 442 km² i nije
jedinstvena zaravan,
već se sastoji od niza
manjih polja koja
su okupljena pod
zajedničkim nazivom
Ličko polje.
Nekad je Kosinjsko polje bilo poznato po uzgoju
autohtone vinove loze i proizvodnji vrhunskih
vina koja su se pila i na francuskom dvoru
Rijeka LikaRijeka Lika
Jezero KruščicaJezero Kruščica
Broj 155 • studeni 2009. HRVATSKE ŠUME 19
Kruščica. Ono je površine 239 ha, a nastalo
je potapanjem sela Kruščica u kojem je bilo
oko 60 kuća. Visina izgrađene brane iznosi 86
metara.
Brojni ribiči i izletnici dolaze na jezero jer
je pogodno za sportove na mirnim vodama i
kupanje, a obiluje i bogatim ribljim fondom.
Uz kapitalne somove i šarane tu obitavaju
još i štuka, klen, crvenorepka, bijeli amur,
sunčanica, babuška i dr. ribe.
Rijeka Lika svoj tok završava u bogatoj
i pitomoj Kosinjskoj dolini. Odsječena je od
svojih ponora u Lipovu polju i tunelom spo-
jena s rijekom Gackom. Vode ovih dviju rije-
ka iskorištavaju se za pokretanje HE Senj.
Kosinjska dolina po mnogočemu je
interesantna. Okružuju je sela Donji i Gornji
Kosinj te Lipovo Polje. Arheološka nalazišta
svjedoče o životu u dolini još od starorim-
skog doba. Tako se grad Bočaj ili Kosinjgrad,
u kome su stolovali knezovi kosinjski, spo-
minje još 1071. god. u
Listini hrvatskog kralja
Petra Krešimira IV.
Prolazeći Kosinj-
skim poljem, rijeka Lika
tvori prekrasne mean-
dre i za većih vodostaja
dolazi do svog ponora
(Markov ponor dubine
1.725 metara u kojem
je pronađen jedini ži-
vući slatkovodni pod-
zemni školjkaš (Conge-
ria kusceri).
Jedna od zanimlji-
vosti je i to da je nekad
Kosinjsko polje bilo
poznato po uzgoju au-
tohtone vinove loze i
proizvodnji vrhunskih
vina koja su se pila i na
francuskom dvoru. Danas se još uvijek mogu
naći ostatci vinograda – terasa i poneki stari
trs.
Kosinj ima svoje mjesto i u Gutenbergo-
vom muzeju u Mainzu gdje na karti prvih ti-
skara stoji njegovo ime. Naime, u Kosinju se
nalazila prva tiskara u Hrvata i u jugoistočnoj
Europi uopće. Osnovali su je knezovi Franko-
pani, a u njoj je, po odobrenju rimskog dvora
1483. god., tiskan Glagoljski misal, najstarija
hrvatska tiskana knjiga i prva knjiga tiskana
na narodnom jeziku.
Znamenit je i Kosinjski most koji se
ističe svojom ljepotom. Dužine je 70 metara
i povezuje Gornji Kosinj i Lipovo Polje s Do-
njim Kosinjom. Projektiran je u 19. stoljeću i
izgrađen po uzoru na starohrvatsku mosto-
gradnju, tehnikom uklinjenja kamena. Most
je jedinstven po otvorima u lukovima koji
imaju funkciju rasterećenja vodenog vala u
udaru na most. Gradnja je započela 1929., a
u promet je pušten u prosincu 1936.
Prirodni vodni režim rijeke Like dovodi u
kišnim periodima do plavljenja. Karakteristi-
ka poplava jest brz nastanak i sporo povla-
čenje vode. Upravo zbog te činjenice, kuće
su građene oko doline tj. na obroncima obli-
žnjih brda, kako ljudi i imovina ne bi stradali
od nagle poplave.
Ova, po mnogočemu zanimljiva i je-
dinstvena rijeka, svakog tko je jednom vidi
osvoji svojom iskonskom ljepotom te stoga
zaslužuje veću ulogu u turističkoj ponudi
Like.
Uz rijeku Liku pisala ku Liku pisala se povijest ovoga kraja... jest ovoga kraja...
U Kosinju se nalazila prva tiskara u
Hrvata i u jugoistočnoj Europi uopće.
Osnovali su je knezovi Frankopani, a
u njoj je, po odobrenju rimskog dvora
1483. god., tiskan Glagoljski misal
Piše: Mandica Dasović
Foto: M. Dasović
Razlila se LikaRazlila se Lika
Spomen na prvu tiskanu knjigu
Kosinjski mostKosinjski most
Zelene boje ima gotovo koliko i žute.
Zelenilo daju niska stabla i grmovi
i upravo su ona osnovna značajka
savane. U Africi ima mnogo vrsta
travnjaka, a samo oni s izraženim udjelom
drveća i grmlja nazivaju se savanama. U sa-
vanama su drveće i grmlje raštrkani uokolo
tako da ne čine neprekidni sloj krošnji koji
bi prekrivao tlo. Postoje i savane s mnogo
gušćim drvećem i grmljem, no svejedno
dovoljno svijetla prolazi kroz njih da podrži
obilan rast trava. Upravo zbog toga su savane prijelazna
zona između šuma i suhih područja.
Klima nije ovdje bitna za samu defi niciju sava-
na, već drveće, kao važna komponenta. Ipak, ona je naj-
važniji ekološki čimbenik. Tu ne pada dovoljno kiše da
bi mogle rasti prave šume. Kao i u drugim tropskim eko-
sustavima/biomima, i ovdje postoje dvije sezone-kišna
i sušna. U sušnoj sezoni padne manje od 100 mm kiše
mjesečno i vrlo je vruće. Još je toplije u kišnoj sezoni,
no ima mnogo više kiše. I biljkama i životinjama dobro
dođe 450 do 750 mm padalina u kišnoj sezoni. Takva
kombinacija padalina i vrućine donosi za sobom ogro-
mnu sparinu. Česte su i oluje jer se prijepodne diže topli
zrak koji se poslijepodne natrag vraća u obliku kiše. Ona
zna satima zalijevati travnjak.
Nije lako biti biljka u savani - Biljke moraju biti
dobro prilagođene da bi mogle preživjeti u ovakvim
uvjetima. Voda, odnosno njen nedostatak, ovdje je kri-
tični čimbenik. Da bi preživjele dugotrajnu sušu, biljke
afričke savane
Savane, travnjaci s
Sa stare granitne stijene
pogled se u nedogled
pružao na žuto-zelenu
ravnicu. Tek je nekoliko
ovakvih stjenovitih i
niskih uzvišenja kvarilo
sliku. U daljini su se,
u izmaglici, stidljivo
pomaljale više planine.
Vegetacija je gotovo
sasvim prekrila zemlju,
jedino je tu i tamo
izviralo jarko crveno tlo.
Sve ostalo stisnula je
visoka trava. To je savana,
tipični krajolik Afrike.
Poznat iz mnogobrojnih
dokumentaraca o
lavovima, žirafama,
zebrama i drugim
životinjama, s raštrkanim
drvećem, savane su
postale toliko poznata,
prva predodžba Afrike.
Od drveća u Africi nalazimo grmlje, baobabe
i akaciju, a u Australiji eukaliptus. Akacija je
istinski simbol savane, čije je duboko korijenje
izvrsno prilagođeno za suhe krajeve.
Piše: Goran Šafarek
Foto: G. Šafarek
KotrljanKotrljan
Zalaz suncaZalaz sunca
Pogled u nedogledPogled u nedogled
20 •20 • Broj Broj 155 155 •• studeni 2009. studeni 2009. HRVATSKE ŠUMEHRVATSKE ŠUME
imaju cijeli niz prilagodbi.
Njihovo korijenje je vrlo du-
boko da bi moglo zahvatiti
podzemnu vodu. Kora im
je debela da bi se što bolje
oduprla požarima koji zna-
ju harati ovdje na visokim
temperaturama i bez vlage.
Stabljike su često zadebljali
spremnici dragocjene vode.
Mnoge vrste imaju i druge
dijelove za skladištenje vode kao npr. korije-
nje ili lišće. U sušnoj sezoni opada lišće kako
bi biljke dodatno spriječile gubitak vode.
Zanimljivo je da većina trava vrši C4 fotosin-
tezu. To je napredniji proces fotosinteze od
one C3 koji se odvija u većini svjetskih bilja-
ka.
Veliku prijetnju za biljke predstavljaju
krda velikih biljojeda koji ih nastoje obrstiti.
Neke od trava su preoštre da
bi se jele. Također imaju jak
gorak okus. Drveće i grmlje
načičkano je pak trnjem.
Evolucija životinja odgovo-
rila je međutim i na tu obra-
nu biljaka. Mnoge životinje
su razvile protumjere, često
samo za neke određene
skupine bilja za koje su se
spe cijalizirale. Jedna vrsta
biljaka može pak „opsluživati“ više vrsta bi-
ljojeda jer je svaka od njih specijalizirana
na određeni dio biljke. U najvećem broju
slučajeva biljke su prilagođene na općenito
brštenje od strane životinja tako da rastu iz
dna stabljike, a ne s vrha. Preciznije rečeno,
meristemi (tkivo u biljaka koje se dijeli i tako
raste) nisu na vrhu stabljike, već na dnu se-
gmenata stabljike. Ta je pojava raširena i u
ostalim travnjacima.
U savanama su svakako naj-tipičnije trave koje lako dosežu visi-
nu od jednog metra. Što je zanimlji-
vo, u nekom području dominiraju
samo jedna ili dvije vrste trave. One
tvore jednolični tepih koji sprečava
rast ostalih vrsta manjih trava. Jedna
od najčešćih trava je crveni ovis (The-
meda triandra, engleski: red oat gra-
ss, kangaroo grass ili bluegrass), koja
može narasti metar. Plavo-zelene je
boje, nalik je na pšenicu, no kada se
osuši je zlatno žuta. Zrnje joj je boje rđe u
plosnatim i lepezastim pljevama. Ova čvrsta
i gruba biljka ima malu prehrambenu vrijed-
nost za biljojede. Česta je i vrsta prosenjaka
(Pennisetum mezianum, engleski: Rabbit-Tail
Fountain Grass). Također doseže metar visine
sa čupastim cvatom poput kratke ljubičaste
gusjenice. Najbolje uspijeva na siromašnim i
suhim tlima pod direktnim suncem.
Od drveća u Africi nalazimo grmlje, baobabe i akaciju, a u Australiji eukaliptus.
Akacija je istinski simbol savane, čije je du-
boko korijenje izvrsno prilagođeno za suhe
krajeve. Uz karakteristično trnje, kao obrana
s raštrkanim drvećem
Najtipičnije su svakako
tropske i suptropske savane
koje zauzimaju gotovo
polovicu Afrike.
BizoniBizoni
AntilopaAntilopa
Pletilja gradi gnijezdoPletilja gradi gnijezdo
Pogled u nedogled
Broj 155 • studeni 2009. HRVATSKE ŠUME 21
22 • Broj 155 • studeni 2009. HRVATSKE ŠUME
od biljojeda joj služe i tanini u kori. Te tani-
ne ljudi koriste za štavljenje kože. Pahuljasti
cvjetovi su joj bijeli ili žuti, dok joj paperjasti
listovi, osim stvaranje hrane, služe kao zašti-
ta od isušujućih vjetrova. Baobab je s druge
strane velika cisterna za skladištenje vode. U
njegovim debelim granama i deblu su zalihe
vode pa iako djeluje beživotno u sušnoj se-
zoni, vrlo brzo može potjerati lišće.
Suprotno dojmu o isključivom smje-štaju savana u Africi, ovih travnjaka ima i
drugdje. Najtipičnije su svakako tropske i
suptropske savane kakve najbolje poznaje-
mo. One zauzimaju gotovo polovicu Afrike.
Na istoku se od Sahare gotovo jednolično
spuštaju prema samom jugu kontinenta.
Na zapadu taj pojas prekida veliko područje
ekvatorijalnih tropskih kišnih šuma. Najslav-
nije savane su u Keniji i Tanzaniji, prije svega
jer su to popularna turistička odredišta. Za
njih su karakteristične trnovite akacije. I u
Južnoj Americi ima sličnih savana; poznati
su brazilski cerrado travnjaci. Iako bez ve-
likih biljoždera, kao u Africi, cerrado se diči
izvanrednom biološkom raznolikošću. Preko
deset tisuća biljaka raste ondje na 500 miliju-
na hektara. Savana ima i u Australiji, što nije
čudno na ovom sušnom kontinentu. Stabla
eukaliptusa ondje zamjenjuju akacije.
Ima i umjerenih savana na koje pada
relativno mnogo kiše ljeti, a suše vladaju
zimi. U umjerenim područjima nalazimo i
mediteranske savane s blagim i kišnim zi-
mama te vrućim i suhim ljetima. Sezonski su
pod vodom poplavne savane, većina kojih
se nalazi u tropima. Vrlo su
poznati llanosi u Venezueli i
Kolumbiji. Plavi ih za vrijeme
kišne sezone rijeka Orinoco i
njeni pritoci. Biljke su se on-
dje prilagodile i na nekoliko
mjeseci pod vodom. Na ve-
ćim nadmorskim visinama se
nalaze planinske savane.
Golemi životinjski vrt
- Golemo stvorenje od pet
tona pojavilo se niti dese-
tak metara od mene. Surla
i velike uši jasno su odavale
slona. Vlažna mrlja ispod
ušiju otkrivala je pak velikog
mužjaka spremnog na pare-
nje. Ovakav slon može biti opasan za ljude,
ako im se nađu na putu. Nije baš ugodno
naći se na putu grdosiji koja teži kao tri-četiri
automobila. Oni pak tumaraju bezbrižno jer
imaju vrlo malo prirodnih neprijatelja. Njiho-
va surla im je najvažniji organ. Djeluje kao
ruka čovjeka, ali i osjetni organ. Njome može
rušiti stabla, ali i nježno milovati mladunca.
Ogromni su proždrljivci te dnevno pojedu
hrane kao cijeli razred učenika! Najviše gra-
ne drveća su van dohvata slonova. U tome
nemaju problema žirafe. Ove smeđe-žute
životinje imaju tako velike vratove i noge da
im nisu potrebne ljestve pri brštenju lišća.
Mnogo lakše i manje, a i brojnije od slonova i žirafa su antilope. One podsje-
ćaju građom i načinom života na naše jelene
ili srne. Imaju vitke noge, kratak rep, a boja
tijela im je prilagođena suhoj travi. Ima ih
mnogo vrsta. Neke su male i nježne poput
kraljevske antilope, a druge kao što je eland
podsjećaju više na bika. Poseban ukras ovih
dražesnih životinja je njihovo rogovlje. Često
je čudnog zakrivljenog oblika. Ne odbacu-
ju ga, za razliku od našeg jelena. Antilope
su vrlo brze i dobro skaču. To im je glavna
obrana od grabežljivaca. Pri trku znaju naglo
promijeniti smjer i zbuniti napadača. Veliku
brojnost imaju i bizoni. Ukupno po savana-
ma Afrike živi četrdesetak vrsta velikih biljo-
jeda s rogovima.
Teže se vide grabežljivci mesožderi, prije svega jer ih ima mnogo manje nego bi-
ljojeda. To su ponajviše velike mačke. Kraljevi
savane su lavovi. Žive u čoporima, danju se
uglavnom odmaraju u sjeni drveća, a kreću
u lov kada malo popusti vrućina. Samotnja-
ci su leopardi i gepardi. Gepard, kao najbr-
ža kopnena životinja, može stići bilo koju
antilopu, no ima snage tek za kratak trk. Na
lukavstvo lovi prepredeni leopard, majstor
prikrivanja i zasjede. Hijene, šakali i divlji psi
mnogo su manje karizmatične životinje, no
isto tako značajni predatori te lešinari.
Na savanama ipak ne žive samo ve-
liki sisavci. Treba gledati i pod noge. Često
se zna nabasati na crne kukce kako kotrljaju
smeđe kuglice. Ti kukci kotrljanu su kuglicu
napravili od balege životinja kao zalihu hra-
ne koju mogu zakopati za kasnije. Od nje
rade također jaslice u koje će položiti jaja i u
kojoj će se hraniti mladi kukci. Termiti grade
svoje vlastite nastambe koje nadvisuju čo-
vjeka. Na drveću ptice pletilje grade viseća
gnijezda dok svoju priliku čekaju lešinari.
Općenito, lešinari i ptice grabljivice nalaze u
savani izvrsne uvjete. Imaju vrlo mnogo pli-
jena, otvoren prostor koji se lako nadzire te
brojne termale (tople zračne struje što se iz-
dižu sa zagrijanog tla) na kojima lako polije-
ću i borave u zraku.
Najslavnije savane su u Keniji i
Tanzaniji, prije svega jer su to
popularna turistička odredišta.
Savana izblizaSavana izbliza
SlonSlon
ImpalaImpala
Broj 155 • studeni 2009. HRVATSKE ŠUME 23
Velecvjetni crijevac, velika mišjakinja
(Stellaria holostea) je šumska zeljasta biljka
koja naraste u visinu do 50 cm. Rasprostra-
njena je na području gotovo cijele Europe,
u istočnom Sibiru, Maloj Aziji, Kavkazu i na Altaju.
Stabljika joj je četverobridna, nježna, krhka te više ili
manje polegla. Sterilni (neplodni) izbojci su kratki, a
fertilni (plodni) u uspravnom stanju, jednostavni ili u
gornjem dijelu razgranati. Listovi su nasuprotni, dugi
3-9 cm, široki 0,5- 1,3 cm, sjedeći, lancetasti do lineal-
no lancetasti, dugačko ušiljeni. Na naličju su sivoze-
leni ili nerijetko plavičaste boje, hrapavi na rubovima
ili po glavnoj žili s donje strane. Zalisci
(brakteje) su zeleni, nalikuju listovima, po
rubu su trepavičasti. Cvjetovi su izrazito
lijepi, bijeli, promjera 2-3 cm, u prorije-
đenim paštitastim cvatovima, na vrlo du-
gim i tankim drškama. Imaju 5 latica koje
su približno do polovice usječene, i do 10
prašnika. Listići čaške dugi su 6-9 mm,
po obodu usko kožasti. Plod je okruglasti
tobolac, dužine oko 6 mm, otvara se sa 6
zaklopaca. Sjemenke su široke 1,5-2 mm,
crvenosmeđe i bradavičaste (papilozne).
Značajna u šumi kitnjaka i običnoga gra-ba-Ova zeljasta ukrasna biljka raste u svijetlim me-
zofi lnim šumama i šikarama, na svježim do umjere-
no suhim te više ili manje hranjivim, neutralnim do
umjereno kiselim, pjeskovitim ili kamenitim tlima, od
nizinskog do planinskog i subalpskog pojasa. Karak-
teristična je vrsta sveze Carpinion illyricum u sklopu
koje ima značajnu ulogu u zajednici hrasta kitnjaka i
običnoga graba (Querco-carpinetum).
Poznata medonosna biljka-U Hrvatskoj vele-
cvjetni crijevac nalazimo u sloju prizemnoga rašća u
šumi hrasta lužnjaka i običnoga graba (s lipom i ce-
rom), u ilirskoj šumi
hrasta kitnjaka i obič-
noga graba. Spada u
značajne medono-
sne biljke te s drugim
zeljastim biljkama i
različitim šumskim
drvećem i grmljem
čini ranu proljetnu
pašu. Ta fl ora iscvjeta
i završi svoju cvatnju
prije nego što šuma
izlista, dajući pčelama cvjetni prah, neophodan za ra-
zvoj legala.
U našim šumama, osim ove vrste, nerijetko naila-
zimo na šumsku mišjakinju (Stellaria nemorum),
po vlažnim i sjenovitim mjestima, među grmljem, u
šumama, od nizina do planinskih krajeva, ponegdje
i do 2000 m nadmorske visine. Ima tanki, dugi, raz-
granat i puzavi podanak. Naraste 20-30 cm visoko, no
polegnuti ogranci dugi su i do 1 m. Listovi su s tupom
ili srcastom osnovom, dugi su 2,5- 7,5 cm i 1,6-4 cm
široki. Donji i srednji su na dugim peteljkama, a gornji
su sjedeći. Zvjezdasti bijeli cvjetovi imaju latice dvo-
struko duže od lapova čaške.
šumska fl orašumska fl ora ZELJASTE BILJKEZELJASTE BILJKE
Velecvjetni crijevac Velecvjetni crijevac (Stellaria holostea)(Stellaria holostea)Ova ukrasna trajnica lijepih bijelih cvjetova naraste u visinu do 50 cm, rasprostranjena je na području gotovo cijele Europe, u istočnom Sibiru, Maloj Aziji, Kavkazu i na Altaju.
Izrazito lijepi Izrazito lijepi bijeli cvjetovibijeli cvjetovi
Dijelovi biljke
Rod karagana (Caragana) obuhvaća približno 55
vrsta iz porodice mahunarki (Fabaceae), koje
su rasprostranjene na području srednje i istoč-
ne Azije. Karakteristične su po parnoperastim
listovima i žutim cvjetovima, raspoređenim pojedinač-
no ili u štitastim cvatovima. Čaška je
cjevasta, lađica tupa, prašnici s gornje
strane slobodni. Plod je višesjemena
mahuna, kod većine vrsta dlakava.
Sibirska karagana (Caraga-na arborescens) je listopadni grm
ili omanje drvo koje naraste u visi-
nu do 6 m. Njen areal je na prosto-
ru Sibira i Mandžurije, u Europu je
prenesena polovicom 18. stoljeća, a
u nas se nerijetko uzgaja po parko-
vima. Izbojci su u početku dlakavi,
kasnije goli i zelene boje. Listovi su sastavljeni od 3-6
pari eliptičnih, nasuprotno raspoređenih listića koji su
u početku dlakavi. Cvjetovi su žuti, pojedinačni ili u gru-
pama po 2-3, dugi oko 2 cm. Listovi i cvjetovi slični su
bagremovim. Cvatnja je tijekom svibnja. Plod mahuna
je sive ili tamnosmeđe boje, ima valjkast oblik, napeta je
i duga približno 5 cm. Dozrijeva tijekom kolovoza. Sje-
menke prokliju 2-3 tjedna poslije sjetve.
Otpornost prema suši i mrazu-Ova je biljka otporna prema suši i mrazu,
raste na osami ili u manjim grupama, na
teškim podzolastim tlima, suhim pije-
scima i zaslanjenim terenima, a dobro
podnosi gradske uvjete. Može se kao
podstojna vrsta upotrijebiti u prorije-
đenim šumama, za melioraciju šumskih
tala (korijen kao biomeliorator!) te za
poljozaštitne pojaseve i žive ograde (ži-
vice). Razmnožava se sjemenom, rezni-
cama i kalemljenjem, podnosi rezidbu.
Doživi i više od 70 godina. Uzgojene su
mnogobrojne kultivirane forme i odlike,
kao što su lorberga (listići eliptični, dugi
do 2,5 cm, pendula (grane vise), nana
(nizak grm savijenih grana). Caragana
sophoraefolia je križanac između C. ar-
borescens i C. microphylla (list sastav-
ljen od 12 duguljastih listića čija je dužina do 15 mm;
mahune su duge 2 cm). Sibirsku karaganu zovu i “drvo
graška” zbog mahunastih plodova, a može se uzgajati
na balkonu kao lončanica.
Bugarska karagana (Caragana frutex) je do 3
m visok grm iz jugoistočne Europe i
zapadne Azije. Listovi su sastavljeni
od nekoliko pari obrnuto jajolikih
listića tamnozelene boje koji završa-
vaju oštrim šiljkom. Cvjetovi su zlat-
nožuti, pojedinačni ili do 3 zajedno.
Biljka cvate tijekom svibnja, a uzgaja
se kao ukrasni grm.
U parkovima se zbog dekorativ-
nih svojstava uzgajaju još neke vrste.
Caragana fruticosa je istočnoazij-
ski grm koji naraste do 2 m visoko,
s 5-6 pari jajolikih listića. Izbojci su
dlakavi, cvjetovi pojedinačni i svijetložuti. U nas je vrlo
rijetka. Caragana gerardiana je do 1 m visok grm koji
potječe iz sjeverozapadnoga dijela Himalaje. Znakovit
je po tankim, svijetlozelenim, dlakavim izbojcima. Ca-
ragana maximowicziana je manji kineski grm sastav-
ljenih listova, sa 4-6 dugih, lancetastih listića koji imaju
trnove na vrhu. Izbojci su tanki, crvenosmeđi. Caraga-
na spinosa je sibirski grm koji naraste u visinu do 1,5 m,
a karakterističan je po izrazitim trnovima.
mala enciklopedija šumarstvamala enciklopedija šumarstva
ljen od 1
Karagana Karagana (Caragana)(Caragana)
Ovom biljnom
rodu pripada
približno 55 vrsta iz
porodice mahunarki
(Fabaceae), koje su
rasprostranjene na
području srednje
i istočne Azije.
Karakteristične su
po parnoperastim
listovima i žutim
cvjetovima,
raspoređenim
pojedinačno ili u
štitastim cvatovima.
Bugarska karagana (Caragana
frutex) je do 3 m visok grm iz
jugoistočne Europe i zapadne
Azije. Cvjetovi su zlatnožuti,
pojedinačni ili do 3 zajedno.
Biljka cvate tijekom svibnja, a
uzgaja se kao ukrasni grm.
Piše: Ivica Tomić
Foto: Arhiva
Caragana microphyllaCaragana microphylla Listovi i cvjetovi nalikuju bagremovimListovi i cvjetovi nalikuju bagremovim Forma “pendula” s visećim granama Forma “pendula” s visećim granama
Broj 155 • studeni 2009. HRVATSKE ŠUME 25
Staroperzijski zapisi spominju mirišlji-
vi šaš kao prirodni lijek protiv raznih
bolesti i tegoba. Prije naše ere u Indiji
i Kini koristili su ga u liječenju želuča-
nih bolesti. U Europi ga oko 1560. spominje
P. A. Matthiolus, koji je bio liječnik cara Fer-
dinada I.
Zeljasta je trajnica sa jakim do 3 cm de-
belim podankom koji je razgranat u močvar-
nom ili vrlo vlažnom tlu. Pruža se vodoravno,
s donje strane ima brojne vlaknaste korjen-
čiće kojima iz tla crpi vodu i hranjive tvari. Iz
mlađih dijelova podanka razvija se veći broj
sabljastih listova koji su dugi i preko jednog
metra. Iz podanka, a između listova, izbija
trobridasta ili četverobridasta stabljika na
kojoj se nalaze cvjetovi na prvi pogled slični
listovima. Sa strane stabljike razvija se cvat
u obliku klipa, na kojem su na debeloj osi
smješteni brojni žutozeleni sićušni cvjetovi.
Plod dozrijeva u jesen, a biljka se razmnoža-
va vegetativno uz pomoć podanaka.
Stanište: Pradomovina mu je Azija iz
koje se kasnije raširio po većem dijelu sred-
nje i južne Europe. Raste uglavnom u mo-
čvarama i barama, uz potoke i rijeke, kao i uz
obale jezera i to u velikim količinama.
Branje: korijen ima aromatični miris, a
ljutog je okusa. Ubire se u lipnju i srpnju te
početkom jeseni kada lišće uvene. Suši se na
toplom mjestu u sjeni.
Ljekovite tvari: eterično ulje koje sadr-
ži azaron, kalameol i kalamin, gorki glikozid
akorin, terpenoide, proazulen, vitamin C,
smole, mnogo škroba, šećera i sluzi.
Ljekovito djelovanje: podanak se kori-
sti u liječenju niza bolesti kao što su:-bolest
krvi i krvnih žila,
- kostiju i zglobova (atritis i reuma)
- lupanje srca,
- živaca (kod melankolije i hipohondrije),
ljekovito biljeljekovito bilje
Iđirotom liječimo mnoge bolestiIđirotom liječimo mnoge bolesti
Iđirot (Acorus salamus L.) jedna je od vrlo rijetkih, ali ljekovitih biljaka o kojoj se pisalo još u 7. stoljeću prije nove ere. Druga imena za ovu biljku su: mirišljivi šaš, šaš, vodeni božur, vodena sabljica, komuš, kalamus, babat...
Piše: Vesna Pleše
Foto: Arhiva
IđirotIđirot
- jetra i žuči (upala jetra i žućne vrećice),
- u liječenju želučanih i crijevnih tegoba
uzrokovanih lošim duševnim stanjem. Oso-
bito je učinkovit kod mršavih ljudi sa osjet-
ljivim i neurotičnim želucem. Kako je kod ta-
kvih ljudi stalno prisutno pomanjkanje teka,
jedu na silu i polagano te se žale na pritisak
u želucu. Njima pomaže, za otklanjanje tego-
ba, mlaki čaj od iđirota koji se pije dva puta
dnevno prije glavnog obroka.
Čaj: jedna usitnjena kavena žličica korije-
na prelije se sa 2 dl vruće vode. Poklopi se i
pusti se odstajati 15 minuta, te se procijedi.
Pije se jedna do tri šalice tijekom dana.
Tinktura: 200 g svježeg korijena moči se
tridesetak dana u litri 70 postotnog alkohola.
Uzima se dva do tri puta na dan, petnaestak
dana s malo vode ili soka.
Ulje: 200 g usitnjenog korijena moči se
30 do 60 dana u litri maslinovog ili kukuru-
znog ulja. Koristi se za masažu bolnih mjesta
i to više puta na dan. U liječenju melanko-
lije i hipohondrije preporučuje se masaža
sljepoočica te mjesta iza ušiju.
Kupelj: 100 g neoguljenog suhog po-
danka kuha se desetak minuta u litri vode.
Procijeđena tekućina dodaje se u kadu s vo-
dom za kupanje. Kupelj djeluje osvježujuće
te se najviše koristi prije spavanja. Ova ku-
pelj dobro utječe na organizam poslije opće
iscrpljenosti organizma, raznih probavnih
tegoba, kod reumatskih oboljenja i šećerne
bolesti.
Osušeni podanak služi kao začin koji se
dodaje mnogim jelima, ponekad umjesto
đumbira, lovora ili vanilije. Samljeven u prah
služi kao aroma kompotima, a koristi se i u
industriji likera.
U SAD-u izrežu podanak u komade koje
kuhaju (mijenjajući vodu više puta), močeći
ih u gusti sirup, suše i tako kandirane proda-
ju kao slasticu. Ušećeren korijen iđirota kori-
ste i u Turskoj te u nekim zemljama istočne
Europe.
Mladi unutarnji dijelovi proljetnih izda-
naka visoki do tridesetak cm mogu se kao
začin dodavati salatama ili služe za aromati-
ziranje krema i slastica.
Podanak biljke koristi se i u proizvodnji
pive umjesto hmelja. Žvakanje podanka slu-
ži odvikavanju od pušenja.
Kontraindikacije: Unatoč ljekovitosti
biljke treba biti oprezan prigodom uzimanja,
osobito kod duljeg liječenja. Podanak sadrži
i beta asaron koji može štetno djelovati na
organizam. Na sreću, europske biljke sadrže
malo takvih štetnih tvari.
Dijelovi biljke
26 • Broj 155 • studeni 2009. HRVATSKE ŠUME
Sierra Nevada je planina u istočnoj Californiji, na
granici sa Nevadom, i dom je brojnih prirodnih
ljepota. Stoga sam se stacionirao u gradu Fre-
sno, u podnožju planine, odakle je lako dostu-
pna većina nacionalnih parkova. Prvi je na red došao
poznati Yosemite, treći po veličini nacionalni park u
SAD-u, kojemu je glavna atrakcija istoimena ledenjač-
ka dolina. Već na samom ulasku imate osjećaj da ćete
ugledati nešto veličanstveno, a nakon što prođete tu-
nel na ulazu otvorit će vam se pogled koji će malo koga
ostaviti ravnodušnim. U dnu doline nalaze se pašnjaci
sa izrazito zelenom travom, na rubovima gusta šuma
četinjača, a dolina je omeđena strmim stijenama sa ko-
jih se slijevaju brojni vodopadi. Stijene su stvarno im-
pozantnih veličina, a najpoznatija je svakako El Capitan,
jedna od najvećih komada stijena u svijetu, i vjerojatno
najpoznatiji alpinistički izazov na planeti visok oko 910
metara. Po pričama lokalnih vodiča, prosječnom penja-
ču treba tri dana kako bi se popeo i za to vrijeme oni
spavaju i jedu na stijeni. Osim popularnog El Capa, tu je
i impresivni Half Dome koji izgleda kao da ga je netko
presjekao na pola, a do čijeg vrha vodi jedna od najpo-
pularnijih trekking staza u dolini. Od vodopada, svaka-
ko je najdojmljiviji Yosemite Falls koji je s ukupnom visi-
nom od 739 metara najviši u Sjevernoj Americi te šesti
po visini u svijetu.
Slijedeći nacionalni park koji sam posjetio bio
je slavni Sequoia National Park kojeg bi svaki šumar tre-
bao posjetiti barem jednom u životu, a poznat je po naj-
većim stablima na svijetu, mamutovcima. Atrakcije koje
nudi ovaj park uglavnom su svedene na vožnju ili šetnju
među tim nevjerojatnim divovima, no impozantne veli-
čine tih stabala rijetke će ostaviti ravnodušnima. Glavna
znamenitost parka svakako je General Sherman, najve-
po svijetu JUGOZAPADOM SJEDINJENIH DRŽAVA (2)
Iako sam vidio mnoge
fotografi je nacionalnih
parkova SAD-a, moram
priznati da me je
svaki od njih, uživo,
iznenadio svojom
ljepotom, veličinom i
grandioznošću. Prilikom
svakog novog posjeta
nametalo se pitanje;
kako su se osjećali prvi
europski doseljenici
kada su prvi puta
ugledali Yosemite,
Sequoia National Park ili
Grand Canyon, predjele
svijeta od kojih zastaje
dah.
Piše: Goran Vincenc
Foto: G. Vincenc
Užarena površina Doline SmrtiUžarena površina Doline Smrti
U podnožju Half Domea u YosemiteuU podnožju Half Domea u Yosemiteu
General Sherman, najveće stablo na svijetu, General Sherman, najvećs 1487 kubika drvne mase!s 1487 kubika drvne mas
Broj 155 • studeni 2009. HRVATSKE ŠUME 27
će stablo na svijetu, a po nekima i najveći živi
organizam koji u sebi sadrži čak 1.487 kubika
drvne mase, ne računajući grane! Kada se
uzme u obzir da je grana, koja je pala sa sta-
bla 2006. godine, imala promjer od 2 metra i
duljinu od 30 metara, možemo reći da se radi
o divu zaista impozantnih dimenzija. Ako
vam ovaj podatak ne znači ništa, možda će
vam činjenica da u njega stane šest plavet-
nih kitova ipak uliti strahopoštovanje prema
najvećem od najvećih.
Na žalost, Nacionalni park Kings Canyon,
koji se naslanja na sjeverne granice Sequoia
NP, nisam mogao posjetiti zbog guste magle
koja je priječila uživanje u glavnim atrak-
cijama, no treba nešto ostaviti i za slijedeći
posjet.
S istočne strane planine, odmah podno
najviše točke SAD-a, ne računajući Aljasku,
nalazi se najtoplije i najsuše područje u cije-
lim Sjedinjenim Državama, Dolina Smrti.
Pustinjska vrućina - Ova dolina nosi
zanimljivo ime koje su joj nadjenuli tragači
za zlatom koji su pod kraj 19. st. krenuli pre-
čicom u Californiju. Iako je samo jedna gru-
pa umrla u dolini, tragačima se činilo, zbog
ekstremnih vrućina, da se nalaze u samome
paklu i da je život ovdje nemoguć. No, pre-
varili su se, jer u ovoj strogo aridnoj klimi sve
buja od života, a postoji i veliki broj endem-
skih vrsta biljaka i životinja. Osim bioloških
značajki važne su i geološke, a najzanimlji-
vija je najniža točka Badwater od -86 metara
ispod razine mora. To je ujedno i najniža toč-
Najveći od najvećih
Yosemite Falls je najveći vodopad u Yosemite Falls je najveći vodopad u Sjevernoj AmericiSjevernoj Americi
Ledenjačka dolina YosemiteLedenjačka dolina Yosemite
Srušeni gorostasi služe kao turistička Srušeni gorostasi služe kao turistička atrakcijaatrakcija
General Sherman, najveće stablo na svijetu, eće stablo na svijetu, s 1487 kubika drvne mase!ase!
28 • Broj 155 • studeni 2009. HRVATSKE ŠUME
ka Sjevernoameričkog kontinenta i druga najniža na
zapadnoj hemisferi s koje se za lijepoga vremena lako
može uočiti Mt. Whitney (4421 m), najviša točka SAD-a,
ako ne računamo Aljasku. Dnevne vrućine su tolike da
morate isključiti klima uređaj u automobilu jer postoji
opasnost da vam mašina prokuha!
No pustinjskim radostima nije bio kraj, kao ni
mome posjetu Californiji. Još jedan nacionalni park bu-
dio je moju pozornost, poglavito jer je bio inspiracija
mnogim umjetnicima modernoga vremena, a riječ je
o Joshua Tree National Parku. Ovaj park je dobio ime
po, kako ga Amerikanci zovu, Joshuinom drvetu, koje
je u biti najobičnija Yucca koja ovdje ne raste kao grm,
već kao drvo koje može narasti do pet metara visine.
Šuma Yucce u Joshua tree NP Šuma Yucce u Joshua tree NP
Badwater, najniža točka Sjeverne AmerikeBadwater, najniža točka Sjeverne Amerike
No, s obzirom na to da se nalazi na brdovi-
tom pustinjskom terenu, šuma ovih stabala
izgleda vrlo mistično, kao da su vanzemaljci
postavljali nekakvu ludu, biološku izložbu.
Nije ni čudo što je popularni irski rock bend
U2, nazvao jedan od svojih najboljih albu-
ma upravo po ovom parku. No to nije sve. U
ovom bajkovitom pejzažu postoji dolina na-
zvana Skrivenom dolinom, jer je sa svih stra-
na opasana stijenama, a u njoj se krije pravo
malo carstvo biljaka i životinja, od kojih bi
nama šumarima svakako bio najzanimljiviji
jednoigličasti bor.
To je sve iz Californije koja je defi nitivno
ispunila sva moja očekivanja, već slijedeći
dan na dnevnom redu je bila – Arizona.
Držeći u ruci jednu panel ploču,
gospođa koja je vodila kroz
nacionalni park i objašnjavala
veličinu stabla rekla je i ovo:“ Od
stabla Generala Shermana moglo
bi se napraviti toliko ovakvih
ploča da bi se popločio put do
Pacifika, nekih 400 km”
Broj 155 • studeni 2009. HRVATSKE ŠUME 29
Staza započinje na jedinoj hrvat-
skoj skijaškoj skakaonici, u Del-
nicama, u neposrednoj blizini
ugostiteljskog objekta Lovački
dom. Cijelom trasom prolazi kroz prekra-
snu bukovo-jelovu šumu te uz netaknute
gorske livade. Prolazeći stazom posjeti-
telj se može diviti bogatstvu biljnih vrsta
od kojih su neke i zaštićene: crvena ko-
zokrvina, lovorasti likovac, ljiljan zlatni,
ciklama, mišje uho, velecvjetni kukurijek,
brojne vrste orhideja….
Prigodom postavljanja trase plani-
narske staze pronađena je jedna izuzetno
rijetka vrsta orhideja u Hrvatskoj, puzava
oštropelutka. U okolnim šumama rastu
i brojne vrste gljiva, kako jelova rujnica,
jelova kokica (strogo zaštićena vrsta), bu-
kova guba, jelova guba, jelova sjajnica, ali
i druge vrste gljiva.
Bogat je i životinjski svijet pa se tu mogu vidjeti razne vrste lep-
tira, kukaca, ptica (crna žuna, sjenica, gavran, šojka..), ali se može naići i
na srnu, medvjeda i sl.
Uz ljepote krajobraza, pozornost privlači i cijeli niz zanimljivosti koje
treba vidjeti, ali i doživjeti.
U Park-šumi Japlenški vrh, uz poučnu stazu, proplanak i vidikovac sa
livadama koje zarastaju grmljem u predjelu Vrtaljke, tu su šume smreke
i bukve u kojoj dominira staro stablo (kraljica bukve). U području Javor-
nika (na delničkom području) nalaze se ostatci Sobolove vapnenice, (ja-
plenice) krečane, u kojoj se još do nedavno pripremao kreč za potrebe
brojnih goranskih kuća. Prema zamislima iz TZ Delnice u planu je njeno
Povezane dvije Povezane dvije goranske park-šumegoranske park-šume
Planinarska staza
povezuje dvije
goranske Park-
šume Golubinjak i
Japlenški vrh, duga
je devet kilometara
te cijelom duljinom
uglavnom „prati“ staru
Lujzijansku cestu.
Piše: V. Pleše
Foto: Boris Pleše
Ulaz u Lokvarsku spilju
Karta staze
Nedodirnuta priroda Nedodirnuta priroda
30 • Broj 155 • studeni 2009. HRVATSKE ŠUME
U „lokvarskom“ dijelu staze mogu se
vidjeti brojni kraški fenomeni kao što je po-
vršinsko-podzemni kompleks nazvan „Mo-
stići“. Smještena neposredno uz stazu, ova
pećinska vapnenačka formacija nikog neće
ostaviti ravnodušnim.
Napuštajući „Mostiće“
koji se nalaze na 7,2 km staze,
preko niza planinskih livada,
i dijelom kroz gustu šumu,
staza izlazi pred sam ulaz u
spilju Lokvarku. Spilju je ot-
krio davne 1912. Jakov Bolf.
U potpunosti je obnovljena i
uređena za posjet ljudi. Završ-
nica ove prelijepe staze je u
park-šumi Golubinjak gdje se
umorni izletnik može okrijepi-
ti u ugostiteljskom objektu u
vlasništvu „Hrvatskih šuma“,a
uz vodiča razgledati i samu park-šumu.
Za stazu se s pravom može reći da ne
povezuje samo dvije park-šume već i šire.
Povezana je i sa markiranom planinarskom
stazom prema brdu Špičunak, iznad Lokava,
te kružnom stazom oko Lokvarskog jezera
te stazom koja od Mrzlih vodica vodi preko
doline Suhe rečine u Nacionalni park Risnjak
(na Medvjeđa vrata i na sam vrh Risnjaka).
Prigodom otvorenja planinarske sta-
ze između Japlenškog vrha i Golubinjaka,
radi lakšeg snalaženja u prirodi, otisnut je i
prigodni promidžbeni mate-
rijal. Uz opis zanimljivosti na
stazi, ucrtana je sama karta
staze, radi lakšeg snalaženja
na terenu. Staza, ali i ostale
zanimljivosti u park-šumama
označene su dobro, prigod-
nom signalizacijom, a postav-
ljeno je i niz poučnih ploča.
Uz pomoć ploča posjetitelji se
mogu detaljnije upoznati sa
geologijom, fl orom i faunom
te zanimljivosti koje mogu vi-
djeti na ovom području.
Ovako uređena staza još je jedan dopri-
nos u popularizaciji prirodnih ljepota Gor-
skog kotara, a za ljubitelje prirode pak poziv
da dođu u Gorski kotar te da uživaju u ljepo-
tama i čarima nedodirnute prirode.
U „lokvarskom“ dijelu
staze mogu se vidjeti
brojni kraški fenomeni
kao što je površinsko-
podzemni kompleks
nazvan „Mostići“.
Livada u Park-šumi Japlenški vrh
Prekrasni vidiciPrekrasni vidici
Suradnjom
Javne ustanove
za upravljanje
zaštićenim
dijelovima prirode
„Priroda“ iz
Rijeke i turističkih
zajednica mjesta
Lokve i grada
Delnica, ovog su
ljeta planinarskom
stazom povezane
dvije goranske park-
šume, Golubinjak i
Japlenški vrh. Duga
je devet kilometara
te cijelom duljinom
uglavnom „prati“
staru Lujzijansku
cestu. Nalazi se na
nadmorskoj visini
od 720 do 842
metra, dobro je
obilježena, može
se proći za 2,5 do 3
sata laganog hoda.
Broj 155 • studeni 2009. HRVATSKE ŠUME 31
Javori su drvenaste biljke s jednostavnim razli-
čito izrezanim ili sastavljenim listovima koji su
nasuprotno smješteni. Cvjetovi su pravilno gra-
đeni, dvospolni ili jednospolni, sa četveročlanim
ili peteročlanim dvostrukim ocvijećem, dvostrukim
brojem prašnika i s plodnicom koju čine dva plodna
lista. Cvjetovi se razvijaju u grozdastom ili paštitastom
cvatu.
Javorovo drvo tvrdo je i bijele je boje. Koristi se za
izradu namještaja, parketa, rukotvorina, lula, zdjela, a
naročito glazbala, poput tamburica u Slavoniji.
U mitologiji, uz različite vr-
ste drveća vezana su i mnogo-
brojna vjerovanja.
Već kod Južnih Slavena postoji vjerovanje da se ispod
drveta poljskog javora (klena)
sastaju demoni koji izazivaju
bolesti kod ljudi. Kad demon
bolesti nekog napadne, seoska
vračara odnese pod drvo malu pogaču, čašu vina i
malo vode kako bi demon napustio bolesnika. Pove-
zuju ga i s kultom pokojnika, a od javorovog drveta
često se izrađuju i ljesovi.
U keltskoj mitologiji, uz javor se vežu slijedeće
karakteristike ličnosti: pripadaju mu osobe s istaknu-
tom moći izražavanja, bojažljivi i distancirani ljudi, po-
nosni, sigurni u sebe, željni novih iskustava, ponekad
nervozni, dobrog pamćenja, obično imaju komplici-
ran život i vole utjecati na druge ljude.
U Kini i Japanu javorov list predstavlja simbol jese-
ni i ljubavi. Za Kanađane javorov list, koji se nalazi na
njihovoj zastavi, ima posebno značenje.
Javor je odvajkada prisutan i u medicini. Kanada
je poznata i po proizvodnji javorovog sirupa. U uku-
pnoj svjetskoj proizvodnji sirupa sudjeluje s 83 posto.
Osim u Kanadi, ista tradicija postoji i u nekim američ-
kim državama od Michigana, Vermonta do Mainea.
Sirup se dobiva od dvije vrste javora, šećernog i
crnog. Sok se sakuplja na način da se drvo mjestimice
izbuši i iz njega se cijedi sok.
Spreman je za bušenje i „cije-
đenje“ kada dosegne starost
do tridesetak godina te kad
deblo u promjeru „ima“ tride-
setak cm. Kod šireg debla veći
je broj bušotina na deblu, ali
najviše četiri.
Sezona sakupljanja soka traje od četiri do šest tjedana.
Sok se sakuplja tijekom mjeseca ožujka i travnja,
kada su temperature noću oko nula stupnjeva, a da-
nju iznad nule.
Iscijeđeni sok obično je bez boje i okusa. Sadrži
oko 97 posto vode, 2,4 posto šećera i 0,1 posto mine-
rala. Svoj pravi okus i boju dobiva kuhanjem u poseb-
no velikim kazanima. Od 40 litara svježeg soka dobije
nepoznato drveće JAVOR / ISTINE, PRIČE,
VJEROVANJA
U Kini je javorov list U Kini je javorov list simbol jeseni i ljubavisimbol jeseni i ljubavi
Porodici javora
(Acer) pripada više
vrsta poznatih
drvenastih biljaka
rasprostranjenih
uglavnom u sjevernoj
zemljinoj hemisferi.
U našoj zemlji
najrasprostranjeniji
su: poljski javor (klen),
gorski javor, crni javor,
mliječ, maklen..
Ove vrste razlikuju se
međusobno po obliku
lista koji je najčešće
krpasto zarezan ili
iscijepan.
Piše: Vesna Pleše
Foto: Arhiva
List javora
JavorJavor
Kod Južnih Slavena postoji vjerovanje
da se ispod drveta poljskog javora
(klena) sastaju demoni koji izazivaju
bolesti kod ljudi.
32 • Broj 155 • studeni 2009. HRVATSKE ŠUME
se litra javorovog sirupa (maple sirupa). Taj sirup koristi se
za pripravu raznih slatkiša, keksa te kao preljev na pala-
činkama.
U čast marple sirupa, krajem ožujka i u prvoj polovici
travnja, u Kanadi se održavaju brojni festivali. Najveći je
u Elmiri kod Waterlooa, ima četrdeset godišnju tradiciju.
Posebno je poznat po palačinkama prelivenim javorovim
sirupom koje se tako pripravljene prodaju na brojnim
štandovima.
Ime javor (acer) praslavenska je i sveslavenska
riječ. Nalazimo je u svim slavenskim jezicima (poljskom,
češkom, ruskom, slovenskom…
Kod nas se prvi puta ime javor spominje u XVI. stoljeću.
Riječ acer, eris n. grčko-latinskog je podrijetla. Naziv
potječe od latinskog pridjeva acer, aris, are što znači oštar,
šiljat, zašiljen,kakvi su po svom obliku i listovi javora.
I mnoga ženska i muška imena u našoj zemlji nose
ime po tom prekrasnom drvetu (npr. Javor, Javorka, Javo-
rinka, Javorčica), ali i prezimena poput: Javorković, Javor-
šak, Javorski, Javornik..
Isto tako i mjesta, planinski predjeli, ali i izvori u na-
šoj zemlji imaju u svom nazivu ime javora: Javorje (mjesto
u Zagrebačkoj županiji), Javorova kosa, planinski predjel
(Gorski kotar), izvor Javor u Draškoj dolini (Primorsko-go-
ranska županija), Podjavori (Park-šuma u Velom Lošinju),
Javornik (dio naselja u gradu Delnicama), Javor planina u
istočnoj Hercegovini i sl.
Razne vrste javora pravi su ukras brojnih drvoreda u
svim našim većim gradovima (Zagreb, Osijek, Zadar, Kar-
lovac…)
U masivu Velike Kapele, grandi-
oznošću, ali i ljepotom, domi-
nira planina Bjelolasica-zele-
na goranska ljepotica.
Ime je dobila po svijetlom hrptu
koji se ističe iznad šumskog pojasa ve-
getacije, osobito zimi kad je prekrivena
snijegom. Na vršnom dijelu hrpta ističu
se tri manja travnata vrha na čijim je
padinama vidljiva i pokoja stijena. No,
postoji i četvrti „zeleni“ vrh grebena
obrastao klekovinom bora krivulja.
Najviši vrh planine, ali i masiva Veli-
ke Kapele je Kula (1534 m), to je i najviši
vrh Gorskog kotara.
Bjelolasica je poznata po bogatstvu
raznolike planinske fl ore. U pukotinama
stijena raste niz rijetkih i endemičnih bi-
ljaka poput širokolisnog zvonca, metli-
časte kamenike, dok na pretplaninskim
travnjacima raste sibirska perunika i
planinski luk.
Padine planine obrasle su pret-
planinskom bukovom šumom te bilj-
kama poput austrijskog divokozjaka,
modrocvjetnog mliječa, gubičastog
strička i sl.
Posebno privlače ljepotama šum-
ski kompleksi koji obrastaju prostranu,
ali razvedenu visoravan koja okružuje
hrvatske planinehrvatske planineBjelolasica pripada masivu Velike Kapele, odlikuje ju raznolika fl ora i šumovite visoravni. Idealno je prirodno smještena pa je pravi raj za ljubitelje planinarenja i alpinizma, u blizini se nalaze strogi prirodni rezervat Bijele i Samarske stijene, planina Klek, Nacionalni park Risnjak, jezera Sabljaci. Tu je i turističko naselje Bjelolasica, odnosno Hrvatski olimpijski centar, a od Ogulina je udaljena samo 27 km.
Šumi, šumi, javore
Javor je često korišten u pjesama, a
šum njegove utjehe
koristili su mnogi pa tako i Arsen De-
dić u svojoj pjesmi:
Šumi, šumi javore
Šumi, šumi javore
kad se oči otvore
sve što krije ova noć
grane tvoje govore.
Šumi, šumi javore
ja te slušam do zore
svijeću sam upalila
da mi nađe prozore.
Nema više onih dana
vjetar bije sa svih strana
žuto lišće, tvoje lišće
ko da kaže nikad više.
Šumi, šumi javore
noći su mi najgore
tuge moje skrivene
šumi, šumi javore.
Listovi klenaListovi klena
Pogled na BjelolasicuPogled na Bjelolasicu
Pretplaninska bukva
Srebrenka
Broj 155 • studeni 2009. HRVATSKE ŠUME 33
marske stijene, planina Klek, Nacionalni park Risnjak, jezera Sabljaci
te goranske rijeke Dobra, Kupa i Mrežnica.
Unatoč visini i strmim stijenama vrh planine je pristupačan.
Do njega vode brojne pješačke staze i putovi. Jedan vodi iz turistič-
kog naselja Bjelolasica, ispod same žičare, do restorana Međustanica i
dalje hrptom planine do planinskog skloništa Jakoba Mihelčića. Dru-
gi prilaz do vrha planine je iz smjera hotela Jastreb u Begovom Raz-
dolju (najvišeg mjesta u Hrvatskoj na 1078 metara nadmorske visine).
Posebnu turističku ponudu ljubitelji prirode mogu pronaći u tu-
rističkom naselju Bjelolasica, odnosno Hrvatskom olimpijskom cen-
tru. Ovo naselje udaljeno je od Ogulina oko 27 km. Smješteno je u
prostranoj kotlini na 620 metara nadmorske visine gdje se „spajaju“
planinska i mediteranska klima.
To je idealno mjesto za turizam, odnosno odmor u sačuvanoj
prirodi tijekom cijele godine. Ljubiteljima sporta i rekreacije na raspo-
žarke i ljubičaste šupaljke. Dublje, u crnogoričnoj šumi jele i smreke,
najviše rastu razne vrste mahovina, šumska bekica i nasadi kupina.
Unutar šumskog prostranstva može se naići i na veći broj šumskih
lokvi i mlaka koje nastanjuje
životinjski svijet poput žaba i
sl. Inače, ovo područje bogato
je raznovrsnom faunom pa
tu obitavaju životinje poput
medvjeda, srne, vuka, ali i ra-
znih vrsta ptica.
Osim prirodnih ljepota, a
zahvaljujući svom prirodnom
položaju, Bjelolasica je pravi
raj za ljubitelje planinarenja i
alpinizma. Zanimljivija je i sto-
ga jer se u blizini nalaze strogi
prirodni rezervat Bijele i Sa-
Piše: Vesna Pleše
Foto: Boris Pleše i Tomislav Šporer
Vrbovska poljanaVrbovska poljana
MedvjediMedvjedi
Prekrasni vidiciPrekrasni vidici
U teoriji, a često i u praksi, kaljužištima je posve-
ćena mala pažnja. Nerijetko se računa na ono
što je sama priroda dala. A u poslove uređenja
lovišta za jelene i divlje svinje spada i skrb o
kaljužištima i njihovoj izradi, tamo gdje ona nedostaju.
Za svoj uspješni razvoj jeleni i divlje svinje trebaju
ponajprije sunce, mir, zaštitu od vjetra, dovoljno hrane,
solila i na posljednjem mjestu - kaljužišta. Dok se div-
lje svinje kaljužaju cijele godine dosta redovno, jeleni
posjećuju kaljužišta češće u ljetno doba, posebno od
vremena uhranjenosti do rike. Kaljuža se i rogata i be-
zroga jelenska divljač. Značaj kaljužišta se povećava u
vrijeme suše.
Jeleni i divlje svinje posjećuju kaljužišta uglavnom
u rano jutro, u blizini staništa, u mirnim lovištima i ne-
koliko puta dnevno. Udaljenija kaljužišta koristi divljač
samo noću u kretanju za hranom, kada često nema ni
dovoljno vremena da u potpunosti obavi kaljužanje.
Nalazi li se kaljužište u blizini staništa i ne uznemirava
li je čovjek, divljač ima vremena za pravilno i dovoljno
kaljužanje - može se mirno posvetiti djelatnosti tako
važnoj za njene životne funkcije.
Kaljužanje spada u nužnu brigu o dlaci, to je
nezamjenjiva tjelesna potreba važna za zdravlje divljači.
To što divljač ne može odstraniti s dlake i kože češanjem
nogama, otresanjem ili pomoću jezika, obavi to pomo-
ću blata iz kaljužišta. U blato tako dospijevaju vanjski
nametnici, perut, odumrla dlaka, iglice, četinjača, trnje i
drugo, što izaziva svrbež.
Poslije izlaska iz kaljužišta ponašanje jelena i divljih
svinja je različito. Jelen se otrese kao pas kada izlazi iz
vode, rijetko se tare o drveće. Divlje svinje redovno oti-
ru blato o drveće. Taj postupak ima višestruki značaj:
blato se ravnomjerno razmazuje po tijelu i utire dublje
među dlaku, a trljanje dobro djeluje na krvotok.
Nakon napuštanja kaljužišta divljač je još neko vrije-
me zaštićena blatom od vanjskih nametnika koji bodu.
I to ne samo mehanički, nego i time što blato ima vla-
stiti miris koji prekriva za kukce i grinje privlačeći miris
divljači.
Kaljužište ima i ljekoviti učinak. U njemu se često za-
ustavi ranjena divljač da hladi ranu. Blato također sprje-
čava da se u rane, koje ne može dosegnuti jezikom, ne
upljuju muhe. Za divlje svinje kaljužište ima značaj i za
sprječavanje šteta na poljoprivrednim kulturama jer se
uz njega zadržava duže vremena.
Veprovi se u vrijeme parenja - bucanja, u borbi
za krmače, paraju svojim opasnim kljovama. Za zaštitu
imaju posebno hrskavičasto beskrvno tkivo ispod kože
na plećkama, ali dobro dođe i dodatni oklop. Stvara se
od blata iz kaljužišta. Tamo gdje ima četinjača, u stva-
ranju tog oklopa, sudjeluje i smola koju veprovi kupe
češanjem o debla.
Voda u kaljužištima služi za gašenje žeđi najrazličiti-
jim vrstama divljači, koja se, kao i njeni tragovi, tu može
vidjeti. Zato bi u blizini kaljužišta trebala biti postavlje-
na visoka čeka.
Rašireno mišljenje da se divljač u kaljužištu hladi
vjerojatno nije sasvim točna. Daleko veći značaj ima bri-
ga o dlaci. Kada bi se divljač htjela samo hladiti, bilo bi
dovoljno da ode u vodu. A za dobro kaljužanje potreb-
no je malo vode, ali puno blata, u prvom redu glinastog,
koje dobro klizi po tijelu.
Kako divljač uživa u kaljužanju može shvatiti
samo onaj tko ju je pri tom promatrao (ili onaj koji je
vidio pitome svinje u kaljužanju). Valja se sa sve četiri
noge u zraku, jeleni uranjaju i rogove u blato. Izgleda da
je divljač zadovoljnija što joj blato dublje prodire među
dlaku. Počne li se jedan primjerak kaljužati, to je poticaj
za oponašanje od ostalih članova krda.
Iz promatranja krda jelena s visoke čeke, poznato je
da se pri nedovoljnoj površini kaljužišta jeleni kaljužaju
postepeno. Počinju prvo najjači primjerci, a slabiji mo-
raju čekati dok se jači dovoljno ne iskaljužaju. Nestrpljivi
mladi jeleni se često valjaju u okolnom raslinju i lišću -
kaljužaju se “na suho”.
lovstvo DIVLJAČ U PRIRODI
Kaljužišta su važna za divljačKaljužišta su važna za d
Dok se divlje
svinje kaljužaju
cijele godine dosta
redovno, obični
jeleni posjećuju
kaljužište češće
u ljetno doba,
posebno od vremena
uhranjenosti do rike.
Piše: Zoran Timarac
Jelensko kaljužišteJelensko kaljužište
34 • Broj 155 • studeni 2009. HRVATSKE ŠUME
Dobro kaljužište nije svaka
rupa s vodom, nego jama du-
boka oko metar i pol i dovoljno
dugačka i široka da u nju može
ući cijelo krdo jelena ili divljih
svinja. Inače će jači primjerak
zauzeti kaljužište i neće u njega
puštati slabije.
Dobar je zato sustav od ne-
koliko manjih kaljužišta koja su
eliptična, metar i pol široka i dva do tri du-
gačka, kako bi u njega mogao ući cijeli pri-
mjerak divljači.
Kaljužište tijekom vremena zaraste
zeljastim biljkama koje vole vodu, a kasnije i
vrbama, johama i drugim drvenastim vrsta-
ma, čime se njegova površina smanjuje. Ra-
zumije se da tu vegetaciju treba odstranjivati
pri redovnoj kontroli kaljužišta, isto kao i ka-
menje, granje i izvaljeno drveće. I to ne samo
sa i uz kaljužište, nego i sa staza koje vode k
njemu, kako bi divljač mogla brzo i nečujno
prići. Previše plitko kaljužište također ne is-
punjava svoju ulogu pa ga treba produbiti.
Nema li u lovištu dovoljno kaljužišta,
divljač ih traži kilometrima daleko. U takvom
slučaju je moguće izraditi kaljužište ili, što je
još bolje, proširiti i urediti ono koje je divljač
sama izabrala. Kaljužišta se, inače, rade u bli-
zini staništa, na tihom mjestu, gdje divljač
nije uznemiravana.
Pogodniji su sjeverni i zasjenjeni položaji gdje se voda sporije isparava. Na
nagnutim terenima razina vode u kaljužištu
može se regulirati dotokom i odtokom vode.
Time se sprječava isušivanje u vrijeme suše
ili previše vode kada je puno kiše. Na nagnu-
tom terenu bolje je izraditi sustav kaljužišta
jedno uz drugo, nego jedno ispod drugog.
Pretpostavka dobrog kaljužišta je naj-
manje trideset centimetara debeo sloj gline.
Ranije su se za kaljužišta koristile betonske
“kade”. Danas se može upotrijebiti kombina-
cija plastičnih folija i teških ljepenki za osi-
guranje nepropusnosti. Izrađeno kaljužište
treba u najvećoj mjeri prilagoditi lokalnim
uvjetima da ne plaši divljač.
U blizini kaljužišta bi trebalo biti solilo,
koje također zadržava divljač na tom mjestu.
Uz staze, koje vode do kaljužišta, dobro je
postaviti visoke čeke, s kojih se može pratiti
brojnost i stanje divljači.
U ranim jutarnjim i večernjim satima
divljač posjećuje samo ona kaljužišta koja
su u blizini frekventnih cesta ili pruga ili ona
na zemljanim putovima. Ovo posljednje ne
vrije di za divlje svinje koje su manje osjetlji-
ve i koje se u mnogim lovištima zadovolja-
vaju udubljenjima na neodržavanim putovi-
ma, u kojima se voda zadrži jedino u vrijeme
obilnije kiše.
Neizostavni dio kaljužišta za divlje
svinje su debla drveća za otiranje koja imaju
grubu koru. One daju prednost četinjačama,
jer njihova smola povećava izolacijsku spo-
sobnost blata. Tamo gdje nema četinjača do-
bre su i listače. Kod šumarskih zahvata treba
se dogovoriti da se ostavi drveće koje divljač
koristi za otiranje. Ono je sastavni dio kaljuži-
šta i također služi da se divljač osjeća dobro.
Ako je kaljužište u gustišu ili u njegovoj
tijesnoj blizini, treba uz njega ukopati neko-
liko stubova s grubom korom. Divlje svinje
će se otirati o njih i sačuvat će se drveće u
blizini. U ograđenim lovištima se praktici-
ra da se stubovi dužine oko dva i pol metra
ukopaju oko metar duboko, kako ih divljač
ne bi izvalila. Kako bi se povećala privlačnost
kaljužišta za divlje svinje, stubovi se mogu
namazati smolom drveta.
U okolini kaljužišta, posebno na sušim
mjestima, okupljaju se kukci koji otežavaju
život divljači. Zato je dobro na okolno dr-
veće povješati kućice za ptice koje se hrane
kukcima. To je također doprinos ozdravljenju
životnog prostora za divljač.
Na kraju, mnogi lovci se pitaju mogu
li se divlje svinje loviti uz kaljužišta. S lovno-
etičkog motrišta nema razloga da se tu ne
lovi, ako se već lovi na poljima za divljač, na
hranilištima i mrciništima. Ipak, treba imati u
vidu da će divljač poslije pucanja biti opre-
znija i za vrijeme dana se neće moći naći ni
na najprivlačnijim kaljužištima.
Po pravilu, uz kaljužišta bi se trebala lo-
viti divljač pri visokom brojnom stanju i veli-
kim štetama, ranjena i bolesna divljač. Važan
je tu i dobar pogodak. Razumije se da se ne
puca na divljač u kaljužištu, nego kada mu
prilazi ili odlazi iz njega. Inače, u blizini kalju-
žišta treba biti mir.
Kaljužišta su važna za divljača divljač
Kako divljač uživa u kaljužanju, može
shvatiti samo onaj tko ju je pri tom
promatrao. Valja se sa sve četiri noge u
zraku, jeleni uranjaju i rogove u blato.
Divlja svinja ulazi u kaljužišteDivlja svinja ulazi u kaljužište
Jelen nakon izlaska iz kaljužištaJelen nakon izlaska iz kaljužišta
Broj 155 Broj 155 • • studeni 2009. studeni 2009. HRVATSKE ŠUMEHRVATSKE ŠUME 3535
36 • Broj 155 • studeni 2009. HRVATSKE ŠUME
U novogradiškoj Podružnici Hrvatskih šuma
provedeno je osposobljavanje 18 šumskih
radnika–sjekača (po dva iz svake Šumarije),
koji će biti instruktori za obuku novoprimlje-
nih sjekača. Osposobljavanje su obavili Zdenko Toma-
šić, stručni suradnik za osposobljavanje zaposlenika u
Službi zaštite na radu, Vladimir Koščević, samostalni
stručnjak u Službi zaštite na radu i Jasenka Kovačević,
stručni suradnik za zaštitu na radu u UŠP Nova Gradiška.
Prvo je održano predavanje, a zatim prikazan fi lm „Upu-
te za rad na siguran način pri sječi i izradi drveta“, koji
je 2007. godine snimila Služba zaštite na radu. Praktični
dio obuke održan je na području novogradiške Šuma-
rije gdje su domaćini bili upravitelj Šumarije Davorin
Pečnjak, revirnica Marina Zupčić te čuvar šuma i lovišta
Zlatko Gospočić.
Demonstracija obaranja stabala-Sigurne
tehnike obaranja stabala demonstrirao je Zden-
ko Tomašić, a zatim su to činili sjekači. Svi radni-
ci oborili su stabla u skladu s pravilima za rad na
siguran način pri sječi i izradi drva, a nakon toga
raspravljalo se o primijenjenim tehnikama, ovi-
sno o smjeru nagnutosti, izgledu, debljini stabla,
željenom smjeru obaranja itd. Svi prisutni sjekači
uspješno su prošli praktičnu provjeru znanja. To su
Ivan Raštegorac i Dalibor Špoljarević (Šumarija Ja-
senovac), Petar Matošević i Goran Mudrinović (Šu-
marija Nova Gradiška), Danijel Janković i Marijan
Ruškan (Nova Kapela), Marinko Vidaković i Marin-
ko Vuković (Novska), Željko Abrić i Goran Banović
(Okučani), Drago Dobenko i Ante Kaurin (Oriovac),
Vlado Jurkiv i Stanko Petrović (Slavonski Brod), Tomislav
Grladinović i Mario Kičić (Stara Gradiška) te Ivan Špio-
njak i Milan Šporčić (Trnjani).
Edukacije i za ovlaštenike poslodavca-Tijekom
listopada provedene su i edukacije ovlaštenika poslo-
davca iz zaštite na radu, na kojima im je ukazano na
njihova prava, dužnosti i obveze u vezi s provedbom
zaštitnih mjera na poslovima u šumarstvu. Osposoblja-
vanja i edukacije provedene su u skladu sa zaključci-
ma radnoga sastanka Službe zaštite na radu i stručnih
suradnika s pet slavonskih Podružnica Hrvatskih šuma
(Našice, Nova Gradiška, Osijek, Požega i Vinkovci).
Znatno manje ozljeda na radu- Prema riječima
Jasenke Kovačević, u usporedbi s proteklim godinama,
ove je godine u UŠP Nova Gradiška znatno smanjen
broj ozljeda na radu. U prvih devet mjeseci evidentira-
no ih je 15, što je u odnosu na 2008.(21) smanjenje za 28
posto. Smanjio se, također, i broj teških ozljeda, sa šest
na dvije, broj izgubljenih radnih dana manji je za 54 %,
a iznos isplaćene naknade zbog bolovanja manji je za
52 %. Rezultat je to sve ozbiljnijeg i savjesnijeg pristu-
pa ovlaštenika iz zaštite na radu i to na svim razinama,
od upravitelja Šumarija i radnih jedinica (ovlaštenici II.
stupnja), revirnika (ovlaštenici III. stupnja), do pomoć-
nika revirnika-poslovođa te čuvara šuma i lovišta (ovla-
štenici IV. stupnja).
- Ovakva osposobljavanja i sastanci uvijek su ko-
risni, budući da se na njima razvija pozitivna rasprava
koja potiče ovlaštenike i sve zaposlenike na to da se što
više angažiraju u provedbi zaštitnih mjera na radu. Tako
se propusti i pogreške, koje bi mogle dovesti do štetnih
poremećaja u radnom procesu, svode na najmanju mo-
guću mjeru- zaključila je J. Kovačević.
zaštita na radu NOVA GRADIŠKA
Osposobljeno Osposobljeno osamnaest sjekača osamnaest sjekača za instruktoreza instruktore
U usporedbi s
proteklim godinama,
ove je godine u
UŠP Nova Gradiška
znatno smanjen
broj ozljeda na
radu. U prvih devet
mjeseci evidentirano
ih je 15, što je u
odnosu na 2008.
(21) smanjenje za 28
posto
Piše: Ivica Tomić
Foto: J. Kovačević
Predavanje i prikazivanje filma o sječi Predavanje i prikazivanje filma o sječi na siguran načinna siguran način
Praktični dio obuke u gospodarskoj jedinici Praktični dio obuke u gospodarskoj jedinici “Gradiška brda”(Šumarija Nova Gradiška)“Gradiška brda”(Šumarija Nova Gradiška)
Broj 155 • studeni 2009. HRVATSKE ŠUME 37
S prošlim brojem ča-
sopisa završili smo
suradnju s dječjim
vrtićima „Josipdol“ iz
Josipdola, „Sesvete“ iz Sesve-
ta i „Ivana Brlić Mažuranić“ iz
S. Broda na temu PRIČE O ŠU-
MAMA, ŠUME U PJESMAMA
u okviru koje smo, skoro go-
dinu dana, uživali u stvaralaš-
tvu djece na temu “Priča” Iva-
ne Brlić Mažuranić i hrvatskih
pjesnika o ljepoti i važnosti
šume. Spoznali smo kako dje-
ca likovno doživljavaju šumu
kroz prozu i poeziju.
Zahvaljujemo djeci, od-
gojiteljicama i svima koji su
na bilo koji način pomogli!
No, time se ne odričemo
dječjih suradnika! Hrvatske
šume nastavljaju suradnju s
istim vrtićima (kojima se pri-
ključio i vrtić „Šumska jagoda“
iz Zagreba) s novim progra-
mom koji je opet osmislila
naša vrijedna i inventivna su-
radnica, i sama odgojiteljica,
Ljiljana Ivković.
Projekt je jednostavno
nazvan „TKO TO IDE“ prema
naslovu pjesme Stanislava
Femenića.
Suradnjom kroz naredne
brojeve časopisa, cilj nam je
da djeca upoznavajući šum-
ske životinje dobiju što više
spoznaja, uz poticanje na važ-
nost očuvanja šume i šumskih
stanovnika.
Jednostavnije, saznat ćete
što djeca misle o vuku, lisici,
medvjedu, fazanu i ostalim
stanovnicima šume!
Pročitajte u današnjem
broju kako je neiscrpna dječja
mašta opisala vuka!
dječji kutak TKO TO IDE
Ako je gladan, vuk ide Ako je gladan, vuk ide u selo uzeti hrane...u selo uzeti hrane...-Vuk je najstrašnija zvijer u šumi jer jede sve što vidi na putu. Brz
je i može pobjeći kad ga lovci love.
(Štefan, 4,11 g.)
-Vuk je brz i proždrljiv. (Ella, 5,10 g.)
-Vuk ima dlake i rep, sive je boje i živi u šumi.
(Mihael, 5,8 g)
-Vuk je mesožder, dobar je lovac. Ne živi sam. On živi u čoporu.
Nije lukav. On je lutalica i zavija po noći. Ako je selo blizu, a vuk
gladan, on ide u selo uzeti hrane. (Bruno, 6 g.)
-Ja znam da vukovi vole jesti bilo kakve životinje. Oni se svi
udruže i napadaju. Vuk nikad neće napasti sam, samo kad je
jako gladan. Vuk se samo boji medvjeda jer je on jači od njega.
(Dominik, 6,1 g.)
-Vuk živi u šumi, on je sive ili smeđe ili sivosmeđe boje. Ima du-
gačak rep i oštre zube. Oči mu svijetle u mraku. Vuka se svi boje
i nitko se ne želi sresti s njim.
(Antun, 6,3 g.)
-Vuk se ne boji životinja, on se samo boji ljudi. Jako ne voli lovce,
to znači da je strašljiv. Vuk jede životinje pa i ovcu i kozu. Može i
kožu pojesti. (Petar, 6,5 g.)
(DV SLAVONSKI BROD)
-Divlji pas! Vuk je zapravo divlja, strašna životinja (Jakša, 5,5 g.)
-Mislim da je vuk opasan jer grize i velik je. Zna glumiti da je dobar. (Lovro, 6 g.)
-Vuk je strašan. Nije baš pametan, jede kozliće i tri praščića. Jako je zločest. To je
sve što znam, drugo više niš ne znam (Roberto, 6 g.)
-Vuk je strašan i ljut, ljut od bijesa jer ga netko lovi.
(Luka, 6 g.)
-Vidio sam ga u knjizi, pravog vuka. On je manji od medvjeda (Vanja 4,5 g.)
-Meni se on ne sviđa. Čudno!(La, 5g.)
-Malo čudovište, malo pesek. Crna životinja (Josip, 4,5 g.)
(DV „ŠUMSKA JAGODA“ Zagreb)
-Vuk može pojesti ovcu. On živi u šumi. Ja sam gledao fi lm o vuku samotnjaku.
Vuk je opasan za ljude (Antun)
- Vuk ima krzno i izgleda ko pas. On je divlji zato što nije blizu ljudi. Vuk je zašti-
ćena životinja jer ga više nema tako puno. Lovci vukove ubijaju s puškom jer im
kradu ovce i pojedu im ovce. Zato ih ima tako malo (Lucija)
- Vuk ima velike i jake zube i može ti jako poderati kožu, zato je bolje da ne ideš
blizu (David)
(DV SESVETE)
David Kolar, 6,4 g. (DV Sesvete)
Karla Hunjet 6g. (DV Sesvete)
Jakša Z. Mihaljević, 5,5 g.
Ines Lukić, 5,6 g. (DV Slavonski Brod) (Ines)
Pripremila: Ljilja Ivković
38 • Broj 155 • studeni 2009. HRVATSKE ŠUME
Kao dio projekta „Škola u šumi, šuma u
školi“ učenici i učitelji Međunarodne
eko škole Voltino (Zagreb), njih 294 iz
14 razreda, svoj su Eko dan, 22. listo-
pada, proveli izvan učionice, na području UŠP
Zagreb.
Peti razredi imali su priliku uvjeriti se kako
šuma postaje čarobna u jesen posjetivši pouč-
nu stazu Bliznec kojom su ih proveli revirnik
Dalibor Babić i glasnogovornica Tatjana Đuri-
čić-Kuric. Nakon kratkog posjeta pilani Bliznec
i upoznavanja s njenom poviješću, dio učenika
je održao radionicu s profesorom geografi je
učeći o Medvednici, dok je drugi dio učenika
krenuo šumskom stazom s profesoricom priro-
de upoznajući biljne vrste Medvednice.
Šesti razredi posjetili su rasadnik Lukavec
gdje ih je Damir Brebrić detaljno upoznao s
rasadnikom i jesenskim radovima u njemu.
Nakon toga posjetili su Šumariju Velika Gorica,
Već drugu godinu zaredom u Čepinu
kod Osijeka se potkraj mjeseca ko-
lovoza održava kulturno sportska
manifestacija Čepinsko ljeto. Jedna
od aktivnosti ovogodišnjeg Čepinskog ljeta
bila je i likovna radionica u šumi Sjerkovina,
između Čepina i Čepinskih Martinaca. Inici-
jator ove radionice i ugodnog izleta bila je
gospođa Milica Jošnik, školska knjižničarka
OŠ Miroslava Krleže iz Čepina koja je dobar
poznavatelj i veliki zaljubljenik slavonske
šume.
Ovoj odgojno obrazovnoj radioni-
ci odazvali su se učenici obiju čepinskih
osnovnih škola („Vladimir Nazor“ i „Miroslav
Krleža“), nastavnici, roditelji i slikar Danijel
Jakovljević.
Mjesto okupljanja bila je lovačka kuća u
šumi Sjerkovina gdje su djeca nakon igre i
upoznavanja, u šetnji šumom pronalazili za-
nimljive šumske predmete: ostatke kore dr-
veta, granja, šumskoga cvijeća, otpalog lišća,
praznih puževih kućica, ptičjeg perja, žira,
šipka i slično, što je poslužilo kao materijal za
likovnu radionicu.
djeca u šumi EKO DAN OSNOVNE ŠKOLE
VOLTINO (ZAGREB)
OŠ „V.NAZOR“ I „M.KRLEŽA“ / ČEPIN
Blizu 300 osnovaca u šumi !Blizu 300 osnovaca u šumi !
točnije Turopoljski lug, gdje su sakupljali žir
i gdje ih je zamjenica upravitelja Šumarije
Dragana Draženović upoznala s osobitosti-
ma turopoljske šume.
Da neprocjenjiva vrijednost žumbe-
račkog kraja, osim u njegovim očuvanim
prirodnim ljepotama leži u bogatom kul-
turnom nasljeđu, spoznali su sedmi razredi
posjetivši Eko centar Budinjak gdje su bili
gosti Šumarije Samobor i Parka prirode
Žumberak-Samoborsko gorje. Stazom kne-
ževa djecu su proveli nadzornici Parka pri-
rode, revirnik Mirko Horvat i Irena Franjić,
stručni suradnik za ekologiju. Deset točaka
poučne staze djecu su upoznala sa osobito-
stima kulturnog značaja Budinjaka dok su ih
šumari upoznali sa prirodnim značajkama.
Likovna radionica u šumi Likovna radionica u šumi za čepinske osmoškolceza čepinske osmoškolce
Osim prikupljanja materijala za likovni
rad, učenici su saznali i ponešto o šumskim
plodovima, životinjama i očuvanju naših
šuma. Tako su naučili kakve su to biljke ne-
ofi ti i kako se jedan od neofi ta, u narodu
poznat kao „cigansko perje“, koristi u pado-
branstvu. Vidjeli su i starinski đeram, šum-
sku čeku, čardak. Šečući šumom, učenici su
susreli i grupu lovaca na
njihovom uobičajenom
obilasku šume i raskrči-
vanju šumskih staza.
Nakon ugodne šet-
nje šumom, grupa se s
prikupljenim materija-
lima vratila do lovačke
kuće i pod nadstrešni-
com započela s likov-
nom radionicom.
Kao materijal za ovu
radionicu poslužili su,
osim pronađenih pred-
meta iz šume, i donešeni
predmeti od kuće: šare-
ne papirnate salvete, klip kukuruza, tikvice
neobična oblika pa čak i plastika koju se
može oplemeniti vlastitim kreativnim ideja-
ma. Od boja su se koristile tempere i slikar-
ske boje, posuđene ljubaznošću gospodina
Piše: Irena Franjić
U pilani Bliznec U pilani Bliznec
Sedmaši u Eko centru BudinjakSedmaši u Eko centru Budinjak
Igra kao uvod u radionicu Igra kao uvod u radionicu
RajčicaRajčica – ukusno, zdravo – ukusno, zdravo i primamljivo povrćei primamljivo povrćeNeki tvrde da je rajčica ustvari voće, a ne povrće! Bila jedno ili drugo, bez rajčice bi naša kuhinja ozbiljno trpjela i bila osiromašena, jer upotreba rajčice je mnogostruka.
Rajčice sadrže tvar likopen koja
se pokazala djelotvornom u borbi protiv
raka. Likopen je antioksidans, vjerojatno
najsnažniji od svih antioksidansa. Osim što
smanjuje rizik od raka, hrana bogata likope-
nom smanjuje i vjerojatnost pojave srčanog
udara.
Rajčice iz raznih krajeva svijeta stalno se
testiraju i stvaraju se i uzgajaju novi hibridi
kako bi se postigli što kvalitetniji plodovi,
što više otporni na bolesti i sa što većom
hranjivom vrijednošću.
Uzgajaju se i posebne
vrste rajčica pogodne za
konzerviranje, pravljenje
sokova, pasta, sosova i sa-
lata. Osim crvene, postoje i
rajčice boje naranče, žute,
ružičaste i bijele.
Slično bananama, rajčice se ne smiju stav-
ljati u hladnjak – dok nisu
ionako sasvim zrele. Ne
smije ih se držati na tem-
peraturi ispod 12 stupnje-
va jer neće završiti proces
sazrijevanja i bit će bez
okusa. Uskladištiti ih treba u položaju s pe-
teljkom gore i ne držati na suncu.
Rajčica se uklapa u bilo koji dio svakog
dobrog obroka. I u tom plodu ljeta može se
uživati i usred zime.
Ukupno govoreći, među
voćem i povrćem, rajčica
se u našoj prehrani smatra
izvorom broj jedan vitamina
i minerala. Lako se probavlja
i ima malo kalorija: samo
35 u rajčici teškoj 14
dekagrama.
Piše: dr. Ivo Belan
Oslikani klip kukuruzaKora drveta ukrašena Kora drveta ukrašena plodovima jeseniplodovima jeseni
U Turpoljskom luguU Turpoljskom lugu
40 • Broj 155 • studeni 2009. HRVATSKE ŠUME
Karlovac je jedno od najvećih promet-
nih čvorišta u Hrvatskoj koje svake
godine posjeti velik broj turista odu-
ševljenih prirodnim ljepotama grada
Karlovca i njegove okolice . Turističko gos-
podarstvo Karlovačke županije nose četiri
čudesno lijepe rijeke: Kupa, Korana, Mrežnica
i Dobra i njihovi pritoci, bogate šume i lovi-
šta u okolici, povijesno – kulturni spomenici
te razni drugi atraktivni turistički lokaliteti
(iskopine Pavlinskog samostana, skulptura
kralja Petra Svačića i njegov grob, memori-
jalni spomenik iz 2. svjetskog rata, poučna staza Rimski
put i drugo).
Obnovom Lovačkog doma Muljava stvoreni su pre-
duvjeti za razvoj kontinentalnog turizma i revitalizaciju
lovstva na Petrovoj gori i Kordunu. Osim smještaja i pre-
hrane dom nudi organizaciju raznih poslovnih sastana-
ka, seminara i domjenaka, privatnih proslava, usluge
cateringa i dr.
U sklopu Turističkog centra svake godine održavaju
se brojne sezonske turističke manifestacije kao što su
gljivarijada i kestenijada, natjecanja trkača, biciklističke
utrke, natjecanja streličara, rekreativno jahanje, lovni
turizam i dr.
Tijekom ljetnih mjeseci, osim smještaja u objektu,
gosti mogu koristiti prostor za kampiranje koji je vrlo
interesantan stranim gostima koji putuju na ljetovanje
u pravcu mora.
Gostima se također nudi upoznavanje kulturno-po-
vijesnih znamenitosti Petrove gore, a osnovnoškolcima
programi terenske nastave i izleta.
Svakako treba istaknuti da je HRT iz lovačkog doma
emitirala razne radijske i televizijske emisije kao što su
“Razglednice iz Hrvatske” koje su promovirale turističke
sadržaje općine Vojnić i Petrove gore.
Lovački dom Muljava primio je brojne nagrade od
turistička razglednica KARLOVAC
Lovački dom Muljava privlači Lovački dom Muljava privlači brojnim sadržajimabrojnim sadržajima
Lovački dom Muljava
na Petrovoj gori
središte je Turističkog
centra Petrova gora.
Nalazi se oko 30 km
južno od Karlovca, a
sedam kilometara od
Vojnića. Otvorenog je
tipa i radi svakodnevno
od 10-21 sat.
kojih treba izdvojiti: nagrade HTZ Karlovačke župani-
je u 2008. godini, “Zeleni cvijet” sa zlatnim znakom za
originalnost i kvalitetu suvenira te “Zeleni cvijet“ sa
srebrnim znakom za opću uređenost i kvalitetu usluga;
nagradu udruge restoratera Hrvatske pod nazivom Ga-
stronaut uvršten je među 100 vodećih restorana Hrvat-
ske zadnje dvije godine.
Kao dokaz uspješnosti poslovanja također treba
istaknuti posjet predsjednika Mesića, veleposlanstva
Nizozemske, Norveške i Japana, posjet UNHCR-a te
brojnih drugih domaćih i inozemnih institucija i poslov-