-
DR VUKI ILINI: JUBILEJ BALKANSKIH RATOVA 19122012
Sebini interesi Evrope Jedan od najsvjetlijih perioda u srpskoj
istoriji, ali i balkanskih naroda, su balkanski ratovi 1912/13.
godine. Turci su poslije petovjekovnog vladanja istjerani konano sa
Balkanskog poluostrva. To se, istina, moglo desiti i ranije, ako se
uzme u obzir da je Osmansko carstvo jo od mnogo ranije bilo pravi
bolesnik na Bosforu, ili div na staklenim nogama, kako su ga
nazivale diplomate ondanje Evrope. Meutim, zbog sebinih interesa
iste te Evrope, odnosno pojedinih evropskih drava, prije svih
Engleske i Austrougarske, Turci e biti prisutni na evropskom tlu
sve do poetka 20. vijeka. I tada, da su balkanske dravice pitale
velike sile, ne bi dolo do balkanskih ratova, ali su se one osjeale
dovoljno snane da same preduzmu akciju i oslobode jo neosloboene
krajeve.
-
Na poetku 20. vijeka velike sile su zaotravale odnose svuda u
svijetu, a to se odraavalo i na Balkansko poluostrovo. Pitanje je
bilo: ko e popuniti vakum koji nastaje propadanjem Osmanskog
carstva na Balkanu, odnosno ko e imati najveu ulogu u rjeavanju
Istonog pitanja. Austrougarska spoljna politika je sve karte bacila
na nezavisne srpske i balkanske drave i njihovo anektiranje u
Habzburku monarhiju, kao to je to uinila sa Bosnom i Hercegovinom.
Balkanski ratovi e je preduhitriti, za neko vrijeme takvih
osvajanja. Njihovo geslo prodora na Istok Drang nach Osten, pokuae
da ostvare ve 1914. godine, izazivanje do tada najveeg, Prvog
svjetskog rata, ali na kraju igrom sudbine sama se uruila u
sopstvenoj agresiji. Pored toga i Tursko carstvo se pored svih
reformi za vrijeme samovlade sultana Abdula-Hamida, ubrzano razara.
Ne prestaje unutranja anarhija, pokreti naroda potresaju carske
slabe temelje, a okolne, ve nezavisne balkanske drave sve rade da
ubrzaju njegovu propast. Bune, nemiri i ustanci bili su vrlo esti,
a okolne balkanske dravice pomau ih neskriveno. Trona zgrada
Turskog carstva poinje pucati na sve strane, naroito od Mladoturske
revolucije 1908. godine i svrgavanja sultana Abdul-Hamida u proljee
naredne godine. Mladoturci su vjerovali da njihova drava strada od
heterogenih tenji njihovih raznorodnih podanika, i svom snagom su
pokuali da stvore dravnu svijest u njima koja bi ih vezala za
Stambol. Iz tih razloga iz sve snage poinju sa reotomanizacijom,
prisiljavajui svoje podanike razliitih narodnosti, vjera i osjeanja
da obnove stare ideale turske drave, ne osjeajui, da se to na
poetku 20. vijeka bez tenjkih potresa ne moe desiti. Nijesu uviali,
da je tradicija u svijesti balkanskih naroda oivjela, a veze sa
ostalim saplemenicima van Turske veoma ive. Stoga i poinje otpor na
sve strane. Meunarodne okolnosi i teror mladoturaka ubrzavaju
sklapanje saveza balkanskih drava. Izmeu Srbije, Crne Gore, Grke i
Bugarske sklopljeni su meusobni savezi tokom prve polovine 1912.
godine. Savez je sklopljen pod patronatom Rusije, ali je ona
savjetovala da on bude odbrambeni, ali su drave otpisnice smatrale,
da je krajnje vrijeme da izvre istorijsku misiju i oslobode svoje
sunarodnike ispod turskog jarma. Rat je ubrzao i albanski pokret
ljeta 1912. godine, koji se zavrio njihovim trijumfom i velikim
privilegijama od strane Turske. U jesen, 4. oktobra 1912. godine
(svi datumi po starom kalendaru), objavili su saveznici Turcima
rat, dok je to Crna Gora uinila neto ranije, 25. oktobra. Pred
poetak balknanskih ratova, na crnogorasko-turskoj granici dolazilo
je do estih incidenata, najvie u dolini Tare i Vasojeviima. Ovi
incidenti su
-
prerasli u ljeto 1912. godine u oruane sukobe lokalnog
karaktera. Naime, u podruju nekadanje turske administrativne
oblasti Novopazarskog sandaka (Rake oblasti), incidenti su se
kontinuirano deavali jo od crnogorsko-turskog razgranienja poslije
ratova 1876/78. godine i sprovoenja odluka Berlinskog kongresa, jer
je turska vlast opstruirala te odluke, odnosno ometala razgranienje
i predaju pojedinih teritorija Crnoj Gori, izazivajui nespokoj kod
srpskog stanovnitva. Poto je granica do i pored Mojkovca ila
dolinom Tare, to su se i prije ovih veih sukoba deavali skoro
svakodnevni incidenti, u kojima su uestvovali ne samo vojnici
graniari, ve i pogranino stanovnitvo. Granina linija je bila blizu,
pa su jedni druge i golim okom mogli da dre na nianu u toku
svakodnevnih radova na imanjima. Podruje Novopazarskog sandaka nije
bilo samo pitanje velikih sila, kako je eljela da predstavi
Austrougarska, nazvano politikim zemljouzom jer je ostalo u sastavu
Turskog carstva kao klin izmeu dvije srpske drave, ve ivotno
pitanje Srba, posebno onih u toj oblasti. Strateki interes i Srbije
i Crne Gore bio je spajanje granica. Znala je to turska vlast i
srpsko stanovnitvo je i zbog toga bilo izloeno sve veim pritiscima
svake vrste od strane domaeg, ali vjerski fanatizovanog
stanovnitva, loe lokalne vlasti i neefikasnih i pristrasnih sudova,
te pogoranju agrarnih odnosa i optereenju sve veim porezima. I Crna
Gora i Srbija, nastojale su da obezbijede to veu sigurnost za
srpski ivalj, i radile su svaka ponaosob na nacionalnom pitanju u
ovom dijelu neosloboene oblasti. Naconalna svijest u podruju
nekadanje nemanjike Rake drave bio je na visokom nivou, i
nacionalni rad se odvijao bez veih napora, nije bio sinhronizovan
izmeu dvije srpske drave, jer su obje nastojale da uvrste to vei
uticaj i zahvate to veu teritoriju. Interesna sfera kralja Nikole,
pored Skadra, zahvatala je i teritoriju Novopazarskog sandaka i
Metohiju, a Srbiju vie Makedonija, Kosovo i Metohija.
http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=338750&datum=2012-07-11
Pogranini incidenti pred ratove Ideja o zajednikoj akciji
balkanskih i hrianskih drava protiv Turske javljala se i ranije,
ali je sve vie dolazila do izraaja poslije Mladoturske revolucije,
ustanka Malisora i sve nepodnoljivijeg poloaja stanovnitva koje je
jo bilo pod turskim okupatorskim sistemom na Balkanu. Ideju
hrianskih drava na Balkanu o zajednikoj akciji protiv Turske
pomagale su i hrianske drave Rusija i Italija, svaka iz svojih
posebnih
-
interesa. Pored toga, sve ei sukobi na granici sa Turskom
ubrzali su sklapanje saveza balkanskih drava. Konkretno, na
crnogorsko-turskoj granici deavali su se esti incidenti, a pokretai
su bili i jedni i drugi (turski i crnogorski pograniari). To je
odgovaralo zvaninom Cetinju i njegovom principu uvijek neto
poinjati, a paralelno, u hodu, traili su se saveznici za sluaj rata
protiv Turaka. Nikola kerovi navodi tvrdnju Jovana Plamenca, da su
se prilikom jubilarnih sveanosti na Cetinju 1910. godine, kralj
Nikola i bugarski car Ferdinand uzajamno obavezali da nee jedan bez
drugoga nita uiniti na Balkanu, to nee prethodno o tom jedan drugog
upoznati, ali da nema pouzdanih dokaza da su se partneri i
pridravali datih obaveza. Kralj Nikola je 1911. nudio i Srbiji
savez o zajednikoj akciji protiv Turske, to je zvanina Srbija tada
odbila. Na crnogorsko-turskoj granici dolazilo je do estih
incidenata, najvie u dolini Tare i Vasojeviima. Ovi incidenti su
prerasli u ljeto 1912. godine u oruane sukobe lokalnog karaktera. U
julu iste godine na karauli blizu dananjeg Mojkovca (Pritima)
unitena je u jednom napadu sa crnogorske strane karaula sa 33
straara. Tom prilikom crnogorski pograniari imali su 15 mrtvih i
oko 20 ranjenih. Iza toga uslijedio je napad na druga turska
pogranina utvrenja, od kojih je 11 bilo porueno. Srbi iz Beranske
nahije unitili su sa svoje strane pet turskih pograninih karaula i
direktno stupili u sukob sa turskom vlau, zbog ega je Turska iz
Azije prebacivala pojaanje u ljudstvu i naoruanju u ovo pogranino
podruje. Naime, u podruju nekadanje turske administrativne oblasti
Novopazarskog sandaka, incidenti su se kontinuirano deavali jo od
crnogorsko-turskog razgranienja poslije ratova 1876/78. i
sprovoenja odluka Berlinskog kongresa, jer je turska vlast
opstruirala te odluke, odnosno ometala razgranienje i predaju
pojedinih teritorija Crnoj Gori, izazivajui nemire kod srpskog
stanovnitva. Poto je do i pored Mojkovca granica ila tokom rijeke
Tare, to su se i prije ovih eih sukoba deavali skoro svakodnevno
incidenti, u kojima su uestovali ne samo vojnici graniari nego i
pogranino stanovnitvo. To je naroito bilo opasno jer je granina
linija bila veoma blizu, pa su jedni druge mogli i golim okom da
dre na nianu u toku svakodnevnih radova na imanjima. Crnogorska
tampa je skoro svakodnevno obavjetavala javnost o incidentima na
granici sa Turskom. U jednom lanku se kae: Na naoj granici sa
Turskom jo nije povraen mir. Tamo jo jednako puca puka objesnih
turskih straara i njihovih krvolonih kordana... (Cetinjski
-
vjesnik). Sa izvora rijeke Lima Jo 1906. godine Narodna misao
objavljuje anonimna pisma pojedinaca iz neosloboenih krajeva. U
jednom pismu, pod naslovom Sa izvora rijeke Lima, iznose se
injenice o stradanju pravoslavnog ivlja u Polimlju: Dosta je bilo
jada i nevolja, koje je pretrpio premueni srpski narod ovog kraja
od svojih krvoednih susjeda Arnauta i poturica. Ostavljeni sami
sebi mi smo bili kao neka mala oaza u velikoj pustinji, koja je
nebrojeno puta pregnojena kostima naih predaka u vjeitoj borbi sa
nadmonijim susjedom naim... U toj oajnoj borbi iekasmo vrijeme kada
se ukaza zora na srpskom nebu, koja nagovjeavae dane ljepe
budunosti... Srbi beranske nahije, iako ih je politika mea odvojila
opet nijesu tako jako osjeali teinu ropskog jarma, jer tu su bila
njihova braa u granici, sa kojom su djelili zlo i dobro... (Narodna
misao). Politiki zemljouz Poslije Berlinskog kongresa podruje
Novopazarskog sandaka postaje neuralgino. Nazvano je politikim
zemljouzom jer je ostalo u sastavu Turskog carstva poto velike sile
nijesu dozvolile spajanje granica dvije srpske drave, Crne Gore i
Srbije, na emu je naroito radila mona Austrougarska. Meutim,
podruje Novopazarskog sandaka nije bilo samo pitanje velikih sila,
nego prije svega srpsko pitanje, zbog ega je srpsko stanovnitvo
bilo izloeno sve veim pritiscima svake vrste od strane domaeg, ali
vjerski fanatizovanog stanovnitva, loe lokalne vlasti i neefikasnih
i pristrasnih sudova, te pogoranju agrarnih odnosa i optereivanju
sve veim porezima. Medalja i krst Meutim, pogranini sukobi u prvoj
polovini 1912. godine bili su jo jai i ei, nagovjetavajui skori rat
sa Turskom. U nizu takvih pograninih sukoba u Kolainskim Poljima
meu rtvama je bio i potkomandir crnogorske vojske,
osamdesetogodinji Vukalica Drakovi. Vijest o njegovoj smrti prenio
je Glas Crnogorca, gdje se navodi da je Drakovi bio junak koga je
zbog ratnih podviga i hrabrosti krasila Obilia medalja i orevski
krst... Stari ovaj na graniar ije su ratnike zasluge vrlo velike
nije mogao svom srcu da odoli, a da se i on ne nae meu one borce
koji su
-
bili potekli da brane svoje od napada i da tite zemljita svoja,
te je pri zauzimanju anca na Prita i poginuo. (Glas Crnogorca).
http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=338970&datum=2012-07-12
Zabrinutost velikih sila esti pogranini sukobi, nagovjetavajui
rat, zabrinjavali su velike sile, koje su i dalje bile na stanovitu
da na Balkanu uvaju status kvo. Naroito je bila zabrinuta
Austrougarska, kojoj su ivotni interesi bili, onemoguiti koliko je
god to mogue, savez balkanskih drava, a time njihov rat sa Turskom,
a ako u tome ne uspije, da ishod toga rata bude to nepovoljniji za
Srbiju i Crnu Goru. U tom smislu razmiljali su u Beu da treba
stvoriti to veu albansku dravu, koja bi bila glavno uporite
Austrougarske na Balkanu u daljem sprovoenju imperijalistike
politike. Oekujui rat na Balkanu prije sklapanja saveza, kralj
Nikola je nastojao da kod Monarhije unaprijed opravda svoje akcije.
Njega je naroito plaio pokret Albanaca i aktivnost austrougarske
politike u vezi sa tim, ali posebno izvjetaji crnogorskih agenata
iz Bosne i Hercegovine da Austrougarska vri pripreme i ima namjeru
da zauzme Novopazarski sandak. Do ruskih poslanika na Cetinju i u
Beogradu dolazile su vijesti koje su sumnjiile kralja Nikolu, da u
sluaju nereda na Balkanu Austrougarska ima plan da ue u Kosovski
vilajet preko crnogorske teritorije. Za uzvrat bi Crna Gora dobila
oblast oko Gusinja. Ruski poslanik u Beogradu Hartvig konstatuje da
se ove vijesti ne mogu potvrditi, ali da je izvjesno da se od
aneksione krize kralj Nikola potinjava savjetima i porukama iz
Bea.U spoljnoj politici Austrougarske, to se tie Balkana, nije bilo
nekih promjena ni za vrijeme Erentalovog nasljednika Berhtolda, a
to je globalno irenje Bugarske i stvaranje to vee austrofilske
Albanije, kako bi se sprijeilo irenje, spajanje granica i
eventualno ujedinjenje Crne Gore i Srbije. Sa ovim planom Crna Gora
bi bila vezana jo vre za Austrougarsku materijalnim i drugim
vezama. Dogaaji na Balkanu poetkom 1912. godine odvijali su se
velikom brzinom, a u njima je aktivno uestvovala i Crna Gora,
pomaui pogranine sukobe. Situacija se razvijala suprotno eljama
Austrougarske i sva nastojanja da sprijei rat i savez balkanskih
drava nijesu uspjela, pa je po tom pitanju austrougarski
imperijalizam doivio poraz. Zvanino Cetinje je budno pratilo tok
dogaaja i aktivno uestvovalo u meusobnim savezima Srbije, Bugarske
i Grke, sa kojima je Crna Gora i sama ponaosob potpisala iste
ugovore. ak je Crna Gora pourivala akciju
-
protiv Turske. U Lucernu (vajcarska) Crna Gora je potpisala
ugovor o ratnom savezu izmeu Crne Gore i Srbije, a prije toga tokom
ljeta 1912. sklopljen je balkanski savez izmeu Srbije, Bugarske,
Grke i Crne Gore za osloboenje neosloboenog pravoslavnog
stanovnitva. Ranije, u martu 1912. godine, kralj Nikola je posjetio
Petrograd gdje je bio sveano i blagonaklono primljen, to govori da
je Rusija bila obavijetena o namjerama balkanskih drava, pa naravno
i Crne Gore. Meutim, prije posjete, ruska diplomatija je bila
rezervisana prema zvaninoj crnogorskoj politici, a pojedine
diplomate balkanskih drava sa nepovjerenjem su gledale na politiku
kralja Nikole i njegove vlade. Iz Petrograda se ale na Vae govore
sa poslanicima balkanskih drava, stoji u jednom izvjetaju Lazaru
Tomanoviu iz Carigrada. Politiki protivnici nijesu ostajali pasivni
prema kralju Nikoli ni kasnije, ukazujui na njegove greke i mane. I
rusko javno mnjenje je bilo obavijeteno o kraljevim aktivnostima,
pored slubenih izvjetaja ruskih diplomata sa Cetinja. Cetinjski
vjesnik komentarie izjave bivih ministara urovia, Ivanovia i Gatala
date u Beogradu jednom ruskom listu. Uostalom, rekli su da su, jo
dok su bili ministri u vie prilika predoavali ruskoj vladi, kako se
njena pomo Crnoj Gori zloupotrebljuje.... Naveli su da je Crna Gora
od potonjeg rata do danas primila 37 miliona rubalja ruske pomoi, a
da je od toga samo 17 miliona utroeno namjenski. Formalno, u
septembru 1912. godine, bio je formiran savez balkanskih drava.
Meutim, do tada, iako je za te aktivnosti znala, Austrougarska ih
nije uzimala ozbiljno, naroito incidente na crnogorsko-turskoj
granici. Sve do izbijanja Balkanskog rata Austrougarska e se drati
vrsto stava da ne dozvoljava spajanje granica Crne Gore i
Srbije.Poslije Petrograda, kralj Nikola je u maju 1912. godine
posjetio i Be. Od te posjete obje strane su oekivale da izvuku bar
minimalnu korist pred nastupajue dogaaje na Balkanu. Kralj se nadao
da zadobije naklonost monog susjeda u izvjesnom ratu protiv Turske.
Ustolienje mitropolita Gavrila Iz Plamenevog izvjetaja se vidi i da
je crnogorsko poslanstvo u Carigradu aktivno radilo na izboru za
mitropolita Gavrila Doia u Pei i iz tih razloga posredovalo i vrilo
presiju na turske vlasti da to ustolienje odobri, to se moe
povezati sa sveobuhvatnim aktivnostima crnogorske drave prema
buduim balkanskim ratovima i planovima oslobaanja Metohije.
-
Grofov predlog Iz drugih izvjetaja moe se konstatovati da su
kralj Nikola i odreeni austrofilski orijentisani visoki crnogorski
zvaninici, pravili kombinacije sa grofom Berhtoldom po pitanju
Albanije. Poslanik Petar Plamenac iz Carigrada pie: O predlogu
grofa Berhtolda ovdje se skoro vie i ne govori... Plamenac
zakljuuje da je Austrougarska vazda bila i ostae neprijateljica
srpskog naroda, i navodi primjer bezrazlonog dranja Spia, a kamo li
da nam dade to drugo, da Monarhija dobro zna da jaanje Crne Gore
znai slabljenje Austrougarske koja broji tri, etiri miliona srpskog
naroda i da je vrstog uvjerenja da svaki onaj kod nas koji
propovijeda prijateljstvo s Austrijom, taj ili je nesvjestan i ne
razumije ili je agent austrijski. Susret u Beu Kralj Nikola je u
Beu doekan sa najveim poastima, a u njegovoj pratnji nije bio Lazar
Tomanovi, iako se Be tome protivio. Uz ministra spoljnih poslova
Duana Gregovia bio je i budui predsjednik vlade i tadanji ef
dvorske vojne kue Mitar Martinovi. Na eljeznikoj stanici kralja
Nikolu lino je doekao stari car Franja Josif sa najviim vojnim i
politikim funkcionerima monarhije. U znak velike poasti kralj
Nikola je imenovan za poasnog komandanta 55. puka austrougarske
vojske stacioniranog u Galiciji. Meutim, rezultati pompezne posjete
crnogorskog kralja Beu nijesu na dui rok dali odreene rezultate,
koje su oekivale zainteresovane strane. Prema pisanju tadanjih
bekih listova moe se zakljuiti da je Austrougarska od Cetinja
traila umjerenost u balkanskoj politici. (Glas Crnogorca)
http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=339042&datum=2012-07-13
Kombinatorika kralja Nikole Kralj Nikola, pored vie planova i
kombinatorike o irenju svoje drave, ozbiljno je pripremao Crnu Goru
za budue izvjesne dogaaje na Balkanu. Povjerljiva i odana linost
Tomanovievog krutog reima, Jovan Plamenac, pred Balkanski rat
imenovan je za oblasnog upravitelja Vasojevike oblasti. Jovana
Plamenca, ak, povjerljive linosti obavjetavaju iz unutranjosti
(Metohije) o osobinama Albanaca i da li se moe na njih raunati
zatim,
-
koliko Srba moe uestvovati u ratu na strani Crne Gore i Srbije,
a dobija povjerljivo i mogue najlake pravce napada prema Metohiji.
Isto tako raunali su i na prijanje prijateljstvo sa pojedinim
albanskim prvacima koji su nalazili utoite u Crnoj Gori, kao sa
Isom Boljetincem, to se vidi iz pisma komandanta Vasojevike brigade
Radomira Veovia, u kom, izmeu ostalog, kae da bi se on stavio na
elo svih Srba u Turskoj (misli na Metohiju prim. V.I.), i da li je
njemu protivno da se srpski narod buni protiv turskog nasilja; to
ga pita kao ovjeka i junaka i da bi rado vidio Boljetinca sa svojim
ljudima da rade na zajednikom poslu. Zvanina Turska je optuivala
Crnu Goru za ovakvu agitaciju u emu je pomagala ne samo
Austrougarska, ve i Njemaka. ak su pregli da Tursku i u zatitu
uzmu. Zvanina crnogorska politika je uzvraala da Turska ide na to
sa naroitim planom da stvori utisak kako je Crna Gora pokuala da se
koristi unutranjim rasulom Otomanske carevine i da upadne u
Tursku.... Turska vlast je svojom reakcijom ubrzavala neposredni
povod za rat, osjeajui namjeru balkanskih drava, zvjerstvima nad
nezatienim pravoslavnim ivljem, naroito Srbima u Novopazarskom
sandaku. Zapaen je bio i bolno odjeknuo pokolj nad Srbima u
Sjenici, Bijelom Polju i drugim mjestima Novopazarskog sandaka,
gdje se odigrao kanibalski pokolj Srba avgusta 1912. godine.
(Cetinjski vjesnik) Pored toga, prema Tomanoviu, balkanske ratove
je ubrzala Austrougarska: Aneksija je rodila balkanski savez i rat
munjevitom brzinom to je iznenadilo svu evropsku diplomatiju. Pored
toga, balkanski savez, kao vojno-politika alijansa balkanskih
kraljevina: Crne Gore, Srbije, Bugarske i Grke, formiran je s
osnovnim ciljem realizacija projekta osloboenja okupiranih
balkanskih zemalja i definitivno i trajno ukidanje turske uprave na
Balkanu. Postavljeni, osnovni geostrategijski cilj, u konstelaciji
vojnih i politikih snaga na Balkanu, mogao se ostvariti iskljuivo
udruenim vojnim i materijalnim iniocima lanica saveza. Sam Lazar
Tomanovi i njegov kabinet podnose ostavku, ubrzo poslije povratka
kralja Nikole iz Bea, a kralj obrazuje tzv. ratnu vladu, na elu sa
generalom Mitrom Martinoviem, koja je imala, pored njega jo samo
tri ministra. Sam Martinovi je pored, predsjednike funkcije,
pokrivao i vojni i resor ministra inostranih poslova; ministar
unutranjih djela i zastupnik ministra prosvjete i crkvenih poslova
imenovan je Jovan Plamenac; za ministra pravde Duan Vukoti i za
ministra finansija i graevina Sekula Drljevi. (Glas Crnogorca) Tako
je zbog veih dravnih ciljeva i interesa zamijenjena vlada
Lazara
-
Tomanovia, koja je radila u jednom od najburnijih perioda
politike istorije Crne Gore. Tomanovieva vlada potpuno je bila u
slubi dvora i lino knjaza/kralja Nikole, na emu mu je kralj lino i
javno zahvalio: Uvaavajui ostavku, koju ste Mi sa Vaim drugovima
podnijeli kae se u saoptenju za javnost, ja Vam Gospodine
Predsjednie, izjavljujem Moju toplu zahvalnost na Vaem rodoljubivom
radu... Naroito je istakao oprobanu vjernost i portvovanje
Tomanovia, koji je bio koristan Otadbini i Prijestolu. U istom
broju zvanini Glas Crnogorca, pored zahvalnosti kralja Nikole,
donosi i svoj komentar o vladi Lazara Tomanovia, ija je ostavka
izvrena sa najboljim namjerama za narodno dobro... Ratna vlada Novi
predsjednik Vlade Mitar Martinovi o Balkanskom ratu kae da je to
bio dogaaj od evropskog istorijskog znaaja jer je svojim plodovima,
kako na diplomatskom tako i na bojnom polju, doprinio konanom slomu
Osmanlijskog carstva u Evropi i politikom osloboenju i ujedinjenju
Srba, Bugara, Grka i Arbanasa na Balkanskom poluostrvu, a uz sve to
bio i neposredni uzrok Svjetskom ratu 1914. Za novu vladu, na ijem
je elu bio, Martinovi kae da je postavio uslov da pristane da
sastavi kabinet, a to je da on bira ministre, da se prema Turskoj
preduzmu diplomatske aktivnosti, a ako one ne uspiju da se sporovi
s Turskom rijee ratom, to je prihvano od kralja Nikole. O novoj
Martinovievoj vladi Cetinjski vjesnik pie da je sainjavaju mlade
oprobane snage... Mlade vrsne snage, iz kojih je nova vlada
sastavljena, jemstvo je za njenu neumornost.... (Cetinjski vjesnik)
Pred rat je crnogorska tampa gledala da ublai to je vie mogla stara
razmimoilaenja: ...Nae je iskreno srpsko uvjerenje da to prije
treba potraiti naina, da se izmeu Biograda i Cetinja uspostave
onakvi odnosi, kakvi odgovaraju naim zajednikim srpskim interesima.
Sve smetnje koje stoje tome na putu a nasigurno nijesu nesavladive
valja ukloniti, jer su srpski interesi prei od svega i svakog
drugog obzira. (Cetinjski vjesnik) Vijest u Carigradu U lanku se
nagovjetava i osnovni zadatak budue vlade, te da je stara podnijela
ostavku jer su prestale prilike, koje su pod preanim Ministarstvom
izazivale upotrebu otrijih zakonskih mjera, tako da e nova vlada
moi bez smetnji zaloiti svu svoju snagu za ostvarenje svojih
-
namjera oekujui da e joj svi uviavniji elementi u zemlji bez
ustezanja staviti na raspoloenje svoju potporu. (Glas Crnogorca)
Navedeni lanak, izmeu ostalog, poziva na jedinstvo i ljude
opoziciono nastrojene prema crnogorskom reimu iz prethodnog
perioda, mada je i tada brino praena njihova aktivnost u zemlji i
inostranstvu. Netrpeljivost prema reimu u Crnoj Gori su podsticali
esto tendenciozno i neki listovi na strani. Poetkom 1912. godine
objavljena je vijest u Carigradu kako su se tamo pojavili
zavjerenici iz Crne Gore, s namjerom da ubiju crnogorskog poslanika
u Carigradu Popovia. To su, prema tim vijestima, trebali da obave
crnogorski bjegunci i osuenici iz zatvora, etiri biva oficira, na
elu sa izvjesnim Mrdeljom Bulatoviem, koji je pobjegao iz zatvora,
gdje je izdravao kaznu od 12 godina robije. Meutim, Cetinjski
vjesnik je demantovao, kao i splitski list Nae Jedinstvo da se radi
o politikom krivcu, ve da je osuen zbog ubistva. (Cetinjski
vjesnik)
http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=339174&datum=2012-07-14
Otomansko carstvo ide na nie I pored toga, srpska tampa nije
propustila da kritikuje Martinovia i njegovu vladu, prije svih
zagrebaki Srbobran i beogradska Politika, da su dokazani
reakcionari, a Cetinjski vjesnik nije propustio da to demantuje.
Ovaj list jo u junu, odmah nakon formiranja nove vlade nagovjetava
rat: Dravni barometar susjednog nam Otomanskog carstva ide na nie.
Predskazuje ravo vrijeme, zle dane. Crni oblaci ve su se
nagomilali. Jo malo pa e udariti pljusak sa stranim gromovima... I
dalje ironino nastavlja: Jadna Turska! i hala i vrana sa strane
skoile su da joj ispiju divne istonjake oi i lie je najvanijeg
uslova ivota, pa sada tokove njene budunosti poee tjerati niza
stranu, u propast, i prvi njeni sinovi. Propast tvoja od tebe,
Izrailju!... (Cetinjski vjesnik) Kralj Nikola je izdao naredbu o
mobilizaciji crnogorske vojske 18. septembra 1912. godine, s
obrazloenjem da je izazvana neredima i jakim pojaanjima carske
otomanske vojske du granice, te da je to sredstvo za zatitu zemlje
i njenih dravnih i nacionalnih interesa.1 (Glas Crnogorca) Na
nekoliko dana pred objavljivanje rata Turskoj, Cetinjski vjesnik
pie sa oduevljenjem: Ni pjesnici srpski iz sedamdesetijeh godina
prologa vijeka ne bi mogli u svojoj mati zamisliti doba i dogaaja,
koje prieljkuju dananja srpska i balkanska pokoljenja. Petovjekovni
san postao je java. Ideali prvih ljudi slovenskog hrianstva od
Soluna do Biograda, od Cetinja
-
do Varne primiu se ostvarenju. Rue se temelji pod teretima
nepravde i stradanja. Zablude, razoaranja i kobna podvojenost
ustupaju mjesto zdravim mislima, tvrdim nadama i meusobnoj
ljubavi... (Cetinjski vjesnik) Prema dogovoru balkanskih drava
saveznica, Crna Gora je prva objavila rat Turskoj 25. septembra
1912. godine, a javnosti je objavljeno dan kasnije da je Crna Gora
stupila u rat. U proglasu Crnogorcima kralja Nikole se, izmeu
ostalog, kae: Tuni vapaj, koji dopire iz Stare Srbije od tamonje
nae potlaene brae, ne moe se dalje podnositi. Onamo nemilosno kolju
ne samo ljude, nego ene i nejaku ecu srpsku... Dunost i ljubav roda
nalau vam da pohitate brai u pomo... Dalje se kralj osvre na
prijanje stanje, da zna da bi Crnogorci to i dosad uinili sa
uroenom vam odvanou, ali da su ekali i sluali njega i ekali ishod
miroljubivih napora za zatitu muenika ispreko granice. Na kraju ih
blagosilja i moli se Bogu da se ostvare snovi iz njegove rane
mladosti, kad je s pjesmom nagovjetavao ovaj znameniti dan i kojom
je zagrijavao srpske grudi vjerom da oruani moramo poi: Onamo,
onamo, za brda ona, zavrava ovako svoj proglas kralj Nikola. (Glas
Crnogorca) Crna Gora je Turskoj objavila rat diplomatskim putem
poto nije dobila povoljan odgovor na potonju notu crnogorske vlade,
te je otpravniku poslova u Carigradu, Petru Plamencu javljeno da
prenese Turskoj da Crna Gora prekida sa njom diplomatske odnose i
da joj je objavila rat, a da Plamenac u vezi sa tim naputa
Carigrad. (Cetinjski vjesnik) Od objave rata Turskoj, kojom su
zapoeli balkanski ratovi, sva politika i medijska aktivnost je bila
usmjerena na jaanje borbenog duha i patriotizma. U istom broju u
kojem je objavljeno da je zemlja stupila u rat, Cetinjski vjesnik
je objavio patriotsku pjesmu ure Jakia Jevropi, u kojoj se Evropa
prekorijeva za dugi opstanak istonjakog osvajaa na Balkanu. Zadnja
strofa glasi: Pa izginite!
Podsmijeha tvoga gordi je zbor.
I ginuemo, ginuti slavno,
Il maem presje Gordijev vor!
Izginuemo ali slobodni,
Jer Srbin nee da bude rob!
Tamo daleko na svetom groblju,
Potraiemo ivot il grob!... Takoe vijest o objavi rata Srbije
Turskoj primljena je u Crnoj Gori sa oduevljenjem, kao i da je Grka
pola sa Srbijom, a i Bugarska, te da se o optem ratu na Balkanu moe
govoriti kao o svrenoj stvari. (Cetinjski vjesnik)
-
Ulazak hrianskih drava u rat, a naroito zajednika akcija srpskih
drava Crne Gore i Srbije, izazvala je opte oduevljenje u vaskolikom
Srpstvu. Pjesnik Aleksa anti, oduevljen, pjeva staroj srpskoj
prestonici. Pjesmu Prizrene stari... objavio je Cetinjski vjesnik.
Prva strofa ove visokopatriotske pjesme glasi: Prizrene stari
kapije rastvori! / Zaljuljaj zvona neka Vaskrs jave! / S Lovena
tvrdog i Avale plave. / Sjutra, uz trube, pod stjegom u zori, /
Vitezovi,silni gromovi u boju, / Jezdie gordo uz kaldrmu tvoju !...
http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=339383&datum=2012-07-15
Borbe prema Tuzima Na samom poetku ratnih okraja crnogorska
vojska je zabiljeila veliki uspjeh. Istog dana kad je objavljen
proglas kralja Nikole, 26. septembra, ispaljen je prvi top sa
Fundine, nedaleko od Podgorice, na turska utvrenja u okolini Tuzi,
koji je ujedno i oznaio poetak istorijskog oslobodilakog rata i
kraj turske vladavine na Balkanu. Glavnina snaga je bila usmjerena
prema Skadru, u Zetskom odredu i Junom odredu, a Istoni odred, pod
komandom brigadira Janka Vukotia, imao je karakter pomonih snaga
koje su izvodile operacije u podruju Novopazarskog sandaka i prema
Metohiji. Ve 27. septembra u jednom rijetkom po herojstvu, junakom
naletu, trupe Zetskog odreda savladale su utvreno brdo Dei iznad
Tuzi i niz oblinjih utvrenja. Takmiarski elan i veliko oduevljenje
uspjesima prouzrokovali su i nepotrebne velike rtve, meutim, dalji
uspjesi doprinijeli su da se na rtve nije obazirao. Tuzi su zauzete
prvog oktobra, a u ruke pobjednika palo je preko 6000 turskih
vojnika. Trei (Juni) odred imao je takoe vidnog uspjeha u Krajini,
na junoj obali Skadarskog jezera, i pribliavao se Skadru.
Karakteristika balkanskih ratova je, to se tie crnogorske vojske,
da su, u optem oduevljenju, u rat kao dobrovoljci ili starci,
ratnici iz minulih oslobodilakih ratova 187678. godine, to je
besprimjerno u istoriji ratova, kao i mladii, koji su uprkos
strogoj vojnoj naredbi ulazili u okraje sa neprijateljem, to je
rezultiralo nepotrebnim rtvama. U takvom zanosu i juriu prvih dana,
crnogorske snage su imale uspjeha van svakog oekivanja. Takoe je i
Istoni odred u snanom naletu imao velikog uspjeha prema Bijelom
Polju, Beranama, Pljevljima i Metohiji. U izvjetaju sa ratita se
kae da su crnogorske snage u Beranama kao plijen uzele dvanaest
poljskih brzometnih topova sa mnogo municije, koje su ostavile
turske snage, a u varoi nali su hrane za dva mjeseca. Narod je
-
bio oduevljen, a u manastiru urevi stupovi slueno je
blagodarenje u ast pobjede crnogorskog oruja i molepstvije za
zdravlje Kraljevo. Kralj Nikola je telegramom estitao Janku Vukotiu
i saoptio mu da ga je odlikovao Obilia medaljom. to se tie ratita
oko Podgorice, list navodi da je princ Mirko u Podgorici podijelio
Malisorima, koji su se javili da se bore u crnogorskoj vojsci,
1.500 crnogorskih kapica, kao i to, da mnogi stranci dolaze u logor
kod Zagoria da gledaju turske zarobljenike. (Cetinjski vjesnik) U
balkanskim ratovima sve je kod naroda u Crnoj Gori bilo posveeno
osloboenju i borbi protiv neprijatelja, bila su potisnuta sjeanja
na nasilja i grijehe naopakih reima. Narod nije ni zaboravio, ni
oprostio, kako kae kerovi, ve odloio, a sada je ivio u ratu i za
velike ratne zadatke. Meutim, to jedinstvo u narodu i vojnim
jedinicama naruavali su povjerljivi ljudi kralja Nikole, koji su
van izvjetaja zvaninih komandanata slali svoje izvjetaje sa fronta,
naroito o ponaanju vojnih starjeina. Jedan od takvih povjerljivih
ljudi u Zetskom odredu bio je piro Popovi, ija e aktivnost izazvati
neraspoloenje i sukob sa tabom odreda, a to je djelovalo i na same
ratnike. pijunaa je pojaavala neraspoloenje, na kraju, i prema
samom kralju Nikoli. Zabrane princu Mirku Inae, prije preuzimanja
Zetskobrdske brigade, princ Mirko je tu ponudu jednom bio odbio,
kao i komandu nad Malisorskom brigadom, imajui vee aspiracije. To
se u jednom pismu kralja Nikole predsjedniku vlade i komandantu
Junog (Primorskog) odreda istie, kao i da Martinovi zabrani
vojnicima i oficirima ovog odreda, kod kojih je Mirko bio doao da
mu odaju poasti, izuzimajui one koje ga sleduju po rangu njegova
roenja, inae da se ponaaju prema njemu kao prema obinom vojniku.
Pored toga, kralj nareuje da se princu Mirku zabrani da daje izjave
stranim novinarima. Smrt Blaa Bokovia Oklijevanje crnogorske
vojske, iako za to nije imala nikakvog razloga jer im je put prema
Skadru bio praktino otvoren uz svesrdnu pomo albanskih katolikih
plemena Gruda, Hota i Kastrata, imalo je za rezultat koncentraciju
turskih trupa, koje su okupile 35.000 boraca, naspram 20.000
crnogorskih vojnika. Pritom su Turci jo vie utvrdili grad. To je
kotalo crnogorsku vojsku ogromnih rtava. U balkanskom ratu imala je
10.350 mrtvih i ranjenih, od kojih u najveoj mjeri na Skadru.
-
Iz tih razloga je i srbijanska vrhovna komanda formirala
Primorski kor, koji je upuen da pomogne crnogorskim trupama u
zauzimanju Skadra, na elu sa generalom Petrom Bojoviem. Jo jedan
dogaaj na samom poetku ratnih operacija, u noi 25/26. septembra,
poremetio je koheziju u crnogorskoj vojsci. Naime, pod udnim
okolnostima poginuo je brigadir Blao Bokovi iz Bjelopavlia,
komandant druge divizije u Zetskom odredu.
http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=339516&datum=2012-07-16
Poslije mjesec dana ratovanja Pored izvjesnih potekoa,
crnogorska vojska je za mjesec dana ratovanja postigla velike
uspjehe. Glas Crnogorca u vezi s tim kae: Danas se navruje mjesec
dana da je Crna Gora objavila rat Turskoj za svoje ivotne interese
i za spasenje od konanog istrebljaja rodne brae svoje. Hrabra naa
vojska, eljna rata, zadivila je svijet svojim uspjesima, a
Slovenstvo oduevila od Petrograda i Moskve do Zlatnoga Praga. urevi
Stupovi, Peka Patrijarija, Visoki Deani, ove svete nemanjike
zadubine, koje su u ropstvu pet vjekova provele, radosno uzdiu
blagodarenja Bogu sa toplim molitvama na zdravlje i sreu svoga
Oslobodioca, balogovjernoga Gospodara Kralja Nikolu i Njegove
Saveznike. (Glas Crnogorca) Sa uspjesima balkanskih drava u ratu
nije se lako mirila Austrougarska, posebno sa ostvarivanjem
crnogorskih zahtjeva za djelovima albanske teritorije. Sjeverna
Albanija, gdje je bio brojno najjai katoliki elemenat, bila je
sfera skoro potpunog uticaja Austrougarske, a Skadar je u tom
dijelu bio najvaniji grad. Preko katolikog klera Monarhija je vrila
svoj uticaj i sjeverni djelovi Albanije su bili praktino pod
kulturnim i vjerskim protektoratom Austrougarske. Vojna akcija
kralja Nikole ugroavala je njihove planove i interese. Zbog toga su
u poetku iz Bea pruali pomo Turcima, Malisore nije odvratilo od
Kralja Nikole, pa su bili primorani da ire ideju o autonomnoj
Albaniji. Meutim, ni Crna Gora nije bila izvan austrougarskih
kombinacija, koje su se bazirale na privrednoj saradnji i
trgovinskim ugovorima, do carinske unije, koju je namjeravala da
sklopi sa Crnom Gorom, uz korekciju granice prema Lovenu. Time bi
Moharhija otklonila opasnost od crnogorske artiljerije prema Boki,
a od Kotora napravila prvorazrednu ratnu luku. Iz ovih razloga
Austrougarska je preuzimala ivu diplomatsku aktivnost prije svega
preko svog poslanika na Cetinju, barona Gizla.
-
Za Austrougarsku su bili za vrijeme balkanskih ratova od velike
vanosti sljedei ciljevi: razbijanje balkanskog saveza; stvaranje
autonomne Albanije koju treba uiniti to veom na tetu Srbije i Crne
Gore; da se i dalje ne dozvoli spajanje granica Crne Gore i Srbije;
izgradnja pruge do Kosovske Mitrovice; regulisanje ekonomskih
odnosa sa Crnom Gorom u korist Monarhije da se sprijei izlazak
Srbije na Jadransko more. Meutim, Austrougarska e se pomiriti sa
sudbinom Sandaka. U ministarstvu su ocijenili da on za njih vie
nije aktuelan i da nije mogue da on ue u sastav velike Albanije jer
su njihovi stanovnici u ogromnoj veini Sloveni pravoslavni i
muslimani.U tim kombinacijama, Austrougarska je namjeravala, ako
velike sile budu osporavale veliku albansku dravu, da i Skadar sa
okolinom ostane u Crnoj Gori ukoliko to podruje zauzme njena
vojska. Meutim, u balkanskim ratovima sama austrougarska
diplomatija je bila dezorijentisana i nedosljedna. Uspjesi koje su
postigli balkanski saveznici na Kumanovu i Bitolju i uspjesi u
Sandaku i Metohiji oamutili su vladajue slojeve Monarhije.
Austrougarska je, ipak, zbog glavnog cilja Crne Gore Skadra, imala
priliku za pravljenje raznih kombinacija ak i ucjenama. Oslobaanje
velike teritorije u Novopazarskom sandaku i Metohiji i spajanje
srbijanske i crnogorske vojske primljeno je sa oduevljenjem na
Cetinju. Glas Crnogorca o tome pie: Nakon pune sto i tri godine iz
prvog neuspjelog pokuaja, evo se, Bogu hvala, sretno ostvarava
spasonosna zamisao Velikog Karaora... za obnovu stare slave i
veliine zdruenje granica dviju slobodnih srpskih drava. Preko
novopazarskog sandaka pruie oni bratske ruke vitekim Crnogorcima i
ljutim maem izbie za navijek klin u slovensko meso udaren od
novijeh dumana slobode srpske i ujedinjenja... Takoe, vijest o padu
Jedrena izazvala je silnu radost na Cetinju, gdje su se pred
bugarskim poslanstvom organizovale demonstracije, pri kojima je
demonstrante pozdravio bugarski poslanik Kolueev. Demonstranti su,
dalje, pred poslanstvom Srbije otpjevali himnu Boe pravde... (Glas
Crnogorca) Sudbina Sandaka Cetinjski vjesnik o ratnoj 1912. godini
pie kao o krvavoj, sa puno iskuenja, muka i bolova, a dok je
svijeta, za nju e biti vezane uspomene na krupne dogaaje, koji su
stvorili preokret u starim navikama. Ponitila je jednom za vazda
nauku bezdunih silnika: da mali bez njih ne mogu i ne smiju
odreivati pravac svojoj subini. Slomila je ludost, nasilje i
sebinost olienu u otrcanoj frazi status quo na Balkanu koju su moni
radi sebe
-
izmislili... U istom lanku o austrougarskoj politici se kae: Na
ruevinama turskoga carstva u Evropi, do kojih se dolo samo
zaslugama balkanskih kraljevina, Austrija eli da stvori Veliku
Albaniju. Ne rukovodi je ljubav prema Arbanasima, jer ta drava od
kad postoji ratuje sa narodima i narodnostima, rukovodi je silna
mrnja dviju srpskih i ostalih balkanskih kraljevina...
http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=339715&datum=2012-07-17
Pregovori poinju u Londonu Crnogorska vojska oko Skadra
proslavila je Boi 1913. godine sveano: Lijepi srpski obiaj
proslavljanja Badnje veeri proslavila je naa vojska u Zetskom
odredu na takav nain da e to vee ostati u trajnoj i neizgladivoj
uspomeni sviju prisutnih... Loenju badnjaka u Grudama prisustvovao
je prestolonasljednik Danilo sa princom Petrom da kod svoje vojske
naloi srpske badnjake i provede boine praznike... Austrougarska je
na sve naine pokuala da umanji uspjehe balkanskih saveznica i
prekine dalje vojniko napredovanje. to se tie Crne Gore, izmeu
ostalog, pozivala se na ranije odnose sa crnogorskim zvaninicima i
lanovima dinastije, kao sa prestolonasljednikom Danilom. On je jo
prilikom proglasa Crne Gore kraljevinom formulisao sa
austrougarskim poslanikom odnos svoje zemlje prema Monarhiji
krilaticom: Monarhija je egzistencija Crne Gore.
Prestolonasljed-nikovo gledite bilo je da Crna Gora ne ulazi ni u
kakvu ratnu akciju bez prethodnog odobrenja monog susjeda. Ulazei u
balkanski rat, Crna Gora je prekrila sporazum iz 1911. godine, po
kojem nije mogla vojno operisati u Novopazarskom sandaku. Kralj
Nikola je pokuavao da opravda krenje obaveza preko italijanskog i
austrougarskog poslanika, koje nije razuvjerio nevjerovatnim
objanjenjima, kao da ga je akcija srbijanskih trupa natjerala na
operacije crnogorske vojske u Sandaku, to je Gizl prokomentarisao
Gelenheit macht Diebe (okolnosti stvaraju lupee). Meutim, i pored
toga, kralj je uporno pokuavao da uvjeri austrougarskog poslanika u
prijateljsku odanost, ak ga je uvjeravao u opravdanost akcije u
balkanskim ratovima. Kao razlog naveo je da mu prijeti opasnost od
Srbije, naroito njegovoj dinastiji, te da Narodna stranka vri
agitaciju u korist Srbije, i da e poslije rata razoruati svoju
zemlju. Naveo je i da e on u Srpstvu ostati kao prvi Srbin ili e
abdicirati i povui se u Ameriku. Poslije rata traie pomo od
Austrougarske ako bi iskrsli problemi sa Srbijom, da
-
pristaje na osnivanje albanske drave, ali pod uslovom da Skadar
s Medunom pripadne Crnoj Gori. Zahtjev Gizla da sve svoje predloge
i miljenja iznese u pisanoj formi, on je vjeto izbjegavao, pod
izgovorom da e to uraditi prestolonasljednik poslije rata kao odani
austrofil. kerovi zakljuuje da je sve ovo kraljevo kalkulisanje
imalo cilj da obezbijedi Crnoj Gori Skadar, kao i to da Gizl nije
vjerovao kralju Nikoli, ve ga je okarakterisao kao fantastu,
ovinistu i, uz to, kao egoistu najistije vrste, koji vjeruje da je
on neka vrsta naroite svjetske politike kome bi dobrodola podrka
Austrougarske u borbi protiv pretenzija Srbije, u sluaju da ga
napusti Rusija. Kralj Nikola je i u mnogim drugim prilikama
nastojao da diplomatskom igrom izaziva i koristi surevnjivost izmeu
Austrougarske i Rusije. Kako bi obezbijedio naklonost
Austrougarske, cetinjski dvor je produio i dalje da odrava
prijateljske veze sa pojedinim austrijskim diplomatama, kao i sa
austrougarskim vojnim ataeom Hupkom, koga je ak slao kao svog
kurira u Skadar, opsjednut od strane crnogorskih trupa. Hupka je
odnio kraljev odgovor stranim diplomatama u Skadru, koji su
intervenisali u vezi s bombardovanjem toga grada. Isto tako su i
lanovi kraljeve porodice, sa njegovim znanjem ili bez znanja,
kontaktirali u razliitim prilikama sa austrougarskim
predstavnicima, kao princeza Ksenija i princ Mirko, koji je
otvoreno radio protiv brata Danila kako bi mu ugrabio presto. On je
poetkom avgusta 1913. godine predloio Gizlu da Austrougarska
zaposjedne jedan dio Novopazarskog sandaka i tako onemogui
zajedniku granicu Srbije i Crne Gore. Balkanske drave su veoma brzo
u najveem dijelu ostvarile svoje ratne ciljeve. Srbija je u prva
dva mjeseca, uglavnom, postigla svoje ratne ciljeve: Kosovo,
Makedoniju do evelije i jedan dio Stare Srbije. Bugarskoj je Srbija
ak slala pomo u Drugoj armiji kod Jedrena, okupirala sjevernu i
srednju Albaniju i izala na Jadransko more kod Ljea i Draa. Grka je
bila nadomak osvajanja Janjine. Crna Gora je zauzela vei dio Stare
Srbije i Metohije, ali se jo uvijek borila kod Skadra, jednog od
glavnih ratnih ciljeva, gdje je izgubila dosta u ljudstvu, municiji
i oruju. Velike sile su dole na ideju o sazivanju konferencije zbog
balkanskog problema jo na samom poetku balkanskog rata. Francuska
je ukazala na potrebu jedne konferencije koja bi razmotrila
mogunost sprovoenja reformi u evropskom dijelu Turske da bi se
sprijeio rat. Meutim, situacija se ubrzo izmijenila, pa je Engleska
uzela ulogu sazivaa konferencije, koja je poela sa radom poetkom
decembra 1912. godine. Za crnogorske delegate na ovoj konferenciji
bili su odreeni Lazar
-
Tomanovi, Lujo Vojnovi i Jovo Popovi. Njihov glavni zahtjev bilo
je ustupanje Skadra Crnoj Gori, uska saradnja sa srbijanskim
pregovaraima i nepotpisivanje nikakvog dokumenta bez dobijanja
Skadra. Razdor zbog Skadra Najtee je stajala Bugarska, Pored ratnih
gubitaka, u njenoj vojsci je bila zavladala kolera i prva je bila
za primirje, za ta nijesu bile ostale tri saveznice. Crna Gora nije
bila za primirje zbog Skadra, ali je na intervenciju vlade Srbije i
Bugarske, pristala na njeta. Nadala se da e tako dobiti u vremenu i
izvriti pripreme za osvajanje Skadra, te da e, uz pomo Rusije, na
pregovorima o miru dobiti ovaj grad diplomatskim putem, bez daljeg
prolivanja krvi. Balkanski saveznici Delegat Srbije Stojan
Novakovi, imao je uputstva od svoje vlade da najenerginije pomae
crnogorske zahtjeve, da se bori za proirenje granica Srbije i da ni
u kom sluaju ne popusti u granici dalje od Drima. Balkanski
saveznici, osim Grke, primirje su potpisali prije poetka
konferencije, 20. novembra 1912. godine, a ono je trebalo da traje
dok se u Londonu ne zakljui mir ili se pregovori ne prekinu. Uslovi
ovog primirja bili su da vojske zaraenih strana ostanu na svojim
dotadanjim poloajima, a da se opsjednute tvrave Skadar, Janjina i
Jedrene ne mogu snabdijevati spolja i da pregovori ponu u Londonu.
http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=339787&datum=2012-07-18
Pitanje Albanije i unije Crne Gore i Srbije Istovremeno sa Mirovnom
konferencijom u Londonu sastala se i Konferencija ambasadora
velikih sila, pod predsjednitvom engleskog ministra Edvarda Greja,
za rjeavanje pitanja Albanije. Sloili su se sa formulom
Austrougarske i Italije o stvaranju samostalne Albanije, s naelnom
odlukom da se njene granice imaju dodirivati s jedne strane sa
Crnom Gorom, a s druge sa Grkom. Ovim je bio definitivno sprijeen
izlaz Srbije na more. Meutim, kriza je buknula u svoj svojoj estini
u proljee 1913. godine zbog konflikta Crne Gore i Austrougarske oko
Skadra i definitivnih granica Crne Gore i Albanije. Turska je
pokuavala da dobije na vremenu, pa je pregovore
-
o miru odugovlaila, nadajui se da e doi do nesloge velikih sila
oko Albanije i da e tako za sebe izvui vee koristi. Neprijateljstva
oko Skadra nijesu praktino ni prekidana, a pregovori o miru sa
Turskom prekinuti su januara 1913. godine i na svim ostalim
saveznikim frontovima. I poslije prekida pregovora o miru,
Konferencija ambasadora velikih sila produila je rad u Londonu, a
odnosila se, kako je naglaeno, uglavnom na pitanje Albanije, iju je
samostalnost tako uporno traila Austrougarska, kao i njeno
razgranienje sa susjedima, zbog ega su delegati iz Crne Gore i
dalje ostali u Londonu. Crnogorski delegati e Konferenciji mira u
februaru 1913. godine, u vezi s tim predati Memorandum o
razgranienju Sjeverne Albanije, lino ser Eduardu Greju i
ambasadorima velikih sila pri engleskom dvoru. (Glas Crnogorca). U
vezi s pitanjem Skadra, iskrsla je jo jedna ideja, pokrenuta od
crnogorske strane, a to je unija Srbije i Crne Gore. Naime,
cetinjski dvor se nije ograniavao samo na diplomatske igre sa
Habzburkom monarhijom. Prestolonasljednik Danilo je pitanje unije
pokrenuo u martu 1913. godine, kao nain regulisanja odnosa izmeu
Crne Gore i Srbije. On je diplomatskom predstavniku Srbije na
Cetinju Gavriloviu predloio realnu uniju sa Srbijom, pod uslovom da
se obezbijede materijalni interesi njegove porodice. Pritom bi
kralj abdicirao, a Danilo bi ostvario uniju. Posrednik Danilov bio
je Jovan Plamenac, koji je zatraio od Gavrilovia da vlada Srbije
izradi predlog o osnivanju unije. Meutim, Gavrilovi je odbio taj
zahtjev s obrazloenjem da to treba da uradi crnogorska vlada, poto
je ona i inicijator takve ideje. Ideja o uniji Crne Gore i Srbije
bie i dalje aktuelna. Srbija je, inae, na insistiranje velikih
sila, da ne bi dolo do velikih komplikacija, povukla svoje trupe iz
okoline opsjednutog Skadra 30. marta 1913. godine. Naime, velike
sile su na insistiranje Austrougarske i Italije ve bile odluile da
Albanija postane nezavisna drava, kojoj bi pripao i Skadar. Meutim,
crnogorska vlada je odbila povlaenje svojih trupa. Poslije duge
opsade Skadra, crnogorska vojska je uspjela da 10. aprila 1913.
godine ue u Skadar, za koji je sa obje zaraene strane palo mnogo
rtava. Cetinjski vjesnik istog dana obavjetava javnost da se
Crnogorski barjak vije na zidinama tvrdog Skadra, i dalje
nastavlja: Skadar je pao! Dua treperi od radosti, srce ivlje bije,
otkucaji struje munjevitom brzinom od brata do brata irom Crne
Gore, po cijelome Srpstvu, Slovenstvu i ostalome svijetu glas, da
je Skadar crnogorski... U dananjoj proljetnoj rujnoj zori radosno
se zablistao vrh Lovena, svete planine, simbol slobode i vjere
u
-
srpsku svijetlu budunost!... A Kralj, Kralj Muenik, koji je
ovoga rata podnio muka ne manje od muenika sa Bardanjola i Taraboa,
doekao je rijetku sreu, vidio je u jesen svojega ivota ostvaren
proroki san pjesnika Balkanske Carice i on se danas raduje s vama,
uiva u vaoj srei, koja je i njegova.... Znajui da su velike sile
odluile da Skadar bude u novoformiranoj albanskoj dravi, ve sledeeg
dana, Glas Crnogorca, ne marei za tu injenicu, konstatuje: ... Po
Jevropi je putena rije, da tenja Crne Gore na Skadar nije
oslobodilaka nego zavojevaka, kako bi se nae sveto poduzee bar
pomrailo, te da su poslanici velikih sila u Londonu doli do
zakljuka da je Skadar arbanaki. U istom lanku, se suprotno tome,
obrazlae da je Skadar bio prestonica prve srpske kraljevine
Vojislavia u pred-Nemanjiko doba, a poslije Nemanjia opet
prestonica Zete, poslednje nezavisne drave srpske Balia, iji se
poslednji gospodar Ivan Crnojevi nije pokorio silnom osvajau, nego
se sklonio u nepristupane planine zetske i tu osnovao dananju Crnu
Goru, koja otada nije prestajala teiti, da oslobodi Zetu, i u njoj
Skadar, koji je ostao do dana dananjega vazda Srpski u svijesti
narodnoj dokle god dopiru srpske narodne pjesme, koje propisuju i
graenje Skadra, jednom kralju srpskom, zatim kad je turska sila
zavladala Zetom u njoj je nala srpsku kulturu koja nije izostajala
kulturi najprogresivnijih naroda srednje i zapadne Jevrope, te da
sve to potvruje prva slovenska tamparija na Cetinju. Esad-paa
ponudio predaju Jedan broj Glasa Crnogorca cio je posveen estitkama
i manifestacijama povodom pada Skadra. Vojne snage koje su branile
Skadar, kao i stanovnitvo grada iscrpljeno dugom opsadom, rtvama,
bolestima i glau, bili su u neodrivo tekom poloaju. Zbog toga je
Esad-paa ponudio predaju grada pod asnim uslovima. Po sporazumu o
kapitulaciji, turske snage su razoruane napustile grad, a umarirala
je crnogorska vojska. Esad-paa je iz grada izveo po sporazumu
23.000 rezervnih trupa snabdjevenih samo lakim orujem. Artiljerija
i druga oprema predata je crnogorskoj strani. Obodska tamparija
Drugi lanak je cijelom sadrinom usmjeren da da do znanja velikim
silama da grijee po pitanju Skadra. Poziva se i na engleskog
dravnika Gledstona, koji je za Obodsku tampariju kazao: I to je
bilo sedam godina docnije no to je prva knjiga tampana u Londonu
onda kad jo ne bjee tamparije ni
-
u Oksfordu, ni u Kembridu... a samo dvadeset i osam godina no to
je prva knjiga, prvjene tog velikog pronalaska, svijeta ugledala,
te da je iz Obodske tamparije izlazilo novo oruje protivu
islamistike knjige, po slavisti Gagiu, najsavremenije s grkog
prevedene i za tampariju prireene.
http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=339909&datum=2012-07-19
Od oduevljenja do komplikacija O predaji Skadra Glas Crnogorca
pie: U utorak se predao Skadar, poslije viemjesene uzaludne
odbrane. Skadar je predao komandant njegov Esad-paa Njegovom
Kralju. Visoanstvu Prestolonasljedniku, zatim da je predaja Skadra
obznanjena na Cetinju istog dana u 2 sata po ponoi pucanjem topova
sa Tablje i zvonjenjem zvona, a da su na glas o predaji Skadra u
dvor doli poslanici saveznikih balkanskih drava, kao i mitropolit
Mitrofan, vlada i drugi dravni velikodostojnici da estitaju kralju
Nikoli predaju Skadra. Zatim da se i graanstvo Cetinja na pucanj
topova i zvonjavu zvona sa crkava okupilo pred dvorom i priredilo
kralju burne ovacije. (Glas Crnogorca) Zahtjev velikih sila, i
pored osvajanja, da crnogorska vojska napusti Skadar, nije
prihvatila vlada brigadira Mitra Martinovia. Kralj Nikola se po
ovom pitanju poeo kolebati, a vlada je zbog toga postavljala i
pitanje njegovog odstupanja sa prestola. Velike sile su opunomoile
Austrougarsku da svim sredstvima, ukljuujui i rat, primora Crnu
Goru da ustupi Skadar. Na sjednici vlade odrane 18. aprila, na
kojoj su bili pored predsjednika Martinovia, ministri Duan Vukoti i
Jovan Plamenac, jedina taka dnevnog reda bila je: zahtjev velikih
sila da napuste osvojeni Skadar i o daljem dranju Crne Gore po tom
pitanju. Uzevi u obzir ulogu Crne Gore u Srpstvu, njenu istoriju i
rtve u potonjem ratu, a naroito oko osvajanja Skadra, kao krajnog
objekta cjelokupnih narodnih tenji, znaaj Skadra za razvitak i
budunost Crne Gore s gledita ekonomskog, politikog, kulturnog i
vojnikog, kao i to, kad bi se Crna Gora pokorila jednostavno
zahtjevu Velikih Sila i napustila Skadar, da ne bi to nita drugo
znailo nego izvriti nad biem Crne Gore moralno i politiko
samoubistvo, a meutim Crna Gora, koja inae mora da izumre bez
Skadra, smije tek onda izumrijeti kad iscrpi sva sredstva dostojna
njene prolosti i asti... Prema navedenom, vlada je rijeila da Crna
Gora ne naputa Skadar, nego
-
da se odupre orujem u ruci svakom onom, koji bi pokuao, da nas
iz Skadra vojnikom silom isera... Zanimljivo je razmiljanje, ako bi
velike sile vojniki pokuale da zaposjednu samo Bar i Ulcinj da se
to ne uzima ko objava rata s nae strane. Vlada je bila miljenja da
za Skadar treba rtvovati Bar i Ulcinj, a u sluaju okupacije ma i
jedne take naeg zemljita od strane Austrougarske vojske, bilo, da
ona to uini kao mandatar evropskih velevlasti, ili sama na svoju
ruku ima se smatrati kao objava rata Austrougarske Crnoj Gori i tom
njenom upadu treba se orujem oduprijeti... Zatim se vlada sloila sa
predlogom kralja Nikole da se sazove Narodna skuptina u vanredno
zasjedanje povodom aktuelne politike situacije, ali da vlada i pred
Skuptinom zastupa gledite u pogledu rjeenja skadarskog pitanja
onako kao to je to naprijed izloeno. Vanredno zasjedanje Skuptine
25. aprila, koje je odrano u Dvoru, kralj Nikola je okarakterisao
kao savjetovanje radi munoga stanja, u kojem smo se potonjih dana
nalazili. Zatim ih je obavijestio da je dok se ne bijaste skupili,
pod iznenadnim pritiskom velikih opasnosti za zemlju, a na
preklinjanje prijatelja donio odluku u cilju spasenja za koju prima
sam odgovornost pred Bogom i istorijom. Zatim im se zahvalio i
pozdravio ih nakon tekijeh, ali slavnijeh dana, kao i cio hrabri
narod. Dalje je govorio i istorijatu uzroka balkanskih ratova jo od
1876. godine, te tekom stanju srpskog ivlja u pograninim oblastima
i graninim incidentima, kao i o uspjesima crnogorske vojske u
balkanskom ratu, krunisanim zauzeem Skadra, ime se ispunio njegov
zavjetaj: iji Skadar, toga i Cetinje, ali da tako i bi, no na alost
za kratko vrijeme, jer su velike sile odluile drugaije. Za
upozorenje velikih sila da prije toga ne ulazi u Skadar, kralj
Nikola kae, da je to odbio i pored upozorenja i na poetku savjeta,
a zatim i prijetnji bratske Rusije, jer je smatrao da je to vapijui
grijeh i nepravda, kao i da je bio svjestan opasnosti od velikih
sila s mora i Austrougarske s kopna, i opasnosti za Srbiju ako
bratsku pomo koju nam je bila poslala pod Skadar, odmah ne povue.
Meutim, on je smatrao Skadar potonjim bojem Turske u Evropi, i da
ast Crne Gore zahtijeva da se Skadar uzme. I uzesmo ga zbog ega je
cio svijet dao javno izraze svojoj radosti, a sama diplomatija se
nala kao pobijeena od nae pravedne upornosti, zbog ega produi svoje
strasti prijetei Crnoj Gori zauzimanjem primorja i Skadra s jedne,
a s druge strane dajui pravo Austrougarskoj da moe Crnu Goru
napasti. U takvoj situaciji pokroviteljska Rusija, bratska Srbija,
jednovjerna Grka
-
najprijateljskije, najbratskije preklinjahu me da Skadar
napustim, da ne izloim opasnosti opstanak moje zemlje i tekovine
ovoga rata, te da je zbog toga pred oiglednom propau Moje zemlje
drao sam se mudro i cijelom Srpstvu spasonosno, a optem miru
korisno da popustim udruenoj Evropi, predajui Skadar u njine ruke i
ako je stao dosta rtava ali ast toga oruja visoko ostaje s te
strane dua vam moe biti mirna i ponosna jer je to oruje uvelialo
Crnu Goru dvojno, i zemljitem i narodom, a udrueno s orujem brae iz
Srbije, oslobodilo Srpstvo od Turaka, od Mora do Dunava...
obrazlagao je kralj Nikola svoju odluku o predaji Skadra. (Glas
Crnogorca) Prije sazvane Skuptine, kralj Nikola je obavijestio
Edvarda Greja o svojoj odluci, podsjeajui ga da je crnogorska vlada
izloila ve 30. aprila razloge dranja po skadarskom pitanju koje je
bilo nadahnuto nezastarivim naelima pravice, a da i on jo jednom to
potvruje, kao i to da mu dostojanstvo i dostojanstvo naroda ne
doputaju da se podvrgne jednostranim prijetnjama (somations), pak
zato predajem sudbinu grada Skadra u ruke Velikih Sila, time bar
malo ublaavajui svoj poraz po pitanju Skadra. (Glas Crnogorca).
http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=340040&datum=2012-07-20
Ostavka ratne vlade Mitra Martinovia Crnogorska vlada na elu sa
Mitrom Martinoviem nije se, kako je naglaeno, sloila sa ustupanjem
Skadra i podnijela je ostavku 21. aprila 1913. godine, a kralj je
prihvatio. Pored predsjednika, zajedniku ostavku su potpisali
ministri Duan Vukoti i Jovan Plamenac. Sekula Drljevi, ministar
pravde pridruio im se jer je bio slubeno odsutan. U tekstu ostavke
kralju Nikoli se kae: Poto se kraljevska vlada razila sa Vaim
Velianstvom u pitanju Skadra, ostajui ista pri tome, da se Skadar
ne naputa bez oruanog protesta protivu svakoga onoga koji bi pokuao
da nam ga oduzme, to mi je ast ovim u ime moje i mojih cijenjenih
drugova podnijeti ostavku na poloaj Vaega Ministra Predsjednika. I
ranije je po pitanju Skadra Mitar Martinovi imao mimoilaenje sa
dvorom, zbog uplitanja austrijske politike, po pitanju Skadra. U
jednom pismu kralja Martinoviu se kae, da bi moda trebalo
razmisliti o napadu na Skadar, na koji se Martinovi odluio na dan
21. novembra 1912. godine, da je kralj da se saeka pred mogui
zakljuak mira s Turskom da sauva pri tom tri do etiri hiljade ljudi
za koje je smatrao da e izginuti. Za napad su se odluili Martinovi,
Vukoti i kralj za 21. novembra 1912. godine zbog
-
prevare barona Gizla, austrijskog diplomate, kako je njegova
zemlja saglasna sa velikim silama da ostane Crnoj Gori ovaj grad.
Meutim, kralj je uoio, prema pisanju tu prevaru, a da je to Gizl
izmislio u pokuaju da nam togod izmami u nadoknadi za njeno spram
nas toboe prijateljsko dranje u tom pitanju kae kralj Nikola.
Martinovi e kasnije, pored svega, biti imenovan za efa Vojnike kue,
ukazom kralja Nikole. Ukazom kralja za novog predsjednika vlade
imenovan je Janko Vukoti, a istovremeno je vrio dunost ministra
vojnog. Ostali lanovi su bili: Labud Gojni, ministar unutranjih
djela, dotadanji predsjednik Velikog suda u penziji; Risto Popovi
ministar finansija i graevina, dotadanji lan Velikog suda u
penziji; ministar prosvjete i crkvenih poslova Mirko Mijukovi,
dotadanji direktor Velike Dravne Gimnazije; Ljubo Baki ministar
pravde, dotadanji lan Velikog suda i Petar Plamenac, ministar
inostranih djela, dotadanji otpravnik poslova u Carigradu. Novu
vladu Cetinjski vjesnik je ovako prokomentarisao: Nova vlada...,
koja je ovijeh dana stavljena na elo dravnih poslova primila je
upravu zemlje u tekim danima, iza jednog velikog rata. Oekuju je u
radu raznovrsne muke. Ima da lijei i sreuje naljedstvo rata, koje
svakojem narodu, svakoj vladi zadaje mnogo briga, pa ma koliko
ratna srea bila nesumnjiva i uspjesi oruja oigledni... Sam Janko
Vukoti o tome kae da ga poslije ostavke vlade Mitra Martinovia,
kralj ponudi i upravo primora da sastavi novo Ministarstvo. Vukoti
dalje kae da je primanje takvog poloaja u tom trenutku bilo za
njega veliki teret jer je, izmeu ostalog, trebalo likvidirati s
ratom odnosno iznalaziti novana sredstva za isplatu ogromne
rekvizicije u zemlji, zatim isplatiti ratne dugove u zemlji i
inostranstvu, jednom rijeju lijeiti rane koje uopte rat
prouzrokuje, pa makar i najsrenije on svrio po nas, ovaj kome je
bila rije. Vukoti navodi da su evropske sile obeale vei zajam i
bajagi pod lakim uslovima. A to kao neku vojnu naknadu za bezduno
oteti joj Skadar. Do toga je navodno trebalo doi velikom mukom jer
je Crna Gora morala prihvatiti evropsku raunsku kontrolu te da e
dobro kijati na nas, konstatovao je novi predsjednik vlade.
Evropska kontrola, koja je poela ubrzo da radi sa vladom na
Cetinju, prema Vukotiu, nije odobravala invalidsku i sirotinjsku
potporu, isplatu neisplaenih oficirskih plata, poveanje vojnog
budeta, koje je nastupilo, izmeu ostalog, zbog poveanja teritorije
i granice, te nepravilnog odreenja granica prema Albaniji, uvoenja
reda u novodobivenim oblastima, uvesti i izraditi zakone o podjeli
novodobijenog zemljita, a ne
-
dopustiti da se razgrabi i razdijeli kome treba i kome ne treba,
kao to se iz ranije obiavalo. Predaja Skadra Poetkom maja 1913.
godine crnogorska vojska je predala Skadar meunarodnim trupama koje
su pristigle vodenim putem da bi preuzele upravu nad gradom. One su
imale oko hiljadu vojnika, meu kojima su se nalazili Englezi,
Francuzi, Italijani, Njemci i Austrijanci, a predvodio ih je
engleski admiral Burnej.
http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=340178&datum=2012-07-21
Sukob sa Bugarskom Dalje se komentarie austrougarska politika:
Do onoga vremena dok pred oima Junih Slovena bude stajala Crna Gora
s narodnim srpskim barjakom u rukama, dotle su uzaludna sva
staranja Austrijanaca..., koji se boje ruske agitacije meu
Slovenima i zbog toga mrze i Crnu Goru kao ruski bedem na Jadranu,
kao zbirni fokus ruskoga upliva na sve Srpstvo, naglaavajui da Srba
ima jedanaest miliona. Dalje se priznaje da je Crna Gora robinja
Austrije u ekonomskom odnosu jer ju je opkolila sa svih strana
vojno, trgovaki i saobraajno. (Cetinjski vjesnik) Takoe, Cetinjski
vjesnik prenosi i Paiev ekspoze odran u Skuptini Srbije o stanju na
Balkanu u tom trenutku, u kojem je, izmeu ostalog, kazao da je
poloaj Srbije teak jer lei izmeu dva carstva, dvije suprotne
kuluture, da je naelo Balkan Balkancima zbliilo njegove drave, da
je najtee pitanje razgranienja, a da e se to pitanje najlake
rijeiti sa Crnom Gorom, jer je uglavnom nagovijeteno ratnim
uspjesima jedne i druge vojske, a za one krajeve gdje su obje
vojske ule zajedno uredie se granica sporazumom, kao akovica i
Pljevlja. Ako i tu bude problema, ostavie se na volju narodu da
odlui u kojoj e dravi ivjeti, a u najgorem sluaju predviena je
arbitraa. Pai je kazao da su velike sile, prihvatajui predlog
Austrougarske o pitanju Albanije, odloile i napustile konano
rjeenje balkanskog pitanja, i time stvorile sebi neprijatnu zabavu
za dugi niz godina, a da je sama Austrougarska propustila pogodan
trenutak da osigura sebi na Balkanu prvjenstvo politiko i
ekonomsko. Glas Crnogorca je prenio Paiev govor i u Skuptini u
vremenu ne ba dobrih odnosa meu balkanskim saveznicama, naroito
problema sa
-
Bugarskom. U tom cilju predsjednik crnogorske vlade Vukoti je
otputovao kasnije preko Pei u Beograd, a potom je namjeravao da sa
predsjednicima drugih vlada balkanskih saveznica poe u Petrograd. U
Beogradu je Vukoti posjetio Paia i kralja Petra u vezi sa dogovorom
o putovanju i nastupu u Petrogradu, a ako pone rat s Bugarskom,
rekao je novinarima da je Crna Gora gotova da bude u zatitu
interesa Srpstva i da je spremna podijeliti svaku rtvu podupirui
Srbiju, kao i to, da je vei odred crnogorske vojske na putu ka
srpsko-bugarskom frontu. Kasnije je Janko Vukoti, u svojim
memoarima o ratovanju sa Bugarskom, kazao da su pomo srbijanskoj
vojsci komentarisali neki poslanici u crnogorskoj skuptini, da ih
je na taj potez primorao vojniki savez, ali da to nije bilo u
pitanju jer je i Srbija prela preko dogovora po pitanju Skadra, ve
da je bilo veliko zlo razoriti balkanskih savez, to je Makedonija
srpska zemlja i to bi hegemonija Bugara na Balkanu opasna bila, a
poglavito za to to su htjeli jednoplemenu Srbiju pomoi pa ma kakvi
razlozi i ma protivu koga rat vodila. Vukoti navodi da je
crnogorska jedinica, poslata u pomo srbijanskoj vojsci protiv
Bugara, oduevljeno doekivana u srbijanskim gradovima. Vukoti je,
inae, iz Beograda, saznavi za prve sukobe srbijanske i bugarske
vojske, otiao u Skoplje. Zajedno sa srbijanskom Vrhovnom komandom
rasporedio je crnogorsku jedinicu na potrebnim poloajima.
Velianstveni doek Crnogorske trupe koje su ile u pomo srbijanskoj
vojsci protiv Bugarske, prelazei preko Kosova i Makedonije,
doekivane su sa ogromnim oduevljenjem. Sluaj je htio da se ba na
Vidovdan nau dvije srpske vojske na Kosovu. Crnogorska vojska nije
dola tamo radi vidovdanske proslave, ali je ipak taj istorijski dan
sveano i skromno obiljeila sa srbijanskom vojskom. Glas Crnogorca
komentarie da e se sledee godine, prema zamisli crnogorske i
srbijanske strane, sveano obiljeiti Vidovdan i da e to biti najvea
i najvelianstvenija dosadanja slava srpskoga naroda. Prema planu
tri stotine svetenika prekadie cijelo Kosovo polje, da ni jednom
kosovskom mueniku kosti ne ostanu ne prelivene, a u Graanici i na
razvalinama Samodree crkve, gdje se priestila vojska cara Lazara,
cio dan na Vidovdan od jutra do mraka mnogobrojni svetenici
prieivae Srbadiju, koja se bude zatekla sa svih strana... (Glas
Crnogorca)
-
http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=340278&datum=2012-07-22
Rat sa Bugarima i mir u Bukuretu O crnogorskoj vojsci na Kosovu
Cetinjski vjesnik pie dan ranije: Kosovo nekad tuno, ijoj je
alosnoj uspomeni namijenjen sjutranji dan, osloboeno je, osveeno
je. Do jue, takorei, znamenje propasti cijelog jednog naroda, od
danas obiljeje pobjede i ponosa. Pogreke predaka, slivene u
kosovsku tragediju, preobratile su se u vrline savremenika, koji
propast u prolosti zamijenie slavom u sadanjosti... Narodni genije
uio je pokoljenja svesrpskoj misli koja je bivala jaa ukoliko su
gonjenja iste bila bezdunija. ... Na Kosovu su se jue zagrlile
dvije srpske vojske. Srca brae i za obje srpske kraljevine mogla su
svojim otkucajima kazivati svoja osjeanja jednog i istog naroda,
koji je toliko urio za sjedinjenjem Srpstva od Dunava do Mora...
(Cetinjski vjesnik) Kralj Nikola je u vezi rata sa Bugarskom, u
proglasu upuenom Crnogorcima, izmeu ostalog kazao: Kad Sunce
izbavljenja i slobode obasja mnogo napaene hrianske narode
Balkanskog poluostrva; kad s njega ieznu sjenke prorokova
barjaka... opijen steenim uspjesima i slavom saveznika, na etvrti
drug htjede nasilno da prigrabi nae zajednike tekovine, ne osvrui
se ni na pravdu Boju ni oinski sud Cara pokrovitelja, koji nam ga
pruae za dobro i slogu nau, a radost Njegovu, Bugari, zavedeni
strgoe se od naeg slovenskog jata. Bugari nasrnue na brau i
saveznike... U drugom dijelu proglasa obraa se vojnicima
sakupljenim u Deanskom odredu iz redova pobjedilaca sa Lima i
Skadra koji se ve borite u dolini Vardara, Bregalnice i Strumice
rame uz rame sa svojom braom iz Srbije, vitezovima od Kumanova i
Bitolja u odbrani naih srpskih interesa, dokaite i ovom prilikom da
ste zatitnici pravde i slobode, zatonici mrijet naviknuti... da i
sada kao i vazda izvrite svoju dunost prema Otadbini i Srpstvu...
(Glas Crnogorca) Rat sa Bugarskom poznat je u istoriografiji kao
Drugi balkanski rat. Cetinjski vjesnik pod tim naslovom objavljuje
slubene izvjetaje sa ratita: I slubeni i novinarski izvjetaji
govore najpovoljnije o dranju naih vojnika i o njihovim herojskim
podvizima. List se poziva na izvjetaje drugih srpskih listova
Srbobrana, Srpske rijei, Zastave, Balkana i drugih, koji su
isticali oduevljeno junatvo i neustraivost naih sokolova. Dalje se
kae da su gubici crnogorskih trupa minimalni, a ranjene
Crnogorce
-
u Srbiji su primili s bratskom ljubavlju i ukazuju im naroitu
panju i njegu. U drugom ratnom izvjetaju se kae da se horizont
razvedrava, a uasno klanje meu dojueranjim saveznicima popustilo je
u svojoj estini... Pomalja se lik Pobjede, koja se ovoga puta
nasmijeila mnogo namuenom i iskuavanom srpskom narodu. Srbi mogu
biti zadovoljni... izvojevali su pobjedu pravednoj stvari...
Dokumentovana je pred cijelim svijetom... Ona je ispisana za sva
vremena, da je i nepismeni mogu itati, po Ovijem Polju potocima
krvi... Sa nepobitnom injenicom sjajne pobjede srpskog oruja u
Maedoniji mire se sada i dumani srpski. Oni sami kre puteve
izmirenju i sporazume sa srpskim narodom... (Cetinjski vjesnik) Rat
saveznika Srbije, Crne Gore, Grke i Rumunije zavren je pobjedom nad
Bugarima. Pregovori o miru poeli su u Bukuretu 13. jula 1913.
godine, a primirje je zakljueno 18. jula, kad su borbe na
frontovima prestale. Mir sa Bugarskom zakljuen je 28. jula 1913.
godine, potpunom dominacijom saveznika. Od poetka pregovora za mir
do 3. avgusta iste godine Crnogorska divizija ostala je na
poloajima na graninom frontu izmeu Bugarske i novoosloboenih
krajeva Srbije u Makedoniji. Od 3. avgusta divizija se
koncentrisala u Koanima, odakle je eljeznicom prevezena do Kosovske
Mitrovice, gdje se zadrala u karantinu zbog bolesti kolere. Zatim
je pjeke produila do Kolaina, gdje je stigla 20. avgusta 1913.
godine. Vojnici su tu sveano doekani i demobilisani. Crna Gora nije
nita dobila U borbama protiv Bugara Crnogorska divizija imala je
poginulih oficira, podoficira i vojnika 168, umrlih od kolere 56,
ranjenih 719. Ukupno 943 izbaenih iz stroja. Za uestvovanje u ovom
ratu Crna Gora nije nita dobila niti je ona za to to traila, jer je
u njemu uestvovala iz osjeanja solidarnosti sa Srbijom i da bi joj
pomogla u odbrani od bugarskog napada. Komandant Crnogorske
divizije Janko Vukoti, poto je uestvovao na Mirovnoj konferenciji u
Bukuretu, predao je komandu brigadiru Milutinu Vuiniu. U Bukuret je
Vukoti otiao zajedno sa srbijanskim delegatima, ministrom Nikolom
Paiem, Spalajkoviem, pukovnikom Smiljaniem i sekretarima ajnoviem i
Gavriloviem, to je prenio Glas Crnogorca, a jedan njegov broj je
skoro cio posveen miru u Bukuretu i estitkama za pobjedu srpskog
oruja.
-
http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=340410&datum=2012-07-23
Incidenti oko razgranienja sa Albancima Zavretkom balkanskih
ratova nijesu bili zavreni i svi problemi u vezi s njima. Naime,
ostalo je pitanje razgranienja izmeu balkanskih drava. Pored toga,
albansko pitanje je kulminiralo u balkanskim ratovima. Konferencija
ambasadora velikih sila u Londonu u decembru 1912. godine priznala
je Albaniju kao dravu, samo sa stranom krunom na njenom elu. Prije
toga albanski prvaci iz svih albanskih krajeva i kolonija pod
rukovodstvom Ismail Kemal Beja u Valoni 28. novembra 1912. godine
(novi kal.) obrazovali su nezavisnu vladu, proglaavajui da je
Albanija od toga dana autonomna, slobodna i nezavisna pod
privremenom vladom. U junu 1913. godine, Konferencija ambasadora u
Londonu izradila je za Albaniju ustav (politiki statut). Sa
granicama i pretenzijama Albanija je iskljuivo nemako-austrijski
proizvod, a nakon Londonske konferencije, da bi se njene odluke
provele u djelo, obrazovana je meunarodna komisija i andarmerija.
Meutim, dogaaji 1913. i 1914. u vezi s albanskim prestolom i nemoi
meunarodne komisije, stvorili su u tom podruju konfuzno stanje.
Dogaaji u Albaniji odrazili su se i na pogranino
srbijansko-albansko i crnogorsko-albansko podruje. Srbijanska vlada
obavijestila je svoje poslanike u drugim dravama da Albanci vre
upad na cijelu teritoriju, sistematski spreman jo od ranije, i da
je u tome bilo uticaja sa strane, da su ti napadi organizovani po
uputstvima iz Valone, a pod rukovoenjem dvojice lanova privremene
vlade, ministra Hasan Beja i Ise Boljetinca, da posjeduju veliku
koliinu oruja i municije i da se radi o pobuni Albanaca na srpskoj
teritoriji. Takoe je i crnogorska vlada reagovala na dogaaje na
granici, izvrivi djeliminu mobilizaciju vojske. Crnogorska vojska
imala je oruane sukobe sa albanskim pobunjenicima u okolini
akovice. Naoruani Albanci su napali crnogorsku vojsku 23. septembra
1913. godine, predvoeni Bajramom Curijem i Rizom-begom akovakim,
dolazei u velikom broju iz Krasnia i Gaa. Crnogorske jedinice pod
komandom brigadira Radomira Veovia su u divlje bjegstvo natjerale
Arnaute... (Glas Crnogorca) Konano, balkanski ratovi su, pored
ostalog, rezultirali spajanjem granica Crne Gore i Srbije. Za
zajedniku granicu u Staroj Srbiji se u Glasu Crnogorca kae: Nakon
pune sto i tri godine... Bogu hvala, sretno
-
ostvarava spasonosna zamisao Velikog Karaora!... za obnovu stare
slave i veliine zdruenje granica dviju slobodnih srpskih drava.
Preko Novopazarskog Sandaka...ljutim maem izbie za navijek klin u
slovensko meso, udaren od novih dumana slobode srpske i ujedinjenja
jo onda, kad su obje drave srpske, ratujui u isto doba, svaka na
svojoj strani sama i svojim silama jo i o tragu trideset i nekoliko
godina kadre bile, da skre tu prepreku, i da se nau u prirodnom i
bratskom zagrljaju... (Glas Crnogorca) Za izvanrednog poslanika i
punomonog ministra kralj Nikola je nakon balkanskih ratova u
Beogradu imenovao Lazara Mijukovia. Prije Lazara Mijukovia u Srbiju
je upuen, u misiju za razgranienje, njegov prezimenjak, profesor i
jedno vrijeme ministar prosvjete Mirko Mijukovi, koji je u jednoj
izjavi zagrebakom Srbobranu, a koju je prenio i cetinjski Vjesnik,
(Od broja 80,16.10.1913. list se zove ovako primj. V.I.), kazao da
je granica izmeu Crne Gore i Srbije utvrena, a sporazum
definitivan, poto sadanji delegat Crne Gore ima potpuno punomoi sa
Cetinja... Dalje, Mirko Mijukovi je rekao da je potpuno zadovoljan
uspjehom svoje misije, doekom i panjom u Beogradu, a zavrio je
tvrdnjom da e Crna Gora ostati vjerna Srbiji i da e stajati sa
njome rame uz rame u novom ivotu i novim borbama, da postavljena
granica ne moe da sprijei, niti ima namjeru da ukoi zajedniki ivot,
i ona moe znaiti neto samo u odnosu na inostranstvo i u meunarodnom
pogledu, ali za Srbiju i Crnu Goru ona znai samo vezu vjekovima
ekanu i garantiju za svijetlu zajedniku budunost. Za taj politiki
jak ivot potrebna je jaka ekonomska podloga i Crna Gora nema vee
elje, nego da Srbija izlazei svojom trgovinom na more, izvede na
Bar svoju glavnu trgovinsku valu to e s pitanjem dotle ureeni initi
jaku garantiju za budunost, zajednicu i napredak obadviju zemalja.
Takoe je i Pai dao izjavu istom listu u vezi sa razgranienjem Crne
Gore i Srbije. On kae da je sporazum postignut, na karti se povlai
detaljna linija, a da u svemu ostalome vlada potpuna saglasnost
izmeu Srbije i Crne Gore i da rezultati u prolosti ne daju prava
sumnjati o budunosti. Ova je obezbijeena. (Vjesnik) Izjava Mirka
Mijukovia potkrijepljena je, pored ostalog, bratskom saradnjom
srbijanske i crnogorske vojske u balkanskim ratovima i srdanim
susretom na dugom frontu od Vikoa na sevjerozapadu prema
Hercegovini, pa preko Podborove i Brodareva do Sjenice na
jugoistoku. Stanovnitvo je ispoljavalo istovjetne simpatije i prema
srbijanskoj i prema crnogorskoj vojsci.
-
http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=340535&datum=2012-07-24
(Kraj) Feljton u listu Dan, od 11. do 24. jula 2012.