Zamor
Zamor, premor i odmor
Mentor
StudentSADRAJUVOD.......................................................................................................................3
1.Odreivanje pojma i uslovi javljanja
zamora.........................................................4
2. Vrste i uzroci
zamora............................................................................................4
3. Teorije o nastajanju
zamora..................................................................................6
4. Znaci
zamora.........................................................................................................7
5. Otklanjanje
zamora-odmor....................................................................................8
6. Prevencija
zamora.................................................................................................12
ZAKLJUAK...........................................................................................................13
LITERATURA.........................................................................................................14UVODZamor
je zakoniti proces privremenog sniavanja radne sposobnosti, koji
nastaje kao rezultat
aktivnosti. Zamor je normalna i u optimalnoj meri korisna
reakcija na ma koju aktivnost. Bez
zamora u oveku se ne razvija ni izdrljivost. Zamor poinje da
igra negativnu ulogu ako je toliko izraen da se odraava na ovekovu
radnu sposobnost ili je toliko porastao da postaje
premorenost (kumulacija zamora). Zamor je pratilac svako
rada,bez obzira na to da li je taj rad preteno fiziki ili
intelektualno.Pod uticajem zamora opada kvantitet i kvalitet rada i
menja se stav oveka prema radu.Da bismo mogli govoriti o fenomenu
zamora mora mo ga odrediti, definisati.To se, meutim,pokazalo kao
ni malo jednostavan zadatak jer se pod tim izrazom praktino ne
podrazumeva nita odreeno. Moijo(1921)je pored raz liitih definicija
izabrao onu najekstremniju. Po toj definiciji zamor je opadanje
sposobnosti za rad tako to je taj pad upravo posledica samog
rada.Umor je psihika pojava doivljaja koji prouzrokuje zamor i esto
se mea sa zamorom..Snaga volje, emocionalno uzbuenje, interesi za
rad, mogu da kompenziraju ali i da maskiraju zamor koji nastupa, to
je potvreno brojnim fiziolokim i biolokim pokazateljima.
Interes za rad i neke ljudske aktivnosti moe izazv ati ali i ne
mora pojavu umora, jer se postojanje umora moe nadoknaditi zamorom,
kao stimulans za poveanje voljne panje i da doprinese preureenju
strukture radnih aktivnosti. Nasuprot tome nepostojanje
interesovanja za
rad, i lo emocionalni status doprinose pojavi znatno izraenog
umora, smanjuju radnu sposobnost pre nego to nastanu fizioloke
promene koje karakterie zamor.
1. Odreenje pojma i uslovi javljanja zamora
Postoji veliki broj definicija zamora, koje se sreu u raznim
publikacijama posveenim psihologiji i psihofiziologiji rada. Miina
aktivnost prilikom statikog i dinamikog rada izaziva zamor.
Prilikom prenapregnutosti panje i miljenja nastaje tzv. umni zamor.
Takoe, zamor moe biti posledica kombinovanja vie uzroka.
Definisanje oteava neodreenost pojma, sloen splet uzroka i
manifestacija zamora. Ipak, prema nekim autorima (Lagran, prema
Obrenovi, J., 2003.) zamora predstavljasmanjenu funkcionalnu
sposobnost organizma u vezi sa radom, praenu oseajem opte slabosti
i smanjenjem radne sposobnosti organizma. Leman kae da je zamor
prolazno, reverzibilno smanjenje radne sposobnosti u vezi sa radom
(prema Obrenovi, J., 2003). Problem je u tome to zamor karakteriu
razliiti perceptivni kvaliteti, koji se razlikuju od situacije do
situacije, kao pto su npr: lokalni bolovi u miiima, glad, gubitak
apetita, pospanost, malaksalost, nesanica, apatija i sl.
Generalno, moe se rei da zamor nije neka jedinstvena kategorija
i da postoji mnogo razliitih i meusobno vie ili manje nezavisnih
pojava, koje variraju prema vrsti rada, osobinama radnika i radnim
uslovima. a) Prema vrsti, tj. intenzitetu i trajanju rada, moemo
podvui razliku izmeu telesnog i intelektualnog zamora. A i unutar
ovih vrsta zamora postoje varijeteti, koji zavise od situacije.
Npr. nije isti fiziki zamor nakon tranja od 100m i tranja maratona.
Kao to nije isti ni intelektualni zamor nakon pismenog ispita i
nekoliko sati provedenih nad zadatkom koji iziskuje punu panju.
b) to se uslova rada tie, moraju se uzeti u obzir odreeni
spoljanji uslovi. To su npr. temperatura, osvetljenost radnog
prostora, vlanost vazduha, prisustvo buke, kao i neki drugi fiziki,
kao i socijalni uslovi.
c) Takoe i karakteristike samog subjekta odreuju vrstu i nain
ispoljavanja zamora. To su npr. pol, starost, nivo sposobnosti i
motivacije, zdravstveno stanje, stepen utreniranosti itd.
2. Vrste i uzroci zamora
U zavisnosti od intenziteta i duine rada, kao i od naina i duine
ispoljavanja, zamor moe da bude latentan, akutan i hronian:
1) Latentni zamor je najee posledica dugotrajnog, neprekidnog i
po teini umerenog rada, bez dovoljno odmaranja. Nastaje obino pred
kraj radne smene, ili u prvim satima rada posle nedovoljnog nonog
odmora. Znaci zamora nisu vidno ispoljeni.2) Akutni zamor je
posledica suvie dugog i napornog rada. Na poetku su znaci akutnog
zamora oskudni, a kasnije moe doi do javljanja simptoma, kao to su
ubrzan rad srca, ubrzano disanje, poremeaj otrine vida i
koordinacije pokreta, razdraljivost i promene raspoloenja. Alarmni
znak da treba prestati sa radom je subjektivni oseaj iscrpljenosti,
praen eljom za odmorom i snom. Na poetku akutnog zamora radna
sposobnost nije mnogo promenjena, a kasnije ona opada sve vie i vie
i javlja se elja za odmorom. Inae, akutni zamor je reverzibilna
pojava, koja nestaje nakon kraeg odmora.3) Hronini zamor se javlja
kao posledica loe organizacije rada, nefiziolokih uslova rada, kao
i dugotrajne emocionalne prenapregnutosti. U savremenoj industriji,
hronini zamor je esta pojava, javlja se najee kao posledica
monotonije (npr. prilikom poluautomatskog rada na traci), statikog
rada, naprezanja vida, brzih operacija, nefiziolokog ritma rada i
odmora.Hronini zamor se razvija sporo i neprimetno, a nosi sa sobom
i brojne tetne posledice po zdravlje. Hronina iscrpljenost utie na
raspoloenje, na uestalije povreivanje radnika, na pojavu neurotinog
ponaanja, smanjuje otpornost organizma, slabi panju, usporava
brzinu reakcija, naruava koordinaciju pokreta, itd.
U dananje, moderno vreme je akutno zamaranje svedeno na minimum,
ali se zato ee javljaju razliiti oblici hroninog zamora.Osnovni
uzroci zamora su;
1) Neusklaene fizike, psihofizioloke i sdravstvene mogunosti
radnika sa zahtevima radnog mesta.2) Loa organizacija rada, tj.
nefizioloki uslovi rada i odmora.3) Nepovoljni mikroklimatski
uslovi rada, intenzivna buka, loe osvetljenje, visok nivo tetnih
isparenja i praine u vazduhu, loi uslovi transporta radnika...4)
Loi socijalni uslovi ivota, stanovanja, ishrane, nepovoljni uslovi
za odmor posle rada, itd.3. Teorije o nastajanju zamora
Mehanizmi nastajanja zamora nisu dovoljno razjanjeni. Postoji
vie teorija, koje objanjavaju nastajanje zamora na razliite naine.
te teorije moemo podeliti u dve grupe klasine i savremene teorije
nastajanja zamora (prema Obrenovi, J., 2003).
Klasine teorije zamora
1) Teorija iscrpljenja; Prema ovoj teoriji, zamora je posledica
iscrpljenja hranljive materije glikogena, koji slui kao energetski
izvor miiima. Za vreme odmora, energetske rezerve se ponovo
nakupljaju u miiu i tako utiu na obnavljanje njegove radne
sposobnosti. Inae, neka ispitivanja demantuju ovu teoriju, jer je
dokazano da se zamor javlja i pre iscrpljenja energetskih rezervi u
miiima.2) Hipoksina teorija; Stavlja naglasak na snabdevanje
kiseonikom. Prema ovoj teoriji zamor je posledica nedostatka
kiseonika u tkivima. Mnogi naporni telesni radovi zahtevaju velike
koliine kiseonika, ali ako organizam ne prima kiseonik u potrebnoj
meri, onda postepeno dolazi do njegovog deficita u miiima, pa samim
tim i do prestanka njihovog funkcionisanja.3) Teorije
intoksikacije; Prema ovim teorijama, zamor je posledica
nagomilavanja toksina, pre svega mlene kiseline, koja se stvara
miinim radom. U takvom stanju je aktivno tkivo otrovano i manje
sposobno za rad. Odstranjivanjem toksina, mii e moi opet da radi
prethodnim intenzitetom. Kao potvrda ovoj teoriji navodi se
eksperiment u kome je unakrsnom transfuzijom prebaena krv zamorenog
psa odmornom, nakon ega je i on poeo da ispoljava znake izraenog
zamora. Takoe, zamor se stvara i kada se u krv odmorne ivotinje
ubrizga supstanca ovalbumin. Inae, ove teorije imaju manu to
potcenjuju funkcije centralnog nervnog sistema, koji ima vanu ulogu
u nastajanju zamora. Savremena teorija zamora
Klasine teorije zamora govore o pojavama koje se zaista dogaaju
u organizmu. Meutim, nijedna od tih teorija ne uzima u obzir
injenicu da se glavna komponenta zamora sastoji u promenama u
centralnom nervnom sistemu. Klasine teorije nisu mogle da se
primene na objanjavanje zamora izazvanog statikim i intelektualnim
radom.
Naime, statiki rad se sastoji iz napornog dranja nekog tekog
predmeta, ili iz odravanja nekog zamarajueg poloaja tela (npr.
sedenje na stolici bez naslona, mirno stajanje i sl). Zanimljivo je
da prilikom statikog rada gotovo i nema promena o kojima govore
klasine teorije zamora, a to su promene pulsa, disanja, energetske
potronje i sl. Takoe, nema ni poveanja koliine mlene kiseline, nema
nedostatka glikogena u krvi, niti nedostatka kiseonika.Prilikom
intelektualnog rada samo u jedva primetnoj meri dolazi do promena u
organizmu. Prilikom ove vrste rada se ne poveava koliina mlene
kiseline, koliina glikogena u krvi je normalna, a krv je normalno
zasiena kiseonikom. Tako da se prilikom intelektualnog rada u
organizmu ne mogu nai nikakve promene, koje bi ile u prilog bilo
kojoj od klasinih teorija.
Laboratorijska istraivanja engleskog elektrofiziologa Volera
(prema Obrenovi, J., 2003.) pokazuju da zamor pored periferne mora
uzeti u obzir i centralnu komponentu. Ovaj istraiva je utvrdio da
se neki mii, koji je voljnim radom jako izmoren, moe nakon toga
neko vreme aktivirati elektrinim podraajem, a posle toga ponovo
pokretati voljno. Na ovu "centralnu" tezu o prirodi umora upuuje i
mehanizam nastajanja budnosti i sna. Uestalo ponavljanje nekog
pokreta (miini rad), kao i uestalo dugotrajno ponavljanje neke ulne
drai (pri intelektualnom radu, npr.) dovode do promena u tkivima
miia i ulnih organa, ali i do promena u odgovarajuim takama u kori
velikog mozga. Aferentne drai, koje dolaze iz miia ili ulnih organa
dovode do sve veeg pobuivanja elija u nervnom sistemu. Preterana i
dugotrajna nadraivanja mogu otetiti tkivo ovih elija, pa se zbog
toga aktivira mehanizam gaenja njihove aktivnosti (inhibicija).
Gaenje aktivnosti sa jednih elija se lako prenosi na susedne elije.
Pretpostavlja se da to irenje gaenja predstavlja neurofizioloku
osnovu sna i pospanosti, a verovatno i umora (prema Petz, B.,
1987).4. Znaci zamoraU svakodnevnom ivotu postoje znaci, na osnovu
kojih se moe zakljuiti o postojanju zamora. Znaci zamora se mogu
podeliti u objektivne i subjektivne.
Objektivni znaci zamora
Jedan od najpoznatijih objektivnih znakova zamora jeste opadanje
koliine radnog uinka. Istraivanja pokazuju da krivulja radnog uinka
poinje da opada posle odreenog radnog vremena. Kada e zapoeti
opadanje radnog uinka i koliki e taj pad biti zavisi od teine
posla. Ako je rad naporan, a jo i loe organizovan, opadanje uinka
poinje jo od samog poetka rada, tako da na kraju rad prestaje u
potpunosti.
Pored opadanja kvantiteta, dolazi i do opadanja kvaliteta radnog
uinka. Npr. prilikom dugotrajnog rada na traci zapaa se porast
karta u poslednjim satima rada.
Jo jedan objektivan znak zamora jeste i poveanje varijabilnosti
u kvalitetu. Dogaa se da proseni kvalitet ostaje u toku radnog
vremena konstantan, ali se poveava varijabilnost, tj. raspon
kvaliteta. Tako da se na kraju radnog vremena mogu nai i mnogo
kvalitetniji, a i mnogo loiji primerci proizvoda nego to je to bilo
na poetku radnog vremena. Vaan objektivni znak zamora predstavlja i
pojava tzv. spontanih odmora u toku radnog vremena. Poznata je
pojava da svaki ovek u toku rada povremeno i na kratko prekida sa
poslom, da bi odmorio, makar i na trenutak. to je ovek umorniji, to
su i ti odmori ei. Oni traju po nekoliko sekundi do par minuta, ali
kada se obave merenja u toku sedmoasovnog ili osmoasovnog radnog
vremena, uvia se da da ti odmori iznose od 10%, pa sve do 50%
radnog vremena kod teih poslova. Inae, takvi povremeni i
kratkotrajni prekidi u radu su neophodni i predstavljaju jedan od
osnovnih vidova borbe protiv zamora.
Takoe, objektivni znak zamora je i pojavljivanje tzv. suvinih
pokreta, tj. pokreta koji nisu direktno vani za sam rad. To su
razliiti pokreti pojedinih delova tela, najee se javljaju u promeni
poloaja tela (protezanje, promena poloaja nogu i sl.). Ovde spada i
psihomotorni nemir, treptanje onim kapcima i sl. Zato je vano da se
radno mesto dizajnira tako da se radniku omogue neke promene
poloaja.
Subjektivni znaci zamora
Meu subjektivne znake zamora ubrajaju se tekoe u priseanju, tj.
tekoe u crpljenju informacija iz dugorone memorije (npr. kada se
ovek en moe setiti neijeg imena ili broja).Takoe, mogu se javiti i
tekoe u pravilnom shvatanju situacije i tekoe u donoenju odluke
kako treba u datoj situaciji reagovati. Npr. kada ovek propusti da
stane na semaforu kada je crveno.
Meu subjektivne znake zamora ubraja se i promena raspoloenja.
Umorni ljudi su uglavnom zlovoljni, nekad i apatini.
Interesantna je injenica da zamor usled pospanosti "napada"
kognitivne funkcije postepeno i to najpre one finije, a tek kasnije
grublje (prema Obrenovi, J., 2003). Npr. kada pospani itamo knjigu,
najpre dolazi do slabijeg razumevanja proitanog sadraja, potom
itanje biva ometeno, a tek kasnije i psihomotorika.
5. Otklanjanje zamora-odmorovek se protiv zamora moe boriti na
razliite naine. Neki od njih su stimulisanje izdrljivosti, fiziko
stimulisanje, farmakoloko stimulisanje, a naravno najoptimalniji
vid borbe protiv zamora je odmaranje. Otklanjanje zamora
stimulisanjem izdrljivosti; U laboratorijskim uslovima je mogue
predvideti kada e doi do tzv. kritinog zamora, nakon ega je
neophodan odmor, jer bi i dalji rad mogao dovesti do tetnih i
opasnih posledica. U jednom ispitivanju merena je sposobnost
obnovljene izdrljivosti miia posle odreenog trajanja odmora (prema
Petz, B., 1987). Ako je ispitanik uspeo da u ispruenoj ruci dri
jedan teg 60 sekundi dok mu ruka ne klone, posle 40 sekundi odmora
izdrae isti napor jo 30 sekundi, dakle 50% od tog rezultata. Taj
procenat preostale sposobnosti je indirektna mera zamorenosti
angaovanih miia u datom radu. Meutim, u okolnostima van
laboratorije takva merenja i uspeno povezivanje injenica ne
uspevaju, jer tamo osim fiziolokih, deluju i psiholoki faktori. Van
laboratorijskih uslova, zamor se meri preko smanjenja radnog uinka,
opadanja kvaliteta rada i slinih faktora, o emu smo ve govorili.
Otklanjanje zamora fizikim stimulisanjem; Uglavnom se odnosi na
poznate postupke, kao to su umivanje hladnom vodom, tuiranje,
provetravanje sveim vazduhom, protezanje, laka gimnastika, duboko
disanje i slino. Na primer, pri dugotrajnom itanju su veoma korisne
i posebne vebe onih miia, koje se izvode pokretima one jabuice,
brzim promenama fokusa gledanja, etanjem pogleda irinom panorame i
slino. Ovakvo stimulisanje donosi kratkotrajno neutralisanje
zamora, u trajanju od najvie nekoliko minuta, ali zato daje
najbolje rezultate ako se primenjuje u kraim intervalima, vie puta
u toku radnog vremena.
Otklanjanje zamora farmakolokim stimulisanjem; Tu spadaju veoma
rasprostranjeno osveavanje kafom, ajem, koka kolom, pepsi kolom i
slinim napicima, koji umanjuju oseaj umora posle par sati uenja,
ili kancelarijskog posla, ili vonje automobilom. esto zdravi ljudi
uzimaju psihofarmake da bi poveali radnu sposobnost. U sportu se
ovaj oblik uzimanja lekova naziva doping. Danas se dopingom
nazivaju sve one supstance koje se upotrebljavaju u farmakoterapiji
u cilju poveanja radnih kapaciteta, a zavisno od sastava ili doze.
Efikasnost u radu moe ii sve do 80% pod uticajem volje ili napora.
Preostali deo od 20% stoji izvan volje i napora i naziva se
"autonomno zatiena rezerva" (prema Obrenovi, J., 2003). U vanrednim
situacijama bekstva ili napora ove rezerve se mogu mobilisati. U
obinom ivotu ove rezerve su zatiene umorom i postoji jedna dosta
iroka granica izmeu maksimalnog umora i potpune iscrpljenosti.
Aktivne supstance probijaju tu granicu izmeu zamora i potpune
iscrpljenosti i mogu dovesti do totalnog nenadoknadivog
iscrpljivanja rezervi. Pod uticajem nekih ekscitatora prag umora i
prag iscrpljenosti su skoro jednaki, organizam je bez upozorenja,
pa posle iscrpljivanja moe uslediti ok, pa i smrt. Najpoznatije
grupe farmakolokih stimulatora su simpatikomimetici i
ksantini.Simpatikomimetici adrenalin, noradrenalin i dopamin se
stvaraju u organizmu. Oni deluju na centralni nervni sistem, gde
ispoljavaju ekscitirajui efekat. Ovo dejstvo se ispoljava na
periferni nervni sistem, kardiovaskularni sistem i na metabolike
procese u miiima. Smanjuju oseaj zamora, gladi, daju oseaj
snage.
to se tie simpatikomimetika koji se ne stvaraju u organizmu
najpoznatiji je amfetamin. Tu spadaju i deksamfetamin i
metamfetamin, koji imaju jae dejstvo od amfetamina. Dovodi do jake
psihike zavisnosti zato to otklanja umor, smanjuje oseaj gladi i
uzrokuje nastanak euforinog raspoloenja. Ljudi koji su zavisni od
amfetamina ponaaju se agresivno i antisocijalno. Ako se
upotrebljava due vreme, moe da dovede do ispoljavanja psihotinog
ponaanja.
Ksantini se takoe koriste za ekscitaciju centralnog nervnog
sistema. Najpoznatiji predstavnik ove grupe je kofein. Koefein se
nalazi u kafi, aju, koka koli. Deluje ekscitatorno na centralni
nervni sistem, miie, kao i srani mii, a ubrzava i rad bubrega.
Dovodi do poveanja budnosti i poveanja mentalne aktivnosti. Deluje
relaksirajue na glatku muskulaturu unutranjih organa. Sporedni
efekti kofeina su tremor, motorni nemir, tahikardija, a na psihikom
planu anksioznost.Generalno, farmakoloki stimulatori su vetaki nain
mobilizacije kapaciteta organizma, stoga se mobilizacija odvija na
manje ekonomian, pa i potencijalno opasan nain.
Otklanjanje zamora motivisanjem; Obuhvata najvei deo psiholokih
stimulatora radne izdrljivosti. Novo motivisanje, kao sredstvo
neutralisanja umora, obino predstavlja ponovno uspostavljanje
motivacije koja je naruena tokom rada. Ako ovek tokom rada naie na
neke potekoe, moe mu se initi da problemima nema kraja, pa e poeti
da sumnja u uspean ishod svoga posla. Tada e ga najverovatnije
sustii umor, koji je do tog momenta prevladavao i koji je bio
psiholoki stimulisan svojim predvianjima i oekivanjima. Obnavljanje
motivacije ili novo motivisanje radi neutralizacije umora moe biti
postavljanje novih rokova prilagoenih novonastalim tekoama pri
radu, kao i definisanje novih ciljeva, etapa ili faza rada.
Otklanjanje zamora odmaranjem; Odmora predstavlja glavni nain
odbrane protiv umora. Postoji niz ponaanja koja ovek upranjava da
bi se odmorio, mada neka od njih nisu i najoptimalnija u borbi
protiv zamora. U svakodnevnim i profesionalnim aktivnostima veina
ljudi uzima odmor u trenutku kada se osea toliko umorno da dalji
rad postaje veoma naporan. Meutim, brojna istraivanja su dokazala
da odmor treba uzeti pre nego to se pojavi zamor. Kod nekih poslova
je potrebno uzeti odmor ve nakon poetka rada, a kod drugih moe
protei i vie sati, a da se ne oseti potreba za uzimanjem odmora.
Najpogodniji trenutak za uzimanje odmora moe se utvrditi kada se
uzme u obzir krivulja radnog uinka. Onda se utvrdi kada poinje da
se pojavljuje jedan od glavnih praktinih znakova umora, pa se potom
odreuje i vreme za odmor.Kad je u pitanju uestalost i duina
trajanja odmora, najbolje je da tokom radnog vremena postoji vie
manjih pauza, nego jedna dua. Psiholoki argumenti za to se se
sastoje u tome da poveavanjem broja odmora ovek sebi sve vie
pribliava neposredne ciljeve (uzimanje odmora, tj. prestanak rada),
a takoe i motivacija raste u funkciji pribliavanja cilju. Fizioloki
argumenti za to su u tome da se organizam u poetku odmora oporavlja
naglo, a kasnije sve sporije. Stoga je jasno da e ovek sa dva
odmora od po 10 minuta dobiti na oporavku vie nego jednim odmorom
od 20 minuta (prema Obrenovi, J., 2003).
to se tie naina odmaranja, moe se rei da postoje razliite vrste
odmora. To su pasivni i aktivni odmor. Pasivni odmor se sastoji u
mirovanju, leanju ili spavanju, tj. u prekidu svake aktivnosti.
Najpreporuljiviji je kada je u pitanju opti telesni zamor, a obino
je dovoljan za neutralisanje umora pri redovnom radu lakog i
srednjeg intenziteta. U nekim situacijama teeg fizikog i psiholokog
zamora, pasivni odmor se koristi i kao metod leenja uz upotrebu
sedativa ili elektrostimulacije sna (prema Petz, B., 1987).Aktivni
odmor se moe koristiti u vidu bilo koje aktivnosti. Najzasluniji za
objanjenje ove pojave je ruski psiholog Seanov (prema Obrenovi, J.,
2003). On je izveo eksperiment u kome je jedna ruka zamorena
rezanjem drveta sa runom sekirom. Ispitivano je da li se zamorena
ruka bre i potpunije moe odmoriti pasivnim odmorom ruke pri
potpunom mirovanju u leeem ili sedeem poloaju ili ako se bez odmora
nastavi seenje drva drugom, odmornom rukom. Eksperiment je pokazao
da aktivni odmor (nastavak rada drugom rukom) ubrzava period
oporavka i bre osposobljava umornu ruku da nastavi opet rad sa
sekirom.Seanov to objanjava na sledei nain: Neprekidni rad istom
rukom zamorio je nervne elije motornog centra koji upravlja miinim
radom te ruke. Nakon perioda razdraenja nervne elije motornog
centra u mozgu reaguju zamorom i proces razdraenja se zamenjuje
procesom inhibicije. Kada se nastavi rad drugom, odmornom rukom, u
nervnim elijama koje upravljaju radom te ruke razdraenje se prenosi
na modanu koru, koju je zahvatio proces inhibicije (usled zamora
prve ruke). Nervne elije koje su u stanju inhibicije ponovo zahvata
proces razdraenja.Eksperiment Seanova je posluio za objanjenje
delovanja aktivnog odmora na prevenciju zamora.
Neka druga ispitivanja su pokazala da se aktivni odmor moe
odvijati po prekidu rada, ali i u toku rada kao promena vrste
radnih aktivnosti. Ako zamaranje zahvata jednu skupinu miia, onda
promena radnih aktivnosti u okviru istog posla, znai odmaranje
jednih miia dok su drugi angaovani, zatim obrnuto i tako redom. To
se moe postii i davanjem slobode radniku da sam menja redosled
radnih operacija. Po zavretku rada aktivni odmor najbolje uklanja
umor ako je ispunjen aktivnostima koje su fiziki, intelektualno ili
emocionalno komplementarne prethodnim radnim aktivnostima. Posle
napornog intelektualnog rada, najvie odmara neka fizika, npr.
sportska aktivnost i obrnuto posle napornog fizikog rada najbolje
odmara neka intelektualna razonoda, npr. kartanje, ah i sl. Posle
emocionalno napetog posla najbolje je upranjavati neku laku igru, a
posle dosadnog posla initi neto to predstavlja izazov. Ovakva
komplementarnost je preporuljiva i u kraim odmorima tokom radnog
vremena, kao i u dnevnim, nedeljnim i godinjim odmorima.Pri
iscrpljujuem i tekom radu aktivni odmor moe da ima negativan
efekat, pa se moe koristiti pasivan odmor, kombinovan sa primenom
masae, kupanjem i uzimanjem sveih napitaka.
6. Prevencija zamoraU prevenciji radnog zamora, mora se
sprovesti odreeni program mera (prema Obrenovi, J., 2003):1)
Poboljanje tehniko tehnolokih uslova rada; Uvoenje mehanizacije i
automatizacije treba da bude prilagoeno psihofiziolokim mogunostima
radnika. Treba poboljati uslove rada na radnim mestima na kojima su
prisutni pojaano miino i umno naprezanje, statiki rad, monotonija,
naprezanje vida, buka, vibracije itd.
2) Poboljanje organizacije radnog procesa; Radni proces treba da
se organizuje u skladu sa fizikim i psihofiziolokim mogunostima
radnika. Racionalizacija radnih procesa treba da olaka rad uz
optimalnu proizvodnu sposobnost radnika. Proizvodni sistem treba da
bude humaniji i funkcionalniji. Rad treba da se oslobodi
monotonije, da se ponavljanje automatizovanih radnji svede na
minimum.
3) Obezbeivanje fiziolokog reima rada i odmora; vano je da se
pravilno koriste dnevni, nedeljni i godinji odmor, da se izvri
pravilan izbor radnika usklaivanjem fizikih, psihofiziolokih
zahteva radnog mesta sa fiziolokim i zdravstvenim mogunostima
radnika, uzimajui u obzir i mnoge druge faktore.Savremena
psihologija i psihofiziologija rada, kao i razliiti radni sistemi
moraju ubudue obratiti vie panje na sve ove aspekte, kako bi
omoguile oveku da pravilno i zdravo iskoriava svoje kapacitete.
ZAKLJUAKPremorenost je stanje organizma nastalo prikupljanjem
(akumulacijom) zamora, kao rezultat nesklada izmeu zamora i odmora.
esto kada se govori o pojavi zamora, meaju se pojmovi zamor,
premorenost i umor. Ponekad se umorom zove laki oblik zamora. Ova
zbrka u pojmovima prouzrokovana je verovatno strahom od primene
reipremorenost. Zamor je zakoniti proces privremenog sniavanja
radne sposobnosti, koji nastaje kao rezultat aktivnosti ili
posledica rada, bilo mentalnog bilo fiziko. Zamor je normalna i u
optimalnoj meri korisna reakcija na ma koju aktivnost. Bez zamora u
oveku se ne razvija ni izdrljivost. Zamor poinje da igra negativnu
ulogu ako je toliko izraen da se odraava na ovekovu radnu
sposobnost ili je toliko porastao da postaje premorenost
(kumulacija zamora)[.
Umor je psihika pojava doivljaja koji prouzrokuje zamor i esto
se mea sa zamorom. Umor je po svojoj prirodi blizak doivljaju bola,
gladi i ei. Za razliku od fizikog zamora koji se javlja po grupama
aktivnih miia, uumor je mentalni zamor koji je vezan za centralni
nervni i endokrini sistem a ispoljava se posle dugotrajnog
intenzivnog angaovanja ovih sistema.
Snaga volje, emocionalno uzbuenje, interesi za rad, mogu da
kompenziraju ali i da maskiraju zamor koji nastupa, to je potvreno
brojnim fiziolokim i biolokim pokazateljima. Interes za rad i neke
ljudske aktivnosti moe izazvati ali i ne mora pojavu umora, jer se
postojanje umora moe nadoknaditi zamorom, kao stimulans za poveanje
voljne panje i da doprinese preureenju strukture radnih aktivnosti.
Nasuprot tome nepostojanje interesovanja za rad, i lo emocionalni
status doprinose pojavi znatno izraenog umora, smanjuju radnu
sposobnost pre nego to nastanu fizioloke promene koje karakterie
zamor.
LITERATURA(1) Krsti, D., Psiholoki renik. Savremena
administracija, Beograd: 1991;(2) Obrenovi, J., Psihofiziologija
rada. Filozofski fakultet, Ni: 2003;
(3) Petz, B., Psihologija rada. kolska knjiga, Zagreb: 1987;
(4) tajnberger, I. & izmi, S. (1991): Psihologija i
savremena tehnika. Zavod za udbenike i nastavna sredstva:
Beograd;(5) www.porodicnidoktor.com(6) www.wikipedia.com2