-
VODI ZA SAMOVREDNOVANJE
U PREDKOLSKIM USTANOVAMA
AutoriMaureen Bennett,
Department of Education, Education and Training Inspectorate
Imelda MadiganHighScope Irl. Ins./Early-Years Organisation for
Young Children
Lidija Radulovi, Filozofski fakultet Univerzitet u Beogradu
Lidija Mikeljin Filozofski fakultet Univerzitet u Beogradu
RecenzentiDoc. dr Vesna Srdi
Biljana Kojovi
Za izdavaaMinistarstvo prosvete, nauke i tehnolokog razvoja
tampaDigital Art, Beograd
ISBN 978-86-7452-045-1
Beograd, 2013.
Projekat finansira Evropska unija
Unapreivanje predkolskog vaspitanjai obrazovanja u Srbiji
,
Projekat implementira SOFRECO
-
Zahvalnost
Zahvaljujemo se direktorima, vaspitaima i strunim saradnicima
pred-kolskih ustanova iz Poarevca, Aranelovca, Petrovca na Mlavi,
Beoina, Rume, Malog Zvornika, apca, Uica, Tutina, Leskovca,
Surdulice, Kruevca, Ranja, Bele Palanke i Gadinog Hana koji su
spremnou da iznose svoja iskustva, uestvuju u diskusijama, navode
primere, prilau instrumente koje koriste u radu kao i dajui
direktne sugestije o tome ta je potrebno da sadri Vodi za
samovrednovanje i svojim nesebinim zalaganjem doprineli da ovaj
vodi bude izraen.
Takoe, elimo da izrazimo zahvalnost Grupi za predkolsko
vaspitanje i obrazovanje kao i prosvetnim savetnicima kolskih
uprava Novi Sad, Poarevac, Kragujevac, Kruevac, Leskovac, abac,
Uice i Ni Ministarstva prosvete, nauke i tehnolokog razvoja na
podrci.
Zahvaljujemo se i Zavodu za vrednovanje kvaliteta obrazovanja i
vaspitanja na podrci i direktnom ukljuivanju i radu na unapreivanju
Vodia za samovrednovanje.
-
VODI ZA SAMOVREDNOVANJE
U PREDKOLSKIM USTANOVAMA
Biti spreman za samovrednovanje uvek znai biti spreman za
uenje.
U sredini u kojoj kultura samovrednovanja nije jo uvek uobiajena
odlika
institucije, niti svakodnevnog rada vaspitaa, to znai biti
spreman za uenje
o svojoj praksi i biti spreman za uenje o samoevaluaciji.
Imajte u vidu da samovrednovanje ne moe da se naui dok ne ponete
da ga
praktikujete.
-
4UVOD
Zato smo izradili ovaj vodi i ta on sadri
Razlozi za razvijanje ovog vodia nalaze se u saznanjima o znaaju
ranog razvoja i kvalitetnog predkolskog vaspitanja i obrazovanja,
kao i u shvatanju da je dobro predkolsko vaspitanje i obrazovanje
ono koje se stalno razvija, menja, unapreuje. Preispitivanje i
razvijanje prakse predkolskog vaspitanja i obrazovanja utemeljeno
je i u Zakonu o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, Zakonu o
predkolskom vaspitanju i obrazovanju, Standardima kvaliteta rada
predkolskih ustanova i Pravilniku o vrednovanju kvaliteta rada
ustanova.
Praktiari u vrtiima (medicinske sestre-vaspitai, vaspitai,
struni saradnici) su kljuni akteri predkolskog vaspitanja i
obrazovanja i potencijalni nosioci promene. Iako druge socijalne i
materijalne okolnosti mogu da stvore tekoe i prepreke u razvoju
kvaliteta predkolskog vaspitanja i obrazovanja, ipak e aktivnosti
praktiara u velikoj meri odrediti ta e biti praksa predkolskog
vaspitanja i obrazovanja i da li e se ta praksa menjati i
razvijati. Samovrednovanje je proces koji moe da pomogne
praktiarima da, polazei od razumevanja aktuelne prakse, donose
odluke kojima e menjati okolnosti i razvijati praksu predkolskog
vaspitanja i obrazovanja.
Samovrednovanje ukljuuje i zahteva kritiki pristup prema praksi
i otvorenost za preispitivanje i promenu.To je ono to je zajedniko
svakom znaajnom samovrednovanju. Dakle, vodi za samovrednovanje ne
moe da sadri listu recepata koji odgovaraju svemu i svima na isti
nain. Umesto toga, nadamo se da e ovaj vodi:
pomoi vaspitaima, strunim saradnicima i rukovodiocima da
razumeju sutinu samovrednovanja i njegove uloge u razvoju
prakse
ponuditi neke procedure, procese i resurse koji mogu da im
pomognu u procesu samovrednovanja, ali i da ih podstaknu da dalje
razvijaju svoju praksu.
podstai ih da preispituju uobiajene naine rada i rutine, nain na
koji razumeju decu i njihove potrebe, kontekst u kome deluju, svoju
ulogu u vrtiu..., ali i svoju reenost da samoevaluiraju i menjaju
praksu
pomoi zaposlenima da prihvate samovrednovanje i da kroz njega
sagledaju, razumeju i razvijaju praksu.
U ovom smislu, samovrednovanje nije procena toga da li je rad
vaspitaa (ili strunog saradnika, ili direktora) dobar ili lo
ocenjivanjem kako njegov rad korespondira nekim kriterijumima
vrednovanja koji su prethodno definisani bez obzira na kontekst.
Kriterijum procene pre bi mogao da bude koliko praktiar istrauje,
sve bolje razume, razvija svoje delovanje u kontekstu i doprinosi
promeni vrtia. Slino, znaajna odlika dobrog vrtia je da u njemu
postoji spremnost da se razvija/menja kroz proces samoevaluacije i
samovrednovanja i da se angauje na obezbeivanju okolnosti za
samoevaluaciju i razvoj.
Iz ega se sastoji Vodi?
Kako je oslonac za preispitivanje prakse razumevanje predkolskog
vaspitanja dece, programa, uloge vaspitaa, u prvom delu vodia se
polazi od osnovnih postavki o kvalitetnom
-
5predkolskom vaspitanju i obrazovanju.
U drugom delu dokumenta objanjen je koncept samovrednovanja i
njegova svrha, a zatim je u treem delu detaljno opisan proces
samovrednovanja, zajedno sa predlozima za neke konkretne korake i
aktivnosti koje je potrebno preduzeti radi sprovoenja procesa
samovrednovanja.
U etvrtom delu, se nalazi jedan razraen primer procesa
samovrednovanja.
U prilozima se nalaze materijali koji, verujemo, mogu da pomognu
u praktinom radu: praktini primeri koji ilustruju odlike
samovrednovanja,
primeri godinjeg plana samovrednovanja, akcionih planova i
izvetaja o samovrednovanju, znaajan broj instrumenata koji mogu da
se koriste u procesu samovrednovanja, delovi iz dokumenata, kao i
tekst Standardi kvaliteta rada predkolskih ustanova u Srbiji.
Nadamo se da e posebno trei i etvrti deo sa prilozima pomoi u
procesu samoevaluacije u sredinama gde ona jo nije tipina i
razvijena odlika kulture. Ideja autora je da, priloeni instrumenti,
budu polazna osnova za razmatranje i primenu, kao i za njihovo
prilagoavanje i kreiranje novih u procesu samovrednovanja.
Vodi sadri nekoliko vrsta tekstova, oznaenih razliitim bojama.
Pored objanjenja odreenih tema i pitanja u vezi sa samovrednovanjem
u glavnom tekstu, u uokvirenom delu teksta se nalaze kljune ideje i
sumiranja, kao i primeri iz prakse. Pitanja za razmiljanje i
diskusiju navedeni u posebnim mogu se koristiti kako za
individualna razmatranja, a posebno su pogodna kao podsticaj za
razvijanje diskusije u okviru malih grupa. Razmiljanje i rasprava o
ovim pitanjima i uporeivanje ideja i iskustava razliitih aktera u
okviru predkolskog vaspitanja i obrazovanja moe da dovede do toga
da praktiari bolje razumeju svoje delanje u okviru konteksta i da
razvijaju i stvaraju nove ideje za dalje aktivnosti.
Opisana struktura vodia omoguava da se on koristi na razliite
naine: da se ita u celini, radi razumevanja samoevaluacije kao
celovitog procesa i znaenja tog procesa za rad vrtia i rad svakog
od vaspitaa, da se zadrava na nekim njegovim poglavljima, koja u
tom momentu itaoc smatra relevantnim, da se pregledaju uokvireni
delovi kao podsetnik, ili da se koristi kao prirunik za razne
konkretne aktivnosti koje vode samoevaluaciji (pitanja za
refleksiju, instrumenti...). Nadamo se da ete pronai nain koji Vama
najvie odgovara.
Kako je razvijen ovaj vodi
Vodi je razvijen u okviru IMPRES1 projekta, u okviru kojeg je
prepoznata vanost samovrednovanja za proces unapreenja predkolskog
vaspitanja i obrazovanja u Srbiji. Vodi je razraen kroz:1. analizu
znaenja relevantnog naunog znanja (iz oblasti predkolskog
vaspitanja i obrazovanja, vrednovanja i samovrednovanja, i
vaspitake profesije) i nekih evropskih iskustava u
samoevaluaciji
1 IMPRES Unapreivanje predkolskog vaspitanja i obrazovanja u
Srbiji, projekat finansira EU
-
62. analiza potreba praktiara (konsultativni razgovori sa
predstavnicima prosvetne politike, radionice sa praktiarima -
izrada prve radne verzije Vodia),
3. proces konsultacija sa praktiarima (od septembra do decembra
2011. dorada prve radne verzije Vodia na osnovu iskustava
praktiara),
4. pilotiranje/primena Vodia u 15 predkolskih ustanova - praenje
i analiza iskustva praktiara, (od novembra 2012 do marta 2013.
godine izrada konane verzije Vodia).
Osnovna svrha navedenih aktivnosti bila je graenje zajednikih
znaenja pojma samoevaluacije, razumevanje ta je potrebno
praktiarima u Srbiji da bi samoevaluirali, kao i pribavljanje
predloga praktiara za izradu vodia za samovrednovanje. U procesu
razrade ovog vodia su pored analize miljenja, iskustava i sugestija
praktiara, uzeta u obzir i miljenja i predlozi drugih
zainteresovanih strana (roditelja, Ministarstva prosvete i nauke,
predstavnika lokalne samouprave i predstavnika NVO).
Na ovaj nain, prikupljeni su primeri razliitih aktivnosti
samovrednovanja u naoj praksi, koji su u prilagoenoj formi izloeni
u ovom vodiu.
Zakljuci proistekli iz sprovedenih aktivnosti su nas uputili da
je potrebno: a) pokuati da se razvije jasniji koncept unapreivanja
kvaliteta predkolskog vaspitanja i obrazovanja,
b) razviti jasnije razumevanje svrhe samovrednovanja i
c) razviti jasnije razumevanje procesa samovrednovanja.
Postoji opasnost da praktiari samovrednovanje doive kao neto to
je samo sebi cilj (sredstvo za zadovoljavanje zahteva spoljanje
evaluacije), a ne kao trajan proces u cilju postizanja boljeg
kvaliteta rada i poboljanja uslova za ivljenje, razvoj i uenje
dece. Vodi za samovrednovanje je jedan od delova mree sistema
unapreivanja kvaliteta predkolskog vaspitanja i obrazovanja i sa
Standardima kvaliteta rada predkolskih ustanova ini celinu.
* * *
IMPRES projekat, koji je inspirisao izradu ovog vodia, je takoe
dokaz shvatanja potrebe za procenom postojeeg vaspitno-obrazovnog
rada u predkolskim ustanovama u cilju sagledavanja koliko on
odgovara potrebama dece i kako bi se sprovela neophodna unapreenja.
Samovrednovanje koje je sistematino i zasnovano na shvatanju
kvaliteta koje proistie iz primera realne prakse, nije proces
dostizanja idealnog stanja, ve proces svrsishodnog i smislenog
unapreivanja prakse.
Unapreivanje sadri razumevanje i promenu postojee prakse i nas
samih koji smo akteri te prakse.
Promena je putovanje i mi uimo kroz zajedniko delovanje sa
kolegama. Uestvovanje praktiara u ovom procesu je ve stimulisalo
struno promiljanje i refleksiju. Putovanje je zapoeto.
-
7SADRAJ
UVOD 4PRVI DEO: SVRHA I VREDNOST PREDKOLSKOG VASPITANJA I
OBRAZOVANJA 9
1.1. ta je predkolsko vaspitanje i obrazovanje i zato je vano
101.2. Kljune vrednosti i naela 10
DRUGI DEO: TA JE SAMOVREDNOVANJE I ZATO JE VANO 142.1. Svrha
samovrednovanja 152.2. Samovrednovanje: ta ovaj proces obuhvata
182.3. Samovrednovanje: ciklian proces praenja, analiziranja i
razvijanja 212.4. Proces kroz vie detalja: posmatranje ire slike
22
TREI DEO: KAKO SE SPROVODI SAMOVREDNOVANJE 243.1. Stvaranje
odgovarajue klime 253.2. Poetak sa krajem u vidu: biranje fokusa
293.3. Uspostavljanje kriterijuma 323.4. Razrada pristupa i
razvijanje tehnika i instrumenata koje emo koristiti 353.5.
Vrednost kritikog prijatelja 373.6. Skupljanje podataka 393.7. Kako
koristimo podatke? 41
ETVRTI DEO: KAKO PROCES MOE DA SE ODVIJA ILUSTRACIJA 424.1.
Pregled i vrednovanje kvaliteta dejeg uenja 424.2. Koji elementi
najvie utiu na deije uenje? 444.3. Proces poinje od postojee
prakse: planiranje koje vre vaspitai 454.4. Voenje dokumentacije o
podacima /Dokumentovanje procesa 474.5. Vrednovanje odgovora dece
kroz korienje upitnika 484.6. Vrednovanje odgovora dece kroz
praenje i posmatranje 484.7. Sklapanje svih delova u celinu 50
PETI DEO: PRILOZI 51Prilog broj 1.: Primeri ciklusa
samovrednovanja 51
Ciklus vrednovanja u okviru rada vaspitaa: 51Ciklus vrednovanja
u okviru rada jednog strunog saradnika: 51Ciklus vrednovanja u
okviru rada predkolske ustanove/ vrtia: 52
-
8Prilog broj 2.: Razliite vrednosti u okviru vrednovanja iste
oblasti rada - primer 53Prilog broj 3.: Dokumenti okvira kvaliteta
54
STANDARDI KVALITETA RADA PREDKOLSKIH USTANOVA Srbija 2012.
54SAMOVREDNOVANJE VASPITANJA I OBRAZOVANJA U RANOM UZRASTU,
kotska 2007. 61Prilog broj 4.: Godinji plan samovrednovanja
62Prilog broj 5.: Protokoli za posmatranje aktivnosti u vrtiu
63
Smernice za posmatranje dece u grupi 63Anegdotsk belek
64Protokol br.1 za posmatranje/praenje aktivnosti u vrtiu
65Protokol br.2 za posmatranje/praenje aktivnosti u vrtiu :
66Realizacija vaspitno-obrazovnog procesa 66Protokol br. 3 za
posmatranje/praenje aktivnosti u vrtiu : 67 Model est ogledala za
grupu 67Protokol br. 4 za posmatranje/praenje aktivnosti u vrtiu:
68Praenje drutvenih relacija 68Protokol br. 5: Posmatranje i
vrednovanje fizikog, socijalnog i programskog aspekta
sredine za uenje 71Protokol br. 6: Posmatranje dece u centrima
74Protokol br.7: Praenje interesovanja dece u odreenim centrima
interesovanja 75Protokol br.8: 78
Prilog 6. Akcioni plan 79Prilog 7. Akcioni plan Vrue stolice
83Prilog broj 8: Radni materijal za diskusiju o jednom sprovedenom
vrednovanju 84Prilog broj 9: Izvetaj o samovrednovanju
88LITERATURA: 95
-
9PRVI DEO: SVRHA I VREDNOST PREDKOLSKOG VASPITANJA I
OBRAZOVANJA
Dete je stvoreno od stotinu stvari. Dete ime Stotinu jezika
Stotinu ruku Stotinu misli Stotinu n aina promiljanja- Igranja,
prianja. Stotinu-uvek stotinu Naina sluanja, uenja, voljenja
Stotinu radovanja zbog pesme i razumevanja Stotinu svetova za
otkrivanje Stotinu svetova za izmiljanje Stotinu svetova za
sanjanje Dete ima Stotinu jezika (i jo stotinu stotinu stotinu
plus) Ali im kradu devedeset devet.
kola i kultura Odvajaju glavu od tela.Oni detetu govore; Da
misli bez ruku Da radi bez glave Da slua i ne pria Da razume bez
radosti Da voli i da se divi Samo za Uskrs i Boi Oni detetu govore
Da otkrije svet koji je ve tu I od stotinu Oni ukradu devedeset
devet. Oni govore detetu: Da su rad i igra Stvarnost i fantazija
Nauka i mata Nebo i zemlja Java i san stvari koje ne idu zajedno I
tako kau detetu Da stotinu ne postoji Al dete im odgovara: NEMA
ANSE - stotinu postoji.
Loris Malaguzi Osniva Reo pedagogije
-
10
1.1. ta je predkolsko vaspitanje i obrazovanje i zato je
vano
Svuda u svetu se rano detinjstvo obino smatra posebnom fazom
vaspitanja i obrazovanja za decu do est godina starosti. U ovom
uzrastu deca su aktivna i eljna (sa)znanja. Ona imaju potrebu da
razumeju sebe i svet koji ih okruuje. Ona su prirodno radoznala i
vole da istrauju, otkrivaju i budu kreativna. Deca oseaju uenje i
divljenje i uivaju u priama, rimama i muzici, kao i u fizikom
aspektu igre i fizikom osamostaljivanju. Deca tada razvijaju
samopouzdanje, samopotovanje i samokontrolu i uivaju u igri koja
zahteva saraivanje sa ostalima u grupi (sa drugom decom i
odraslima) kao i u samostalnoj igri.
Dobro predkolsko vaspitanje i obrazovanje dece ranog uzrasta moe
i treba da neguje ovakav razvoj. Ovo su godine kada se postavljaju
temelji uenja i tokom kojih deca razvijaju dobre dispozicije za
uenje. Deca tada razvijaju vetine kao to je posmatranje, donoenje
odluka, reavanje problema i naravno komuniciranje. Mesto gde se
odvija predkolsko vaspitanje i obrazovanje treba da bude prijatno,
u kome deca uivaju u prilikama za uenje i oseaju se bezbedno da
istrauju i rade nove stvari uz podrku odraslih koje poznaju i uz
koje se oseaju sigurno. Veliki broj dokaza iz razliitih istraivanja
ide u prilog argumentu da je dobro rano vaspitanje i obrazovanje
znaajno za razvoj dece. Nedavnim longitudalnim istraivanjem u
okviru projekta sprovedenog u Velikoj Britaniji pod nazivom
Delotvorno pruanje predkolskog vaspitanja i obrazovanja (Silva et
al, 2003.) dolo se do zakljuka da:
predkolsko iskustvo, kao nijedno drugo, poboljava razvoj deteta;
je kvalitet uopteno bio vii u ustanovama koje su integrisale negu
sa vaspitanjem i
obrazovanjem (celovit sistem vaspitanja i obrazovanja dece);
deca iz osetljivih grupa imaju velike koristi od kvalitetnog
predkolskog vaspitanja i obrazovanja posebno kada su u grupi deca
razliitog kulturnog i drutvenog naslea;
predkolsko vaspitanje i obrazovanje visokog kvaliteta doprinosi
boljem intelektualnom i socijalnom razvoju dece;
u sredinama gde zaposleni imaju vie kvalifikacije, deca vie
napreduju i u sredinama gde se obrazovni i socijalni razvoj
posmatraju kao komplementarni i
jednako vani, deca bolje napreduju u svim aspektima razvoja.
Postoje znaajne razlike izmeu uticaja razliitih predkolskih
sredina. Treba istai da dobit od predkolskog vaspitanja za dete
zavisi od prilika u konkretnom vrtiu.
1.2. Kljune vrednosti i naela
Holistiki/celovit pristup
Holistiki/celovit pristup vaspitanju i obrazovanju dece polazi
od shvatanja da je dete jedinstveno i celovito bie. Iako u nekim
programima postoje podele na est irokih oblasti koje su zatim
odvojeno opisane (socijalna i emocionalna; kulturna, estetska i
stvaralaka; fizika sredina i jezik, pismenost i stvaranje numerikih
konstrukcija), u dobroj praksi one
-
11
su integrisane na nain koji obezbeuje da dete konstruie znanje
kroz iskustvo na dosledan, smislen i celovit nain.
Orijentacija na dete
U svakoj oblasti obrazovanja onaj koji ui treba da bude u
centru. Kako bi dete sticalo vana iskustva u ranom uzrastu, njegova
individualnost, iskustvo, snage, prava i potrebe moraju da budu u
centru panje. To znai razumevanje detinjstva/deteta i njegovih ili
njenih interesovanja i zatim pruanje odgovarajuih iskustva kroz
odnose koji pruaju podrku, bezbednu sredinu koja u isto vreme
p(r)obuuje radoznalost i nudi stimulativne aktivnosti. Kada vaspita
ima sve ovo na umu u pripremama za vaspitanje i obrazovanje dece
doi e do procesa uenja.
U publikaciji kotske vlade Insajt 28, Obrazovanje u ranom
uzrastu: perspektive dobijene pregledom meunarodne literature dr
Kristina Stiven (Stephen, 2006) komentarie da se u osnovi svih
programa predkolskog vaspitanja i obrazovanja u Evropi i Severnoj
Americi i razliitih pedagokih pristupa predkolskom vaspitanju i
obrazovanju nalaze neke zajednike vrednosti i naela:
ravnotea izmeu uenja koje inicira samo dete i vodjenja
vaspitaa;
prilike za decu da naprave smislene izbore u okviru ponuenih
aktivnosti;
prilike za istraivanje kroz aktivno uee;
smena aktivnosti u malim grupama, celoj grupi i individualnih
aktivnosti;
igra kao primarni (ali ne i jedini) nain uenja;
odrasli koji pokazuju, pitaju, oblikuju, predlau alternative i
podstiu preispitivanje;
sistematsko posmatranje uenja i ponaanja dece;
aktivno ili iskustveno uenje;
uvaavanje sposobnosti dece da da rukovode sopstvenim procesom
uenja i
responsivni odnosi izmeu dece i odraslih kao sutinska vrednost
za uenje.
Dinaminost i razvojnost
Predkolski vaspitno-obrazovni program (koji moe biti u formi
detaljno razraenog programa, osnova programa ili smernica), sa
svojim shvatanjima deteta i detinjstva, kao i vaspitanja i
obrazovanja dece ranog uzrasta, prua neophodnu podrku
vaspitno-obrazovnom radu. Smetanjem programa u realni kontekst i
polazei od konkretne dece, uz pomo samoevaluacije i evaluacije
obezbeujemo dinaminost i razvojnost vaspitno obrazovnog
procesa.
Kroz kontinuirano praenje, posmatranje i vrednovanje uenja i
ponaanja dece, vaspitai prepoznaju deije iskustvo, potrebe i
interesovanja, i koriste ih kao polazita za uenje, kako bi
osigurali da poduavanje bude zasnovano na kapacitetima koje deca
pokazuju. Paljivo i sistematsko praenje, posmatranje i vrednovanje
celokupnog procesa uenja i poduavanja takoe omoguava davanje
odgovarajue podrke deci, tako da vaspitno-obrazovni rad koliko god
esto je to mogue, podstie svako dete da nae nove izazove.
U procesu vrednovanja i samovrednovanja vaspitai preispituju i
kritiki se odnose prema sopstvenoj praksi kako bi bili sigurni da
je ono to planiraju i pruaju odgovarajue za konkretnu decu u datom
kontekstu. Na ovaj nain vrti se razvija kao otvoreni sistem
-
12
1. Najbolji nain da pripremite decu za odrasli ivot je da im
date ono to im je potrebno dok su deca.2. Deca su celoviti ljudi
koji imaju oseanja, ideje i relacije sa drugima, i kojima je
potrebno da budu fiziki, mentalno, moralno i duhovno zdrava.
3. Predmeti kao to su matematika i umetnost ne mogu da budu
odvojeni; deca ue na integrisan nain a ne u okviru finih i urednih
pregrada.
4. Deca najbolje ue kada im je data adekvatna odgovornost,
dozvoljeno da gree, prave izbore i donose odluke, i kada su
potovana kao bia koja mogu samostalno da ue.
5. Istaknuta je vanost samodiscipline. Ovo je zaista jedina
vrsta discipline koju vredi posedovati. Sistem nagrade je vrlo
kratkoroan i ne funkcionie na duge staze. Deci je potrebno da se
njihov trud ceni.
6. Postoji vreme kada su deca posebno u mogunosti da ue odreene
stvari.
7. ta deca rade (pre nego ono to ne mogu da urade) je polazite
vaspitanja i obrazovanja deteta.8. Mata, kreativnost, i razne vrste
simbolikog ponaanja (itanje, pisanje, crtanje, plesanje, muzika,
brojevi, igranje uloga i prianje) se razvijaju kada su uslovi za
njihovo nastajanje povoljni.9. Relacije sa drugim ljudima (i
odraslima i decom) su od centralne vanosti u ivotu deteta.10.
Kvalitetno vaspitanje i obrazovanje proistie iz tri stvari: deteta,
konteksta u okviru kog se odvija uenje kao i znanja i razumevanja
koje dete razvija i ui.
Tina Brus, Uenje kroz igru u ranom uzrastu (Bruce,2001)
DOSTUPNOST: jednako pravo i dostupnost svih oblika predkolskog
vaspitanja i obrazovanja, bez diskriminacije i izdvajanja po osnovu
pola, socijalne, kulturne, etnike, religijske ili druge
pripadnosti, mestu boravka, odnosno prebivalita, materijalnog ili
zdravstvenog stanja, tekoa i smetnji u razvoju i invaliditeta, kao
i po drugim osnovama, u skladu sa zakonom.
DEMOKRATINOST: uvaavanje potreba i prava dece i porodice,
ukljuujui pravo na uvaavanje miljenja, aktivno uee, odluivanje i
preuzimanje odgovornosti;
OTVORENOST: graenje odnosa sa porodicom, drugim delovima u
sistemu obrazovanja (kola), zajednicom (institucijama kulture,
zdravstva, socijalne zatite), lokalnom samou-pravom i irom
drutvenom zajednicom;
AUTENTINOST: celovit pristup detetu, uvaavanje razvojnih
specifinosti predkolskog uzrasta, razliitosti i posebnosti,
negovanje igre kao autentinog naina izraavanja i uenja predkolskog
deteta, oslanjanje na kulturne specifinosti;RAZVOJNOST: razvijanje
razliitih oblika i programa u okviru predkolske delatnosti u skladu
sa potrebama dece i porodice i mogunostima lokalne zajednice,
kontinuirano unapreivanje kroz vrednovanje i samovrednovanje,
otvorenost za pedagoke inovacije.
Zakon o predkolskom vaspitanju i obrazovanju (Slubeni glasnik,
broj 18/10.)
-
13
PITANJA ZA RAZMILJANJE I DISKUSIJU
Preispitajte naela i principe koji su napred navedeni. Izaberite
jedan ili drugi skup naela i razmotrite do koje mere su primenljivi
u vaoj praksi?
ta biste mogli da vrednujete rukovodei se njima? Zato?
-
14
DRUGI DEO: TA JE SAMOVREDNOVANJE I ZATO JE VANO
Vrednovanje kola i obrazovnih ustanova nije neto novo. Na
meunarodnom planu, vrednovanje je fokusirano na odgovornost i
delotvornost obrazovnih sistema u odnosu na izmerene ishode i
povraaje javnih investicija. Meutim, vrednovanje se sve vie
promovie kao mehanizam za razvijanje odgovornosti i unapreivanje
prakse. Sve vie se uvaavaju organizacije koje preuzimaju
odgovornost za unapreivanje sopstvene prakse i kvaliteta pruanja
usluga. U aktuelanom sistemu vrednovanja, kolama i predkolskim
ustanovama se pomae da odravaju i razvijaju svoju dobrobit kroz
kritiko preispitivanje i samovrednovanje. Takvo vrednovanje
ohrabruje vaspitae da preispituju shvatanje kvaliteta u predkolskom
vaspitanju i obrazovanju, kao i sopstvene uloge (kao pojedinca i
kao dela kolektiva) u postizanju kvaliteta. Vrednovanje takoe pomae
vaspitaima da razvijaju znanje, razumevanje i vetine kako bi
procenili svoju praksu u okviru konkretnog konteksta i u odnosu na
to preduzeli konkretne korake da je uine boljom (vodei rauna o
odnosu izmeu namera i realnih posledica svog delovanja za uenje
dece). Vaspitai koji su refleksivni praktiari prihvataju
perspektivu drugog da bi to bolje razumeli i unapredili svoju
praksu.
U prvom poglavlju knjige kole moraju da govore same za sebe,
profesor Don Makbet (MacBeath, 1998.) kae da je vano da kolske
zajednice imaju visok nivo inteligencije i da znaju kako da koriste
instrumente samovrednovanja i samounapreivanja. U ovim zajednicama
postoji kolegijalno povezivanje radi razmene dobre prakse meu
praktiarima unutar i meu razliitim kolama i ustanovama. Drugim
reima, dobre obrazovno-vaspitne organizacije imaju visok nivo
samopouzdanja i samosvesti i na kraju postiu veu samostalnost: one
znaju ta rade dobro; one takoe znaju i priznaju ta rade manje
dobro; preduzimaju korake kako bi se bavile svojim nedostacima, i
trajno su angaovane u procesima preispitivanja,
pregledanja/procene, usavravanja, razvoja i unapreenja svoje
prakse.
Oznaka dobrog praktiara je da ona/on stalno ui i razvija svoju
praksu. Statinost je nazadovanje: predkolske ustanove treba da budu
zajednice koje ue i u kojima svi ue! To ne znai da nema prostora za
spoljanje vrednovanje. U najboljim sistemima postoji i spoljanje i
unutranje vrednovanje (samovrednovanje), pri emu je unutranje
sistemski podrano.
Kao vaspita ili rukovodilac u predkolskoj ustanovi moda ste esto
razmiljali o tome zato radite ono to radite, zato radite odreene
aktivnosti sa vaom decom, zato koristite odreene resurse a ne neke
druge, da li su vai pristupi delotvorni, ili da li su uopte to
najbolji pristupi koje moete da koristite. Vai profesionalni
instikti i iskustvo mogu vas ubediti da je va rad zadovoljavajui
ili ak dobar, ali kako zaista znate da je vaa ocena tana? Kako
moete biti sigurni da se sva deca razvijaju i ue na nain koji je
najbolji za njih i koji zadovoljava njihove individualne potrebe?
Kako ete donositi odluke za dalji rad? Dobri praktiari stalno
preispituju svoju praksu, i razvijaju profesionalno samopouzdanje
jednostavno zato to nikad ne prestaju da ue, proirujui i
usavravajui svoje vetine. Na ovaj nain oni takoe osiguravaju da
njihova praksa zadovoljava potrebe konkretne dece sa kojom
rade.
Vano je da razmislite kako biste odgovorili na pitanja u
prethodnom pasusu. Ukoliko biste
-
15
(verovatno) odgovorili da bi se vai odgovori menjali iz meseca u
mesec ili od jedne do druge grupe dece...bili biste u pravu.
Samovrednovanje je trajan i kompleksan proces, koji obuhvata mnoge
komponente. Ovaj proces pomae praktiaru i/ili rukovodeem kadru
ustanove da preispita koliko je jasno ono to ustanova eli da
postigne, koliko je uspena u tome i ta je potrebno izmeniti u
konkretnoj praksi ili optem vaspitno-obrazovnom radu u okviru datog
konteksta ili sklopa okolnosti. Samovrednovanje je stalno
preispitivanje, razvijanje i usavravanje konkretne prakse i vetina
praktiara.
Samovrednovanje se, kao to naziv implicira, sprovodi od strane
samih vaspitaa i zaposlenih jer oni najbolje poznaju decu sa kojom
rade i kontekst u okviru koga rade. Pored toga, samovrednovanje
treba da se sprovodi uzimajui u obzir okvir kvaliteta. Na taj nain
mogu da se izbegnu mogue distorzije koje su rezultat subjektivne
introspekcije ili vrednovanje onoga to moe lako da se izmeri, a ne
onoga to je stvarno vredno i vano.
2.1. Svrha samovrednovanja
Dakle, krajnja svrha samovrednovanja je da deca dobiju
najkvalitetnije mogue vaspitanje i obrazovanje; da je sredina
podsticajna i bezbedna, i da se detetu pristupa na celovit
(holistiki) nain vodei rauna o njegovoj dobrobiti.
Kao preduslov je potrebno osigurati da zaposleni kontinuirano
ue, razvijaju i unapreuju svoju praksu i profesionalne
kompetencije. Bez samoevaluacije i samovrednovanja se mogu
razvijati rutine i ustaljeni naini rada, ali se ne stiu uvidi u
sopstvenu praksu, ne mogu se razumeti dometi svojih delovanja i ne
moe se zaista razvijati praksa. Iako svaki praktiar neminovno
vrednuje i decu i sopstveni rad, spontane evaluacije ne moraju biti
(i po pravilu nisu) uvek pouzdane, tane i sigurne, niti automatski
dovode do osveivanja i samokorekcije u skladu sa uvidima (OOPP2 ,
2006). Dakle, neophodan je ozbiljan pristup samovrednovanju.
Samovrednovanje predstavlja osnovu za kreiranje i usvajanje
planova (razvojnog plana predkolske ustanove i individualnih
planova profesionalnog razvoja) na osnovu kojih se stvaraju
promene.
Proces samovrednovanja u predkolskim ustanovama je pre svega
koncentrisan na pregled kvaliteta procesa uenja, jer to je ono ime
se predkolske ustanove bave. Dakle, samovrednovanje treba da bude
pozitivan proces za decu, ali i da donosi koristi zaposlenima kroz
podsticanje dobre prakse, pomaganje zaposlenima da prepoznaju
sopstvene vetine i strunost i omoguavanje zajednikog uenja i
profesionalnog razvoja.
Sam proces samovrednovanja nam pomae da bolje razumemo vrednosti
koje elimo da postignemo u praksi i, zauzvrat, da razjasnimo i
redefiniemo kriterijume vrednovanja. Praenje procesa
samovrednovanja nam moe omoguiti kritike uvide koji su od sutinske
vanosti ne samo za unapreivanje vaspitno-obrazovne prakse, ve i za
unapreivanje samog procesa samovrednovanja.
Kovi i Kar (Cowie and Carr, 2003) u lanku Posledice
sociokulturnog pristupa proceni ustanova za rano vaspitanje i
obrazovanje istiu da samovrednovanje:2 Opte osnove predkolskog
programa
-
16
. doprinosi graenju zajednice koja ui (povezivanje onih koji ue,
vaspitaa
i porodica radi razvijanja zajednice onih koji ue i promoviu
interakcije o uenju)
moe da pomogne da se razvije kompetentnost i kompetentni uenici
(prim. prev. termin uenici se ne odnosi na uenike u kolama ve na
sve koji ue: decu, vaspitae, strune saradnike, rukovodioce...)
ilustruje i podrava kontinuiranost u uenju, i podrava gledite da
je uenje neprekidan proces.
Kako bi proces bio uspeno sproveden u ustanovi, on mora da bude
sistematian; mora da ukljuuje sve zaposlene kao i decu, roditelje i
lokalnu zajednicu. Proces takoe zahteva da zaposleni imaju
zajedniko razumevanje i oekivanja od ustanove i njenog budueg
razvoja i da budu otvoreni i iskreni u proceni svog rada. Uspeno
samovrednovanje je pronicljivo u svom fokusiranju i posmatranju,
praenju i proceni kvaliteta onoga to se prua, i obezbeuje
informacije za buduu praksu i odluke. Iako vremenski okvir moe da
bude fleksibilan kako bi odgovarao potrebama ustanove, od najvee je
vanosti da proces samovrednovanja postane sastavni deo rada
ustanove.
Kljuna uloga samovrednovanja je formativna (oblikujua):
Samovrednovanje vodi promeni/razvoju prakse.
-
17
PITANJA ZA RAZMILJANJE I DISKUSIJU
ZATO DA VREDNUJETE SVOJU PRAKSU?
Ispod se nalaze neki od moguih razloga za sprovoenje
samovrednovanja. Prodiskutujte sa kolegama o svom odnosu prema tim
razlozima. Koliko snano vas motiviu da vrednujete svoju praksu?
Koje biste jo razloge naveli?
Pristupam samovrednovanju kako bih bolje razumeo/la svoju
praksu:
Koje su potrebe i interesovanja dece sa kojom radim? Sve dece?
Grupe dece? Pojedinanog deteta?
Na koje naine se razlikuje moja sadanja grupa od prethodne i
kako to menja nain na koji pravim planove za njihovo uenje?
Kako su deca reagovala na nedavno uenje (budite konkretni); ta
su deca zapravo nauila i u kakvom je odnosu to sa onim to sam
nameravao/la i planirao/la?
Da li treba da bolje razumem kako moja deca napreduju i ue tokom
vremena? Na osnovu mog iskustva sa stvarnim situacijama u radu sa
decom, ta me iznenauje, ta
me raduje, ta me brine, sa im sam zadovoljna/zadovoljan i ta iz
ovoga treba da nauim ...?
Kako moju praksu posmatraju roditelji i lanovi porodice ili
lanovi lokalne i ire zajednice...?
Pristupam samovrednovanju u cilju razvijanja/ unapreenja
prakse:
Mogu da obezbedim razliitost iskustava i adekvatne prilike za
celovit razvoj sve dece (procenom odluka koje sam doneo/la o
pristupima, aktivnostima, promenama u okviru sredine, materijala
itd.)
Moja praksa odgovara potrebama i interesovanjima sve dece,
roditelja i lanova lokalne i ire drutvene zajednice.
Ja mogu da se razvijam kroz strunu praksu i da doprinesem da
ustanova ide dalje ka unapreenju.
-
18
2.2. Samovrednovanje: ta ovaj proces obuhvata
Proces samovrednovanja je fokusiran na kvalitet postojee prakse,
isticanje onoga to je dobro, prepoznavanje nedostataka ili praksi
koje je potrebno razviti, kao i na izradu plana u skladu sa
ustanovljenim prioritetima za razvoj. Samovrednovanje takoe
ukljuuje zajedniki i lini plan profesionalnog razvoja zaposlenih i
vodi unapreivanju same ustanove.
Ovakav proces moe se odvijati na nivou ustanove u celini, svakog
od vrtia, rada vaspitaa sa jednom grupom dece, ili rada nekog od
zaposlenih (na primer individualnog vaspitaa, ili strunog
saradnika).
Procena, praenje i vrednovanje su sastavni deo godinjeg i
razvojnog plana ustanove. Na nivou ustanove ili vrtia moe biti
dogovoreno da se sistematino i fokusirano prati jedan aspekt rada u
celoj ustanovi. Na primer, moe se evaluirati neki aspekt
vaspitno-obrazovanovnog rada i njegovi rezultati, koliko ustanova
odgovara potrebama dece i porodica u konkretnoj lokalnoj sredini,
koliko je inkluzivna, kakvo je rukovoenje u ustanovi... Moe biti
evaluiran bilo koji aspekt rada ideje se mogu nai u dokumentu
Standardi kvaliteta rada predkolskih ustanova, u prethodnim
razvojnim planovima ustanove, ili polazei od uoavanja problema u
radu u konkretnom kontekstu (reakcije roditelja i sredine, zapaanja
zaposlenih, promene u broju upisane dece...). Takvu samoevaluaciju
moe da inicira rukovodilac predkolske ustanove, tim strunih
saradnika ili grupa vaspitaa. Dobro je da ustanova ima formiran tim
za samovrednovanje, ija je prevashodna uloga u iniciranju i voenju
aktivnosti samovrednovanja u ustanovi /vrtiu. Na sastanku tima za
samovrednovanje ili drugim redovnim sastancima zaposlenih, osim o
predmetu samovrednovanja, bie odluivano i o drugim bitnim
elementima samovrednovanja: planu samovrednovanja i vremenskoj
dinamici, nainu orgnaizovanja, uesnicima, metodama... uvajui beleke
o odranim diskusijama i prikupljenim dokazima, rukovodioci i
njihovi zaposleni postepeno stvaraju kolekciju dokaza, koje zatim
mogu da analiziraju i koriste kako bi sproveli sveobuhvatnije
vrednovanje koristei neke repere ili pokazatelje kvaliteta iz ireg
strunog domena, u cilju potvrivanja samog procesa.
Pojedinani vaspita ili grupa vaspitaa uestvovae u ovako
osmiljenom nainu samovrednovanja, zavisno od plana samoevaluacije
ustanove i stepena svog angamana u timovima na nivou ustanove. Ali,
osim toga, oni mogu da samoevaluiraju neki aspekt sopstvenog rada i
nezavisno od samoevaluacije koja je organizovana na nivou ustanove.
Na primer, oni mogu da prate adekvatnost planiranih
vaspitno-obrazovnih aktivnosti za decu u svojoj grupi, prihvaenost
pojedine dece u grupi, nain korienja prostora i materijala u sobi,
verbalnu i neverbalnu komunikaciju izmeu dece meusobno i dece i
njih samih... Izvor ideja za samovrednovanje i u ovom sluaju je
raznovrstan (dokumenti standarda kvaliteta, iskustva i zapaanja u
svakodnevnom radu, reakcije dece i roditelja...). I kada se radi o
samoevaluaciji prakse pojedinog vaspitaa, ona se obavlja
sistematski i uz uee drugih, te nije isto to i individualno
razmiljanje o sopstvenom radu.
Uvek je korisno da kada opisujemo proces ili koncept objasnimo i
ta on nije i kako se razlikuje od drugih slinih procesa.
Samovrednovanje je sistematian i trajan proces kritikog
preispitivanja koji vodi ka odlukama i unapreenju. Dakle,
samovrednovanje predstavlja donoenje kvalitativnih procena, praenje
i izvetavanje, kao i osnov za novi ciklus planiranja.
-
19
Samovrednovanje nije jednokratna procena kao to je test koji
moemo da poloimo ili ne, niti je samo izvetaj o tome ta ustanova
radi ili ta nudi.
Iako e samovrednovanje neminovno biti oslonjeno na podatke, ono
nije jednostavno kontrola onoga to moe da bude kvanititativno
prikazano; niti je jednostavna ek-lista koja utvruje ta postoji, a
ta ne. Takva vrsta kontrole moe da obezbedi pregled stanja stvari
ali ne bi obezbedila opis i tumaenje koje proistie iz uvida
zaposlenih, dece i celokupne predkolske zajednice.
Samovrednovanje se razlikuje od istraivanja koje tei da otkriva
i opisuje a ne mora da podstakne delovanje. Samovrednovanje je,
naprotiv, proces koji stalno otkriva i koji vodi razumevanju i
aktivnostima koje za cilj imaju unapreenje prakse.
Samovrednovanje je vie od... Samovrednovanje obuhvata:
opisivanja kvaliteta postojee prakse
razumevanje postojee i prole prakse kao i kako je ona
pozicionirana u strunoj javnosti
posedovanje odgovarajue visokih oekivanja
analiziranje a zatim isticanje onoga to je dobro
identifikovanje i analiziranje nedostataka ili praksi koje je
potrebno razviti,
izradu plana daljeg delovanja
istraivanja koje ispituje hipotezu i predstavlja nalaze koji su
zasnovani na kvantitativnim podacima; samovrednovanje je takoe vie
od ek-liste
preispitivanje podataka kada je to mogue, kvalitativnu analizu i
tumaenje onoga to nam podaci govore
procese koji vode tumaenju, odlukama i delanju u cilju
unapreivanja
procene rada pojedinanih vaspitaa
preispitivanje rada pojedinanog praktiara, zajednice praktiara i
/ ili rukovodeeg kadra ustanove, njihov zajedniki angaman u
presipitivanju i odluivanju o aktivnostima unapreivanja kvaliteta
rada vrtia / ustanove
-
20
jednokratne procene kao to je test koji padnemo ili poloimo
sistematian i kontinuiran proces kritikog preispitivanja koji
vodi ka odlukama i unapreivanju
donoenje kvalitativnih ocena, kao i praenje i pregled tokom
odreenog vremenskog perioda
kontinuiran rad na razvoju prakse i profesionalnih
kompetencija
individualne subjektivne introspekcije
zajednike procene i preispitivanje sa kolegama, kao i decom,
roditeljima i lokalnom zajednicom
razvijanje zajednikog shvatanja u smislu oekivanja i budueg
razvoja
razumevanje konkretnih kontekstualnih faktora
orijentisanje prema kriterijumima koji proizilaze iz naunih
saznanja o deci i vaspitanju, kao i civilizacijskih vrednosti i
iskustva drugih (u zemlji ili na meunarodnom planu)
vrednovanja onoga to moe biti izmereno
praenje, razumevanje i procenu onoga to je vredno i znaajno
ispunjavanje obaveze pisanja izvetaja
nain rada koji donosi korist deci i podstie profesionalni
razvoj, ispunjenost i zadovoljstvo zaposlenih
-
21
2.3. Samovrednovanje: ciklian proces praenja, analiziranja i
razvijanja
Donja dijagram ilustruje procese samovrednovanja i unapreivanja
u celini. Ovaj proces polazi od uoavanja problema u praksi i
odluivanja o tome ta e biti vrednovano to moe da bude problematina
oblast ili moe biti nova oblast ili novi pristup koji je uveden ili
moe biti oblast koja je jaka. Sledei korak je sainjen od
sistematinog praenja i prikupljanja podataka, posle kojeg sledi
analiza ovih podataka na osnovu koje emo bolje razumeti svoju
praksu. Na osnovu takve analize, mogu da se donesu odluke o buduem
radu, kao i tome ta e moda biti izmenjeno; ovi zakljuci zatim mogu
da prue informacije za budue planiranje. Aktivnosti i rezultati
koji proizlaze iz ovih analiza e biti predmet novog
vrednovanja.
ema 1: Ciklinost procesa samovrednovanja
Ciklina priroda ovog procesa znai da:
samovrednovanje vie predstavlja samo jedan deo sveobuhvatnog
kontinuiranog procesa koji se sastoji od aktivnosti planiranja i
sprovoenja, nego odvojenu samostalnu aktivnost; samoevaluiramo kada
sistematski pratimo neki aspekt rada (kroz posmatranja, beleke o
radu, analiziranje rezultata rada);
u procesu tumaenja podataka i donoenja odluka o buduem radu,
postoji prostor za analiziranje prakse i njeno poreenje sa
postojeim dokumentima, teoretskim znanjem i naim planovima i
namerama kao i za sintezu podataka iz razliitih izvora;
promena i razvoj prakse su od sutinskog i kritinog znaaja za
ovaj proces i
ciklus planiranja, sprovoenja i vrednovanja jeste stalan, tako
da je kraj ciklusa u isto vreme poetak novog (deo neprekidne
spirale), koji omoguava stalni razvoj prakse.
22
2.3. Samovrednovanje: ciklian proces praenja, analiziranja i
razvijanja Donja dijagram ilustruje procese samovrednovanja i
unapreivanja u celini. Ovaj proces polazi od uoavanja problema u
praksi i odluivanja o tome ta e biti vrednovano to moe da bude
problematina oblast ili moe biti nova oblast ili novi pristup koji
je uveden ili moe biti oblast koja je jaka. Sledei korak je sainjen
od sistematinog praenja i prikupljanja podataka, posle kojeg sledi
analiza ovih podataka na osnovu koje emo bolje razumeti svoju
praksu. Na osnovu takve analize, mogu da se donesu odluke o buduem
radu, kao i tome ta e moda biti izmenjeno; ovi zakljuci zatim mogu
da prue informacije za budue planiranje. Aktivnosti i rezultati
koji proizlaze iz ovih analiza e biti predmet novog
vrednovanja.
ema 1: Ciklinost procesa samovrednovanja
Odluivanje koje su kljune oblasti za unapreenje
Praenje i vrednovanje sprovoenja plana i rezultata
Praenje, posmatranje, prikupljanje dokaza, pregled i analiza
Identifikovanje dobrih strana i oblasti za unapreenje
Odluivanje kako e biti postignuto unapreenje i izrada akcionog
plana koji obuhvata neophodnu podrku i trokove
-
22
Takav ciklus treba da bude opte svojstvo rada svakog vaspitaa,
drugih zaposlenih, i svakog vrtia i svake predkolske ustanove. U
nastavku se nalazi kratak opis primera evaluativne aktivnosti kojim
se naglaava ciklinost ovog procesa..
Primer konkretnog ciklusa samovrednovanja3
Kroz posmatranje dece tokom aktivnosti, vaspita je primetio da
su neki centri interesovanja manje popularni i manje privlani od
drugih. Poevi od ovog neformalnog zapaanja, vaspita planira da u
narednih nekoliko dana sistematino prati izbore dece koliko dece
koristi svaki centar, koliko provode vremena u svakom centru, ta
rade; koje materijale koriste i ta ne koriste. Vaspita se takoe
fokusira na manje popularan centar i detaljno belei zapaanja o
ponaanju dece kada su u tom centru ukljuujui i to koliko ponueni
materijali predstavljaju izazov za decu, kada njihovo interesovanje
poinje da slabi i kakva vrsta intervencije je potrebna kako bi deca
produila svoju igru u okviru tog centra. Sumira i analizira
dobijene podatke i tumai dovodei u vezu sa onim to se u centrima
nalazi. Analizirajui dobijene podatke zakljuuje u kojim centrima se
deavaju relevantne aktivnosti , a koji se ne koriste. Na osnovu
toga planira promene: razvijanje novih i gaenje nekih centara,
promene materijala i ureenja u nekim centrima, vidljivo oznaavanje
centara. Pri odluivanju o promenama uzima u obzir razliit stepen
sposobnosti i napredovanja koje su deca postigla do tada.U narednom
periodu ponovo evaluira aktivnosti u preureenim centrima.
Prilog broj 1 sadri primere ciklusa samovrednovanja u okviru
rada vaspitaa, strunih saradnika i vrtia/ustanove ukljuenih u
IMPRES projekat.
Samovrednovanje vodi ka delanju/akciji. Proces moe da bude
zapoet bilo kojim korakom u okviru ciklusa. Samovrednovanje moe da
se sprovodi na bilo kom nivou; ono treba da bude deo
pojedinanog rada zaposlenih, kao i rada ustanove.
Proces e obuhvatati prikupljanje dokaza iz razliitih izvora,
ukljuujui dokumentaciju; ono to je na kraju vano je napredak koji
su postigla deca.
Kraj jednog ciklusa je poetak novog proces je kontinuiran.
2.4. Proces kroz vie detalja: posmatranje ire slike
Kada se sprovodi samovrednovanje na nivou ustanove, i ukljuuju
svi zaposleni, dobro je izvriti osnovne pripreme i vratiti se
zajednikom preispitivanju verovanja i vrednosti u vrtiu (vratite se
na prvu grupu pitanja za razmiljanje i diskusiju).
Samovrednovanje nije uradi sam proces gde sklopite alat i
pratite dato uputstvo. Predkolsku ustanovu ine ljudi i njihova
motivacija, odnosi, procesi, ukljuujui proces uenja. Mi znamo da
uenje ima vie lica i da je najbolji nain konstruisanja znanja kroz
ljudsku interakciju. Uenje obuhvata socijalni i emocionalni razvoj
kao i intelektualni, i pogoduje mu atmosfera u kojoj postoji
interakcija sa drugim ljudima, koju odlikuje izazov ali i
podrka.
3 Dati primer predstavlja opis procesa samovrednovanja u jednom
od 15 vrtia IMPRES projekta
-
23
Predkolske ustanove, kao i sve obrazovne ustanove, nisu
izolovane od prolosti, sadanjosti ili budunosti; niti postoje samo
radi promovisanja uspeha konkretne grupe dece koja su trenutno
upisana. Ustanove prepoznaju ta je bilo ranije i na osnovu toga
dalje grade svoja saznanja, doprinose dugoronim ciljevima i
oekivanjima dece koja su upisana u bilo kom trenutku, i one su
centri vaspitanja i obrazovanja gde vaspitai i zaposleni usavravaju
i razvijaju svoje kompetencije. Predkolske ustanove su takoe i deo
zajednice i predstavljaju resurs za zajednicu, ali i zajednica utie
na ustanovu. Ustanove su deo ireg sistema i imaju ulogu u
razvijanju pravaca razvoja prakse predkolskog vaspitanja i
obrazovanja kao i irenju novih ideja. U svemu ovome, ustanovi je
potrebana mrea strune podrke na lokalnom, nacionalnom i meunarodnom
nivou, koji bi je stavljali pred izazove, ali joj i pomagali.
Dakle, samovrednovanje je evolucioni proces, kroz koji se usmerava
i upravlja promenom. Kao ljudska bia (bilo kog uzrasta) mi uimo na
prirodan nain; nai najznaajniji procesi konstruisanja znanja
(uenja) su motivisani iznutra ali im je potrebno kritiko uvaavanje
drugih i to, zauzvrat, ukljuuje poverenje, zajednike vrednosti i
profesionalnu otvorenost.
Procesu uenja pomae ako uesnici prate sopstveni proces
uenja/saznavanja, ako se u vrtiu neguje kultura uzjmnog pomaganja
dece i odrslih i zajedniko revnje problem. Deji vrti, kao
zajednica, ukljuuje i grdi mreu delnj i odnos u relnom vremenu i
prostoru, s progrmom koji se dev izmeu vspit i detet, smih vspit,
detet i grupe vrnjk. Takav vrti karakterie sklad izmeu: progrm
(koji koncepcijom detinjstv koju promovie utie n veze koje se grde
izmeu vspit, dece, roditelj), propis, postvljenih stndrd kvlitet,
uloga vspita, roditelja i spoljanjih evaluatora u postizanju
kvaliteta. Zato u procesu samovrednovanja ne smemo da zaboravimo da
je dete u relnom ivotnom kontekstu, kulturnom, socijlnom,
porodinom, i d je sm proces vspitnj direktno uslovljen ovim
kontekstom..
PITANJA ZA RAZMILJANJE I DISKUSIJU
Razmislite i diskutujte sa kolegama o tome kako razumete
karakteristike samovrednovanja:
Koje karakteristike samovrednovanja (navedene u tabeli date na
strani 20-21) odlikuje vae razumevanje (leva ili desna kolona)?
Na koji nain je to reflektovano u vaoj praksi? Koje komponente
samovrednovanja se ve sprovode u vaoj ustanovi? Kako biste u praksi
ostvarili to vie odlika samovrednovanja?
-
24
TREI DEO: KAKO SE SPROVODI SAMOVREDNOVANJE
Ciklini proces praenja, analiziranja i razvijanja (strana 21)
moe se razraditi kroz korake. U okviru svake faze ciklusa, oni koji
su ukljueni u proces treba da budu sigurni da su koraci koje
preduzimaju u skladu sa njihovim potrebama, tako da su ponueni
koraci samo orijentiri. To znai da koraci nisu nuno linearni i da e
nekada biti potrebno vratiti se na neki od prethodnih. U ovom
procesu, veoma vanu ulogu ima dogovaranje i zajedniko odluivanje
unutar tima za samovrednovanje.
Koraci u procesu samovrednovanja
Postignite saglasnost o vrednosti sistematinog i redovnog
vrednovanja.
Obezbedite atmosferu spremnosti za samovrednovanje.
Formirajte tim za samovrednovanje.
Izaberite fokus samovrednovanja:
- Odredite posebnu oblast koju ete pratiti ILI ponite sa optim
posmatranjem vaspitno-obrazovnog rada na nivou ustanove4 .
- U zavisnosti od izabranog fokusa, odluite koje ete aspekte
rada pratiti i prema kojim kriterijumima prilikom
samovrednovanja.
Napravite plan samovrednovanja:
- Dogovorite se o podeli uloga i odgovornosti- Odredite kako e
biti rasporeeno vreme i vremenske rokove, uspostavite
vremenski raspored.- Dogovorite se o veliini i prirodi uzoraka
koje ete istraivati.
- Osigurajte da postoje dokazi/podaci.- Odredite i usaglasite se
oko postupaka i instrumenata koje ete koristiti i angaujte
se u istraivanju
Sprovedite plan samovrednovanja.- Obezbedite aktivnu ulogu
kritikog prijatelja
- Osigurajte da su dokazi potvreni kroz nekoliko razliitih
izvora.
Ponite analizu rezultata; razmotrite :
- U emu smo dobri?
4 Orijentiri mogu biti Standardi kvaliteta rada predkolskih
ustanova, NPS 2012, Pravilnik o vrednovanju kvaliteta rada
ustanova, Slubeni glasnik br 9/2012.
-
25
- ta se odvija kako treba?
- Za koje oblasti posedujemo najveu strunost /ekspertizu?
- ta moemo bolje da radimo?
Napravite izvetaj o samovrednovanju5 i donesite odluku koje su
kljune oblasti za unapreenje .
- Odluite da li imate potrebnu strunost kako biste delovali u
cilju unapreenja; u skladu sa tim raspodelite zaduenja.
- Izradite izvodljiv i vremenski odreen plan unapreivanja;
obuhvatite vae ciljeve/kriterijume uspenosti i na koji ete nain
saznati da li su oni postignuti.
- Nabavite ili planirajte nabavku resursa koji su vam
potrebni.
Sprovedite plan unapreivanja6. - Pratite i vrednujte aktivnosti
koje preduzimate.
Istaknite uspeh, i /ili se bavite nedostacima u radu kroz
ponavljanje nekih od gore navedenih koraka.
3.1. Stvaranje odgovarajue klime
Kada je samovrednovanje, kao i refleksivni mentalitet koji ide
uz njega, ugraeno u nain funkcionisanja vrtia, to je oigledno na
nivou konkretnih zaposlenih, samog vrtia, ireg nivoa ustanove, kao
i obrazovnog sistema. Uspostavljanje i uvaavanje sam-ovrednovanja
kao naina na koji vrti radi i razvija se podrazumeva jaanje
samo-pouzdanja praktiara da istrauju svoju praksu, meusobno
razmenjuju znanja (u ok-viru i van njihovih vrtia), i budu spremni
na odmerene rizike u isprobavanju novih pristupa.
Kako bi se stvorilo okruenje koje neguje kulturu
samovrednovanja, neophodno je:
- shvatanje predkolske ustanove kao zajednice koja ui i
razvijanje kompetencija za samovrednovanje kroz inicijalnu obuku i
profesionalni razvoj svih zaposlenih koji su od znaaja za ovaj
proces;
- da rukovodioci i struni saradnici obezbeuju da vremenski
rasporedi i prioriteti zaposlenih omoguavaju njihov zajedniki rad i
da postoji odgovarajui prostor i resursi za sastanke;
- da svi zaposleni, a naroito rukovodioci i struni saradnici,
neguju saradnju, podstiu delotvornu 5 Nakon izvrenog
samovrednovanja, Tim za samovrednovanje sainjava izvetaj o
samovrednovanju. Izvetaj o samovrednovanju direktor podnosi
vaspitno-obrazovnom, nastavnikom, pedagokom veu, savetu roditelja i
organu upravljanja ustanove. (Pravilnik o vrednovanju kvaliteta
rada ustanova, Slubeni glasnik br 9/2012.) Primer Izvetaja o
sprovedenom samovrednovanju moete nai u prilogu broj 9. 6 Izvetaj o
samovrednovanju sadri opis i procenu ostvarenosti standarda
kvaliteta rada ustanove, predlog mera za unapreivanja kvaliteta
rada ustanove i nain praenja ostvarivanja predloenih mera.
(Pravilnik o vredno-vanju kvaliteta rada ustanova, Slubeni glasnik
br 9/2012.)
-
26
komunikaciju, razvijaju strukture koje smanjuju izolaciju i
stvaraju uslove za zajedniko uestvovanje u procesu donoenja odluka
i razvoja strategija za unapreenje;
- da se uvaava autonomija ustanove/vrtia, da vaspitai nisu
stalno kontrolisani i kritikovani, ve da postoji poverenje po
pitanju sprovoenja njihovih profesionalnih aktivnosti, da imaju
prilike da iskau svoja miljenja i uestvuju u svim odlukama koje su
od znaaja za njihovu praksu;
- da postoji koordinisano delovanje i dosledan odnos prema
samovrednovanju od strane svih relevantnih aktera (vaspitaa,
strunih saradnika i direktora vrtia, zaposlenih u strunim centrima,
relevantnim ministarstvima i na fakultetima).
Kako bi samovrednovanje bilo posmatrano kao uobiajen deo
svakodnevnog rada i polazite za dalje planiranje, donoenje odluka,
profesionalnog razvoja zaposlenih i ustanove, neophodno je da sve
zainteresovane strane u predkolskom vaspitanju i obrazovanju (na
nivou obrazovnog sistema, pojedinanih predkolskih ustanova i samih
zaposlenih) podre i razumeju samovrednovanje kao proces koji
sprovode autonomni profesionalci.
Samovrednovanje nije odvojena i formalna obaveza, koja se esto
svodi na povremeno izvetavanje o rezultatima rada. Ono teko moe da
se sprovodi iza zatvorenih vrata radne sobe, ve predstavlja
delovanje predkolske ustanove kao zajednice onih koji ue -
istraivaa sopstvene prakse. Takav vrti/predkolska ustanova pokazuje
sledee osobine:
Pre svega, u takvim vrtiima se neguje odgovornost prema radu i
otvorenost za preispitivanje i promenu. To znai da je klima u vrtiu
takva da zaposleni ne pokuavaju da kriju greke, ve o njima otvoreno
diskutuju, kako bi iz njih uili, kako bi to bolje razumeli svoju
praksu, otkrili kako je drugi doivljavaju i kako bi odredili ta je
potrebno da preduzmu. Isto tako, zaposleni dele i istiu svoje
uspehe; ue iz njih i sagledavaju koji aspekti mogu da se unaprede
(individualni nivo).
U takvim vrtiima, zaposleni razmenjuju iskustva, diskutuju i
razvijaju zajedniko razumevanje vaspitanja i njegovih ciljeva,
deijeg razvoja i naina na koje deca ue, sopstvenih uloga i
iskustva. Oni zajedniki procenjuju svoje snage, potrebe i
nedostatke u svom radu; otkrivaju ta ele da promene; izrauju
planove (prilog broj 4)7 , prepoznajui snage koje svako od njih
donosi, uloge koje su svakom pojedinano zadate i naine na koje mogu
da ue jedni od drugih. Drugim reima, rade kao tim i imaju zajedniku
viziju koja je stalno artikulisana i predstavlja referentnu taku u
njihovom radu. Timski rad zahteva odreene kompetencije zaposlenih,
ali podrazumeva i njihov kontinuirani razvoj (nivo grupe/vrtia).
8
7 Godinji plan samovrednovanja priprema Tim za
samovrednovanje.Godinji plan samovrednovanja donosi se na osnovu
procene stanja u ustanovi i sastavni je deo godinjeg plana rada
ustanove. U godinjem planu samovrednovanja definisan je predmet
samovrednovanja koji predstavlja jednu ili vie oblasti vrednovanja
definisanih standardima kvaliteta rada ustanova (u daljem tekstu:
predmet samovrednovanja), predviene aktivnosti, vremensku dinamiku,
nosioce i ishode aktivnosti, instrumente i tehnike samovrednovanja.
(Pravilnik o vrednovanju kvaliteta rada ustanova, Slubeni glasnik
br 9/2012).8 Vaei Pravilnik o vrednovanju kvaliteta rada ustanova,
predvia da: Tim za samovrednovanje ima najmanje pet lanova, i to:
predstavnika strunih organa, saveta roditelja i organa upravljanja
ustanove. Rukovodioca Tima za samovrednovanje biraju lanovi Tima iz
svojih redova. U radu Tima za samovrednovanje uestvuje i direktor
ustanove. Tim za samovrednovanje obezbeuje uslove za sprovoenje
samovrednovanja. (Pravilnik o vrednovanju kvaliteta rada ustanova,
Slubeni glasnik br 9/2012). Treba naglasiti da je posebno vano da
lanovi tima obezbede razliite perspektive, i da u ovaj tim uu ljudi
koji su sami spremni i mogu i druge da pokrenu na preispitivanje,
da neguju klimu sigurnosti i poverenja i da obezbeuju ostale uslove
koji su znaajni za proces samovrednovanja.
-
27
Vaspitai i drugi zaposleni u takvom vrtiu su razvili meusobno
poverenje; oni se oseaju sigurno i uvaavano i svako od njih potuje
pojedinane snage i miljenja kolega. Meusobno razumevanje i
potovanje su od najvee vanosti kako bi zaposleni bili otvoreni za
razliita gledita i prakse, kako bi mogli da daju iskrenu kritiku
sopstvenih i tuih doprinosa vaspitno-obrazovnom radu, odnosno kako
bi prihvatili samovrednovanje kao nain samorazvijanja. Ovakav
kontekst e pomoi vaspitaima da razviju samopouzdanje, podstai ih da
aktivno pruaju podrku kolegama i zajedniki ue. Samopouzdanje i
odgovarajui (kritiki) odnos prema sopstvenoj praksi se mogu
negovati kroz manje grupe za zajedniko uenje i meusobnu podrku
(nivo predkolske ustanove).
Ponekad se vaspita nae u situaciji da sredina u kojoj radi jo
uvek nije zrela za samovrednovanje. Ukoliko je takav sluaj, vaspita
ne treba da eka da mu bude obezbeeno obrazovanje ili drutveni
sistem u kojem je njegova pozicija visoko vrednovana i gde je
atmosfera pogodna za samovrednovanje.
Neke preporuke za razvijanje klime za samovrednovanje:
Pronaite nekoga (makar jednu osoba) koja je spremna da se sa
vama upusti u avan turu, radite zajedno i meusobno se
podravajte,
Ponite od preispitivanja sopstvene prakse i uloge (saznajte ta
drugi misle o vaoj praksi, prikupite relevantne podatke,
analizirajte aktivnosti i produkte dejeg rada),
Budite otvoreni da vidite i jake i slabe strane sopstvene
prakse,
Odgovorite na pitanje koliko ste vi sami zadovoljni svojom
praksom, koje vrednosti su u osnovi vaeg razumevanja kvaliteta u
radu vrtia,
Inicirajte i podstiite razvoj svoje prakse i doprinosite
stvaranju konteksta koji e omoguiti da refleksivni mentalitet pusti
korene u vrtiu,
Prikaite i drugima neka od vaih zapaanja.
Dobro je da negovanje klime poverenja i spremnosti na
samopreispitivanje ne bude preputeno spontanim naporima pojedinaca
i postane predmet sistematske akcije na nivou vrtia. Kada vaspita
pone da se osnauje sam e uvideti potrebu za daljim
preispitivanjima, obrazovanjem, timskim radom (prilog broj 7)
I na kraju, poruka rukovodiocima:
Tamo gde postoji izgraeno poverenje, ljudi se oseaju
slobodnijima da iskau svoja miljenja i komentare o aspektima rada
koji su njima vani.
Uesnici treba da se oseaju sigurno i da imaju poverenje jedni u
druge, te je na rukovodiocima da procene da li e ili ne otkrivati
konkretan izvor informacije.
Potrebno je postaviti osnovna pravila, tako da fokus bude na
pitanjima, a ne pojedincima, na tome ta i kako moe da bude
izmenjeno, i na preuzimanju odgovornosti, a ne proglaavanju
krivice.
-
28
PITANJA ZA RAZMILJANJE I DISKUSIJU
Razmatrajte sledea pitanja9 koja e vam pomoi da procenite koliko
ste vi i vaa sredina stvarno spremni za samovrednovanje. Zatim
diskutujte o aktivnostima koje moete da sprovedete kako biste
stvorili bolje okolosti.
Koliko lako prihvatate promenu? Gde nalazite aktuelne primere
koji pokazuju da su se neke stvari promenile na bolje u vaem vrtiu?
Kakva je vaa praksa u tom smislu? Da li postoje rutine koje su
uspostavljene i traju dugi niz godina koje se niko (ukljuujui i
vas) ne usuuje da promeni?
Na koje naine su se promenili vai pristupi i rad u vrtiu tako da
odraavaju promene u lokalnoj zajednici i irem okruenju tokom
poslednje decenije? U kojoj meri su se promenili u odnosu na
najnovija nauna saznanja o vaspitanju i obrazovanju dece
predkolskog uzrasta?
ta smatrate da su veoma vane vrednosti za predkolsko vaspitanje
i obrazovanje? Koliko znate o vrednostima vaih kolega? Kada ste
razgovarali o tome? Koliko ste voljni da razgovarate o svojim
vrednostima i kada znate da one nisu potpuno iste kao one zvanino
prihvaene?
Kako se oseate kada neko poseti va vrti/ustanovu? ta biste
voleli da primete, a ta ne biste voleli da opaze?
Koliko se dobrodolo oseaju roditelji u vaem vrtiu / ustanovi? Da
li ih pozivate da podele sa vama svoja gledita i iskustva i da li
ste spremni da ih ujete?
Kako saraujete sa kolegama? Koliko esto planirate da zajedniki
radite kako biste bolje razumeli potrebe i interesovanja dece ili
izabrali programe za va profesionalni razvoj? Da li, na primer,
planirate aktivnosti ili sredinu za uenje i korienje prostora na
osnovu sistematinog praenja?
Da li postoji uobiajeno vreme i mesto gde moete da diskutujete
sa kolegama o strunim pitanjima? Koliko je uobiajen timski rad na
neemu? Ko je deo vaeg tima? Da li postoje drugi ljudi koje bi
trebalo da ukljuite u va tim?
Koliko ste zadovoljni vaom pozicijom, ukazanim potovanjem i
poverenjem u va rad? Na koji nain iskazujete vae potovanje prema
kolegama, roditeljima i deci? ta znate o tome kako oni doivljavaju
va rad?
Na koji nain odluujete ta treba da nauite u narednih nekoliko
meseci? ta ste istraivali u svojoj praksi? Da li ste diskutovali o
vaim nalazima sa kolegama? Da li ste kao rezultat toga promenili
neto u svojoj praksi? Na kakve ste tekoe nailazili? Gde odlazite
kada vam je potrebna pomo?
Na koji nain doprinosite promenama u vaem vrtiu / predkolskoj
ustanovi? Na koji ste nain doprineli razvojnom planu vae
ustanove?
Kada ste poslednji put inicirali sprovoenje promene ili
upravljali njenim sprovoenjem? Kako / gde obino predstavljate
drugima svoje miljenje o aktivnostima u ustanovi? Kada ste
poslednji put imali koristi od diskusija sa kolegama ili neto
nauili iz njih? Koje su odluke donete bez vaeg uea, a na koje ste
uticali i kako?
Ko vam prua podrku na poslu? Sa kim se moete da podelite svoje
dileme i tekoe? Kako biste mogli da napravite tim za pruanje
podrke?
9 Ponuena pitanja mogu da se koriste na razliite naine. Jedan od
predloga tima IMPRES vrtia je da lanovi tima za samovrednovanje od
ponuenih pitanja naprave upitnik za samoprocenu.
-
29
Jo neka pitanja za rukovodioce i strune saradnike:
Kakav proces samovrednovanja ve postoji? Kako zaposleni shvataju
samovrednovanje? Da li su svi zaposleni (rukovodioci, struni
saradnici, i vaspitai) spremni da izvre kritiku procenu svoje
prakse? Ako ne, na koji nain biste podstakli eljenu praksu? Na koji
nain biste pomogli da samovrednovanje postane uobiajen aspekt
predkolskog rada? Kako biste ukljuili to je vie mogue
zaposlenih?
Da li organizacija vremena i prostora promovie saradnju i timski
rad? Da li postoje redovne i sistematino isplanirane prilike za
razmenu iskustava i zajedniko uenje meu zaposlenima? Na koji nain
doprinosite razvoju meusobnog poverenja, samopouzdanja, motivacije
za kritiku refleksiju?
Koliko uspeno prepoznajete najbolje praktiare, kreativne
mislioce, one koji motiviu i podstiu, kao i zaposlene koji su
zadovoljni sobom? Kako postupate u sluajevima manjkave/loe
prakse?
Koje nove kompetencije su potrebne zaposlenima ukoliko elimo da
vie kritiki preispituju svoju praksu kao i praksu na nivou
predkolske ustanove? Koja je njihova motivacija za samovrednovanje
i profesionalni razvoj? Koji programi profesionalnog razvoja bi
podstakli napredak? Na koji nain se moe doi do podrke i koja vrsta
podrke je potrebna?
3.2. Poetak sa krajem u vidu: biranje fokusa
Nain na koji odluujete ta ete da samovrednujete e odrediti
proces samovrednovanja koji ete pratiti i koliko e svrsishodan biti
va trud. Dakle, vrlo je vano da imate jasnu ideju ta elite da
vrednujete i unapredite, kao i kakvo znaenje za va dalji rad e
imati rezultati tog procesa.
Neposredni razlozi za angaovanje u procesu samovrednovanja,
pored zakonske obaveze, mogu biti razliiti. Proces moe biti zapoet
zbog:
vaih utisaka, posmatranja i elje da unapredite svoj rad; potrebe
za kreiranjem novog razvojnog plana ustanove ili novog pristupa
u
nainu planiranja rada vaspitaa;
praktinih razloga kao to je dobijanje rezultata prethodnog
spoljanjeg vrednovanja ili priprema za predstojee spoljanje
vrednovanje. 10
Meutim, bez obzira da li je samovrednovanje inicirano spoljanjim
zahtevom ili vaim potrebama, treba da bude voeno saznanjem da e i
zaposleni i deca imati koristi od ovog procesa.
10 Na osnovu Pravilnika o vrednovanju kvaliteta rada
ustanovasamovrednovanje se vri na osnovu analize: 1) evidencije i
pedagoke dokumentacije ustanove, programa obrazovanja i vaspitanja,
godinjeg plana rada i razvojnog plana rada ustanove;2) baze
podataka u okviru jedinstvenog informacionog sistema prosvete i
drugih izvora;3) praenja razliitih aktivnosti;4) prikupljenih
podataka iz sprovedenih istraivanja u ustanovi;5) efekata
realizovanih aktivnosti u projektima;6) razgovora, strunih
diskusija, sastanaka, rezultata sprovedenih anketa i drugih naina
prikupljanja podataka.Tim za samovrednovanje prikuplja i obrauje
podatke vezane za predmet samovrednovanja i vri analizu kvaliteta
predmeta samovrednovanja na osnovu obraenih podataka.(Pravilnik o
vrednovanju kvaliteta rada ustanova, Slubeni glasnik br
9/2012).
-
30
Kada se zapoinje proces samovrednovanja, verovatno je korisno
preispitati tri pitanja:
1. Kakva je moja praksa (ta dobro radim, a ta bi trebalo da
menjam)?
2. Kako i na osnovu ega to znam?
3. ta treba da uradim da bi moja praksa bila bolja (ko i ta moe
da mi pomogne, koga mogu da konsultujem, ta mogu da uradim u datim
okolnostima?)
Pravo samovrednovanje moe da pone: pitanjem na koje elite da
imate odgovor, praktinim problemom koji elite da razumete i kojim
elite da se bavite ili sagledavanjem svoje prakse u odnosu na
Standarde kvaliteta rada predkolskih
ustanova.Potrebno je da u ciklian proces samovrednovanja (v. emu
na str. 21) uete polazei od pitanja problema za koji ste zaista
zainteresovani. Zato najpre razjasnite koji je to problem i zato
vas on interesuje. Pitanje koje ete postaviti ne treba da bude ono
na koje moe lako da se odgovori sa da ili ne, ili jednostavnim
karakterisanjem prakse kao dobre ili loe.
Za poetak, i u sredinama gde je samovrednovanje nov proces,
moete izabrati pitanja koja su relevantna, ali manje stresna i laka
za unapreenje.
Pitanja koliko sredina u radnoj sobi/vrtiu podstie uenje, ili
koliko dobro je organizovano vreme i prostor koji je dostupan i
slino, mogu da vam pomognu u posmatranju i istraivanju indikatora
datih u okviru oblasti Vaspitno obrazovovni rad, standard 1 Fizika
sredina podstie uenje i razvoj u dokumentu Standardi kvaliteta rada
predkolskih ustanova. Kasnije, kada se vaa samouverenost i iskustvo
razvije, moete da prionete na dublja pitanja, ukljuujui one aspekte
vaeg rada sa kojima ste nezadovoljni i tekoe koje smatrate posebno
tekim.
U procesu fokusiranja na predmet samovrednovanja sledee stvari
mogu biti od pomoi: komentari kolega, dece, roditelja ili
predstavnika lokalne zajednice; vae beleke i zapaanja o radu i
rezultatima aktivnosti dece tokom vremena; nova gledita o
predkolskom vaspitanju i obrazovanju, koja ste saznali preko
seminara,
nacionalnih i meunarodnih dokumenata koji ureuju predkolsko
vaspitanje i obrazovanje; kao i
ideje i novi pristupi proistekli iz vaeg svakodnevnog
iskustva.
U cilju stimulisanja ovog procesa, mogu se koristiti postojei
oblici saradnje meu kolegama, ali i posebni sastanci tokom kojih
zaposleni mogu da razmenjuju svoja zapaanja o praksi, diskutuju o
problemima, vrednostima, analiziraju dokumentaciju i dele svoja
zapaanja o otkrivenim pitanjima. Rukovodioci i struni saradnici
mogu da igraju vanu ulogu u osiguravanju takvih oblika saradnje,
ali oni mogu biti inicirani i od samih vaspitaa.
Razliita shvatanja o deci, predkolskom vaspitanju i obrazovanju,
ulogama vaspitaa i roditelja, vode ka razliitim pitanjima na koje
emo davati odgovore, razliitim nainima
-
31
samovrednovanja i zakljucima do kojih emo doi u ovom procesu (u
prilogu broj 2).
Veoma je znaajno paljivo izabrati i fokusirati se na odreeni
aspekt rada/problem i planirati samoevaluaciju u vezi sa njim. Kako
ne moemo pratiti i menjati mnogo stvari u isto vreme, fokusirajmo
se na aspekt koji e zaista dovesti do kvalitativnih promena. Na
primer, izaberite jednu kljunu oblast iz Standarda kvaliteta rada
predkolskih ustanova. Nakon toga, sa svojim kolegama odredite jedan
standard u okviru te kljune oblasti koji elite da dostignete. To
moe da bude dobar poetak.
Primer aktivnosti koja vam u ovom procesu moe pomoi je Drvo
ivota.
Napravite drvo koje e predstavljati predkolsku ustanovu.
Odaberite neto to najbolje radite u Vaoj ustanovi - napiite to
na crvenom liu,
Odaberite neto to radite dobro - napiite to na zelenom liu,
Odaberite neto to biste mogli da promenite - napiite to na utom
liu,
Odaberite neto to morate da promenite - napiite to na
narandastom liu.
Kako izgleda Vaa predkolska ustanova/Vae drvo ivota? ta biste
eleli detaljnije da preispitate?
-
32
PITANJA ZA RAZMILJANJE I DISKUSIJU
Ovde su neka pitanja od kojih vaspita moe da pone kada vrednuje
sopstveni rad. Razmislite o njima i diskutujte sa kolegama kako su
ova pitanja primenljiva na va svakodnevan rad? Pokuajte da
potkrepite odgovore argumentima i dokazima.
- Kakva interesovanja i potrebe deca obino izraavaju? U kakvoj
je to vezi sa njihovim ranijim iskustvima u vrtiu i ta to govori o
praksi? ta to znai za planove za dalji rad?
- Razmislite o aktivnosti koju ste planirali. Razmotrite koliko
je ta aktivnost relevantna za razliitu decu u vaoj grupi. Odredite
kako aktivnost doprinosi celovitom razvoju razliite dece. ta
konkretno oekujete da dete naui/savlada kroz aktivnost i kako? Da
li ste obezbedili priliku da deca prepoznaju i priaju o onome to su
nauila ili iskusila? Da li deca ue da prepoznaju svoje osobenosti i
mogunosti da ih razvijaju...
- Koje razlike postoje meu decom ... u pogledu njihovih
prethodnih iskustava, aktuelnih znanja i sposobnosti i onoga to bi
mogli uskoro da razviju, njihovih navika, oseanja, stavova prema
vrtiu ... Na koji nain se ove razlike potuju u praksi? Da li svako
dete ima jednaku ansu za uenje i razvoj?
-
33
3.3. Uspostavljanje kriterijuma
U procesu samovrednovanja neophodno je osvestiti i razjasniti
kriterijume koje ete koristiti u proceni svog rada. Takvi
kriterijumi treba da budu zasnovani na temeljnom razumevanju deijeg
razvoja i naina na koje deca ue, koncepcije predkolskog vaspitanja
i obrazovanja, uloga vaspitaa i irih drutvenih vrednosti.
Mnoge zemlje, ukljuujui i nau, kao i mnoge strune organizacije
su izradile okvire i smernice koji odreuju kriterijume kvaliteta i
uinile ih javno dostupnim. Ovakvi dokumenti trebalo bi da podstaknu
razumevanje i suenje o praksi: o tome koliko su odreene
karakteristike kvaliteta prisutne, koji dokazi to potvruju i koliko
je dosledan kvalitet vaspitno-obrazovnog rada. U razliitim
dokumentima se to radi preko standarda i indikatora, ili pitanja
koja upuuju na preispitivanje i razmatranje prakse ili preko
opisa/deskriptora koji su polazna osnova za razgovor i donoenje
odluka.
Ovi kriterijumi mogu da prue polazite za planiranje
samovrednovanja. Vano je da se ni dokumenti ni ponuena
pitanja/indikatori/deskriptori ne koriste kao ek-liste, ve kao
intrumenti podsticaja za preispitivanja i analize.
Dokument Standardi kvaliteta rada predkolskih ustanova (NPS,
2012 - prilog br. 3) prua okvir od koga se moe poeti, posebno kada
se koristi uz programski dokument. Na primer, u kljunoj oblasti
Vaspitno obrazovni rad trei standard koji se direktno odnosi na
vezu programa i programiranja, odreen je kroz sledee
indikatore:2.3. Pln vspitno-obrzovnog rd grupe je osnov z optimlno
npredovnje u uenju i rzvoju detet.
2.3.1. Ciljevi i zdci su postvljeni u skldu s podcim sistemtskog
posmtrnj, uoenim interesovnjim, potrebm dece i vrednovnju
vspitno-obrzovnog proces.
2.3.2. Plnirni zdci i ktivnosti uvvju rzliite stilove i forme
uenj detet.
2.1.3. Vspit plnir sredinu z uenje vodei run o rzliitim tipovim
ktivnosti i rzliitim izvorim sdrj koristei resurse loklne
zjednice.
2.3.4. Vspit plnir ostvrivnje ciljev vspitno-obrzovnog rd n
principim integrisnog uenj tokom itvog dn.
2.3.5. U srdnji s decom i roditeljim plnirju se rzliiti mnji
projekti, n nivou grupe, vrti.
2.3.6. Progrmirnje vspitno-obrzovnog rd je dokumentovno
dokumentcij je dostupn i koristi se.2.3.7. U pln su integrisne
jezike i kulturoloke specifinosti dece u grupi.
2.3.8. Individulni obrzovni pln je integrisn u pln rd grupe.
-
34
PITANJA ZA RAZMILJANJE I DISKUSIJU
Analizirajte dokumente koji su relevantni za praksu predkolskog
vaspitanja i obrazovanja u Srbiji (Osnove predkolskog programa,
Standardi kvaliteta rada predkolskih ustanova). Predlaemo da u
cilju boljeg razumevanja kriterijuma za vrednovanje vae prakse ili
kao polazite za detaljno vrednovanje zaponete diskusiju sledeim
pitanjima:
Kako razumete ideje i koje vrednosti moete da prepoznate u ovim
dokumentima? ta je va odgovor na njih? Koje ideje kod vas izazivaju
sumnje? Koje su drugaije od onih
koje ste iskusili kao dete? Koje su drugaije od onih kojima se
vi rukovodite u radu? Koje ideje nameravate da usvojite u svojoj
praksi? Zato? Kako?
Na osnovu prepoznatih vrednosti, definiite pitanja za
vrednovanje jednog problema - aspekta rada koji ste izabrali (Koji
indiktori pruju osej osnivnj (dece, vaspitaa)? Koliko podstiu
kritiko promiljnje i osmiljvnje progrm i kko se to odrava u prksi?
Kako i u kojoj meri utiu n kreirnje prkse?Koliko uvaavaju stvarnu
participaciju dece i roditelja u osmiljavanju
programa/projekata?
Kko uvvju i podrvju ciljeve i osnovne principe predkolskog
vspitnj i obrzovnj?
Kako potovanje indikatora moe biti vidljivo u praksi? Kako znate
da li ste uspeni u njihovom postizanju ili ne?
Budite iskreni i kritiki refleksivni. Imajte u vidu da su
formalno znanje i eksplicitne namere ponekad drugaije od onoga u ta
verujemo i ta stvarno radimo. Pokuajte da kritiki razmotrite i
razumete svoje stavove ... zato to je to jedini nain da razumete i
razvijete svoju praksu.
U nastavku se nalaze primeri dokumenta okvira kvaliteta koje
takoe moete koristiti kao povod za razumevanje sopstvenog odnosa
prema kvalitetu i iniciranje procesa samovrednovanja.
U dokumentu Dete u centru (HMIE, 2007), okviru kvaliteta koji je
izraen u svrhu osiguranja kvaliteta u predkolskim ustanovama u
kotskoj (videti prilog broj 3), oblasti za procenu/pregled su
ureene kroz est kljunih pitanja koja mogu da formiraju osnovu za
unutranje vrednovanje ili samovrednovanje i koja se takoe koriste
kao osnova za spoljanju kontrolu. Na nijedno od ovih pitanja ne moe
da se odgovori sa da ili ne ili kroz skup statistikih podataka;
svako pitanje zahteva kvalitativni odgovor.- Koje smo ishode
postigli?
- Koliko dobro zadovoljavamo potrebe zajednice naeg
centra/ustanove?
- Koliko je dobro vaspitanje i obrazovanje koje pruamo?
- Koliko je dobro nae upravljanje?
- Koliko je dobro nae rukovoenje?
- Koji su nai kapaciteti za unapreenje?
-
35
Ova pitanja su dalje detaljno razraena u dokumentu na nain koji
podstie korisnike da dalje istrauju (videti prilog broj 3).
Dokument dalje objanjava da procenjivanje uspeha vrtia u odnosu na
ova pitanja zahteva razmatranje kljunih faktora koji deluju na njih
(neki od primera u treem delu dokumenta e ilustrovati taj
proces).
U Nacionalnom okviru kvaliteta za obrazovanje u ranom detinjstvu
(Siolta, 2006), koji je izradio Centar za razvoj i obrazovanje iz
Dablina, ponuene su sledee tvrdnje u odnosu na koje vrtii mogu da
procene kvalitet svog rada. Ove izjave ne treba da izazovu
jednostavan odgovor kao to je slaem se ili ne slaem se, ve odgovor
koji opisuje stepen do kog su izjave tane kada je u pitanju neiji
rad. Na primer:
- Dete je aktivan inilac u svom razvoju kroz svoje interakcije
sa svetom.
- Vaspitai pruaju deci prilike za igru, kao vaan kontekst za
uenje, razvoj i izvor radosti i zadovoljstva dece. - Potuje se i
podrava uloga roditelja u vaspitanju i obrazovanju.
- Dosledno su obezbeeni pozitivni, na potovanju zasnovani
odnosi.
- Pojedinane potrebe i sposobnosti svakog deteta su prepoznate i
podravaju se; vrtii su jednako dostupni svoj deci i obezbeuju
aktivno uee i dobrobit sve dece ranog uzrasta.
- Potuju se razliitosti kroz promovisanje oseaja pripadanja za
svu decu; obezbeena su bogata i razliita iskustva koja podravaju
sposobnost dece da uviaju vrednost drutvene i kulturne
razliitosti.
- Sredina obogauje i proiruje razvoj i uenje deteta, stimulie
radoznalost i neguje samostalnost.
- Sredina promovie dobrobit deteta, mogunosti za uspostavljanje
relacija sa odraslima i drugom decom koje se zasnivaju na
poverenju.- Vaspitai su kompetentni, kvalifikovani i spremni da
preispituju svoju ulogu.
- Vaspitai meusobno dele znanje i razumevanje, jasno
komuniciraju u timu, sa i meu drugim strunjacima koji rade sa
detetom, i roditeljima.
3.4. Razrada pristupa i razvijanje tehnika i instrumenata koje
emo koristiti
Predstojei proces samovrednovanja se planira zavisno od
problema/aspekta rada koji vrednujemo i kriterijuma za
samovrednovanje. Predkolska ustanova treba da razvije procedure
kroz koje e odluivati o prioritetima, birati pitanja na koje e se
fokusirati i postupke u samovrednovanju. Deo ovog procesa je
formiranje i jaanje timova za samovrednovanje. Dobro je kada su
lanovi ovih timova ne samo iz razliitih kategorija zaposlenih u
predkolskoj ustanovi, ve i roditelji i predstavnici lokalne
sredine. Nije dovoljno samo formalno uspostaviti ove timove; oni
treba redovno da rade na praenju i analizi rada u ustanovi, a
lanovi tima treba da izraavaju svoja razmiljanja i ideje o radu u
ustanovi.
Timski pristup planiranju vrednovanja e pomoi da se utvrdi ta je
realistino i izvodljivo, da se proceni celokupna procedura
vrednovanja i da se iz razliitih perspektiva analiziraju
prikupljeni podaci. To znai da treba da se odlui o nainu
organizovanja, metodama i
-
36
procedurama praenja, pokazateljima koji najbolje svedoe o
praksi, o tome ko e u ovom procesu uestvovati i kakve e biti uloge
razliitih uesnika, koji resursi e biti korieni i koje instrumente
emo razviti da bismo prikupili podatke.
Ukoliko se ovaj proces sprovodi na ozbiljan nain, za njega treba
da bude odvojeno dovoljno vremena. Vreme zaposlenih je
najdragoceniji resurs u predkolskoj ustanovi, tako da je poeljno da
se proces samovrednovanja odredi kao prioritet, planira unapred i
na taj nain se obezbedi neophodno vreme. Takoe je vano da se
osigura da je koliina odvojenog vremena dovoljna za diskusiju (u
manjim i u veim grupama), jer e to obezbediti da zaposleni imaju
vlasnitvo nad procesom samovrednovanja i da ono doprinosi njihovom
profesionalnom razvoju.
Paralelno sa odvijanjem samovrednovanja na nivou ustanove,
vaspitai ili male grupe vaspitaa treba da ponu da prate i
analiziraju svoju aktuelnu praksu i odluke koje donose u okviru nje
(kako da urede prostor, koje materijale da obezbede, koje
aktivnosti sa pojedinanom decom ili grupom dece da planiraju, ta
treba sledee da naue i kako ...).
Kada planiramo metode vrednovanja, neophodno je:
planirati proces tako da bude jednostavan i lak za sprovoenje,
ali dovoljno relevantan i sveobuhvatan da moemo da saznamo ono to
elimo,
potraiti metod samovrednovanja koji najbolje odgovara konkretnom
kontekstu i uesnicima,
obezbediti uestvovanje svih relevantnih aktera: da svi oni imaju
mogunost da uestvuju u postupku donoenja odluka o procesu, razumeju
svrhu aktivnosti vrednovanja, i da su informisani o planiranom
procesu u celini,
kreirati vrednovanje tako da osigura prikupljanje podataka na
osnovu kojih e se moi suditi o praksi i odluivati o buduim
aktivnostima, promenama u radu, daljem uenju tako da dovede do
kvalitetnog predkolskog vaspitanja i obrazovanja za svu decu.
Takoe je vano da se potpuno iskoriste strunost, vetine i
iskustvo zaposlenih u vrtiu i ljudi iz zajednice. U ovom procesu e
biti vaspitaa sa znaajnim iskustvom ali i nekih koji imaju manje
iskustva ali imaju energije, kreativnosti i elju za uenjem. Drugi e
biti dobri u pokretanju diskusija ili upravljanju projektom, dok e
ostali imati kapacitet da primene vetine iz drugih profesija ili
oblasti rada. Proces ne treba da bude ogranien na one koji su na
pozicijama upravljanja i rukovoenja. U okviru tima za
samovrednovanje je vano imati nekog ko moe da vodi evidenciju o
donetim odlukama, zadacima koje je potrebno zavriti i resursima
koji e moda biti potrebni.
Pronalaenje ili razvijanje instrumenata koje emo koristiti u
procesu samovrednovanja je deo ovog procesa (prilog broj 5). Kako?
Na primer, ako ste se opredelili za jednu kljunu oblast, dobro
proitajte standarde u okviru nje i indikatore koji ih blie odreuju.
Prodiskutujte u timu ta vam je sve potrebno da biste postigli
odreeni standard. Zatim probajte da procenite koji su vam
instrumenti potrebni za istraivanje postavljenih indikatora.
Ukoliko ste se u okviru kljune oblasti Deji razvoj i
napredovanje opredelili da pratite napredak dece u razvoju i uenju
moete d posmtrte detetov pristup u revnju odreenog zdtk i n tj nin
d sznte koliko je tj zdtk tek ili lk z dete ili grupu dece
-
37
(instrument: anegdotski zapis ili belenica prilog broj 5). Tkoe,
pljivim slunjem dejih rzgovor i postvljnjem probnih pitnj vspiti
mogu d dobiju dodtne informcije o dejem prethodnom znnju
(instrument: Protokol posmatranja i beleenja aktivnosti dece -
prilog broj 5). Verblni spekti pomu vspitim d odlue kd d idu dlje,
kd d zstnu i posvete pnju nlizi. Neverblni odgovori, ko to su
neodobrvnje (mrtenje, negodovnje...), klimnje glvom, zbunjenost
tkoe obezbeuju informcije o tome koliko dece rzumeju zdtk. Deji
portfolio, tkoe, pru korisne informcije vspitu o dejem rdu, znnju i
vetinm.
3.5. Vrednost kritikog prijatelja
Postoji opasnost da bilo koja vrsta samo-procene ili
vrednovanja, na individualnom nivou, ili nivou vrtia i ustanove,
postane iskrivljena - previe subjektivna i stoga nepouzdana. To je
obino tako kada postoji veliki pritisak da se postigne uspeh i
veliko interesovanje javnosti, kao i kada je investirana znaajna
koliina vremena i energije. Teko je videti sve odlike svoje prakse
sam, za to je potrebna neka vrsta ogledala, odnosno perspektive
drugih. U razliitim fazama procesa samoevaluacije moe nam, takoe,
biti potreban neko ko e da nam prui podrku, ohrabri nas da ne
odustanemo od preispitivanja i razvijanja svoje prakse, smiri nas
kada se uznemirimo ili uspaniimo, pomogne da sagledamo svoje
planove na nov nain, ili da bolje razumemo rezultate svojih
aktivnosti. Ukljuivanje kritikog prijatelja moe da pomogne u
tome.
Kritiki prijatelj je osoba od poverenja koja prua podrku i
podstie na preispitivanje.
Sam termin kritiki prijatelj znai:-da je to osoba koja nas
poziva da sagledamo neto iz drugaijeg ugla, iznosi svoje gledite
koje moe biti drugaije od naeg i predstavljati poziv za kritiko
preispitianje, ali i-da je njegovo delovanje od kritine vanosti za
proces samoevaluacije, jer on deluje kao partner, podrava, hrabri,
pomae i obezbeuje da se odvija proces samovrednovanja, to je
dragoceno uvek, a naroito kada je proces samovrednovanja u vrtiu
novina.
Kritiki prijatelj moe da radi sa pojedinim vaspitaem, manjim
timom ili timom za samoevaluaciju na nivou ustanove. To moe biti
neko iz vaeg vrtia, ili neko van ustanove, koga pozivate da vam
pomogne u procesu samoevaluacije. I Vi moete da budete kritiki
prijatelj svojim kolegama!
Dobro je to kritiki prijatelj moe da bude neko sa iskustvom i
strunou. Erik Eisner u Prosveenom oku (Eisner, 1991, 1998) opisuje
ovu strunost/ekspertizu kao posedovanje oseaja za bitno -
sposobnost da se vidi ono to je znaajno, a u isto vreme spremnost
da se prepoznaju i vrednuju pojedinani uvidi i tumaenja onih koji
su ukljueni u proces.
Don Makbet u knjizi kole moraju da govore same za sebe
(MacBeath, 1998) naglaava da kritiki prijatelji, kako bi bili
korisni, moraju da:
poseduju adekvatno znanje i iskustvo u procesu vrednovanja
obrazovnih ustanova budu u mogunosti da upoznaju ustanovu i njen
karakter
-
38
budu pripremljeni da pomau ustanovi da postavlja izazovna
pitanja i ponude savet i podrku za bavljenje dobijenim
odgovorima.
Isti kvaliteti vae i za kritikog prijatelja u predkolskoj
ustanovi. Ipak, bilo bi posebno korisno da sami zaposleni odrede
vrstu podrke i saveta koje bi voleli da dobiju od kritikog
prijatelja. Na osnovu toga pozovite nekog sa kim se ne oseate
neprijatno, ko e vam pruiti korisne povratne informacije i ijem
miljenju moete da verujete da vam bude kritiki prijatelj.
U nastavku su navedene preporuke kritikom prijatelju. Kako
kritiki prijatelj moe da uestvuje u razliitim fazama
samoevaluativnog procesa i da bude pozvan da pomogne u razliitim
aktivnostima, zadrite se na onome to najvie odgovara Vama i
konkretnoj situaciji. Ipak, ukoliko ste u ulozi kritikog
prijatelja, nastojte da uvaite osnovnu sugestiju: budite prijatelj
i budite izvor novih perspektiva, jer kritiki prijatelj treba da
bude brian, ali i da zna kako da omogui napredovanje u procesu
samoevaluacije. To je vetina koja se vremenom stie.
Neke preporuke kritikom prijatelju
ta treba da radite
-Budite entuzijasta, imajte na umu zbog ega su Vas pozvali,
budite usredsreeni i posveeni svojoj ulozi u procesu
samoevaluacije-Pratitie i istiite uspehe, pomozite da onaj ko je u
procesu samoevaluacije uvidi svoje dobre strane, kao i da odlui o
aspektima rada koje e menjati.
-Imajte na umu da zaposleni u vrtiu mogu da oseaju strah i da
budu uznemireni jer e njihovo delovanje biti preispitivano, kao i
da oseaju da nisu spremni za takav proces. Nastojte da prepoznate
oseanja te vrste. Paljivo sluajte, nastojte da razumete,
prihvatite, ohrabrite i pomognete u suoavanju sa ovakvim oseanjima.
Na taj nain ete doprineti graenju klime u kojoj zaposleni znaju da
imaju podrku.-Ako ste ukljueni u rad tima, tragajte za jakim
stranama individualnih lanova tima i nastojte da pomognete da one
budu koriene u narednim koracima. Sagledajte tim kao vitalni resurs
za proces samovrednovanja. -Saznajte kako tim reaguje na tekoe i
nastojte da ih ohrabrite i pomognete da ih savladaju.
-Smirujte tim kada je uplaen i kada pone da panii u vezi sa
procesom samoevaluacije, kako bi se svi oseali bolje i kako bi
mogli da misle konstruktivno i da preduzimaju dalje korake u
procesu samoevaluacije. Ostanite mirni i pomozite da se usredsredi
na konkretne aktivnosti koje se mogu uraditi u daljem procesu.
-Budite partner i timski igra.
-Postavljajte provokativna pitanja koja navode na
preispitivanje, pozivajte na pogled iz drugog ugla.
-Budite stripljivi i osetljivi za potrebe i tempo pojedinih
vaspitaa, kao i celog tima za samovrednovanje. Prihvatite da im je
nekada potreban odmor i vreme za asimilaciju novih ideja. -Odluite
kada je pravo vreme da pozovete na vraanje procesu preispitivanja i
samovrednovanja i na koji nain ete to uiniti. Moete ponovo
postaviti pitanja vezana za nain rada, ili pitanja
-
39
koja doprinose razumevanju konteksta koji dovodi do neke
uobiajene prakse ili ponaanja. Moete navoditi i na preispitivanje i
razumevanje znaenja pojedinih standarda i indikatora za praksu (ta
to tano znai? Kako se to prepoznaje u praksi? Kako znamo da smo to
ostvarili?...). Planovi samoevaluacije, akcioni i razvojni planovi
takoe mogu biti podsetnik i podsticaj da se vrati procesu
samoevaluacije kada doe do stanke, ili da se krene u novi
samoevaluativni ciklus.
ta ne treba da radite
-Nemojte misliti da znate vie, naturati svoje gledite kao jedino
ispravno i nemojte da nastupate sa visine.
-Ne donosite zakljuke prebrzo. Da biste razumeli kontekst, elje,
namere i tekoe osoba s kojima radite potrebno je sistematsko
praenje tokom dueg vremena.
-Nemojte da osuujete. Ako iznosite gledite koje se moe shvatiti
kao kritika, budite posebno paljivi. Pokuajte da razumete kako e
oni koji su Vas pozvali doiveti to to ete rei, a ne samo ta Vi
elite da kaete. Neka se Vae primedbe odnose na aspekte aktivnosti
koje je mogue unaprediti, a nipoto ne na osobe. Stalno imajte na
umu da Vi niste spoljanji evaluator, ve prijatelj pozvan da
uestvuje u procesu samoevaluacije.
-Nemojte odgovarati na pitanja na koja bi bolje odgovorili sami
lanovi tima ili pojedinac u ijem procesu samovrednovanja
uestvujete.
-Nemojte da preuzimate ulogu efa.-Ne budite nestrpljivi, ne
pourujte i ne forsirajte proces, naroito ne u poetku. Imajte na umu
da je samoevaluacija proces koji trai vreme.
3.6. Skupljanje podataka
Vodee naelo od koga se ovde polazi je opisano gore vano je
fokusirati se na neemu ta je vano, a ne samo na onome to je lako
merlji