pdfcrowd.com ope n in br owser PRO v ers ion Are you a developer? Try out the HTML to PDF API korisničko i me ••••••• Prijava Registracija Forum Traži: unesite traženi po jam Detaljna tražilica Web katalog Mediji Društvo Gospodarstvo Povi jest i politika Pogledaj te s ve » Najčitanije Najčitanije zadnjih 7 dana Najkomentiranije Najbolje ocijenjeno « Prethodni članak| Sljedeći članak » Napisano 21.11.2009. 09:52 Nalazite se na: Početna »Kontroverze »Mitovi o BiH za neznalice »Mit o Bogumilima Mit o Bogumilima Dominantna religija u srednjovjekovnoj Bosni i Hercegovini su bili b ogumili, ogranak dualističke heretičkekršćanske sekte potekao izBugarske, koji je raznim stazama i b ogazama dospio u Bosnu, post avši vremenom skoro "nacionalnom vjerom" dobrih Bošnjana i štitom protiv nacion alno-teritorij alnih presi zan ja susjedn ih ka toličk ih Hrvata i pravoslavn ih Srba . Također, zb ogduhovne sličnosti u svjetonazoru, bogum ili su prvi prelaskom na islam stvor ili jez gru (a kasnije i većinu) islamiz iranoga slavenskoga stanovnistva u Bosanskom Pašaluku, pa se s dobrom mjerom sigurnosti moze tvrd iti da su sadašn ji Bošnjaci -muslimani u neku ruku biološko-duhovni potomci srednjovjekovnih bogumila. Stvarnost “Crkva bosanska" je nastala u krilu već postoj eće i organizirane biskupije, koja je priznavala papinsko vrhovništv o koristeći se istodobno staroslavenskim kao jezikom bogoslužj a. Čak je i sam naziv insti tucije, “Crkva bosanska", zapravo izravni prijevod naziv a te stare biskupije koja se latinski nazivala “ecclesia bosnensis". Za svoga trostoljetnoga djelovanja “crkva bosanska" nikada nije uspjela postati organiziranom masovnom crkvom kakve su, inače, bile suvremene Katolička crk va ili ortod oksne državne crkve u ze mljama bizantskoga civilizacijskog kruga. Sve do sre dine XV. st. bosanski državni poglavari (do 1377. banovi, a nakon toga kra ljevi), iako sami odreda katolici (a ne kr stjani, tj. p ripadnici “C rkve bosanske”), nisu smatr ali kako treba poduzi mati radikalne mjere za uništavanje “Crkv e bosanske" kao institucije. No, od sredine XIV st. (točnije od 1340.) ti isti državni poglavari pružaju punu potporu djelovanju franjevačkih vjerovjesnika, koji su propovijedanjem Riječi Božje i m irnim sredstvima nastojali privu ći krs tjanski dio bosanskoga pučanstva u krilo Katoličke crkve. Do konačnoga i nasilnog obračuna države i " Crkve bosanske", u k ojem će ova gotov o nestati kao institu cija, dolazi u okolnosti ma s ve izraženije turske opasnosti. Po podatcima iz relevantnih znanstv enih izvora (Fine, Malcolm) broj krstjana uoči osmanskoga osvojenja, te u prvim desetljećima turs ke vlasti, nije prelazio nek oliko stotina ljudi . DRUGI SVJETSKI RAT: Srce tame (1941 - 1945) (99110) Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite... (35500) To je naša zemlja, tu žive Hrvati (32818) Općina Soli - legitiman i opravdan zahtjev Hrvata(32439) Vi jesti Kolumne Povi jest Kontroverze Kul tura Literatura Preuzi manja Video zapisi Apeli
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
pdfcrowd comopen in browser PRO version Are you a developer? Try out the HTML to PDF API
Forum Face book Tw itte r
Statistika
Ukupno registriranih korisnika:5100
Ukupno članaka: 9216
Ukupno komentara: 1995
Posljednji unos: Nova uredba:Naknade za odvojeni ž ivot sebi
smanjili za - 1 KMZadnja promjena: 07.07.2013.19:50
Historiografija 19.stoljeća je postavila dvije teze:
a)“Crkva bosanska” je bila odvjetak dualističko-gnostičkoga heretičkoga učenja koje vuče korijen iz Bugarske i Makedonije 9. i 10.
stoljeća, poznatijih pod imenom “Bogumili”. Bogumilske doktrine su vrlo slične onima zapadnoeuropskih “heretika” katara iz 12. i 13.st.
b) islamizirano pučanstvo Bosne i Hercegovine je najvećma “bogumilskoga” podrijetla, što je moguće objasniti i doktrinarnom sličnošću
između islama i bogumilskih učenja-tj. “bivši Bogumili” su lako postajali muslimanima zbog navodne duhovne srodnosti oba svjetonazora.
Moderna je povijesna znanost srušila te mitove u svim glavnim točkama:
a) preobraćenjem, a kasnije i progonom “Crkve bosanske” u desetljećima prije Osmanske invazije, krstjani (ionako uvijek manjinsko
stanovništvo Bosne) su praktički nestali, tako da jednostavno nije bilo krstjanske demografske “supstance” koja bi poslužila kao biološka
“osnovica” za kasniji bošnjačko-muslimanski narod.
b)“Crkva bosanska” po svom naučavanju nema veze sa dualističko-gnostičkim doktrinama kao što su bogumili i katari. Pojam “Bogumili”
za pripadnike “Crkve bosanske” prvi je puta uporabljen u 19.stoljeću. Sama je pak “Crkva bosanska” doktrinarno bila posve u granicama
kršćanskoga pravovjerja, dok se ustrojstveno nije razvijala (u odnosu na zapadnu Europu) zbog djelomične prometne i civilizacijske
izoliranosti. Svi sačuvani tekstovi nastali u krilu “Crkve bosanske” ne pokazuju nikakvo odstupanje od ka toličkoga kršćanstva, niti ikakvu
srodnost s dualističko-gnostičkim doktrinama.
c)Teza po kojoj je, navodno, dualistički gnosticizam “ideološki” blizak islamu u bilo kojoj varijanti (uključujući i islamski misticizam-sufizam) – potpuno je besmislena. Islam, kao religija kojoj je obilježje izraziti monoteizam, po svomu je samome biću nepomirljivo
suprotstavljen bilo kakvom dualističkom svjetonazoru. Ideja jednote Boga u islamu radikalno je neprijateljska dualističkomu učenju o
postojanju dva boga.
Povijesna je znanost minucioznim istraživanjima utvrdila da između nestanka "Crkve bosanske" i procesa islamizacije ne postoji nikakva
stvarna sveza, pa čak ni s inkronicitet na vremenskoj osi. Upravo zahvaljujući tim istraživanjima postalo je jasno da proces islamizacije u
Bosni nije bio bitno drukčiji u odnosu na druge zemlje koje su vremenom padale pod vlast Osmanlija. Danas je, pak, neprijeporno da je
suvremena relativna masovnost muslimanskoga pučanstva u Bosni rezultat povijesnih procesa XIX. i XX. st. (sve zemlje koje je kršćanska
"reconquista" oslobodila do sredine XIX. st. bile su "vjerski očišćene" , da bi nakon toga vremena tečevine demokratskih procesa
naprosto onemogućile takav postupak), a ne posljedica neke posebnosti bosanskih prilika, pa time i nekoga osobito uspješnoga procesa
islamizacije u ranijim vremenima.
Pomalo j e neobično doći u s ituaciju da se uopće komentira nes uvislost koja bi "državotvornost" Bosne i Hercegovine (zapravo, nacionalističku
megalom aniju Bosans kih Muslimana) trebala opravdati i argum entirati nekom bizarnom "tajnom vezom" koja tvori tobožnji duhovno-genetski
kontinuitet izmedju navodno srednjovjekovne kršćansko-gnos tičke vjerske s ljedbe i m oderne nacije čiju s rž čini islams ki vjersko-civilizacijski
identitet.
No-budući da je ta tema prostituirana u dnevnopolitičke svrhe od strane raspamećenih bosans ko-muslim anskih "ideologa" i "utuvljivana"
narodu kao nepogrješiva dogma- os vrnut ćemo s e ukratko na "bogumilsku" problem atiku u srednjovjekovnoj Bosni i Hercegovini, te dati kratku
pdfcrowd comopen in browser PRO version Are you a developer? Try out the HTML to PDF API
Teološka zbrka
Crkva je bos anska, bez ikakvih stvarnih dokaza, proglašavana odvjetkom dualističko-gnostičkih doktrina.
Bez pretenzija da ulazimo u detalje povijesti gnosticizma (i gnos ticizama), dat ćemo sam o kratak prijegled gnos tičkih učenja i pokazati
nesklapnost s onim e što znamo o Bosans koj crkvi.
Bogumili i katari
Bogumils ka "hereza" je bio vjerskodruštveni pokret nastao u Bugarskoj i Makedoniji ranoga srednjeg vijeka (9-10.stoljeće). Nije posve sigurno
je li navodni os nivač pokreta, svećenik po im enu Bogum il, uopće pos tojao ili j e to sam o rodni pojam za sljedbeni ke učenja koj i su s matral i da
su "Bogu mili" zbog svoga vjerovanja i načina života. Doktrinarno, kod bogumila nalazimo zametke standardnoga repertoara vjerovanja i
postupaka dualističkoga gnosticizma koji je postao mas ovnim pokretom u razvijenome srednjem vijeku na zapadu. Pretpostavlja se da
bogumils tvo, kao i kasniji katarski pokret, predstavljaju "renesansu" gnostičkoga dualizma koji više duguje manihejs tvu (prema perzijskom
vizionaru i proroku Maniju iz. 3.st. A.D.), sinkretističkoj religiji koja je s pojila učenja zoroastrizma, krš ćanstva i budizma, nego autentičnom
gnostičkom krš ćanstvu 2. i 3. stoljeća. Maniheizam, kao i pauli cinstvo (još jedna dualis tička mješavina, ovaj puta iz 6.stoljeća) su svojim
doktrinama, od kojih je glavna o oprjeci Dobra i Zla te identifikaciji tvari sa Zlim-presudno su obli kovali bogum ilski i, kas nije, katarski
svjetonazor. Teološki i organizacijski, katari (od grčkoga katharos-čist), "heretički" pokret nastao na jugu Francuske, u Provansi, u 12. i 13.st.,
dali s u zaokruženiji dualis tički gnostički svjetonazor, koji se može sažeti u nekoliko točaka:
-postoje dva boga, dobri i zli (zli bog je pom alo nejasno određen: katkad je neovisni princip Zla koji s upostoji s dobrim bogom -što jepesim istička varijanta zreloga Zoroastrizma; u drugim je verzijama zli bog pali anđeo kojega je stvorio dobri bog- dakle, prepričani biblijski m it iz
knjige proroka Izaije. Ova inačica je s implificirano tumačenje najvećega kršćans kog teologa, Sv.Augustina (5.st.), koji je u svom kapitalnom
djelu "De civitate Dei"/O državi Božjoj, razradio metafiziku i "psihologiju" krš ćanskoga Sotone. No, dok j e kršćans ki doktor Crkve postovjetio
paloga Svjetlonošu s negativnim načelom, dodijelivši m u ulogu Kristova zlog "brata" čiji postanak seže u sam početak biblijske m itologije kad
je, prem a Genezi, Bog razdijel io svjetlo od tam e-a Satan je zbog oholos ti i zavis ti izabrao tamu- katari s u ispovijedali j ednos tavniju doktrinu: za
Augustina i krš ćansku ortodoks iju Satan je s vugdje i nigdje, i nadilazi (iako obuhvaća) sam materi jalni univerzum, dok je za katare Zlo locirano
skoro potpuno u materiji)
-dobri bog je tvorac besm rtnih duša, zli je bog tvorac materijalnog univerzuma
-budući da je fizički svijet zao, glavni je životni zadatak oslobođenj e besm rtne duše iz tamnice tijela
-duše s e reinkarniraju/ponovno utjelovljuju sve dok ne dos egnu savršenstvo
-glavne doktrine Katoličke crkve su pogrješne: Krist nije Logos koji se inkarnirao, ne postoji Trojstvo, crkveni sakram enti su ne s amo
bezvrijedni nego i zli (stoga odbacivanje krštenja, pričesti, znaka križa, konfirmacije, pomas ti), sama institucija organizirane kršćanske crkve je
zlo, Stari Zavjet je sotonska objava, apokalipsa i Strašni sud se neće zbiti jer materijalni s vijet ne može biti obogotvoren (kao u katoličkoj
kršćanskoj interpretaciji Ivanovog "Otkrivenja"), nego jedino nestati kada pos ljednja duš a bude oslobođena iz okova nepopravljivo zle tvari
-praktični naputci za svakodnevni život su favorizirali seksualnu apstinenciju i vegetarijanstvo, dok je ustrojstvo katarske "crkve" značilo radikalni
pdfcrowd comopen in browser PRO version Are you a developer? Try out the HTML to PDF API
Radina: ta riječ ne glasi mrsni, nego mrski.) Katar i i bogumili nisu priznavali kalendar svetaca, a u dokumentima Crkve bosanske, pa i u
oponici gosta Radina, spominje se proslavljanje nekoliko svetaca. I tako dalje.48
Opći značaj Crkve bosanske bio je također vrlo različit od onoga što obično dovodimo u vezu s bogumilima ili katarima. Te su heretičke
sekte bile asketske i puritanske, suprotstavljene bogatstvu i svjetovnoj moći crkava, i odricale su se zemaljskih dobara. Crkva bosanska
u svom punom procvatu (u 14. i na početku 15. stoljeća) posjedovala je ve liku moć, a njeni su velikodostojnici potpisivali povelje i obavljali
diplomatske misije. Kraljevi kao što su Stjepan Kotromanić i Tvrtko, iako nisu bili pripadnici Crkve bosanske, održava li su s njom
prijateljske odnose; čini se da su i neke velike plemićke porodice pripadale toj crkvi.49 Najpoznatiji velikodostojnik Crkve bosanske gost
Radin bio je stariji savjetnik hercega Stjepana Vukčića i očito je i sam bio bogataš: u oporuci je ostavio 5000 dukata u gotovini, konje,
srebrne i zlatne tanjure, "plašt ukrašen krznom i zlatom" i "crveni plašt od svile sa šesterostrukim nitima ukrašen krznom i samurovinom
a što mi ga je podario Gospodar Kralj Matijaš".50 To je zaista daleko od onih skromnih prvih katara koji su sami o sebi govorili da su
pauperis Christi - Kristovi siromašci.
-sam naziv "bogumili" za pripadnike Crkve bosanske prvi je puta uporabio hrvatski povjesničar Franjo Rački u 19. s toljeću. U svim ranijim
zapisima s rećemo jedino nazive patareni, paulicini, heretici, manihejci, katari
-kao što su pokazala istraživanja povjesničara u 20. stoljeću, u sam oj Bosni su pos tojale zajednice istinskih "heretika"-dualističkih gnostika.
No, to su bile izbjeglice iz hrvatske Dalm acije (Zadar, Split)-duhovni sl jednici katarskih i patarenskih gnos tika koji su, bježeći pred progonima iz
Francuske i Italije, našli privremeno (ali nes igurno) utočište u Dalm aciji. Tako su oko 1200. braća Matej i Aristodije, sinovi Zorobabela "utopljeni
u bezdan heretičke kuge (in baratrum heretice pes tis im mers i)" protjerani iz Splita jer su širili "krivovjerna učenja". Utjecaj inkvizicije i panika
Katoličke crkve na sam s pomen "hereze" bijahu glavnim čim benikom daljnjega bi jega tih i drugih sektaša u Bosnu, gdje im se gubi trag. Sasam om Crkvom bosans kom ti gnostički dualis ti nisu im ali ni doktrinarne ni organizacijske veze (usput-nije poznato da je ikada došlo do
komunikacije između krs tjana i "heretika")
-kao navodni dokaz za is tinsku "heretičku" narav Bosanske crkve s e često s pominju križarski ratovi ili pohodi (od 13. do 15.stoljeća) koje je
organizirala Katolička crkva, uglavnom iz Mađarske (najpoznatiji je propali pohod koji s u organizirali ban Koloman i kaločki nadbis kup Ugrin od
1234. do 1237.). No, baš je ta činjenica bjelodan dokaz da prave "hereze" nije ni bil o. Naime- s ve križarske vojne su bile uglavnom lokalni
pljačkaški upadi povezani s teritorijalnim s vađama okolnih feudalaca. Svi su bili loš e organizirani, s nevelikim ljudstvom i bez ikakvoga realnog
cilja. Nije s e dogodila ni jedna veća bitka; niti jedno uporište krstjana nije uništeno (za razliku od križarskoga rata protiv katara, kad je s amo u
jednome danu poubijano više od 30 tis uća ljudi ); inkvizitori su s jedil i bespos leni u Spli tu i Đakovu, umjes to da drže razjarujuće govore križarima
sprem nima da krenu u pohod is korijenjivanje hereze ognjem i mačem ; nijedan papa se nije udos tojio pozvati na križarski rat protiv bosansko-
hums kih "heretika", nego su sam o, s vremena na vrijeme, uputili koje pis mo s usjednim biskupim a u kojima i zražavaju negodovanje zbogkrivovjerja koje je, eto, preplavilo Bosnu-a o čemu im aju informacije uglavnom iz izvora tih istih bis kupa kojima pišu, a koji opet ne čine ništa...i
tako unedogled.
-druga je popularna teza da i zvješća Inkvizicije valjda ne lažu u cijelos ti, tj.-"gdje ima dima, im a i vatre". Dovoljno je reći da je povijest puna
historiografskih izvještaja koje vrijeme nije potvrdilo (npr., legendarne srednjovjekovne kronike o tronogim humanoidnim azijskim čudovištima,
rodoslovi obitelji koje vuku podrijetlo od djevice Marije, visoko politizirana crkvena izvješća u razdoblju tzv. Avignonskoga progonstva, kada su u
jednom m omentu postojala čak trojica papa- a svaki je bio "pri znat" od nekoga eu ropskoga monarha). Osim toga: u to doba (13. do 15.
stoljeće) Europa je bila opsjednuta paranoidnim strahom od heretika kojima su pripisivane sve nevolje ovoga svijeta jer, tobože, Bog pravedno
kažnjava (ratovima, glađu, kugom i drugim epidemijam a, mongolskom invazijom, turskom prij etnjom) kršćane koji su pali u Sataninu zamku
pdfcrowd comopen in browser PRO version Are you a developer? Try out the HTML to PDF API
Komentiraj Komentari Ocijeni: 3.1 2906 pregleda
Nema komentara
67. Al-Ahad (Jedinstveni)
dobri bog nije uzrokom patnje Bozja imena (Asm a al Husna):
61.Al-Mumit (Tvorac smrti),
89.Ad-Darr(Onaj koji donosi nesreću)
zli bog je tvorac materijalnog univerzuma m edu 99 im ena je s ljedeće:
11. ime-Al-Halik (Sve-tvorac)
vjerovanje u reinkarnaciju sam o jedan život i uskrsnuće
49. Al-Ba'it (Onaj koji uskrisuje, diže iz
mrtvih)
vegeterijanstvo šerijatski prehrambeni propisi-
zabrana s vinjetine
asketizam i monaški us troj Hadis (sveta predaja): "Nema
monaštva u islamu".
pesim izam i negacija svijeta kao Sotone afirmacija s vijeta kao tvorevine
jednoga Boga: "Mi nism o stvorili
nebesa, zemlju i što je između
samo da bism o se igrali!"
16. Al-Wahbab (Onaj koji daruje, Darežljivi)
79. Al-Barr (Ljubazni, Dobrohotni)
Sve u svemu- jedina teološka teza o kojoj su se m ogli suglas iti dualistički gnostici i is lams ki doktrinari je doketistička tvrdnja prema kojoj Kris t
nije bio razapet (nego je Bog stavio ili prividno tijelo na križ, ili nekoga drugoga). U s vemu ostalom zjapi ponor između vjerovanja i prakse
dualizma i islama.
Like 6 people like this. Sign Up to see what your friends like.