This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
qwertyuiopasdfghjklzxcvbnmqwertyui
opasdfghjklzxcvbnmqwertyuiopasdfgh
jklzxcvbnmqwertyuiopasdfghjklzxcvb
nmqwertyuiopasdfghjklzxcvbnmqwer
tyuiopasdfghjklzxcvbnmqwertyuiopas
dfghjklzxcvbnmqwertyuiopasdfghjklzx
cvbnmqwertyuiopasdfghjklzxcvbnmq
wertyuiopasdfghjklzxcvbnmqwertyuio
pasdfghjklzxcvbnmqwertyuiopasdfghj
klzxcvbnmqwertyuiopasdfghjklzxcvbn
mqwertyuiopasdfghjklzxcvbnmqwerty
uiopasdfghjklzxcvbnmqwertyuiopasdf
ghjklzxcvbnmqwertyuiopasdfghjklzxc
vbnmqwertyuiopasdfghjklzxcvbnmrty
uiopasdfghjklzxcvbnmqwertyuiopasdf
ghjklzxcvbnmqwertyuiopasdfghjklzxc
vbnmqwertyuiopasdfghjklzxcvbnmqw
Zemlja Ukradenih Snova
Zbirka pesama
1/1/2013
Nikola Matid
Predgovor i autobiografija
Moje ime je Nikola Matid, rođen sam 25.09.1996. u Negotinu, I završavam srednju Tehničku školu, Smer za računare... a pesmama se bavim još otkako znam za sebe... Zatim sam, posle nekog vremena, na društvenoj mreži „Facebook“ upoznao neke ljude koji su mi davali savete, kritike i pomogli mi da postanem bolji u tome što radim... Iza sebe imam puno pesama, ali sa vama du podeliti samo one koje smatram boljima. Dok vedina dečaka se bavi sportom, ja se bavim poezijom, muzikom, računarima, filmovima, A najviše volim romantiku... Smatram da umem biti vrlo otmen, da sam vrlo dobra i druželjubiva osoba... Volim da pomognem, i rado to i radim... Sa 16. Godina, ja sa ved dosta nesudjenih ljubavi i počinjem da pišem malo ozbiljnije... Priču o životu nemam, ali imam priče o ljubavi, koje dete videti kroz sledede nekoliko pesme... Svako ima svoju ljubavnu priču, možda i nekoliko, ali ne uspe svaka... Svako se ponekad rastužio zbog te ljubavi ili nešto drugo... Nekom je sunce, nekom je kiša, nekom duga, nekom sreda, nekom tuga...
Uporno Uporno gadjam vazduh,
a on mi stalno izmice...
K'o da vetar i ja merimo snagu
i pisemo dve iste price...
Uporno sa suncem
igram jedan te isti ples,
iako vrlo dobro znam da pece,
ali opek'o sam se vec...
Uporno ulazim na ista vrata
i uvek se hvatam za istu slamku,
iako sam vec mnogo puta,
opet upadam u istu zamku...
Uporno sanjam isti san,
svako vece kada padne mrak,
samo polako sklopim oci
i pojavi se nekakav znak...
Tajni, misteriozni znak...
Uporno radim to,
a svestan sam da mozda gresim,
mozda se i plasim, imam problem,
a ne znam kako da ga resim...
Uporno sklapam isti pakt,
sa nebom jos isti vodim rat,
stalo je vreme i stao je sat,
neprijatelj je postao k'o rodjeni brat...
Uporno trazim sebe,
ali ne mogu se naci,
nikad se ne potrazim u sebi,
mozda se sebe i plasim...
Uporno cupam sebi srce,
pa ga posle tesko vratim,
ali zivot visa je sila,
moram prvo njega da shvatim.
Tajni, misteriozni rat...
Uporno lutam
poput nekog duha,
mozda jednom nadjem nacin,
ako dozivim sutra...
Tajni, misteriozni dan...
Potpisujem
Potpisujem poslednje
te sudbonosne reci...
Potpisujem najgore,
da nocas cu bez tebe leci...
Potpisujem najnemilije,
stvari koje ni ne zelim...
Potpisujem raskid,
sa srcem i sa razumom...
Potpisujem da crv u meni
grize sve konce koji me sastavljaju
i da me vuce levo-desno,
kao sanke koje klize po ledu...
Potpisujem da se i samo srce
umorilo od ove borbe,
da je diglo belu zastavicu
i da spremno je da ode...
Potpisujem da ruke moje
jos zele da te dodirnu i zagrle,
a da usne moje jos
zele onako lepo da te poljube...
Potpisujem da me ubija
svaka tvoja rec, unistava...
Demoni tvojih reci me prozdiru
i halapljivo se hrane mojom srecom,
dok ne ostanem sam u trulom mraku,
sam sa tugom i jednom pesmom.
Potpisujem da te zelim, ali te zaboravljam...
I znam da nije lako, ali za nas bolje je tako...
Potpisujem...
Da je dosao kraj...
Prasina
Prasina...
Svuda oko uzanog tela!
Tisina...
Cutanje
je govor mudrih,
istina...
Istina
je teska bolest,
ubija...
Ubistvo
pocinjeno je nad 'mnom,
ostao je samo pepeo...
Na pragu osećanja
Tišina...
Čuju se zvukovi
prašine koja pada na tlo...
Mrak...
Vide se mrvice
svetlosti što dopire...
Osećaj...
U tvojim rečima
se oseća laž...
Miris...
Sećam se tog
tvog parfema...
Nosila si ga
i onog dana
kada smo se upoznali...
Vec osećam
gorak ukus u mojim usnama...
Telo se priprema...
Polako padaju i zadnje reči...
To se ne planira,
to spontano se desi...
Bio sam sam
Bio sam sam...
Usamljeni lutak!
Sedeo u cosku
i imao svoj kutak...
Bio sam sam...
Nisu me zanimale te price!
Te lazi, te bajke,
te da sve, jedna na drugu lice...
Bio sam sam...
Nisam hteo da znam!
Samo hteo sam da volim,
nekom ljubav svu da dam...
Bio sam sam...
Bio sam sam...
Ti si to promenila!
Moj zivot si u bajku pretvorila,
ljubav si jaku, ti u meni stvorila...
Bio sam sam...
Ti si bila lepa laz!
Ali bilo je neceg u tebi
u cemu bio je draz...
Bio sam sam...
Sam sam i ostao!
Veciti samotnjak
sad sam postao...
Cas zivota
Uputi pogled,
bar jos jedan,
kreni ka meni,
napravi korak,
pa stani!
Tama sputava
sve iskonske granice,
zatvara prolaze
za vozove
slobodne stanice...
Oslobodi stanje
uma i razuma,
od neprijatelja
ti nacini kuma,
zagrli ga...
Djavola poljubi
u njegova prljava usta,
zaboravi na prezir
i da postoji ta mrznja,
poljubi ga...
Klanjaj se i krsti,
jer ti ne cinis greh,
jednostavno si covek
i volis ceo svet,
sve ih lepo pozdravi...
Govori mrznje
nisu govori ljudi,
neka se tama
u njima budi,
pa totalno ih sludi...
Istina je sloboda,
neprijatelj lazi,
ali neprijateljstvo
nije ono sto se trazi,
pusti mrznju, nek ispari...
Zaustavimo ratove,
dignimo bele zastave,
spustimo koplja,
ne dozvolimo da nas rastave,
smatraj ovo delom zivotne nastave!
Krv u casi
Nalet vetra
u hladnoj noci,
krv u casi toci.
Crvena boja,
poslednje kapi
uplakane mati.
Crna odora,
krece molitva,
gde si otisao?
Ko ce ga znati?
Ciste misli
Tvoj zivot
muzika cini,
muzika stane!
Tvoje misli
negde lutaju,
brojis dane!
Osecas vetar,
kako duva,
otvara rane!
Njene usne
se krecu,
mislis: Laze!
Zatvaras oci
pred njom,
neka kaze!
Pusti neka
lepe reci
ona slaze!
Ciste misli
otvaraju put
duge staze!
Pratim
Pratim korake
tvojih stopala,
gazim putem
kojim si gazila,
ne bih li te stigao!
Pratim zvuk
tvog glasa,
mozda mi je ovo
jedina sansa
da te stignem!
Pratim srce,
ne i misao,
najgorim putem
ja bih isao
da te dohvatim!
Ja zelim
da delim
sa tobom sve,
tvoje nocne more,
one najgore!
Tvoje suze...
Placi na mom ramenu!
Moje je srce
vec u plamenu,
zeli da te uzme!
Lek moga srca
Ti stvaras sunce
usred najvece zime,
a u mom srcu duboko
izrezano je tvoje ime...
Ono me iznova greje
i raznim bojama sara,
ali me ljubav opet
iza ledja ogovara...
Tvoje su reci,
put na kome klecim...
Tvoje su misli,
ono cime se dicim...
Tvoje su pesme
lek moga srca,
jer ono sreco
ipak za tebe kuca...
Samar
Stojim i gledam...
Nepomicno, sasvim predan...
Zaljubljeno, kako samo ja umem,
i pravim se da sve razumem...
A nemam pojma gde sam,
ni zasto sam tu gde jesam...
Nemam pojma ni ko sam
a opet, apsolutno svoj sam.
Da li je ovo kosmar,
ili samar u sled najlepseg sna?
Jesam li bogat, jesam li klosar?
Ko sam uopste ja?
Ima li neko odgovor?
Postoji li neko ko zna?
Moze li mi neko reci
ko sam uopste ja?
Kad samoca ucini svoje
Sklapam oci, zamisljam sliku,
jednog broja kog nemam u imeniku:
Ulicom setam na trotoaru,
i krajem oka ugledah glavu,
drsku zenu, ali lepu i plavu
sto za sve misli da je u pravu.
Ne volim takve pametnjakovicke,
ali nesto moj pogled na njoj zadrza...
Ugledah oci uplakane, pune suza,
prilazim joj polako i donosim buket ruza.
Samo malo podize glavu i pogleda me u oci,
kleknuse na kolena, a ruke pocese da se tresu,
nikad na to zaboraviti necu, jadna, imala je losu srecu.
Samo je trazila ljubav, trazila je nekog da je voli,
ali su je unistavali toliko da je prestala da se bori.
Kleknuvsi, kao da me moli, gleda me, ni rec da progovori.
Okretoh se da podjem, al' me jako steze za ruku,
kao da govori: "Ne idi, ne dozvoli da me odvuku!".
Jako mocne su sile tame, povuci ce i mene dole,
ali nisam je mogao pustiti samu, njene reci bole.
Doprela je do mene, obojila me u punom sjaju,
uzivao sam u njenoj izmisljenoj lepoti, izmisljenom zagrljaju.