1 11. Zaštitno kodiranje - kriptografija U modernim informacijskim sustavima sve se više javlja potreba za zaštitom, odnosno tajnoš ću informacija. Razmjene informacija koje se odnose na financijske transakcije, poslovne ugovore, zatim na liječničke dijagnoze i recepte, privatne komunikacije i sli čno, sve više postaju standardne usluge javne (npr. ISDN, ADSL, …) mreže. Tajnost takvih informacija od osnovnog je zna čaja za kvalitetu usluge. Me đutim, tajnost sama po sebi nije dostatna. Takve osjetljive poruke sustav tako đer mora zaštititi i od krivotvorenja, oponašanja i supstitucije. Kolikogod je mogu će, treba također spriječiti i namjerna ometanja prijenosa takvih tajnih poruka. Posljednje je izrazito zna čajno kod npr. vojnih komunikacija. Zbog svih ovih zahtjeva, primjerenije je za ove komunikacije koristiti termin “zašti ćene komunikacije” nego samo tajne komunikacije. Slika 11.1, ilustrira model zašti ćenog kanala. Komunikacijski sustavi koji sadrže i linijski koder obično kombiniraju i zaštitnu modulaciju (tzv. sustavi s proširenim spektrom, eng. spread-spectrum systems), što bitno pridonosi otpornosti sustava na aktivno ometanje , [1, 26, 27] . Slika 11.1 – Prikaz modela kriptografskog komunikacijskog sustava U ovom poglavlju bit će više govora o onome što je osnova kriptografskih sustava, tj. o zaštitnom kodiranju s aspekta tajnosti prijenosa informacija, a manje s aspekta zaštite prijenosa od smetnja. 0 sustavima s proširenim spektrom može se na ći više u široko dostupnoj literaturi. U prethodnim poglavljima analiziran je djelomično i problem tzv. sigurnosnog (linijskog, zaštitnog) kodiranja (npr. AMI kod). Inženjer komunikacija primjenjuje neku od tehnika sigurnosnog kodiranja s ciljem da, koliko je to mogu će, s obzirom na smetnje u kanalu i na tehni čko-ekonomske činitelje, osigura predaju točne informacije korisniku. Pri tome je potrebno definirati optimalno rješenje para koder-dekoder kako bi se osigurala maksimalna pouzdanost predaje informacije. "Protivnik" je ovdje prije svega priroda koja poruku, preko razli čitih ograni čenja, neidealnosti i šuma, čini u određenoj mjeri slučajnom. Već zbog same primjene kodiranja, poruka koja se prenosi preko javnog (dostupnog) kanala u određenoj je mjeri i zašti ćena. Međutim, ovo je samo sporedno svojstvo kodiranih komunikacijskih sustava i u praksi obično nije dostatna. Npr. razmjena podataka izme đu dvaju kompjutora preko javne telefonske mreže ostvaruje se uz uporabu tzv. modema, koji mogu koristiti npr. trellis kodiranje. Znatiželjnik (protivnik) može ina če vrlo složeno "šifriran" signal, lako dešifrirati korištenjem modema istog standarda. Razlog je ovome u činjenici što se sustav projektira baš tako da je prijam to čne informacije što pouzdaniji i to uz što jednostavniji i standardniji prijamnik. Međutim, zadatak projektanta zašti ćenog komunikacijskog sustava ili tzv. kriptografi čara je onemogućiti, odnosno koliko je to mogu će, otežati prijam poruka za sve prijamnike kojima informacija nije namijenjena.