ZBORNIK REFERATA SA STRUČNOG OKRUGLOG STOLA O …

REPUBLIKA HRVATSKA

DRŽAVNA UPRAVA ZA ZAŠTITU I SPAŠAVANJE

SLUŽBA ZA CIVILNU ZAŠTITU

ZBORNIK REFERATA

SA STRUČNOG OKRUGLOG STOLA O SKLANJANJU STANOVNIŠTVA I MATERIJALNIH DOBARA

Zagreb, 15. prosinca 2005.

- 2 -

SADRŽAJ:

1. Opasnost od nuklearne nesreće, mr.sc. Ivo Valčić, Državni zavod za nuklearnu sigurnost 2. Radiološka zaštita i spašavanje, Državni zavod za zaštitu od zračenja

3. Opasnosti i posljedice akcidenata sa kemikalijama u proizvodnji, skladištenju i

korištenju, te mjere zaštite, prof. dr. Franjo Plavšić i Zdravko Lovrić dipl.ing., Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, Hrvatski zavod za toksikologiju

4. Kulturna baština-spašavanje, Ranka Saračević-Wurt, Ministarstvo kulture, Uprava za

zaštitu kulturne baštine, glavni konzervator za pokretna kulturna dobra

5. Sklanjanje stanovništva i materijalnih dobara kao organizirana i planirana mjera u sustavu zaštite i spašavanja, Stjepan Zorić, prof. Ministarstvo obrane, Uprava za obrambenu politiku

6. Psihološki aspekti sklanjanja, Boris Tot, prof. psihologije, Ministarstvo unutarnjih

poslova

7. Skloništa u sustavu prostornog planiranja, Aleksandar Bašić, dipl.ing.arh. Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Zavod za prostorno planiranje

8. Gradnja skloništa-tehnički uvjeti i odobravanje gradnje, Ljubica Čusak dipl.ing.građ.,

i Lino Fučić, dipl.ing.građ., Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Sektor za graditeljstvo

9. Ekonomski aspekti gradnje skloništa, Ivan Samac, dipl.ing.arh. «Damin» d.o.o.

10. Stanje izgrađenosti skloništa na području Republike Hrvatske, Miranda Čičak,

dipl.ing.arh., Državna uprava za zaštitu i spašavanje, Služba za civilnu zaštitu, Odjel za preventivu i planiranje

11. Analiza Zakonske i podzakonske regulative u svezi sklonišne problematike, Miranda

Čičak, dipl.ing.arh., Državna uprava za zaštitu i spašavanje, Služba za civilnu zaštitu, Odjel za preventivu i planiranje

12. Pregled skloništa u nekim zemljama Europske unije, Niko Fabris, dipl.ing.građ.,

Državna uprava za zaštitu i spašavanje, Služba za civilnu zaštitu, Odjel za preventivu i planiranje

- 3 -

REPUBLIKA HRVATSKA DRŽAVNI ZAVOD ZA NUKLEARNU SIGURNOST

10000 Zagreb • Frankopanska 11

OPASNOST OD NUKLEARNE NESREĆE

Zagreb, listopad 2005.

1

UVOD

Državni zavod za nuklearnu sigurnost odazvao se pozivu Državne uprave za zaštitu i spašavanje, Službe za civilnu zaštitu, za sudjelovanje na okruglom stolu «Sklanjanje stanovništva i materijalnih dobara» te je kao pisani prilog za raspravu priredio prikaz mogućih radioloških opasnosti za Republiku Hrvatsku u slučaju težih nesreća u najbližim nuklearnim elektranama – NE Krško u Sloveniji i NE Pakš u Mađarskoj. Kao podloga korišten je elaborat pod naslovom Ocjena ugroženosti od nuklearne nesreće u NE Krški i NE Pakš, kojeg je izradio Odjel nuklearne sigurnosti Ministarstva gospodarstva u suradnji sa stručnom organizacijom ENCONET International d.o.o, u kolovozu 1999. godine. U procjeni posljedica polazi se od pretpostavke da se dogodila nesreća u nuklearnom postrojenju, te da se odvija prema definiranom scenariju. Na temelju takve pretpostavke procjenjuju se radiološke posljedice na pojedinim udaljenostima od postrojenja i traži se odgovor na pitanje u kojem bi sektoru bilo opravdano primijeniti pojedinu mjeru zaštite i spašavanja stanovništva. U prvom poglavlju daje se prikaz tipske sektorizacije područja u okolini NE Krško i NE Pakš, u drugom poglavlju dan je pregled scenarija razvoja nuklearnih nesreća i provođenja uobičajenih mjera zaštite. U trećem poglavlju opisuju se scenariji nesreće izabrani za izračun te daje pregled i analiza rezultata. Posebno su naglašeni djelovi teksta koji se odnose na mjeru zaštite zaklanjanja. Na kraju, u četvrtom poglavlju dan je sažeti prikaz zaključaka vezanih za zaklanjanje.

1. SEKTORIZACIJA PODRUČJA U OKOLINI NE KRŠKO I NE PAKŠ

U cilju razumljivijeg i primjerenijeg prikazivanja rezultata procjene posljedica koje mogu nastupiti uslijed potencijalne nuklearne nesreće i u cilju provođenja mjera zaštite i spašavanja stanovništva, područje u bližoj i daljoj okolici nuklearnih postrojenja uobičajeno se dijeli na sektore. Sektorizacija područja oko nuklearnog postrojenja u pravilu se provodi njegovom aksijalnim i radijalnom podjelom. Pri tome se samo nuklearno postrojenje smješta u središte podjele. Slično se postupa i za druga industrijska postrojenja i objekte kod kojih može doći do značajnijeg ispuštanja tvari opasnih za ljudsko zdravlje i okoliš. Upravo takva podjela provedena je i u ovom slučaju. Aksijalno je izvršena podjela na kružne isječke kuta 22,5°. Time je dobiveno 16 aksijalnih sektora, koji su označeni velikim slovima A do S. Slova I i O nisu korištena zbog sličnosti sa znamenkama 1 i 0 i pogrešaka koje bi se zbog tih sličnosti mogle pojaviti u praktičnoj primjeni ovog sustava označavanja. Način aksijalne podjele, kao i način označavanja pojedinih aksijalnih sektora, identični su onima koje koristi Međunarodna agencija za atomsku energiju. Radijalna podjela provedena je koncentričnim kružnicama polumjera 25, 50, 75 i 100 km. Na taj su način dobivena 4 radijalna sektora (kružna vijenca), koji su označeni brojevima 1 do 4. Polumjeri od 25 i 100 km podudaraju se s polumjerima koji su predviđeni za određivanje planskih zona potencijalne ugroženosti. Preostala dva polumjera (50 i 75 km) uvedena su zbog potrebe da se provede detaljnija radijalna sektorizacija onih dijelova hrvatskog teritorija koji okružuju dvije nuklearne elektrane.

1.1 SEKTORI NE KRŠKO

Rezultat sektorizacije područja oko NE Krško prikazuje Slika 1-1. Prikazani sektori (označeni crvenom isprekidanom linijom) protežu se na teritorije 4 država: Republike Hrvatske, Slovenije, Austrije i Federacije BiH. Od ukupnog broja sektora (64), njih 39 seže u teritorij Republike Hrvatske. Radi se o sektorima B1 i B2, svim sektorima oznaka C, D, E, F, G, H, J, K i L, te

2

sektoru M4. Navedeni sektori protežu se preko teritorija jedanaest županija. Pri tome je u potpunosti obuhvaćen teritorij Zagrebačke i Krapinsko-zagorske županije te Grada Zagreba, a većim ili manjim dijelom teritoriji Sisačko-moslavačke, Karlovačke, Varaždinske, Koprivničko-križevačke, Bjelovarsko-bilogorske, Primorsko-goranske, Međimurske i Ličko-senjske županije.

Slika 1-1 Sektori i zone potencijalne ugroženosti NE Krško

Područje unutar radijalnog sektora 1 posebno je važno jer obuhvaćao područje najbliže NE Krško, odnosno područje u kojem se u slučaju nesreće mogu očekivati najveće posljedice. Ukupni se broj stanovnika unutar Hrvatske u tom području procjenjuje na oko 84.000 ljudi. Najveći broj stanovnika smješten je u sektorima F1 i G1. U tim se sektorima, naime, nalaze gradovi Zaprešić i Samobor.

1.2 SEKTORI NE PAKŠ

Sektori NE Pakš protežu se preko teritorija Republike Mađarske i Hrvatske te SR Jugoslavije (Slika 1-2). Od ukupno 64 sektora samo tri sežu u hrvatski teritorij. To su sektori oznaka J3, J4 i K4. Navedeni sektori manjim ili većim dijelom zahvaćaju grad Beli Manastir i 7 općina: Bilje, Čeminac, Draž, Jagodnjak, Kneževe vinograde, Petlovac i Popovac. Svih 7 općina, kao i grad Beli Manastir, nalaze se na području Osječko-baranjske županije. Najveći broj stanovnika naseljen je u sektoru J4. Više od polovice toga broja nastanjeno je u gradu Beli Manastir.

3

Slika 1-2 Sektori i zone potencijalne ugroženosti NE Pakš

2. PREGLED SCENARIJA RAZVOJA NUKLEARNE NESREĆE

Nuklearna elektrana, bez obzira na tip postrojenja, sadrži velike količine radioaktivnih tvari, pa

predstavlja potencijalnu opasnost za okoliš. Najveći dio radioaktivnosti vezan je za fisijske proizvode koji se nalaze u jezgri reaktora. Svako nekontrolirano ispuštanje radioaktivnih tvari iz nuklearne elektrane u okoliš ugrožava zdravlje i živote stanovništva i onečišćuje okoliš. Stoga se može reći da je sigurnost rada nuklearne elektrane između ostaloga određena i stupnjem zaštite okoliša od takvog ispuštanja.

Sigurnost nuklearne elektrane postiže se nizom mjera u fazi projektiranja, gradnje i tijekom pogona. U provedbi mjera primjenjuju se dva osnovna principa: princip “ALARA” i princip obrane po dubini. Sigurnosti nuklearnih elektrana posvećuje velika pažnja, a rizici se pokušavaju svesti na što manju mjeru. No, dosadašnja iskustva su pokazala da se nepravilnosti, incidenti, nezgode pa i nesreće u nuklearnim elektranama ipak događaju. Da bi se prouzročile bilo kakve posljedice u okolišu nužno je da dođe do ispuštanja radioaktivne materije iz nuklearne elektrane. Dakle, od interesa su samo one nezgode ili nesreće kod kojih dolazi do ispuštanja1.

1 Važno je naglasiti da nesreće i ispuštanja iz nuklearnih elektrana nisu isključivo vezani za jezgru reaktora, odnosno primarni krug. Ne smije se zaboraviti da su značajne količine radioaktivnosti prisutne u još nekoliko sustava (npr. u sustavu za skladištenje ozračenog goriva, sustavu za obradu radioaktivnog otpada, skladištu nisko i srednjeaktivnog otpada).

4

Obzirom na ispuštanje radioaktivne materije u okoliš nesreće u nuklearnim elektranama mogu se podijeliti na:

• nesreće s ispuštanjem u atmosferu,

• nesreće s ispuštanjem u površinske vode (vodotoke, jezera ili mora) i

• nesreće s ispuštanjem u tlo, odnosno u podzemni vodotok.

Od tri navedene vrste nesreća uobičajeno se najviše pažnje poklanja nesrećama s ispuštanjem u atmosferu, i to barem iz tri razloga. Prvo, već je naglašeno da je najveći dio radioaktivnosti nuklearne elektrane sadržan u jezgri reaktora, a za nesreće u kojima dolazi do oštećenja jezgre karakteristično je upravo ispuštanje u atmosferu. Drugo, atmosferski transport ispuštene radioaktivne materije bitno je brži od transporta površinskim vodotokom, a neusporedivo brži od transporta podzemnim vodotokom. Brže širenje znači i manje vremena za poduzimanje zaštitnih mjera. I treće, u slučaju ispuštanja u površinske ili podzemne vodotoke područje koje će biti zahvaćeno je lokalizirano i može se unaprijed sa priličnom sigurnošću predvidjeti. Za atmosfersko ispuštanje to nipošto nije slučaj.

2.1 NESREĆE S ISPUŠTANJEM U ATMOSFERU

Nesreće u nuklearnoj elektrani započinju pojavom jednog ili više kvarova unutar sigurnosnih sustava ili podsustava. Prema nastanku takvi se kvarovi mogu podijeliti u tri skupine:

1) kvarovi nastali zbog ljudske pogreške (pogreške u projektiranju i izvedbi, pogreške u postupanju osoblja, pogreške u održavanju postrojenja, i dr.),

2) kvarovi opreme i

3) kvarovi nastali zbog “vanjskih” utjecaja (potresi, uleknuća zemljišta, poplave, oluje, požari, i dr.).

Pojava kvara unutar sigurnosnih sustava nipošto ne znači da će uslijediti nuklearna nesreća, a pogotovo ne velika nesreća s ispuštanjem u okoliš. Kako se u nuklearnim elektranama primjenjuje već opisana obrana po dubini, preduvjet da dođe do ispuštanja je uzastopni otkaz većeg broja sigurnosnih sustava. Nuklearne nesreće tijekom kojih bi se ispustile najveće količine radioaktivnog materijala su nesreće u kojima bi došlo do oštećenja jezgre reaktora, gubitka integriteta primarnog kruga, a odmah potom do otkaza ili zaobilaženja (“bypass”) zaštitne zgrade. Dođe li do ispuštanja radioaktivne materije u atmosferu formirat će se tzv. radioaktivni oblak, koji će se širiti pod utjecajem veoma kompleksnih atmosferskih procesa. Ugrubo se može pretpostaviti da će koncentracije radionuklida u prizemnim slojevima atmosfere opadati proporcionalno s udaljenosti od nuklearne elektrane. Međutim, ovisno o meteorološkim prilikama može doći do značajnih odstupanja. Ako npr. zbog toplinske energije ispuštena materija dospije u više slojeve atmosfere, može se dogoditi da koncentracije radionuklida na većim udaljenostima budu veće od onih na manjim. Brzina kojom će se ispušteni radioaktivni materijal deponirati na tlo ovisi o karakteristikama materijala, meteorološkim prilikama i karakteristikama tla. Obzirom na meteorološke prilike razlikuju se dva osnovna slučaja: suhi vremenski uvjeti i vremenski uvjeti s padalinama. Ako padaline nisu prisutne, količina deponiranog materijala na grubim površinama (npr. prolistalo drveće) može biti i do 100 puta veća od one na veoma glatkim površinama (npr. prometnice, krovovi kuća, vodene površine). Zbog toga se u odsustvu padalina manje materijala deponira u urbanoj sredini. Za razliku od depozicije u suhim uvjetima kada se na tlo deponira isključivo materijal iz nižih slojeva atmosfere, u prisustvu padalina deponira se i materijal iz viših slojeva. Procjenjuje se da se brzina depozicije u slučaju padalina povećava 10 do 100 puta. Koncentracije radionuklida u oborinskoj vodi ovise o tome da li se kapljice kondenziraju oko čestica ispuštenog materijala (tzv. “rain-out” proces) ili padaline jednostavno ispiru materijal iz atmosfere na prostoru između oblaka i tla (tzv. “wash-out”) proces. Prvi će slučaj prouzročiti 3 do 10 puta veću kontaminaciju oborinske vode. Procjenjuje se da je brzina depozicije u slučajevima kada sniježi

5

približno 2 puta veća od one u slučaju kiše, uz jednaku količinu padalina. U odnosu na vremenske uvjete bez padalina brzinu depozicije povećava i magla, i to i do nekoliko puta. Procesi kojima se radioaktivno kontaminira ljudski prehrambeni lanac su veoma kompleksni. Radioaktivni materijal deponiran na vegetaciju može biti apsorbiran ili ponovo emitiran u atmosferu. Kontaminacija biljaka moguća je i apsorpcijom radionuklida iz tla korijenom, bilo da se radi o deponiranim i infiltriranim radionuklidima ili o radionuklidima iz kontaminirane vode za navodnjavanje. Moguć je međutim i obrnut proces, odnosno transport radionuklida iz biljke natrag u tlo. Životinje pak unose radionuklide u organizam udisanjem radioaktivnog oblaka, kao i udisanjem radionuklida koji su bili deponirani pa zatim ponovo emitirani u atmosferu. Kontaminacija životinja moguća je i konzumiranjem kontaminirane hrane i vode.

Depozicija

Ispuštanje

Nuklearna elektrana

Smjer vjetra

Izravno zračenje iz oblaka i sa tla,udisanje čestica, konzumiranje

kontaminirane hrane i vode

Atmosferska disperzija

Slika 2-1 Načini izlaganja u slučaju nesreće s ispuštanjem u atmosferu

Slika 2-1 daje pojednostavljen prikaz načina izlaganja ionizirajućem zračenju u slučaju nuklearne nesreće s ispuštanjem u atmosferu. Dođe li do ispuštanja radioaktivnog materijala u atmosferu, stanovništvo će prvotno biti izloženo djelovanju ionizirajućeg zračenja izravnim zračenjem radioaktivnog oblaka i udisanjem radioaktivnih čestica i plinova sadržanih u oblaku. U kasnijoj fazi, nakon taloženja čestica na površini i prolaska radioaktivnog oblaka, dominantni načini izlaganja biti će izravno zračenje deponiranog materijala i udisanje ponovo emitiranih čestica. Naposljetku, kontaminirana atmosfera, voda i tlo, a time i biljna i životinjska hrana, dovest će do izlaganja putem prehrambenog lanca.

2.1 MJERE ZAŠTITE

Mjere kojima se izravno štiti stanovništvo u bližoj i daljoj okolici mogu se smatrati posljednjom barijerom zaštite po dubini koja stupa u funkciju ako otkažu sve barijere i zaštitni sustavi nuklearne elektrane. Svaka nuklearna elektrana mora imati razrađen plan zaštite bliže okolice, prema kojemu bi se postupilo ako dođe do bilo kojeg od opisanih načina ispuštanja radioaktivnog materijala. Planovi postupaka u slučaju nesreće razrađuju se i za udaljenija područja. Broj zaštitnih mjera koje se u okviru takvih planova razmatraju za primjenu je ograničen (Slika 2-2). Svrha njihovog poduzimanja jest, dakako, umanjenje štetnog djelovanja ionizirajućeg zračenja na stanovništvo. Zaštitne se mjere dijele na tzv. “hitne” i “dugoročne”. Najvažnije hitne zaštitne mjere koje se primjenjuju u prvim fazama nesreće su:

• saklanjanje, odnosno upućivanje stanovništva se da se skloni u zatvorene prostore, najčešće u trajanju do jednoga dana,

• evakuacija, odnosno hitno preseljenje stanovništava s određenog područja u trajanju do nekoliko dana i

• profilaksa jodom u slučajevima kada se očekuje značajan unos radioaktivnog joda u organizam.

U najznačajnije dugoročne zaštitne mjere koje se provode u kasnijim fazama nesreće ubrajaju se:

6

• privremeno preseljenje, zaštitna mjera trajanja ne duljeg od godinu ili dvije,

• trajno preseljenje u nova ili postojeća naselja na neodređeni vremenski period,

• zaštitne mjere u poljoprivredi s ciljem izbjegavanja ili smanjenja razine kontaminacije prehrambenih proizvoda i

• ograničenje uporabe prehrambenih proizvoda za koje se utvrdi da su prekomjerno kontaminirani.

ISPUŠTANJE

ATMOSFERSKADISPERZIJA

DEPOZICIJA

ZRAK TLO VEGETACIJA

ŽIVOTINJE

INGESTIJAINHALACIJAVANJSKO

OZRAČENJE

ŠTETNI UČINCINA LJUDSKO ZDRAVLJE

Profilaksa

ZaklanjanjeEvakuacija

ZaklanjanjeEvakuacijaPreseljenje

Dekontaminacija

Zaštitne mjereu poljoprivredi

Zaštitne mjereu poljoprivredi

Ograničenja uporabeprehrambenih proizvoda

Slika 2-2 Zaštitne mjere u slučaju nesreće s ispuštanjem u atmosferu

Postupak donošenja odluka o primjeni zaštitnih mjera je veoma složen jer svaka od njih osim korisnog učinka (reduciranje primljenih radijacijskih doza) uzrokuje veće ili manje štetne učinke.

7

Zbog toga su tri principa opće prihvaćena kao temelj za donošenje odluka o provođenju zaštitnih mjera u slučaju nuklearne nesreće. Ti temeljni principi su slijedeći:

• Princip ograničenja - Po svaku cijenu je potrebno spriječiti pojavu ozbiljnijih determinističkih učinaka ionizirajućeg zračenja. Cilj se postiže ograničavanjem primljenih radijacijskih doza, uključujući pri tom i doze koje će primiti najizloženiji pojedinci, na vrijednosti ispod graničnih iznad kojih se takvi učinci pojavljuju.

• Princip opravdanosti - Intervencija je opravdana samo onda kada su ukupne rezultirajuće koristi veće od ukupnih šteta, odnosno ako je neto korist pozitivna. Da bi se mogao utvrditi predznak neto koristi neophodno je procijeniti sve značajnije korisne i štetne utjecaje.

• Princip optimizacije - Optimalan vremenski trenutak za primjenu zaštitne mjere je onaj kada se postiže najveća neto korist.

2.2 SKLANJANJE

Ova mjera treba osigurati zaštitu od vanjskog zračenja kao posljedice atmosferskog širenja radioaktivnog materijala. Postiže se sklanjanjem ljudi i domaćih životinja u zatvorene prostore, sa zatvorenim vratima i prozorima i isključenim ventilacijskim sustavom te pokrivanjem površina u okućnici koje su važne za život ljudi i/ili domaćih životinja (povrće, stočna hrana i dr).

Postoje četiri situacije u kojima je zaklanjanje jedna od optimalnih mjera zaštite:

• ispuštanje koje se sastoji uglavnom od radioizotopa plemenitih plinova,

• ispuštanje koje bi rezultiralo relativno niskim dozama,

• ispuštanje koje bi rezultiralo jako visokim kratkoročnim dozama, a za koje se ne bi mogla provesti prijevremena evakuacija i

• uvjeti pod kojima evakuacija nije moguća ili kada bi evakuacija imala kao nužnu posljedicu znatan rizik osobama koje se evakuiraju.

Najučinkovitije ja sklanjanje u posebno građena, tzv. atomska skloništa s kontroliranom ventilacijom. Međutim kad ona nisu blizu ili uopće na raspolaganju, zaklanjanje se provodi u kućama i/ili stanovima, stajama i drugim građevinama. Pri tom učinkovitost zaštite ovisi o vrsti zgrade i materijalu od kojeg je građena. Učinkovitost zaštite značajno ovisi i o tome da li je sama mjera provedena prije ili ubrzo nakon nailaska radioaktivnog oblaka. Općenito se smatra da sklanjanje u kvalitetno građene kuće i stanove može pružiti dostatnu zaštitu od prolaska radioaktivnog oblaka na udaljenosti većoj od 10 km od mjesta ispuštanja, osobito ako se jednostavnim zahvatima i pomoćnim sredstvima osigura što manja propusnost vanjskog zraka. To je osobito važno u ruralnim sredinama gdje zaklanjanjem valja zaštititi domaće životinje I okućnicu.

Zaklanjanje je mjera zaštite ograničenog trajanja, uobičajeno do jednog dana. Za svako dulje sklanjanje u zatvorene prostore valja procjeniti moguće veće štete od koristi.

3. OČEKIVANI RADIOLOŠKI UČINCI U ovom se poglavlju prezentiraju i analiziraju rezultati kvantitativne procjene posljedica koja se odnosi na potencijalne nesreće u NE Krško i NE Pakš. Prije samog prikaza rezultata daje se kraći opis programskog paketa pod nazivom InterRAS, kojim je provedena procjena. Također, daje se kratki opis razvijenih scenarija nuklearnih nesreća sa značajnijim ulaznim podacima.

3.1 OPIS PROGRAMSKOG PAKETA INTERRAS

InterRAS (INTERnational Radiological Assessment System) je IAEA programski paket za osobno računalo. Riječ je o DOS aplikaciji koja se može pokrenuti i iz Windowsa 3.1, 95 ili 98. Verzija 1.1, koja je primijenjena prilikom izrade ovog elaborata, temelji se na verziji 2.1 programskog paketa pod nazivom RASCAL (Radiological Assessment System for Consequence AnaLysis), razvijenoj 1994. godine. RASCAL je namijenjen stručnjacima Nuklearne regulatorne

8

komisije u SAD-u, kojima je zadatak da tijekom razvoja nuklearne nesreće provode neovisne procjene potencijalnih posljedica u bližoj i daljoj okolini nuklearnog postrojenja (NRC, (1994)). Preostala dva važna područja primjene programskog paketa su obučavanje i uvježbavanje osoblja odgovornog za ovakve vrste analiza i procjena. Programski paket InterRAS sastoji se od tri računalna programa (modula). To su programi ST-DOSE, FM-DOSE i DECAY. Programom FM-DOSE (Field Measurement to Dose) procjenjuju se rani i zakašnjeli radiološki učinci nuklearne nesreće i to na temelju mjerenih koncentracija pojedinih radionuklida u zraku ili na tlu. Računalni program DECAY (Decay Calculator) omogućava provođenje detaljne analize radioaktivnog raspada zadanih radionuklida, kao i stvaranja novih iz radioaktivnog lanca. Međutim, prilikom izrade elaborata korišten je isključivo program ST-DOSE, pa će se njega u ovom dijelu i opisati nešto detaljnije. Računalni program ST-DOSE namijenjen je analizi dominantnih aspekta vezanih za ispuštanje radioaktivnog materijala iz nuklearnog postrojenja, atmosferski transport i izlaganje radioaktivnom zračenju. Program se upotrebljava za procjenu posljedica prije nego što dođe do ispuštanja i tijekom ispuštanja radioaktivnog materijala u okoliš, odnosno u onim fazama razvoja nuklearne nesreće u kojima se još uvijek ne mogu provoditi mjerenja u okolišu (rana faza razvoja nuklearne nesreće). Od korisnika ovog računalnog programa zahtijeva se unošenje relativno skromnog broja ulaznih podataka, i to samo onih za koje se smatra da bi u navedenim uvjetima mogli biti dostupni. Radi se o podacima o lokaciji postrojenja, stanju unutar postrojenja ili osnovnim karakteristikama ispuštanja, kao i o najvažnijim meteorološkim parametrima. Prilikom analize ispuštanja radioaktivnog materijala u okoliš, ST-DOSE razlikuje dva slučaja: prvi prema kojemu do ispuštanja još uvijek nije došlo ili je do ispuštanja ipak došlo ali nije proveden radiološki monitoring i drugi prema kojemu je do ispuštanja radioaktivnog materijala u okoliš došlo pri čemu je radiološki monitoring proveden. U prvom slučaju se karakteristike ispuštanja procjenjuju koristeći metodu koja se temelji na stanju postrojenja. Metodu su za potrebe U.S. NRC krajem osamdesetih godina razvili McKenna i Gutter. U slučajevima kada je radiološki monitoring proveden, omogućava se izravno unošenje podataka očitanja s radioloških monitora ili pak unošenje podataka o ispuštanju pojedinih radionuklida (specificiraju se trajanje ispuštanja, te brzine ispuštanja ili ukupne vrijednosti ispuštenih radioaktivnosti). Dodatno, korisniku se pruža mogućnost da dio ulaznih podataka prenese iz programa DECAY. Analiza atmosferske disperzije i depozicije radionuklida u programu ST-DOSE se najvećim dijelom zasniva na metodama preuzetim iz kodova pod nazivom MESOI i MESORAD. Radi se o relativno jednostavnim metodama u kojima se ne uzimaju u obzir karakteristike terena iznad kojeg se radioaktivni oblak kreće. Ovisno o udaljenosti mjesta izlaganja, atmosferski se transport modelira Gaussovim modelom (kraće udaljenosti) ili Lagrangeovim “puff” modelom (veće udaljenosti). Meteorološki podaci se ne mogu prostorno mijenjati, ali se mogu mijenjati u funkciji vremena. Naime, svakih 15 minuta mogu se postavljati novi meteorološki ulazni parametri. Program ST-DOSE omogućava procjenu isključivo ranih učinaka izlaganja radioaktivnom zračenju. Procjenjuju se doze od izravnog zračenja iz radioaktivnog oblaka, doze od zračenja radionuklida deponiranih na tlu te doze od inhalacije. Rezultati se iskazuju kao maksimalne doze integrirane po zadanom vremenskom periodu izlaganja (dakle ne kao brzine doze), a odnose se na odraslu osobu koja bi se tijekom prolaska radioaktivnog oblaka nalazila na otvorenom prostoru.

3.2 OPIS ANALIZIRANIH SCENARIJA

Za provedbu kvantitativne procjene posljedica nuklearne nesreće su razvijena tri detaljnija scenarija. Dva scenarija primjenjiva su na obje analizirane nuklearne elektrane (scenariji s oznakama JPZA i JPSA), dok je scenarij s oznakom JPRA primjenjiv isključivo na NE Pakš. U nastavku slijedi opis sva tri scenarija koja su u ovom elaboratu izabrana za analizu.

9

3.2.1 Scenarij JPZA (Jezgra-Primarni krug-Zaštitna zgrada-Atmosfera)

Prema scenariju oznake JPZA dolazi do ispuštanja radioaktivnog materijala iz reaktorske jezgre, njegova prolaska kroz pojedine komponente primarnog kruga, ispuštanja u zaštitnu zgradu i naposljetku ispuštanja u atmosferu. Interesantno je uzeti nekoliko različitih sekvenci svog potencijalnog razvoja i to 6 sekvenci (označenih rastućim rimskim brojevima od I do VI) u slučaju analize nesreće u NE Krško i 4 sekvence u slučaju analize nesreće u NE Pakš. Prikaz tih sekvenci dan je u sljedećoj tablici.

Tablica 3-1 Analizirane sekvence unutar scenarija JPZA

SEKVENCA KARAKTERISTIKE NE Krško NE Pakš

I Brzina ispuštanja 0,004 %/h - Ispuštanje iz zazora X - II Brzina ispuštanja 4 %/h - Ispuštanje iz zazora X X

III Brzina ispuštanja 100 %/h - Ispuštanje iz zazora X X

IV Brzina ispuštanja 0,004 %/h - Oštećenje jezgre X - V Brzina ispuštanja 4 %/h - Oštećenje jezgre X X VI Brzina ispuštanja 100 %/h - Oštećenje jezgre X X

3.2.2 Scenarij JPSA (Jezgra-Primarni krug-Sekundarni krug-Atmosfera)

Prema scenariju oznake JPSA dolazi do radioaktivne kontaminacije sekundarnog kruga, te ispuštanja iz sekundarnog kruga u atmosferu. Interesantno je uzeti 8 različitih sekvenci potencijalnog razvoja ovog scenarija i to u slučaju analize nesreće u obje nuklearne elektrane. Prikaz tih sekvenci dan je u sljedećoj tablici.

Tablica 3-2 Analizirane sekvence unutar scenarija JPSA

SEKVENCA KARAKTERISTIKE NE Krško NE Pakš

I Brzina ispuštanja 30 m3/h - Normalni rashladni medij X X

II Brzina ispuštanja 100 m3/h - Normalni rashladni medij X X

III Brzina ispuštanja 30 m3/h – Zatrovani rashladni medij X X

IV Brzina ispuštanja 100 m3/h - Zatrovani rashladni medij X X

V Brzina ispuštanja 30 m3/h - Ispuštanje iz zazora X X VI Brzina ispuštanja 100 m3/h - Ispuštanje iz zazora X X VII Brzina ispuštanja 30 m3/h - Oštećenje jezgre X X VIII Brzina ispuštanja 100 m3/h - Oštećenje jezgre X X

3.2.3 Scenarij JPRA (Jezgra-Primarni krug-Rashladni toranj-Atmosfera)

Prema scenariju oznake JPRA dolazi do ispuštanja radioaktivnog materijala iz reaktorske jezgre, njegovog prolaska kroz rashladni toranj elektrane i ispuštanja u atmosferu. Odnosi se samo na slučaj nesreće u NE Pakš s time da podrazumijeva 4 sekvence dane u slijedećoj tablici.

10

Tablica 3-3 Analizirane sekvence unutar scenarija JPRA

SEKVENCA KARAKTERISTIKE NE Krško NE Pakš I Brzina ispuštanja 4 %/h - Ispuštanje iz zazora - X II Brzina ispuštanja 100 %/h - Ispuštanje iz

zazora - X

III Brzina ispuštanja 4 %/h - Oštećenje jezgre - X IV Brzina ispuštanja 100 %/h - Oštećenje jezgre - X

Za ispuštanja po svim sekvencama svih scenarija pretpostavljeni su isti meteorološki uvjeti

na lokaciji elektrane, kao i na okolnom području i to: brzina vjetra u iznosu od 3 m/s (u smjeru Hrvatske), klasa stabilnosti atmosfere D, te debljina sloja miješanja u iznosu od 500 m. Također, pretpostavlja se izostanak svih vrsta oborina.

3.3 PREGLED I ANALIZA REZULTATA

Rezultati procjene posljedica potencijalnih nuklearnih nesreća, kakve bi se s većom ili manjom vjerojatnošću mogle dogoditi u NE Krško i NE Pakš, prikazani su u Tablicama 3-4 do 3-9. Procjena posljedica provedena je računalnim programom ST-DOSE, a rezultati se odnose na scenarije izlaganja odnosno ulazne podatke dane u prethodnom poglavlju. U prve tri tablice (Tablice 3-4 do 3-6) prikazani su rezultati procjene koji se odnose na analizu nuklearne nesreće u NE Krško, dok su u preostalim tablicama (Tablice 3-7 do 3-9), prikazani rezultati procjene relevantni za analizu nesreće u NE Pakš. Sve tablice su po svojoj strukturi identične. Vezano za procijenjene doze, u tablicama su naznačene sljedeće tri informacije:

• iznos procijenjene efektivne ili apsorbirane doze na određenoj udaljenosti od nuklearne elektrane, odnosno u pojedinom sektoru,

• odnos procijenjene efektivne doze i granične vrijednosti doze od 250 mSv (ukoliko je procijenjena vrijednost doze veća od granične onda je u tablici naznačena vrijednost podebljana) i

• odnos procijenjene efektivne ili apsorbirane doze i odgovarajućih vrijednosti intervencijskih razina za poduzimanje mjera zaštite i spašavanja stanovništva (zelena, žuta i crvena boja).

U prvom stupcu svih tablica nalaze se oznake scenarija prema kojima je provedena procjena. Može se uočiti da su u slučaju nesreće u NE Krško provedene procjene posljedica za dva scenarija, a u slučaju nesreće u NE Pakš za tri scenarija. Naime, kao što je to naznačeno u prethodnom poglavlju, scenarij oznake JPRA nije primjenjiv za slučaj NE Krško. U drugom stupcu daju se podaci o brzini ispuštanja radioaktivnog materijala iz elektrane. Za scenarije oznaka JPZA i JPRA brzina se iskazuje kao postotak sadržaja zaštitne zgrade (odnosno reaktorske zgrade ako se radi o NE Pakš) koji se ispusti u atmosferu u vremenu od jednog sata (%/h). Za scenarij JPSA mjerna jedinica brzine ispuštanja je m3/h, a odnosi se na kontaminirani medij sekundarnog kruga. U trećem stupcu navode se dodatne informacije koje se odnose na stanje jezgre ili razinu kontaminacije rashladnog medija u primarnom krugu. Drugi i treći stupac u tablicama zapravo definiraju sekvence analiziranih scenarija. Može se također reći da se drugi i treći stupac odnose na analizu osjetljivosti (parametarsku analizu) provedenu za brzinu ispuštanja radioaktivnog materijala iz elektrane i za stanje reaktorske jezgre, odnosno primarnog kruga. U Tablicama 3-4 i 3-5 (NE Krško), isto kao i u Tablicama 3-7 i 3-8 (NE Pakš), u posljednjih 7 stupaca daju se procijenjene vrijednosti efektivnih doza (mSv) i to za udaljenosti 1, 2, 5, 10, 25, 50 i 75 km od nuklearne elektrane. Radi se o tzv. ranim (early) dozama, odnosno o zbroju integriranih doza od 24-satnog izlaganja izravnom zračenju iz radioaktivnog oblaka, izlaganja

11

zračenju radionuklida deponiranih na tlu, te doze od 30-dnevnog zračenja radionuklida unesenih u organizam udisanjem. Doza od inhalacije procijenjena je uz pretpostavku brzine udisanja od 3,33⋅10-4 m3/s. Doza od izravnog zračenja radionuklida s tla procijenjena je za visinu od 1 m i uz pretpostavku faktora redukcije zbog neravnina podloge u iznosu 0,7. Sve vrijednosti prikazane u tablicama predstavljaju maksimalne doze za odraslu osobu koja bi se nalazila na otvorenom prostoru. U Tablicama 3-6 (NE Krško) i 3-9 (NE Pakš) u posljednjih 7 stupaca predočene su apsorbirane doze za štitnu žlijezdu (mGy). Radi se o maksimalnim dozama prouzročenim 30-dnevnim učincima izotopa joda unesenih u organizam inhalacijom. Jedna od osnovnih zadaća ovog rada sastojia se u procjeni potencijalnih radioloških učinaka po sektorima2. Ako se promatraju udaljenosti navedene u tablicama, te ako se imaju u vidu udaljenosti NE Krško i NE Pakš od teritorija Republike Hrvatske, uzimajući u obzir da su za ovu analizu od interesa samo posljedice za stanovništvo Republike Hrvatske, može se ustvrditi da su za NE Krško relevantne udaljenosti od 10, 25, 50 i 75 km. S druge strane, za NE Pakš relevantna je isključivo vrijednost doze na udaljenosti od 75 km. Rezultati na udaljenostima 1, 2 i 5 km za NE Krško, te na udaljenostima 1, 2, 5, 10 25 i 50 km za NE Pakš dani su u tablicama isključivo zbog cjelovitosti prikaza. Nadalje, može se primijetiti da su doze na udaljenosti 10 km od NE Krško zapravo maksimalne doze koje se mogu očekivati na teritoriju Republike Hrvatske (sektor 1)3. Doze na udaljenostima 25, 50 i 75 km prikazuju maksimalne doze koje se mogu očekivati u sektorima 2, 3 i 4. S druge strane, vrijednost procijenjene doze na udaljenosti 75 km od NE Pakš aproksimira najveću dozu koja se može očekivati za stanovništvo Republike Hrvatske4 (sektori 3 i 4).

2 Valja se podsjetiti da su u radijalnom smjeru sektori ograničeni kružnicama polumjera 25 (sektor 1), 50 (sektor 2), 75 (sektor 3) i 100 km (sektor 4). 3 Udaljenost najbliže točke na hrvatskoj državnoj granici od NE Krško približno iznosi 10 km. 4 NE Pakš je od najbliže točke na hrvatskoj državnoj granici udaljena približno 75 km.

Tablica 3-4 Usporedba procijenjenih efektivnih doza (mSv) s intervencijskom razinom za zaklanjanje - NE Krško

Udaljenost (km) - Broj relevantnog radijalnog sektora Scenarij Brzina

ispuštanja Dodatna napomena 1 2 5 10 (1) 25 (2) 50 (3) 75 (4)

0,004%/h Ispuštanje iz zazora 2,3E-01 1,3E-01 5,1E-02 1,9E-02 0,0E+00 0,0E+00 0,0E+00

4%/h Ispuštanje iz zazora 2,3E+02 1,3E+02 5,1E+01 1,9E+01 5,9E+00 1,9E+00 1,2E+00


0,004%/h Oštećenje jezgre 2,3E+00 1,3E+00 5,0E-01 1,9E-01 5,9E-02 1,9E-02 1,2E-02

4%/h Oštećenje jezgre 2,3E+03 1,3E+03 5,0E+02 1,9E+02 5,9E+01 1,9E+01 1,2E+01

JPZA


30 m3/h Norm. rashl. medij 1,8E-02 0,0E+00 0,0E+00 0,0E+00 0,0E+00 0,0E+00 0,0E+00

100 m3/h Norm. rashl. medij 6,8E-02 3,7E-02 1,5E-02 0,0E+00 0,0E+00 0,0E+00 0,0E+00

30 m3/h Zatrov. rashl. medij 1,5E+00 8,4E-01 3,3E-01 1,3E-01 3,7E-02 1,2E-02 0,0E+00

100 m3/h Zatrov. rashl. medij 6,0E+00 3,3E+00 1,3E+00 4,9E-01 1,4E-01 4,6E-02 2,7E-02

30 m3/h Ispuštanje iz zazora 5,7E+02 3,1E+02 1,2E+02 4,8E+01 1,5E+01 4,6E+00 2,8E+00


30 m3/h Oštećenje jezgre 5,6E+03 3,1E+03 1,2E+03 4,8E+02 1,5E+02 4,6E+01 2,8E+01

JPSA

100 m3//h Oštećenje jezgre 2,2E+04 1,2E+04 4,8E+03 1,9E+03 5,7E+02 1,8E+02 1,1E+02

Tablica 3-5 Usporedba procijenjenih efektivnih doza (mSv) s intervencijskom razinom za evakuaciju - NE Krško



0,004%/h Ispuštanje iz zazora 2,3E-01 1,3E-01 5,1E-02 1,9E-02 0,0E+00 0,0E+00 0,0E+00



0,004%/h Oštećenje jezgre 2,3E+00 1,3E+00 5,0E-01 1,9E-01 5,9E-02 1,9E-02 1,2E-02


JPZA




30 m3/h Zatrov. rashl. medij 1,5E+00 8,4E-01 3,3E-01 1,3E-01 3,7E-02 1,2E-02 0,0E+00





JPSA


Tablica 3-6 Usporedba procijenjenih apsorbiranih doza za štitnjaču (mGy) s intervencijskom razinom za jodnu profilaksu - NE Krško



0,004%/h Ispuštanje iz zazora 5,3E+00 2,9E+00 1,1E+00 4,3E-01 1,3E-01 4,1E-02 2,5E-02



0,004%/h Oštećenje jezgre 3,7E+01 2,0E+01 7,9E+00 3,0E+00 8,9E-01 2,8E-01 1,7E-01


JPZA


30 m3/h Norm. rashl. medij 4,2E-02 2,3E-02 0,0E+00 0,0E+00 0,0E+00 0,0E+00 0,0E+00

100 m3/h Norm. rashl. medij 1,6E-01 8,8E-02 3,4E-02 1,3E-02 0,0E+00 0,0E+00 0,0E+00

30 m3/h Zatrov. rashl. medij 4,2E+00 2,3E+00 8,9E-01 3,4E-01 1,0E-01 3,2E-02 1,9E-02

100 m3/h Zatrov. rashl. medij 1,6E+01 8,8E+00 3,4E+00 1,3E+00 3,9E-01 1,2E-01 7,2E-02




JPSA


Tablica 3-7 Usporedba procijenjenih efektivnih doza (mSv) s intervencijskom razinom za zaklanjanje - NE Pakš


ispuštanja Dodatna napomena 1 2 5 10 25 50 75 (4)

4%/h Ispuštanje iz zazora 1,7E+02 9,5E+01 3,7E+01 1,4E+01 4,3E+00 1,4E+00 8,4E-01


4%/h Oštećenje jezgre 1,7E+03 9,5E+02 3,7E+02 1,4E+02 4,3E+01 1,4E+01 8,4E+00 JPZA




30 m3/h Zatrov. rashl. medij 1,1E+00 6,2E-01 2,4E-01 9,2E-02 2,7E-02 0,0E+00 0,0E+00





JPSA


4%/h Ispuštanje iz zazora 1,2E+01 6,7E+00 2,9E+00 1,2E+00 3,9E-01 1,2E-01 7,6E-02


4%/h Oštećenje jezgre 1,5E+02 8,4E+01 3,7E+01 1,5E+01 5,4E+00 1,6E+00 1,1E+00 JPRA


Tablica 3-8 Usporedba procijenjenih efektivnih doza (mSv) s intervencijskom razinom za evakuaciju - NE Pakš









30 m3/h Zatrov. rashl. medij 1,1E+00 6,2E-01 2,4E-01 9,2E-02 2,7E-02 0,0E+00 0,0E+00





JPSA


4%/h Ispuštanje iz zazora 1,2E+01 6,7E+00 2,9E+00 1,2E+00 3,9E-01 1,2E-01 7,6E-02




Tablica 3-9 Usporedba procijenjenih apsorbiranih doza za štitnjaču (mGy) s intervencijskom razinom za jodnu profilaksu - NE Pakš







30 m3/h Norm. rashl. medij 3,1E-02 1,7E-02 0,0E+00 0,0E+00 0,0E+00 0,0E+00 0,0E+00

100 m3/h Norm. rashl. medij 1,2E-01 6,5E-02 2,5E-02 9,8E-03 0,0E+00 0,0E+00 0,0E+00






JPSA






3.3.1 Mogući radiološki učinci

Naravno, procijenjene doze na različitim udaljenostima od nuklearnih elektrana, odnosno doze procijenjene u različitim sektorima, potrebno je analizirati s aspekta učinaka na ljudsko zdravlje. Danas se smatra da efektivne doze veće od 250 mSv mogu, osim stohastičkih, prouzročiti i akutne učinke. Stoga je u prvom redu procijenjene efektivne doze potrebno usporediti s navedenom graničnom vrijednosti. Promatraju li se rezultati procjene koji se odnose na NE Krško (Tablice 3-4 i 3-5) zaključuje se da su sljedeće četiri sekvence od posebnog interesa:

• Scenarij JPZA:

1) Brzina ispuštanja 100%/h - Ispuštanje iz zazora (oznaka sekvence JPZA - III) i

2) Brzina ispuštanja 100%/h - Oštećenje jezgre (oznaka sekvence JPZA - VI),

• Scenarij JPSA:

3) Brzina ispuštanja 30 m3/h - Oštećenje jezgre (oznaka sekvence JPSA - VII) i

4) Brzina ispuštanja 100 m3/h - Oštećenje jezgre (oznaka sekvence JPSA - VIII).

U svim navedenim sekvencama moguće je očekivati efektivne doze iznad 250 mSv, koje pored stohastičkih mogu izazvati i akutne učinke na ljudsko zdravlje. Razlika je u tome što procijenjene “visoke” efektivne doze ovisno o sekvencama imaju različitu distribuciju po sektorima. Tu različitu distribuciju efektivnih doza viših od granične prikazuje sljedeća tablica.

Tablica 3-10 Distribucija efektivnih doza viših od granične (NE Krško)

SEKVENCA RADIJALNI SEKTOR 1

RADIJALNI SEKTOR 2

RADIJALNI SEKTOR 3

RADIJALNI SEKTOR 4

JPSA - III 500 mSv - * - * - * JPSA - VI 5.000 mSv 1.500 mSv 470 mSv 280 mSv JPZA - VII 480 mSv - * - * - * JPZA - VIII 1.900 mSv 570 mSv - * - *

* Procijenjena efektivna doza niža je od granične (250 mSv)

Dakle, za udaljenosti od 10 do 25 km (sektor 1) od NE Krško, vidi se da se u slučaju oba scenarija (sve četiri sekvence), mogu očekivati i akutni učinci radioaktivnog zračenja. U sektoru 2 (udaljenost 25 do 50 km), akutni se učinci mogu očekivati u slučaju oštećenja jezgre uz potpuni gubitak integriteta zaštitne zgrade (brzina ispuštanja 100%/h), odnosno velike kontaminacije i veoma intenzivnog ispuštanja iz sekundarnog kruga (100 m3/h). U sektorima 3 i 4 (udaljenost od elektrane 50 do 100 km) akutni se učinci mogu očekivati samo za scenarij JPZA, i to u slučaju oštećenja reaktorske jezgre uz katastrofalni otkaz zaštitne zgrade. Kada je u pitanju NE Pakš (Tablice 3-7 i 3-8) vidi se da se, bez obzira na scenarij, stanje reaktorske jezgre i brzinu ispuštanja, na teritoriju Republike Hrvatske mogu očekivati isključivo stohastički učinci ionizirajućeg zračenja. Naime, najveća procijenjena efektivna doza, koja se odnosi na scenarij JPZA, oštećenje jezgre, zaobilazak rashladnog tornja i potpuni otkaz reaktorske zgrade (brzina ispuštanja 100%/h), iznosi približno 210 mSv. Potrebno je dodatno upozoriti na to da se procijenjene efektivne doze iz navedenih tablica nipošto ne smiju poistovjećivati sa dozama koje bi u slučaju nesreće primilo svo ili većina stanovništva zahvaćenog radioaktivnim oblakom. Naprotiv, budući da se radi o maksimalnim dozama procijenjenim prema maksimalnim koncentracijama radionuklida u zraku i na tlu, može se ustvrditi da bi doze bliske takvima primio relativno mali broj osoba. Srednju dozu koju bi primilo izloženo stanovništvo može se procijeniti pod pretpostavkom da je razdioba koncentracije radionuklida (a time i radioaktivnosti) u radioaktivnom oblaku normalna, odnosno Gaussova. Tada se pokazuje da se na

intervalu od –2σ do 2σ nalazi više od 95% vjerojatnosnog opterećenja. Ako bi se radioaktivni oblak u oba horizontalna smjera definirao kao područje od –2σ do 2σ (sa σ se označava standardna devijacija normalne distribucije), njime bi se obuhvatilo više od 95% radioaktivnog materijala. Za tako definirani radioaktivni oblak može izračunati odnos maksimalne i srednje doze, i on iznosi približno 2,8. Dakle, srednje doze koji bi primilo stanovništvo zahvaćeno radioaktivnim oblakom bile bi oko 2,8 puta manje od procijenjenih maksimalnih doza danih u tablicama.

3.3.2 Potreba za provedbom zaštitnih mjera

Kao što je ranije navedeno, učinci štetnog djelovanja radioaktivnog zračenja na stanovništvo mogu se umanjiti provedbom zaštitnih mjera. Da li je pojedinu mjeru zaštite potrebno primijeniti ili ne odlučuje se na temelju procjene one doze koju bi se provođenjem određene mjere moglo izbjeći ili spriječiti (avertable dose). U svrhu lakšeg i bržeg donošenja odluka uvedene su tzv. intervencijske razine za pojedinu mjeru zaštite i spašavanja stanovništva. Intervencijska razina je definirana kao granična vrijednost doze. Zaštitnu je mjeru opravdano primijeniti samo ako je doza koju je moguće izbjeći viša od intervencijske razine. Općenito, do vrijednosti intervencijskih razina za pojedine zaštitne mjere dolazi se provedbom tzv. cost-benefit analize, uz uvažavanje principa opravdanosti i optimizacije. Princip opravdanosti zahtjeva da neto korist (B) proizišla iz primjene zaštitne mjere bude pozitivna (B>0). Neto korist se može procijeniti prema slijedećoj jednadžbi: B = Y0 - (Y + X + Ai + As + R - Bc)

gdje je: Y0 ekvivalent štetnih učinaka ionizirajućeg zračenja (stohastičkih i determinističkih) ako se zaštitna mjera ne primjeni Y ekvivalent štetnih učinaka ionizirajućeg zračenja (stohastičkih i determinističkih) ako se zaštitna mjera primjeni X ekvivalent utrošenih resursa i ljudskog rada pri primjeni zaštitne mjere Ai ekvivalent posljedice stresa uzrokovanog primjenom zaštitne mjere As ekvivalent socijalnih poremećaja uzrokovanih primjenom zaštitne mjere R ekvivalent ostalih rizika prouzročenih primjenom zaštitne mjere Bc ekvivalent koristi od reosiguranja

Princip optimizacije zahtjeva ispunjenje uvjeta dB/dIL = 0, gdje IL označava intervencijsku razinu. No, proračunavanje intervencijskih razina nije tako jednostavan zadatak kako bi moglo izgledati iz navedenih jednadžbi. Naime, procjena vrijednosti Y0, Y, R, X, Ai, As i Bc iziskuje velik broj ulaznih podataka do kojih se ne dolazi na jednostavan način. Dijelom i zbog toga neke od značajnih međunarodnih institucija i organizacija (npr. ICRP, IAEA, OECD/NEA, WHO/FAO) preporučuju tzv. generičke intervencijske razine. Radi se o intervencijskim razinama proračunatim na temelju generičkih ulaznih podataka, koje bi trebale poslužiti ponajprije kao temelj za izračunavanje “pravih” intervencijskih razina. No, pokazalo se da su generičke intervencijske razine do danas u mnogim zemljama prihvaćene bez da su provedene bilo kakve izmjene koje bi proizlazile iz razlika između generičkih i stvarnih uvjeta. Tako je i Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske donijelo je u listopadu 1999. godine “Pravilnik o granicama izlaganja ionizirajućem zračenju te o uvjetima izlaganja u posebnim okolnostima i za provedbe intervencija u izvanrednom događaju” (NN 108, (1999)), kojim se generičke intervencijske razine preporučene od Međunarodne agencije za atomsku energiju iz Beča (IAEA) usvajaju kao nacionalne. Intervencijske razine iz Pravilnika koje se odnose na hitne zaštitne mjere (i koje su relevantne za ovaj elaborat) daje Tablica 3-11.

Tablica 3-11 Generičke intervencijske razine za hitne zaštitne mjere

Zaštitna mjera Intervencijska razina

Zaklanjanje 10 mSv

Evakuacija 50 mSv

Jodna profilaksa 100 mGy (štitna žlijezda) Uzevši u obzir sve prethodno napisano o intervencijskim razinama, kao i rezultate predočene u Tablicama 3-4 do 3-9, nameće se pitanje može li se na temelju procijenjenih doza (efektivnih i apsorbiranih) zaključiti na kojim bi se udaljenostima, odnosno u kojim bi se sektorima, te za kakve nesreće (scenarije i sekvence), trebalo poduzeti pojedine mjere zaštite i spašavanja stanovništva. Izravnom usporedbom doza i intervencijskih razina ne može se dati odgovor na postavljeno pitanje, i to zato što doze u tablicama nisu jednake dozama koje je moguće spriječiti. Dva su osnovna razloga za to:

1) Svaka zaštitna mjera ima svoj tzv. faktor efikasnosti, koji može biti manji ili jednak 1. Kada su u pitanju hitne zaštitne mjere, jedino se evakuacijom, i to provedenom prije nego što je područje zahvaćeno radioaktivnim oblakom, može postići efikasnost u iznosu 1. Faktor efikasnosti za zaklanjanje ovisi o objektu u koji se stanovništvo sklanja i može varirati u širokom rasponu. Najpovoljniji faktor se postiže u slučaju zaklanjanja u skloništa posebno projektirana za slučaj napada atomskim oružjem (tzv. atomska skloništa).

2) Tijekom nuklearne nesreće doza koju je moguće spriječiti funkcija je vremena. Radi se o padajućoj funkciji koju determinira položaj radioaktivnog oblaka, faktor efikasnosti ali i vrijeme potrebno za dojavu o nesreći, analizu stanja, pripremu i provedbu zaštitne mjere. Općenito, najveće se doze mogu spriječiti poduzimanjem zaštitnih mjera prije nailaska radioaktivnog oblaka, a najmanje nakon njegovog prolaska.

Rezultati usporedbe procijenjenih doza sa intervencijskim razinama prikazani su u tablicama bojama. Efektivne ekvivalentne doze u Tablici 3-4 (NE Krško) i Tablici 3-7 (NE Pakš) uspoređene su s intervencijskom razinom za zaštitnu mjeru zaklanjanja u iznosu 10 mSv. Efektivne ekvivalentne doze u Tablici 3-5 (NE Krško) i Tablici 3-8 (NE Pakš) uspoređene su s intervencijskom razinom za evakuaciju stanovništva koja iznosi 50 mSv. Naposljetku, apsorbirane doze u Tablici 3-6 (NE Krško) i Tablici 3-9 (NE Pakš) uspoređene su s intervencijskom razinom kojom se utvrđuje opravdanost jodne profilakse, a koja iznosi 100 mGy. Za usporedbu su upotrijebljene tri boje:

• Zelena boja označava da je procijenjena maksimalna doza manja od intervencijske razine, te da primjena zaštitne mjere gotovo sigurno nije opravdana.

• Žuta boja ukazuje na to da je procijenjena doza veća od intervencijske razine, ali manja od njene desetorostruke vrijednosti. U ovom slučaju opravdanost primjene zaštitne mjere ovisit će o položaju radioaktivnog oblaka, faktoru efikasnosti zaštitne mjere te o vremenu potrebnom za njenu provedbu.

• Crvena boja znači da je procijenjena doza veća od desetorostrukog iznosa intervencijske razine. Zbog toga je, ako se radi o barem donekle organiziranom sustavu za intervenciju, primjena zaštitne mjere gotovo sigurno opravdana.

Analizom rezultata za NE Krško i zaštitne mjere zaklanjanja (Tablica 3-4), uočava se da bi u slučaju najtežih nesreća (JPZA - VI i JPSA - VIII) provođenje te zaštitne mjere gotovo sigurno bilo opravdano u sva četiri radijalna sektora5. Ako se najteže nesreće izuzmu iz razmatranja (zbog veoma male vjerojatnosti njihove realizacije) pokazuje se da bi zaštitnu mjeru zaklanjanja u određenim slučajevima bilo opravdano primijeniti u radijalnim sektorima 1 i 2.

Razmatra li se zaštitna mjera evakuacije stanovništva u slučaju nesreće u NE Krško (Tablica 3-5), može se primijetiti da je opravdanost provedbe te mjere u radijalnim sektorima 3 i 4 upitna čak i u slučaju najtežih nesreća. No, rezultati također pokazuju da bi u slučaju nesreća prilikom kojih bi došlo do oštećenja jezgre i potpunog otkaza (gubitka integriteta) zaštitne zgrade (JPZA – VI) ili pak do oštećenja jezgre te do kontaminacije i intenzivnog ispuštanja iz sekundarnog kruga elektrane (JPSA - VIII), evakuacija stanovništva iz radijalnih sektora 1 i 2 gotovo sigurno bila opravdana.

5 Ovdje je potrebno napomenuti da se poduzimanje određene mjere zaštite i spašavanja ne odnosi na kompletni radijalni sektor, već da podrazumijeva samo neke pripadajuće aksijalne sektore. Ubičajeno se određene mjere zaštite i spašavanja primjenjuju na onom aksijalnom sektoru preko kojega se radioaktivni oblak širi ali i na njemu susjednim aksijalnim sektorima. Naravno, u kojim će se sektorima određene mjere zaštite i spašavanja provesti u prvom redu ovisi o smjeru vjetra i procijenjenoj širini radioaktivnog oblaka.

Iz Tablice 3-6 vidi se da je opravdanost provedbe jodne profilakse procijenjena vrlo slično kao i provedba zaštitne mjere zaklanjanja. To znači da bi u slučaju najtežih analiziranih nesreća provođenje jodne profilakse bilo opravdano u sva četiri radijalna sektora. Ukoliko se rezultati najtežih sekvenci izuzmu iz razmatranja, onda bi provođenje zaštitne mjere jodne profilakse bilo u određenim slučajevima opravdano u radijalnim sektorima 1 i 2. Kada su u pitanju nesreće u NE Pakš i udaljenosti relevantne za područja Republike Hrvatske, pokazuje se da bi zaštitnu mjeru zaklanjanja (Tablica 3-7) bilo gotovo sigurno opravdano provesti samo u slučaju realizacije sekvence JPZA - VI (oštećenje reaktorske jezgre, zaobilazak rashladnog tornja i potpuni otkaz reaktorske zgrade uz brzinu ispuštanja od 100%/h). Ovisno o vremenskom trenutku i o stupnju organiziranosti za provedbu zaštitne mjere, zaklanjanje bi moglo biti opravdano i za druge analizirane nuklearne nesreće (sekvence JPZA - III, JPSA - VII, JPSA - VIII i JPRA - IV). Usporedba maksimalnih doza procijenjenih za nesreće u NE Pakš s intervencijskom razinom za evakuaciju u iznosu od 50 mSv (Tablica 3-8) ukazuje na to da bi provedba evakuacije na područjima Republike Hrvatske bila opravdana samo za najteže analizirane nesreće (sekvence JPZA - VI i JPSA - VIII) i to pod pretpostavkom veoma visoke razine uvježbanosti za provedbu ove mjere zaštite. Jodnu profilaksu (Tablica 3-9) bilo bi gotovo sigurno opravdano provesti ako bi došlo do oštećenja jezgre i otkaza reaktorske zgrade ili intenzivnog ispuštanja iz prethodno kontaminiranog sekundarnog kruga (sekvence JPZA – VI i JPSA – VIII). Ovisno o tome na koji je način organizirano provođenje zaštitne mjere (jesu li tablete unaprijed podijeljene stanovništvu ili su pohranjene u lokalne zdravstvene ili druge ustanove, i sl.), primjena jodne profilakse mogla bi biti opravdana u još 5 analiziranih sekvenci (JPZA III, JPZA – V, JPSA – VI, JPSA – VII i JPRA – IV).

3.3.3 Uticaj na planiranje za slučaj nuklearne nesreće

Ako pretpostavimo da je umjesto procjene posljedica opisane u Poglavlju 0 provedena procjena rizika (u cijelosti), to bi značilo da je osim posljedica za svaki analizirani scenarij procijenjena i vjerojatnost njegove pojave. Za različite scenarije vjerojatnosti pojave bi se više ili manje razlikovale. Za tehnološke nesreće u najvećem broju slučajeva vrijedi da one s većim posljedicama imaju manju vjerojatnost pojave (to, dakako, proizlazi iz osnovnih zahtjeva koje se postavljaju pri projektiranju tehnoloških postrojenja). Pretpostavimo dalje da je, uz uvažavanje zdravstvenih i drugih posljedica, troškova, psiholoških, socijalnih i političkih čimbenika te raspoloživih resursa, u okviru procesa upravljanja rizikom procijenjen granični iznos tzv. “društveno prihvatljivog rizika”. Tada bi se ta granična vrijednost mogla usporediti sa procijenjenim rizicima za pojedine scenarije nesreće u NE Krško i NE Pakš. Na temelju usporedbe odredili bi se scenariji koji će se smatrati relevantnima za potrebe planiranja. U ovom primjeru pretpostavimo da su na opisani način odabrani scenarij oznake JPZA - V za NE Krško (oštećenje jezgre i propuštanje zaštitne zgrede 4%/h), te scenarij JPRA - IV za NE Pakš (oštećenje jezgre i ispuštanje kroz rashladni toranj 100%/h). Nadalje, pretpostavimo da se oznake vezane uz procijenjene radijacijske doze u kontekstu planiranja i pripremanja za slučaj nesreće interpretiraju na slijedeći način:

• Zelena boja – Pripremanje za provođenje zaštitne mjere nije nužno.

• Žuta boja – Pripremanje za provođenje zaštitne mjere je poželjno.

• Crvena boja – Pripremanje za provođenje zaštitne mjere je nužno.

Uvažavajući sve navedene pretpostavke, kao i rezultate prikazane u Tablicama 3-4 do 3-9, moguće je na vrlo jednostavan način procijeniti potrebu za pripremanjem za provođenje zaštitnih mjera u pojedinim sektorima i zonama. U Tablici 3-4 lako se može uočiti da bi bilo nužno da jedinice lokalne samouprave i uprave, koje se nalaze u Planskom području za poduzimanje preventivnih i hitnih mjera zaštite (UPZ) odnosno u sektoru 1 NE Krško, razrade planove i uvježbaju provođenje zaštitne mjere zaklanjanja. Bilo bi poželjno da to učine i općine i gradovi unutar Planskog područja za poduzimanje preventivnih i dugoročnih mjera zaštite (LPZ). Da potpuno isto vrijedi i za jodnu profilaksu može se uočiti u Tablici 3-6. Iz Tablice 3-5 se vidi da bi u sektorima 1 i 2 NE Krško bilo

poželjno uvježbati i evakuaciju stanovništva. S druge strane, pokazuje se da planiranje i pripremanje za evakuaciju u sektorima 3 i 4 ne bi bilo neophodno. U Tablici 3-12 sumarno su prikazani zaključci o potrebama za pripremanjem provođenja sve tri “hitne” zaštitne mjere.

Tablica 3-12 Potreba za pripremanjem za provođenje hitnih zaštitnih mjera - NE Krško

PRIPREMANJE ZA PROVOĐENJE ZAŠTITNE MJERE ZAŠTITNA MJERA

RADIJALNI SEKTOR 1 (UPZ)

RADIJALNI SEKTOR 2 (LPZ)



Zaklanjanje Nužno Poželjno Poželjno Poželjno

Evakuacija Poželjno Poželjno Nije nužno Nije nužno

Jodna profilaksa Nužno Poželjno Poželjno Poželjno Rezultati procjene posljedica za NE Pakš i za scenarij JPRA – IV (Tablice 3-7 do 3-9) pokazuju da bi bilo poželjno da jedinice lokalne samouprave i uprave smještene u sektoru 4 uvježbaju primjenu zaštitne mjere zaklanjanja i jodne profilakse. Pripremanje provedbe evakuacije stanovništva ocijenjeno je kao aktivnost koja nije nužna.

Tablica 3-13 Potreba za pripremanjem za provođenje hitnih zaštitnih mjera - NE Pakš

ZAŠTITNA MJERA RADIJALNI SEKTOR 4 (LPZ)

Zaklanjanje Pripremanje poželjno

Evakuacija Pripremanje nije nužno

Jodna profilaksa Pripremanje poželjno Na kraju je potrebno dodatno naglasiti da je podatke u Tablicama 3-12 i 3-13 potrebno promatrati isključivo u kontekstu danog primjera izbora visokorizičnog scenerija. 4. ZAKLJUČAK Procjena radioloških posljedica za zdravlje stanovništva Republike Hrvatske, koja se odnosi na potencijalne veće nesreće u NE Krško ili u NE Pakš, provedena je uz upotrebu programskog paketa pod nazivom InterRAS. Posljedice nuklearnih nesreća analizirane su za skupinu detaljno definiranih scenarija, prema kojima dolazi do ispuštanja radioaktivnog materijala u atmosferu. Upravo su takvi scenariji, imajući u vidu problematiku koja se obrađuje u elaboratu, ocijenjeni kao najrelevantniji. Radijacijske doze procijenjene za različite scenarije i udaljenosti od nuklearnih postrojenja uspoređene su s dozom iznosa 250 mSv, koja je prilikom izrade elaborata usvojena kao granična za pojavu akutnih učinaka ionizirajućeg zračenja. Pokazalo se da bi se u slučaju nesreće u NE Krško akutni učinci na području radijalnog sektora 1 (do 25 km) mogli očekivati za nuklearne nesreće najrazličitijih karakteristika. S druge strane, u sektorima 2 (do 50 km), 3 (do 75 km) i 4 (do 100 km) akutni bi se učinci mogli očekivati samo u slučaju najtežih nesreća (misli se na nesreće s oštećenjem reaktorske jezgre i katastrofalnim otkazom reaktorske zgrade). Kada je u pitanju NE Pakš, pokazano je da se, bez obzira na karakteristike nuklearne nesreće, na teritoriju Republike Hrvatske mogu očekivati isključivo stohastički učinci ionizirajućeg zračenja. Osim s graničnom dozom za pojavu akutnih učinaka ionizirajućeg zračenja, procijenjene doze su uspoređene i s tzv. intervencijskim razinama za primjenu pojedinih mjera zaštite i spašavanja stanovništva. Rezultati za NE Krško pokazuju se da bi u slučaju najtežih nuklearnih nesreća

provođenje zaštitne mjere sklanjanja gotovo sigurno bilo opravdano u sva četiri radijalna sektora. Ako se takve nesreće izuzmu iz razmatranja (zbog veoma male vjerojatnosti njihove realizacije) pokazuje se da bi zaštitnu mjeru sklanjanja u određenim slučajevima bilo opravdano primijeniti u radijalnim sektorima 1 i 2. Opravdanost provedbe jodne profilakse procijenjena vrlo slično kao i zaklanjanja. Nadalje, procijenjeno je da bi opravdanost provedbe zaštitne mjere evakuacije stanovništva u radijalnim sektorima 3 i 4 bila upitna čak i u slučaju najtežih nesreća. No, rezultati su pokazali da bi u slučaju nesreća prilikom kojih bi došlo do oštećenja jezgre i potpunog otkaza (gubitka integriteta) zaštitne zgrade ili pak do oštećenja jezgre te do kontaminacije i intenzivnog ispuštanja iz sekundarnog kruga NE Krško, evakuacija stanovništva iz radijalnih sektora 1 i 2 gotovo sigurno bila opravdana. Kada su u pitanju nesreće u NE Pakš i udaljenosti relevantne za područja Republike Hrvatske, procijenjeno je da bi zaštitnu mjeru sklanjanja bilo gotovo sigurno opravdano provesti samo u slučaju nesreće prilikom koje bi došlo do oštećenja reaktorske jezgre, zaobilaska rashladnog tornja i potpunog otkaza reaktorske zgrade. Ovisno o vremenskom trenutku i o stupnju organiziranosti za provedbu zaštitne mjere, sklanjanje bi moglo biti opravdano i u slučaju nuklearne nesreće povoljnijih karakteristika. Usporedba maksimalnih doza procijenjenih za nesreće u NE Pakš s intervencijskom razinom za evakuaciju ukazala je na to da bi provedba evakuacije na područjima Republike Hrvatske bila opravdana samo za najteže analizirane nesreće, a i to isključivo pod pretpostavkom veoma visoke razine uvježbanosti za provedbu ove mjere zaštite. Jodnu bi profilaksu u slučaju nesreće u NE Pakš bilo gotovo sigurno opravdano provesti ako bi došlo do oštećenja jezgre i otkaza reaktorske zgrade ili intenzivnog ispuštanja iz prethodno kontaminiranog sekundarnog kruga. Ovisno o tome na koji je način organizirano provođenje zaštitne mjere (jesu li tablete unaprijed podijeljene stanovništvu ili su pohranjene u lokalne zdravstvene ili druge ustanove, i sl.), primjena jodne profilakse mogla bi biti opravdana i u slučaju nesreća s manjim količinama ispuštenog radioaktivnog materijala. U radu su razmatrane i mogućnosti primjene rezultata provedene procjene posljedica u definiranju načina pripremanja pojedinih područja Republike Hrvatske (pojedinih zona potencijalne ugroženosti) za nuklearnu nesreću. Zaključeno je da bi za takvu vrstu primjene bilo nužno dodatno provesti i procjenu vjerojatnosti nuklearnih nesreća, odnosno cjelokupnu procjenu rizika.

REPUBLIKA HRVATSKA MINISTARSTVO ZDRAVSTVA I SOCIJALNE SKRBI

HRVATSKI ZAVOD ZA TOKSIKOLOGIJU

OPASNOSTI I POSLJEDICE NESREĆA S KEMIKALIJAMA U PROIZVODNJI, SKLADIŠTENJU I KORIŠTENJU TE MJERE ZAŠTITE

Zagreb, 25 sudenog 2005.

Franjo PlavFranjo Plavššiićć i Zdravko Lovrii Zdravko Lovrićć

OPASNOSTI I POSLJEDICE NESREĆA S KEMIKALIJAMA U PROIZVODNJI, SKLADIŠTENJU I KORIŠTENJU TE

MJERE ZAŠTITE

KEMIKALIJE KOJE SU IZAZVALE NAJVEĆI BROJ SMRTNIH SLUČAJEVA KEMIKALIJE KOJE SU IZAZVALE NAJVEĆI BROJ SMRTNIH SLUČAJEVA U RAZDOBLJU 1970. DO 1988. PREMA PODACIMA U RAZDOBLJU 1970. DO 1988. PREMA PODACIMA UNEPUNEP--AA

448KLOR

562AMONIJAK

216216PROPILEN

60520EKSPLOZIVI

46831SMJESE KEMIKALIJA

451350NAFTA I DERIVATI

901480ZEMNI PLIN I SLIČNO

28002800METILIZOCIJANAT

MRTVIH PO MRTVIH PO NESREĆINESREĆI

UKUPNI BROJ UKUPNI BROJ MRTVIHMRTVIHKEMIKALIJAKEMIKALIJA

22~50~50toluen diizocijanattoluen diizocijanat22~50~50tetrametiltetrametil olovoolovo

44popožžari + nabava 20 tari + nabava 20 tsumporovsumporov dioksiddioksid

~5~5nastaju u ponastaju u požžaru (npr. aru (npr. NaNONaNO33))

nitrozninitrozni plinoviplinovi

33~30~30nitratnanitratna kiselinakiselina

11~5~5metil izocijanatmetil izocijanat~10~10~50~50metilbromidmetilbromid

~30~30~5.000~5.000kloridnakloridna kiselinakiselina~250~250~300~300klorklor

~10~10~10~10fostoksinfostoksin

~4~4~0,5~0,5etilenoksidetilenoksid~5~5>50>50cijanidicijanidi

~100~100>500.000>500.000amonijakamonijak

broj mjesta gdje se nalazibroj mjesta gdje se nalazigodigodiššnje korinje korišštenje (t)tenje (t)kemikalijakemikalija

KOLIČINE PLINOVITIH OPASNIH KEMIKALIJA I BROJMJESTA NJIHOVA DRŽANJA

RAZLOZI LORAZLOZI LOŠŠEG STANJA U HRVATSKOJEG STANJA U HRVATSKOJ

•• PROPAST ILI RASPADANJE VELIKIH TVRTKI, PROPAST ILI RASPADANJE VELIKIH TVRTKI, KOJE SU IMALE SREDIKOJE SU IMALE SREDIŠŠNJI SUSTAV NJI SUSTAV SPRJESPRJEČČAVANJA NESREAVANJA NESREĆĆA I POSTUPAKA KOD A I POSTUPAKA KOD NJIHOVE POJAVENJIHOVE POJAVE

•• OSNIVANJE MALIH TVRTKI, KOJE NEMAJU OSNIVANJE MALIH TVRTKI, KOJE NEMAJU INTERESA ZA PODRUINTERESA ZA PODRUČČJE ZAJE ZAŠŠTITE LJUDSKOG TITE LJUDSKOG ZDRAVLJA I OKOLIZDRAVLJA I OKOLIŠŠA.A.

•• STARA TEHNOLOGIJA, POSEBNO U STARA TEHNOLOGIJA, POSEBNO U PRIJEVOZUPRIJEVOZU

•• PORAST UPORAST UČČESTALOSTI PRIJEVOZA OPASNIH ESTALOSTI PRIJEVOZA OPASNIH TVARI TVARI

Krajnje toKrajnje toččke dometa nekih kemikalijake dometa nekih kemikalija

0,20,20,20,20,20,20,20,2toluen toluen diizocijanatdiizocijanat

1,11,11,11,11,11,11,11,1tetrametiltetrametil olovoolovo1,41,41,11,10,60,60,30,3sumpor dioksidsumpor dioksid1,41,41,11,10,60,60,30,3nitrozninitrozni plinoviplinovi0,30,30,30,30,30,30,30,3nitratnanitratna kiselinakiselina9,09,06,36,33,73,72,42,4metil izocijanatmetil izocijanat0,30,30,250,250,20,20,160,16metil metil bromidbromid

0,30,30,30,30,30,30,30,3kloridnakloridna kiselinakiselina1,41,41,11,10,60,60,30,3klorklor13138,48,46,06,02,72,7fostoksinfostoksin1,41,4110,50,50,30,3etilenoksidetilenoksid3,23,22,32,31,61,60,60,6cijanidicijanidi0,60,60,50,50,30,30,20,2amonijakamonijak

1.000 kg1.000 kg500 kg500 kg200 kg200 kg50 kg50 kgKRAJNJA TOKRAJNJA TOČČKA DOMETA U KILOMETRIMAKA DOMETA U KILOMETRIMAKEMIKALIJAKEMIKALIJA

UUččinci klora kod raznih koncentracija u zrakuinci klora kod raznih koncentracija u zraku

smrtsmrttrenutnotrenutno1.0001.000

edem pluedem pluććaa1515--30 min30 min100100

edem pluedem pluććaa3030--60 min60 min4040--6060

kakaššalj, pealj, peččenje svih enje svih sluznicasluznica

kratko izlaganjekratko izlaganje3030

iritacija oiritacija oččiju, nosa i iju, nosa i didiššnih nih putevaputeva

odmahodmah1515

bez ubez uččinaka (inaka (KDKKDK))15 min15 min1,01,0

bez ubez uččinakainaka ((MDKMDK))8 h8 h0,50,5

donji prag osjeta donji prag osjeta njuhomnjuhom

odmahodmah0,30,3

uuččinciincivrijeme izlaganjavrijeme izlaganjakoncentracija (ppm)koncentracija (ppm)

Prikaz oblaka 6 min nakon istjecanja 150 kg klora

trenutna smrt>5.000 ppm

konvulzivni kašalj, nagrizanje kože i sluznica, smrt nakon desetak minuta

>2.000

jaki kašalj i gušenje nastupaju odmah –moguća smrt zbog edema pluća

700-2.000

IDLH (trenutno opasno za zdravlje i život), vrlo snažne iritacije sluznica

500

do 1 h bez posljedica osim iritacije sluznica

150-300

MDK (8 h)25

granica osjeta njuhom5

učincikoncentracija u zraku (ppm)

KONCENTRACIJA AMONIJAKA U ZRAKU I UČINCI

ZONE OPASNOSTI U SLUČAJU IZLIJEVANJA 2 T AMONIJAKA U ZAGREPČANKI

ŠŠTO OTO OČČEKUJEMO KOD NESREEKUJEMO KOD NESREĆĆE?E?

•• Razvija se panika,Razvija se panika,•• Među nazoMeđu nazoččnima nema pravih strunima nema pravih struččnjaka,njaka,•• Plan intervencije je nedostupan,Plan intervencije je nedostupan,•• Procjene su krive i podaci nedostupni,Procjene su krive i podaci nedostupni,•• Nije jasno treba li i koga obavijestiti,Nije jasno treba li i koga obavijestiti,•• Nastoji se zatajiti događajNastoji se zatajiti događaj,,•• Poduzimaju se krivi postupci,Poduzimaju se krivi postupci,•• Zaboravlja se na zaZaboravlja se na zašštitu ljudi,titu ljudi,•• Vrijeme prolazi izrazito brzo, a Vrijeme prolazi izrazito brzo, a šštetne se tetne se

posljedice stalno poveposljedice stalno poveććavaju,avaju,•• U U ččasu kada stiasu kada stižže strue struččna pomona pomoćć vevećć je moje možžda da

kasno. kasno.

ŠŠTO TREBA UTO TREBA UČČINITIINITI??

•• Izvijestiti odmah komunikacijsku jedinicu o događaju i Izvijestiti odmah komunikacijsku jedinicu o događaju i pozvati sve vrste interventnih jedinica pozvati sve vrste interventnih jedinica –– ako je ako je potrebno sazvati ekopotrebno sazvati eko--stostožžer,er,

•• Ne prilaziti opasnom podruNe prilaziti opasnom područčju bez podataka o tome ju bez podataka o tome ššto to se događa se događa (npr. po(npr. požžar, eksplozija, isplinjavanje ili ar, eksplozija, isplinjavanje ili izlijevanje) te koje keizlijevanje) te koje kemikalije sudjeluju u događajumikalije sudjeluju u događaju,,

•• Odrediti zonu pune izolacije i u nju zabraniti ulaz Odrediti zonu pune izolacije i u nju zabraniti ulaz onima koji nemaju propisanu i uonima koji nemaju propisanu i uččinkovitu osobnu inkovitu osobnu zazašštitnu opremu,titnu opremu,

•• Postaviti blokade na prilaznim cestama i zabraniti Postaviti blokade na prilaznim cestama i zabraniti pristup na propisanu udaljenost,pristup na propisanu udaljenost,

•• Ne ulaziti u zonu kontaminacije sam nego u pratnji Ne ulaziti u zonu kontaminacije sam nego u pratnji barem jedne osobe,barem jedne osobe,

•• TraTražžiti lokalni iti lokalni itnerventniitnerventni plan (bolje njegov saplan (bolje njegov sažžetak) etak) prije nego se poprije nego se poččne nesrene nesrećću obuzdavati ili ograniu obuzdavati ili ograniččavati avati njezine posljedice. njezine posljedice.

KAD SE DONOSI ODLUKA O EVAKUACIJI?KAD SE DONOSI ODLUKA O EVAKUACIJI?

•• tek prijeti mogutek prijeti moguććnost nesrenost nesrećće i ima vremena za e i ima vremena za evakuaciju,evakuaciju,

•• broj stanovnika nije velik,broj stanovnika nije velik,•• uuččinjene su jasne procjene o smjeru evakuacije i injene su jasne procjene o smjeru evakuacije i

udaljenosti na koju se osobe moraju ukloniti,udaljenosti na koju se osobe moraju ukloniti,•• na raspolaganju su obuna raspolaganju su obuččene osobe koje ene osobe koje ćće e

evakuaciju usmjeravati i sredstva koja evakuaciju usmjeravati i sredstva koja ćće e omoguomoguććiti evakuaciju,iti evakuaciju,

•• postoje sigurna sredstva obavjepostoje sigurna sredstva obavješšććivanja ljudi,ivanja ljudi,•• opasnost ostajanja u zatvorenim prostorima opasnost ostajanja u zatvorenim prostorima

izrazito je velika (npr. kontinuirano dugotrajno izrazito je velika (npr. kontinuirano dugotrajno ispuispušštanje velikih kolitanje velikih količčina opasne tvari)ina opasne tvari)

KAD ODLUKA O SKLANJANJU?KAD ODLUKA O SKLANJANJU?•• Nema viNema višše vremena, obue vremena, obuččenog osoblja i enog osoblja i

potrebnih sredstava za evakuaciju,potrebnih sredstava za evakuaciju,•• Procjenjuje se da Procjenjuje se da ćće događaj brzo zavre događaj brzo završšiti iti

(gotovo pravilo kod ukapljenih plinova),(gotovo pravilo kod ukapljenih plinova),•• Privremena zaPrivremena zašštita motita možže se obaviti prirue se obaviti priruččnim nim

sredstvima (npr. mokre tkanine kod sredstvima (npr. mokre tkanine kod amonijaka) ili opamonijaka) ili opććenito provizorna enito provizorna hermetizacija ljepljivim trakama,hermetizacija ljepljivim trakama,

•• Postoji moguPostoji moguććnost obavjenost obavješšććivanja građana o ivanja građana o događajima i davanja jasnih uputa o događajima i davanja jasnih uputa o ponaponaššanju u zatvorenim prostorima,anju u zatvorenim prostorima,

•• MoguMogućće je u prihvatljivom vremenu zbrinuti e je u prihvatljivom vremenu zbrinuti ozlijeđene i staviti pod nadzor izloozlijeđene i staviti pod nadzor izložžene osobe.ene osobe.

Prikaz infiltracije klora u zatvorene objekte

KAD ODLUKA O SKLANJANJU?KAD ODLUKA O SKLANJANJU?•• Nema viNema višše vremena, obue vremena, obuččenog osoblja i enog osoblja i

potrebnih sredstava za evakuaciju,potrebnih sredstava za evakuaciju,•• Procjenjuje se da Procjenjuje se da ćće događaj brzo zavre događaj brzo završšiti iti

(gotovo pravilo kod ukapljenih plinova),(gotovo pravilo kod ukapljenih plinova),•• Privremena zaPrivremena zašštita motita možže se obaviti prirue se obaviti priruččnim nim

sredstvima (npr. mokre tkanine kod sredstvima (npr. mokre tkanine kod amonijaka) ili opamonijaka) ili opććenito provizorna enito provizorna hermetizacija ljepljivim trakama,hermetizacija ljepljivim trakama,

•• Postoji moguPostoji moguććnost obavjenost obavješšććivanja građana o ivanja građana o događajima i davanja jasnih uputa o događajima i davanja jasnih uputa o ponaponaššanju u zatvorenim prostorima,anju u zatvorenim prostorima,

•• MoguMogućće je u prihvatljivom vremenu zbrinuti e je u prihvatljivom vremenu zbrinuti ozlijeđene i staviti pod nadzor izloozlijeđene i staviti pod nadzor izložžene osobe.ene osobe.

Prikaz infiltracije klora u zatvorene objekte

ZAKLJUZAKLJUČČAKAK–– U Hrvatskoj rijetko biljeU Hrvatskoj rijetko bilježžimo nesreimo nesrećće s vee s veććim brojem im brojem

ozlijeđenih ili smrtno stradalih osobaozlijeđenih ili smrtno stradalih osoba,,–– Broj mjesta s posebno opasnim plinovitim ili lako Broj mjesta s posebno opasnim plinovitim ili lako

hlapljivim otrovima razmjerno je velik,hlapljivim otrovima razmjerno je velik,–– Trenutno je priliTrenutno je priliččno velik broj tvrtki koje zbog razlino velik broj tvrtki koje zbog različčitih itih

razloga (npr. sterazloga (npr. steččaj, loaj, lošše odre održžavanje postrojenja, avanje postrojenja, nemar, itd.) nisu spremne za sprjenemar, itd.) nisu spremne za sprječčavanje nesreavanje nesrećća,a,

–– Interventni planovi su u veInterventni planovi su u veććini sluini sluččajeva loajeva lošši i i i beskorisni za slubeskorisni za sluččaj nesreaj nesrećće,e,

–– Interventne postrojbe i eksperti u veInterventne postrojbe i eksperti u veććini dosadaini dosadaššnjih njih nesrenesrećća nisu imali kvalitetne podatke za donoa nisu imali kvalitetne podatke za donoššenje enje ispravni odluka,ispravni odluka,

–– Poseban problem je postupanje u zaPoseban problem je postupanje u zašštiti putiti puččanstva, jer anstva, jer interventne jedinice zbog odgađanja dojave dolaze interventne jedinice zbog odgađanja dojave dolaze prekasno na mjesto događaja i nemaju vremena birati prekasno na mjesto događaja i nemaju vremena birati postupke prema građanimapostupke prema građanima, t, tj. j. ostaje im samo ostaje im samo predlaganje da se građani sklone u bolje ili lopredlaganje da se građani sklone u bolje ili loššije ije hermetiziranehermetizirane prostore.prostore.

–– Trebalo bi uloTrebalo bi uložžiti goleme napore u poboljiti goleme napore u poboljššanje sustava anje sustava i izradu pisanih procedura za svaku pojedinu i izradu pisanih procedura za svaku pojedinu kemikaliju ili proizvod, a HZT mokemikaliju ili proizvod, a HZT možže u tome izrazito e u tome izrazito mnogo pomomnogo pomoćći zahvaljujui zahvaljujućći svojim brojnim bazama i svojim brojnim bazama podataka.podataka.

REPUBLIKA HRVATSKA MINISTARSTVO KULTURE

UPRAVA ZA ZAŠTITU KULTURNE BAŠTINE KULTURNA BAŠTINA – spašavanje

Zagreb, 25. studenog 2005.

Opće slaganje postignuto je u shvaćanju globalizacije kao šanse za sve, dakle u naglašavanju njenih pozitivnih aspekata u jačanju interkulturnog dijaloga, otvaranju prema drugim kulturama i njihovoj raznolikosti, a to znači da je ta ista kulturna raznolikost najvrednije kulturno nasljeđe čovječanstva, da ju treba očuvati, njegovati i razvijati. Kulturno nasljeđe podrazumijeva sve, kulturnu i prirodnu baštinu, nematerijalnu baštinu, krajobraz. Republika Hrvatska kao relativno mala zemlja obiluje mnogobrojnim spomenicima kulture i prirode. Među njima šest ih je upisano na UNESCO-vu svjetsku listu baštine a to su: Plitvička jezera, Eufrazijeva bazilika u Poreču, katedrala sv. Jakova u Šibeniku, povijesna jezgra grada Trogira, Dioklecijanova palača u Splitu i Dubrovnik. U Ministarstvu kulture RH postoje uprave koje skrbe o pojedinoj vrsti baštine. Uprava za zaštitu kulturne baštine u svome ustroju ima Odjel za zaštitu pojedinačne nepokretne kulturne baštine i prostorno planske mjere zaštite odnosno kulturno-povijesne cjeline što podrazumijeva arhitekturu i njeno okruženje. Odjel za zaštitu pokretne i nematerijalne kulturne baštine bavi se zaštitom i očuvanjem pokretnih kulturnih dobara koji se odnose na crkvene inventare, privatne zbirke, muzeje i galerije. Odjel za zaštitu arheološke baštine i Odjel za arhivsku djelatnost. U Hrvatskoj, osim Ministarstva kulture postoje još ključne ustanove na nacionalnoj razini koje skrbe o pojedinoj vrsti građe, a to su Hrvatski državni arhiv i 13 državnih arhiva, Nacionalna i sveučilišna knjižnica sa sustavom knjižnica, te Muzejski dokumentacioni centar koji je centralna informacijska i dokumentacijska služba za mrežu hrvatskih muzeja. Poučeni iskustvima koja vuku korijene kroz povijest razaranja kulturne baštine ratnim djelovanjima, naročito tijekom Drugog svjetskog rata, UNESCO je u Hagu 1954. godine, donio Konvenciju o zaštiti kulturnih dobara tijekom oružanih sukoba, poznatija kao « Haška konvencija». Njome se države potpisnice, među njima i Jugoslavija, obvezuju da se tijekom ratnih djelovanja svi spomenici kulture označavaju znakom Haške konvencije, plavo-bijeli štit, i tako označena kulturna dobra ne smiju biti metom ratnih razaranja. Također građevine koje same po sebi nemaju spomenička svojstva, ali su u njima smještene vrijedne zbirke (muzeji, arhivi, knjižnice, i dr.) spadaju u zaštićene spomenike koji moraju imati znak Haške konvencije, a prema tome i isti status. DOMOVINSKI RAT Već tijekom prve polovice 1991. godine kada su počeli prvi sporadični oružani incidenti na području Hrvatske, počelo se razmišljati o spašavanju kulturnih dobara zbog potencijalne mogućnosti širenja agresije. U skladu s događajima, Ministarstvo kulture je u srpnju iste godine izdalo «Upute i naredbe o mjerama u cilju zaštite i spašavanja kulturne baštine». Na gotovo sve zgrade spomeničkog karaktera (muzeje, galerije, crkve, dvorce i sl.) postavljen je znak Haške konvencije koji se kasnije pokazao kao idealna meta za ciljanje od strane agresora. Istovremeno se izdaju Upute za zaštitu kulturnih dobara u vlasništvu vjerskih zajednica, koristeći se pritom Tehničkim priručnikom za zaštitu kulturnih dobara od ratnih razaranja, elementarnih nepogoda i krađa iz 1980. godine (Republički zavod za zaštitu spomenika kulture, Zagreb, 1980.). Slični priručnici izrađeni su za muzeje i galerije, knjižnice i arhive. U skladu s Uputama, uslijedilo je provođenje mjera zaštite spomenika kulture što znači metoda zaštite «in situ», oblaganje oltara, propovjedaonica, arhitektonske plastike, vitraja, skulpturalnih cjelina u prostoru, javnih spomenika u gradovima i dr. zaštitnim drvenim konstrukcijama i vrećama s pijeskom. Primjer: Onofrijeva česma u Dubrovniku, Radovanov portal na Katedrali u Trogiru, južni portal Crkve sv. Marka u Zagrebu, Kužni pil u Tvrđi u Osijeku i dr. Sklanjale su se muzejsko-galerijske zbirke, sakralni, bibliotečni i arhivski inventari, te pohranjivali u unaprijed dogovorene prostore koji su morali zadovoljavati barem minimalne uvijete zaštite i

očuvanja. Skloništa su morala zadovoljavati osnovne mikroklimatske uvijete, morala su biti izvan ratnih operacija, te su morala biti sigurna od požara i provale. Najčešće su bili trezori banaka, podrumi samostana, župnih ureda i dvoraca. U Ministarstvu kulture prikupljale su se informacije i dokumentacija o uništenim, nestalim, ukradenim ili rekviriranim kulturnim dobrima na ratom zahvaćenim područjima. Intenzivirana je suradnja s policijom i carinskim organima, posebno radi pojačanog nadzora graničnih prijelaza, zbog očekivanog povećanja pokušaja nezakonitog iznošenja opljačkanih kulturnih dobara iz zemlje. Gotovo su svakodnevni bili kontakti s međunarodnim organizacijama kao što su UNESCO, ICOM, ICOMOS, Vijeće Evrope, INTERPOL. Godine 1993. imenovana je Državna komisija za popis i procjenu ratne štete iz čijeg se završnog izvještaja vide štete nastale na kulturnim dobrima. Od 5926 registriranih i preventivno zaštićenih nepokretnih kulturnih dobara na području RH, njih 2423 je oštećeno ili uništeno, dakle oko 40% ukupnog hrvatskog spomeničkog fonda graditeljske baštine. Uništena su 402 arhivska fonda, oštećena je građa iz 45 muzeja i muzejskih zbirki, nestao je 6.551 muzejski predmet, uništeno je 1430, a oštećeno 728 izložaka. Iz crkava, samostana, manastira, župnih dvorova ( iz ukupno 162 objekta) popis nestalih, uništenih i oštećenih predmeta ( slika, skulptura, crkvenog posuđa, misnog ruha, crkvenog namještaja i sl.) iznosi 3098. Iz popisa i procjene ratne štete na području RH vidi se da agresor ne samo da se nije držao Haške konvencije, već, naprotiv, znak Haške konvencije na zvonicima crkava, muzejima, dvorcima i sl. bili su upravo mete ratnih razaranja. Na žalost, kada su ratovi u pitanju, svjedoci smo uništavanja kulturnih dobara i u svijetu Irak, Kosovo. Osim ratova, baština je izložena uništenju i od elementarnih nepogoda, požara, poplava, potresa, te od samih ljudi. PRIMJERI:

- požar - dvorac Windsor, inventar 2004. - Potres - Assisi, Crkva sv. Franje, Giottove freske, 1997.; povijesni grad Bam, Iran, 2003. - poplava - Dresden, Državni arhiv , 2002. - krađa - Strasbourg, kradljivac ukrao 239 vrijednih umjetničkih predmeta iz raznih muzejskih

zbirki, 2005. Nakon stradavanja kulturnih dobara tijekom Domovinskog rata, stradavanja baštine i od drugih čimbenika, upozorit ću na one karike koje čine logistiku spašavanja kulturne baštine koje nisu funkcionirale u pojedinim okolnostima, a to su:

1. Agresor se nije pridržavao Haške konvencije; 2. Desetak propisanih planova iz doba bivše Jugoslavije za ustanove u kulturi koji su bili

subordinirani sa Civilnom zaštitom, kriznim štabovima i sl. nisu se pokazali učinkovitima zbog njihove nerazumljivosti, preopširnosti i ne pridržavanja istih;

3. Sva dokumentacija nije bila digitalizirana 4. Nisu bili unaprijed osigurani adekvatni prostori za smještaj umjetnina, jer moramo znati da su

se prvo morala osigurati skloništa za ljude; 5. Nije bilo dovoljno prijevoznih sredstava za transport građe. Zbog toga nije, na primjer, bila

izmještena zbirka Muzeja grada Vukovara, iako je bila pripremljena za transport. 6. Nedostatak stručnih ljudi u pojedinim ustanovama i muzejima koji bi organizirali i pripremili

građu za evakuaciju, odnosno spašavanje. Na međunarodnom planu postoji pod okriljem UNESCO-a organizacija «Plavi štit» (ICBS – International Committee of the Blue Shields), osnovana prije Domovinskog rata, a koja brine o zaštiti kulturne baštine u iznenadnim događajima i izvanrednim okolnostima. Predstavnice Ministarstva

kulture, Muzejskog dokumentacijskog centra i Hrvatskog državnog arhiva sudjelovale su na nekim od skupova «Blue Shilds» u Radencima, Slovenija i Bregenzu, Austrija. Moram napomenuti da se njihova uloga tijekom rata u Hrvatskoj nije pokazala učinkovitom. Naime, zbog brzine širenja agresije, za nas su neka područja bila nedostupna te se nije moglo pristupiti spašavanju baštine. Veliki broj spomenika na okupiranim područjima propao je ne samo od granatiranja, već uslijed utjecaja atmosferilija i nebrige. Dakle u suradnji s UNPROFOR-om upravo su «Blue Shilds» trebali dati svoj praktični udjel spašavanju. Temeljem iskustva dobro je da se početkom 2005. godine uspostavila Državna uprava za zaštitu i spašavanje, Službe za civilnu zaštitu RH, te da se i segment zaštite i spašavanja kulturne baštine integrira u cjelokupni sustav, a što je na neki način i veza sa djelovanjem, gore spomenutih, «Blue Shilds». STANJE DANAS: U Republici Hrvatskoj legislativom je obuhvaćena zaštita i očuvanje kulturne baštine, a to su Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, Zakon o muzejima, Zakon o arhivskom gradivu i arhivima, te Pravilnik o zaštiti arhivske i registraturne građe izvan arhiva. Intenzivno se radi na uspostavi Centralnog registra kulturnih dobara na području RH, digitalizaciji građe, mikrofilmiranju tehničke dokumentacije (planovi, fototeka, i dr.) u suradnji sa Hrvatskim državnim arhivom. Također većina ustanova ima razrađene planove spašavanja građe u slučaju raznih incidenata, međutim na državnom nivou ne postoji jedan sveobuhvatni razrađen plan spašavanja u slučaju bilo kakvih izvanrednih okolnosti. Stoga bi sve institucije koje brinu o kulturnoj baštini i organi vlasti koji su za nju odgovorni, trebali pripreme za slučaj opasnosti i management integrirati u svoje programe rada s ciljem izbjegavanja gubitka ili oštećenja baštine. Znači razvojem strategija koje procjenjuju i umanjuju opasnost, osiguravaju službu za reagiranje u slučaju opasnosti, te osiguranje suradnje svih odgovarajućih službi na lokalnom, nacionalnom i međunarodnom nivou. Ove strategije mogu se postići taktikama u obliku opće politike i programima usmjerenim na:

- povezivanje svih sudionika u stalnu mrežu; - izradu i ažuriranje planova za postupak u slučaju opasnosti s jasno izraženim potrebama i

prioritetima; - izrada programa za izvješćivanje javnosti i odgovornih za donošenje odluka; - obuku osoblja i razvijanje njegovih vještina.

Osobitu pozornost valja posvetiti sredstvima i načinima prilagođenim za postizanje glavnog cilja i ostvarenja strategija, kao što su:

- osiguranje financijskih sredstava iz državnog proračuna ili iz drugih izvora; - dogovoriti suradnju s odgovarajućim ustanovama koje imaju osoblje, specijaliziranu opremu i

privremena skloništa; - objavljivanje priručnika za postupak u slučaju opasnosti, te popisa unutarnjih i vanjskih

sudionika zaduženih za spašavanje; - organiziranje tečajeva za obuku svih sudionika u spašavanju s praktičnim vježbama; - osiguranje dokumentacije, odgovarajućih inventara o fondovima i zbirkama, uključivo i

izmiještanje zaštitnih kopija (za arhiv je već učinjeno); - osiguranje pomoćnog materijala i opreme za spašavanje u slučaju opasnosti; - usvajanje, promicanje i primjena međunarodnih konvencija o kulturnoj baštini ( upravo je u

fazi ratifikacije II protokol Haške konvencije, za koji je bila Republika Hrvatska jedan od inicijatora);

Obzirom da spomenuti prijedlozi iziskuju ne mali angažman stručnjaka, njihovog vremena, konačno, i financijskih sredstava, možda je upravo Državna uprava za zaštitu i spašavanje Republike Hrvatske ona koja bi ovaj posao potakla, u konačnici i provela, odnosno da bi upravo unutar spomenute Uprave trebao postojati stožer koji bi u normalnim okolnostima obavio sve pripreme i, na neki način, vršio kontrolu provođenja pripremnih radova za spašavanje kulturne baštine.

Ranka Saračević – Wűrth Glavni konzervator

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO OBRANE UPRAVA ZA OBRAMBENU POLITIKU

SKLANJANJE STANOVNIŠTVA I MATERIJALNIH DOBARA KAO ORGANIZIRANA I PLANIRANA MJERA U SUSTAVU ZAŠTITE I SPAŠAVANJA


Rat i ratna razaranja su najteži oblik ugrožavanja stanovništva, bilo da se radi o stradavanju

stanovništva ili o uništavanju materijalnih dobara neophodnih za život i rad. Suvremena borbena sredstva velike razorne moći uzrokuju i veliki broj stradanja civila i njihove imovine.

Mada je rat, kao izvor ugrožavanja nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske u kratkoročnom periodu isključen, dugoročno ga se uzima u obzir prilikom planiranja obrambenih sposobnosti. Državni teritorij Republike Hrvatske može biti zahvaćen ratnim djelovanjima i u slučaju šireg kontinentalnog ili globalnog sukoba. Također, može biti zahvaćen nekim oblikom asimetričnih ratova.

Suvremeni koncepti i odgovori na ugrožavanje stanovništva i materijalnih dobara ne razvijaju se u trenutku nastajanja nego predstavljaju planirani i organizirani oblik odgovora na procijenjene opasnosti. Što podrazumijeva da, u trenutku kada dođe do ugrožavanja stanovništava i materijalnih dobara, odgovori postoje ili ne postoje u onom obliku i veličini dostatnoj za konkretnu vrstu ugrožavanja.

Kako improvizacija ne donosi prave odgovore potrebno je i ovo područje planski urediti jer samo tako se dostiže odgovarajuća razina kvalitete odgovora na potencijalno ugrožavanje. Također, planskim pristupom moguće je postići i veću razinu prevencije kao i umanjivanje veličine štete bilo da se radi o stradavanju stanovništva ili o materijalnim dobrima.

Sadašnja rješenja, u Republici Hrvatskoj, vezana za sklanjanje stanovništva i materijalnih dobara proizlaze iz bivše države. Tada je bila obveza da se prilikom planiranja izgradnje u određenom prostoru planiraju i sklonišni prostori. Investitori su bili dužni u svojim objektima graditi skloništa ili određeni iznos uplaćivati u proračun iz kojeg su se onda gradila javna skloništa. Obveza je bila graditi takozvana „atomska skloništa“ koja su morala biti takovih karakteristika da štite i od nuklearnog udara. Zbog svoje skupoće kako u gradnji tako i u održavanju mnogi investitori, pogotovo privatni, su se odlučivali za uplaćivanje doprinosa a ne za gradnju skloništa. Skloništa su namjenski ili adaptirani objekti u koje se sklanja stanovništvo na područjima za koja je oglašena opća ili zračna opasnost, a u cilju umanjivanja posljedica do kojih može doći uslijed djelovanja ubojnim sredstvima. Sklanjanje stanovništva i materijalnih dobara, u pravilu, obuhvaća planiranje i izgradnju skloništa kao i drugih objekata i prostora pogodnih za sklanjanje. Također obuhvaća njihovo održavanje kao i organizaciju korištenja tih prostora. Sklanjanje stanovništva i materijalnih dobara ne planira se i ne provodi samo zbog rat i ratnih razaranja nego i u slučajevima velikih tehnoloških nesreća. Svim ljudima koji mogu biti ugroženi navedenim opasnostima osigurava se sklonišno mjesto na mjestu stanovanja kao i na mjestu rada odnosno zaposlenja.

U svim dosadašnjim ratnim sukobima u svijetu a i na ovim prostorima gdje je sklanjanje stanovništva bilo planirano i organizirano stradanja su bila puno manja. Također i iskustva domovinskog rata su takova, da potvrđuju da su stradanja puno manja tamo gdje je sklanjanje bilo na vrijeme planirano, organizirano i gdje su bili izgrađeni sklonišni prostori. Na području općine Bjelovar nije bilo puno izgrađenih skloništa, ali u pripremama tijekom 91. godine u svim zgradama, javnim ili privatnim, određeni su sklonišni prostori, isti su dodatno zaštićeni vrećama pijeska, paletama s ciglom ili nekim drugim građevinskim materijalom. Također su skloništa bila označena, određeni voditelji skloništa, stanovništvo upoznato s istima. Za vrijeme vođenja borbi 29. rujna 2001. kada je u jednom danu oštećeno preko 1000 stambenih objekata, a od toga oko 500 potpuno razrušeno, nije bilo niti jednog stradanja civila u tim objektima. Stradala su samo 4 civila koja nisu bila u skloništu nego su bila van bilo kakovog zaklona. U Županji, gdje zbog podvodnog zemljišta nema izgrađenih podruma nego su izgrađena nadzemna skloništa od drvenih trupaca i zemlje, broj stradalih u odnosu na količinu granata koja je svakodnevno padala na Županju nije velik.

Iskustva iz drugog svjetskog rata, kao i iskustva iz domovinskog rada govore o potrebi planiranja i izgradnje skloništa za sklanjanje stanovništva i materijalnih dobara u trenucima ugroze bilo ratne ili neke tehnološke. Sporna je jedino gradnja skloništa za slučaj nuklearnog rata, odnosno namjenskih objekata takvih graditeljskih standarda koji mogu izdržati indirektne udare izvan epicentra eksplozije nuklearnog projektila i osigurati uvjete za dugotrajniji boravak. Ona su investicijski izuzetno skupa, kako u fazi izgradnje, tako i za održavanje. Čak niti bogate države ne mogu osigurati

dovoljan broj objekata takvog standarda zaštite, a najosjetljivije pitanje koje se u tom kontekstu postavlja njihova je alociranost prema kriterijima ugroženosti i s tim u vezi moguće elitiziranje određenih sredina ili skupina ljudi. S male vremenske distance može se zaključiti da je gradnja „atomskih skloništa“ u Europi proizvod doba hladnog rata. Tim proizvodom su vlade država psihološki umirivale vlastite građane stvarajući kakav takova osjećaj mogućnosti preživljavanja u uvjetima nuklearnog rata.

ZAKLJUČAK

Prema svim relevantnim prosudbama rat, kao oblik ugrožavanja nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske i ubuduće nije isključen, bez obzira na okruženje iz kojeg bi ratna ugrožavanja mogla nastupiti.

Poradi oblika, nedostatka strategijske dubine te značajki suvremenog rata, eventualno neprovođenje mjera sklanjanja u Republici Hrvatskoj nije moguće kompenzirati, npr. mjerom evakuacije.

Republika Hrvatska ima normativnu podlogu za provođenje mjera sklanja stanovništva. U praksi postavlja se pitanje kako, odnosno u kojim bi se objektima ta mjera provodila te kako bi se oni gradili i održavali. Za razliku od ostalih mjera zaštite i spašavanja, sklanjanje je mjera prilagođena potrebama osiguranja zaštite u ratnim uvjetima. Ona je tijekom Domovinskog rata, a u odnosu na ostale mjere zaštite i spašavanja, bila najzastupljenija. Pored konkretnog doprinosa po pitanjima umanjivanja broja žrtava i težine fizičkih trauma, imala je izuzetan velik psihološki značaj. Država je u okviru svojih nadležnosti, kao najviši autoritet vlasti, odgovorna za osiguranje zaštite i obrane svih nacionalnih interesa, ali i ostalih vrijednosti na svom teritoriju u koje kao najvažniji, zasigurno, spadaju životi njenih građana. U tom smislu odgovorna je i za utvrđivanje i provođenje svih mjera kojima će se ostvarivati zaštita i obrana najviših interesa te za osiguranje svekolike, kako kolektivne, tako i individualne sigurnosti i integriteta. Zato ne bi trebalo postavljati pitanje da li su skloništa potrebna, jer u okviru svojih odgovornosti država na drugi način, osim provođenja sklanjanja, ne može osigurati uvjete za primjerenu zaštitu građana u slučaju da dođe do ratnog sukoba na njenom teritoriju. Umjesto na to pitanje, ovaj okrugli stol bi trebao poći od konstatacije: sklanjanje da!, skloništa da! Te dati odgovor na pitanje: kakva skloništa graditi, odnosno kakve graditeljske standarde propisati za gradnju objekata u kojim će se provoditi sklanjanje stanovništva u slučaju rata i drugih ugroza.

REPUBLIKA HRVATSKA MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

P S I H O L O Š K I A S P E K T I S K L A N J A N J A

“Čovjeka najmanje smeta ono na što je kroz dugo vrijeme navikao, pa makar bilo i gore od onog na što nije naviknut”.

Hipokrat


UVOD Povijest čovječanstva oduvijek je bila u uskoj vezi s prirodom, pri čemu je prilagodba na njezine zakonitosti omogućila opstanak vrste. Nagon za samoodržanjem, čovjeka je nužno poticao da se zaštiti te uspješno odupre razornoj snazi prirodnih sila. Nažalost, suvremeni svijet u svom nastojanju iskorištavanja prirodnih dobara narušava sklad suživota s prirodom, te postaje suočen s njezinim snažnim odgovorom u obliku različitih prirodnih katastrofa. Elementarne nepogode, kao što su potresi, oluje, poplave, odroni zemlje, lavine, vulkanske erupcije, tsunami, šumski požari, suše i drugo, samo su u posljednja dva desetljeća u svijetu prouzročili smrt oko tri milijuna ljudi i nanijeli štetu još barem osamsto milijuna ljudi. Ukupne gospodarske štete mjerljive su desecima milijardi US dolara, a najčešće su zahvaćene male i siromašne zemlje u kojima najčeće stradavaju najsiromašniji članovi zajednice. Uz nesreće uvjetovane prirodnim činiteljima, od izuzetnog su značaja i one prouzročne ljudskim djelovanjem poput velikih prometnih nesreća na kopnu, moru i u zraku, industrijskih nesreća kao što su istjecanje toksičnih i kemijskih supstanci, nuklearne nesreće, zagađivanja te na drugi način prouzročenih nesreća gdje ljudski činitelj igra veću ili manju ulogu. Uz postojeće navedene nesreće, opstojnost je ljudske civilizacije dodatno ugrožena raznim međusobnim sukobima i ratovima, te u novije vrijeme i različitim oblicima terorističkog djelovanja, koji osim velike materijalne, gospodarske i političke štete, nužno uključuju i goleme ljudske žrtve, posebice civilnog stanovništva. U tom se smislu, potreba za zaštitom, spašavanjem i sklanjanjem stanovništva u situacijama neposredne i posredne opasnosti po ljudski život, nameće kao nužna potreba za sigurnost čovječanstva i nedvojbeno uključuje odgovornost svih institucionalnih, gospodarskih i političkih čimbenika civiliziranog društva. POTREBA ZA SIGURNOŠĆU U najvažnijem dijelu humanističke teorije ličnosti, A. H. Maslow razvija teoriju motivacije, prema kojoj je poznavanje motivacionih procesa u čovjeku neophodno za razumijevanje funkcioniranja ličnosti pojedinca i za razumijevanje njegovog ponašanja i postupaka (A. Fulgosi, 1983.). Motivacioni procesi, sastavljeni od motiva i ciljeva, želja i potreba, kod pojedinaca nemaju jednake vrijednosti i značenje te su neki od njih primarniji i izraženijeg prioriteta. U skladu s tim, motivi i potrebe hijerarhijski su organizirani u pet razina, pri čemu prijelaz iz niže u višu razinu nužno pretpostavlja zadovoljenje potreba višeg prioriteta. Sukladno važnosti potreba, na najnižoj razini hijerarhijske piramide nalazi se zadovoljenje fizioloških potreba, zatim slijede potrebe za sigurnošću, pripadanjem i ljubavlju, samopoštovanjem i u konačnici na vrhu se piramide nalaze potrebe za samoaktualizacijom, odnosno samoostvarenjem. Slijed prioriteta zadovoljavanja potreba čini da se ljudi međusobno manje razlikuju što su potrebe na nižoj razini.

Zadovoljavanje fizioloških potreba čovjeku omogućava egzistencijalni opstanak i preživljavanje, no, visoko u razini prioriteta nalaze se potrebe za sigurnošću, odnosno kako ih opisuje A. Fulgosi (1983.): “potrebe za stabilnošću, redom, strukturom, poretkom i predvidljivošću događaja u bližoj ili daljnjoj budućnosti”. Između ostalog, njima se osigurava i daljnja mogućnost održavanja egzistencije. Njihovo nezadovoljenje može se očitovati kroz različite oblike osjećaja straha, primjerice straha od bolesti, nesigurne budućnosti, straha od nesreće i slično. U kontekstu motivacionih teorija, koje ponašanje ljudi najjednostavnije objašnjavaju kao funkciju međusobne interakcije pojedinca i njegove okoline, polazi se od pretpostavke da se organizmi nastoje približavati ciljevima ili obavljati neke aktivnosti za koje očekuju poželjne ishode uz istovremeno izbjegavanje aktivnosti s neugodnim obilježjima. Nadalje, R.C. Beck (2003.) navodi istraživanja Berlynea iz 1970. godine koji je pokazao da podražaji kod kojih su više zastupljena svojstva novosti, nesigurnosti, konflikata, poput primjerice zvukova većeg intenziteta glasnosti i zastašujućih iskustava, izazivaju veću pobuđenost organizma te ih se nastoji izbjeći. Doživljava ih se neugodnim i često su povezani s osjećajem straha te tipičnim tjelesnim i psihičkim manifestacijama stresa. Potreba za sigurnošću posebno je naglašena u izvanrednim situacijama, u slučaju velikih nesreća izazvanih prirodnim silama ili djelovanjem čovjeka, kao što su već ranije spomenuti

terorizam, rat i tehničko-tehnološki uzroci nesreća, i kod ljudi potiče nagon za samoodržanjem i mobilizira ih u stvaranju obrambenih mehanizama i sustava sa svrhom preživljavanja. Iznenadne i neočekivane promjene u socijalnoj okolini, a koje su karakterizirane razaranjem, uništavanjem i neposrednom prijetnjom osobnoj sigurnosti ili sigurnosti bližnjih u smislu ugroženosti života, zasigurno predstavljaju izvore stresa najvišeg intenziteta. Mijenja se uobičajeni način života i pred ljude se postavljaju zahtjevi koji nužno uključuju i specifične oblike prilagodbe. STRES I NJEGOVE POSLJEDICE Dugotrajna izloženost intenzivnim fizikalnim, psihološkim i socijalnim stresorima u izvanrednim situacijama s ugrožavajućim obilježjima, mogu dovesti do iscrpljenja prilagodbenih potencijala te smanjiti otpornost ljudskog organizma u nastanku i razvoju različitih bolesti i poremećaja. To se u velikoj mjeri odnosi i na intenzivne i dugotrajne stresne situacije te traumatske događaje i krizna stanja, a u kojima, uslijed visoke razine stresnosti, nužno dolazi do tjelesnog i psihičkog iscrpljivanja organizma.

Prema M. Havelki (1998.), stres: “najjednostavnije možemo opisati kao stanje poremećene psihofizičke ravnoteže nastalo bilo zbog fizičke bilo psihičke ili socijalne ugroženosti pojedinca ili njemu bliske osobe”. Stresu, njegovim posljedicama i načinima suočavanja koji se u većoj ili manjoj mjeri svakodnevno javljaju bliski su pojmovi psihička trauma i stanja krize. Prema L. Arambašić (2000.) to su “zapravo reakcije na stresne i/ili traumatske događaje koji su izazvali krizu”. Ista autorica pod pojmom “kriza” podrazumijeva nekoliko specifičnih obilježja: krize se obično javljaju iznenada i neočekivano, povezane su s gubitkom kontrole i osjećajem bespomoćnosti, osoba je preplavljena negativnim emocijama, od kojih je posebno izražen osjećaj osobne ranjivosti, a rastuća uznemirenost koja traje određeno vrijeme, dovodi do prekida uobičajenog načina funkcioniranja. Posljedice stresa i reakcije na krizna događanja, imaju u većoj ili manjoj mjeri slična obilježja koja se manifestiraju na psihičkom i tjelesnom planu. Izloženost istima, ovisno o njihovom trajanju i intenzitetu, te individualnim razlikama među ljudima, može potaknuti niz promjena (fizioloških, psiholoških i ponašajnih) koje se mogu manifestirati kao prolazni psihosomatski simptomi. Međutim, ako je izloženost dugotrajnija, mogu rezultirati kronični organski poremećaji različititih tjelesnih sustava, a takve promjene nazivamo psihosomatskim bolestima. Prekomjerna, kao i dugotrajna izloženost stresnim podražajima i kriznim događajima dovodi do niza drugih promjena i reakcija poput pojačanog konzumiranja alkohola, depresije, tjeskobe, paranoidnih smetnji, posttraumatskog stresnog poremećaja, kao i prolaznih poremećaja prilagodbe. Ranije je spomenuto da se ljudsko ponašanje može shvatiti kao funkcija međusobne interakcije između pojedinca i njegove okoline, pa su tako i načini suočavanja s događajima koji imaju prijeteća obilježja nužno uvjetovani okolinskim, ali i predispozicijskim činiteljima same osobe. V.Vizek-Vidović (1992.), između niza okolinskih činitelja, posebno izdvaja:

• iznenadnost i intenzitet prijetnje • blizina ili neminovnost događaja • nejasnoća podražaja u okolini • dužina izloženosti prijetnji. S druge strane, predispozicijski činitelji koji uvjetuju razlike u doživljavanju i reagiranju na

stresnu situaciju osim fizičke (tjelesna konstitucija, kondicija i zdravlje) nužno uključuju i psihološku komponentu:

• struktura motivacije, vrijednosti i životnih uvjerenja • tolerancija nejasnoće i neizvjesnosti • obrambene dispozicije kao relativno stabilni oblici obrambenog ponašanja • vjerovanja u pogledu uzroka nevolje • samopoimanja svoje društvene uloge u prijetećim situacijama

• stupanj identifikacije ili bliskosti s psihološki bliskim osobama ili grupama za koje smatramo da su ugrožene

• društveni položaj u odnosu na mogućnost prihvaćanja pomoći i zbrinjavanja • stupanj prethodne pripremljenosti na ponašanje u izvanrednim situacijama • osobine ličnosti poput: potrebe za nezavisnošću, percepcija mjesta kontrole,

samopouzdanje, emocionalna stabilnost, anksioznost i drugo.

Slijed različitog poimanja stresa, njegove manifestacije i načina suočavanja s njegovim posljedicama, dovelo je do stvaranja različitih teorija stresa među kojima, za potrebe ovog rada, možemo izdvojiti najznačajnije poput: Selyeove teorije (H. Selye, 1956.), Psihoanalitičke teorije (F. Alexander, 1950.), Teorije životnih promjena (Dohrenwend i Dohrenwend, 1970.), te Lazarusove teorija stresa (R. S. Lazarus, 1966.). Među navedenim teorijama, za objašnjavanje ponašanja ljudi u izvanrednim situacijama posebno se čini zanimljivom Lazarusova teorija, prema kojoj najveće značenje u stresnim zbivanjima s obilježjima ugroženosti imaju spoznajni (kognitivni) procesi. Stres nastaje kao rezultat svjesne procjene pojedinca o tome da je njegov odnos s okolinom poremećen i na temelju spoznajnih procesa ocjenjuje moguće uzroke budućih neugodnih i štetnih stanja. Pri tome, osoba procjenjuje važnost samog stresora i njegovog značenja, kao i vlastitu sposobnost mogućnosti kontrole situacije. Ukoliko se situacija procjeni ugrožavajućom, mobiliziraju se mehanizmi zaštite koji, s jedne strane, uključuju aktivno suočavanje sa stresorom i pri čemu se nastoji djelovati na situaciju ponašanjem koje je karakterizirano npr. osmišljenim rješavanjem problema, izbjegavanjem situacije, planiranjem, povećanim oprezom, intenzivnim traženjem informacija i socijalne potpore drugih ljudi, odnosno, s druge strane, pasivnim podnošenjem stresora uz značajnu uključenost vlastitih emocija (samookrivljavanje, povlačenje, potiskivanje i slično). U teoriji se glavnim uzročnikom stresa smatra nedovoljna pripremljenost pojedinca, pri čemu su za uspješnu prilagodbu najvažniji staro iskustvo i poznavanje načina suočavanja sa stresnim situacijama.

SKLANJANJE CIVILNOG STANOVNIŠTVA – iskustva iz Domovinskog rata Sustavna istraživanja ponašanja ljudi i psiholoških aspekata velikih nesreća, relativno je novija disciplina i započela su tijekom II svjetskog rata u Velikoj Britaniji i drugim europskim zemljama. Naime, II je svjetski rat, između ostalog, bio specifičan i po velikom broju novog oružja za masovno uništenje. Uporaba takvog oružja, značajno je povećala ranjivost i opću ugroženost svjetske populacije, kako neposredno na samoj ratnoj fronti, tako i u pozadini. Uzbune i bombardiranja bila su svakodnevnica života civila u velikim gradovima, međutim, nasuprot mnogih očekivanja, rezultati istraživanja pokazali su da su se ljudi u svim zemljama prema istima odnosili primjereno i organizirano. Izostala je šira osobna i socijalna dezorganizacija, zadržan je visoki moral, nisu se pojavile masovnije panične reakcije i evakuacije, nije poraslo kriminalno i antisocijalno ponašanje niti su se pojavile značajnije psihičke smetnje više nego je to bilo uobičajeno (M. Polič, 1994.). Nakon rata, istraživanja ponašanja ljudi proširila su se i na druge oblike izvanrednih situacija i nesreća. J. H. Sorensen i G. H. White (1980.) navode kako rezultati velikog broja istraživanja upućuju na to da se ljudske reakcije u situacijama nesreća ne mogu značajnije povezati s nekim oblicima paničnog reagiranja (nekontrolirani bijeg, histerija, iracionalno i impulzivno ponašanje). Naprotiv, reakcije ljudi prije svega su određene načinom na koji definiraju izvanrednu situaciju, a što značajno ovisi o njihovoj osobnosti i ranijem iskustvu. Za razumijevanje situacije traže se dodatne informacije kroz promatranje promjena u okolini i ispitivanje kako drugi, uključujući autoritete ("značajne druge"), percipiraju rizik. Pri tome, važan aspekt u percepciji vlastite, kao i sigurnosti obitelji, predstavlja spoznaja o mogućnosti neposrednog otklanjanja opasnosti po život sklanjanjem u dostupna skloništa. Nažalost, stvarnost rata nije zaobišla ni naše generacije. Još uvijek su u sjećanju užasna razaranja tijekom Domovinskog rata, gdje nije postojalo jasno razgraničenje između protuvojnog i protucivilnog djelovanja. Zločin počinjen nad civilnim stanovništvom značajno premašuje iskustva iz prethodnih ratova. Uzbune zbog zračne opasnosti i granatiranja ubrzo su po početku rata postale svakodnevnica svih građana Hrvatske. Prateći reakcije građana Zagreba, V. Vidović i Lj. Moro

(1992.) navode kako su građani u prvim uzbunama, unatoč nedovoljnim pripremama pokušavali izvršiti sve potrebne radnje koje su bile predviđene uputama Civilne zaštite. Prilikom uzbuna ustalile su se navike gašenja svjetla, zamračivanja, isključivanja plinskih i električnih instalacija. U početku su skloništa bila prepuna i ispunjena određenom nervozom. Mračne i hladne podrume, koji su većini služili kao sklonište, nastojalo se prilagoditi uvjetima u kojima se živi. Glavne odrednice ponašanja bile su solidarnost u nevolji, osjećaj zajedništva i jaki osjećaj građanske odgovornosti. Međutim, kako je disciplina odlaska u sklonište upravo proporcionalna razmjerima razaranja i životne opasnosti, dio je građana iskušavao svoju sreću i neprimjerenu hrabrost ostankom u stanovima, hodanjem po ulici, vožnjom automobila te izlaskom na prozore i balkone kako bi promatrali vanjska zbivanja. S druge strane, iste autorice opisuju i iskustva građana Vukovara, koji su danima i mjesecima bili prisiljeni živjeti u skloništima. Od samih građana saznaju da je to bilo moguće izdržati prvenstveno zbog unutarnje organizacije u kojoj je svaki stanovnik imao strogo određene dužnosti. U skloništu se najteže podnosio stalni mrak i nedostatak danjeg svjetla. Djeci su olakšavali teške trenutke izmišljajući najrazličitije igre kako bi ih zabavili i odvratili od želje za izlaskom, koji je sve one koji nisu mogli izdržati mrak, dovodio u situaciju najveće opasnosti. Međutim, u skloništu su se, među stanovnicima upućenim jedni na druge, počele razvijati osjećajne veze kojima su se branili od zastrašujuće usamljenosti izazvane mrakom i životnom opasnošću koja je bila praćena zaglušujućom bukom dentonacija. No, iako se radi o zastrašujućim i zasigurno traumatskim iskustvima građana Hrvatske, na temu sklanjanja i života u skloništima rađeno je relativno malo istraživanja. Nesumnjivo, hvale je vrijedan doprinos skupine istraživača s Odsjeka za psihologiju, Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koji su, u suradnji s Glavnim stožerom Civilne zaštite RH i Fakultetom tjelesne kulture u Zagrebu, tijekom perioda od 07.11. do 06.12.1991. godine anketirali 419 građana Zagreba, a u periodu između 16. i 21.05.1992. i 207 građana Siska. Prema K. Bosnar i sur. (1992.), cilj istraživanja bio je saznati što više o ponašanju građana za vrijeme uzbuna, te utvrditi neke stavove, mišljenja i osobine ličnosti koje su bile u osnovi tog ponašanja. Anketom se nastojalo obuhvatiti nekoliko različitih područja kao što su razina poznatih informacija o ponašanju tijekom uzbuna, postupcima prije odlaska u sklonište, razlozima odlaska u sklonište, stavovima o sklanjanju, karakteristikama skloništa, ponašanju za vrijeme uzbuna i osobnim iskustvima prilikom uzbuna. Istraživanjem je obuhvaćena populacija sastavljena od podjednakog broja žena i muškaraca koja se međusobno razlikovala u dobnim skupinama (25 % mladih od 16 do 25 godina, 50 % ispitanika srednje dobi od 26 do 50 godina i 25 % starijih ispitanika u dobi iznad 51 godine). S obzirom na relevantnost ispitivanih pokazatelja, čini se opravdanim ukratko prikazati neke od dobijenih rezultata. Prije svega, rezultati istraživanja (K. Bosnar, N. Kacian, A. Kulenović i sur. 1992.) pokazuju da je tijekom 1991. godine u Zagrebu u izgrađenim skloništima osiguran relativno mali broj mjesta za sklanjanje, što je nužno značilo da su se građani Zagreba sklanjali i u druge razne prostore kojima sklonište nije bila osnovna namjena (npr. u podrum zgrade, u niže katove zgrada, kućne veže ili nekom drugom manje ili više zaklonjenom prostoru). Nadalje, valja istaknuti, da se za vrijeme uzbuna u Zagrebu u skloništa sklanjao neuporedivo veći broj osoba, nego što su to dopuštali normativi. Ulaz u sklonište bio je omogućen svakome tko se u slučaju uzbune zatekao u njegovoj blizini, što je posredno, u nekim skloništima dovelo i do problema u osiguranju minimalnih higijenskih uvjeta i odgovarajuće mikroklime. Informiranost o postupcima prije odlaska u sklonište bila je zadovoljavajuća i građani su ih, kako je već ranije spomenuto, uglavnom poštivali (zatvaranje vode, plina, isključivanje električnih instalacija i sl.). O razlozima odlaska u sklonište, ispitanici su se uglavnom izjašnjavali u skladu s Lazarusovom kognitivnom teorijom stresa, pri čemu se najveći postotak izjašnjavao na način da je u skloništa odlazio prema vlastitoj procjeni opasnosti (79,0 %), zatim zbog zbrinjavanja članova obitelji ili drugih (72,8 %), te u nešto manjem postotku zbog preporuke službenih tijela (48,9 %). Strah, kao razlog odlaska u sklonište, navodi 45,3 % ispitanika. Zanimljiv je i podatak koji se odnosi na stavove prema sklanjanju, pri čemu 45,6 % ispitanika smatra da se nije potrebno izlagati nepotrebnom riziku, bez obzira na poremećen život. Rezultati ispitivanja subjektivne procjene zaštićenosti u skloništu pokazuju da najviše ispitanika smatra da su djelomično zaštićeni (48,4 %). Pri boravku u skloništu uglavnom se navodi postojanje dobre psihosocijalne klime, a od emocionalnih se stanja najčešće percipira ogorčenje, ljutnja i zabrinutost.

U istraživanju P. Zarevskog i sur. (1992.), nastojalo se ispitati uzroke koji doprinose nezadovoljstvu tijekom boravka u skloništu, pri čemu je utvrđeno da tome najviše doprinose:

• neadekvatni fizički uvjeti u skloništu, koji znatnije smetaju ženama • nedostatak informacija o tome što se događa izvan skloništa, što potencira širenje glasina i

panike • nazočnost nepoznatih ljudi, gužva i nekulturno ponašanje pojedinaca.

Sa svrhom prepoznavanja grupa s povećanom vjerojatnosti rizičnog ponašanja za ciljane

aktivnosti (u ovom slučaju odlazak u sklonište), K. Bosnar i sur. (1993.) izvršili su analizu strategija kojima se koriste ispitanici u donošenju odluke o sklanjanju. Pri tome su utvrdili da su se redovito ili gotovo redovito sklanjale grupe s:

• visokom procjenom ugroženosti, a koje opisuje viša dob, obiteljska odgovornost i

educiranost u području civilne zaštite, te • niskom procjenom ugroženosti, bez markantnijih obilježja, a koje najbolje opisuje

tolerancija uvjeta u skloništu. S druge strane, povremeno ili se uopće nisu sklanjale grupe s: • niskom procjenom ugroženosti, mlađe dobi, bez obiteljske odgovornosti, stabilne ličnosti i

bez edukacije s područja civile zaštite, te • visokom procjenom ugroženosti, sekundarno agresivne s izrazitom negativnom

percepcijom reducirane fizikalne i informacijske okoline skloništa.

Ranije je napomenuto da je slično istraživanje, a u svrhu usporedbe s rezultatima u Zagrebu, provedeno i u Sisku tijekom 1992. godine (K. Bosnar i sur., 2000.). Naime, grad Sisak je tih ratnih godina gotovo svakodnevno napadan iz različitog topničkog oružja, uzbune su bile puno češće nego u Zagrebu, a opasnost od stradavanja činila se stvarnijom. Rezultati dobijeni samoiskazom građana pokazali su da su građani Siska imali značajno više informacija o postupanju tijekom uzbuna. 58 % građana Siska u odnosu prema 44 % građana Zagreba, pročitalo je letke s uputama Civilne zaštite i daleko su bolje poznavali znakove uzbunjivanja (75 % u Sisku naspram 55 % u Zagrebu). Zanimljiva je i usporedba vezana uz razloge odlaska u sklonište, pri čemu je u Sisku tek 35 % u odnosu na 49 % građana Zagreba izjavilo da u sklonište odlazi zbog preporuke službenih institucija. Građani Siska puno su češće kao razlog navodili vlastitu procjenu opasnosti (njih 86 % naspram 72 % u Zagrebu), kao i osjećaj straha (njih 56 % naspram 43 % u Zagrebu). Dobijeni su rezultati razumljivi već i iz same činjenice da je grad Sisak u odnosu na Zagreb, svakodnevno napadan i razaran. Međutim, u oba je grada iskazano značajno slaganje građana u svezi psihosocijalne klime u skloništima, koja je općenito ocjenjivana kao dobra, srdačna i prijateljska, uz visoki stupanj solidarnosti i osjećaja zajedništva. Rezultati navedenih istraživanja, pružaju daleko više podataka nego su izneseni u ovom kratkom prikazu i svakako mogu biti od značajne koristi svima koji se bave ovim područjem, kako s psihološkog, socijalnog tako i aspekata organizacije i strukture aktivnosti Civilne zaštite u kriznim situacijama.

ZAKLJUČAK Svijet u kojem živimo, nažalost, daleko je od slike idealnog. Čovječanstvo je izloženo različitim oblicima rizika koji su uzrokovani prirodnim silama i djelovanjem čovjeka. Prirodne katastrofe, industrijske nesreće, ratovi i teroristički napadi, čine da je svijet sve manje sigurno mjesto za život. U tom smislu, zaštita, spašavanje i sklanjanje stanovništva u situacijama neposredne i

posredne opasnosti po život, postaje prioritetom i nužno uključuje odgovornost svih institucionalnih, gospodarskih i političkih čimbenika civiliziranog društva. Rezultati prikazanih istraživanja, upućuju na to da ljudi u izvanrednim situacijama najčešće ne reagiraju u panici te da su skloniji ponašati se u skladu s vlastitom procjenom rizika. Pri tome se, prije svega, procjenjuje rizik za vlastitu, kao i sigurnost članova bliže i šire obitelji. Općenito, izostaje osobna i socijalna dezorganizacija, pri čemu se značajna redukcija stresogenog djelovanja izvanrednih situcija postiže spoznajom o mogućnosti neposrednog otklanjanja opasnosti po život sklanjanjem u dostupna skloništa. Iskustva iz Domovinskog rata, ukazuju na nedovoljan broj adekvatnih skloništa sa zadovoljavajućim fizičkim uvjetima, što je, iako u uvjetima stvarne opasnosti, rezultiralo često i neprimjerenim izborima sklanjanja.

Budući su sigurnost i očuvanje egzistencije jedne od najvažnijih čovjekovih potreba, očito je nužno postojanje mjera kojima se osigurava zaštita i spašavanje stanovništva i materijalnih dobara u odgovarajuće prostore.

Stoga se, slijedom navedenog i ovisno o realnim procjenama rizika, čini opravdanim izgradnja i održavanje skloništa, koja bi kroz duže ili kraće vrijeme, omogućila sklanjanje većeg broja ljudi u odgovarajućim fizičkim uvjetima.

LITERATURA

1. Arambašić, L. (2000.): Krizni događaji i kriza kao psihičko stanje. U: Arambašić, L. (Ur.) Psihološke krizne intervencije: psihološka prva pomoć nakon kriznih

događaja. Zagreb: Društvo za psihološku pomoć

2. Beck, R.C. (2003.): Motivacija - teorija i načela. Udžbenici Sveučilišta u Zagrebu. Jastrebarsko: Naklada Slap 3. Bosnar, K., Kacian, N., Kulenović, A. i sur. (1992.): Ponašanje građana Zagreba za vrijeme uzbuna: Osnovni statistički pokazatelji. Zagreb: Sigurnost. Vol. 34, Br. 1, str. 17-44 4. Bosnar, K., Eterović, H., Kulenović, A. i sur. (1993.): Odlazak u sklonište s nekih stajališta teorije odlučivanja. Zagreb: Civilna zaštita. Vol. 2, Br. 1, str. 1-9 5. Bosnar, K., Kulenović, A., Marušić, I. i sur. (2000.): Behavior of citizens during alerts in war in Croatia (1991-1992), with the special reference to the role of civil defense. U: Seminar documentation. Ljubljana: Seminar of Central-European Initiative (CEI) Countries on Psychological Aspects of Disasters. str. 89-96 6. Fulgosi, A. (1983.): Psihologija ličnosti - teorije i istraživanja. Zagreb: Školska knjiga 7. Havelka, M. (1998.): Stres i tjelesno zdravlje. U: Havelka, M. (Ur.) Zdravstvena psihologija. Jastrebarsko: Naklada Slap 8. Polič, M. (1994.): Pozameznik in skupnost v izrednih razmerah. U: Polič, M. (Ur.) Psihološki vidiki nesreč. Ljubljana: Uprava Republike Slovenije za zaščito in reševanje 9. Sorensen J. H. i White G. F. (1980.): Natural Hazards. U: Altman, I. i sur. (Ur.) Human Behavior and Environment, Vol. IV. New York: Plenum 10. Vidović, V. i Moro, Lj. (1992.): Građanin i stvarnost rata. U: Klain, E. (Ur.) Ratna psihologija

i psihijatrija. Zagreb: Glavni sanitetski stožer Republike Hrvatske 11. Vizek-Vidović, V. (1992.): Psihološki aspekti progonstva. U: Klain, E. (Ur.) Ratna psihologija i psihijatrija. Zagreb: Glavni sanitetski stožer Republike Hrvatske

13. Zarevski, P., Prot, F., Kulenović, A. i sur. (1992.): Što nas smeta u skloništu. Zagreb: Civilna zaštita. Vol. 1, Br. 1, str. 11-18

Boris Tot, prof. psihologije

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO ZAŠTITE OKOLIŠA, PROSTORNOG UREĐENJA I GRADITELJSTVA

ZAVOD ZA PROSTORNO PLANIRANJE

SKLONIŠTA U SUSTAVU PROSTORNOG PLANIRANJA1

Zagreb, 25.studenog 2005.

Planiranje skloništa prema postojećim propisima

Zakonom o unutarnjim poslovima (“NN” 55/89, 18 i 47/90, 19,29 i 73/91, 19/92, 76/94, 161/98, 128/99, 29 i 53/00 ), predviđena je obveza donošenja planova zaštite i spašavanja za teritorij Republike Hrvatske, županija, općina i gradova, temeljem metodologije koju propisuje ministar unutarnjih poslova, polazeći od procjene opasnosti za pojedino područje. Gradnja skloništa predviđena je u skladu s prostornim planovima i planovima zaštite i spašavanja jedinica lokalne samouprave i uprave.

Zakon je, nadalje, za gradove i općine te Grad Zagreb, predvidio obvezu osiguravanja potrebnog prostora za javna skloništa na svom području. Za tu namjenu mogu se koristiti i postojeće komunalne i druge građevine prilagođene toj svrsi pa se pri gradnji komunalnih i drugih građevina ispod površine tla treba predvidjeti i mogućnost njihove brze prilagodbe za sklanjanje ljudi. Isto tako predviđena je i mogućnost korištenja drugih objekata za zaštitu ljudi, kao što su podrumske i druge prostorije po zgradama pogodne za sklanjanje kao i gradnja rovovskih skloništa.

Temeljem Zakona o obrani (“NN” 47/90, 4/91, 49/91, 53A i 73/91, 19 i 55/92, 49/93, pročišćeni tekst 74/93, 57/96) prije desetak godina donesen je Pravilnik o kriterijima za određivanje gradova i naseljenih mjesta u kojima se moraju graditi skloništa i drugi objekti za zaštitu (“NN” 2/91). Ovim pravilnikom utvrđeni su, uz kriterije za gradove i naseljena mjesta u kojima se moraju graditi skloništa, stupnjevi ugroženosti gradova i naseljenih mjesta, otpornost skloništa ovisno o zonama gdje se grade i način određivanja zona ugroženosti.

Pravilnik se oslanjao na prostorno planske kriterije kao što su broj stanovnika po naselju, geografski i prometni položaj naselja, a isto tako i vrsta, visina ili namjena zgrada. Pravilnikom su predviđena četiri stupnja ugroženosti, od najveće do manje. Tako su kao naselja najvećeg stupnja ugroženosti određeni gradovi veći od 30000 stanovnika, sjedišta županija, gradovi i naselja u kojima su locirane tvornice za proizvodnju opasnih tvari i sredstava, te naselja na značajnijim prometnim čvorištima ili s lukama za pristajanje prekomorskih brodova. U ovim gradovima i naseljima potrebno je izvršiti zoniranje područja na ona u kojima će se graditi skloništa otpornosti 100 kPa i ona u kojima će se graditi skloništa dopunske zaštite otpornosti 50 kPa i zakloni.

Objekti koji bi mogli biti ciljem napada u ratu ili objekti kod kojih bi veliki kvarovi mogli uzrokovati kontaminaciju zraka i okoliša uvjetuju potrebnu izgradnju skloništa i njihovu kategoriju unutar propisanih radijusa udaljenosti (150 m za skloništa osnovne i 650 m za skoništa dopunske zaštite).

Zakon o zaštiti od elementarnih nepogoda (“NN” 14/78, 31/80, 53/84, 41/96) regulirao je planiranje i provođenje mjera zaštite i spašavanja u slučaju neposredne opasnosti od elementarnih nepogoda. Temeljem prijašnjeg Zakona o prostornom planiranju i uređivanju prostora (“NN” 54/80) donesen je Pravilnik o mjerama zaštite od elementarnih nepogoda i ratnih opasnosti u prostornom planiranju i uređivanju prostora (“NN” 29/83, 36/85 i 42/86) koji je zadržan u primjeni prema čl. 60. važećeg Zakona o prostornom uređenju (“NN” 30/94, 68/98, 61/00, 32/2 i 100/04).

Ovim pravilnikom obuhvaćene su mjere zaštite od ratnih opasnosti – sklanjanje ljudi i materijalnih dobara u skloništa i druge zaštitne objekte, zbrinjavanje ugroženih i nastradalih, zaštitu od rušenja, požara, eksplozija i druge mjere. Pravilnik propisuje obavezni sadržaj u pogledu prostornih elemenata važnih za obranu i sklanjanje za pojedinu kategoriju prostornih planova. Ovi elementi odnose se na zone ugroženosti kako od ratnih, tako i elementarnih nepogoda te rješenja vezana na potrebe sklanjanja stanovništva.

1 Aleksandar Bašić,d.i.a. načelnik Odjela za koordinaciju regionalnog prostornog razvoja i urbanističkog planiranja u Zavodu za prostorno planiranje Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva

Prostorno planski pokazatelji na razini jedinica lokalne samouprave i uprave upućuju na broj, strukturu i razmještaj stanovništva, gospodarske sadržaje i infrastrukturu, a za gradove posebno se vodi briga o razmještaju centara, stambenih i radnih zona, sustava zelenih površina te uređaja i mreže komunalne infrastrukture. Posebno su važni podzemni objekti, promet i veze u ratnim uvjetima, pravci evakuacije, gustoće naseljenosti i izgrađenosti, mreža skloništa, izvorišta vode i sl. Detaljni planovi uređenja prostora definiraju lokacije skloništa i ostalih objekata za zaštitu sa zonama gravitacije, korištenje skloništa u miru, domet ruševina i požarne barijere, vodoopskrbne sustave i pristupe izvorištima vode za gašenje požara.

Pravilnikom su dane smjernice za planiranje prostora kako bi se njegova povredivost svela na najmanju moguću mjeru. Tu se navode uglavnom opća načela za sprečavanje zagađenja tla, površinskih i podzemnih voda te ograničavanja eksploatacije mineralnih sirovina, čuvanja poljoprivrednog zemljišta i šuma, ravnomjernog razmještaja stanovništva, izbjegavanje velikih koncentracija naseljenosti i turističkih zona, policentričnog prometnog sustava, korištenja alternativnih izvora energije.

Istim pravilnikom su, nadalje, bili propisani zajednički normativi i standardi koji bi se trebali propisivati prilikom izrade prostornih planova kao što su gustoće izgrađenosti zemljišta u postotcima za stambene i mješovite zone, gustoće naseljenosti (st/ha) za dijelove naselja u odnosu na planiranu veličinu ili međurazmak pojedinih građevina u odnosu na njihovu visinu.

U pogledu sklanjanja stanovništva pravilnikom je preporučen ravnomjerni razmještaj skloništa s obzirom na stupanj ugroženosti i gustoću naseljenosti, s tim da najveća dozvoljena udaljenost s koje se zaposjeda sklonište nije veća od 250 m, a vertikalne udaljenosti računaju se trostruko. Najpoželjnija skloništa su kapaciteta 100-300 ljudi, broj sklonišnih mjesta normiran je u odnosu na broj stanara, zaposlenih ili korisnika, a za stambene zgrade propisano je minimalno 1 sklonišno mjesto na 50 m2 btto razvijene površine zgrade, odnosno najmanje tri mjesta za obiteljsko sklonište.

Isto tako u rješavanju uvjeta pristupa skloništima potrebno je primijeniti i uvjete propisane Pravilnikom o prostornim standardima, urbanističko tehničkim uvjetima i normativima za sprečavanje stvaranja arhitektonsko-urbanističkih barijera (“NN” 47/82,).

Problematika skloništa u planovima uređenja prostora, koja je regulirana citiranim pravilnicima koji se djelomično se preklapaju i kolidiraju, što otežava njihovu primjenu. Zbog toga bi bilo poželjno ovu materiju objediniti i ujednačiti.

Mjere zaštite i uvjeti za sklanjanje u prostornim planovima

U prostornim planovima ovisno o razini, primjenjuju se propisi iz prethodnog poglavlja. Jedan od ključnih pokazatelja je procjena ugroženosti. Temeljem prostornih pokazatelja i planiranih sadržaja prema planovima uređenja prostora moguće je sagledati potrebe sklanjanja ljudi i dobara i ugraditi ih u mjere provedbe, uz uvjet da su na razini resornih propisa civilne zaštite propisani potrebni kriteriji.

Sadržaj prostornih planova u skladu sa Zakonom o prostornom uređenju (“NN” 30/94, 68/98, 61/00, 32/02, 100/04) i Pravilnikom o sadržaju, mjerilima kartografskih prikaza, obveznim prostornim pokazateljima i standardu elaborata prostornih planova (“NN” 106/98, 39/04) osigurava podlogu za primjenu mjera zaštite od ratnih opasnosti te omogućava procjenu potreba objekata za sklanjanje ljudi i dobara kao i njihov mogući prostorni razmještaj.

Do donošenja novih propisa o mjerama zaštite od elementarnih nepogoda i ratnih opasnosti u prostornim planovima primjenjuju se uglavnom smjernice Pravilnika o mjerama zaštite od elementarnih nepogoda i ratnih opasnosti u prostornom planiranju i uređivanju prostora ( “NN” 29/83, 36/85, 42/86) i Pravilnika o kriterijima za određivanje gradova i naseljenih mjesta u kojima se moraju

graditi skloništa i drugi objekti za zaštitu (“NN” 2/91). U nedostatku prostorno planskih standarda ovi ih pravilnici propisuju djelomično preširoko, a u nekim elementima previše kruto, tako da su se u praksi pokazali nedovoljno prihvatljivim za različite prostorne situacije.

Prostorni planovi izrađeni za sve županije kao i brojni prostorni planovi općina i gradova, sadržavaju dokumentacijsku osnovu i potrebne prostorno planske procjene za analizu ugroženosti i mogućnost razmještaja potrebnih vrsta skloništa i zaklona.

Prijedlogom Zakona o civilnoj zaštiti predviđena je izrada planova spašavanja za cijelo područje države, područja županija i Grada Zagreba te jedinica lokalne samouprave. Ovim bi se planovima utvrđivali uvjeti i način sklanjanja, premještanja i zbrinjavanja ugroženog, stradalog, prognanog i izbjeglog stanovništva i imovine. Za sklanjanje su predviđena tri tipa skloništa prema zaštiti od posljedica efekata detonacija od 50, 100 i 200 kPa, dok se po načinu gradnje skloništa razvrstavaju na ona u sklopu zgrade i samostojeća, a po korištenju na privatna i javna. Samostojeća se skloništa smatraju javnim. Izgradnja skloništa planirala bi se dokumentima prostornog uređenja sukladno uvjetima iz procjene ugroženosti.

Stoga bi procjenom ugroženosti, kao podlogom za izradu plana uređenja prostora, bilo potrebno detaljnije razraditi prostorne i tehničke kriterije za skloništa, prostorne uvjete njihovog smještaja, potreban opseg zaštite kao i vrstu i način korištenja u mirnodopskim uvjetima. Tako je potrebno, uvažavajući specifičnosti prostora i prirodne uvjete, stupanj ugroženosti, seizmičnost prostora i sl., detaljnije razraditi tipologiju skloništa prema potrebnoj površini, broju korisnika, osiguranju potrebnih mjesta za javne i poslovne zgrade, te odrediti maksimalne gravitacijske udaljenosti pojedinih javnih skloništa, njihove međusobne udaljenosti, te uvjete superponiranja više skloništa na određenom prostoru.

Do sada nije bilo potpuno jasno određeno koje pokazatelje, a onda i mjere, mora sadržavati pojedina razina planiranja. Tako npr. prostorni plan županije, sukladno njegovoj definiciji da određuje regionalne sustave kao i one od važnosti za državu i županiju, može na neki način i ovu temu regionalizirati. I dalje, kako se razina planiranja spušta do detaljnosti, tako bi ih trebale pratiti i odredbe o skloništima.

Zato bi sustavnom razradom kriterija i uvjeta, a kroz izradu prostornih planova i izdavanje građevinskih dozvola, bilo moguće kontrolirati primjenu propisa i ostvariti preduvjete za potrebne mjere zaštite i sklanjanja.

REPUBLIKA HRVATSKA MINISTARSTVO ZAŠTITE OKOLIŠA

PROSTORNOG UREĐENJA I GRADITELJSTVA SEKTOR ZA GRADITELJSTVO

GRADNJA SKLONIŠTA

Tehnički uvjeti i odobravanje gradnje

Ljubica Čusak, dipl.ing.građ. 6

Lino Fučić, dipl.ing.građ. 7 6 Ljubica Čusak, dipl.ing.građ., voditelj Odsjeka u Sektoru za graditeljstvo, Ministarstva zaštite okoliša,

prostornog uređenja i graditeljstva 7 Lino Fučić, dipl.ing.građ., načelnik Sektora za graditeljstvo Ministarstva zaštite okoliša, prostornog

uređenja i graditeljstva

Uvod: Sklonište je posebna vrsta građevine, a može biti i dio druge građevine, koja ima primarnu funkciju sklanjanja tj. zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara u slučaju katastrofa izazvanih djelovanjem čovjeka ili prirodnih sila. Kako bi ispunjavalo svoju funkciju, sklonište mora tijekom svog trajanja ispunjavati bitne zahtjeve za građevinu i druge uvjete propisane zakonom, tehničkim i drugim propisima te lokacijskim uvjetima kao i drugim uvjetima koji proizlaze iz odredbi posebnih propisa koji su od utjecaja na funkciju skloništa ili bitne zahtjeve za građevinu. Sklonište - bitni zahtjevi za građevinu Bitni zahtjevi za građevinu propisani odredbama Zakona o gradnji ("Narodne novine", br. 117/03 i 100/04) odnose se na mehaničku otpornost i stabilnost, zaštitu od požara, higijenu, zdravlje i zaštitu okoliša, sigurnost u korištenju, zaštitu od buke te uštedu energije i toplinsku zaštitu. Na sklonište kao posebnu vrstu građevine odnosi se bitni zahtjev mehaničke otpornosti i stabilnosti, zaštita od požara, zaštita okoliša, higijena, zdravlje i zaštita okoliša te sigurnost u korištenju. Mehanička otpornost i stabilnost podrazumijeva da sklonište mora biti projektirano i izgrađeno tako da tijekom gradnje i korištenja ne dođe do rušenja, deformacija nedopuštenog stupnja, oštećenja zbog deformacije nosive konstrukcije te nerazmjerno velikih oštećenja u odnosu na uzrok zbog kojih je nastala. Zaštita od požara podrazumijeva da sklonište mora biti projektirana i izgrađena tako da očuva nosivost konstrukcije tijekom određenog vremena, da spriječi širenje vatre i dima unutar građevine, spriječi širenje vatre na susjedne građevine te da se omogući da osobe neozlijeđene napuste građevinu odnosno da se omogući njihovo spašavanje i zaštita spašavatelja. Higijena, zdravlje i zaštita okoliša kao bitni zahtjev za građevinu određuje da sklonište mora biti projektirana i izgrađena tako da ne ugrožava higijenu i zdravlje ljudi zbog oslobađanja opasnih plinova i para i drugih štetnih tvari, onečišćenja vode i tla, opasnih zračenja, neodgovarajućeg odvođenja otpadnih voda, dima, plinova i tekućeg otpada, nepropisnog postupanja s krutim otpadom te sakupljanja vlage u dijelovima skloništa ili na površinama unutar njega. Sigurnost u korištenju podrazumijeva da sklonište mora biti projektirano i izgrađeno tako da se tijekom njezinog korištenja izbjegne mogućnost ozljeda korisnika od poskliznuća, pada, opeklina, električnog udara ili eksplozije. Sklonište također treba biti projektirano i izgrađeno tako da se osobama smanjene pokretljivosti omogući nesmetan pristup, kretanje i boravak. Razumljivo je da se prethodno raspravljeni bitni zahtjevi za građevine primjenjuju u slučaju skloništa u mjeri koja odgovara njegovoj osnovnoj (zaštitnoj) namjeni kao i njegovoj sporednoj namjeni. Propisi koji se primjenjuju prilikom projektiranja i građenja skloništa Zakonom o gradnji ("Narodne novine", br. 117/03 i 100/04) propisani su bitni zahtjevi i drugi uvjeti (kao što su projektiranje, građenje, uporaba) za građevinu. Tehničkim propisima razrađuju se bitni zahtjevi za građevinu, tehnička svojstva građevnih proizvoda te drugi tehnički zahtjevi za građenje i održavanje građevine.

Tehnička svojstva građevnog proizvoda, način dokazivanja uporabivosti i radnje u postupku dokazivanja sukladnosti građevnih proizvoda s tehničkom specifikacijom mogu se propisati izravno tehničkim propisom ili upućivanjem na tehničku specifikaciju.

Tehničkim dopuštenjem utvrđuju se tehnička svojstva građevnih proizvoda za koje nije

donesen tehnički propis, niti hrvatska norma, utvrđuje se način dokazivanja uporabivosti građevnog proizvoda te radnje koje se provode u postupku ocjenjivanja sukladnosti tehničkih svojstava.

Do donošenja tehničkih propisa ili tehničkih specifikacija mogu se upotrijebiti i građevni

proizvodi za koje je dokazano da odgovaraju uvjetima danim priznatim tehničkim pravilima donesenim na temelju propisa koji su važili do 08. listopada 1991. godine.

Posebni propisi također trebaju propisati druge uvjete koji su od utjecaja na bitne zahtjeve za

sklonište te obvezu donošenja podzakonskih propisa kojima će se detaljnije propisati uvjeti za građenje i održavanje skloništa kao i korištenje za druge namjene.

Takve podzakonske akte donosi nadležno državno tijelo uz suglasnost ministra zaštite okoliša,

prostornog uređenja i graditeljstva (čl. 18. ZOG).

Projekti za sklonište Izrada projekata regulirana je člankom 75. Zakona o gradnji ("Narodne novine", br. 175/03 i 100/04) kojim je propisana obveza donošenja pravilnika o sadržaju projekata. Do tada propisana je izrada prema odredbama ranije važećeg Zakona o gradnji ("Narodne novine", br. 52/99), šte Pravilnikom o vrsti i sadržaju projekata za javne ceste ("Narodne novine", br. 53/02) i Pravilnikom o projektima potrebnim za osiguranje pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i drugim osobama smanjene pokretljivosti ("Narodne novine", br. 104/03). Projektima za sklonište mora se učiniti vjerojatnim (idejni projekt) ili dokazati (glavni projekt) da će sklonište ispunjavati bitne zahtjeve za građevinu. Mjere i tehnička rješenja kojima se sklonište usklađuju s važećim propisima, uvjetima gradnje na određenoj lokaciji, pravilima struke, te kojima se udovoljava zaštiti javnog interesa, moraju biti međusobno usklađena i uključena u cjelokupno tehničko rješenje skloništa, a prikazuju se kao sastavni dijelovi projekta pojedine struke. Svi projekti koji čine projekt skloništa moraju biti međusobno usklađeni i sačinjavati jedinstvenu cjelinu. Prema razini razrade projekti mogu biti idejni, glavni i izvedbeni. Idejni, glavni i izvedbeni projekt mora biti izrađen u skladu s važećim propisima, uvjetima gradnje na lokaciji, uvjetima zaštite javnog interesa te pravilima struke. Kako bi ispunio ove uvjete, projekt obvezno mora sadržavati mjere i tehnička rješenja izrađena u skladu s:

− propisima donesenim na temelju Zakona o gradnji, − podzakonskim aktima čija je obveza donošenja propisana posebnim zakonom, kojima se

izravno ili neizravno utječe na bitne zahtjeve za građevinu ili se propisuju uvjeti za gradnju na drugi način,

− lokacijskim uvjetima koji su utvrđeni lokacijskom dozvolom, izvodom iz plana ili na drugi način, u skladu s kojima se prema posebnom propisu provode zahvati u prostoru.

Za projektiranje skloništa posebno je važna mogućnost propisivanja uvjeta za gradnju kada je to određeno posebnim zakonom. Kako je primarna namjena skloništa zaštita i spašavanje ljudi, proizlazi da se propisivanje uvjeta kojima moraju odgovarati skloništa mora urediti u skladu s posebnim zakonom koji uređuje to područje.

Drugim riječima, na temelju ovlaštenja iz zakona koji uređuje zaštitu i spašavanje, nadležni čelnik tijela državne uprave morao bi donijeti podzakonksi akt kojim se uređuju zahtjevi koje mora ispunjavati sklonište u svojoj primarnoj namjeni. Ti uvjeti obuhvaćaju: - stupanj zaštite od mehaničkih, kemijskih, radijacijskih i drugih djelovanja te razinu tih djelovanja i zahtjevani koeficijent sigurnosti, - broj osoba i minimalni stupanj udobnosti za sklonjene osobe (ležajevi, sanitarije itd.), - uvjete priključivanja na opskrbne mreže i zahtjeve za autonomnom opskrbom (voda, energija, telekomunikacije), - uvjete za skladištenje zaliha, - uvjete sekundarne namjene - uvjete održavanja skloništa - drugo što je od interesa za ostvarivanje primarne (zaštitne) i sekundarne namjene skloništa. Opremanje projekata Na temelju zahtjeva postavljenih rečenim podzakonskim aktom, ministar zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva mogao bi propisati posebnim propisom donesenim na temelju Zakona o gradnji sadržaj projekta skloništa, ako bi se to pokazalo potrebnim u cilju ujednačavanja kvalitete projekata, brzine izdavanja građevinskih dozvola i sl. Dok se takav propisa ne donese, projekti skloništa, odnosno dijelova drugih građevina koje sadrže skloništa moraju ispunjavati opća propisana pravila za projekte građevina. Projekti koji čine projekt skloništa uvezuju se u mape složene na format 21,0 x 29,7 cm. Mape moraju biti povezane jemstvenikom i pečaćene odnosno mora biti na drugi pouzdan način onemogućena zamjena njihovih dijelova. Projekti mogu biti uvezani u jednu ili više mapa, odnosno mogu biti uvezani zajedno s drugim projektima pojedinih struka. Sve mape koje su sastavni dio projekta, moraju biti označene zajedničkom oznakom projekta. Projekt pojedine struke sadrži opći i tehnički dio. Opći dio projekta sadrži naslovnu stranu mape na kojoj je naveden naziv i adresa osobe registrirane za poslove projektiranja (projektnog ureda) koja je izradio projekt, naziv i adresu investitora, naziv građevine ili njezinog dijela, vrstu projekta (razinu razrade i struku), zajedničku oznaku projekta, broj projekta pojedine struke i mape, ime, potpis i pečat projektanta i glavnog projektanta u originalu, ime, potpis i pečat odgovorne osobe u projektnom uredu u originalu, datum izrade projekta, te predviđeni prostor dimenzije 9 x 9 cm u gornjem desnom uglu za ovjeru tijela nadležnog za izdavanje građevinske dozvole. Nadalje, opći dio sadrži prikaz sadržaja idejnog glavnog odnosno izvedbenog projekta izrađen kao popis projekata koji sadrži naziv mape, naziv građevine i njezinog dijela koji je predmet projekta, vrstu projekta po razini razrade i struke, naziv i adresu osobe registrirane za poslove projektiranja koja je izradila projekt, ime i struku projektanta i glavnog projektanta oznaku i broj projekta, mjesto i datum izrade projekta, kao i sadržaj predmetnog projekta uvezanog u mapu koji sadrži naziv poglavlja tekstualnog dijela projekta, naziv i oznaku grafičkog priloga, s oznakom broja stranica. Tehnički dio projekta sadrži nacrte koji uz desni rub, na vidljivom dijelu svakog formatiziranog lista imaju sastavnicu projektnog ureda u koji se upisuje: naziv građevine, ime ili naziv investitora, naziv projektnog ureda koji je izradio projekt, ime, potpis i pečat projektanta, sadržaj nacrta, zajedničku oznaku, broj projekta odnosno njegovog dijela te datum izrade te tekstualni dio koji se sastoji od tekstualnih priloga i proračuna ovisno o razini razrade i struci. Ti dijelovi moraju imati na početku naziv projektnog ureda koji je izradio projekt, naziv građevine, naziv poglavlja, zajedničku oznaku i broj projekta odnosno njegovog dijela i datum izrade, sa na zadnjoj strani poglavlja potpis i pečat projektanta.

Svi tekstualni dijelovi projekta moraju biti na hrvatskom jeziku, pisani latiničnim pismom. Uz to projekt može imati i tekst na stranom jeziku. Projekti se mogu izrađivati računalnom tehničkom, ali za potrebe upravnog postupka koriste se ispisi uvezani u mape. Idejni projekt Idejni projekt se izrađuje na temelju projektnog zadatka i prethodno izrađenih idejnih rješenja, njime se definira osnovno tehničko rješenje građevine, obrađuje uklapanje u krajobraz i okoliš, daje rješenje povezivanja s drugim građevinama i instalacijama infrastrukture. Idejni projekt daje osnovni prikaz mjera i tehničkih rješenja te smještaj građevine u prostoru kojima se osigurava da građevina ispunjava sve propisane uvjete. Idejni projekt čini skup međusobno usklađenih nacrta i dokumenata kao što su tehnički opis, pokazatelji ispravnosti tehničkog rješenja, a ovisno o složenosti i tehničkoj strukturi građevine može sadržavati i druge dijelove koji su važni za izradu glavnog projekta kao što je opis određene tehnologije gradnje i dr. Tehnički opis, sadrži opis skloništa sa svim sastavnim dijelovima, s osnovnim podacima o namjeni i lokaciji, opis i podatke iz prethodnih studija, ispitivanja i drugih elaborata koji su poslužili za izradu idejnog projekta kao što su osnovni geološki i geomehanički podaci o stijenama i temeljenom tlu, seizmološki podaci, podaci o meteorološkim, hidrološkim, klimatskim i akustičnim utjecajima na građevinu, nadalje sadrži opis upotrijebljenih građevinskih proizvoda, opis instalacijskih dijelova, njihove funkcije i način priključenja, opis ugrađene opreme, način ugradnje i funkcioniranje, te opis funkcionalne i tehnološke povezanosti pojedinih dijelova složene građevine iz čega će proizaći uvjeti u načelnoj dozvoli za izdavanje građevne i uporabne dozvole. Pokazatelji ispravnosti tehničkog rješenja sadrži sagledavanje mehaničke otpornosti i stabilnosti građevine, zaštite od požara, opskrbu energentima i drugo što proizlazi iz osnovnih proračuna. Idejni projekt sadrži i situaciju skloništa kojom se prikazuje smještaj na građevnoj čestici i sve druge nacrte u prikladnom mjerilu, koji prikazuju osnovna oblikovna, funkcionalna i tehnička rješenja kao što su tlocrti, karakteristični uzdužni i poprečni presjeci, , sheme instalacija. Idejni projekt služi za izdavanje načelne dozvole, a koristi se i kao temelj za izradu glavnog projekta. Glavni projekt Glavni projekt sadrži odgovarajuće projekte pojedinih struka, međusobno usklađenih kojim se daje tehničko rješenje skloništa, prikaz smještaja građevine u prostoru i dokazuje ispunjavanje bitnih zahtjeva za građevinu te drugih propisanih uvjeta. Sastavni dio glavnog projekta su mjere i tehnička rješenja kojima se sklonište usklađuje s uvjetima gradnje na određenoj lokaciji, važećim propisima, pravilima struke te kojima se udovoljava zaštita javnog interesa. Do donošenja pravilnika o obveznom sadržaju, načinu opremanja, označavanju i ovjeri projekta propisanog člankom 75. Zakona o gradnji ("Narodne novine", br. 175/03 i 100/04), primjenjuje se odredba članka 39. stavak 3. Zakona o gradnji ("Narodne novine", br. 52/99). Tom je odredbom propisano da svaka od gore navedenih vrsta projekta koji čini dio glavnog projekta sadrži nacrte u primjerenom mjerilu (tlocrte, nacrte, presjeke, poglede), tehnički opis, program kontrole i

osiguranja kakvoće, podatke o geotehničkim i drugim istražnim radovima koji su poslužili kao podloga za izradu projekta, proračune kojima se dokazuje da je građevina projektirana prema odredbama Zakona o gradnji i drugih propisa, posebne tehničke uvjete gradnje i način zbrinjavanja građevnog otpada, elaborat postupanja s otpadom ako se radi o opasnom otpadu, izvadak iz katastarskog plana s ucrtanom situacijom građevine i ucrtanim susjednim građevinama.Pored navedenog glavni projekt mora sadržavati i podatke iz elaborata koji su poslužili kao podloga za njihovu izradu, projektirani vijek uporabe te uvjete za održavanje. Tehnički opis sadrži podatke o skloništu , načinu izvođenja radova, ugrađenim građevnim proizvodima, opremi, konstrukciji i dr. Ovisno o vrsti (struci) projekta sadrži opis prostornog, funkcionalnog i oblikovnog rješenja svih elemenata uređenja, opis konstrukcije skloništa, načina temeljenja, opis građevinskih instalacija i opreme, opis radova na ugradnji instalacija i opreme, te opis načina priključenja i dr. Tehničkim i drugim proračunima dokazuje se da će projektirano sklonište s ugrađenim građevnim proizvodima, instalacijama i ugrađenom opremom zadovoljavati bitne zahtjeve mehaničke otpornosti i stabilnosti, zaštitu od požara, higijenu, zdravlje i zaštitu okoliša, sigurnost u korištenju, kao i da će ispunjavati propisane uvjete pristupačnosti. Program kontrole i osiguranja kakvoće sadrži pregled svih građevnih proizvoda koji se ugrađuju u građevinu te opis potrebnih ispitivanja i zahtijevanih rezultata kojima će se dokazati tražena kakvoća, odnosno udovoljavanje bitnim zahtjevima i propisanim uvjetima. Program kontrole i osiguranja kakvoće sadrži i popis propisa i normi na koje se poziva. Nacrti u primjerenom mjerilu grafički prikazuju oblik i veličinu građevine, njezinih dijelova, kao i njihov međusobni položaj i položaj u prostoru. Sadrže situaciju građevine, odgovarajuće tlocrte, karakteristične uzdužne i poprečne presjeke, poglede, funkcionalne sheme. Izvedbeni projekt Za gradnju skloništa osim građevinske dozvole i glavnog projekta koji je sastavni dio građevinske dozvole, potreban je i izvedbeni projekt. Izvedbeni projekt za sklonište sadrži odgovarajuće projekte pojedinih struka koji trebaju biti izrađeni u skladu s glavnim projektom, a njima se razrađuje tehničko rješenje dano glavnim projektom, radi ispunjenja uvjeta određenih u glavnom projektu. Izvedbeni projekt sadrži i detaljnije opise, planove oplata, nacrte armature, nacrte detalja i druge nacrte te sve potrebne računske provjere. Izrada izvedbenog projekta prilagođava se dinamici gradnje. Njegovu usklađenost s glavnim projektom ovjerava projektant glavnog projekta potpisom u originalu svakog lista izvedbenog projekta. Odobravanje gradnje skloništa Gradnja skloništa odobrava se građevinskom dozvolom, čime se potvrđuje da je namjeravana gradnja usklađena s javnim i drugim interesima utvrđenim Zakonom o gradnji kao i drugim propisima kojima se propisuje učešće pojedinih tijela državne uprave u postupku potvrđivanja glavnog projekta, a prije podnošenja zahtjeva za građevnu dozvolu. Građevinsku dozvolu izdaje nadležan ured državne uprave u Županiji odnosno ured Grada Zagreba. Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva izdaje građevinsku dozvolu za sklonište kad se ono u skladu s dokumentima prostornog uređenja treba graditi u sastavu građevine koja prema odredbi članka 86. spada u nadležnost Ministarstva.

Zahtjev za građevinsku dozvolu podnosi investitor, a to je osoba u čije ime se gradi građevina, te uz zahtjev obavezno prilaže dokumente koji su određeni Zakonom o gradnji, a to su:

− lokacijsku dozvolu ili izvod iz detaljnog plana uređenja, − dokaz da ima pravo graditi na određenoj nekretnini, − tri primjerka glavnog projekta, − pisano izvješće o kontroli glavnog projekta, − pisano izvješće, − potvrdu o nostrifikaciji ako je glavni projekt izrađen prema stranim propisima, − elaborate o geotehničkim i drugim istražnim radovima te druge elaborate koji su poslužili

za izradu glavnog projekta.

Dokaz o pravu gradnje smatra se izvadak iz zemljišne knjige, ugovor ili odluka nadležne državne vlasti na temelju koje je investitor stekao pravo vlasništva, pravo građenja ili pravo služnosti, ugovor o ortakluku s vlasnikom nekretnine, čiji je cilj zajednička gradnja ili preuređenje građevine, ugovor o koncesiji kojim se stječe pravo gradnje, pisana suglasnost vlasnika postojeće građevine u slučaju rekonstrukcije, te pisana suglasnost fiducijarnog vlasnika dana dotadašnjem vlasniku nekretnine.

Posebnim propisom potrebno je propisati tko može biti investitor skloništa. Glavni projekt treba biti izrađen prema odredbama Zakona o gradnji, u pogledu osoba koje su

ga izradile, propisanog sadržaja po vrstama projekata i sadržaja pojedinih projekata koji čine glavni projekt, te propisanog načina označavanja i potpisivanja.

Poslove projektiranja u svojstvu odgovorne osobe ima samo osoba koja nosi strukovni naziv

"ovlašteni arhitekt" i "ovlašteni inženjer" koji poslove projektiranja mogu obavljati samostalno, u projektantskom društvu ili u pravnoj osobi.

Odgovorne osobe na projektiranju su projektant, odgovoran da projekt koji izrađuje

zadovoljava uvjete iz Zakona o gradnji, posebnih zakona i propisa, te ukoliko u projektiranju sudjeluje više projektanata glavni projektant koji je odgovoran za cjelovitost i međusobnu usklađenost projekta. Kontrola glavnog projekta skloništa obvezna je u pogledu mehaničke otpornosti i stabilnosti. Kontrolu obavlja ovlašteni revident koji je o istom dužan sastaviti pisano izvješće koje se predaje uz zahtjev za građevinsku dozvolu. Izvješće uz ostale podatke sadrži izjavu revidenta o usklađenosti glavnog projekta sa Zakonom o gradnji i posebnim propisima u odnosu na bitni zahtjev za građevinu koji je kontrolirao te očitovanje o svim točkama sadržaja iz poglavlja III. Pravilnika o kontroli projekata. Revident ne može obaviti kontrolu projekta u čijoj izradi je sudjelovao, ili ako je projekt djelomično ili u cijelosti izradila pravna osoba u kojoj je zaposlen. Revident je odgovoran da projekt koji je kontrolirao zadovoljava Zakonom o gradnji propisane uvjete. Usklađenje glavnog projekta sa odredbama posebnih propisa vrši se u postupku izdavanja građevinske dozvole. U postupku izdavanja građevinske dozvole provodi se uvid u glavni projekt od strane predstavnika tijela državne uprave i pravnih osoba s javnim ovlastima te se o usklađenosti glavnog projekta s posebnim zakonima i propisima izdaje potvrda. Za građevine za koje građevinsku dozvolu izdaje ministarstvo u postupku ocjenjivanja glavnog projekta učestvuju predstavnici onih tijela državne uprave i pravnih osoba s javnim ovlastima koja su sudjelovala u izdavanju lokacijske dozvole. Za ostale građevine, ovisno o vrsti građevine usklađenost projekta s posebnim propisima ocjenjuju u području zaštite od požara, zaštite na radu, zaštite od ionizirajućih i neionizirajućih zračenja i zaštite i očuvanja kulturnih dobara.

Smatra se da je potvrda o usklađenosti glavnog projekta s posebnim zakonima izdana ako se predstavnik nadležnog tijela odazvao pozivu na uvid u glavni projekt (konferenciju) i dao pismenu potvrdu na konferenciji, ako se odazvao na uvid i pismeno se pozitivno očitovao u roku od 15 dana, ako se nije odazvao pozivu, te ako se nije pisano očitovao u roku od 15 dana. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o gradnji propisane su i druge mogućnosti postupanja nadležnog tijela koje potvrđuje projekt. Prije izdavanja građevinske dozvole tijelo graditeljstva dužno je tijekom postupka izdavanja građevinske dozvole pružiti stranci mogućnost uvida u glavni projekt radi izjašnjenja u cilju zaštite svojih interesa. Građevinska dozvola može se izdati kada se utvrdi da su ispunjeni svi propisani i utvrđeni uvjeti. Gradnji građevine može se pristupiti kada građevna dozvola postane pravomoćna. Važenje građevinske dozvole u smislu započinjanja gradnje je dvije godine od njezine pravomoćnosti a taj rok se može produžiti za još dvije godine u koliko se nisu promijenili uvjeti pod kojima je građevna dozvola izdata. Posebnim propisom potrebno je propisati obvezu sudjelovanja nadležnog državnog tijela za poslove civilne zaštite na uvidu u glavni projekt radi njegovog potvrđivanja u postupku izdavanja građevinske dozvole kao i na tehničkom pregledu u postupku izdavanja uporabne dozvole. ZAKLJUČAK 1. Sklonište kao građevina specijalne namjene svojim funkcionalnim rješenjem, konstrukcijom i

oblikom treba osigurati propisane mjere zaštite prema propisanim uvjetima. Posebnim propisom potrebno je propisati tko može biti investitor za ovu vrstu građevine.

2. U skladu s odredbom članka 18. Zakona o gradnji ("Narodne novine", br. j175/03 i 100/04) treba

donijeti podzakonski akt (čija je obveza propisana posebnim zakonom) kojim će se propisati posebni uvjeti za građenje novih i održavanje postojećih i novih skloništa a kojima se utječe na ispunjavanje bitnih zahtjeva za građevinu.

3. Potrebno je razmotriti ulogu tijela nadležnog za zaštitu i spašavanje u postupcima vezanim za

prostorno uređenje i građenje, kako bi se osiguralo da skloništa ispunjavaju propisane uvjete za uporabu.

4. Posebnim podzakonskim aktom trebalo bi propisati sekundarnu namjenu skloništa kao i opseg

dopuštenih zahvata koji se u tu svrhu mogu na skloništu obavljati a da se ne naruši njegova primarna namjena.

DAMIN d.o.o.

EKONOMSKI ASPEKTI GRADNJE SKLONIŠTA

Zagreb, 25. studenog 2005 Ivan Samac, dipl.inž.arh.

OPĆENITO

Uvriježeno mišljenje je da je izgradnja skloništa skupa i neučinkovita. Cijena i skupoća su relativne, a neposredno su vezane uz kvalitetu projekta, odnosno ovisne su o namjeni i kvaliteti projekata. Obzirom da su, srećom, lementarne nepogode i ratne opasnosti na našem području rijetke, ali se ipak događaju, svi zaborave vrlo brzo što znači igurnost skloništa. Tako je mišljenje Šibenčana, Zadrana, Dubrovčana, a pogotovo Osječana da bi se građani iselili u oš većem broju da nisu imali kakvu takvu zaštitu u skloništima. Skloništa kakva su se gradila, a nažalost i danas se

grade u Republici Hrvatskoj služe samo za zaštitu i spašavanje, a radi neodržavanja nakon nekog vremena ni za snovnu funkciju osim mehaničke zaštite. Republika Hrvatska je kako znamo zemlja u tranziciji s fazom grubog

kapitalizma, gdje kapital želi iskoristiti državu, radnike, izigravati propise da bi se ostvarila što veća dobit. Takva ituacija je i u građevinskim poslovima, unatoč što je cijena građevinskog materijala pala, cijena stanova i radova nikad

nije bila skuplja. Unatoč značajnoj dobiti na sve načine se izbjegava izgradnja skloništa.

ŠTO SVE UTJEČE NA CIJENU GRADNJE SKLONIŠTA

Na cijenu gradnje skloništa utječe niz elemenata, a pokušat ću navesti samo najvažnije : kapacitet skloništa obim zaštite 100 do 300 kPa lokacija (samostojeće, u sklopu objekta, podzemno, nadzemno) mirnodobska namjena vrsta zemljišta na kojem se gradi osnovna ili dopunska zaštita učestalost izgradnje skloništa

Sada možemo analizirati svaki element za sebe : Što je kapacitet veći i sklonište je jeftinije po sklonjenoj osobi, a i broj namjena skloništa se proširuje. Na

odručju Hrvatske oprema se prilagodila jedinici od 50 osoba i smatram da nikakvi kapaciteti koji imaju 170, 231 ili sl. mjesto ne doprinose smanjenju cijene, već se ugrađuje ventilaciona oprema za 50,100,150, 200, 250 i 300 osoba.

Obim zaštite je u pravilu 100 kPa, treba težiti smanjenju u izmjeni pravilnika na 50 kPa, jer time ne samo da e konstrukcija jeftinija, već je kompletna oprema jeftinija.

Najjeftinije je graditi sklonište u podrumu ukoliko građevina ima podrum, odnosno u najnižoj etaži građevine, čak i ako nema podrum. Jeftinije je graditi sklonište u prizemlju, nego podvlačiti sklonište u podrum, jer se

dražava na temeljenje cijele građevine, kao i na hidroizolaciju objekta. Ukoliko je objekt visine 4 etaže, konstruktivno gledano cijena građenja ne povećava se za 100 kPa za ukopano sklonište, jer je zaštita od radijacije osigurana ostalim ločama i zidovima.

Dobra mirnodopska namjena omogućava tlocrtno iskorištenje skloništa od cca 90%. Što se tiče instalacija - lektroinstalacije mogu zadovoljiti jednu i drugu namjenu bez dodatnih zahtjeva. Ventilacija za pojedine namjene može iti identična uz mogućnost dogrijavanja za mirnodobsku namjenu. Dodatno se za sklanjanje moraju ugraditi samo ilteri i ventili za zaštitu. Vodovod i kanalizacija mogu se koristiti i u jednoj i u drugoj namjeni uz dodatak ventila, dnosno odgovarajućih sifona.

Ukoliko je zemlja loša cijeli objekt mora se temeljiti na ploči, tako da temeljenje objekta nije različito od kloništa. Ukoliko se objekt temelji na trakastim temeljima razlika je cca 10 % za temeljenje na ploči.

Skloništa se u pravilu grade kao osnovne zaštite, vrlo rijetko kao dopunske zaštite. Jasno da su dopunske natno jeftinije i upravo kod novih tehničkih propisa treba o tome voditi računa.

Oprema koja se ugrađuje u sklonište mora biti atestirana, pa se i cijena atestiranja obzirom na mali broj dražava na cijenu opreme. Broj elemenata bitno utiče na cijenu, tako da poduzeća koja uvoze elemente imaju ovoljniju situaciju.

CIJENA GRADNJE SKLONIŠTA Gradnja skloništa dijeli se u tri faze : I faza – ugradnja uzidnih elemenata (vrata i uzidne cijevi za ventilaciju) II faza – ventilacija i ostatak vrata III faza – oprema

Za primjer uzet ćemo sklonište srednje veličine u stambenom objektu, u sklopu kojih su se skloništa do sada najviše i gradila. Nažalost moramo konstatirati da su se skloništa najmanje gradila u novim trgovačkim centrima, tako da su napravljena po mojim saznanjima samo u dvije Bille, jednom Ipercoopu i dva Konzuma.

Prosječna cijena gradnje po fazama za sklonište kapaciteta 200 osoba iznosi : I faza – 45 000,00 kn II faza – 140 000,00 kn III faza - 90 000,00 kn Odmah je vidljivo da je oprema preskupa i u praksi se dešava da investitor izbjegava upravo ugradnju opreme. Većina opreme osim spremnika za vodu je višak. U domovinskom ratu dio skloništa nije bio opremljen, ali su isto tako funkcionirala, jer su ljudi iz stanova donijeli ležajeve, stolce, deke i sve što im je trebalo za život. Ukupan trošak za sklonište od 200 osoba koji se odnosi na sklanjanje i zaštitu iznosi 263 000,00 kn. U stambenom objektu sklonište za 200 osoba ima ukupno cca 240 m2 bruto tlocrtne površine, od toga se za drugu namjenu može koristiti uz dobro rješenje 200 m2. Trošak za građevinski dio iznosi 20 m2x 4 400 kuna= 88 000,00 kn Trošak za I fazu iznosi 45 000,00 kn Trošak za II fazu iznosi (za zaštitu i filtere) 55 000,00 kn Trošak za III fazu iznosi 75 000,00 kn Sklonište od 200 osoba ima 10 000 m2 stambenog prostora. Cijena stambenog prostora u Zagrebu se kreće prosječno 11 000 kn. 10 000 m2 x 0,7 (prodajnog prostora)x11 000,00kn 77 000 000,00 kn ili za zaštitu i spašavanje u postocima 0,34 %. U slučaju da se grade jednonamjenski objekti najveći problem je održavanje instalacija. Vrlo često dolazi i do provala u skloništima koja se ne koriste u drugoj namjeni, i do uništavanja opreme i zidova. Usporedimo li gradnju i cijene opreme skloništa obzirom na kapacitet u usporedbi s cijenom gradnje stambenog prostora bez obzira na mirnodopsku mogućnost korištenja :

KAPACITSKLONIŠ

BRUTTO VELIČINGRAĐEVINE

NETTO CIJENA

GRAĐEVINE PO m 2

CIJENA OPREME SKLONIŠTA

POSTOTAK UDJECIJENE SKLONIŠTA UKUPNOJ CIJENI GRAĐEVINE (%)

1. 2. 3. 4. 5. 50 OSOBA2 500 m kvadratnih 4 400,00 kuna 150 000,00 kun 1.36 % 100 OSOB5 000 m kvadratnih 4 300,00 kuna 210 000,00 kun 0.98 % 200 OSOB10 000 m kvadratnih 4 200,00 kuna 275 000,00 kun 0,65 % 300 OSOB15 000 m kvadratnih 4 000.00 kuna 340 000,00 kun 0,56 %

Možemo navesti nekoliko primjera gradnje objekata i skloništa s osvrtom na cijene, održavanje i iskoristivost prostora. Jedan od najboljih primjera projekata je POSLOVNA GRAĐEVINA MUP-a u Zagrebu. Za mirnodopsku namjenu u skloništu napravljen je restoran društvene prehrane. Instalacije se u potpunosti preklapaju. Elektroinstalacije su iste kao i ratne, a ventilacija je u potpunosti iskorištena za mirnodopske namjene, osim zaštite i filtera. Dodatno su ugrađena i protuudarna i hermetička vrata. Ukupna investicijska vrijednost s opremom cijele građevine iznosi cca 210 000 000,00 kuna, za površinu od cca 20 000,00 m2, od toga je na sklonište ukupno potrošeno 1 300 000,00 kuna ili 0,6%, odnosno za samu ratnu namjenu dodatak koji iznosi cca 250 000,00 kuna ili 0,12 %. Sada je u izgradnji EUROTOWER, površine ukupno cca 30 000 m2, za sklonište je u drugoj namjeni predviđena garaža. Za I i II fazu ugrađuje se opreme u vrijednosti 900 000,00 kuna. Ukupna investicijska vrijednost predviđa se na cca 500 000 000,00 kuna, tako da na sklonište otpada bez odbijanja za mirnodopsku namjenu 0,18 %. Vrijednost opreme je nešto veća bez obzira na velika skloništa jer je broj vrata obzirom na garažu velik, radi prometa i ventilacije garaža. Iz svega navedenog vidljivo je da se za izgradnju skloništa unatoč uvriježenom mišljenju troši vrlo malo novaca gledano na veličinu ukupne investicije. Vrijednost se smanjuje što je bolji projekt, kao i održavanje. Smatram da je neophodno graditi skloništa u javnim i poslovnim objektima, gdje se lakše ostvaruje druga namjena, a cijena instalacije i oprema skloništa koje se koriste u slučaju sklanjanja zanemariva je.

REPUBLIKA HRVATSKA DRŽAVNA UPRAVA ZA ZAŠTITU I SPAŠAVANJE SLUŽBA ZA CIVILNU ZAŠTITU

STANJE IZGRAĐENOSTI SKLONIŠTA NA PODRUČJU REPUBLIKE HRVATSKE

Zagreb, travanj 2005.

Identificiranje opasnosti U uvjetima izloženosti opasnostima i rizicima - civilizacija rizika, čovjek teži sigurnosti, odnosno određenom stupnju otpornosti na opasnost i rizik te sposobnosti da se ugroženostima odupre ili da je savlada. Ako zaštitno obrambena funkcija zataji, sigurnost se smanjuje ili u krajnjem slučaju gubi. Sigurnost svijeta ne ovisi samo o zaštitno - obrambenoj funkciji, nego i o sigurnosti svijeta koji ga okružuje. Kod ljudi se ona ostvaruje na razini društvene i političke zajednice uz mogućnost i potrebu sagledavanja opasnosti i rizika koji djeluju na zajednicu i svjesnog utjecaja na nju i uvjete u kojima se ostvaruje. U cilju utvrđivanja uloge i mjesta sklonišne zaštite u Republici Hrvatskoj potrebno je razmotriti opasnosti i rizike koji djeluju na sigurnost Republike Hrvatske, okružja u kojem se ona nalazi kao i čimbenike koji su vezani uz položaj mogućih rizika i opasnosti u odnosu na Republiku Hrvatsku. Rizik je mjera vjerojatnosti pojavljivanja opasnosti. Opasnost je mnogo širi koncept koji uključuje vjerojatnost pojavljivanja događaja, utjecaj i jačinu događaja na društvo i okoliš, kao i sociopolitički kontekst u kojem se situacija odvija. Rizici i opasnosti mogu biti promatrani kao objektivna svojstva nekih situacija, materija ili procesa, no moguće ih je odrediti i kao kulturne i socijalne konstrukcije. Opasnosti mogu nastati djelovanjem prirode, što za posljedicu može izazvati tehničko-tehnološke akcidente, te druge opasnosti izazavane djelovanjem čovjeka: terorizam - što za posljedicu može izazvati tehničko-tehnološke akcidente te ratna razaranja gdje je terorizam svakodnevna pojava. U cilu postizanja i održavanja stupnja sigurnosti od opasnosti i rizika u našoj državi, kao i drugdje u svijetu, a u cilju identifikacije, evaluacije, valorizacije i upravljanja rizikom - kontrola rizika, djeluje niz institucija, vladinih i nevladinih organizacija, društava i sl. pa će biti zanimljivo vidjeti njihove korake kontrole rizika u kontekstu zaštite i spašavanja stanovništva i materijalnih dobara od posljedica mogućih katastrofa. Katastrofa je svaki prirodni događaj ili događaj izazvan djelovanjem čovjeka koji opsegom, intenzitetom ili neočekivanošću ugrožava zdravlje ili ljudske živote ili imovinu, a čiji nastanak nije moguće spriječiti ili posljedice otkloniti redovitim djelovanjem nadležnih tijela i postojećih organiziranih snaga pogođene zajednice za otklanjanje uzroka i posljedica katastrofa, odnosno kad svojim djelovanjem katastrofa prelazi mogućnosti pogođene zajednice da ju savlada. Za početak potrebno je identificirati opasnosti i rizike u kontekstu okružja u kojem se nalazi Republika Hrvatska, a sljedeći postupci su: prikazati razvoj postupaka u slučaju katastrofe, procjeniti učinke moguće katastrofe i odgovore na moguću katastrofu, evaluirati program djelovanja te predložiti unapređenje programa djelovanja u zaštiti od mogućih rizika, opasnosti i katastrofa. Brojni su uzroci opasnosti koji prijete ljudskom društvu, njegovim materijalnim i drugim dobrima. Analiza opasnosti, u kontekstu zaštite i spašavanja stanovništva i materijalnih dobara sklanajanjem, rezultira podjelom u sljedeće grupe:

1. Prirodne opasnosti, koje djeluju neovisno o ljudskoj volji i aktivnosti a rezultat su prirodnih pojava;

2. Opasnosti izazvane djelovanjem čovjeka (tehničko-tehnološki katastrofe, koji su u funkciji ljudske djelatnosti, terorizam i ratne opasnosti, koje su rezultat ratnih djelovanja ili su njihov pratilac, a posljedična su pojava djelovanja ubojitih sredstava na kopnu, moru, zraku;

3. kombinirane navedene opasnosti (prirodne katastrofe za posljedicu mogu imati tehničko-tehnološke katastrofe, tehničko-tehnološke katastrofe za posljedicu mogu imati ekološe

katastrofe, tehničko-tehnološke katastrofe izazvane terorizmom i ratnim djelovanjem a posljedice mogu biti stradanje civila, uništavanje eko sustava i ostalih materijalnih dobara).

Obzirom da svaka globalna opasnost završava prijetnjom za širu zajednicu i na kraju pojedinca, potrebno je razmotriti okruženje u kojem se nalazi Republika Hrvatska i opasnosti koje mogu ugroziti stanovništvo Republike Hrvatske. Polazeći od mogućih prirodnih katastrofa potrebno je istaknuti da se Republika Hrvatska nalazi na seizmičnom području od 70 do 90 intenziteta potresa po MSK ljestvici. Međutim potrebno je istaknuti i činjenicu postojanja seizmične aktivnosti u Republici Sloveniji, gdje je smještena nuklearana elektrana “Krško". Sama nuklearna elektrana nalazi se na seizmičnom području intenziteta 80 po MSK ljestvici ( rušenje građevina, pucanje tla), a od Republike Hrvatske je udaljena 10 – 15 km zračne linije te je stoga potrebno šire obraditi posljedice mogućeg potresa i tehničko-tehnološke katastrofe na nuklearnoj elektrani "Krško”, kemijskoj industriji i industriji koja u svom proizvodnom procesu proizvodi koristi i skladišti opasne tvari u smisliu analiziranja preporučenih mjera koje je potrebno poduzeti za zaštitu stanovništva Republike Hrvatske te prikazati razvoj postupaka u slučaju katastrofe, procjeniti učinke moguće katastrofe i odgovore na moguću katastrofu, evaluirati program djelovanja te predložiti unapređenje programa djelovanja u zaštiti od navedenih rizika, opasnosti i katastrofa. Svijet se danas najviše boji terorizma. Za razliku od prirodnih katastrofa, nesreća i nezgoda, terorizam je organizirana, dobro pripremana i namjerna primjena nasilja u ostvarivanju određenih ciljeva. Suprotnosti i nerješeni problemi suvremenog svijeta stalni su izvor društvenih sukoba i grupa koji svoje ciljeve žele ostvariti na bilo koji način pa i terorizmom ili prije svega terorizmom, jer drugi oblici djelovanja ne pružaju nikakve izglede za njihov uspjeh. Uništavanjem terorističkih organizacija terorizmu se sijeku samo kraci. Tek rješavanjem problema u kojima su njegovi korjeni on će nestati kao međunarodni problem. Obzirom da se nagomilani svjetski problemi ne mogu riješiti u kratkom roku svijet će se još dugo suočavati s terorizmom. Zato je treorizam opasnost. Republika Hrvatska je mala zemlja, mala država s malom političkom moći i vrlo slabo rješenim, u ovom trenutku, temeljima sustava sigurnosti jer se ne može govoriti o zdravom i snažnom društvu. Interes za Jadran i nerješena pogranična i neka druga pitanja sa susjedima mogla bi pokrenuti neke ekstremističke snage na terorističke akcije. S obzirom na položaj koji ima u kretanju organiziranog kriminala Republika Hrvatska bi mogla biti predmet terorističkog interesa i meta napada s te strane. Kao turistička zemlja Republika Hrvatska predstavlja predmet pažnje i interesa svjetskog turističkog kriminalnog podzemlja i u određenim uvjetima može biti meta njihova napada. Za stanovništvo Republike Hrvatske može biti vrlo opasno terorističko djelovanje u susjedstvu (NE Krško) te terorističko djelovanje na kemijsku i drugu industriju. Obzirom da sve može biti korišteno kao oružje i da sve može biti meta napada i da napad može biti izvršen na bezbroj načina, mogućnosti terorista su velike, a zbog osjetljivosti ciljeva biti će i sve veće. Zato je terorizam opasnost. Antiterorističko djelovanje mora se odvijati na nacionalnoj i međunarodnoj razini, a treba polaziti od samozaštite i zaštite građana preko osnovnih društvenih ćelija do profesionalnog djelovanja na državnoj i međunarodnoj razini.

Sigurnost svijeta koji nas okružuje puna je kontradiktornosti. Tome u prilog doprinose činjenice definiranog međunarodnog prava bez obzira na Povelju Ujedinjenih naroda, deklaracije o pravima čovjeka, konvencije i sl.. Naime, Poveljom Ujedinjenih naroda određeni su ciljevi UN u smijeru sprječavanja i otklanjanja prijetnji miru, radi suzbijanaja čina napada ili drugih narušenja mira. Glavni i najznačajniji za samu organizaciju je održanje međunarodnog mira i sigurnost, a napustila je jedno od pravila općeg međunarodnog prava: pravilo o potrebi jednoglasnosti pri stvaranju odluka očigledno zbog nemogućnosti postizanja jednoglasnosti djelovanjem različitih interesa država članica. Tome u prilog govori i činjenica da u međunarodnom pravu postoji čitav odjeljak koji govori o ratnom pravu. Potreba kodifikacije međunarodnog prava očita je. Načela i pravila običajnog međunarodnog prava nisu utvrđena u stalnim formulama - njegove odredbe su

dijelom nesigurne u sadržaju, djelom nejasne i neodređene u domašaju. Rat je suvremenim međunarodnim pravom zabranjen, pa države nemaju više pravo povesti rat, a to je pravo pripadalo svakoj suverenoj državi. Ipak do rata može stvarno doći iako je započinjanje rata barem s jedne strane prekršaj međunarodnog prava. Rat je podvrgnut nekim pravilima i ograničenjima. Žele se otkloniti okrutnosti, spriječiti strašni oblici ratovanja, jednom riječju želi se humanizirati rat. On je zabranjen, ali ta se zabrana ne može odnositi na obranu od napada.

Rat je akcija, skup nasilnih čina kojima jedna država želi drugoj nametnuti svoju volju. Rat je oružani sukob između država. Postoji niz pravila i konvencija kojima se želi humanizirati rat. S tim ciljem došlo se do Ženevskih konvencija o zaštiti žrtava rata, od 12. kolovoza 1949. s dva dopunska protokola:

- Konvencija o poboljšanju sudbine ranjenika i bolesnika u oružanim snagama u ratu - Konvencija o poboljšanju sudbine ranjenika, bolesnika i brodolomaca oružanih snaga na

moru - Konvencija o postupanju s ratnim zarobljenicima - Konvencija o zaštiti građanskih lica za vrijeme rata - Konvencija o zaštiti kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba- Hagg, 1954. - Konvencija o zabrani usavršavanja, proizvodnje i uskladištenja bakteriološkog oružja i

oružja-otrova i o njihovom uništenju - London, Moskva, Washington, 1972.

U istom pravcu idu i nastojanja zabrane korištenja nuklearnog oružja i drugih sredstava za masovno uništavanje, jer su moguće posljedice od korištenja ovakvog oružja velike i dalekosežno opasne: veliki broj ozlijeđenih, otrovanih i bolesnih te velika razaranja materijalnih dobara i dugotrajna kontaminacija okoliša, što stvara izrazite probleme i zahtjeve u organizaciji sklanjanja, zbrinjavanja, pružanju prve pomoći i dekontaminaciji.

Prateći događanja u kontekstu terorizma potrebo je raščlaniti sljedeće:

- Siromašni i vojno-ekonomski inferiorni uglavnom koriste terorizam uz svekoliku pomoć današnjeg tehnološkog napretka koristeći se slabostima žrtve;

- Bogati i superiorni se koriste superiornošću svoje ekonomije, informatike, informacijskog sustava, vojne tehnike, međunarodnim pravom kao tekovinama 20. stoljeća i kao sredstva produžene ruke politike koristeći ih, kad god je to potrebno, i preko specijalnih oblika ratovanja. Na kraju, ako je potrebo, upotrijebi se i superiorno oružje, sa distance, kako bi se spriječili vlastiti gubici, ili se pak uptrijebile međunarodne snage koje različitim metodama nametnu politička rješenja superiornih.

Žalosna je činenica da je kontrola naoružanja potrebna onda kada nije moguća i moguća je samo onda kada nije potrebna. Danas 13 država u svijetu posjeduje biološko oružje, 16 država posjeduje kemijsko oružje, 12 država posjeduje nuklearno oružje, a balističke rakete kao mogući nositelji takvog naoružanja nalaze se u naoružanju 28 država svijeta. Za biološko i nuklearno oružje uopće se ne nazire početak uništavanja, a uz najbolju namjeru kemijsko oružje bi se moglo uništiti za 15 godina.

Budući da je nuklearno oružje odmah od stvaranja doživjelo i stvarnu ratnu primjenu, svijet je ubrzo postao svjestan njegovih mogućnosti, pa su se i ostale države trudile doći u njegov posjed: bivši SSSR, Velika Britanija, Francuska, Kina, a u novije vrijeme Indija i Pakistan.

Iako Ženevska konvencija o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata, od 12. kolovoza 1949.g., u članku 3. navodi:

" … U tu su svrhu prema navedenim osobama zabranjeni i ostaju zabranjeni, u svako doba i na svakom mjestu, ovi čini:

a) nasilje protiv života i tijela, osobito sve vrste ubojstava, sakaćenja, okrutnog postupanja i mučenja;…….",

posljedice minulih ratova, pogotovo II svjetskog rata, korejskog rata, posebice vijetnamskog, karakteristične su u povećanju broja žrtava civilnog stanovništva u odnosu na broj poginulih vojnika.

Ovu tvrdnju najbolje potvrđuje činjenica da u I svjetskom ratu na 20 vojnika gine jedan civil, u II svjetskom ratu se odnos poginulih vojnika i civila gotovo izjednačio, da bi u korejskom ratu taj odnos bio 5 poginulih civila na jednog poginulog vojnika. Prema nekim podacima procjenjeno je da se odnos poginulih civila u odnosu na poginule vojnike kreće i 10 : 1

Dok javno mišljenje podupire prvoborce filantropije u zahtjevima za ograničenim sredstvima i načina ratovanja, odgovorni za obranu paze na to da im međunarodno pravo ne otme i ne ograniči neko vrijedno sredstvo ili oružje. Zato ratno pravo nameće samo takva ograničenja koja ne smetaju postizanju ratnih ciljeva. Ratno pravo "želi ublažiti nevolje rata koliko to dopuštaju vojni interesi" (uvod Četvrtoj haškoj konvenciji).

Obzirom da se sigurnost ostvaruje na razini društvene i političke zajednice uz mogućnost uočavanja opasnosti i rizika koji djeluju na zajednicu potrebno je razmotriti navedene moguće opasnosti koje ugrožavaju stanovništvo i materijalna dobra i što to znači za Republiku Hrvatsku.

Identificirane opasnosti , potreba za zaštitom i spašavanjem stanovništva i materijalnih dobara vode do neupitne potrebe analiziranja, reguliranja i osiguranja sklonišne zaštite u cilju optimalne zaštite stanovništva i materijalnih dobara od navedenih mogućih katastrofa.

2. Stanje izgrađenosti skloništa

Sklonište je građevinski objekt ili dio građevinskog objekta koji pruža propisani stupanj zaštite. Obzirom na stupanj zaštite, odnosno obim zaštite, razlikujemo skloništa dopunske, osnovne i

pojačane zaštite. Sklonište dopunske zaštite je građevinski objekt ili prostori u kojem se može skloniti do 50 osoba, a projektirani su i građeni tako da pružaju obim zaštite od najmanje 50 kPa, Sklonište osnovne zaštite (tzv "atomska") je građevina ili dio građevine namijen sklanjanju do 300 osoba. Obvezatni obim zaštite je od 100 do 300 kPa, a funkcionalno i dispozicijsko uređenje omogućuje neprekidni sedmodnevni boravak. Sklonište pojačane zaštite je građevina ili dio građevine namijenjeni za sklanjanje i neprekidni četrnaestodnevni boravak većeg broja osoba, a najviše do 2.000. Skloništa pojačane zaštite moraju pružati obim zaštite koji će izdržati izravni pogodak zrakoplovne bombe težine od 300 kg eksploziva.

U Republici Hrvatskoj, prema podacima iz upisnika koji vodi Služba za civilnu zaštitu izgrađeno je ukupno 1975 skloništa u kojima se može skloniti ukupno 356 536 osoba, od čega je: 1.743 skloništa osnovne zaštite u kojima se može skloniti 267 320 osoba, 231 skloništa dopunske zaštite kapaciteta 89 141 sklonišnih mjesta i jedno sklonište pojačane zaštite sa 75 sklonišnih mjesta.

Pregled broja izgrađenih skloništa po korisnicima (vlasnicima) i kapacitetom sklonišnih mjesta daje se u tablici u nastavku, uz napomenu da se ti podaci odnose samo za skloništa osnovne, dopunske i pojačane zaštite, a ne i za druge pogodne objekte za sklanjanje ljudi koji su se morali koristiti u Domovinskom ratu.

V R S T A S K L O N I Š T A DOPUNSKA ZAŠTITA

OSNOVNA ZAŠTITA

POJAČANA ZAŠTITA

U K U P N O

KORISNIK SKLONIŠTA ODNOSNO VLASNIK

BROJ

KAPACITET

BROJ

KAPACITET

BROJ

KAPACITET

BROJ

KAPACITET

PODUZEĆA 31 13 962 293 42 839 0 0 324 56 801

VRTIĆI 3 230 61 5 565 0 0 64 5 795

ŠKOLE 6 850 40 7 480 0 0 46 8 330

STAMBENI OBJEKTI

61 6 102 1126 173 592 0 0 1187 179 694

JAVNA SKLONIŠTA

108 65 570 84 16 655 1 75 193 82 300

DRUGE USTANOVE

22 2 427 139 21 189 0 0 161 23 616

UKUPNO

231

89 141 1743 267 320 1

75

1975 356 536

Ukupan broj skloništa u Republici Hrvatskoj je 1975 , kapaciteta 356 536 sklonišnih mjesta, a u odnosu na broj stanovnika ukupna izgrađenost sklonišnih kapaciteta u RH je manja od 10% (7,49%), s tim da je veći postotak izgrađenih skloništa u većim gradovima ( Zagreb, Osijek, Split ), dok je postotak kapaciteta za sklanjanje stanovništva u manjim gradovima i većim naseljenim mjestima daleko manji od navedenog prosjeka. Temeljem iskustva u Domovinskom ratu možemo reći da još oko 1,5 mil. stanovnika Republike Hrvatske može potražiti zaštitu odlaskom u razne podrumske i druge pogodne prostore za sklanjanje stanovništva što je nedopustivo obzirom na kombinirane opasnosti kojima je izloženo stanovništvo Republike Hrvatske. Prema švicarskim podacima postotak sklonišnih mjesta u pojedinim državama je različit i kreće se na sljedeći način: Švicarska 88% Švedska 5o% Finska 40% SAD 40% Norveška 30% Austrija 15% (ali ima osiguranu filtroventilacionu zaštitu u stanovima) Njemačka 10% V. Britanija (samo javna skloništa u velikim gradovima) 3. Cijena i opravdanost gradnje novih skloništa Cijena gradnje sklonišnog prostora na području Republike Hrvatske je različita i u neposrednoj je svezi s ukupnom cijenom građenja objekta koja ovisi o veličini građevine, te o mjestu i lokaciji gdje se gradi . No cijena skloništa ovisi i o:

- o veličini građevine u kojoj se gradi sklonište , a obzirom na činjenicu da procentualni udio cijene skloništa opada s povećanjem građevine i obrnuto, - lokaciji gdje se gradi sklonište, obzirom na različitost cijene stana prema mjestu gdje se gradi,

- vrsti skloništa, - kapacitetu i stupnju ( obimu ) zaštite. Usporedimo li cijenu izgradnje kvadratnog metra skloništa u odnosu na cijenu izgradnje kvadratnog metra stambenog prostora dobit ćemo odnos koji se kreće od 1 : 1,2 do 1:1,4, što upravo ovisi o gore navedenim uvjetima. Razlika između cijene građenja podruma i građenja skloništa u smislu armirano-betonskih radova gotovo i ne postoji. Razlika u cijeni ne odnosi se na građenje, već na nabavku i postavljanje specifične opreme za skloništa (protuudarnih hermetičkih vrata, filtro ventilacionih uređaja i drugih specifičnih uređaja i instalacija) ovisno o vrsti i namjeni skloništa. Poradi usporedbe tih odnosa daje se sljedeća tablica, koja se odnosi na stambenu izgradnju u gradu Zagrebu : KAPACITET SKLONIŠTA

BRUTTO VELIČINA GRAĐEVINE U m2

NETTO CIJENA GRAĐEVINE PO m2

RAZLIKA U CIJENI KOJA SEODNOSI NA OPREMANJE SKLONIŠTA

POSTOTAK UDJELA CIJENE SKLONIŠTA U UKUPNOJ CIJENI GRAĐEVINE (%)

1. 2. 3. 4. 5. 50 osoba 2 500 m2 750 EUR 20 000 EUR 1,06 100 osoba 5 000 m2 700 EUR 27 500 EUR 0,79 200 osoba 10 000 m2 650 EUR 35 000 EUR 0,54 300 osoba 15 000 m2 600 EUR 45 000 EUR 0,50

Iz podataka navedenih u tablici vidljivo je da se udio ukupne vrijednosti skloništa u ukupnoj vrijednosti građevine kreće u granicama od 0,5 do najviše 1,06 % što ovisi o veličini građevine. Ukoliko je građevina veća udio cijene skloništa je manji i obrnuto.

U tabeli u koloni 4. prikazana je razlika u cijeni između podruma koji bi se gradio ispod nove građevine i opremljenog skloništa. Razlika se odnosi na specifičnu opremu i instalacije kojima se opremaju skloništa (protuudarna hermetičkih vrata, filtro ventilacionih uređaji i dr.). Cijene koje su razmatrane u ovoj raščlambi i stavljane u određene odnose predstavljaju cijene samog građenja, bez vrijednosti zemljišta, poreza na dodanu vrijednost i drugih davanja. Tržišne cijene po kvadratnom metru prostora građevine obično su dvostruko veće. Naglasila bih da su to cijene naših firmi koje opremaju sklonišne prostore. Potrebito je naglasiti da se kod skloništa, koja su građena kao dvonamjenska, od ukupno raspoloživog prostora skloništa može koristiti od 50 pa i do 80% prostora skloništa za mirnodobske namjene i u komercijalne svrhe. Na taj način cijena skloništa se smanjuje za 50%, jer većina instalacija koje se postavljaju za mirnodobske svrhe ujedno odgovaraju i potrebnim instalacijama za

sklanjanje osoba (el. instalacija, ventilacija i sl.) . U takvim slučajevima razlika u cijeni u odnosu na dodatnu opremu za skloništa ( vrata protuudarna hermetička, filtroventilacijski uređaji i drugi specifični uređaji) u odnosu na mirnodobsko korištenje tog prostora je još manja, te je u odnosu na ukupnu vrijednost garđevine iznos u promilima. Prema raspoloživim podacima koje posjedujemo odnos između cijena koštanja kvadratnog metra građevine i kvadratnog metra skloništa koje se gradi izvan prostora građevine iznosi 1:1,8.

Udio cijene skloništa u ukupnom iznosu investicije za gradnju poslovnih građevina teže je odrediti, jer ovisi o namjeni poslovne građevine, te se cijena razlikuje od slučaja do slučaja. Međutim, zasigurno možemo utvrditi da je u udio cijene skloništa u ukupnoj vrijednosti poslovne građevine u procentu manja od stambenih građevina i da se red veličine tog odnosa izražava u promilima. 4. Izvori financijskih sredstava za gradnju i održavanje skloništa

Područje financiranja gradnje, održavanja i opremanja skloništa u Republici Hrvatskoj regulirano je odredbama Zakona o unutarnjim poslovima ("Narodne novine" 29/91.- pročišćeni tekst, 73/91., 19/92., 33/92., 76/94., 161/98., 29/00. i 53/00.). Prema postojećem stanju pravne regulative osiguravaju se sredstva za opremanje i održavanje skloništa, ali ne i za izgradnju novih. U razdoblju od 1974. g. do 1990. g. kada su sredstvima raspolagali gradovi i općine investiranje u javna skloništa obavljano je sufinanciranjem izgradnje skloništa. Prema podacima kojim raspolažemo za Grad Zagreb grad je u navedenom periodu sufinancirao povećanje 14.187 sklonišnih mjesta (u prosjeku cca. 70 skloništa). Međutim u periodu od 1990. g. do 1998. g , a prema podacima kojima raspolaže Državna uprava za zaštitu i spašavanje, Služba za civilnu zaštitu, skloništa su se uglavnom gradila od strane investitora koji su gradili novu građevinu, dok su se sredstva prikupljena od doprinosa investitora, koji iz propisanih razloga nisu morali graditi skloništa, koristila za održavanje i opremanje postojećih skloništa, a ne za gradnju novih javnih skloništa.

Sredstva za gradnju, održavanje i opremanje javnih skloništa prema tadašnjim zakonskim propisima osiguravala su se iz slijedeća četiri izvora financiranja:

1. doprinosa investitora koji iz propisanih razloga ne moraju graditi skloništa skloništa ( 1,5% ) 2. najamnine, stanarine, odnosno zakupnine poslovnih zgrada i prostorija ( 1% )

3. zakupnina skloništa u miru za druge namjene 4. sredstava iz općinskog odnosno gradskog proračuna.

Investitori koji su oslobođeni gradnje skloništa bili su dužni uplatiti doprinos po stopi 1,5% od ukupne vrijednosti građevinskog dijela građevine na i na poseban račun Ministarstva unutarnjih poslova. Prema raščlambi dosadašnjih podataka o sredstvima investitora koji su bili oslobođeni obveze gradnje skloništa ustanovljeno je da se u većini slučajeva radi o investitorima stambenih objekata sa jednom ili dvije stambene jedinice. U pogledu veličine građevine radi se o stambenim objektima do 1.000 kvadratnih metara. Radi usporedbe o kojem iznosu financijskih sredstava se radilo napominjemo da je na račun Ministarstva financija - RIZNICA u razdoblju od 1.1.1998.g. do 3.06.1998.g. uplaćeno 16.767.270,56 kuna te je bilo za očekivati da će do kraja 1998 g. biti uplaćeno još toliko sredstava. Obzirom da u

prijašnjim godinama ta sredstva nisu u cjelokupnom iznosu iskorištena za održavanje i opremanje skloništa, te da se nisu koristila za gradnju novih javnih skloništa, a što je bila namjera zakonodavca, to je postajala upitna potreba zadržavanja visine stope doprinosa u iznosu od 1,5%.

Izmjenama i dopunama Zakona o unutarnjim poslovima te Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske bitno su smanjeni kriteriji za zaštitu i spašavanje stanovništva sklanjanjem. Naime, ostavljeno je poglavarstvima da odlučuju o rasporedu i uporabi sredstava za održavanje javnih skloništa, a Pravilnikom o uvjetima pod kojima se u miru skloništa mogu davati u zakup nije definirana njihova obvezatno korištenje za održavanje i gradnju novih skloništa. Tako da se danas skloništa grade samo u pojedinim (rijetkim) slučajevima. 5. Zaključak i prijedlog mjera 1. Obzirom na položaj Republike Hrvatske i moguće opasnosti i ugrožavanja njezinog stanovništva, cijeneći iskustva u sklanjanju stanovništva u Domovinskom ratu, te činjenicu da u Republici Hrvatskoj nema dostatnog broja skloništa, kao i uvažavajući praksu drugih zemlja, nameće se neupitni zaključak o nužnosti i opravdanosti daljnje gradnje skloništa, u svim gradovima i većim naseljenim mjestima svih županija. Novu gradnju skloništa treba planiranjem, projektiranjem i gradnjom prilagoditi potrebama korištenja skloništa u miru, uz obvezu osiguranja osnovne zaštitne funkcije. 2. Budući su skloništa prostori za sklanjanje stanovništva i materijalnih dobara, sastavni i funkcionalni dijelovi naselja, potrebito je utvrditi obvezu i dužnost tijela uprave nadležnih za poslove prostornog uređenja, graditeljstva i stanovanja odnosno da i problematika planiranja, izgradnje skloništa, bude riješena sukladno planovima zaštite i spašavanja, što bi rezultiralo kvalitetno razrađenim mjerama zaštite i spašavanja u dokumentima prostornog uređenja, i optimalnom zaštitom stanovništva Republike Hrvatske.

3. Pokazuje se da je udio cijene koštanja gradnje skloništa u odnosu na cjelokupnu građevinu nije veliki , pogotovo, ako se uzime u obzir što se njihovom gradnjom sa stanovišta sigurnosti i zaštite stanovništva dobiva. Troškovi gradnje skloništa još su i manji ukoliko se skloništa grade dvonamjenski prvenstveno za druge namjene uz osiguranje zaštitne funkcije. Poradi toga prilikom urbanističkog planiranja, projektiranja i gradnje skloništa potrebito je obvezno predvidjeti njegovu mirnodobsku namjenu vodeći računa o njegovoj osnovnoj zaštitnoj funkciji, te definirati davanje skloništa u zakup prateći korištenje novca prikupljenog iz takovih izvora.

4. U cilju podsticanja izgradnje skloništa i prilagođavanja izgradnje skloništa tržišnim uvjetima u našoj zemlji potrebito je razmotriti i preispitati tehničke normative i standarde za izgradnju skloništa koji su visoko postavljeni, te bi se njihovom kategorizacijom i snižavanjem, obzirom na vrstu i veličinu skloništa koje se gradi,ovisno o potrebitom stupnju zaštite, gradnja skloništa mogla bitno pojeftiniti, te omogućiti i šira upotreba skloništa. 5. Obzirom na veliki broj stambenih građevina u kojima su izgrađena skloništa problem vlasništva trebalo bi riješiti novim Zakonom o civilnoj zaštiti, tretirajući prostore skloništa kao zajedničke prostore građevine, gdje se vlasnici obvezuju održavati prostore skloništa u ispravnom stanju.

6. Postojeća javna skloništa i dio skloništa u drugim građevinama, financirana su iz sredstava lokalne samouprave, te su vlasništvo istih, potrebno je u potpunosti dati na upravljanje, održavanje i gospodarenje vlasnicima uz uvjet obvezatog definiranja programa prikupljanja i trošenja sredstava.

7. Novim Zakonom o civilnoj zaštiti treba definirati učinkovit nadzor planiranja i izgradnje skloništa, te predvidjeti mjere za nepoštivanje propisa u svezi, kako održavanja skloništa,tako i planiranja, te izgradnje skloništa.

Miranda Čičak, dipl.ing.arh

REPUBLIKA HRVATSKA DRŽAVNA UPRAVA ZA ZAŠTITU I SPAŠAVANJE

SLUŽBA ZA CIVILNU ZAŠTITU

ANALIZA ZAKONSKE I PODZAKONSKE REGULATIVE U SVEZI SKLONIŠNE PROBLEMATIKE

.

Zagreb, studeni 2005.

Zakonom o policiji (“Narodne novine”, br.: 129/00.) ukinute su odredbe Zakona o unutarnjim poslovima (“Narodne novine”, br.: 29/91.- pročišćeni tekst, 73/91., 19/92., 33/92., 76/94., 161/98., 128/99., 29/00., 53/00. i 32/02.), osim odredaba članaka 13-24 ž., kojima se, između ostalog, uređuje sklonišna problematika.

Sukladno Zakonu o unutarnjim poslovima skloništa se grade radi zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od opasnosti i posljedica prirodnih, tehničko-tehnoloških, ekoloških nesreća te ratnih razaranja. Nadalje, prema istom Zakonu sklonište je objekt ili prostorija koja pruža propisani stupanj zaštite.

Zakonom o unutarnjim poslovima predviđena je i obveza donošenja planova zaštite i spašavanja za teritorij Republike Hrvatske, županija, gradova i općina na temelju metodologije utvrđene Pravilnikom o metodologiji izrade i sadržaju planova zaštite i spašavanja. Tim Zakonom predviđena je gradnja skloništa u skladu s prostornim planovima i planovima zaštite i spašavanja jedinica lokalne samouprave i uprave, sada jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Navedeni Zakon, nadalje, za gradove i općine te Grad Zagreb predviđa obvezu osiguravanja potrebnog prostora za javna skloništa radi sklanjanja ljudi i materijalnih dobara. Za tu namjenu mogu se koristiti i postojeće komunalne i druge građevine ispod površine zemlje i potrebno je predvidjeti mogućnost njihove brze prilagodbe za sklanjanje ljudi. Očito je da se ovakovim definiranjem zaštite ljudi omogućava samo zaštita od ratnih djelovanja, zanemarujući druge opasnosti koje su prethodno identificirane. Isto tako predviđena je i mogućnost korištenja i drugih objekata za zaštitu ljudi, kao što su podrumske i druge prostorije u građevinama pogodne za sklanjanje – zakloni, očigledno radi osiguranja zaštite stanovništva od mehaničkih udara usljed ratnih razaranja. Nakon Izmjena i dopuna Zakona o unutanjim poslovima (“Narodne novine”, br.: 161/98.) Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske (“Narodne novine”, br.: 29/00.) ukinuta je odredba članka 24 u. Zakona o unutanjim poslovima. Prema odredbama članka 24. u. rečenog Zakona, pri gradnji stambenih, poslovnih i stambeno-poslovnih građevina investitori su dužni graditi skloništa. Pri tome Županijski ured, odnosno Gradski ured Grada Zagreba, nadležan za poslove prostornog uređenja može utvrditi, po prethodno pribavljenom mišljenju nadležne službe civilne zaštite, da se sklonište ne gradi, ukoliko je osigurano sklanjanje u već izgrađenim građevinama, odnosno ista tijela mogu utvrditi da investitor nije dužan graditi sklonište, ako bi gradnjom zbog geološko-hidroloških uvjeta troškovi gradnje bili nesrazmjeno visoki te ako se radi o građevini za privremenu uporabu.

Iz obrazloženja Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske proizlazi da odredbe članka 24 u. Zakona o unutarnjim poslovima dovode investitore u nejednak položaj jer je izmjenama i dopunam Zakona o unutarnjim poslovima ukinuta obveza uplaćivanja doprinosa za druge investitore koji su bili oslobođeni izgradnje skloništa. Međutim, pri tom valja napomenuti da navedenom Odlukom Ustavni sud Republike Hrvatske nije zauzeo stajalište da zakonodavac nema pravo propisati obvezu izgradnje skloništa, nego je ukidanjem članka 24 u. Zakona o unutarnjim poslovima zauzeo stajalište da je neustavan način na koji je ta obveza bila propisana. Nadalje, valja istaknuti da navedeno ne znači da je nakon donošenja Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske prestala obveza jedinica lokalne i područne samouprave da planiraju i grade skloništa. Naime, odredbe članaka 24 p. i 24 r. Zakona o unutarnjim poslovima i dalje su na snazi, pa su jedinice lokalne i područne samouprave, sukladno tim odredbama, i dalje dužne, radi zaštite i spašavanja ljudi, materijalnih i drugih dobara od opasnosti i posljedica prirodnih, tehničko-tehnoloških katastrofa te ratnih razaranja planirati i graditi skloništa i druge objekte za zaštitu ljudi. To znači da je nadalje, u dokumentima prostornog uređenja potrebno planirati skloništa sukladno planovima zaštite i spašavanja jedinica lokalne i područne samouprave, i drugim propisima koji uređuju ovo područje, te sukladno tim planovima jedinica lokalne i područne samouprave, točnije rečeno nadležni uredi mogu izdavati izvode iz detaljnog plana uređenja ili lokacijske te građevinske dozvole za izgradnju skloništa.

Na temelju Zakona o obrani (“Narodne novine”, br.: 27/84. i 47/90.) te poslije Zakon o obrani (“Narodne novine”, 74/93. – pročišćeni tekst, 57/96., 31/98., 78/99. i 16/01.), a koji su prestali važiti stupanjem na snagu Zakona o obrani (“Narodne novine”, 33/02.,58/02.), osim članaka 150. i 151. te svih odredaba koje uređuju pitanja službe civilne zaštite, civilne službe te službe motrenja i obavješćivanja, donesen je Pravilnik o kriterijima za gradove i naseljena mjesta u kojima se moraju graditi skloništa i drugi zaštitni objekti. Pravilnik o kriterijima za gradove i naseljena mjesta u kojima se moraju graditi skloništa i drugi zaštitni objekti (“Narodne novine”, br.: 2/91.) upućuje na zoniranje područja nadležnosti, izgradnju skloništa koja pružaju zaštitu od 100 kPa, 50kPa te zaklone, što je obzirom na identificirane opasnosti, umanjenje kriterija za zaštitu i spašavanje stanovništva. Razvidno je da je ovakova podjela proizašla iz identificiranja samo ratne opasnosti. Zakon o unutarnjim poslovima te podzakonski propisi ne slijede u svojim odredbama zaštitu i spašavanje od identificiranih opasnosti. Prethodno navedeni Pravilnik određuje radijuse izgradnje skloništa (150 m i 650 m) radi zaštite od ratnih razaranja, a ostale opasnosti spomenute su samo deklarativno. Na temelju Zakona o prostornom planiranju i uređenju prostora (“Narodne novine”, br.: 54/80, 16/86., 18/89., 34/91, 61/91. i 59/93.), a koji je prestao važiti stupanjem na snagu Zakona o prostornom uređenju (“Narodne novine”, 30/94, 68/98., 61/00., 32/02 i 100/04.), donesen je Pravilnik o mjerama zaštite od elementarnih nepogoda i ratnih opasnosti u prostornom planiranju i uređenju prostora (“Narodne novine”, 29/83., 36/85 i 42/86.) ali je i nadalje na snazi temeljem članka 60. Zakona o prostornom uređenju. Ovim Pravilnikom obuhvaćene su mjere zaštite od ratne opasnosti – sklanjanje ljudi i materijalnih dobara u skloništa i druge zaštitne objekte, zaštita od rušenja, požara eksplozija i druge mjere. Nadalje Pravilnikom je propisan obvezatni sadržaj glede prostornih elemenata važnih za obranu i sklanjanje za pojedine kategorije prostornih planova. Ovi elementi odnose se na zone ugroženosti vezani uz potrebna rješenja za potrebe sklanjanja opet samo od ratnih djelovanja. Osim rečenog, Pravilnik određuje zajedničke normative i standarde koji bi se trebali primjenjivati prilikom izrade prostornih planova, kao što su gustoća izgrađenosti zemljišta u postotcima za stambene i mješovite zone, gustoća naseljenosti za dijelove naselja u odnosu na planiranu veličinu ili međurazmak pojedinih građevina u odnosu na njihovu visinu. Glede sklanjanja Pravilnik preporuča ravnomjerni razmještaj skloništa s obzirom na stupanj ugroženosti i gustoću naseljenosti, s tim da najveća dopuštena udaljenost nije veća od 250 m , a vertikalne udaljenosti se računaju trostruko. Naprijed navedeni propisi koji uređuju pitanje skloništa u prostornim planovima, s obzirom na vrijeme donošenja ne prate razvoj ugroza i ne odgovaraju današnjem trenutku i identificiranim opasnostima. Osim toga sadržaji navedenih Pravilnika djelomično se preklapaju i kolidiraju što otežava njihovu primjenu, odnosno njihovo poštivanje prilikom izrade prostornih planova. Ovisno o razini dokumenata prostornog uređenja, odnosno prostornog plana, u njegovoj izradi samo djelomično se primjenjuju naprijed navedeni propisi. Sadržaj prostornih planova propisan je Zakonom o prostornom uređenju te Pravilnikom o sadržaju, mjerilima kartografskih prikaza i standardu elaborata prostornih planova (“Narodne novine”, br.: 106/98.), ali su oni nedovoljno definirani kada je riječ o svim mjerama zaštite u prostornom planiranju i uređenju prostora, pa samim tim i mjere sklanjanja. Zakon o gradnji (“Narodne novine”, 175/03.,100/04.) definira da je građevina sve što je nastalo građenjem i povezano s tlom, a sastoji se od građevnog sklopa ili građevnog sklopa i ugrađenog postrojenja odnosno opreme koji zajedno čine tehničko-tehnološku cjelinu, kao samostalna postrojenja povezana s tlom, te objekti povezani s tlom koji nisu nastali građenjem, ako se njime mijenja način korištenja prostora. Dakle, sklonište je građevina ili dio građevine koja osigurava propisani stupanj zaštite svojim funkcionalnim rješenjem, konstrukcijom i opremom, kako to naglašava Pravilnik o tehničkim normativima (“Narodne novine”, br.: 53/91). Međutim, ostale odredbe ovog Pravilnika postavljaju visoke kriterije u smislu izgradnje i opremanja skloništa, ako izuzmemo zaštitnu fukciju koju sklonište mora osiguravati, a same dimenzije otvora, visine skloništa i

sl. određene ovim Pravilnikom ne osiguravaju mogućnost dvonamjenskog korištenja skloništa, točnije rečeno ograničavaju dvonamjensko korištenje.

Propisi koji uređuju vlasnička prava na nekretninama, kao što je Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine”, br.:91/96., 68/98., 22/00., 73/00. i 114/01.), u nastavku teksta ZOV, određuje da se vlasnikom nekretnine u društvenom vlasništvu smatra osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja i raspolaganja tom nekretninom, a u suprotnom to treba dokazati. Nadalje, u slučaju da vlasnik određene nekretnine nije poznat ili kada glede nekretnine ne djeluje navedena predmnijeva vlasništva, smatra se da je ta nekretnina vlasništvo Republike Hrvatske (članak 362., stavak 1. I 3. ZOV-a).

Dakle, imajući na umu navedene odredbe, moglo bi se zastupati stajalište da bi se skloništa u sastavu stambene građevine mogla dati u zakup, odnosno da bi suvlasnici te stambene građevine mogli dati takovo sklonište u zakup sve dok im Republika Hrvatska to pravo ne ospori.

U procjeni pripadnosti pojedinačnih zajedničkih dijelova i uređaja građevine često se postavlja pitanje što je, odnosno što čini stambenu građevinu. Upravo ta okolnost da stambene građevine nisu bile upisane u zemljišne knjige vodila je zakonodavca u opredjeljenju da se režim upravljanja na tim građevinama uredi prijelaznim odredbama članaka 374.-387. ZOV-a, sve dok suvlasnici ne upišu te građevine u zemljišne knjige i urede međusobne vlasničke odnose i upravljanje građevinom na način predviđen odredbama Glave 4. dijela 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

Slična pitanja ostaju otvorena i u slučaju skloništa izgrađenog izvan stambene građevine u sklopu kompleksa za više građevina, odnosno naselja, a imajući u vidu odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, npr. članka 377. u kojem se u svezi upravljanja izrijekom ne navode skloništa.

U pogledu pitanja vlasništva javnih skloništa moglo bi se pretpostaviti, a imajući na umu odredbe članka 362., stavak 1. ZOV-a i članka 24 š. Zakona o unutarnjim poslovima, da su ta skloništa vlasništvo gradova i općina na području na kojem se nalaze, ako su upisana u zemljišnim knjigama. U suprotnom ista bi se, u smislu stavka 3. članka 362. ZOV-a, smatrala vlasništvom Republike Hrvatske.

Kada je riječ o održavanju skloništa na snazi su dva pravilnika koja govore o održavanju skloništa, već spomenuti Pravilnik o tehničkim normativima za skloništa te Pravilnik o održavnju skloništa i drugih zaštitnih objekata u miru (“Narodne novine”, br.: 45/84.) koji se u svojim odredbama preklapaju i kolidiraju.

Pravilnik o uvjetima pod kojima se u miru skloništa mogu davati u zakup (“Narodne novine”, br.: 98/01.) definira uvjete pod kojima se skloništa u miru mogu davati u zakup a zajedno sa Zakonom o unutarnjim poslovima propisana je obveza njihovog održavanja, ali bez obveze namjenskog korištenja finacijskih sredstava za njihovo održavanje te kaznenih odredbi ukoliko se ta sredstva ne koriste namjenski.

Prijedlog zaključka:

Naprijed navedeni kriteriji za izgradnju skloništa, slijedom izmjena, preklapanja i kolizija su bitno umanjeni, a time i provođenje mjere sklanjanja te je potrebno:

1. Pojmovnom kategorizacijom definirati pojam skloništa sukladno Zakonu o gradnji. 2. U Zakonu o prostornom uređenju uvrstiti obvezu osiguranja zaštite i spašavanja stanovništva, s

ciljem nastanka obveze Upravnih odjela nadležnih za poslove prostornog uređenja da osiguraju studiju o mjerama zaštite u prostornom planiranju, pa time i osiguranje sklanjanja stanovništva u skloništa.

3. Dozvole kojima se određuje gradnja građevina sadržajno moraju imati i mišljenje Državne uprave za zaštitu i spašavanje o potrebi gradnje skloništa u cilju osiguranja mjere sklanjanja. Naime, potrebno je osigurati učinkovit nadzor planiranja, projektiranja i izgradnje skloništa te predvidjeti mjere za nepoštivanje propisa u svezi, kako održavanja skloništa, tako i planiranja i izgradnje skloništa.

4. Razmotriti i preispitati kriterije izgradnje skloništa u smislu osiguravanja mogućnosti za njegovo šire dvonamjensko korištenje.

5. Definirati pravo vlasništva i pravo upravljanja nad skloništima. 6. Finacijska sredstva od zakupa skloništa treba namjenski koristiti za održavanje i gradnju skloništa.

Miranda Čičak, dipl.ing.arh

REPUBLIKA HRVATSKA

DRŽAVNA UPRAVA ZA ZAŠTITU I SPAŠAVANJE SLUŽBA ZA CIVILNU ZAŠTITU

SKLONIŠTA U NEKIM DRŽAVAMA EUROPSKE UNIJE


1. PRAVNA REGULATIVA U REPUBLICI HRVATSKOJ 1.1. Pravna regulativa o skloništima u Republici Hrvatskoj

1.1.1. Zakoni - Zakon o zaštiti i spašavanju (N.N.br. 174/04), - Zakon o unutarnjim poslovima (N.N.br. 55/98, 18/90, 29/91-pročišćeni tekst, 73/91, 19/92,

33/92, 76/94, 161/98, 29/00 i 53/00), - Zakon o prostornom uređenju (N.N.br. 30/94, 68/96 i 61/00), - Zakon o gradnji (N.N.br. 175/03), 1.1.2. Pravilnici - Pravilnik o mjerama zaštite od elementarnih nepogoda i ratnih opasnosti u prostornom

planiranju i uređivanju prostora (N.N.br. 29/83, 36/85 i 42/86), - Pravilnik o tehničkim normativima za skloništa (Sl.l. 55/83 preuzet Zakonom o standardizaciji

N.N.br. 53/91), - Pravilnik o održavanju skloništa i drugih zaštitnih objekata u miru (N.N.br. 45/84), - Pravilnik o određivanju gradova i naseljenih mjesta u kojima se moraju graditi skloništa i

drugi objekti za zaštitu (N.N.br. 2/91), - Pravilnik o sadržaju, mjerilima kartografskih prikaza, obveznim prostornim pokazateljima i

standardu elaborata prostornih planova (N.N.br. 106/98), - Pravilnik o uvjetima pod kojima se u miru skloništa mogu davati u zakup (N.N.br. 98/01),

2. PREGLED SKLONIŠTA U NEKIM ZEMLJAMA EUROPSKE UNIJE

Sedamdesetih godina u nekim zemljama Europske unije primjetan je nagli i intezivni razvoj civilne zaštite sa ciljem da se organiziraju snage za zaštitu stanovništva od ratnih razaranja i civilizacijskih katastrofa.Učinkovitost civilne zaštite u nekim zemljama EU ovisi od organiziranosti, opremljenosti i osposobljenosti snaga civilne zaštite, te od objekata koji su izgrađeni za zaštitu ljudskih života, materijalnih vrijednosti te kulturnih blaga, tj. o sklanjanju kao prvoj od sedam mjera koje poduzima civilna zaštita ovisno o vrsti prijetnje i nastalim posljedicama. Obzirom na veličinu teritorija i broj stanovnika u Republici Hrvatskoj, iznosi se uporedni pregled sa nekim državama Europske unije koje su po veličini teritorija (osim Švedske i Finske)) i broju stanovnika slične, ili približno slične Republici Hrvatskoj, a to su primjerice: Slovenija, Švicarska, Danska, Švedska, Austrija, Finska i Slovačka. SLOVENIJA

Slovenija je Uredbom o gradnji i održavanju skloništa iz 1996 god. odredila da se skloništa osnovne zaštite grade u sklopu građevina kao dvonamjenski objekti, i u naseljenim mjestima večim od 5.000 stanovnika. Grade se slijedeći zaštitni objekti:

- zakloni (moraju izdržati rušenje objekta nad njima, opremljene prostorije za 12 satni boravak do najviše 50 osoba),

- skloništa dopunske zaštite (moraju imati opseg zaštite do 50 kPa nadpritiska, opremljene prostorije za 24 satni boravak do najviše 50 osoba),

- skloništa osnovne zaštite (opseg zaštite od 50-100 kPa natpritiska, opremljene prostorije za sedmodnevni boravak do 300 osoba i više),

Skloništa osnovne zaštite se grade u sklopu građevina namjenjenih za:

- javne zdravstvene službe sa više od 50 postelja, - predškolske ustanove sa više od 50 djece, - obrazovanje za više od 100 polaznika, - javne TV i poštanske centre, - javni putnički željeznički, autobusni, pomorski i zračni prijevoz,

- energetiku i industrijsku djelatnost koji su od nacionalnog interesa, - tijela državnih organa, - vojne potrebe u kojima su stacioniani telekomunikacijski objekti, položaji i sjedišta

stožera, prema odluci ministra obrane, - muzeje, galerije, arhive i knjižnice od nacionalnog interesa, koja u drugoj namjeni moraju

biti depoi za čuvanje nacionalnog blaga, Investitori objekata u kojima se gradi sklonište, moraju ishoditi reviziju projektne dokumentacije u kojoj mora biti razvidna mirnodopska namjena i funkcija koju dotično sklonište ima, te investitor pokriva troškove revizije. Nakon pregleda dokumentacije skloništa, Revizori izdaju mišljenje na temelju kojeg se izdaje građevna dozvola. Što se tiče ukupnog broja sklonišnih mjesta u odnosu na broj stanovnika podatke nismo mogli dobiti. ŠVICARSKA

Švicarska ima jedan od najrazvijenijih, najboljih ali i najskupljih sistema civilne zaštitu u svijetu. Švicarski narod je referendumom donio odluku o izgradnji skloništa. Od tog vremena izgrađeno je oko 250.000 skloništa za približno 85% stanovnika.

Skloništa su podijeljena na: - privatna skloništa (kapaciteta do 200 osoba, i otpornosti 100 kPa), - javna skloništa (kao dvonamjenski objekti otpornosti 30 kPa), - skloništa organa i organizacija civilne zaštite (sanitetska i bolnička skloništa otpornosti

300 kPa), Obaveza izgradnje skloništa uvjetovana je u svin naseljenim mjestima na teritoriju države. Pravna regulativa koja se odnosi na civlnu zaštitu i građevinsku zaštitu besprijekorno je

uređena, a pritom je propisima pokriveno cjelokupno područje zaštite stanovništva i materijalnih dobara, od planiranja urbanističko-tehničkih mjera zaštite do najsitnijih detalja.

Međutim, moramo naglasiti da cijeli sistem zaštite prizlazi od ekonomskih mogućnosti i optimalizacije zaštite, te se isto dosljedno provodi. Ukupno, Švicarska ima oko 6,5 milijuna stanovnika i 5,4 milijuna sklonišnih mjesta.

DANSKA

U Danskoj je federalnim zakonom određeno da lokalna samouprava može odrediti da se skloništa grade, osim u slučajevima gradnje obiteljskih kuća koje imaju maksimalno dva kata, u objektima koji služe za stanovanje i rad ako nemaju više od 5 osoba, te građevinama koje ne služe kao trajno mjesto boravka sa najvećim brojem do 10 osoba, ne grade se skloništa.

Danas se broj sklonišnih mjesta u privatnim i javnim skloništima obzirom na 5,3 mijuna stanovnika kreće oko 4.700.000 sklonišnih mjesta u slijedećim perimetrima:

- 3.750.000 mjesta u privatnim skloništima (security rooms), - 950.000 mjesta u javnim skloništima.

ŠVEDSKA

U Švedskoj je izgrađeno oko 50.000 skloništa različitih veličina sa oko 7,5 milijuna sklonišnih mjesta. Ovi kapaciteti izgrađeni su prije svega u gradskim anglomeracijama u kojima živi oko 63% stanovništva. Skloništa čine drugi najvažniji dio civilne obrane. Svakom građaninu koji mora ostati u gradu, nakon što se izvrši evakuacija ostalih žitelja, pripada što je moguća bolja zaštita u skloništu. Za ovu kategoriju građana i rukovodeće službe civilne obrane grade se podzemna armiranobetonska skloništa. Općine su dužne graditi skloništana na svom području, a iz državnog proračuna pokriva se 2/3 troškova izgradnje skloništa. Zbog visoke cijene koštanja podzemnih skloništa, rješenja se nalaze u dvonamjenskoj izgradnji.

U svim naseljenim mjestima sa više od 5.000 stanovnika, u stambenim zgradama obavezna je izgradnja skloništa otpornosti 50 i 100 kPa, što prema našoj pravnoj regulativi (več spomenutom «Pravilniku o tehničkim normativima za skloništa, N.N. 55/83») odgovara skloništima dopunske i osnovne zaštite. Ukupno, Švedska ima oko 8,9 milijuna stanovnika i 7,0 milijuna sklonišnih mjesta. AUSTRIJA Republika Austrijat također ima obvezu gradnje skloništa i propise o uvjetima po kojima se moraju graditi skloništa. Ukupni kapacitet skloništa je za 26% populacije, sa tim da je 3% skloništa spremno za trenutnu upotrebu, a 23% skloništa se nalazi u drugaj namjeni, te ih treba osposobiti za sklanjanje.

Sklanjanje u skloništima osigurano je za oko 2,0 milijuna ljudi, uglavnom u privatnim skloništima. Od toga 158.000 ljudi može se skloniti u skloništima u sklopu javnih ustanova (studenti, đaci, državni službenici, itd). Ukupno, Austrija ima oko 8,0 milijun stanovnika i oko 2,0 milijuna sklonišnih mjesta. FINSKA

Od 1958 godine imaju obvezu izgradnje skloništa. Gradnja skloništa obavezna je u novim građevinama ili grupi građevina koje imaju više od 600 m2, sa time da su ljudi u njima trajno naseljeni ili u njima rade. U 51 upravnom području koja su predviđena za zaštitu, živi oko 3,0 milijuna ljudi, i u tim područjima kapaciteti skloništa pokrivaju 92% stanovništva Finske. Od 1991 godine skloništa se grade u manjim gradovima i naseljima u ruralnim područjima. Skloništa moraju biti izgrađena u svim građevinama osim u građevinama koja služe za poljoprivrednu proizvodnju i kućama za odmor (ljetnikovcima). U industrijskim, medicinskim i školskim građevinama veličina skloništa je određena brojem ljudi koji rade i borave u njima. Tijelo graditeljstva može dozvoliti skupno sklonište za više od jedne građevine pod uvjetom da se sklonište izgradi unutar 5 godina od završetka gradnje 1 građevine. Površina jednog sklonišnog mjesta kreće se oko 0,75 m2.

U Finskoj skloništa su razvrstana po klasama, a razlikuju se skloništa klase S-1, S-3 i S-6.

- skloništa klase S-1 su skloništa kapaciteta do 150 sklonišnih mjesta, - SKLONIŠTA KLASE S-3 SU ARMIRANOBETONSKA SKLONIŠTA KAPACITETA

750 SKLONIŠNIH MJESTA, ODNOSNO 1.500 SKLONIŠNIH MJESTA AKO SU GRAĐENA KAO PODZEMNA SKLONIŠTA,

- SKLONIŠTA KLASE S-6 GRADE SE ISPOD POVRŠINE TLA KAO PODZEMNA SKLONIŠTA, I ODGOVARAJU NAŠIM SKLONIŠTIMA POJAČANE ZAŠTITE. OVA SKLONIŠTA U FINSKOJ NISU OGRANIČENA KAPACITETOM,

Ukupno, Finska ima oko 5,1 milijuna stanovnika i oko 3,4 milijuna sklonišnih mjesta u 40.000 skloništa. SLOVAČKA Slovačka je elaborirala koncepciju kolektivne zaštite stanovništva u skloništima do 2010 godine. Odjel civilne zaštite Ministarstva unutarnjih poslova Slovačke Republike riješio je sklanjanje stanovništva na temelju Akta Nacionalnog vijeća Slovačke Republike iz 1994 god., koji se odnosi na civilnu zaštitu stanovništva. Isto tako, naredbom Ministarstva unutarnjih poslova određeni su konstrukcijsko-tehnički uvjeti gradnje i tehnički uvjeti prostora sa aspekta civilne zaštite. U Slovačkoj Republici postoje tri vrste skloništa, i to:

- otporna skloništa, - plinsko nepropusna (hermetična), - jednostavna skloništa (samoodrživa),

Skloništa se planiraju urbanističko-tehničkom dokumentacijom koja je prilog urbanističkim planovima gradova, a predviđaju sklanjanje stanovništva u različitim situacijama sukladno analizi teritorija Slovačke Republike, a imajući u vidu procjenu rizika, kako slijedi:

a.) otporna skloništa grade se u sklopu - građevina koje su namijenjene za opskrbu vodom, hranom, energentima, odjećom i drugim

materijalima, - bolnica i građevina zdravstvene zaštite, - građevina za potrebe državnih tijela, ministarstava, lokalne uprave, tj. za one službe koje

su bitne da u slučaju hitnih situacija pruže normalno funkcioniranje, kao i odgovor na hitnu situaciju,

b.) plinsko nepropusna (hermatična) skloništa grade se u sklopu

- građevina za potrebe javnih službi, socijalnih službi i službi za uposlene, - u blokovima stambenih zgrada,

c.) jednostavna skloništa (samoodrživa) grade se u sklopu obiteljskih kuća, Kapacitet skloništa definira se brojem stanovnika, brojem uposlenih u proizvodnim i poslovnim građevinama i za one osobe koje se zateknu u javnim građevinama u slučaju hitnih situacija. Slovačka Republika ima oko 5,2 milijuna stanovnika i ukupno 1.659 skloništa otpornih i plinsko nepropusnih (hermetičnih) koji imaju kapacitet od 337.676 sklonišnih mjesta ili za 6,5% populacije države, a ostatak od oko 267.745 sklonišnih mjesta je u jednostavnim (samoodrživim) skloništima koja se grade ispod obiteljskih kuća.

Zaključak Kod procesa realizacije mjere sklanjanja koju poduzima civilna zaštita, kao nužnost nameće se donošenje Zakona o civilnoj zaštiti, a u sklopu tog zakona i definiranje sklanjanja u skloništima, vlasništva nad skloništima, upravljanja i održavanja skloništa, njihovu daljnju izgradnju i nadzor, te druga pitanja iz područja sklanjanja koje će prijedloge odredbi za taj zakon dati i ovaj stručni Okrugli stol.

Niko Fabris, dipl.ing.građ. Miranda Čičak, dipl.ing.arh.

ZAKLJUČCI SA STRUČNOG OKRUGLOG STOLA

Stručna izlaganja iz različitih područja i rasprave sudionika ovog Okruglog stola ukazali su na nužnost provođenja mjere sklanjanja stanovništva i materijalnih dobara, a posebno u svjetlu ugrožavanja njihove sigurnosti iz strategijskog sigurnosnog okruženja i uslijed mogućih procesa unutar njega. Stoga u Republici Hrvatskoj treba sustavno ostvarivati materijalne, planske, administrativne, financijske i druge operativne pretpostavke za učinkovito provođenje mjere sklanjanja stanovništva i materijalnih dobara. Navedene pretpostavke u okviru vlastitih nadležnosti na području nacionalne sigurnosti osigurava država. U tom kontekstu, dužna je konceptualno i normativno urediti način ostvarivanja mjere sklanjanja stanovništva i materijalnih dobara.

Normativno, provođenje mjere sklanjanja stanovništva i materijalnih dobara uredit će se odredbama Zakona o civilnoj zaštiti.

Način provođenja mjere sklanjanja stanovništva i materijalnih dobara također će se urediti Zakonom o civilnoj zaštiti i provedbenim podzakonskim propisima kojima će se propisati prostorno-planski, urbanistički građevinski i drugi uvjeti za izgradnju skloništa u Republici Hrvatskoj.

ZBORNIK REFERATA SA STRUČNOG OKRUGLOG STOLA O …

Documents