-
1
Koja mo preostaje ovjeku na umoru? Njegova posljednja volja.
Isaac van
der Byl umire, a svojom e oporukom suprotstaviti svoga sina,
Benedicta van
der Byla, i Johnnyja Lancea, svoga posinka. Njih su dvojica
odrasli zajedno
kao braa, ali ih je otkrie dijamantne ile i stvaranje
financijskog carstva
Van der Byl Diamonds dovelo na protivnike strane, sve do
konanog
obrauna koji se odvija izmeu Londona i Cape Towna, izmeu
pustinjskih
pjeanih oluja June Afrike i pobjenjelog ledenog valovlja junog
Atlantika.
Kao u svim Smithovim pustolovinama, i u ovoj prevladavaju akcija
i
dojmljiva karakterizacija likova.
Roman Lovci na dijamante ije se itanje nevoljko prekida. Romani
Wilbura
Smitha prevedeni su na dvadeset i sedam jezika i prodani u vie
od sto
milijuna primjeraka.
http://www.e-articles.mehttp://www.e-articles.me
http://www.e-articles.mehttp://www.e-articles.me
-
2
U Nairobi su stigli s tri sata zakanjenja i kad je napokon
Boeing na
interkontinentalnom letu sletio u London, unato etiri dupla
whiskyja
Johnny Lance je bio odspavao tek nekoliko kratkih tura, i to
loe.
Osjeao se kao da su mu bacili aku zemlje u oi. Na kraju,
nakon
zamornog pregleda putovnica, pojavio se u ekaonici
meunarodne
zrakoplovne luke Heathrow loe volje. Londonski agent tvrtke Van
Der
Byl Diamonds bio je tamo i ekao ga. "Ugodno si putovao,
Johnny?"
On gunajui odgovori: "Kao da sam skoknuo do pakla." "Posluilo ti
je
kao priprema." Agent se nasmija. Njih su se dvojica odavno znali
i
svata su zajedno proivjeli. I Johnny se nasmija, no nevoljko.
"Jesi li
mi sredio hotel i automobil?" "Dorchester i Jaguar." Agent mu
prui
kljueve automobila. "A rezervirao sam ti i povratni let za
Capetown.
Dva mjesta, sutra na veer u devet. Karte su na recepciji
hotela."
"Bravo." Johnny gurne kljueve Jaguara u dep kaputa od kamira
i
uputi se prema izlazu. "Zna li gdje je Tracey van der Byl?"
Agent
slegne ramenima. "Otkad sam ti posljednji put pisao, nestala
je,
doslovce kao da je u zemlju propala. A ne uspijevam niti
zamisliti
odakle bi je mogao poeti traiti." "Divno, doista prekrasno."
Johnny je
bio ljut. Stigli su na parkiralite. "To znai da u krenuti od
Benedicta." "Stari zna za Tracey?" Johnny odmahne glavom. "ovjek
je
bolestan, nisam mu nita rekao." "Evo tvog auta." Agent se
zaustavio
pred sedefastim Jaguarom. "Ima li vremena za jedno pie,
Johnny?"
"Naalost, ovoga puta ne." Johnny je sjeo za upravlja. "Moda
sljedei
put." "Raunam na to." Agent pozdravi i ode. Kad je Johnny stigao
do
nadvonjaka Hammersmith, vlana i tmurna veer ve se bila
spustila,
a kad je uao u labirint etvrti Belgravia, nekoliko se puta
izgubio prije
no to je pronaao neugledan ulaz u dvorite iza trga Belgrave.
Parkirao je. Od posljednjeg puta kad je bio tu obnovili su
proelje kue
ne tedei novce. Njegov se izraz lica promijeni, iskrivi usne.
Taj se
dragi Benedict nije ba previe trudio da zaradi novce, ali se
oito
svojski trudio da ih potroi. U kui su svjetla bila upaljena.
Udari
snano nekoliko puta bronanim zvekirom. Unutra je odjekivalo
kao
da je kua prazna i uinilo mu se da u tiini koja je uslijedila
uje
apat glasova iza navuenih zavjesa. Opazi i jednu sjenu. Prieka
tri
minute, a onda se odmakne od vrata, stane nasred dvorita i
pone
vikati: "Benedicte van der Byl, prokletstvo! Brojim do deset,
nakon
ega u nogom razvaliti ova vrata!" Udahne i nastavi vikati: "Ja
sam,
-
3
Johnny Lance, Benedicte! I zna da uvijek uinim ono to kaem!"
Vrata se ponu otkljuavati gotovo istog asa i on uleti unutra
irom ih
otvorivi udarcem ramena. Ne obrati panju na Benedicta, koji je
bio
iza vrata jo uvijek drei rukom kvaku, ve krene pravo prema
dnevnom boravku. Benedict potra za njim. "Dragi Boe, Lance!
Ne
moe ui tamo unutra!" Johnny jedva da ga je i pogledao. "Zato
ne?
Stan je ionako u vlasnitvu tvrtke, a ja sam predsjednik uprave."
Prije
no to je Benedict stigao odgovoriti, on je ve uao kroz vrata.
Jedna
djevojka pokupila je odjeu s poda i gola potrala prema
vratima
spavae sobe. Druga je na brzinu navukla kaftan dug do glenja
i
pogledala Johnnyja sa srditim izrazom na licu. Kosa joj je
bila
raupana i kruti su joj uvojci oko glave oblikovali grotesknu
aureolu.
"Lijepa zabavica, kako vidim." Johnny baci pogled na projektor
na
nonom ormariu uz krevet, zatim na platno rastegnuto na
suprotnom
zidu. "S filmiima i svime." Djevojka upita: "Jesi li drot?"
"Zbilja ima
potplat umjesto obraza, Johnny Lance." Benedict van der Byl
stajao je
pored njega i jo je vezivao pojas svilenog ogrtaa. Djevojka opet
upita:
"Je li drot?" Benedict je umiri: "Ne. Radi za mog oca." Ta
reenica kao
da mu je vratila samopouzdanje. Ispravi se cijelim tijelom i,
proavi
desnicom kroz dugu crnu kosu, produi: "tovie, zapravo je
njegov
sluga." I razvueni glas opet je postao glupo izvjetaen. Johnny
se
okrene prema njemu, no obrati se, ne gledajui je, djevojci:
"Gubi se,
droljo. Pridrui se prijateljici." Djevojka je oklijevala.
"Brii!" Johnnyjev
glas bio je praskav poput vatre od suharaka. On i Benedict sada
su
stajali suelice jedan drugome. Bili su iste dobi, neto preko
tridesete, i
obojica su bili visoki i tamnokosi, a svejedno nisu mogle
postojati dvije
meusobno razliitije osobe. Johnny je bio irokih ramena,
uskoga
struka i bokova te sjajne, od pustinjskoga sunca preplanule
puti.
Obris velike i izboene vilice bio je istaknut i jasan, a njegove
su oi
bile oi ovjeka naviklog da promatra iroke obzore. U glasu su
mu
odzvanjali svi akcenti jezika koji se govori tamo dolje. "Gdje
je Tracey?"
Arogantno hinei iznenaenje, Benedict podigne obrve. Bio je
blijedo
maslinaste puti jer ve mjesecima nije stupio nogom u Afriku, pa
je
izgubio ten. Usne su bile jako crvene, gotovo kao da su
naminkane, a
klasine crte lica bile su oteale pretjeranom debljinom. Imao je
male
mlohave depie pod oima, a mekan i ugodan svileni ogrta nije
uspijevao prikriti gojaznost tijela osobe odane vie jelu i piu
no
kretanju i vjebi. "Ljepotane moj, a to te to vraga navodi na
pomisao
da ja znam gdje je moja sestra? Ne vidim je ve tjednima." Johnny
mu
-
4
okrene lea i proe sobom. Priblii se jednoj slici na suprotnom
zidu.
Soba je bila puna djela dobrih junoafrikih slikara, od Alexisa
Prellera
i Irme Stern do Tretchikoffa: neobina mjeavina tehnika i
stilova, ali
netko je bio uvjerio Staroga da se radi o izvrsnom ulaganju.
Napokon,
Johnny se opet okrene prema Benedictu. Promotri ga kao to je
promotrio slike, usporeujui ga s gipkim sportaom kakav je
mladi
van der Byl bio do prije nekoliko godina. U svom je sjeanju imao
sliku
Benedicta kako skladno poput leoparda tri po zelenom igralitu
pred
dupke punim gledalitem i kako nezaustavljivo, uzdignute glave,
slijedi
iroki i streloviti let ovalne lopte da bi je naposljetku uhvatio
u toci
pada i krenuo opet u polje gradei igru. Prozbori gotovo
sikui:
"Deblja se, ampione." Benedictu od srdbe navre krv u obraze,
koji
pjegavo pocrvene. Zarea: "Gubi se, iz ovih stopa!" "Iz ovih
stopa,
naravno. No prvo e mi rei o Tracey." "Ve sam ti rekao, ne
znam
gdje je. Kurva se negdje. Chelsea, pretpostavljam". Johnnyja
smjesta
obuzme drhtaj bijesa, ali se obuzda. "Odakle joj novac,
Benedicte?" "Ne
znam... Stari..." Johnny ga odmah prekine: "Od Staroga dobija
tek
deset funta tjedno, a prema onome to sam uo, ona troi i
rasipa."
"Nebesa, Johhny!" Benedictov glas postao je pomirljiv. "Ne znam.
Ne
tie me se, uostalom... Moe biti da joj Kenny Hartford..." Johnny
ga
opet nestrpljivo prekine. "Kenny Hartford ne daje joj ama ba
nita.
Tako su se dogovorili kad su se rastali. Sada, elim znati tko
joj plaa
ta putovanja u zaborav. I onda, pizdo od brata, ne zna ba nita
o
tome?" Benedict je sada bio ve uvrijeen. "Ja? Dobro zna da
ne
umiremo od ljubavi jedno za drugoga." "Moram li ti ba sve do
kraja
odslovkati? No dobro. Stari umire, ali nije izgubio ni mrvu
svog
potpunog prezira za svaki oblik slabosti i poronosti. Ako Tracey
bude
postala drogirana beskunica, onda e se moda naem vrlom
Benedictu ukazati iznimna prilika da opet bude u milosti staroga
oca.
Stoga, za njega bi bilo izvrsno ulaganje izvadi li sada koju
tisuu funta
i poalje Tracey u pakao. Udalji li je nepovratno od oca... i
svih onih
lijepih milijunia." Benedict provali: "Tko je ikada govorio o
drogi?"
Johnny stane pred njega. "Ja sada govorim o njoj. Benedicte, ti
i ja
imamo jedan mali nerijeeni raun i bio bi mi veliki uitak razbiti
te da
vidim kako funkcionira tvoj unutarnji sklop." Dugo je prodorno
gledao
Benedicta, sve dok ovaj, i dalje se poigravajui pojasom ogrtaa,
nije
oborio pogled. "Gdje je Tracey, Benedicte?" "Isuse Boe, ne
znam!"
Sporim korakom Johnny se pribliio projektoru i uze jedan kolut
s
oblinjeg nonog ormaria. Odmotao je nekoliko metara trake i
-
5
pogledao ju prema svjetlu. S izrazom gaenja primijeti:
"Draesno."
Benedict zarea: "Ostavi to!" "Ti zna to Stari misli o ovim
svinjarijama, zar ne?" Benedict u tren problijedi. "Ne bi ti
vjerovao."
"Oh, vjerovao bi mi, itekako." Johnny baci kolut na noni ormari
i
okrene se opet prema njemu. "Uvijek vjeruje onome to kaem jer
mu
nikada nisam lagao." Benedict je oklijevao. U jednom
trenutku
uzrujanim pokretom nadlanice obrie usne. "Ne vidim je vie od
dva
tjedna. Posljednji put ivjela je u iznajmljenom stanu u etvrti
Chelsea,
u ulici Stark. Na broju dvadeset i tri. Dola me posjetiti."
"Kako to?"
"Trebao joj je novac. Posudio sam joj nekoliko funta."
"Nekoliko?" "No
dobro, nekoliko stotina. Jo uvijek mi je sestra, unato svemu."
"Lijepa
gesta, tako uljudna i puna ljubavi s tvoje strane. Hajde, napii
tu
adresu." Benedict ode do stola s konom podlogom i napie adresu
na
posjetnicu, pa se vrati do Johnnyja i prui mu je. Premda tih,
glas mu
je pucao i drhtao od bijesa. "Ti voli smatrati sebe monim i
opasnim,
Lance. Ali i ja, na neki svoj nain, mogu biti opasan. Stari nee
ivjeti
dovijeka, Lance: istoga dana kad on sklopi oi, rastrgat u te."
"Ve
drhtim od straha, Benedicte." Johnny se nasmije i vrati do
automobila.
Na trgu Sloane bio je zastoj u prometu i dok je pokuavao
izvesti
Jaguara iz njega kako bi se zaputio u Chelsea, imao je
dovoljno
vremena za razmiljanje. U umu mu oivi uspomena na prisnost
koja
je neko povezivala njih troje, Tracey, Benedicta i njega. Kao
tri mlada
divljaka, zajedno su razuzdano trali planinama, plaama,
visoravnima, beskonanim prostranstvima Namaqualanda koja su
za
njih bila ogromno, beskrajno igralite. To prije nego to je Stari
doivio
zapanjujui nenadani uspjeh u pothvatu na rijeci Slang, odnosno
kad
jo nije bilo novaca niti za kupnju cipela, kad je Tracey nosila
haljine
saivene od platna vrea za brano, kad su njih troje svaki dan
zajedno
ili u kolu na jednom neosedlanom poniju, poredani na hrptu kao
tri
tamna i goludrava vrapca na ogradi. Sjeao se dugih sunanih
tjedana kad bi Stari bio odsutan i kad bi se oni, smijui se
sretno,
preputali svojim tajnim igrama, uspinjui se potom svake veeri
na
vrh stoga iza kolibe od blata. Od tamo su motrili na sjever,
onstran
onog bezgraninog prostranstva koje se u suton utapalo u
crvenim
tonovima krvi i purpura, nadajui se da e tamo u daljini
ugledati
oblak praine koji najavljuje povratak Starog. I prisjeao se
gorueg,
poticajnog uzbuenja kad bi se iznenada pranjav i raskliman
Fordov
kamion, s blatobranima privrenim eljeznom icom, pojavio u
-
6
dvoritu te kad bi Stari, sa zabaenim eirom umrljanim od znoja i
s
bradom pokrivenom prainom i neobrijanom tko zna koliko dana,
izaao iz kabine. Uhvatio bi Tracey, koja bi veselo zaciala, i
bacao bi je
u zrak; zatim bi svoju panju posvetio Benedictu i napokon
njemu,
Johnnyju. Uvijek tim redom: Tracey, Benedict, on. A ipak, nikada
se
nije bio upitao zato barem jednom nije krenuo od njega. Uvijek
taj
nepromjenjivi redoslijed: Tracey, Benedict, on. Isto tako,
nikada se nije
bio upitao zato se on zove Lance, a ne van der Byl. Zatim je,
iznenada,
taj svijetli sunani djeji san zavrio, naglo se prekinuo.
"Johnny, ja
nisam tvoj pravi otac. Tvoji otac i majka umrli su kad si ti bio
jo jako
malen." On ga je gledao s nevjericom. Stari nastavi:
"Razumije,
Johnny?" "Da, tata". U tom je trenutku Tracey, topla i njena
ivotinjica, pod stolom svojom rukom potraila njegovu. On ju je
hitro
izmaknuo. "Moda bi bilo bolje da me vie tako ne zove, Johnny."
Jo
se sjeao tog smirenog odlunog glasa dok je mrvio u krhotine
njeni
kristal njegova djetinjstva. Bio je to poetak samoe. Pritisne
na
papuicu gasa i Jaguar poskoi naprijed, prema King's Roadu.
udno
kako su uspomene mogle jo uvijek nanositi toliku bol, ipak ju
je
vrijeme trebalo ublaiti, smiriti. Od tada njegov ivot nije bio
nita
drugo no neprekidno, uporno takmienje kako bi si priskrbio
odobravanje Starog. U iju se ljubav nije usudio polagati ni
najmanju
nadu. Potom, vrlo brzo, uslijedile su daljnje promjene. Tjedan
dana
kasnije stari Fordov kamion neoekivano se pojavio brujei iz
tame
pustinjske noi i gromki smijeh Starog munjevito ih je izbacio
snene iz
njihovih postelja. Upalivi svjetiljku Petromax, Stari ih je
posjeo na
kuhinjske stolice oko klimavog brijestovog stola, a zatim je,
s
urotnikim izrazom lica, poloio na sredinu stola neto slino
velikom
komadu kristala. A njih troje, sneni, sjedili su pogleda uprta u
taj reklo
bi se oblutak ne shvaajui. Otra acetilenska svjetlost kao da je
bila
zatoena u unutarnjosti kristala: bila je zarobljena, pojaana i
vraala
im se kao plameni i plavi odbljesak. Stari je u meuvremenu
likovao.
"Dvanaest karata. Bijelo plav i savren. I tamo gdje sam naao
ovoga,
ima ih jo mnogo." Od tog asa bilo je nove odjee i
automobila,
uslijedila je selidba u Cape Town, nova kola, velika kua na
breuljku, ali i dalje je stalno bilo prisutno ono takmienje koje
mu nije
pribavljalo, kako je trebalo, odobravanje Starog, ve prije
ljubomoru i
mrnju Benedicta van der Byla. Lien poleta i poriva koji su
njega
poticali, Benedict ni u snu nije mogao dostii Johnnyjevu razinu
ni u
uenju ni u sportu. U razredu i na igralitu nije mogao drati
korak s
-
7
Johnnyjem... i zato ga je mrzio. to se pak ticalo Starog, on
nije nita
primjeivao jer je tada ve rijetko bio s njima. U velikoj kui
njih su
troje ivjeli praktino sami s guvernantom, jednom mravom i
utljivom enom. Stari je tamo navraao vrlo rijetko i svaki se put
sve
manje zadravao. I uvijek je izgledao rastreseno i umorno.
Ponekad bi
iz Londona, Amsterdama, Kimberleya donosio darove koji su
njima
tada ve vrlo malo znaili. Oni bi bili vie voljeli da sve opet
bude kako
je bilo prije, tamo u pustinji. U praznini koju je Stari ostavio
za sobom
neprijateljstvo i bijesno suparnitvo izmeu Johnnyja i Benedicta
doli
su do te toke da je Tracey bila prisiljena birati izmeu njih
dvojice.
Odabrala je njega, Johnnyja. U svojoj su se samoi vezali jedno
za
drugoga. Ona, djevojica zatvorena u se, i on, suh i mrav
djeak,
postupno su podigli svoju tvravu protiv samoe. Za njih je to
bilo
svijetlo sigurno mjesto u kojemu ih tuga nije mogla dostii i iz
kojega je
Benedict bio iskljuen. Skrenuvi, napustio je prometni tok i uao
u
Chelsea, u ulicu Old Church u srcu etvrti, te se uputio prema
rijeci.
Vozio je bezvoljno, dok su mu se uspomene gomilale u umu.
Potrudi se
da opet osvoji i zauzme tu tvravu topline i ljubavi koju su on i
Tracey
bili izgradili prije mnogo vremena, ali na um mu je odmah
navrla
uspomena na no u kojoj se ona sruila. Jedne noi, u staroj kui
na
Wymberg Hillu, probudio ga je daleki pla. Ustao je te, bosih
nogu i u
pidami, krenuo prema tim jecajima to su parali srce. A bilo ga
je
strah. Imao je samo etrnaest godina i bilo ga je strah mraka u
velikoj
kui. Tracey je plakala, glave uronjene u jastuk, i on se nagnuo
nad
nju. "Tracey? to je, Tracey? Zato plae?" Ona skoi na koljena
i,
kleei nasred kreveta, baci mu ruke oko vrata. "Oh, Johnny!
Usnula
sam uasan san, pravu moru. Zagrli me, molim te, zatiti me.
Nemoj
otii, ne putaj me samu." Njen je glas bio sveden na apat pun
suza.
On se uvukao u postelju s njom i drao ju je zagrljenu dok
nije
zaspala. Od tada je svaku no dolazio u njenu sobu. Nevin i
posve
djetinjast in: jedna dvanaestgodinjakinja i jedan djeak koji joj
je ako
ne imenom, onda po prirodi stvari bio brat. Leali su zagrljeni
u
postelji, razgovarali apui i tiho se smijali dok ih san ne bi
svladao i
odnio daleko. Zatim je jedne noi iznenada zaiskrila ivahna
svjetlost
lustera usred sobe. Na pragu Traceyne spavae sobe stajao je
Stari. Iza
njega Benedict, u pidami, uzbueno skakutajui i neprestance
pobjedonosno ponavljajui: "Rekao sam ti, tata, rekao sam
ti!"
Razjaren, s onim velikim busenom bijele kose nakostrijeene
poput
grive ranjena lava, Stari je zgrabio Johnnyja i izvukao ga iz
kreveta,
-
8
doslovce ga istrgnuvi iz Traceynih ruku koje su ga grlile.
"Mala
kurvo!" Grmio je dok se, drei bez ikakve potekoe
prestravljenog
djeaka jednom rukom, nagnuo nad ker i slobodnom rukom udario
je
posred lica. Nakon toga, ostavivi je u suzama i lica uronjena u
jastuk,
odvue Johnnyja cijelim hodnikom do radne sobe u prizemlju.
Gurne
ga unutra tako silovito da ga odbaci do pisaeg stola u koji
djeak
udari. Zatim ode do police i uze jedan lagan i savitljiv
bambusov tap,
vrati se natrag, zgrabi Johnnyja za kosu i pritisnu mu lice na
plohu
pisaeg stola. Bio ga je ve vie puta istukao, ali nikada tako,
nikada s
toliko srdbe i okrutnosti. Van sebe od bijesa, udarce je
zadavao
nasumice, ali mnogi su pogodili cilj. ak i u agoniji tog muenja
za
Johnnyja je bilo pitanje asti ne ispustiti ni krik, ne odati se
ni
najmanjim jaukom. Ugrize si usne sve dok ne osjeti slani i
metalni
okus krvi. "Ne smije me uti kriati!" Ugui svaki jauk i osjeti
kako mu
se hlae pidame ve natopljene krvlju lijepe za noge. Ali taj
njegov
tvrdoglavi muk posluio je samo kao izazov neobuzdano
raspirenoj
srdbi Staroga. Bacivi tap, podigne ga i stane ga udarati
rukama,
odbacujui mu glavu s jedne na drugu stranu nezaustavljivim
zausnicama koje su mu protresale modane uz zasljepljujue
bljeskove. No ipak, on nikako da padne. Razbijenih i nadutih
usana i
oteenog lica punog modrica, stajao je na nogama grevito se drei
za
rub pisaeg stola i taj je tvrdokorni otpor nagnao Staroga
onstran
granica razuma. Naposljetku stisne pest i opali njome posred
lica
momka, koji s udesnim osjeajem olakanja napokon doeka
munjeviti nestanak bola u toploj bujici tmine. Prvo zauje
glasove.
Jedan je bio nepoznat: "...kao da ga je napala zvijer. Zamalo ga
je
rastrgao. Morat u obavijestiti policiju." Zatim drugi, za koji
mu se
inilo da ga poznaje, ali mu je trebalo vremena da ga smjesti
negdje.
Pokuao je otvoriti oi, ali kao da su bile zatvorene katancem.
Osjeao
je da mu je lice oteklo i u plamenu. S naporom uspije otvoriti
kapke i
prepozna Michaela Shapira, tajnika Staroga. Razgovarao je s
onim
drugim. Zrak je bio ispunjen mirisom antiseptika, a na nonom
ormariu pored kreveta bila je lijenika torba. Otvorena.
"Sluajte,
doktore. Znam da e vam to moda izgledati nekorektno od mene,
ali
priekajte s pozivom policiji. Ne bi li bilo bolje prije
porazgovarati s
djeakom?" Oba su gledala prema krevetu. "Osvijestio se." Lijenik
se
odmah priblii krevetu. "to ti se dogodilo, Johnny? Hoe li nam
rei
to se dogodilo? Obeavam ti, tko god je to uinio, bit e kanjen."
To
nije smio izgovoriti: nitko na ovome svijetu nije mogao kazniti
Staroga.
-
9
Pokua progovoriti, ali usne su mu bile otekle i teke. Pokua
ponovo.
"Pao sam. Pao. Nitko nije to uinio. Nitko. Pao sam i gotovo."
Nakon to
je lijenik otiao, Mike Shapiro priblii se krevetu i nagne se nad
njega.
One njegove tamne idovske oi bile su pune suosjeanja... i
drugoga.
Srdbe, moda, ili ak divljenja. "Vodim te svojoj kui, Johnny.
Brzo
e se oporaviti." Ostao je dva tjedna, povjeren na brigu
Shapirovoj
supruzi Helen. Kraste su otpale s rana, modrice su
poblijedile
pretvorivi se u ukaste kolobare, ali nosna je kost ostala
nepovratno
kriva. Prouavao je novi nos u ogledalu i gotovo da mu se
dopadao: bio
je nalik boksau, tovie piratu. No trebalo je proi mnogo mjeseci
da
nestane osjetljivost i da si moe bezbrino dodirnuti nos.
"Sluaj,
Johnny. Ti e sada ii u novu kolu. U jedan odlian koled u
Grahamstownu." Michael Shapiro svojski se trudio da mu glas
zvui
oduevljeno. Grahamstown je bio udaljen pet stotina milja.
"Za
praznike e odlaziti u Namaqualand, ii e tamo da bi nauio sve
ono
to valja nauiti o dijamantima i njihovu vaenju. Svidat e ti se,
vidjet
e. to kae?" , On je razmiljao o tome, promatrajui u
meuvremenu Michaelovo lice i iitavajui s njega stid koji je
svakako
morao proivljavati.! "Dakle, vie se neu vratiti kui?^ Pod
kuom
on je podrazumijevao onu na Wynberg Hillu. Michael odmahne
glavom.
"Ali, onda, kada u ih...".; Zastane, traei prave rijei. "Kada u
ih
opet vidjeti?" Mike odgovori do kraja iskreno: "Ne znam,
Johnny." Kao
to je Michael Shapiro rekao, radilo se o odlinom koledu.
Prva
nedjelja nakon njegova dolaska: poslije mise krenuo je za
drugim
djeacima u razred, nedjeljom se obavezno pisalo doma. Svi su
odmah
poeli urno pisati svoja pisma i pisamca roditeljima, a on je
tamo
nepomino sjedio sa svojom tjeskobom sve dok se deurni profesor
nije
zaustavio kraj njegove klupe. Brino ga upita: "A ti, Lance? Ne
pie?
Siguran sam da tvoji ele znati kako ti je ovdje." Posluno
uzme
nalivpero i neko vrijeme nastavi piljiti u bijeli i prazan list
papira,
Naposljetku napie Gospodine, ..... nadam se da Vam je drago
doznati
da se sada nalazim u koledu. Hrana je dobra, ali kreveti su vrlo
tvrdi.
Svaki dan idemo u crkvu i igramo ragbi. ' I Va JOHNNY......
....... Od
tada pa sve dok, tri godine kasnije, nije napustio koled kako
bi
krenuo na studij, pisao je Starome bez izuzetka jedno pismo
svaki
tjedan i u svakome mu se obraao oslovljavajui ga s
Gospodine,
zapoinjui uvijek na isti nain: Nadam se da vam je drago
doznati
da... Ni na jedno od tih pisama nikada nije dobio odgovor. 17
Jednom
na tromjeseje dobivao je, meutim, pismo napisano pisaim strojem
u
-
10
kojemu bi ga svaki put Michael Shapiro obavijestio o
odlukama
donoenim glede njegovih praznika. Obino je to
podrazumijevalo
stotine milja dugo putovanje vlakom kroz Karoo, do nekog
zabaenog
sela u toj prostranoj i jalovoj pustoi, gdje bi ga doekao mali
zrakoplov
Van Der Byl Diamondsa kako bi ga poveo jo dublje u pustinju, sve
do
neke od tvrtkinih koncesija. Tamo je, kako mu je Michael Shapiro
bio
najavio, poeo uiti sve o dijamantima i njihovu vaenju. Kad se
na
kraju upisao na sveuilite, izgledalo mu je zato potpuno prirodno
da
izabere studij geologije. U meuvremenu, i dalje je bio izopen
iz
obitelji van der Byl. Nikada vie nije vidio nikoga od njih, ni
Tracey, ni
Benedicta ni, ne daj Boe, Staroga. Onda ih je, neoekivano, vidio
sve
troje jednog nezaboravnog popodneva. Bio je na zadnjoj godini
studija i
bilo je vie no izvjesno da e diplomirati: ve od prve godine bio
je
uvijek najbolji u svim predmetima i na elu svih ljestvica
ispitnih
ocjena, tako da je na kraju bio imenovan studentom
prorektorom
sveuilita Stellenbosch; sada ga je pak ekao dodatni lovorov
vijenac.
U narednih deset dana Nacionalna ragbijaka liga ' trebala je
objaviti
sastav odabrane momadi za utakmicu protiv novozelandskih Ali
Black
na turneji i izbor Johnnyja kao krila bio je izvjestan koliko i
diploma iz
geologije. Sportski tisak nadjenuo mu je nadimak Jag Hond, po
imenu
krvolonog afrikog grabeljivca, kapskog divljeg psa, ivotinje
nevjerojatne snage, otpornosti i surovosti koja svoju lovinu
izmori
trkom. Nadimak je imao uspjeha i Johnny je postao ljubimac
iroke
sportske javnosti. U momadi sveuilita Cape Town, pak, bio je
drugi
veliki ljubimac navijaa, ije je mjesto u nacionalnoj vrsti koja
se imala
susresti s Ali Black bilo sigurno koliko i ono Johnnyja Lancea.
Sa svog
mjesta u treoj liniji Benedict je vladao cijelim igralitem s
otmjenou
i finoom boanskog izabranika. Postao je ljudina irokih ramena
i
snanih nogu, tamnokos i lijepe vanjtine. Johnny je doveo
gostujuu
momad do sredine zelenog polja i, dok je skakutao i izvodio
zgibove i
pregibe, svrnuo je pogled gore prema krcatom gledalitu kako bi
bio
siguran da su svi vrhovni sveenici ragbijake lige nazoni. Tamo
gore
ugleda doktora Daniea Cravena zajedno s drugim lanovima odbora
u
za njih rezerviranom sektoru, ispod novinarskog. Pred njim je
sjedio
premijer, koji se nagnuo i okrenuo unazad kako bi mu se obratio.
Taj
susret izmeu dva sveuilita bio je najvei dogaaj ragbijakog
prvenstva i ljubitelji su prevalili tisue milja da bi mu
mogli
prisustvovati. Premijer se smijao i kimao glavom u znak
potvrivanja,
potom se nagnuo naprijed i potapao po ramenu veliku spodobu
sijede
-
11
glave koja je sjedila u redu ispod njega. Kad se ta velika
sijeda glava
okrenula i pogledala pravo u njegovu smjeru, Johnny osjeti kako
ga
proima doslovce strujni udar. Bio je to prvi put u sedam godina,
prvi
put od one uasne noi, da vidi Staroga. Podigne ruku u znak
pozdrava i Stari je dugo gledao u njegovu smjeru prije no to
se
okrenuo i poeo razgovarati s premijerom. U tom su trenutku u
igralite ule maoretkinje. Prole su visoko podiui noge u svom
spektakularnom mimohodu. Sve do jedne lijepe djevojke, mlade
i
rumene od uzbuenja i napora, nosile su boje sveuilita Cape Town
i
bile su odjevene u bijele izme, kratku suknjicu i visoki eir.
Vrisak
gomile odjekivao je u Johnnyjevim uima poput zaglunih
udaraca
bubnjeva koji su bili u ritmu s otkucajima bila: u prvom je
redu
ugledao Tracey van der Byl. Odmah ju je prepoznao iako je ve
bila
izrasla u djevojku. Ruke i noge bile su preplanule, a crna i
sjajna kosa
padala joj je na ramena. Koraala je u ritmu s druicama,
visoko
podiui noge i isputajui uobiajene poklike bodrenja, vrckajui
stranjicom u nevinom preputanju dok je gomila vikala i komeala
se,
a opa pomama postajala neobuzdana. Nastavi je gledati
potpuno
nepomian u svoj toj uskomeanosti. Bila je najljepa ena koju
je
ikada vidio. Zatim je spektakl zavrio, maoretkinje su se
povukle
smjestivi se pored ulaza u svlaionice, a domaa je momad
trkarajui izala na igralite. Benedict van der Byl stigne na
svoje
mjesto i okrene se. Iz arape koja mu je dosizala do koljena
izvue
ealj i proe njime kroz tamnu kosu. Oarana tom malom
teatralnom
gestom, gomila pone vikati i zviditi. On vrati ealj u arapu
i,
zauzevi arogantnu pozu s jednom rukom na boku i podignutom
bradom, promotri protivniku momad. U jednom trenutku
susretne
Johnnyjev pogled i brzo promijeni pozu, sputajui pogled i
lagano
kopkajui jednom nogom po tlu. Zauje se zviduk i utakmica
pone.
Odmah se pokazala onakvom kakvom se gomila nadala da e biti:
bio
je to veliki susret s igrom koja nije mogla a da ne ushiti sve i
koja im je
zasigurno trebala ostati u sjeanju. Siloviti i dobro osmiljeni
jurii
napadaa, dugi i brzi prodori tree linije u kojima je ovalna
lopta
skakala od ruke do ruke sve dok kostolomnim branikim
zahvatom
onaj koji je u tom trenutku bio u njenom posjedu ne bi bio baen
na
tlo. Tvrda, ali unato tome ista igra odvijala se u visokom ritmu
od
jedne do druge strane terena. Nebrojeno puta gomila je u
pomamnoj
napetosti skoila na noge razrogaenih oiju i isputajui krik
iz
ustiju, da bi opet uz reanje sjela nakon to je oajnika
intervencija
-
12
obrane uspjela zaustaviti loptu na samo nekoliko centimetara od
crte
polaganja. Tri minute prije kraja utakmice jo uvijek nije bio
postignut
pogodak. Na koncu jedne guve Cape Town je preao u napad
iskoristivi pukotinu u protivnikoj obrani i ispucavi odmah
zatim
loptu u zrak, u jedan dugi izbaaj. Uhvatio ju je u letu, ni
najmanje ne
pomijenivi ritam svog brzog trka, krilni igra Cape Towna ije
kopake
kao da su 20 bacale iskre ak i po zelenoj travi. Gomila opet
ushieno
skoi na noge. Johnny se baci i srui ga uhvativi ga nisko,
neto
iznad koljena, i udarivi ga ramenom. Oba se otkotrljaju van
igralita
otkidajui busenje trave s bijele crte dok se gomila, uz gromki
uzdah,
vratila na sjedalice. Dok je ekao ubacivanje iz auta, Johnny
uputi
brze i promukle naredbe. Smee uti dres bio je natopljen znojem,
a
mlaz krvi iz ogrebotine na boku umrljao mu je bijele hlaice.
"Ubaci,
brzo! Nemoj je drati. Dodaj Dawieu. Dawie, ispucaj je uvis i
naprijed!"
Zatim, kad je lopta ubaena u igru, skoi u zrak i u letu je
dohvati
akom aljui je tono u Dawieve ruke. Istovremeno se okrenuo da
bi
blokirao protivnike napadae. Dawie se povue dva koraka i
ispuca.
Snaga kojom je to uinio bila je takva da mu se desna noga digla
iznad
glave, dok ga je zamah ponio naprijed i zarotirao ga. Lopta se
penjala
sve vie, letei poput strelice, bez najmanjeg titraja. Stigla je
do
vrhunca putanje tono iznad sredine igralita i nakon toga poela
je
padati. Dvadeset tisua glava slijedilo je taj let, dok su
igralite i
gledalite utonuli u iznenadni muk. A u toj neprirodnoj tiini
Benedict
van der Byl poeo se polako povlaiti u svoju polovicu polja i
varljivo
sporim korakom, a ipak pravodobno, kako to ine veliki
sportai,
stigao je tono do mjesta gdje je lopta imala pasti. Lopta mu je
uletjela
tono u ruke i on je mirno krenuo prema sredini terena, otvorivi
si
kut za uzvratni udarac. Nad igralitem se jo uvijek nadvijala
ona
nadnaravna tiina: sva panja bila je usredotoena na Benedicta
van
der Byla. "JagHond!" Usamljeni glas u gomili dade znak za uzbunu
i
dvadeset tisua glava okrene se prema suprotnoj strani igralita.
Sada
se ve orilo. "JagHond!" Johnny se odvojio od skupine napadaa
i
skladnim pokretima ruku i nogu krenuo je odluno prema
Benedictu.
Suvian pokuaj i napor: nije se mogao nadati da e presresti
igraa
Benedictova kalibra s tako velike udaljenosti. No on se svojski
trudio,
troei u tom juriu i zadnju preostalu snagu. Njegovo je lice
bilo
sjajna i znojna krinka odlunosti i u svom je sumanutom juriu
kopakama upao itave grude zemlje. U jednom trenutku dogodi
se
neto neponovljivo i nevjerojatno. Benedict van der Byl bacio je
pogled
-
13
iza sebe, vidio je Johnnyja i promijenio korak: usporio je i
dvama se
nespretnim koracima okrenuo oko svoje osi, pokuavajui se povui
na
svoju polovicu igralita. Sva sigurnost kao da je iznenada
netragom
nestala zajedno s vjetinom i elegancijom. Spotakne se, samo to
ne
padne, a lopta mu pobjegne iz ruku i otkotrlja se daleko.
Tada
nezgrapno potri za njom, ispruivi nasumice ruke, i dalje
pogledavajui iza sebe. Johnny je bio jako blizu: svakim korakom
sve
tee diui poput lava ranjena u stomak, ogromnih ramena ve
nagnutih naprijed za hvatanje, usana razvuenih u podrugljiv
kez.
Benedict van der Byl pade na koljena i pokrije si glavu
rukama
presamitivi se na travi. Johnny ga okrzne ne usporavajui i,
sagnuvi
se u trku, lagano pokupi loptu to se kotrljala. Kad je Benedict,
jo
uvijek na koljenima, spustio ruke i pogledao u vis, Johnny je
bio deset
jarda daleko, uspravan izmeu vratnica vrata, i gledao ga. Potom
se, i
dalje smireno, sagnuo i poloio loptu meu noge postigavi tako
i
slubeno pogodak. Zatim su u istom asu, kao po dogovoru, on i
Benedict okrenuli glavu prema centralnoj tribini i pogledali
Staroga:
bio je ustao i polaganim je korakom iao prema izlazu i
probijajui se
kroz zablenutu gomilu. Dan nakon utakmice Johnny se vratio u
pustinju. Stajao je na dnu jednog pokusnog kopa otvorenog u
stjenovitom terenu i tamo dolje, u toj dubokoj rupi, vruina je
bila
nepodnoljiva. Imao je na sebi par bijednih utosmeih hlaica i
preplanule miice bile su sjajne od znoja, a ipak je ustro radio
na
uzimanju uzoraka. Slijedio je granicu i profil drevnog
morskog
terasastog sedimenta koji su ere zakopale pod pijesak. I oekivao
je da
e tamo, na toj stjenovitoj podlozi, nai tanki sloj dijamantnog
ljunka.
Zauje brujanje dipa koji se pribliavao i utanje koraka na
rahloj
zemlji tamo gore iznad sebe. Ustane i protrlja si bolne miice
lea. Na
rubu iskopa stajao je Stari i gledao ga. U ruci je imao
presavijene
novine. Bio je to prvi put tijekom svih tih godina da ga Johnny
vidi
izbliza. Ostao je iznenaen promjenom. Bujna kosa bila je skroz
bijela i
crte lica bile su izraene i duboke kao u mastifa. Veliki
orlovski nos jo
se vie isticao, ocrtavajui se na licu poput rta. No na tijelu
nije bilo
znaka debljanja ili omlohavljenja, dok su plave oi bile jo
uvijek
nepokolebljive i ledene. Baci novine u jarak. "itaj!" Ne
skidajui
pogleda s njega, on ih pokupi. Novine su bile otvorene na
sportskoj
stranici i naslov je bio velik i upadljiv: JAG HOND IZABRAN. VAN
DER
BYL OTPAO Iznenaenje je bilo ugodno koliko i skok u
planinski
potok. Izabran je! Nosit e zeleno uti dres i na depiu na
grudima
-
14
jakne nosit e springbocks antilopu! Gledao je gore ponosan i
sretan,
dok mu je sunce udaralo u nepokrivenu glavu, ekajui da Stari
progovori. I on napokon tiho progovori: "Sada odlui. eli li
igrati
ragbi ili raditi za Van Der Byl Diamonds? Obje stvari ne moe."
Nakon
toga se vratio u dip i otiao je. Sljedeeg je dana telegrafirao i
javio
svoju odluku da se povlai iz sporta. Eksplozija prosvjeda i
optuba u
svom nacionalnom tisku i stotine otrovnih pisama koje je dobio i
u
kojima su ga optuivali za izdaju, kukaviluk i jo gore stvari
naveli su
ga da barem jednom blagoslovi samou u pustinji. On i Benedict
nisu
vie odigrali nijednu utakmicu. Razmiljajui sada, nakon
toliko
vremena, o tome, osjetio je kako ga izjeda al: svim je srcem
elio onaj
zeleno uti znak. Stane uz nogostup da bi prouio plan grada
Londona:
ulica Stark bila je polusakrivena malo dalje od King's Roada.
Opet
upali auto i u sjeanju mu oivi ono to je osjetio kad ga je Stari
liio
tog znaka, jedva podnoljiva tjeskoba. U pustinji su njegovo
jedino
drutvo bili ljudi iz plemena Ovambo koji su se spustili sa
sjevera i oni
malobrojni utljivi bijelci koje te divlje pustoline proizvode,
nedostupni
kao njihovi planinski lanci i nesalomljivi kao njihovo raslinje.
Pustinje
Namib i Kalahari dva su mjesta meu najsamotnijim i najzabitnijim
na
svijetu, a noi su u pustinji jako duge. No niti neprekidan i
iscrpljujui
cjelodnevni teki rad nije uspijevao Johnnyja dovoljno umoriti da
bi ga
sprijeio da sanja jednu lijepu djevojku u bijeloj suknjici i
visokim,
takoer bijelim izmama, odnosno staru sijedu kosu iznad
granitnog
lica. S tim su dugim danima i jo duim noima bila povezana
dva
pothvata predodreena da kao meai oznae njegov hod do
uspjeha.
Otkrio je novo nalazite dijamanata, malo ali bogato, u podruju
u
kojemu nitko nije vjerovao da postoje dijamanti i osigurao si
je
koncesiju za nalazite urana koje je potom Van Der Byl
Diamonds
prodao za dva i pol 24 milijuna. Ali njegov trud dao je i druge
plodove,
jednako dragocjene premda manje upadljive. U dvadeset i petoj
godini
njegovo ime, Johnny Lance, aputalo se u zatvorenim i
nedostupnim
krugovima industrije dijamanata kao ime briljantnog mladia u
usponu. Stigle su stoga ponude, mjesto manjinskog partnera u
jednoj
tvrtki za geoloko savjetovanje, mjesto direktora radova u jednoj
maloj
tvrtki koja se ilavo borila radei na sekundarnim koncesijama
u
Murderers' Karroou, te druge ponude: sve ih je odbio. Bile su to
dobre
ponude, ali on je i dalje bio vjeran Starome. Zatim ga je
zapazila Velika
Kompanija. Prva dragocjena ila junoafrikog Blue Grounda
otkrivena
je prije jednog stoljea na kamenitom zemljitu farme jednog
starog
-
15
Bura, nekog De Beera. On je prodao farmu za est tisua funta niti
ne
sanjajui da se pod slojem jalove zemlje nalazi blago vrijedno
tristo
milijuna funta. Otkrie je dobilo ime New Wave De Beers:
nahrupile su
horde tragaa, rudara, malih poduzetnika, svatara,
probisvijeta,
lopua i varalica koji su kupovali i iskoritavali male,
beznaajne
koncesije, dimenzijama ne vee od neto prostranije sobe. U tome
su
se lijepome drutvu pustolova dva ovjeka istaknula i izdvojila iz
njega
u tolikoj mjeri da su njih dvojica zajedno posjedovali najvei
dio
koncesija New Wavea. Kad su ta dva gospodina, Cecil John Rhodes
i
Barney Barnato, naposljetku ujedinili svoje snage, iz saveza je
izraslo
financijsko poduzee bez premca na svijetu. Od jadnih poetaka
tvrtka
je stigla do najviih vrhunaca tovanja i asti. Njeno je
bogatstvo
danas bajoslovno, njen utjecaj neizmjeran, njen obrt
sredstava
astronomski. Ona nadzire proizvodnju dijamanata u cijelom
svijetu;
povrh toga, u velikom dijelu june i srednje Afrike nadzire
rudarske
koncesije nad stotinama tisua etvornih kilometara i nemogue
je
izraunati njene zalihe temeljnih minerala za obradu dragog
kamenja
koji jo nisu iskopani. Male tvrtke u industriji dijamanata
uspijevaju
se odrati uz velike sve dok ne dostignu neku odreenu
veliinu,
nakon ega ih ove u trenu prodru kao to bilo koju malu ribu
fanfana
koja postane odve velika i smiona proguta psina tigar.
Velika
Kompanija moe si priutiti najbolja istraivanja, najbolju
opremu,
najbolje ljude. Upravo se tako jedan od njenih nebrojenih
pipaka
pokuao omotati i oko Johnnyja Lancea. Ponueni iznos bio je
triput
vei od njegovih tadanjih primanja i dvaput vei od onoga to
se
mogao nadati da e ikada zaraivati. A ipak, Johnny Lance odbio
je
bez puno premiljanja. Moda Stari o tome nije nikada nita doznao
i
moda je ponuda koju je nakon toga Johnny dobio, da rukovodi
radovima u Operaciji Uzmorje, bila puka podudarnost, no injenica
je
da je ponudu dobio. Operacija je nazvana Sijedi Kralj. Tvrtka
Van Der
Byl Diamonds imala je koncesiju za istraivanje nekih
ezdesetak
kilometara obale. Radilo se o tankom uzmorskom pojasu,
irokom
nekih etrdesetak metara sjedne i druge strane vodene crte.
Koncesije
za prostranstvo u zaleu tog pojasa posjedovala je Velika
Kompanija,
koja je otkupila sve podruje, zajedno s tucetom velikih raneva,
s
jedinim ciljem da si priskrbi prava na istraivanje i
iskoritavanje. I
pomorske koncesije, koje su obuhvaale teritorij koji se
pruao
dvanaest milja na puinu, pripadale su Velikoj Kompaniji. Bile su
joj
dodijeljene vladinom uredbom dvadeset godina ranije. Tvrtki Van
Der
-
16
Byl Diamonds pripao je pak pojas zvan Oceanskim i zadaa je
Sijedoga
Kralja bila upravo njegovo iskoritavanje. Poput oblaka praine,
s
hladnih voda Benguelske struje stizala je u velikim zapusima
morska
izmaglica, a s njom su stizali, napredujui polagano, valovi koji
su se
lomili na utom alu i na visokim i izlokanim hridima
Namaqualanda.
Visoki i moni, valovi bi narasli prije no to bi se sruili na
obalu, a
njihovi bi grebeni uzburkano zadrhtali i nakon toga bi poprimili
sjajnu
zelenu boju i rasprili se u oblaak kapljica noenih vjetrom. Na
kraju
bi se u luku prelili i valjali jedni preko drugih, uz
huktanje
uskljualoga i bijeloga povratnog vala.
Johnny je sjedio za upravljaem otvorenog Land Rovera. U zatitu
od
hladnoe maglovite zore odjenuo je konu jaknu, ali glava mu nije
bila
pokrivena i vjetar mu je po elu nosio pramen crne kose. Izboio
je
snanu vilicu, a stisnute pesti drao je u depovima jakne. Dok
je
procjenjivao snagu i visinu valova, izraz njegova lica bio je
izrazito
agresivan. S onim krivim nosom bio je nalik boksau koji eka gong
za
poetak prve runde. Iznenada, nezgrapnom srditom kretnjom
naglo
izvue lijevu ruku iz depa i baci pogled na sat koji je nosio
na
zapeu. Bila su jo dva sata i tri minute do plime. Ugurao je
opet
stisnutu pest u dep i okrenuo se na sjeditu kako bi pogledao
buldoere iza sebe. Bilo ih je jedanaest, jedanaest ogromnih,
jarko
utih Caterpillara D8, poredanih du pojasa loma valova. Na
visokim
sjeditima pomaknutim unazad vozai sa zatitnim naoalama
sjedili
su iekujui u velikoj napetosti. Gledali su u njega napetih
ivaca.
Neto dalje, na sigurnoj udaljenosti bili su gliboderi, runi i
veliki
strojevi s trbuhom nadutim kao u trudne ene i prevelikim
gumama
viim od ovjeka. U prikladnom asu dat e se na posao brzinom
od
pedeset kilometara na sat, spustit e elina sjeiva koja imaju
pod
trbuhom i zastrugati njima po tlu. Svaki e put skupiti i
natovariti
petnaestak tona pijeska i kamenja i potom odjuriti iskrcati
tovar na
suho, da bi se odmah okrenuli oko svoje osi i pourili natrag
kako bi
zagrizli novi gargantuovski zalogaj zemlje. U oekivanju
pravog
trenutka kada da poalje etvrt milijuna funta strojeva u
Atlantski
ocean, u nadi da e staviti ruke na pregrt bljetavih oblutaka,
Johnny
je obuzdavao svoju naglost. Naposljetku je taj trenutak doao, a
on je
izgubio jo pola minute dragocjenoga vremena prije no to je
krenuo u
akciju. Tada vikne u megafon: "Naprijed!" Rukom napravi
iroku
kretnju svojstvenu onome tko zapovijeda pokret naprijed.
"Naprijed!"
-
17
Ponovljeni povik izgubi se zajedno s hukom valova u velikoj
zaglunoj
tutnjavi dizel motora. Sputajui svoje velike eline ralice,
buldoeri
su napredovali poredani u vrstu kao udovine eline balerine i
pred
tim se ralicama zlatnouti pijesak odmah popustljivo nameurao
poput
maslaca pred sjeivom noa, gomilajui se pred mehanikim
udovitima i oblikujui prvo hrpu, a na koncu visoki zid.
Gurajui,
kopajui, nanosei i podiui, buldoeri su poeli pomicati taj
pjeani
zid. Ruke vozaa hitro su se kretale po komandama, poput ruku
poludjelih konobara u nakani da uas napune stotine vreva
toenim
pivom, dok su motori rikali, reali, opet rikali. Pjeani zid
susreo se s
prvim polaganim dotokom vala koji je upravo uzlazio uz obalu
i
zaustavio ga je. I more se, u neemu to je bilo nalik uenju i
neizvjesnosti, povuklo kljuajui i pjenei se pred tom
pokretnom
pjeanom branom. Zatim su buldoeri zapoeli sloen, ali dobro
smiljen ples, poskakujui i napredujui, podiui i sputajui
ralice,
uzmiui i napredujui po redateljskim uputama velikoga
koreografa
Johnnyja Lancea. Land Rover jurio je as na jednu as na drugu
stranu du ruba golemog prokopa koji se postupno oblikovao dok
je
Johnny u megafon izvikivao naredbe i upute. Malo pomalo,
polagano,
srpolika brana napredovala je prema moru dok su iza nje
ralice
buldoera prodirale u popustljiv uti pijesak do dva ili tri, a
potom do
etiri ili pet metara dubine. Na koncu, neoekivano naiu na
ostriku
crtu, tanak sloj fosiliziranih koljka i ostriga koji u
jugozapadnoj Africi
esto pokriva dijamantni ljunak. Johnny uoi promjenu oblika
prokopa i ugleda koljke kako padaju s ralica buldoera. Izvikujui
u
sav glas naredbe i maui rukama, dade buldoerima poravnati
rampe
na oba kraja prokopa kako bi bageri mogli pristupiti. Potom ih
vrati na
podupiranje brane protiv valova. Pogleda na sat. Promrmlja: "Sat
i
trinaest minuta. Prespori smo." Procijeni obavljeni posao.
Prokop je bio
dug neto manje od dvjesto metara i dubok desetak, nanos pijeska
bio
je u cijelosti izguran van njega, ostrika crta jasno se
ocrtavala i
bijeljela na sunevoj svjetlosti, a buldoeri su napustili dno
prokopa i
drali su podalje valove. "Dobro. A sada, da vidimo na to smo
stavili
ruke." Okrene se prema dvama bagerima koji su nepomino ekali
iznad plimnog pojasa. "Ponite tovariti!" Poprati povik
mahanjem
rukom. Jedan za drugim, dva stroja krenue naprijed tutnjei,
uinie
iroki luk na ulazu u prokop i potom se spustie niz rampu
prema
dnu. Skupili su na gomilu tovar koljaka i ljunka ne
smanjujui
brzinu i uspeli su se stenjui suprotnom rampom. Doavi na
vrh,
-
18
ubrzaju i odu odloiti svoj tovar u podnoje stjenovite litice,
povie od
pojasa loma valova. Nakon toga vrate se nazad, a onda opet gore
i opet
dolje u prokop, jedan za drugim, dok su buldoeri drali na
odstojanju
more koje je poelo bjesniti i koje je slalo svoje ete u
izvidnicu du
brane, u potragu za slabom tokom gdje napasti. Johnny opet
pogleda
na sat. Nasmije se. "Tri minute do plime. Uspjet emo... nadam
se!"
Pripali cigaretu napokon se opustivi. Sjedne za upravlja i
odveze se
Land Roverom du obale kako bi parkirao onstran brda materijala
koji
su bageri nagomilali. Izae i sagne se da uzme aku ljunka.
"Izvrsno!
Oh, lijep, prekrasan!" Bio je onakav kakav je oekivao da
bude.
Izgledao je odlino i u toj jednoj aci ljunka otkrio je mali
granat i
neto vei ahat. Uzme jo jednu aku. Likovao je. "Jaspis! I
prugasti
siderit!" Radilo se o vrstama kamenja koje prate dijamante: gdje
ima
dijamanata, ima i njih. I oblik je bio onaj pravi, kamenje je
bilo oblo i
glatko, bljetavo poput staklenih kuglica, nije bilo spljoteno i
nalik
kovanicama kao kad je izlokano samo s jedne strane. Oblo
kamenje
ukazivalo je na utjecaj i djelovanje valova, odnosno na
dijamantni ep.
"Nali smo krinju, svu u je ostrugati." Od ezdesetak
kilometara
obale bio je odabrao pojas dug dvije stotine metara i pogodio
je. Ne
sluajna srea, ve paljivo prouavanje konfiguracije obale i
valovitih
oblika i obrisa morskog dna na fotografijama iz zraka, briljiva
analiza
pjeanog ala i naposljetku onaj neodredivi osjeaj za teren koji
dobar
traga za dijamantima uvijek ima. Stoga je, vraajui se prema
Land
Roveru, bio jako zadovoljan. Gliboderi su sastrugali sve do
stjenovite
podloge, dakle njihova je zadaa bila zavrena. I doista, izali su
iz
prokopa i sada su stenjui stajali pored goleme hrpe ljunka koji
su
skupili. Johnny se prodere: "A sada, dno!" Strpljiva vojska
Ovamboa
koji su uureni ekali na obali sie poput mrava dolje u
prokop.
Njihova je zadaa bila da ostruu i oiste njegovo dno jer je
veliki dio
dijamanata mogao propasti kroz ljunak u usjekline i meu
izboine
stjenovite podloge. U meuvremenu je more promijenilo ud.
Razjareno
nasiljem izvrenim nad njegovim plaama, sada je bijesno i
gromoglasno nasrtalo na pjeanu branu. Plima je dodavala
svoju
snagu i buldoeri su morali udvostruiti napore ne bi li je drali
pod
nadzorom. U meuvremenu Ovamboi su u prokopu bjesomuno
radili,
ograniavajui se na to da svako malo bace tjeskobni pogled na
pjeani zid koji je zadravao Atlantik. Sada je Johnny bio opet
veoma
napet. Naredi li im da izau prije vremena, zasigurno je
ostavljao neto
dijamanata u prokopu, ostavi li ih tamo do posljednjeg
trenutka,
-
19
postojala je opasnost da more odvue sve strojeve zajedno s
ljudima.
Znalaki je odabrao trenutak, ak odve znalaki. Povue ljude
istog
trenutka kad je more nahrupilo preko brane i poelo se probijati
ispod
nje... Zatim povue buldoere: njih deset, jedan je jo bio
unutra.
Povlaio se nepodnoljivo sporo, posrui po dnu praznoga
prokopa.
Zatim more nahrupi u nutra istovremeno na dva mjesta, uskljualo
se
prelijevajui u prokop valom visokim do struka. Voza buldoera
vidio
ga je kako stie, kratko je oklijevao i tada ga je hrabrost
napustila pa je
skoio dolje s vozakog sjedita. Preputajui stroj moru, potra
preplaeno pred probojnim valom ravno prema najbliemu strmomu
boku prokopa. Johnny opsuje vidjevi vozaa kako u bijegu trai
spas.
"Gad! Bio bi uspio izai." Ali ljutio se i na sebe. Previe je
odugovlaio s
naredbom za povlaenje i sada je rtvovao stroj vrijedan
dvadeset
tisua funta. Ubaci raesteno u brzinu i krene Land Roverom
prema
prokopu. Veliki dip skoi preko njegova ruba kao skija na padini
i
sjuri se dolje ka dnu. Pad je bio ublaen pjeanom kosinom pa
Land
Rover doe sebi i poskoi naprijed, ususret vodenoj bujici. Ona
silovito
nahrupi preko haube i gotovo zavrti dip oko njegove osi, ali
Johnnyju
poe za rukom okrenuti ga u prijanjem smjeru i jo jednom
krene
prema naputenom buldoeru. Budui da je u predvianju takvih
mogunosti motor bio potpuno vodonepropustan, Land Rover je
sada
bez potekoa napredovao podiui na bokovima dva visoka mlaza
vode. Ali njegov zamah gubio je snagu postupno kako je druga
voda
nasrtala na njega. Zatim iznenada cijela pjeana brana popusti
pred
uspjenjenim bijesom i Atlantik zagospodari. Visoki val zelene
vode koji
se sruio u prokop pogodio je Land Rover prevrnuvi ga i
odbacio
Johnnyja daleko u uskljualu vodu koja je odnosila prevrnuti
veliki
dip, s etiri kotaa okrenuta u zrak kao u znak predaje.
Johnny
potone, ali se odmah vrati na povrinu. Plivajui i hodajui
istovremeno, bacan od uskljuale vode, vukao se prema otoku od
utog
elika. Jo se jedan val srui i on ponovo potone. Na trenutak
nae
uporite, zatim opet bude odvuen. No iznenada se ipak nae na
buldoeru i pone se verati prema vozakom sjeditu. Iskaljavajui
i
bljujui slanu vodu, stavi ruke na upravlja. Prikovan tamo dolje,
za
tvrdu stjenovitu podlogu prokopa, buldoer je sa svojih dvadeset
i est
tona teine nepomino srastimice stajao unato vode koja se
obruila
na njega grizui ga za gusjenice. Vida zamagljena od slane vode i
suza,
Johnny provjeri na tren plou s instrumentima: pritisak ulja i
obrtaji
bili su u redu, visoko iznad njegove glave ispuna cijev pone
isputati
-
20
plavkasti dim. On opet zakalja. Slana voda iz eluca popela mu se
do
grla u toplom i ukom mlazu, ali on naglo dadne gas, otpusti
kvailo i
gurne naprijed polugu. Zadivljujue velik stroj krene gurajui
gotovo s
prezirom vodu u stranu. S boka nije imao prepreka, ali iza njega
more
je izlijevalo jo vode u prokop. Val se srui na njega i Johnny se
sav
protrese, poput panijela, zatim pogleda iza sebe u potrazi
za
spasonosnim izlazom. Tada, zadrhtavi od iznenaenja, ugleda
Staroga. Mislio je da je etiri stotine milja daleko, u Cape
Townu, no
evo ga tamo gore, na rubu jarka, bijele kose koja se sjajila
poput
svjetla svjetionika. Nagonski usmjeri buldoer prema njemu
napredujui kroz uskljualu vodenu stihiju. Stari je u
meuvremenu
vodio manevar drugih dvaju buldoera. Dao ih je smjestiti na sam
rub
prokopa, dok je s kamiona s opremom parkiranog pod
stjenovitom
liticom jedna skupina Ovamboa izvlaila i rastezala veliki
lanac.
Posrtali su pod teinom i svakim korakom propadali u pijesak sve
do
glenja. Stari ih je tjerao nalozima koji su bili rika, ali rijei
su se
gubile nadjaane tutnjavom dizela, zavijanjem vjetra i hukom
mora.
Naposljetku se okrene prema Johnnyju. Stavivi ruke na usta,
vikne:
"Prii! Dobacit u ti lanac!" Johnny dade znak da je shvatio i kad
je
sljedei val nasrnuo i protresao divovski stroj, on zgrabi
komande i po
prvi put osjeti da motor posustaje: voda mu je stigla do srca,
premda je
bio vodonepropustan. Johnny se napokon nae u podnoju strme
padine od uta pijeska visoke dvadeset stopa i skoivi na
haubu,
pone se s mukom uspinjati ususret Starome. On je stajao na
samom
rubu drei na ramenima kraj lanca smotan u omu. Bio je pognut
pod teinom i kad je krenuo naprijed, pijesak mu se izmrvio
pod
nogama i on sklizne dolje niz stvoreni odron tonui do struka u
pijesak
dok je veliki lanac plazio za njim. Procijenivi prvo silinu
vode, Johnny
skoi dolje da mu pomogne. I tako, dok ih je voda bacala i
udarala,
zajedno odvukoe lanac do buldoera. Stari vikne: "Privrsti ga
za
ralicu!" Omotae lanac oko velikog elinog kraka. Johnny
vikne:
"Viticu!" Dok je Stari odvezivao ue kojim mu je o struku bila
privezana
elina vitica, on pogleda prema odronu pijeska koji se prijetei
nadvio
nad njih. "Kriste!" Johnnyju se otme tihi usklik: more je
podrivalo i
njega. Podrhtavao je mrvei se nad njima i samo to nije popustio
i
prekrio ih. Stari mu doda ogromnu viticu pa on utrnulim
prstima
pone njome osiguravati kraj lanca. Morao je provui veliku kuku
kroz
dvije karike i potom je zatvoriti uglavljujui je u leite:
Heraklova
muka u tim uvjetima, dok su mu se valovi prelijevali preko
glave, dok
-
21
mu je razjarena voda upala lanac iz ruke, a odron pijeska
prijetio da
e svaki as kliznuti i zatrpati ih. Dvadeset stopa iznad njih
Johnnyjev
je predradnik nespokojno pratio to rade, spreman da dvama
buldoerima na ekanju naredi da svim svojim udruenim snagama
povuku lanac. Kuka vitice zatvori se nakon pet est pokuaja i sve
je
napokon bilo spremno da se buldoerima izda zapovijed da ponu
vui.
Dajui Starome znak glavom, Johnny vikne: "Ok! Mogu poeti
vui!"
Stari podigne glavu i rikne u smjeru odrona. "Vuci!"
Predradnik
odgovori potvrdnim znakom. "Ok!" Njegova glava nestala je
onstran
ruba kad je potrao prema buldoerima. U tom trenutku jedan
visoki
val udari u lanac. Taj je trzaj bio dovoljan da uklijeti lijevi
Johnnyjev
kaiprst izmeu dvije karike. Stari uoi izraz njegova lica,
zatim
primijeti kako se trza u uzaludnom pokuaju da se oslobodi. "to
se
dogodilo?" U tom trenutku voda se povue, nudei trenutak
primirja, i
Stari je mogao vidjeti to se zbilo. Priao je posrui kako bi
mu
pomogao, ali s vrha je doprla mukla tutnjava motora i lanac se
poeo
micati krivudajui i plazei uz procijep poput zmije. Stari stigne
do
Johnnyja i zgrabi ga za ramena kako bi ga pridrao. Meusobno
se
pridravajui, gledali su uasnuto zarobljenu Johnnyjevu ruku.
Potom
se lanac uz trzaj zategne i kao noem odsjee mu kaiprst. Uas
ikne
crveni mlaz i Johnny padne unazad, u zagrljaj Staroga, dok se
velika
uta masa buldoera polako uspinjala gore uz kosinu, tono
iznad
njihovih glava. Svaki se as mogao sunovratiti i zgnjeiti ih.
Stoga,
iskoristivi trenutak kada se voda povukla, Stari odvue Johnnyja
van
putanje buldoera. Johnny je pritisnuo ranjenu ruku na grudi,
ali
crveno ikljanje i dalje je bojalo vodu svuda uokolo. Zatim vie
nita
nije vidio jer je potonuo. Slana voda ula mu je u usta i na
kraju u
plua. Uini mu se da e se utopiti i osjeti kako ga snaga naputa.
Ali
vratio se na povrinu i premda su ga oi pekle, vidio je da je
sjajan i
mokar buldoer s kojeg se cijedila voda stigao ve do polovice
pjeane
kosine. Trenutak potom osjetio je zagrljaj Staroga, koji ga je
stiskao
rukama oko grudi, i opet je potonuo. Na kraju mu tama obuze oi
i
mozak i on joj se prepusti. No iznenada se mrak raspri i oi
opet
progledaju: bio je ispruen na obali, na suhome pijesku, i prvo
to je
ugledao bio je Stari prignut nad njim, njegovo izborano,
izbrazdano lice
s podonjacima i bijela mokra kosa jo sljepljena na elu.
Nerazgovijetno upita: "Jesmo li uspjeli?" Stari mu odgovori:
"Da. Izvukli
smo ga." Ustao je, poao prema dipu i otiao, prepustivi da se
za
Johnnyja pobrine predradnik. Nasmija se prisjeajui se sada
toga.
-
22
Makne ljevicu s upravljaa i polie sjajni batrljak kaiprsta.
"Svakako
je vrijedilo jednog prsta." Promrmljao je na glas i nastavio
polagano
voziti drei na oku putokaze. Zatim se nastavi smijeiti, osjeajui
se
sada bolje i gotovo razdragano maui glavom prisjetivi se
razoaranja
i nezadovoljstva koje je doivio kad je vidio Staroga kako se
udaljava,
kako ga naputa tamo na obali. Nije dakako oekivao da mu
osloni
glavu na rame, da mu grcajui iskae svoju zahvalnost i da ga
plaui
zamoli za oprost zbog svih onih godina proivljenih u tjeskobi i
samoi.
Ne, zapravo je oekivao mnogo vie. Nakon putovanja od tristo
kilometara dipom, nou, kroz pustinju do najblie bolnice kako bi
mu
zalijeili i povili batrljak, sljedee je jutro bio opet na poslu
kako bi
nadgledao dolazak prvog tovara ljunka s obale. U njegovoj
odsutnosti
ljunak je bio prosijan kako bi se uklonio otpad i veliko
kamenje, zatim
je proputen kroz blatnu silikonsku smjesu kako bi na povrinu
isplivao sav materijal specifine teine ispod 2,5 i, napokon, ono
to je
preostalo proslijeeno je do rvnja ili mlina s kuglama. On se
sastojao
od jednog dugog elinog cilindra u kojemu su bile eline kugle
veliine bejzbolskih loptica: okretanjem cilindra one su mrvile
i
pretvarale u prah sve predmete tvrdoe manje od 4 stupnja
Mohsove
ljestvice. Sada je od svog ljunka otetog moru ostao samo tisuiti
dio i,
ako je bilo dijamanata, morali su se nalaziti upravo u tom
ostatku.
Kad je stigao do barake od drva i lima na vrhu okomite litice, u
kojoj je
bilo postrojenje za odvajanje, Johny se jo osjeao pomalo
oamueno
zbog manjka sna i djelovanja anestetika. Bilo mu je udaralo
uporno i
ritmino poput svjetionika, oi su bile crvene, a obrazi
pokriveni
gustom crnom kuinom. Stane pored stola s masti koji je sam
ispunjavao pola barake. Lagano je teturao dok je, gledajui
uokolo,
pratio pripreme: velika bava na kraju stola bila je
napunjena
koncentratom dijamantnog ljunka, ploe su bile namaene i ljudi
su
ve bili spremni. "Kreni!" Kimanjem glave zapovijedio je
predradniku,
koji odmah povue polugu. Stol se pone tresti kao drhtavi
starac.
Stol se sastojao od niza blago nakoenih metalnih ploa
pokrivenih
debelim slojem tamno ute masti, na koje se iz bave na kraju
stola
koji je podrhtavao stala sada izlijevati mjeavina vode i ljunka,
iji je
tok i gustou predradnik paljivo regulirao i koja se odmah
poela
razlijevati poput melase, pretaui se s jedne ploe na drugu sve
do
bave za otpad na drugom kraju stola. Dijamant se, poznato je, ne
da
smoiti, ve uronjen u vodu i proliven njome ostaje suh. Sloj
masti na
metalnoj ploi takoer ne zadrava vodu pa tako mokri ljunak,
voen
-
23
vibracijama i nagibom stola, klizi po njemu, dok se dijamant u
dodiru
s masti zalijepi za plou, kao napola posisani bombon za
dlaice
vunene deke. U tom trenutku nemira i uzbuenja imao je osjeaj
da
njegov umor nestaje, a ak je i bol u batrljku bio zaboravljen.
Oi i sve
njegovo bie usredotoili su se na taj uti i sjajan sloj masti.
Dragulji
teine manje od karata i bortovi, to jest crni industrijski
dijamanti,
nisu vidljivi na stolu jer ih skriva odve brzo titranje stola i
ustreptali
protok drugog kamenja. On je bio tako duboko zagledan u stol da
je
prolo nekoliko sekunda prije no to je uoio da mu netko stoji uz
bok.
Naglo okrene glavu. U svom tipinom poloaju, uspravan i
rairenih
nogu, Stari je stajao tamo pored njega. Ali nakon to je prvo tu
masu
pored sebe tjelesno osjetio kao drhtaj koji mu je proao tijelom,
sada je
osjetio drugi drhtaj, ovoga puta uzbune. A to ako taj protok
ljunka
ne da rezultata? Hitno su mu trebali dijamanti, i to kako mu
nikada
nita u njegovu ivotu nije trebalo. Promotrio je vibrirajue
namaene
ploe u potrazi za kamenom koji bi mu vratio potovanje Staroga,
ali
usitnjeni ljunak proticao je ne ostavljajui tragova na stolu pa
njega
obuze panika. Ali upravo tada s druge strane stola predradnik
krikne i
pokae rukom. "Eno ga tamo!" Njegov pogled pomakne se odmah
prema kraju stola i tamo, ba ispod vodopada koji se sputao iz
bave,
vrsto usidren dok je bezvrijedni ljunak tekao dalje, bio je
jedan
dijamant dopola utonuo u mast od vlastite teine. Kamen od nekih
pet
karata koji je zablistao uto i ivo poput divlje ivotinje koja se
opire
zarobljenitvu. Ispusti lagani uzdah i krajikom oka baci pogled
na
Starog koji je ravnoduno, bezizraajno gledao stol. Morao je
osjeati
poglede na sebi, ali svejedno nije okrenuo glavu. Naposljetku
je
Johnnyjev pogled bio opet neodoljivo privuen na stol.
udnovatom
podudarnou upravo je u tom trenutku jo jedan dijamant iz
bave
pao ravno na drugog uronjenog u mast. Kad dijamant udari u
drugi
dijamant, odskoi kao loptica za golf na asfaltu. I uistinu,
drugi
dijamant, lijep i velik kao kotica breskve, udari u prvoga i
odskoi
visoko. Njemu i predradniku, zadivljenima ljepotom te
poskakujue
kapljice koncentrirane i krute suneve svjetlosti, otme se
smijeh. On
isprui zdravu ruku i uhvati ga u zraku dok je padao. Protrlja ga
meu
prstima, uivajui u ljepljivom osjeaju, zatim se okrene i prui
ga
Starome. On pogleda kamen i zadovoljno kimne glavom u znak
odobravanja, zatim pomakne orukvicu jakne i baci pogled na runi
sat.
"Kasno je, moram se vratiti u Capetown." "Neete ostati do
kraja
protoka ljunka, gospodine?" On sam osjeti nemir u vlastitu
glasu.
-
24
"Poslije bismo mogli neto zajedno popiti." Netom to je to
izrekao, sjeti
se da Stari mrzi alkohol. Stari odmahne glavom. "Ne. Moram se
vratiti
do veeri." Zatim ga pogleda ravno u oi. "Zna, sutra popodne
Tracey
se udaje i ne mogu izostati." I nasmijei se stalno ga
netremice
gledajui. Nitko na svijetu nije bio u stanju protumaiti
znaenje
osmjeha na tim usnama... jer nikada nije bilo njegovog
odgovarajueg
odraza u oima. "Nisi znao?" Jo uvijek se smijeio. "Mislio sam da
si
dobio poziv." Izae iz kolibe i poe prema dipu koji ga je ekao
na
suncu kako bi ga odveo do sletne staze utabane meu pjeanim
dinama. Te su mu noi bol u ruci i rijei Staroga oduzele san koji
je
oajniki trebao. U dva odbaci pokrivae i upali svjetiljku
pored
lealjke. "Rekao je da sam pozvan i, tako mi Boga, otii u." Vozio
je
cijeli preostali dio noi i cijelo sljedee jutro. Prvih tristo
kilometara
vozio je pjeanim i kamenitim putem, a u zoru je napokon stigao
do
asfaltirane ceste i krenuo na jug preko prostrane visoravni i
gore, kroz
planine. Bilo je ve podne kad je ugledao zdepasti oblik planine
Stol
koji se ocrtavao na nebu iznad grada izraslog u njenom
podnoju.
Smjesti se u hotelu Vinevard i otri gore u sobu da se okupa,
obrije i
presvue. Drvored stare kue bio je pun luksuznih automobila, a
drugi
su bili parkirani vani, s obje strane ulice, ali on je uspio
pronai mjesto
za pranjavi Land Rover. Proe kroz bijela eljezna vrata i
prijee
zelenu tratinu. Iz kue su kroz otvorene balkone salona
dopirali
glazba, glasovi i smijeh. Ue na pokrajnja vrata. Gosti su se
tiskali ak
i po hodnicima pa si on prokri put traei meu mukarcima koji
su
gestikulirali i naglas priali i enama koje su se smijale barem
jedno
poznato lice. Na koncu ga nae. "Michaele." Michael Shapiro se
okrene,
prepozna ga i na njegovu se licu odmah pojave zadovoljstvo i
iznenaenje, ali prije svega uzbunjenost. "Johnny. Kakvo
zadovoljstvo
vidjeti te." "Je li obred ve gotov?" "Da, a i govori, hvala
Bogu." Michael
ga uhvati pod ruku i povede ga ukraj. "Dopusti da ti pribavim
au
ampanjca." Dade znak jednom konobaru i stavi mu kristalnu au
u
ruku. Johnny prije no to e otpiti, promrmlja: "Za nevjestu."
"Stari
zna da si ovdje?" Pitanje je zapalilo Michaelove usne i kad je
on
kimnuo glavom, Michaelov izraz lica postane zamiljen. "Kakav
je,
Michaele? Mu?" "Kenny Hartford?" Michael se zamisli. "U
redu,
vjerujem. Lijep momak pun novca." "Kako zarauje kruh?" "Tatica
mu
je ostavio veliki hljeb, ali da bi ubio vrijeme, radi kao modni
fotograf."
Na to se on namrgodi. A Michael se namrti. "U redu je, Johnny.
Stari
ga je briljivo odabrao." "Stari?" Vilica mu postade izraenija.
"Svakako,
-
25
ta poznaje ga, zar ne? Ne bi nikada drugome prepustio da
donese
neku vanu odluku." On utke ispije ampanjac dok ga je Michael
nemirno promatrao. "Gdje je ona? Jesu li ve otputovali?" "Ne. Jo
su
tamo, u salonu." "Hvala, Michaele. Idem estitati mladenki."
"Johnny."
Michael ga uhvati za lakat. "Ne ini gluposti... molim te." Na
vrhu
mramornih stuba Johnny zastane: salon pod njim bio je pun
parova
koji su plesali i glazba je snano i veselo odzvanjala. Mladenka
i obitelj
sjedili su za stolom s druge strane salona. Benedict van der Byl
prvi je
primijetio Johnnyja. Pocrvenio je i nagnuo se kako bi neto
priapnuo
Starome, potom je napravio pokret kao da e ustati. Stari zadri
sina
rukom na ramenu i njemu Johnny uputi iroki osmijeh. Tada sie
stubama i probije se kroz parove koji su plesali. Tracey ga jo
nije bila
vidjela, razgovarala je s nekim mladiem plave valovite kose s
licem
gospodiia koji je sjedio pored nje. "Bog, Tracey." Ona okrene
glavu,
ugleda ga i zadri dah. Bila je ljepa no to se sjeao. Gotovo
mucajui,
odgovori: "Bog, Johnny." "Hoe plesati?" Problijedi i pogledom
potrai
Staroga, ne supruga. Velika bijela i sjajna griva kimne u znak
privole
koju joj je otac dao pa ona ustane. Uspjeli su napraviti samo
krug prije
no to je orkestar prekinuo. U meuvremenu je on, koji je imao
na
pameti najmanje stotinu stvari koje joj je elio rei, ostao
nijem. Sada
kad je orkestar prekinuo, prilika je propala. Tada joj u tih
nekoliko
trenutaka koji su jo preostajali na mah ree: "Nadam se da e
biti
sretna, Tracey. No bude li ti trebala pomo... uvijek, u svakoj
prigodi,
dotrat u. Obeavam ti." "Hvala." Glas je bio promukao i na
trenutak
ona je opet bila nalik djevojici koja je one noi plakala. Odvede
je do
mua. To je obeanje bio dao prije pet godina i sada je doao u
London
da bi ga odrao. Zgrada na broju dvadeset i tri u ulici Stark
bila je
dvokatnica uska i visoka proelja. Parkira pred njom. Bio je ve
mrak i
na oba su kata svjetla bila upaljena. Ostane sjediti u
Jaguaru:
iznenada je osjetio neku odbojnost da pree preko praga, osjeao
je da
je Tracey tamo, u toj kui, ali je takoer osjeao da stvar nee
biti
ugodna. Na trenutak se prisjeti njena lika koji je jo uvijek
uvao u
sjeanju, lik mlade i lijepe Tracey u bijeloj svilenoj vjenanoj
haljini, pa
nakon toga izae iz auta i uspne se ulaznim stepenicama. Spremao
se
pokucati kad je s iznenaenjem primijetio da su vrata samo
pritvorena.
Otvori ih gurnuvi ih i nae se u malom dnevnom boravku ureenom
s
izuzetnim enskim ukusom. Prostorija je bila u neredu, jedna
je
zavjesa bila otrgnuta i prostrta po tlu, a na nju su bile
nabacane knjige
i razne druge stvari. Slike su bile poskidane sa zidova i
skupljene na
-
26
hrpu kako bi bile odnesene. Uzme jednu knjigu i otvori je. Na
prvoj je
strani bilo rukom ispisano ime: Tracey van der Byl. Zauje
koraanje
niz stube pa odbaci knjigu na gomilu. Niz stube se sputao
neki
ovjek. Imao je na sebi prljave hlae od zelenog samta, kone
podstavljene izmice i stari kaput vojnikog kroja ukraen
pletenim
pozlaenim pervazom. Preko ruke nosio je hrpu enskih haljina. Kad
je
ugledao Johnnyja, naglo je stao i stisnuo crvenkaste usne u
priglupi
izraz uenja. Pod razbaruenim pramenima plave kose oi su bile
plamene i sjajne. "Zdravo." Johnny se uljudno nasmijei. "to
je,
selidba?" Polagano se pribliio neznancu i ne trepnuvi odmjerio
ga je
od glave do pete. Iznenada, s gornjeg kata zauje se jauk koji
odjekne
dolje niz stube. udan jauk, niti bola niti neeg drugog, gotovo
dahtaj,
poput isputanja pare iz cijevi, jedva ljudski. Johnny se ukoi, a
ovjek
na stubama baci uznemiren pogled iza sebe. Johnny tiho upita:
"to si
joj napravio?" Glas nije bio prijetei. "Nita. Ba nita. Samo
se
puknula. Runo se puknula." ovjek se uznemireno pourio s
odgovorom. "To joj je prvi put da je uzela trip." "A ti si se
u
meuvremenu dao na veliko spremanje, je li tako?" Johnnyjev glas
bio
je jo uvijek smiren. "Duguje mi brdo love, a nema ni centa.
Obeala je,
ali nije u stanju odrati." Johnny nastavi: "Oh. To je onda isto
druga
stvar. Mislio sam da isti kuu." Stavio je ruku u dep i
izvadio
novanik. Pokae snop novanica. "Ja sam joj prijatelj. Koliko
ti
duguje?" "Pedeset funta." Vidjevi novac, ovjeku su zasjale oi.
"Dao
sam joj na kredit." Johnny izbroji deset novanica od pet i prui
mu ih.
ovjek odloi hrpu haljina na rukohvat i urno sie niz
posljednje
stepenice. "Jesi li joj ti prodao dop? Trip?" ovjek zastane na
korak od
njega i sumnjiavo ga pogleda. "Hajde, daj." Johnny se
nasmijei.
"Nismo djeca. Znam kako idu te stvari." Ponudi novanice. "Jesi
li joj ti
nabavio drop?" U odgovor ovjek se nasmijei i potvrdno kimne,
ispruivi ruku prema novcu. Johnny mu tada naglo drugom rukom
zgrabi tanko zapee i okreui ga oko njegove osi, savije mu ruku
na
lea. Vrati novac u dep i gurne ga uz stepenice. "Idemo
pogledati?" Na
eljeznom krevetu bio je duek, a preko njega je bio prostrt sivi
vojniki
pokriva. Tracey je sjedila na njemu prekrienih nogu. Imala je na
sebi
samo tanke pamune gaice, a neuredna kosa koja nije bila sjajna
kao
inae sizala joj je do struka. Ruke prekriene na grudima bile su
tanke
i bijele poput krede. Lice je bilo boje zemlje, a pod sirovom
svjetlosti
gole arulje koa kao da je bila prozirna. Ljuljala se gore dolje
jaukajui
tananim glasom dok se u ledenoj sobi dah pretvarao u paru. Ali
ono
-
27
to je naroito potreslo Johnnyja, bile su oi. Bile su ogromne,
preko
mjere poveane i upale u podonjake tamne poput modrica. Zjenice
su
bile iroke i sjajne, blistale su kao neobraeni dijamanti. Te
sjajne
zelene oi piljile su u Johnnyja i neznanca koji su zastali na
pragu, a
onda se iznenada jauk pretvorio u krik. Zatim uslijedi muk, a
ona se
presamiti pokrivi si lice i oi rukama. Johnny promuca:
"Tracey.
Boe,Tracey!" Otimajui se, ovjek prostenja: "Oporavit e se. Bit
e
kao nova. To joj je prvi put. Oporavit e se." "Doi ovamo."
Johnny ga
je izvukao van iz sobe zatvorivi nogom vrata za sobom. Gurne
ovjeka
na zid. Lice mu je bilo blijedo i napeto, a pogled beutan, ali
progovori
smireno, snoljivo, kao da neto objanjava djetetu: "Sad u ti
nanijeti
bol. Veliki bol, to vei mogu a da te ne ubijem. Ne zato jer mi
se to
dopada, nego zato jer ova djevojka meni neto znai. Zato u
uiniti
sve da se, kad ubudue odlui dati otrov nekoj djevojci, sjeti
ovoga
to u ti sada napraviti." Ljevicom ga je drao priklijetena za
zid, a
desnicom je udario ciljajui malo ispod rebara kako bi mu
rastrgao
miie stomaka. Prve tri ili etiri ake udarile su previsoko i
zaulo se
kripanje i pucanje rebara. Kad se povukao i pustio ga, ovjek
se
stropotao licem na dolje i on ga je u padu udario po ustima
izbivi mu
nekoliko zubi i razbivi mu usne njene poput cvjetnih latica.
ovjek je
proizveo buku pa Johnny ode u Traceynu sobu provjeriti nisu li
je
moda uznemirili: jo je uvijek bila presamiena naprijed i ritmino
se
ljuljala gore dolje. Potrai kupaonicu i navlai maramicu kako
bi
obrisao krv s ruku i prednjice kaputa. Zatim se vrati u hodnik i
sagne
nad ovjeka bez svijesti da bi mu opipao bilo. Otkucaji su bili
jaki i
pravilni. Osjeti olakanje, zatim odmakne ovjekovo lice od lokve
krvi
pomijeane s rigotinom kako se ne bi uguio u njoj. Vrati se
kod
Tracey pa je, premda se divlje otimala, umota u prljavi
vojniki
pokriva i odnese na rukama do Jaguara. Ona se napokon primirila
i
sjedila je tamo, na sjeditu od crne koe, nepomino kao usnula
djevojica dok ju je on sa svih strana zavijao u pokriva.
Naposljetku
se vratio u kuu. Nazvao je hitnu slubu, dao adresu i odmah
spustio
slualicu. Stigavi u Dorchester, ostavio je Tracey u autu i
otiao
porazgovarati s vratarom. Nakon nekoliko minuta prebace je u
invalidskim kolicima do apartmana na drugom katu koji je imao
dvije
spavae sobe. Petnaest minuta kasnije stigao je lijenik. Kad je i
on
otiao, Johnny se okupa i nakon toga s aom Chivasa u ruci ode
u
Traceynu sobu i stane uz njeno uzglavlje. to god da joj je
lijenik dao,
djelovalo je: spavala je ispruena, blijeda i mrava, no svejedno
jo
-
28
uvijek lijepa, a tu krhku i udnu ljepotu tamni podonjaci
nisu
izobliavali, ve su je gotovo isticali. Sagne se da bi joj
razmaknuo
kosu s obraza i na ruci osjeti lagan i topao dah. Osjeti za nju,
kako
nikada prije nije osjetio ni za koga na svijetu, beskrajnu
njenost iji je
intenzitet iznenadio i njega samoga. Jo se vie sagne i lagano
joj
dodirne usne svojim usnama: bile su suhe i ispucane. Gotovo
bijele.
Grube poput staklenog papira. Uspravi se i ode do naslonjaa
nasuprot krevetu. Baci se umorno u njega i pone pijuckati whisky
sve
dok ne osjeti kako mu se iz stomaka die val topline koji mu
odmah
opusti napete miice. Nastavi gledati to blijedo i iscrpljeno
lice.
"Nalazimo se u gadnoj neprilici. Oboje." Rekao je to naglas i
opet
osjetio kako ga obuzima bijes. Nekoliko dugih minuta taj bijes
nije
nalazio cilj, a zatim se malo pomalo usredotoio na jednu
odreenu
toku. Po prvi put u svome ivotu bio je bijesan na Staroga.
Okrenut
prema djevojci u krevetu ree: "On te doveo do ovoga. A i
mene."
Reakcija je bila trenutana, odanost je ve bila postala sastavni
dio
njegova bia. Uvijek se trudio vjerovati da je Stari u svojim
spletkama
pravedan i mudar premda, to se njega ticalo, tu pravednost
nije
nikada imao prilike iskusiti. Ali smrtnici nikada ne sumnjaju u
svemo
bogova. Razjaren vlastitom izdajom, poeo je u ivom svjetlu
razbora
prosuivati djela Staroga i njegove porive. Zato je, na primjer,
poslao
Michaela Shapira da mu ponudi povratak kad je bio u
pustinji?
Michael mu je objasnio: "Stari te hoe u Cape Townu, Johnny.
Benedict nije dorastao. Povjerio mu je ured u Londonu, to je
neka
vrsta izgnanstva, i sada je odabrao tebe da vodi tvrtku. Tracey
nema, i
ona je s muem u Londonu, pa zato Stari misli da je uputno
vratiti te u
Cape Town." Michael je tada uoio njegovu radost, premda
dobro
zatomljenu, pa je nastavio: "Moda govorim nepromiljeno, ali za
mene
je van der Byl doista udan svat. Osobit, ako ne drugo. Znam
to
osjea za njega, Johnny, jer nikada mi nita nije promaklo... ali
ti si
sada u prilici da ini ono to hoe, i to za svoj raun. Mnoge bi
te
tvrtke htjele..." Uoio je promjenu izraza njegova lica i
prekinuo se.
"Ok, Johnny, kao da nisam nita rekao. Govorio sam tako jer sam
ti
sklon." Razmiljajui sada o tome, taj Michaelov savjet na koncu
konca
nije uope bio neutemeljen. No, svakako, on je sada bio
predsjednik
uprave Van Der Byl Diamondsa, ali zato nije bio nita blii
Starome no
to je bio prije. Da, ivio je pod planinom koja je bila
neosvojiva i on se
nije uspio uspeti ni njenim najblaim strminama. U Cape Townu ga
je
doekala ista samoa kao u pustinji te je stoga bio lak plijen za
pipke
-
29
prve privlane ene koju je sreo. Ruby Grange bila je visoka i
tanana, s
kosom boje koja se kod dijamanta naziva Second Cape, to jest
boje
sunca gledanog kroz kristalnu au punu ampanjca. Sada je
razmiljao o vlastitoj naivnosti, o lakoi kojom se dao upecati i
estini
kojom si je namaknuo omu na vrat. Ruby je pokazala svoje pravo
lice
tek nakon vjenanja, iskazujui hladnu i duboku gramzivost,
neutaivu ed za simbolima i materijalnim posjedovanjem, te
takvu
posvemanju i krajnju samoivost da je on u svakoj takvoj
prigodi
jedva uspijevao povjerovati vlastitim oima i uima. Mjesecima
je
odbacivao tu rastuu izvjesnost, sve dok vie nije bilo mogue
poricati
oiglednost, i tada je to bijedno i sebino stvorenje koje je
oenio poeo
promatrati s prezirnim zaprepatenjem. Stoga se sve vie udaljavao
od
nje, posveujui sve svoje snage Van Der Byl Diamondsu. To je,
dakle,
bio njegov ivot: jedna potpuno prazna stvar, dokraja izdubena
rukom
Staroga. Po prvi je put ustanovio da sumnja kako bi to mogla
biti
dobro sraunata i sadistika osveta Staroga za neduno djelo
jednog
ne jo dokraja sazrijelog momka. Gotovo kao da pokuava
umaknuti
tim odve stranim, nepodnoljivim mislima, zaspi i aa mu
isklizne
iz ruke. Jacobus Isaac van der Byl sjedio je u konom naslonjau,
a
pred njim je bio zaslon za oitavanje radiolokih nalaza. Strah
je
poremetio njegove granitne crte lica, inei ih pod gustom
bijelom
grivom jo dubljima i mlohavijima, i premda su jo uvijek bile
prepoznatljive, ipak su bile pomalo promijenjene. Strah mu je
bio i u
oima te se komeao pod povrinom, u ta dva plava zdenca, kao
neko
sluzavo vodeno stvorenje. Dakle, s tim strahom u sebi, koji ga
je skroz
ukrutio i ukoio mu sve udove, gledao je sada nejasne sjenke
na
osvijetljenu zaslonu. Specijalist mu je u meuvremenu govorio
tiho, s
odmakom, kao da dri predavanje u svojoj uionici: "...obavija
prsnu
lijezdu, evo ovdje, i iri se preko dunika." Vrh zlatne olovke
slijedio je
sablasni oris tamo na zaslonu. Stari je s mukom gutao. Dok je
sluao,
inilo mu se da mu se ta boletina nadima u grlu pa mu i
njegov
vlastiti glas odzvoni u uima promuklo i nerazgovijetno kad
upita:
"Dade li se operirati?" Specijalist prekine objanjavanje i baci
pogled
na kirurga s druge strane pisaeg stola. Razmijenie urotnike
poglede. Stari se okrene u naslonjau i pogleda kirurga. Grubo
upita:
"No?" "Ne." Kirurg odmahne glavom, ali kao da se ispriava. "Sad
je ve
prekasno. Da ste..." "Koliko? Koliko vremena?" Staroga
objanjenja
nisu zanimala. "est mjeseci. Ne vie." "Jeste li sigurni?" "Da."
Stari
zabije bradu u grudi i zatvori oi. U prostoriji je vladao
potpuni muk
-
30
dok su kirurg i specijalist s mjeavinom profesionalnog zanimanja
i
ljudksog saaljenja prisustvovali mirenju Jacobusa Isaaca van der
Byla
s vlastitom smrtnom presudom. Na kraju je Stari otvorio oi i
polagano
ustao. Pokuao se nasmijeiti, ali se osmjeh nije zadrao dugo
na
usnama. Poprativi svoje rijei tom novom promuklou, proguna:
"Hvala, gospodo. Sada me, molim vas, ispriajte jer u ovom asu
imam
mnogo stvari koje trebam srediti." Doe do Rollsa to je ekao
pred
ulazom. Hodao je polako, gotovo vukui noge, i voza mu je
jurnuo
ususret, ali je on odmah odgurnuo pruenu mu ruku i uao sam u
auto. Michael Shapiro ekao ga je u radnoj sobi velike kue. Odmah
je
primijetio promjenu i dignuo se iz naslonjaa u kojemu je sjedio.
Stari
je stajao na pragu: njegovo tijelo izgledalo je zgreno i
smanjeno. "est
mjeseci. Dali su mi est mjeseci ivota." Ode do pisaeg stola i
baci se
u naslonja iza njega. "Nakon svih novaca koje su mi uzeli."
Rekao je
to kao da je oekivao da si je kupio drugi ivot, a da su ga oni
prevarili.
Opet je zatvorio oi i kad ih je ponovo otvorio, u njima zaiskri
bljesak
zlobe, a lice mu poprimi izraz koncentrirane prepredenosti.
"Gdje je?
Jo nije stigao?" "Jest, zrakoplov je stigao jutros u devet. Sada
je u
uredu." Michael je bio iznenaen i osupnut, bio je to prvi put da
vidi
Staroga bez krinke. "A djevojka?" Od razvoda je vie nije zvao
'ki'.
"Johnny ju je smjestio u jednu privatnu kliniku." "Jeftina
droljica."
Stari ju je potiho osudio, a Michael je zatomio prosvjed prije
no to mu
je stigao do usana. "Uzmi blok, mora pisati." Gutne, hrapavo.
Odmah
potom nastavi, i to zazvui kao prijetnja. "Vidjet emo. Vidjet
emo!"
Lijenik je ve bio u zrakoplovnoj luci. "Povjeravam ti je,
Robine. Izlijei
je i udebljaj. Puna je droge do trepavica i vjerojatno ne jede
ve mjesec
dana." U Traceynim oima upali se prva iskra ivota: "Gdje to
misli..."
Johnny je preduhitri: "U kliniku. I koliko god vremena bude
potrebno."
"Ja ne..." "Ma zaboravi 'ja ne'." Podupirui je, on pod jednu a
Robin
pod drugu ruku, otprate je sve do parkiralita dok je ona jo
uvijek
slabano prosvjedovala. "Hvala, Robine, stari prijatelju, napravi
joj
jednu dobru generalku." "Vratit u ti je kao novu." Nakon tog
obeanja
Robin krene. On je stajao jo nekoliko trenutaka gledajui
golemi
nezgrapni obris planine - ceremonija dobrodolice kui bila je
svedena
na to - i nakon toga uputio se do Mercedesa u garai zrakoplovne
luke.
Bio je neodluan hoe li doma ili u ured. Odlui da zasad nema
volje
suoiti se s Rubynim ispitivanjem pa izabere ured. U svojoj
privatnoj
kupaonici imao je uvijek istu koulju, pored pribora potrebnog
za
brijanje. Tek to je proao kroz kristalna vrata luksuznog ulaza
u
-
31
sjedite uprave Van Der Byl Diamondsa, jurnue na njega kao
roj
muiteljica. Dvije draesne slubenice zapoee u zboru svoje
cvrkutanje: "Oh, gospodine Lance, imam ovdje cijeli snop
poruka."
"Oh, gospodine Lance, vaa ena..." Suspreui korak da ne bi
poeo
trati, gotovo je stigao do vrata svog ureda kad je tajnica
Staroga kao iz
zasjede iskoila vani, iza one svoje ploe od neprovidna
stakla.
"Gospodine Lance, gdje ste dovraga bili? ef vas cijelo vrijeme
trai."
Ona prene Lettie Pienaar, njegovu osobnu tajnicu: "Gospodine
Lance,
hvala nebesima, vratili ste se!" On stane i digne ruke u znak
predaje.
"Jedna po jedna, djevojke. Imamo vremena, ne paniarite." To
izazove
provalu cvrkutanja skupine slubenica i otjera van der Bylova
psa
uvara iza ploe od neprovidna stakla podvijena repa. "to je
doista
vano, Lettie?" Dok je iao prema svom pisaem stolu, upitao je
tajnicu. Zatim baci pogled na potu pa se, skinuvi kaput i
otpustivi
kravatu, uputi u kupaonicu. Dok se on na brzinu brijao i
tuirao,
Lettie ga je viui kroz otvorena vrata upoznala s posljednjim
novostima u poslovanju tvrtke i njegovim privatnim poslovima.
"Vaa
je ena neprestance i uredno nazivala. Kad sam joj rekla da ste
otili u
zaljev Cartridge, nazvala me laljivicom." Lettie naas uuti, a
zatim,
dok je on izlazio iz kupaonice, upita: "Kad smo ve kod toga,
gdje ste
bili?" "Nemojte sada i vi poeti." Nagne se nad pisai stol i
preleti
pogledom po papirima koji su se na njemu nakupili. "Pozovite
moju
enu, molim vas. Ne, priekajte. Vi razgovarajte s njom, recite
joj da u
biti doma u sedam." Letti shvati da je skroz izgubila njegovu
panju pa
izae iz prostorije. On se smjesti za pisaim stolom. Van Der
Byl
Diamonds bio je neosporno u loim vodama. Unato njegovim
prosvjedima, Stari je malo pomalo bio povukao svoje rezervne
fondove
kako bi ih uloio u druge poslove, u jednu tvrtku za trgovinu
nekretninama, u tvornicu konfekcije Van Der Byl Fisheries, u
jedan
veliki projekt natapanja podruja oko rijeke Oranje. Blagajne su
sada
bile prazne. Koncesije na obali u meuvremenu su stigle do kraja
svog
kratkog, premda slavnog ivota: sada su doslovce radili rupe u
vodi.
to se pak tie one u Huib Hochu, Stari ju je prodao Velikoj
Kompaniji
radi brze dobiti, koja je potom odmah izmakla Johnnyjevu
nadzoru.
Preostala je samo jedna koka koja nosi zlatna jaja, ali ih jo
nije poela
nositi. Prije osamnaest mjeseci otkupio je dva nalazita na puini
od
jedne tvrtke koja je na njihovom iskoritavanju prokockala
vlastiti
opstanak. Drugim rijeima, uguila ju je vlastita
neuinkovitost.
Vaenje dijamanata iz mora je otprilike osam puta skuplje i tee
nego
-
32
vaenje iz nalazita na kopnu. Treba izvaditi ljunak s dna
nepredvidivog i neukrotivog mora pred Skeleton Coastom,
natovariti ga
na splavi, dovui ih na neko sigurno mjesto, istovariti ih i
zapoeti rad
na izdvajanju: to je bio postupak koji je slijedila propala
tvrtka. Johnny
je pak skovao drukiji plan i nakon toga naruio jedan skroz
samodostatan brod. Mogao je ostati na puini, vaditi ljunak s dna
i
obraivati ga, izbacujui opet u more sav otpadni ljunak
jednakom
brzinom kojom ga je usisavao u svoju utrobu. Unutar oplate
tog
vrstog oceanskog broda bilo je smjeteno sofisticirano,
potpuno
automatizirano postrojenje za preradu, bila je potrebna jo
samo
malobrojna posada i brod je mogao djelovati po svim
vremenskim
prilikama osim tornada. Kingf isher se u tom trenutku nalazio
u
brodogradilitu u Portsmouthu i njegova izgradnja bila je skoro
gotova,
a probna vonja bila je predviena za poetak kolovoza. No
financiranje
pothvata bilo je za njega prava mora. Stari nije odobrio ni
najmanju
pomo, ako nije ak i bojkotirao poduhvat. Nikada o njemu nije
govorio
bez ironinog smijeka na usnama i strogo je zabranio svako
ekonomsko ulaganje Van Der Byl Diamondsa, tako da je bio
prisiljen
sam prikupiti dva milijuna funta van tvrtke. Kad ih je naao,
vidio je
kako se na usnama Staroga opet javlja onaj smijeak. Kingfisher
je
trebao biti u pogonu ve tri mjeseca i usisavati dijamante s dna
mora,
budui da je s financijskog gledita projekt bio u cijelosti
zasnovan na
dovretku broda unutar predvienih rokova. No radovi na
ureenju
izazvali su ve tri mjeseca kanjenja i stoga je cijela graevina
prijetila
ruenjem. Sjedei tamo, za pisaim stolom, Johnny se sada pitao
kako
sprijeiti taj slom dok Kingfisher ne pone djelovati. Vjerovnici
su
prijetili i pritiskali i da bi ih uutkao i primirio, on je sada
mogao
raunati samo na svoj zanos. U tom trenutku nije mu preostalo
drugo
no da zatrai odgodu plaanja na jo tri mjeseca. Podigne
slualicu.
Sokolei se, izbacujui vilicu i gurajui aku u dep, ree: "Pozovite
mi
Larsena u Credit