7/23/2019 Zlosela (Kupres-bih)_ Prezimena http://slidepdf.com/reader/full/zlosela-kupres-bih-prezimena 1/10 03.01.2016. ZLOSELA (Kupres-BiH): PREZIMENA http://www.zlosela.com/p/prezimena.html 1/10 2407 ljudi se ovo sviđa. Budi prvi od tvojih prijatelja. Sviđa mi se Podijeli POČ ETN A O SELU R ATN A D OGAĐ AN JA FOTO H KU D ZLOSEL A PREUZIMANJA LITERATURA KUPRES SMJEŠTAJ KONTAKT Svim poslovnim partnerima, čitateljima i posjetiteljima HOTEL MAESTRAL KUPRES PREZIMENA Obitelji u Zloselima po prezimenima: Lozići, Ivići, Ćalete, Juričevići, Raštegorci, Brstile., Svaline, Akrapi, Dumančići, Tokići, Klepići, Grgići, Pavići, Čolići, Ćosići, Žulji, Mihaljevići, Bagarići, Grbeše, Vrgoči i Kožice. Prezimena u Donjem Selu: Lozići, Ivići, Čalete, Jurčevići, Raštegorci, Brstile, Svaline, Akrapi, Dumančići, Tokići i Klepići. Prezimena u Gornjem Selu: Brstile (oni se razgranaše u Ćosiće, Ggiće, Paviće i Čoliće), Raštegorci, Dumančići, Žulji (Raštegorci), Mihaljevići, Bagarići, Ivići, Grbeše, Vrgoč i Kožice. God. 1910. nastaje naselje "pod Jarmom", koje bi spadalo na Donja Zlosela. Tu je pred II. svjetski rat bilo 60 porodica, dok ih je 1961.god. bilo svega 17 porodica sa 74 duše. Iznad Mrtvice su 4 kuće Žulja (Raštegoraca). Blizu toga naselja je Nevino Brdo, poznato sa svojih 77 srednjevjekovnih stečaka. Mrtvica se gubi u ponorima pod Kurljajem i izvire u Livnu pod nazivom Duman. Po tradiciji koju je zabilježio Borivoje Milojević, Akrapi su iz Voštana kod Sinja najprije došli u Mokronoge na Duvanjskom polje, a onda sredinom XIX stoljeća u Zlosela. Akrapi se na sinjskom području prvi put spominju 1697. godine. Josip Soldo bilježi da su se neki franjevci sporili s određenim ljudima oko vlasništva mlina u selu Bisko. Jedan od tih ljudi je bio i izvjesni Petar Sučić- Akrap. Na popisu katolika Splitske nadbiskupije iz 1725. godine, spominju se dva domaćinstva s ovim dvojnim prezimenom u Bisku, kao i velik broj drugih dvojnih prezimena od kojih sva imaju Sučić kao jedan od dijelova. Očito je da su Akrapi samo ogranak starog livanjskog roda Sučića, i da su zajedno s drugim rođacima prešli u Sinjski Krajinu ratne 1687. godine. Sučići su možda i najstariji livanjski rod. Vjekoslav Klajić donosi tekst jedne isprave bosanskog kralja Ostoje iz 1400. godine kojom on poklanja vojvodi Hrvoju Vukčiću neke zemlje oko Livna. Kao jedan od svjedoka te isprave naveden je i Juraj Sučić iz Orguza. Ovo potvrđuju i tradicije nekih od Sučića na Livanjskom polju, koji tvrde da su davno živjeli u Orguzu. Nakon pada Bosne, Sučići se u Poljicama kod Omiša javljaju počevši od 1599. godine. Ovo objašnjava zašto Sučići u Ljubunčiću tvrde da su iz Zadvarja KUPREŠKA PREZIMENA - ZLOSELA Prezimena i rodovi u Zloselima (nekih više u selu nema) 1. Akrap (12) Pretraga PRETRAŽI: HOTEL KNEZ POSTANI DOPISNIK VAŠI POZDRAVI I DOJMOVI FOTOGALERIJA Početna stranica ZANIMLJIVOSTI - KRONIKA ZLOSELA i ŽUPE SUHO POLJE LJUDI - VAŠE STARE FOTOGRAFIJE, Školske.... PREUZIMANJA MJESNA ZAJEDNICA OBIČAJI RECEPTI -KUPREŠKA JELA KNJIGA GOSTIJU OSMRTNICE PREZIMENA FOTOGRAFIJE GOSPOJINSKI TURNIR NAZIV SELA I POVIJEST PJESME OSTALE STRANICE Uživo KAMERE UŽIVO ADRIA S STOŽER PANSI GRADS KAVAN KUPRE STUDI APART "GALIĆ" KUPRE APART JONJIĆ KUPRE APART "LARA" KUPRE VIKEN "SUŠIĆ KUPRE SLOBO ZA NO GODIN APART "DRAG KUPRE SMJEŠT
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
God. 1910. nastaje naselje "pod Jarmom", koje bi spadalo na Donja Zlosela. Tu je pred II. svjetski
rat bilo 60 porodica, dok ih je 1961.god. bilo svega 17 porodica sa 74 duše. Iznad Mrtvice su 4
kuće Žulja (Raštegoraca). Blizu toga naselja je Nevino Brdo, poznato sa svojih 77 srednjevjekovnih
stečaka. Mrtvica se gubi u ponorima pod Kurljajem i izvire u Livnu pod nazivom Duman.
Po tradiciji koju je zabilježio Borivoje Milojević, Akrapi su iz Voštana kod Sinja najprije došli u
Mokronoge na Duvanjskom polje, a onda sredinom XIX stoljeća u Zlosela. Akrapi se na sinjskom
području prvi put spominju 1697. godine. Josip Soldo bilježi da su se neki franjevci sporili s
određenim ljudima oko vlasništva mlina u selu Bisko. Jedan od tih ljudi je bio i izvjesni Petar Sučić-
Akra p . Na p o p isu ka tol i ka Sp l i tske n a d bi skup i j e i z 1 7 2 5. g o d in e , sp o mi n j u se d va d o maći n stva s
ovim dvojnim prezimenom u Bisku, kao i velik broj drugih dvojnih prezimena od kojih sva imaju
Sučić kao jedan od dijelova. Očito je da su Akrapi samo ogranak starog livanjskog roda Sučića, ida su zajedno s drugim rođacima prešli u Sinjski Krajinu ratne 1687. godine. Sučići su možda i
najstariji livanjski rod. Vjekoslav Klajić donosi tekst jedne isprave bosanskog kralja Ostoje iz 1400.
godine kojom on poklanja vojvodi Hrvoju Vukčiću neke zemlje oko Livna. Kao jedan od svjedoka te
isprave naveden je i Juraj Sučić iz Orguza. Ovo potvrđuju i tradicije nekih od Sučića na Livanjskom
polju, koji tvrde da su davno živjeli u Orguzu. Nakon pada Bosne, Sučići se u Poljicama kod Omiša
j a vlj a j u p o čevši o d 1 5 9 9. g o d in e . Ovo o b j ašn j ava za što Su či ći u L j u bu n čiću tvrd e d a su i z Za d va rj a
KUPREŠKA PREZIMENA - ZLOSELA
Prezimena i rodovi u Zloselima (nekih više u selu nema)
1. Akrap (12)
Pretraga
PRETRAŽI:
HOTEL KNEZ
POSTANI DOPISNIK
VAŠI POZDRAVI I DOJMOVI
FOTOGALERIJA
P o č e t n a s t r a n i c a
ZANIML JIVOSTI - KRONIKA ZL OSEL A iŽ U P E S U H O P O L J E
L JUDI - VAŠE STARE FOTOGRAFIJE,Š k o l s k e . . . .
03.01.2016. Z LOSELA ( Kupr es- Bi H ) : PR EZ IM EN A
http://w w w .zl osel a.com /p/pr ezi m ena.htm l 2/10
u Poljici. Sučića ima i dosta i oko Sinja. Očito je da su nakon pada Bosne, Sučići prešli u Poljicu,
odakle su u XVII stoljeću došli u Sinjsku Krajinu, a onda i natrag na Livanjsko polje. To objašnjava
višestruke predaje kod Sučića u raznim livanjskim selima, jer nisu svi došli u istom migracijskom
valu. To isto objašnjava i činjenicu da se Sučići spominju u Orguzu čak 1400. godine, a opet danasimaju tradiciju da su doseljenici.
O Akrapima iz knjige "Sa kupreške visoravni" - II izdanje str 415
Tri obitelji u Zloselima, dvije iselile u Semeljce i Kešince kraj Đakova, jedna u Valpovo i jedna u
Bugojno. Starinom su od Duvna. U Dalmaciji - imotskoj krajini postoji selo Akrapi. Milojević piše dasu došli iz Kamenskog kraj Sinja prvo u Mokronoge (Duvno) i odatle u Zlosela sredinom XIX.
vijeka.
Po sadašnjim informacijama iz knjige "Sa kupreške visoravni", jedna obitelj Aničića je bila u
Osmanlijama i od tamo doselili u Kupres iza 1900.
U knjizi Kupres u drugom svjetskom ratu 1941-1945 nekoliko Aničića se nalazi na popisu poginulih
i nestalih u 2. svj. ratu na mnogim ratištima.
An či ća u Zl o se l i ma vi še n e ma!
Po tradiciji koju je zabilježio Krunoslav Draganić, Bagarići su na Kupres došli s Duvanjskog polja,
gdje ih ima u nekoliko sela u većem broju. Došli su poslije 1768. godine, jer ih tad nema na
biskupskom popisu katolika, ali prije 1777. godine, jer je tad na Kupresu rođen Fra Bono Bagarić.
Krunoslav Draganović bilježi predaju da su prvo došli u Juriče, a onda preselili u druga mjesta
kupreškog kraja. Duvanjski Bagarići imaju tradiciju zabilježenu od strane nekoliko autora da su
tamo došli iz Sarajeva. Ti autori najčešće odbacuju tu tradiciju kao neuskladivu s tradicionalnim
pravcima migracija, ali bi ona ipak mogla biti istinita. I 1743. i 1768. godine se na popisu katolika
spominju Bagarići u Sarajevu, u katoličkom dijelu grada koji se nazivao Latinluk. Na Duvanjskom
polju postoji i katoličko selo Sarajlije, za koje nije zabilježeno da su u njemu ikad živjeli muslimani.
Ime sela znači da je nekakvo doseljavanje iz Sarajeva moralo postojati, jer je selo po timdoseljenicima i dobilo ime. Nije nemoguće da je dobilo ime po samim Bagarićima, iako njih 1743. u
selu nije bilo. Moguće je da su osnovali selo, ali kasnije iselili u druga mjesta Duvanjskog polja. S
obzirom da se ime sela Sarajlije prvi put spominje 1743. dok se duvanjski Bagarići prvi put
spominju 1735., nije moguće dokazati da je ime sela starije od pojave Bagarića u tom kraju, što
osnažuje teoriju da su ga Bagarići mogli osnovati.
Jedna obitelj u Zloselima 1768. Starinom iz Dalmacije od Makarske prešli pred 300 godina u Privoj
kraj Duvna odatle oko 1600 pa i dalje u Hercegovinu i okolicu Jajca i Banja Luke. Kupreški
Banožići su preselili u Skoplje.
Jedna obitelj u Zloselima, 1768 rodom iz Studenaca u Dalmaciji. Danas Bartulovići žive u Bugojnu
u Poričju.
Dragičević bilježi 1741 obitelj Tome Beškerovića sa 7 ukućana.(vidi više u knjizi sa kupreške
visoravni str 462.)
Podrjetlo - Budimiri su uglavnom Hrvati, većim dijelom iz Hercegovine. Prema nekim izvorima
potječu iz okolice Sinja (Turjaka, Dobranja), a rijetko su i Srbi (okolica Knina). Razmjerno najviše
Budimira u proteklih sto godina rođeno je u hercegovačkoj općini Posušje, gdje se svaki trideseti
stanovnik prezivao Budimir. U Hrvatskoj danas živi oko tri tisuće Budimira u više od osamsto
domaćinstava (127. prezime prema brojnosti). Sredinom prošlog stoljeća bilo ih je približno tisuću,
pa se njihov broj do danas udvostručio.
2. Aničić
3. Bagarić (27)
4. Banožić
5. Bartulović
6. Bešker
7. Budimir
N A R O D N A N O Š N J A
II SVJETSKI RAT
D O M O V I N S K I R A T
L ITERATURA
KONTAKT
Budi prvi među prijateljima kojima se ovosviđa
ZLOSELA (Kupres-BiH) dijelibilješku od ŽUPA UBDM SUHOPOLJE - Kupres.
ŽUPA UBDM SUHO POLJE - Kupres
5 sati
5 sati
STATISTIKA ŽUPE SUHOPOLJE -2015.
ZLOSELA (Kupres-BiH)2407 sviđa mi se
Sv iđa mi se s tranic a Podijeli
VRIJEME BIH:
ZLOSELA NA FACEBOOKU
Federalnihidrometeorološkizavod - Sarajevo
Prognoza vremena za Bosnu iHercegovinu
03.1.2016.
Sutra se u Bosni i Hercegoviniočekuje pretežno oblačno vrijeme.Prije podne padavine se očekuju
ponegdje u Hercegovini, zapadnim isjeverozapadnim područjimaBosne. Do kraja dana i u večernjimsatima padavine se očekuju i ucijelo j zemlji. Uglavnom će padatikiša, koja se može lediti u dodiru stlom. U višim područjima susnježicai snijeg. Padavine u Hercegovini i
jugozapadnoj Bosni umjerenog, a uostatku zemlje slabog inten...Prikaži više
03.01.2016. Z LOSELA ( Kupr es- Bi H ) : PR EZ IM EN A
http://w w w .zl osel a.com /p/pr ezi m ena.htm l 4/10
spominje Grga Brstilić kao svjedok na jednom vjenčanju u Osmanlijama. Ovo navodi Draganovića
na zaključak da je ovaj Grga u stvari identičan s osobom koja se u Odžaku spominje na popisu
1743. godine samo kao Grga, bez prezimena. To bi značilo da su Brstile doselili na Kupres u
ranom XVIII stoljeću. Predaja o porijeklu iz Vrlike je vjerojatno iskrivljena, jer tamo nema Brstila na
popisu katolika Splitske nadbiskupije 1725. godine. Brstile su u stvari starinom iz sela Medovdolac
kod Imotskog. Vjeko Vrčić navodi da se prvi put spominju 1686. u Kučićima kod Omiša kao
izbjeglice iz Imotske Krajine. Nakon oslobođenja Imotske Krajine od Turaka 1717., vraćaju se u
Medovdolac. Mletački zemljišnik 1726. godine pokazuje da je harambaša Mijo Brstilović s 12
članova obitelji dobio određenu količinu zemlje u tom selu.
Po tradiciji koju je zabilježio Krunoslav Draganović, došli su krajem XVIII stoljeća iz Mandinog Selakod Tomislavgrada. On njihov dolazak povezuje s činjenicom da je 1774. godine fra Jozo Ivić
postao kupreški kapelan. Pošto se u maticama Ivići pojavljuju ubrzo nakon toga, Draganović
smatra da je fra Jozo doveo neke od svojih rođaka na Kupres. Borivoje Milojević navodi da su
duvanjski Ivići starinom iz Vranjica kod Splita. Ante Ivanković se u svojoj knjizi o duvanjskim
rodovima ne slaže s tim, ali ne navodi argumente protiv te tradicije. U svakom slučaju, ako su Ivići
došli iz Vranjica, to se moralo dogoditi prije 1735., kada u Mandinom Selu makarski biskup
Blaškovića odsjeda u kući jednog od Ivića. Ivići su u srodstvu s Markovićima u Mandinom Selu, i
nekad su vjerojatno bili jedan rod. Također, poznato je da su od plemana Ivić nastali Šarci i
Šumanovići u Mandinu Selu. Jedno vrijeme su dosili dvojno prezime a kasnije se Ivić gubi i postaju
nova prezimena. Zato se na biskupskom popisu 1743. Ivići u Mandinom Selu pojavljuju pod
prezimenom Marković, dok 1768. opet imaju svoje prezime Ivić. Ivića danas nema u Vranjicu, ali
mletački katastar tog sela 1675. godine pokazuje da ih je bilo. Te godine je zabilježeno da je neki
Božo Ivić bio vlasnik komada zemlje istočno od župne crkve. Ovaj podatak ukazuje da bi tradicija
Ivića o porijeklu iz Vranjica mogla biti istinita. Pojedini izvori navode kako su Ivići izvorno izMiljevaca.
Po tradiciji koju je zabilježio Krunoslav Draganović, Klepići su u Zlosela doselili "davno" iz
Dalmacije. Po svemu sudeći, doselili su iz Vrlike. Ovaj rod se danas u Vrlici preziva Klepo, ali ih
popis katolika župe Vrlika iz 1725. godine bilježi kao Klepiće.
Pretežito hrvatsko prezime Kožica vuče podrijetlo iz Zapadne Bosne.
Danas žive u Šujici (dvije obitelji)! U Šujicu doselili iz Zlosela.
Više podataka nemamo ali u knjizi "Duvanjska prezimena" Ante Ivankovića str. 231 stoji i slijedeće:
"Fra Miroslav Džaja u knjizi "Sa kupreške visoravni" na str. 58 među današnjim prezimenima u
Zloselima spominje i prezime Kožica. Veoma je čudno da o ovome rodu ne kaže više ni rječi.
Čudno je da ni Džaja ni Draganović nemaju nikakvih podataka o Kožicama!?"
Po tradiciji koju je zabilježio Krunoslav Draganović, Lovrići su doselili iz okolice Sinja. Draganović
smatra da su došli preko Duvanjskog polja, gdje su se nekih od njih zadržali. On ovo zasniva na
činjenici da se u župi Duvno Lovrići pojavljuju i 1743. i 1768. godine na biskupskim popisima
katolika. Nije jasno od kojih bi Lovrića oko Sinja mogli biti kupreški Lovrići, pošto postoje dva
nepovezana roda s ovim prezimenom. Jedni su živjeli u samom gradu i bili porijeklom s
Duvanjskog polja, a drugi u Hrvacama i bili porijeklom iz Mostarskog Blata. Prema J.A. Soldi, i
j e d ni i d ru g i su i zb je g l i i z He rce go vi ne o ko 1 6 9 7. g o d in e .
O Livančićima iz Zlosela se nigdje ne piše u kupreškim izvorima, knjigama. Godine 2011. prilikom
j e d no g vj e nča n ja n a Su h o m Po l j u, j e d an sta rij i L i van či ć i z Vi te za sp o mi n j e o b i te l j L i van či ća i "l i k sa
novčanice od 5000 kuna iz NDH. Kako navodi, riječ je o Zori Livančić (Zora Principova) kćeri IleLivančića, kovača iz Zlosela.
U Zloselima su Livančići stara kovačka obitelj koji su u selu imali kovačnicu.
Dosta podataka o Livančićima je rekao Ivan Galić iz Stražbenice gdje navodi podatke i anegdote:
"Livančići su živili u Zloselima do 2. svje. rata. Bili su čuveni kovači. Spominje se Ile Livančić i žena
mu Kata koja je nosila dimlije. Ile Livančić je imao nadimak Princip pa su se i njegove kovanice
(kose) zvale "Principuše". Ile i sin mu Nikola su kovali a Kata je kalila jer je najbolje znala koji je kal
najbolji."
Njihov nakovanj se i danas navodno nalazi u Zloselima kod Nikole Žulja - Nine (Čolkanov)
15. Ivić (35)
16. Klepić (6)
17. Kožica
18. Lovrić (7)
19. Livančić
K U P R E S : U H O T E L UMAESTRAL ODRŽAN 1 .M E M O R I J A L N I T U R N I R UK U G L A N J U " I L I J A R A I Č2 0 1 5 "
K U P R E Š K I B O Ž I Ć N IO B I Č A J I ( p i s a n o k u p r e š k i md i j a l e k t o m )
03.01.2016. Z LOSELA ( Kupr es- Bi H ) : PR EZ IM EN A
http://w w w .zl osel a.com /p/pr ezi m ena.htm l 5/10
Livančići su Hrvati, najvećim dijelom iz Srednje Bosne. Razmjerno najviše Livančića u proteklih sto
godina rođeno je u srednje-bosanskoj općini Vitez, gdje se svaki sedamdeseti stanovnik prezivao
Livančić. U Hrvatskoj danas živi oko sto Livančića u oko četrdeset domaćinstava. Sredinom
prošlog stoljeća bilo ih je približno dvadeset, pa se njihov broj od do danas gotovo upeterostručio.
Migracije
Najveća migracija Livančića u prošlom stoljeću zabilježena je iz Viteza (BiH) u Split.
1737. godine u Zloselima jedina katolička kuća Lozića sa 22 člana.
Jedna obitelj u Zloselima i 5 u Mrđebarama. Iselilo 8 njihovih obitelji iz Mrđebara (5 u kraj Osijek -
Đa ko vo i 3 u Brčko ).
- Lozići su također današnji Galići, 5 obitelji u Zloselima i 2 u Stražbenici. – (potomci Ivana- Čolana
u Zloselima a potomci Pave u Stražbenici
Lozići su najstarija hrvatska obitelj u Zloselima i jedna od najstarijih na Kupresu uopće. Spominju je
biskupski popisi 1741. (Božo Lozić, zadruga s 25 članova) i 1768. (Tomo, 12 čeljadi i Ilija, 19
čeljadi). U prvom popisu Lozići su prividno u skupini Botun - Otinovci - Odžak, a stvarno u
Zloselima, koja su brojala tek jednu kuću, i to Lozića, pa se onda kao posebno selo i ne vode.
Međutim, nalazimo je tamo već u kanonskom pohodu biskupa Delivića god. 1736.3), a i ranije, jer
j e ta mo ro đ e n fra Pe ta r L o zić g o d . 1 7 2 5. Za n j e go va sta ri je g ro đ a ka fra Pa vl a, ko j i j e ku p reški
dušobrižnik u vrijeme Delivićeva pohoda, nismo sigurni da se on na Kupresu i rodio". Inače je rod
kupreških Lozića dao franjevaca, od kojih 4 još u XVIII. vijeku. Bila je to tada najuglednija katoličkakuća ovog kraja, što se i iz starih matica lako razabire. Ona se u maticama između 1745. i 1756.
spominje dvadesetak puta. Iz njih doznajemo za slijeće ženidbene parove u zadruzi Lozića: Božo i
Cvita r. Jurić, MK 7.5.1745.; Tomo i Ružica r. Raštegorac, MK 25. 5. 1745.; Ivan i Ivanica N., MK
16. 5. 1753.: i Lucija r. Krištić, MK 25. 3. 1755.; Ivan i Lucija r. Babić, MK 21. 2. 1755.:Jure i Klara
r. Mršić 5. 1. 1756.; Frano Lozić i N. N., MV 11. 11. 1753.
Milojević donosi za Loziće u Zloselima" da su iz Dalmacije, najstariji doseljenici u selu. Lozići u
Mrđebarama došli su iz Zlosela, a i oni su starinom „iz Kavura« (iz Dalmacije). Pradjed »Topo«
rođen u Primorju, bio je »zločest« pa je pobjegao najprije u Posušje i odatle na Kupres. Tu je u
svađi kosom skinuo „čalmu« s glave Bećir-begu i bude zatvoren u gradskoj kuli Kupresa. Pobjegne
iz nje, ali ga beg pronađe i napadne, a on ga ubije vilama. Bježi, obitelj mu prelazi u Malovan i dalje
u Osmanlije, pa u Zlosela i konačno Mrđebare oko 1873.
Ne znamo šta ima istine u ovoj priči. Svakako kronologija događaja je prekratka. Ne znamo izdokumenata ni za kakvog Topu osim Vida Topu u Odžaku 1741. (v. Dragićevićev popis), od kojeg
su potekli kasniji Topići, a ne Lozići. Topići il »Tope« su doseljenici iz Rakitna u Hercegovini.
Jedan član plemena Lozića, fra Grgo (1810 - 1878), sabrao je vrijednih podataka o kupreškim
naseljima u svom rukopisnom djelcu »Adnotationes variae«, a ponešto, u još manjem, i o
Glamoču. Nije se odlikovao velikom naobrazbom ni kritičnošću, ali je marljivo skupljao i bilježio
pučke predaje, koje su znatnim dijelom do danas pale u zaborav. e primamo priču o njegovoj
obitelji »prije 800 god.«, kad su se navodno zvali Mrkonjići, prihvaćamo ono, za što se on živo
zanimao i mogao sigurno ustanoviti kao događaje novijeg vremena. Tako on piše, da su stanovnici
Zlosela pretežno doseljenici iz Hercegovine. Njegova obitelj (po našim dokumentima nastarija u
selu) doselila je iz Vinice u Hercegovini, odakle su prešli u livanjski kraj i onda dalje na Kupres.
Stavljamo pod znak pitanja da je to bilo »prije 30 godina« radi ubijstva trojice begova, ali ne i samo
podrijetlo iz Vinice. Obitelj Lozića nije bila po dokumentima, ni brojna ni mnogo raširena u raznim
krajevima BiH kao neke druge, ali ju u Vinici, na granici stare Hercegovine i Dalmacije, nalazimo uoba biskupska popisa: god. 1741. četiri obiteljii sa 39 članova i god. 1768. istotoliko obitelji ali već s
57 članova.
O fra Grgi Lozić - Galić je održan simpozij u Sarajevu između 1980 i 1986 (izvor: župnik na Suhom
Polju u Kupresu fra Ante Antunović na župi od 1980-1986). Godine 2011. na Suhom Polju održan
j e si mpo zi j o Fra Grg i i fra Fi l ip u Ku n i ću . Iste g o d in e su i m p o d ig n u ti sp o me n i ci u Zl o se l i ma n a
Križu i u Gredinama.
Iz plemena Lozić poteklo je ne mali broj svećenika franjevaca:
· LOZiC fra GRGO. R. 7. 9. 1810. (Mato ?) u Zloselim. Ob. 3. 4.1827. Nakon studija u Mađarskoj
primicirao 1830. i stavljen za kapelana fra Franji Sitniću u Kotor-Varoš4), kod koga je učio turski
j e zik. Tu j e b i o p o sli j e i žu p ni ko m (1 8 5 1-1 8 5 4), za tim u L j u bu n čiću , Vi d o ši ma , Sa si ni . Pre d
okupaciju, bojeći se turske osvete, pobjegao je u Split; u samostanu na Dobrom t 20. 3. 1878. od
srčane kapi".
Narodna je čitaonica u Splitu, kao izbjeglici od turskog zuluma, o svom trošku priredila sjajan
sprovod kojem je prisustvovalo svećenstvo i velik broj naroda. Fra Grgo. u svom djelu
Ad n o ta ti o ne s va ri ae p re g on i u o p i su p ro šlo sti svo je ro d n e o b i tel j i : ve l i d a se p re d 8 0 0 g o d . (!) zva li
Mrkonjići; iz Vinice su u Hercegovini pobjegli u okolicu Livna, jer da su ubili trojicu begova; odatle
03.01.2016. Z LOSELA ( Kupr es- Bi H ) : PR EZ IM EN A
http://w w w .zl osel a.com /p/pr ezi m ena.htm l 6/10
pred 300 godina (!) došli u Zlosela.
· LOZJC fra PAVO 1. iz Zlosela. Spominje ga izvještaj bis Delivića iz god. 1737. Bio gvardijan u
Fojnici 1743.-1745. U Duvnu ga je 1;tužio katolik Hrnjak, da je svoju bratićnu prebacio u Dalmaciju,
j e r j u j e tu žite l j a si l om o d veo , a o n a mu u sp je l a u te ći . Ota c j e d j e vo j čin g l o bl j e n za 7 0 g ro ša, a fra
Pavo za 300. t u Fojnici - 2. 1765.2)
· LOZJC fra PAVO II. Također iz Zlosela, t u Budimu kao »aggrega et cooperator« 16. 5. 1789. .
· LOZJC fra PAVO III. Rođen oko 1760. (Jakov), ob. u Fojnici 25. - 1776., tamo i t 13. 5. 1812.
umno poremećen (»a pluribus annis mente motus ekrologij Provincije, Sarajevo).
· LOZJC fra PETAR. R. uZloselim 1'725. (Pavo), ob. 2. 2. 1747.. kao skopaljski kapelan i
exdefinitor na Kupresu 7. 5. 1789.3) Ukopan u To . groblje u Botunu.
· LOZJC fra NIKOLA. R. 1800. u Zloselirn (Ivo). Ob. u Fojnici 20. - 1818. i iste godine + kao
novak.
Današnji Galići su se u vremenu fra Grge zvali Lozić-Galić ili Lozo-Gale. Danas se te obitelji svi
zovu Galić a današnji Lozići iz Mrđebara i Zlosela nisu iz ovoga plemena.
Galići koji su do 1992 živjeli u Stražbenici, sada žive na Suhom Polju (kod spomenika poginulima u
Domovinskom ratu) Ivan Galić i njegovi sinovi Ilija i Ante. Ljuban je u Odžaku (gornji Kupres) Bože
i Stipe su u gradu (Kupresu).
Turci su uhavtili poštenu djevojku Katu, rasjekli je na komade i bacili u jezero podno planine
Grguljače. Spomendan: 30. lipnja
Po tradiciji koju je zabilježio Krunoslav Draganović, Mašići su došli iz okolice Imotskog sredinom
XIX stoljeća. Smjestili su se u Blagaj, odakle je jedan od njih oko 1950. došao u Zlosela na
ženinstvo. Kod Imotskog ovog prezimena nema, pa je vjerojatnije da su došli s Duvanjskog polja,gdje živi veći rod Mašića. Porijeklo Mašića je zamršeno. Robert Jolić je u maticama našao da su
starija prezimena roda Kovač i Maršić ili Mršić. Kovači se u Kongori spominju na biskupskom
popisu katolika 1743. godine. Vjerojatno su kasnije dobili prezime Maršić, što je onda iz nekog
razloga skraćeno u Mašić.
Najveći su rod u selu i 1991. su činili nešto manje od petine njegovog ukupnog pučanstva. Po
tradiciji koju je zabilježio Krunoslav Draganović, došli su iz Golinjeva kod Livna. U tom selu
biskupski popis katolika 1743. bilježi dva domaćinstva Mihaljevića. Draganović kaže da su krajem
XVIII stoljeća odselili prvo u Čipuljić kod Bugojna, a onda početkom XIX stoljeća došli iz tog mjesta
na Kupres. Najraniji spomen Mihaljevića je 1723. u Mišima kod Livna, kada u kući nekog
Mihaljevića odsjeda biskup koji je bio u posjeti livanjskoj župi.
Po tradiciji koju je zabilježio Krunoslav Draganović, Pavići su dio starog roda Brstilo. Brstile su po
istoj tradiciji došli iz Vrlike, pa se na Kupresu podijelili na Ćosiće, Paviće i Grgiće. Biskupski popis
LOZIĆ KATA, DJEVICA I MUČENICA (+1816.)
S p o m e n i k b l a ž e n i c i d j e v o j c i m u č e n i c i K a t i L o z i ć + 1 8 1 6 S p o m e n p l o č u p o d i g a o I v a n G a l i ć ( L o z i ć ) i z S t r a ž b e n i c e
03.01.2016. Z LOSELA ( Kupr es- Bi H ) : PR EZ IM EN A
http://w w w .zl osel a.com /p/pr ezi m ena.htm l 8/10
Po tradiciji koju je zabilježio Krunoslav Draganović, doselili su pred kraj turske vlasti iz Dalmacije.
Došli su iz Strizirepa kod Sinja, gdje živi veliki rod Vrgoča. Tamo su zabilježeni i na popisu katolika
Splitske nadbiskupije 1725. godine, ali za razliku od većine stanovništva tog kraja nisu izbjeglice iz
Bosne. Prema mletačkim dokumentima koje je objavio Josip Soldo, došli su iz sela Donji Dolac u
predjelu Poljica kod Omiša. U Poljici se Vrgoči spominju još 1613. godine.
Žulji su samo ogranak Raštegoraca, koji su prema Krunoslavu Draganoviću doselili iz Gornjeg
Malovana početkom XIX stoljeća. Jedini su katolički rod u tom selu, i po tradiciji su najstariji rod u
selu uopće. Ovu tradiciju potvrđuje biskupski popis katolika 1743. koji već tad bilježi Raštegorce u
Malovanu, i to čak 52 osobe s tim imenom. Po prezimenu je očito da su neko vrijeme morali živjeti
u Raškoj Gori kod Mostara pošto nose ime tog sela. Borivoje Milojević navodi tradiciju da su nekaddavno živjeli oko Vrlike. Ova tradicija nije nespojiva s prezimenom. Moguće je da su Raštegorci iz
okolice Vrlike došli prvo u Rašku Goru pa onda na Kupres. Jedna grana roda Raštegoraca još od
XVIII stoljeća nosi prezime Žulj, i moguće je da je Žulj ili Žuljević bilo izvorno prezime Raštegoraca.
Žuljevića ima dosta u Cetinskoj Krajini, gdje se nalazi i Vrlika. Prema dokumentima koje je objavio
Josip Soldo, tamo su došli iz Poljica kod Omiša 1687. godine.
Starinom su iz Duvna a starinom su nastali od plemena Vukadin. Doselili su prvo u Bili Potok
između 1756. i 1762. kada je u obrani svoje nevinosti krvnički ubijena Iva Romić, djevojka
mučenica kojoj i danas nakon više od dva stoljeća narod hodočasti na grob i čuva uspomenu na
nju. Turci su je sasjekli i krvnički unakazili. Spomendan joj je 15. kolovoza - Velika Gospa.
Kao čobanica u obrani svoje djevojačke časti i poštenja hrabro je poginula. I danas hodočasnici
dolaze na njezin grob.
Romići iz Rakitna (danas dio hercegovačke općine Posušje) sačuvali su predaju o nastanku svog
prezimena. Priča se da im je za turske vlade doselio "četvrti did" iz Seonice i Mrkodola (sela na
Duvanjskom polju) hrom u jednu nogu, a imao je tri sina. Kad je ženio najmlađeg sina, beg iz
Duvna zatraži da prenoći prvu noć s nevjestom ali ga Romići ubiju i pobjegnu u Rakitno, donoseći
nadimak Romići, kojeg su dobili po hromom ocu.
U Zlosela su doselili iz Stražbenice nakon rata. Obitelj Romić se bavi poljoprivredom, uzgojem
ovaca i krava na svojoj farmi.
Iz ove obitelji je trenutačni načelnik općine Kupres i predsjednik HDZ-a O O Kupres dr.vet.med.
Perica Romić a dr. Boško Romić je poznati kirurg u Zagrebu
IZVORI:
1. Džaja, Miroslav, and Draganović Krunoslav. Sa Kupreške visoravni. Slavonski Brod: Grafičko
poduzeće "Plamen", 1970.
2. Džaja, Miroslav, and Draganović Krunoslav. Sa Kupreške visoravni, II izdanje, Baško Polje-
Zagreb, 1994.
3. Ivanišević, Milan. "Nadbiskupski pohodi župama Vranjicu, Mravincima i Kučinama do godine
03.01.2016. Z LOSELA ( Kupr es- Bi H ) : PR EZ IM EN A
// / / /
Kupres (290) Vijesti (180) Naj ave (93) Z l osel a vi j esti (78) Ž upa Suho Pol j e (67)Z ani ml j i vo ( 5 9 ) Opći na Kupres (45) Obavi j esti (40) Domovi nski rat (38) Tra d icija (3 5 )
B l a g d a n i (3 2 ) N a t j e č a j i (3 1 ) Tu riza m (2 7 ) T r a v a n j s k a d o g a đ a n j a (2 6 ) J a v n i p o z i v (2 3 ) N a d a n a š n j i d a n
(2 1 ) Vrije me (2 1 ) Akcije (1 9 ) K a p e l i c a s v . M a r k a - Z l o s e l a (1 5 ) Hrva tski Do m Ku p re s (1 4 ) O b l j e t n i c e
(1 4 ) H u m a n i t a r n a a k c i j a (1 3 ) 2 . S v j e t s k i r a t (1 2 ) G r a d n j a (1 1 )
KUPRES SMJEŠTAJ
KUPRES-PORTAL .COM
K U P R E S . D E
O P Ć I N A K U P R E S
R A D I O K U P R E S
UDRUGA ŽENA KUPREŠKE
Z L O S E L A . C O M
Z V I R N J A Č A . N E T
ŠUMARIJA KUPRES
Ž U P A S U H O P O L J E
ŽUPANIJA
LINKOVI
K U P R E S . D E
M A N D I N O S E L O . C O M
NAŠI PRIJATELJI
I n f o r m a c i j e : + 3 8 7 6 3 3 7 0 3 5 6
z l o s e l a . k u p r e s @ g m a i l . c o m
.
ZLOSELA NA FACEBOOK-U
ZLOSELA,Nedjelja, 03. ožujka 2013.
UTEMELJENO:
474,220UKUPNO PRIKAZA STRANICE
TKO JE ONLINE
7 ON L IN E
P r e u z i m a n j e s a d r z a j a d o z v o l j e n o j e s a m o u z j a s n o i s t a k n u t o n a v o d e n j e p o v e z n i c e n a i z v o r n u s t r a n i c u . P o k r e ć e B l o g g e r .