This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Privreda kao pojam opisuje sve ustanove i ljudske postupke sa ciljem, u svijetu postojeće i od
čovjeka stvorene resurse da koriste, da bi održanje i sigurnost života ljudima garantirali i
potpomogli i njihove materijalne i nematerijalne potrebe zadovoljili. Trgovinu kao važnu
privrednu djelatnost možemo definisati kao ukupnost svih oblika trgovačkih aktivnosti, od
nabavke robe od proizvođača do njene isporuke konačnom potrošaču. Zahvaljujući svom
položaju između ponude i potražnje robe, te utičući na proizvođače i potrošače, trgovina igra
ključnu ulogu u privredu svake zemlje. Privredno pravo utvrđuje osnove nastanka
organizacija koja se bave trgovinom, kao i ponašanje subjekata u trgovačkim poslovima. Ovo
pravo određuje osnove trgovine kao djelatnosti, kroz aktivnosti obrazovanja trgovaca i
njihovog nastanka kao subjekata trgovine, utvrđivanja uslova rada trgovačkih subjekata.
Pojam privrednog prava predstavlja zbir pravnih normi kojima se uređuje pravni položaj
privrednih subjekata, njihov odnos prema državi i njihovi uzajamni poslovi u vezi prometa
robe i novca.
Subjekti privrednog prava su fizička i pravna lica koja u privredopravnom prometu mogu da
se pojave kao nosioci prava i obaveza. Subjekti privrednog prava obavljaju djelatnost stručno
i profesionalno u vidu zanimanja i radi sticanja dobiti. Subjekti privrednog prava mogu biti
organizovani u inoksnom organizacionom obliku u vidu radnje ili bez ovog oblika kao
preduzetnici i u kolektivnom organizacionom obliku sa svojstvom pravnog lica u vidu
privrednog subjekta.
Jedan od važnijih životnih koraka je osnivanje vlastitog biznisa. Kao i većina drugih
preduzetnika, u inkubacionom periodu vaše ideje, dok ste razmišljali o osnivanju vlastitog
preduzeća, vjerovatno niste razmišljali o tehničkim detaljima kao što su registracija
preduzeća, otvaranje računa, knjigovodstvo. Prva stvar koju morate odlučiti je oblik u kojem
će vaše preduzeće postojati. Ako ste se odlučili na započinjanje privredne djelatnosti većeg
obima, ili planirate proširivati poslovne djelatnosti u budućnosti, odlučili ste se za registraciju
privrednog subjekta (preduzeća).
2
2. PRIVREDNI (POSLOVNI) SUBJEKTI
U poslovnim odnosima subjekti mogu biti različiti. Međutim, pored svih različitosti postoji
nešto što im je zajedničko - subjekti poslovanja su nosioci određenih prava i obaveza i nalaze se
u određenom poslovnom odnosu, bez obzira koju ulogu i položaj u njemu imali. Dakle, u
pitanju mogu biti ona "lica" koja, kumulativno, imaju sljedeća svojstva:
a. da se mogu pojaviti kao nosioci prava i obaveza; i
b. da su to takva lica koja stupajući u određene poslovne odnose u suštini obavljaju
neku od aktivnosti poslovanja, odnosno da su u vezi sa njom.
Znači, ukoliko neko "lice" ne ispunjava jedan od ova dva uslova neće imati svojstvo poslovnog
subjekta. Nosioci prava i obaveza, u većini prava, moraju imati pravnu i poslovnu sposobnost.
Pod pravnom sposobnošću podrazumjeva se sposobnost nekog lica da bude subjekt prava.
Poslovna sposobnost znači da to lice može stvarati, izjavom volje, prava i obaveze, dakle, vršiti
pravne poslove.1 Drugi, pak, uslov znači da je nužno da oni obavljaju određenu djelatnost i da
se pojavljuju u obavljanju neke od aktivnosti koje sačinjavaju poslovanje i, naravno, da u tim
aktivnostima stupaju u takve odnose koji imaju osobenosti poslovnih.
Pod poslovnim odnosima podrazumjevaju se pravni i drugi odnosi koji nastaju između
subjekata povodom nekog predmeta poslovanja ili u vezi sa njim.
Predmet poslovanja može biti: proizvodnja roba i usluga, njihov transfer, razmjena, promena i
sl., a radi zadovoljenja određenih potreba (društvenih, individualnih, zajedničkih). Ovaj termin
širi je od pojma djelatnost i u suštini predstavlja ukupnost djelatnosti jednog subjekta.2
Poslovna operacija je skup aktivnosti koje preduzima subjekt poslovnog odnosa radi njegovog
(poslovnog odnosa) realizovanja i postizanja određenog cilja. Poslovne operacije mogu biti
raznovrsne i odvijati se svaka ponaosob ili više njih zajedno. Bitno je da se preduzimaju u
odnosu na određeni objekt poslovanja, a od strane određenog ili određenih subjekata.
Objekt poslovanja je onaj "predmet" na koji su upravljena prava i obaveze subjekta poslovanja.
To mogu biti:
1 Bartoš M., Osnovi Privatnog prava, Izdavačko preduzeće Trud A.D., Beograd, 1939., str. 33.2 Jovanović V., Preduzeća i društva prema Zakonu o preduzećima, Službeni list, 1990. Beograd,, str. 73-75.
3
1) stvari (roba, cijena);
2) radnje (ponašanja poslovnih subjekata do kojih dolazi u ispunjenju poslovnih operacija ili
drugim poslovnim odnosima, a mogu se sastojati u činjenju ili nečinjenju);
3) prava (po pravilu imovinska);
4) proizvodi ljudskog uma (djela intelektualne svojine);
5) dobra (lična i javna); i
6) objekti društvene svojine (specifično za nas, sa tendencijom postepenog nestajanja).
U toku poslovanja određeni subjekti mogu stupiti u pravni promet. Ti određeni subjekti3 su
pravna lica, odnosno preduzeća, društva i složeni oblici njihovih udruživanja. Kod nas učešće u
pravnom prometu zahtijeva ispunjenje određenih pretpostavki - pravni subjektivitet, jer se samo
pravna lica mogu pojaviti kao nosioci prava i obaveza u pravnom prometu prema trećim licima
za razliku od drugih prava u kojima se pored pravnih lica pojavljuju i nepotpuna pravna lica ili
predpravna pravna lica (američko pravo poznaje partnership i trust, dok su u engleskom pravu
to uncorporate association, u našem ranijem pravu javna trgovačka društva, tajna društva) i za
koje važi poseban pravni režim.
Subjekti u poslovanju, znači, mogu biti različiti, ali se ipak, s aspekta uloge koju imaju, mogu
podeliti na subjekte u užem smislu, pod kojim se prevashodno podrazumevaju poslovne
organizacije koje su u našem pravu istovremeno i pravna lica, i subjekte u širem smislu, kakva
su fizička lica, država ili međunarodne organizacije.
Poslovne organizacije mogu biti različiti tipovi preduzeća, društava, grupacija preduzeća kao
što su holdinzi, multinacionalna preduzeća, pulovi, skrivena udruženja i sl., ali i razne druge
organizacije i asocijacije. Fizička lica su pojedinci koji imaju svojstvo subjekta prava i
poslovanja. Pored ova dva subjekta pojavljuje se i država, i to najčešće kao fiskus, i razne
međunarodne organizacije i asocijacije.
“Kao subjekti privrednog poslovanja mogu se prema našem, a i uporednim pravnim sistemima,
3. ugovoru o zastupanju ili aktu nadležnog organa.
Funkcija zastupanja sastoji se u obavljanju pravnih radnji u ime i za račun privrednog društva
(subjekta) u pravnom prometu s trećim fizičkim i pravnim licima ili u postupcima pred
sudovima, upravnim i drugim organima.
Zastupnici poslovnih subjekata tradicionalno se dijele na slobodno i vezano osoblje. Oni se
međusobno razlikuju po pravnom osnovu i granicama ovlaštenja.
Slobodno osoblje čine fizička lica koja na osnovu zakona, sudskog akta ili iz akta društva imaju
ovlaštenja za zastupanje poslovnog subjekta. To su: generalni direktor, predsjednik uprave
društva, članovi DNO (javni drugari), komplementari, te stečajni i likvidacioni upravnik.
Vezano osoblje (officers) su lica koje imenuje i razrješava generalni direktor ili predsjednik
uprave. Tu spadaju: izvršni direktori, pomoćnici direktora, punomoćnici, rukovodno osoblje
svih rangova.
Od zastupanja privrednog društva treba razlikovati predstavljanje društva. Predstavnik
privrednog subjekta istupa u njegovo ime pred državnim i drugim organima u odnosima koji
nisu imovinskopravne prirode. Predstavnik ne stupa u poslovne odnose sa trećim licima, niti se
upisuje u sudski registar. On ne može zaključivati i preuzimati bilo kakve pravne radnje u ime
društva iz kojih bi društvo sticalo prava i obaveze imovinskog karaktera. Predstavljanje znači,
ustvari, istupanje u ime društva u raznim protokolarnim susretima, učešće na seminarima,
konferencijama, marketinčkim manifestacijama, na sajmovima sa trećim licima, ali bez
stvaranje obaveze.
8
4. VRSTE PRIVREDNIH ZASTUPNIKA
4.1. Zakonski zastupnik
Zakonski zastupnici su lica čija ovlaštenja za zastupanje se zasnivaju na samom zakonu. To
su generalni direktor ili predsjednik uprave društva kapitala, odnosno članovi društva lica.
Društvo ne može postojati bez zakonskog zastupnika, jer sud neće izvršiti registraciju. Sadržaj
ovlaštenja zaposlenog zastupnika je zaključivanje ugovora i vršenje drugih pravnih poslova i
radnji. Pored funkcije zastupanja i predstavljanja društva, zakonski zastupnik po samom zakonu
vrši i poslovodnu funkciju, što uključuje i odgovornost za nezakonit rad društva. Zakonski
zastupnik se obavezno upisuje u sudski ili registar društva kao i njegova promjena.
Ovlaštenja zakonskog zastupnika mogu biti ograničena. Ograničenja se obavezno upisuju u
registar, jer u suprotnom nemaju dejstvo prema trećim licima. „U teoriji su poznata 3 modaliteta
ograničenja zakonskog zastupnika:
a) da je za zaključivanje ugovora potrebna saglasnost određenog državnog organa ili organa
društva, koje se može dati prethodno, istovremeno ili naknadno;
b) kvalitivna ograničenja zastupnika znače da određene ugovore bez obzira na vrijednost
zastupnik može sklopiti samo uz saglasnost ili odobrenje nadležnog organa društva. Ova
ogranićenja u pravilu se utvrđuju u statutu društva i moraju biti upisana u javni registar;
c) kvantitativna ograničenja, koja se odnose na vrijednost zaključenog ugovora bez obzira na
vrstu. U praksi se koristi kombinacija sva 3 modela.“5
„Kada je u pitanju prekoračenje ovlaštenja, prema pravilima obligacionog prava regulisano je
da pravni posao zaključen prekoračenjem granica ovlaštenja, zastupano društvo može a i ne
mora naknadno da odobri. Ako zastupano društvo naknadno odobri zaključeni pravni posao,
postaje punovažav računajući (retroaktivno) od njegovog zaključenja i obavezuje zastupanog. U
suprotnom, izostanak odobrenja ili nedavanja saglasnosti (izričito ili prešutno u razumnom
roku) smatrat će se da je odobrenje, saglasnost, odbijeno, što ima za posljedicu da pravni posao
(ugovor) nije ni zaključen. U ovom slučaju druga ugovorna strana, ako je savjesna, može
odmah po saznanju za prekoračenje, izjaviti da se ne smatra pravnoobaveznim po tom ugovoru
s tim da ima pravo na naknadu štete. Zbog odbijanja ili uskračivanja saglasnosti trećem licu za
štetu odgovaraju solidarno zastupnik i zastupani.“6
5 Prof. dr. Šefkija Čović, Poslovno pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, str: 87.6 Prof. dr. Šefkija Čović, Poslovno pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, str: 88.
9
4.2. Statutarni zastupnici
Pojam »statutarni« zastupnici je pravno-tehnički izraz za sva lica koja su na osnovu
statuta ili ugovora o osnivanju društva ovlaštena za zastupanje.
Statutarni zastupnici mogu biti samo zaposlenici društva, s tim što mogu biti iz slobodnog ili
vezanog osoblja. Zastupništvo i eventualna ograničenja se obavezno upisuju u javni registar
društva. Statutarni zastupnici postoje uporedno sa zakonskim zastupnicima, ali se međusobno
ne isključuju već koordiniraju. Obično su to predsjednik nadzornog odbora, predsjednik društva
ili skupštine društva, razno rukovodno osoblje, sekretar društva, kao i rukovodioci pojedinih
organizacijskih cjelina. Njihovo određivanje nije obavezno, ali ukoliko se odrede, potrebno je
njihovo obavezno registrovanje u slučajevima kada se određuje više statutarnih zastupnika, radi
eventualnog dejstva prema trećim licima. Što se tiče ograničenja statutarnog zastupništva, koja
mogu postojati ili ne, važe pravila navedena kod zakonskog zastupništva.
Savjesno treće lice mora da ima pravnu zaštitu i u slučaju pretrpljene štete ima pravo na
pravičnu naknadu. Nesavjesno treće lice nema pravo na pravnu zaštitu, niti može ostvarivati
bilo kakvu naknadu.
4.3. Zastupnici određeni aktom suda
Provođenjem stečajnog postupka privrednih subjekata, sud svojom odlukom (rješenjem)
imenuje stečajnog upravnika, kao zastupnika stečajnog dužnika u likvidaciji7. Danom
objavljivanja rješenja o otvaranju stečaja, prestaju sve funkcije organa upravljanja i
7 Likvidacija je izraz kojim se opisuje postupak prilikom koga prestaje postojati preduzeće, a njegova imovina i
sredstva se dijele drugim fizičkim i pravnim osobama na osnovu zakona. Likvidacija se obično dijeli na prisilnu
likvidaciju - koju određuje sud ili drugi državni organ kako bi na taj način omogućio namirenje vjerovnika -
odnosno dobrovoljnu likvidaciju, do koje dolazi odlukom vlasnika ili uprave samog preduzeća koja je zaključila
da više nije u stanju vršiti svoju redovnu djelatnost.
Osoba koja vrši likvidaciju, odnosno preispituje imovinu, tražbine i obaveze poduzeća pred likvidacijom, naziva
se likvidator.
Izraz likvidacija se također kolokvijalno koristi i kao svojevrsni eufemizam za ubistva političkih neprijatelja,
poslovnih suparnika ili bilo kojih drugih osoba koje predstavljaju smetnju nečijim interesima. Kako bi se ona
razlikovala od privrednopravnog pojma, za njih se koristi izraz fizička likvidacija
10
zastupnika stečajnog dužnika, njenog unovčenja, provođenja mjera obezbjeđenja i utuživanja
potraživanja, stečajnog dužnika uz kontrolu stečajnog sudije. „Stečajni upravnik ne može sam
nastupati i zastupati stečajnog dužnika, već mu je potrebna saglasnost stečajnog sudije koji
provodi postupak i to:
da može raspolagati imovinom stečajnog dužnika samo uz prethodnu saglasnost
stečajnog sudije,
da može dovršiti izvršenje ranije zaključenih ugovora u cilju sprječavanja štete po
stečajnog dužnika
da uz saglasnost stečajnog sudije može odustati od dvostrano teretnih ugovora koji
nisu izvršni,
da može u toku stečajnog postupka zaključivati nove ugovore samo u cilju unovčenja
imovine dužnika.
Imenovanje i zastupnička ovlaštenja stečajnog upravnika se upisuju u javni registar stečajnog
suda i traju do okončanja stelajnog postupka ili njegove obustave u prethodnim fazama, ako
se ispune zakonski uslovi.“8
4.4. Poslovno punomoćstvo
Poslovni punomoćnik je zaposleno lice koje privredno društvo odnosno individualnitrgovac
ovlašćuje da u ime zastupanog zaključuje ugovore i druge pravne radnje koji su uobičajeni
za poslovnu djelatnost zastupanog. Ovo punomoćstvo sadrži zakonska ograničenja.
Poslovni punomoćnik ne može otuđiti ni opteretiti nekretnine zastupanog, ne može preuzeti
mjenične niti obaveze jemstva i ne može uzeti zajam niti voditi spor za zastupanog. Za ovakve
radnje poslovni punomoćnik morao bi imati specijalnu punomoć. Osim navedenih, vlastodavac
svojom voljom može nametnuti i dodatna ograničenja. Sva dodatna ograničenja poslovnog
punomočnika učinjena od strane vlastodavca, mogu imati pravno dejstvo prema trećim licima
samo ako su za njih znala ili morala znati, tj. da je upotrebljena potrebna standardna pažnja
dobrog privrednika.
8 Prof. dr. Šefkija Čović, Poslovno pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, str: 90.
11
Poslovno punomoćje može biti dato , u granicama zakona, od strane spoljnotrgovinskog
preduzeća ili pravnog lica i njime ovlastiti punomoćnika da zaključuje ugovore i obavlja ostale
poslove koji su uobičajeni u vršenju njihove delatnosti. Da bi se bliže odredio koje su to
poslovne djelatnosti, zakonodavac nabraja koji se ugovori, odnosno koje pravne radnje ne
smatraju uobičajenim i kao takvi ne spadaju u redovne poslovne delatnosti – za koje se, pošto
ne ulaze u krug uobičajenih poslova, za njihovo vršenje zahtijeva posebno odobrenje.
4.5. Punomoćstvo po zaposlenju
Punomoćnicima po zaposlenju, podrazumevaju se lica koja rade na određenim poslovima čije je
obavljane vezano za zaključivanje i ispunjenje određenih ugovora, kao što su prodavci u
radnjama, lica koja obavljaju određene usluge u ugostiteljstvu (konobari i sl.), lica na poslovima
šalterske službe u pošti, banci, kondukteri, piloti, stjuardese i druga lica, ovlaštena su samim tim
faktom i na zaključenje i ispunjenje konkretnih ugovora koji su vezani obavljanje određenih
poslova. Prema tome, punomoćnici po zaposlenju su ovlašćeni da zastupaju spoljnotrgovinsko
preduzeće u kojem rade i da na osnovu poslova koji obavljaju zaključuju određene ugovore.
Punomoćnici po zaposlenju su u radnom odnosu i nemaju posebnu pismenu punomoć, niti se
registruju u javnom registru društva.
Dakle, za punomoćnike po zaposlenju je bitno njihovo svojstvo, odnosno da takva lica budu u
radnom odnosu sa preduzećem ili pravnim licem i da na osnovu same te činjenice mogu da
zaključuju i izvršavaju određene ugovore koji se odnose na njihovu djelatnost, tj. na djelatnost
koju oni kao zaposleni u tom preduzeću ili pravnom licu obavljaju. Postavlja se pitanje, da li
mogu biti punomoćnici po zaposlenju lica koja obavljaju u određnom preduzeću ili pravnom
licu, radni odnos povremeno ili na određeno vrijeme. To mogu biti, na primjer, lica koja
obavljaju prodaju časopisa, novina i drugu robu u trafikama, kada naplaćuju cijenu i
zaključuju određene ugovore o prodaji, kao i u ugostiteljskim objektima poslovi konobara u
turističkim sezonama gde oni mogu da zaključuju određene ugovore o ugostiteljskim
uslugama i da naplaćuju takve usluge. Smatramo, da bi i ovakva lica koja određene poslove
obavljaju honorarno, privremeno ili povremeno kod određenih preduzeća, banaka, pošta, u
ugostiteljstvu, u turističkoj sezoni i slično, mogla da se smatraju punomoćnicima po
zaposlenju i da se takvi pravni poslovi koje oni zaključuju i izvršavaju, mogu smatrati pravno
valjanim i punovažnim.
12
4.6. Trgovački putnik
„Trgovački (trgovinski) putnik preduzeća je specijalna vrsta punomočnik koji zastupaju
preduzeća – putujući i prodajući robu izvan sjedišta preduzeća. Koju robu oni to mogu
prodavati izričito je navedeno u ponomoćju koje je izdalo preduzeće. U slučaju sumnje i
neizvjesnosti, koje poslove može da obavlja trgovinski, odnosno trgovački putnik, smatra se
da tada trgovački putnik nije ovlašten da zaključuje ugovore, nego samo da prikuplja ponude,
ali će ugovori koje on zaključi ostati na snazi kad ga vlastodavac naknadno odobri.
Trgovački putnici se nalaze u radnom odnosu da preduzećem i oni zastupaju preduzeće izvan
mjesta u kojem se nalazi sjedište preduzeća. Trgovački putnici zaključuju ugovore u ime i za
račun preduzeća kojeg zastupaju ili obavljaju samo marketinšku funkciju privredne
propagande, posredujući pri zaključenju poslova preduzeća sa trečim licima.“9
Iako je ovlašten da proda robu,trgovački putnik nije ovlašten da naplati cijenu, niti da proda
robu na kredit. Za te radnje mora imati specijalnu punomoć. Pored ovlaštenja na prikupljanje
ponuda, punomoć trgovačkog putnika standardnosadrži i slijedeća ovlaštenja:
da prima reklamacije na pravne i materijalne nedostatke isporučene robe;
da prima izjave u vezi sa izvršenjem ugovora zaključenih njegovim posredovanjem;
da u ime vlastodavca preduzima potrebne mjere radi očuvanja njegovih interesa iz tog
ugovora.
4.7. Punomoćstvo
Punomoćstvo je posebna vrsta voljnog zastupanja koje se zasniva na pravnom poslu, odnosno
ugovoru o punomoćstvu. Ugovorom zastupnik društva na drugo lice prenosi dio svojih
ovlaštenja. Sam taj pravni odnos,kao i formalni akt, naziva se punomoć, punomoćje ili
opunomoćenje. Davanjem punomoći ne prestajezakonsko ili statutarno zastupništvo lica. Za
punomoć u poslovnom pravu važe slijedeća pravila:
daje se u pisanoj formi;
punomoćnik može biti pravno ili fizičko lice;
punomoćnik može preduzimati samo one radnje na koje je ovlašten i u