Vladimir Peter Goss - ROMANIKA.net

Likovna oprema MIRKO STOJI
CIP-Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilišna knjinica, Zagreb
UDK 821.163.42-31
GOSS, Vladimir P. Dayton / Vladimir P. Goss. - Zagreb: Naklada Juri, Zagreb, 1999. -
282 str. ; 21 cm. - (Biblioteka: Posebna izdanja)
Str. 1-12: Tri dvostrukosti V. P. Gossa I lvan Rogi Nehajev
ISBN 953-6462-22-2
TRI DVOSTRUKOSTI V. P. GOSSA
Kratki osvrt na neiji »lik i djelo« treba, uglavnom, razumjeti kao jednu vrst spoznajne klopke koja uvjerlji­ vost crpi iz nametnutog prešuivanja . Zato ni ovaj osvrt ne moe biti više od toga . Ipak, da ne bi sve ostalo na tako obeshrabrujuoj najavi, odvaujemo se na jednu shematizaciju koja nije posve oskudna . Ona nudi kratku priu o tri dvostrukosti V. P. Gosso . Prve dvije, nedvoj­ beno, pojaavaju slinost portreta pisca s ideolnotipi­ nom predodbom o suvremenom hrvatskom »proizvodi ­ tel ju« knjige i tekstova. T reo ga, naprotiv, od nje odvaja na pristojnu udaljenost.
Kao i nemali broj suvremenih hrvatskih pisaca i V. P. Goss je knjievnom praksom »zaklonio« injenicu da je po strunoj kvalifikaciji, zapravo, znans1venik. Koliko je ta i njenica utjecala, ili utjee, na knjievnu praksu u Hrvatskoj, nije, koliko nam je poznato, dosta istraena. No nedvojbeno je da vjeba u umijeu znanstvene ana­ lize izravno cijepi protiv jedne vrsti opake dobrohotnosti po kojoj su za dobar knjievni tekst dostatni veliki razlozi i moli broj napisanih kartica (»preplivanih« pisanjem no dah) . Drukije reeno, te vjebe ohrabruju povjerenje u knjievni zanat, i zašto ne, knjievnu profesiju. Neka ne zbunjuje što je o tom povjerenju skrbio još davni klasici­ zam. No, u zamislima ondašnjih autoriteta granice umjet­ nikih profesija bile su suene, uglavnom, no slikarske i glazbene, pa je piscima ostalo još puno posla oko toga. Posebno je korisna ta podloga kada pisac djeluje u dijaspori . Udaljenost od matine jezine skupine i jezina »glad« mogu ve i zgoljnu injenicu, da je netko sposo­ ban sastaviti nekoliko suvislih reenica bez naprezanja na zaviajnu jeziku, preokrenuti u »kulturni« dogaaj. Nije, dakako, prijeporno da su takve sposobnosti vane. Ali
5
nije, zacijelo, prijeporno ni to da nisu dostatne za knji­ evni posao.
Sa zagrebakom diplomom iz povijesti umjetnosti i doktoratom steenim na Cornell University V. P. Goss, sve da je i htio (a nije htio) nije mogao rentirati takvu zabunu. Atlasu racionalne pretpovijesti treba dodati još i gotovo dva desetljea piševa djelovanja kao sveuiliš­ nog nastavnika, te niz znanstvenih radova iz istog razdob­ lja. Na posljetku nije mogao izbjei zakljuak da onu, na;vaniiu, preciznost nee postii ostane li u tom poslu. Ne treba, pri tomu, nikoga sumnjiiti: ni pravila posla ni institucionalnu udobnost. V. P. Gossu se dogodilo ono što i mnoini darovitih ljudi prije, poslije i oko njega; uvidio je da je romantini pouak o umjetnosti kao poslu s najveom preciznošu, - toan. Tako smo prispjeli na rub prve dvostrukosti. U njezinu shematizmu prva, po­ lazna, figura je znanstveni analitiar. Ali baš zbog toga što je obvezana preciznošu ona postaje neuvjerljiva. I predvidljiva se upotpunjuje figurom pisca. Zato i nije nedopušteno diferencijaciju te dvostrukosti razumjeti i kao jednu vrst unutrašnje evolucije lova na neposrednost (ivota). No, pri tomu svi likovi procesa zadravaju prije izborenu samostalnost i navlastite uvjete funkcioniranja.
Druga najavljena slinost vidljiva je u injenici da V. P. Goss, nakon što se privremeno rastao s ulogom znan­ stvenika i sveuilišnog nastavnika, ivi, uglavnom, od novinarskih honorara. Nisu, dakako, novine na mjestu tobogana za svijetlu spisateljsku budunost ekskluzivnim sredstvom hrvatskih pisaca. Novinarili su, poznato je, mnogi, u rasponu od najvanijih knjievnih imena stolje­ a do minoresa. U hrvatskim prilikama, meutim, gdje je ponuda alternativnih poslova bila tradicionalno osku­ dna, novine su, ne smije se zaboraviti i radio, bile pravim sindikalnim azilom. Jasno je da su novinski poslovi, ve i zbog brojnosti i ritma, lako stjecali povlašteni poloaj
6
-- »vanijih« poslova, od kojih se ivi. Ali su, na drugoj strani, bili i pouzdanim okvirom za »prave« spisateljske planove i namjere. Pa koliko god su, izvana promatra­ no, parazitskim poslovima, ne moe im se oduzeti aura poslova kojima se knjievna praksa štiti, i s kojima se, predvidljivo, pisac identificira. Dodajui na taj nain sebi još jedan naslov: publicist. Oštrinu te druge dvostrukosti V. P. Goss je izravno iskusio u razdoblju nakon 1982., kada mu je pisanje za novine glavni izvor prihoda. Budui da zna pisati i na engleskom i na hrvatskom jeziku, nje­ gov je profesionalni atlas iz toga razdoblja donekle atipi­ an . Atipinost je u tomu što je ime pouzdanog publicista stekao najprije u ameriko-hrvatskim, a tek onda u hrvat­ skim glasilima. Atipinosti, dakako, pridonosi i injenica da slubena Hrvatska do devedesetih godina posebno ne oboava (blago reeno) hrvatske novinare iz dija­ spore. Pa su ve i zbog toga mogunosti pisanja u hrvat­ skim glasilima suene na listove i asopise koji izlaze samo u inozemstvu. Ovime smo skicirali i drugu dvostru­ kost u knjievnoj biografiji V. P. Gossa. Ona nije ovisna o tako opoj shemi kao prva, kojom se Gossov opus dijeli na znanstvene (više od šezdeset) i knjievne radove. T o­ ni je je rei da funkcionira kao okvir razdiobe njegovih »postznanstvenih~< radova . Zahvaljujui tomu lako je di­ jeliti novinske lanke i tekstove kakvi su, primjerice, »Kako smo se osvetili Georgu Bushu«, ili, ak, »Washingtonska fronta« (premda o toj knjizi V. P. Goss voli rei da je jedna vrst dokumentarnog romana) od knjievnih rado­ va u uem smislu, kakvi su romani »Antigonin dnevnik«, »Nada«, desetak kratkih pria na hrvatskom i engles­ kom, te roman »Dayton«. Nije netono rei da se V. P. Goss, zahvaljujui publicistikom radu, uvrstio na, ina­ e mali, popis mjerodavnih tumaa i analitiara polo­ aja suvremene Hrvatske u meunarodnim okvirima i odnosima koji analitikoj uvjerljivosti mogu dopisati i
7
višedesetljetna emigrantska iskustvo. Nije, zato, neobi­ an ni Gossov stav da se pojedini aspekti tog poloaja mogu preokrenuti i u knjievne teme kakvih je, inae, u hrvatskoj knjievnoj tradiciji vrlo malo.
Trea dvostrukost V. P. Gossa je, svakako, za itate­ lja i najvanija. Po rijedi je dvostrukost kojo strukturna odreuje glavni pion njegovih najvanijih knjigo, prije spomenutih, romana. Pion se, kratko reeno, pokazuje kao mreo hibrida . Ovije su njihove razine posve oite.
Prva je mjesno razina. Dogaaji i ivoti Gossovih knjievnih likova odreeni su, ili, ako se hoe, »zaroblje­ ni« su dvom;esnošu. Oni se zbivaju i oblikuju i tu i ta­ mo, tu/tamo. Predloenu konjunkciju treba razumjeti na oba implicirana naina. Prva implikacija pouava da je rije o dvo odvojena mjesta, s primjerenom mreom sa­ mo mjestom omoguenih razlika . Drugo implikacija po­ uava da je rije o jedinstvenom mjestu/kontinuumu; njegovo je jedinstvo zojomeno injenicom do se na njemu oblikuje povijest jednog ivota ma koliko on i noe bio iznutra razlomlien i poljul jan egzistencijalnim mem­ bronomo i neeljenim nudama . Uoiti je do se jedin­ stvena mjesto/kontinuum odrava samo uz pomo unutrašnjeg imaginacijskog tijeka likova koji ga obita­ vaju. Zato i nije posve netono rei do je njegov prvi osjetilni korelat nodnarovnost zrakoplovnog lijeto izmeu odvojenih mjesto . »Prevede« li se skicirono shemo u zemljopisne nacrte, odvojeno mjesto zadobivaju i potre­ bno imena. To su Amerika i Hrvatska . V. P. Goss ne do­ pušta da se njihove navlastite razlike pobrkaju . (No, imaju li se no umu ve i zgoljne glavne injenice, opas­ nost od togo je malo.) To su dvo nesvodljiva svijeta, dvo navlastite labirinta ivotnih putanja i, napokon, dvo razli­ ita pamenja. No, oba su, a to je nesumnjivo i najva­ niji Gossov uvid, iednako vrijedni zaviaji. Jednim vlada svakodnevica, drugim vlada sjeanje. No, pukotina koja
8
P'"'"
ih dijeli nije kaznena injenica. Naprotiv, ona dopušta da Gossovi glavni likovi ive s posebnim »shizofrenim«
privilegijem višezaviainih bia . Njihova mjesna dvostru­ kost je toliko samorazumljiva koliko i jednomjesna zavi­ ajnost tradicionalnih junaka.
Druga je razina hibridne mree identitetska. Svi va­ niji Gossovi likovi imenovani su dvostruko: hrvatski i ame­ riki. Imaju i dvije, gotovo usporedne, osobne povijesti, hrvatsku i ameriku. I navlastito su ukorijenjeni u zajed­ nicama blinjih, Hrvata i Amerikanaca. Tim atlasom vi­ ševrsnih dvostrukosti Gossovi se likovi kreu bez teškoa ponajviše zahvaljujui imaginacijskim mreama i ljuba­ vima otpornima na ogorenost . No, kreu se i kao fiziki putnici »preskaui« atlantsku udaljenost izmeu Hrvatske i Amerike . Ali ni fizike obveze putovanja nisu osloboe­ ne imaginacijske »lakoe«. Zahvaljujui tomu zrakoplov­ no mjesto/putanja pretvara se u ishodište novih spojeva, ali i novih osama . Poznato je da su baš takva mjes­ ta/ putanje naj vei izazovi identitetskim rašlambama . Je li zrakoplov mjesto ili nemjesto? Je li cesta ovdje ili tamo? Prihvatljivi odgovori na takva i srodna pitanja ne mogu bez potpore viševrsnih promjena navika. Zovu li se te promjene postmodernizacijskima ili kako drukije, i nije najvanije. Ali je obvezatno uoiti da dogaajnost spo­ menutih mjesta treba razumjeti kao njihovu prazninu. Ona, za razliku od klasinih zaviaja, nemaju pamenje. Pa je svaka zaviajna identifikacija u/na njima jedno­ kratna . I zajamena privremenošu boravka. U njihovoj identitetskoj slobodi sve su imaginarne figure jednako
uvjerljive upravo zato što priznaju zajedniku osnovicu svoje kratkotrajne vjenosti. Radi toga glavni Gossovi likovi mora;u putovati. Putujui oni opstoje ni tu ni tamo, na istom ne/mjestu, a opet, vrlo vrsto i tu i tamo, na zadanom dvomjestu . Na trenutke se ini kao da su po­ kupili i Hrvatsku i Ameriku u svoje putne torbe i samo o
9
boji posljednjeg sna ovisi u koju e se torbu smjestiti i
koju e ivotnu pripovijest priznati. Posve je oito da u takvu okviru nema mjesta nikakvoj zamisli o povratku u zaviajnu zemlju. Svi osta;u tamo gdie ;esu/nisu pa se vraaju samo u privremeno odabrane prizore iz vlastitih, ali i posuenih, ivota .
No, fo atlantska mandalina shema iz sjeanja na Hr­ vatsku crpi dva nenadoknadiva iskustva. Prvo je iskustvo uitka u bezazlenim mirisima i obrisima hrane na nedjelj­ nom stolu, koji blista gotovo kao sveto m;esto na rubu vlastitog ili posuenog djetinjstva . Na amerikoj strani jednadbe nema niega srodna tomu. Moda pokreti i pregibi novih/bliskih ena, ali one su sudionici drukijih prizora . Tim je usporedbama i traganjima gotovo u cije­ losti zauzet Gossov prvi roman, »Antigonin dnevnik«. Drugo je iskustvo ratno . U Gossovoj slici rata protiv Hr­ vatske bojište nije ogranieno samo na Hrvatsku, prem­ da je ono, tamo, nesumnjivo najzornije. Bojište je prisut­ no i ovdje i tamo, prostire se, dakle ovd;e/tamo pa ga, baš zbog njegove neoekivane prostranosti, najtonije
mogu nazrijeti i s njim se nositi oni koji su na analogan nain oblikovali svoj opstanak. Veliina tog raspona zorno je naznaena tematskom razdiobom romana
»Nada« i »Dayton«. U prvom se i obrambena i identitet­ ska drama zbiva u Hrvatskoj. U drugom se i obrambena i identitetska drama zbiva u Americi, u Daytonu i oko njega. No, u oba sluaja na kušnji je ona sposobnost bez koje se ne moe legitimirati nikakvo pravo na iden­ titet, pa bio on ne znamo koliko raspršen u dodijeljene i obvezujue razlike: sposobnost da se brani (ugroena) rtva . Goss uvjerljivo pokazuje da ta staro/novo/steena estitost glavnih junaka romana omoguuje da se svi posebni ivotni ishodi, ma koliko bili oznaeni osjeaji­ ma gubitka ili propuštenim prilikama, prepoznaju kao figure sretnih završetaka. Sve je mogue rasporediti na
10
F
svoie dvomiesto jer su glavni likovi prie uinili ono što
ie trebalo i kada je trebalo. Nema potrebe, zakliuuie Goss, brkati Hrvatsku i Ameriku. Ali je i tamo i tu obve­
zatna ona estitost koioi sviedodbu daie samo obzirnost prema ivotu. Zato su i »Nada« i »Dayton« kniige o onima koii su - uspieli. I koii su baš zato dvostruki a spokojni.
Koliko ie Gossov model mierodavan za razumqeva­ nie ukupnoga hrvatskog emigracijskog iskustva, priznaiem, ne znamo. Sam Goss ambiciia nagoviieštenih u pitaniu nema. On se ograniio na ono u emu ie, nedvojbeno, uvierljiv. No implicitno sugerirana spisateljska perspekti­ va koiu Goss rabi, ako ništa drugo, pokazuje da ie i sli­ ke hrvatske emigracijske poviiesti potrebno revitalizirati s drukiiim sredstvima od onih otešalih pod tlakom vje­ nog vraania zaviainih kazna. Odmieri li se Gossov spisateliski napor, posebno niegovi romani, s takva sta­ iališta, niie se teško sloiti da se lako mogu zamisliti na poetku jednoga imaginarnog niza kniiga o emigracij­ skom iskustvu osloboenom zaviajne panike. Treba itati Gossa.
/van Rogi Nehajev
UVODNA BILJEŠKA
U kasnu jesen 1995. proveo sam desetak dana u zrakoplovnoj bazi Wright-Patterson u Fairbornu kraj Daytona u dravi Ohio, pratei za »Veernji list« poetak i svršetak Daytonskih pregovora . Tako sam, uz pola tu­ ceta hrvatskih novinara i slubeno hrvatsko dravno iza­ slanstvo, postao jedan od malobrojnih Hrvata-svjedoka toga za nas povijesnog i sudbonosnog dogaaja.
Rijeima »kasna jesen« ni izbliza ne mogu opisati umi­ ranje godine na beskrajnoj srednjozapadnoj plohi, mu­ nu prazninu i sivilo prohladne susnjeice ili sunanih zra­ ka koje bez sjaja i topline povremeno bodu kroz nqslage vlage. Niti atmosferu goleme vojne baze, ograene vi­ sokim zidom i osigurane bodljikavom icom, ni bezlinu rugobu nasilnog neona i jeftinih plastinih stolova im­ proviziranog »press-centra«, gdje se, kako prosvjeduje jedno od lica romana, »ne moe ak kupiti ni pie« .
Tim suludim svijetom nadrealne dosade veselo su gazile utvare iz prošlosti i moda su me djelomino i one navele na razmišljanje o pisanju romana. Taj se kona­ no sloio oko mojih daytonskih izvješa - u knjizi se na­ vode gotovo sva i to tek uz minimalne preinake - i oko stvarno slomljenog palca i velike plave spuve, koji su u Daytonu izazvali znakovita zanimanje vojno-sigurnosnih, diplomatskih i medijskih krugova.
Uza sve to, ne slijedi pria o Daytonskom sporazu­ mu. Odnosno, pregovori i njihov krivudavi tijek tek su okosnica za pogled na meuljudske odnose, posebno onih smušenjaka kojima je sudbina, da ponovno nave­
dem rijei jednog od mojih junaka, »uvalila više od jedne domovine«.
13
F
DAYTON
Chapel Hi/I (North Cara/ina), 29. listopada 1995.
Znao je da e promašiti. Lopta mu oeše potiljak i nesta iza lijevog uha . Tupi udar kopake, bljesak crvene
strijele. Buljio je u krv koja je polako kapala u travu . Iznad
bijelog, naizgled plastinog batrljka, visjela je malena, smekasta vreica . Tada shvati : ono bijelo je kost, ona vreica, vrh palca! Otvoreni prijelom. Uili su o tome u etvrtom razredu gimnazije. Nikad nije vjerovao da se zaista moe dogoditi.
Oprezno dotakne odbijeni vrh palca i onu vreicu po­ kuša, bez prave volje, navui na bijeli batrljak. No way!
- Zaboga . .. - uo je glas iza svojih lea .
Jeff, saksofonist, midfielder; jedan od najboljih igra­ a u vikendaškoj klapi koja je desetljeima udarala loptu na igralištu Lincoln School Centra na Meritt Mills Roadu u Carrborou . Udarali su loptu i starili zajedno. Zafrkavali su ih da e ih izravno s igrališta odnijeti u mrtvanicu.
- Zaboga, Andy .. . Podigao je ruku. - Otvoreni prijelom! - Idemo. Odvest u te u »hitnu«. ao mi je, Andy,
jako mi je ao .. . Peh, prokleti peh! A veeras mora biti u Daytonu ! - No problem - rekao je dr ... . iz Equadora, staist u
sveuilišnoj bolnici u Chapel Hillu, ije ime nije pravo niti uo niti zapamtio . - Ostat ete ovdje preko noi.
Sutra emo Vas operirati .
Uzdigao se na pokretnom krevetu »hitnec< i poeo
skidati katetere . Još uvijek nije osjeao bol, sad valjda zbog lokalne anestezije (objasnili su da e boljeti za dva­ naestak sati, kad proe šok).
- Hej, ekaj . . . !
Rekao je, tvrdoglavo, gledajui u pod : - Ja sam pisac i meunarodni novinar. Veeras moram
biti u Daytonu. Sutra zapoinje mirovna konferencija. - Nemogue!
- U etiri popodne moram biti u zranoj luci, na zra-
koplovu za Cincinnati.
- Zovite šefa ... Nekoliko minuta kasnije, dr. Stork je objasnio . - Ako
baš morate ii, isprat emo kost, strpat je unutra, dati Vam jak antibiotik i sredstvo protiv bolova, a kad se vrati­ te, javite nam se, pa emo ponovno prelomiti i namjestiti.
Klimao je glavom : - Meunarodni novinari valjda
imaju jake ivce i eludac ...
Andy navue svoj najbolji slubeni smiješak. Nije re­
kao dr. Storku da je visoko internacionalno novinarstvo uglavnom ekanje u lobijima skupih hotela, gdje se ne smije pušiti, a obino ni piti, i to u društvu agenata tajne slube i pasa-njuškaa; ekanje da se neki klipan spusti s trideset i petog kata i da brifira. Zatim se tri na telefon, i svi javljaju isto, na raznim jezicima. A ako tip ne doe, onda se juri na telefon i spekulira zašto se nije spustio.
- Dr . . .. - govorio je dr. Stork - vidite, ovako, ne vu­
i , iako je to prirodna reakcija , ve malo zadii i gurnuti.
Eto ... Mr. Basic, sad emo to još jednom lijepo snimiti
na rendgen, pa moete ii . Javite nam se po povratku iz Daytona. Sretno . . .
- Sve je u redu - rekla je Joyce, oko pola jedan . -
Sredila sam pitanje osiguranja. Jeff i njegova supruga prebacit e tvoj auto s igrališta do svoje kue, pa emo
16
F
Dayton
ga pobrati slijedeeg vikenda, kad se vratiš iz Daytona.
Hajd'mo! Gledala je zabrinuto u teški, ruiasti privremeni gips
i veliki kvadratini komad plave spuvaste gume, koja je drala ruku u uspravnom poloaju i štitila je od sluajnih
udara. - To ti baš nije trebalo - nasmiješila se i gotovo stid­
ljivo pogladila mu kosu. - Hajd'mo. Joyce je bila tek godinu dana mlaa i kao Andy pri­
bliavala se pedesetoj. U njezinoj oduvijek svijetloj sre­ brnastoj kosi nisu se primjeivale sjedine, a tijelo joj je ostalo isto onako vrsto, iz leda isklesano, kao prije osamnaest godino kod go je tako nenadano upoznao.
U djeliu sekunde, izmeu dviju reenica, zaokruio je pogledom po dvorani. Zamijetio je veliku svijetlu mrlju, nastavio kruenjem i onda se vratio. Kratka, gotovo sre­ brno koso, blijedo lice s velikim zeleno-plavim oima, dosta izrazite kosti, koje su napinjale opnu blijede koe i s poluotvorenim ustima davale tom licu neki sablasni izraz. Znao je zašto mu se pogled vratio. Privukao ga je, prikovao, vladarski izraz onih velikih, hladnih oiju. Iza­ zov koji nije mogao propustiti.
Prijepodnevni program seminara na University of Michigan-Ann Arbor o ulozi humanistike i umjetnosti u postdiplomskim interdisciplinarnim studijima pribliavao se kraju. Andy je bio posljednji govornik prije prekida za ruak. Nije se zaudio kad mu je, nakon kratkotrajnog pljeska, pristupila. Predstavila se: Joyce Wilcox, pomo­ nica dekana za razvoj, University of North Carolina­
-Greensboro. Govorila je polagano, aristokratski, s ne­ prikrivenim, kultiviranim junjakim akcentom.
Rekao je: »Ovaj seminarski ruak je za stoku. Dopustite mi da Vas pozovem u mali, pristojni restoran preko puta.«
Tijekom ruka razgovarali su o ulozi pismenosti i knjievnosti u studijima slobodnih umjetnosti, o odnosi-
17
Vladimlr P, Goss
ma percepcije i ekspresije. Nosila je svijetlo plavu haljinu, s dubokim uskim izrezom na grudima. Haljina je završa­
vala na koljenima, otkrivajui vrlo lijepe noge i pripijala se uz klasina hladno, savršeno kontrolirano tijelo. Ve­ erali su zajedno,· kod »Leopold Blooma«. lako je bila oito samostalna poslovna ena, dopustila mu je bez prigovaranja da plati raun . Rekla je da leti natrag u Greensboro sutra u dva i dvadeset popodne. Vremena je bilo malo, trebalo je brzo raditi. Sutra je bila subota, slobodan dan. Rekao je:
- Doi k meni na ruak . Odvest u te kasnije do
zrane luke.
Probudio se rano, nabavio škampe i nekoliko artio­
ka. Napravio laganu majonezu s ešnjakom, nešto po­
put katalonskog aiolia, te škampe na buzaru, u vrlo dobrom bijelom vinu. Za dezert je pripremio nekoliko
vrsti sireva i groe. Bio je poetak travnja, no naglo je zatoplilo. Srednji
je zapad ravan kao daska, otvoren od Sjevernog pola
do Meksikog zaljeva. Kad ljeti zapuše sjeverac, ne moeš
naveer bez pulovera. Kad zimi zapuše s juga, znojiš se
u košulji. Došao je po nju u jedanaest sati u Michigan
League gdje su odsjeli gosti seminara. Ubacio elegantan konati kovei u prtljanicu. Nosila je kratku zelenu
haljinu i tamnozelene cipele s tankom i jako visokom
potpeticom . Kad se spustila u sjedalo do njega, haljina se
povukla nad koljena, no u tom nije bilo ništa vulgarno,
ve naprotiv neka hladna otmjenost. Obrok su obavili
bez mnogo rijei i uz ašu, dvije vrlo dobrog kalifornij­
skog Chenin Blanc, kue Dry Creek. Pohvalila je njego­
ve kulinarske sposobnosti i izbor vina .
- Znam da si junjakinja i da piješ samo bijelo - rekao je.
- Varaš se, pijem i crno - rekla je i tada su istovre-
meno ustali od stola i stavili si ruke na ramena.
18
F
Dayton
ni slutio da bi ga moglo privui to ledeno savršenstvo
(kasnije mu je rekla da u njezinoj koi praktiki nema
pigmenta i da ne moe pocrniti). Gasilo je preranu topli­
nu travn ja. - eliš me ponovno, zor ne? I ja tebe. Nisam se lju­
bila godinama . Nešto prije jedan krenuli su pretrpanim freewayem
prema detroitskom uzletištu.
- Moj ugovor u Greensboru istie 31. svibnja - rekla
je. - Prihvatila sam posao pomonice dekana za komu­
nikacije na University of North Carolina u Chapel Hillu. Za dvostruko veu plau. Kad svršiš s predavanjima i
ispitima, doi dolje, u Sjevernu Karolinu. Leti se za Ra­
leigh . Doekat u te na uzletištu. Do tada u kupiti kuu i sve ostalo što nam treba . Moemo se vjenati sredinom
lipnja. Ti si, naravno, katolik. Razveden si, trebat e nam dozvola biskupije u Raleighu, no to u lako pribaviti.
Ako hoeš, nai u ti povremeno zaposlenje na sveui­
lištu, iskljuivo kolegije koje eliš predavati, a ostalo vri­
jeme bavi se pisanjem, uredništvom, znanstvenim radom
- im god eliš .
I tada, nenadano, spustila mu je glavu na rame.
- Ti si jedini ovjek uz kojeg mogu provesti ivot. I u
tebi je nešto uasno hladno, iako to vješto kriješ pod tom
romantinom personom.
Nije joj rekao. da je to hladnoa ovjeka bez domo­
vine .
No, Joyce je to otkrila i sama. Kad su se rodili Neda i Tom (T omislav), nije se pres­
trašila hrvatskih imena. A izvan svijeta svijetlosive tehno­ logije i mašinica koje ugodno predu i migaju crvenim i zelenim oicama, ivjela je druga Joyce; u njezinoj rad-
19
Vlad lmir P . Goss
noj sobi, kod kue, papiri su se nemilosrdno penjali do stropa, a u polumraku uglova trunule su stare arape i iznošeno donje rublje. Objasnila mu je da su njezini, ne
baš siromašni roditelji škartirali igrake, bez pitanja ili pojašnjenja, im bi se malo istrošile, i da je provela dje­ tinjstvo u panici od tih nenadanih nestanaka u groznom strahu da e jednog dana nestati i ona sama. Pokazala mu je svoju fotografiju kad joj je bilo pet-šest godina - mala, vrsto graena curica, kratke, gotovo bijele kose, zauenih, poluotvorenih usta, s tjeskobom u velikim vodenastim oima. Gotovo bi se rasplakao kad je pro­ matrao tu staru fotografiju. U tim asovima ju je zaista volio i elio joj rei da je voli. Sjeao se trenutka kad ju
je ispuštao iz zagrljaja pred ulazom u zrakoplov, onda davno, na detroitskom uzletištu. Kad je imao silnu elju da joj, nakon tek dvadeset i etiri sata poznanstva, kae da je voli; kad je i ona zastala, pogladila ga po licu i oklijevala, zacijelo s istom namjerom. I onda su se nas­ mijali i rekli: »Vidimo se za nekoliko tjedana, na našem vjenanju.« I nastavili kroz gotovo dva desetljea vrlo uspješnog braka prelijevati onaj savršeno bistri led iz
jednog u drugo. Onda je na Nedin jedanaesti roendan, 25. lipnja
1991, Hrvatska proglasila neovisnost i zapoeo je rat. Hrvatska, iz koje nije došao, jer nije postojala. Motrio je Joyce, na terasi velike ontebellum kue, u purpurnim predveerjima golemog junog neba, malu djevojicu
kojoj su ponovno otimali njezin svijet i bacali ga u kantu za smee. U tim bi trenutcima osjetio duboku suut, no
znao je, a znala je to i Joyce, da se ona duboka zimica u njemu gasila. Više nije mogao bezbrino lutati ledenim ponorima njezinog bia. Rekla bi uz cvrkut zrikavaca iz oblinjeg šibljika: »Ne elim te prepustiti nekakvoj revo­ luciji. Ti si jedini ovjek za kog sam se mogla udati.« No, niti to više nije bilo istina . Nije bio onaj isti ovjek.
20
F
Dayton
Uvalili su mu Hrvatsku, na brzinu i na prepad. Nitko ga nije pitao. Kao mnogi novonaeni, preteno elektron­ ski prijatelji, poeo je »raditi za Hrvatsku«, pisati za hr­ vatska javna glasila, i tako je odgodio donošenje nekih
kobnih odluka. - Zamislio si se. Boli te ... ? Velika se acura zaustavila na blještavom šljunku par-
kinga pred vitkim bijelim stupovima trijema. - Ne, ne boli. Zamislio sam se . .. Dodirnula mu je ruku i ugasila motor. - Reci, tko je ta enska kod koje eš odsjesti u
Daytonu?
Washington, D. C., srpanj 1992.
- Zlo se piše - rekao je fra Marko. Andy je stigao u etvrtak popodnevnim zrakoplovom
iz Raleigha. Ostojao je do nedjelje, tijekom vikenda. Kao obino, odsjeo je kod fra Marka, u Hrvatskom duhov­ nom i kulturnom centru, u »crkvi«, kako su Hrvatsku mi­ siju nazivali washingtonski hrvatski vjernici.
Teške su se borbe vodile u Posavini. Hrvatski je radio
najavljivao pad kljunog etnikog uporišta, Podnovlja. Hoe li Hrvati i Muslimani prerezati Koridor? Onda se svijet zabrinuo za »hrvatsku agresiju« i zatraio povlae­ nje hrvatskih snaga. To je zatraio i lzetbegovi.
Lice fra Marka, bosanskog Hrvata, Posavca, krivilo se u izrazu gaenja.
- Da su nas pustili još nekoliko dana ... U petak, Andy je imao niz sastanaka na Capitol Hillu.
- Kad imaš zadnji sastanak - pitao je fra Marko polei valjda desetu cigaretu uz osrednju veeru u ne pre­
istom restoranu u Bethesdi, tik preko granice Mary­ landa.
21
Vladimlr P. Goss
- Senator Biden. U pola etiri. - O.K. Pouri kui. Pozvani smo na veeru kod jedne
jako fine dame iz mog stada, prijeko u Virginiji.
Lutali su i gubili se u sumraku virginijske suburbije, meu jeftinim stambenim blokovima i prašnjavim šumar­ cima uz Columbia Pikea, zatim se zavukli u mrak golemih krošnjastih stabala i vrzmali se oko jezera i rukavaca. Fra Marko je u dvojbi zubima drobio filtar dopušene cigarete. Konano, kad je Andy ve stao gubiti nadu, izletjeli su na raskrije u zadnjem svjetlu dana . Jedna od ulica nosila je traeno ime. Zakasnili su samo dvadese­ tak minuta.
Kua je bila u ronch stilu, prostrana razvuena pri­ zemnica, s nizom dogradnji . Od ulice ju je odvajao široki, lijepo izglaani travnjak s nekoliko rascvjetanih stabala mimoza, a nad krovom su plakale grane dviju alosnih vrba. Do ulaznih vrata gorjelo je svjetlo bacajui mrki svetokrug travnjakom prednjeg vrta.
Domaica, gospoa Magdalena, bila je zaista zgo-· dna dama, Hrvatica, srednjih godina, razvedena ili udo­ vica . Bila su tu još dva brana para, profesionalni ljudi, washingtonski Hrvati, i dosta visoka, vitka ena ravne
svijetlosmee kose. Nosila je lagani ljetni kostim, pant­ -suit, široke smee hlae i kaputi, za nijansu tamniji od kose, te sjajnu bijelu bluzu s nekim vezom po sredini. Stajala je po strani, izmeu kamina i prozora, svjetlo je padalo slijeva i odraavalo se u smeim oima. Znao je da e fro Marko zasjesti uz domaicu, o da e njego, kao privremenog samca, posjesti do vitke, smeokose ene. Stoga je zaobišao stol s lijeve strane izbjegavajui
rukovanja s branim parovima, kojima je u prolazu do­ mahnuo, i ispruene ruke krenuo prema njoj.
Prihvatilo je ruku dugim, gipkim prstima i rekla da se zove Lea Rainer i do joj je osobita ast upoznati borca
22
e
1
p
Dayton
za Hrvatsku, pisca i novinara Andyja Basica. Glas joj je bio dosta dubok i malice promukao. Dok su se rukovali zamijetio je visoke line kosti i tanak, blago povinut nos.
Nije nosila prsten. Iza lea stizao je glas gospoe Magdalene, koja je
kudila fra Marka, tog vjenog šeprtlju, zbog zakašnjenja i pozivala goste da se ušane oko stola.
- Lea ivi u Daytonu, Ohio - rekla je Magdalena. - Veliki je strunjak za korporacijsko pravo . Došla je u Washington srediti neke poslove ovdašnjeg ureda svoje
tvrtke. - Barnes, Wojczek, Lipski and Rainer - rekla je sme­
okosa ena, smiješei se oima. Na trenutak je izgledala kao mlada djevojka, no ru­
ka koju je maloas drao u svojoj, bila je ruka ene kas­
nih tridesetih godina. - Hajde, sjedajte, vi ete, Andy, ovdje pri kraju nali­
jevo, izmeu Lee i dr. Kovacha. Pilo se i razgovara/o - o ratu, o politici, o izgledima
za budunost. Iznosile se optimistine i pesimistine pro­ gnoze . Grdila se Bushovu administraciju.
- Nisam bio u Hrvatskoj ve pet ... - ... ve sedam ...
- ... ve dvadeset godina. - Vi ste, gospodine Bašiu, bili nedavno u Hrvatskoj? Bio je prvi put u Hrvatskoj u rano proljee. Na granici, u Bregani, hrvatski carinik. U uredima hrvatski slubenici. Na ulicama Zagreba hrvatska vojska i policija. Bez njih ne bi bilo Hrvatske. - Krivo, krivo - uo je glas fra Marka dok je sam
odgovarao dr. Kovachu. - Nitko od vas nije bio u Hrvat­ skoj osim gospodina Andrije. Kad smo otišli, nije bilo
Hrvatske. A sad je ne moemo prepoznati, je I' tako, moj Andre?
23
Vladimir P. Goss
Do njego, poluglasna, kao za sebe, Leo Roiner je rekla: - Nisam bilo ... kod kue od odlaska. Zor je zaista niste prepoznali?
Nije odgovorio; uope, škrtario je no rijeima. Bio je pomalo umoran, a i nije elio do se namee. asove kad se nije trailo njegovo mišljenje odluio je iskoristiti
za ocjenu Lee Rainer. Nije bilo posebno lqepo, nije bila
njegov tip, i zaudio se kad je osjetio neku nejasnu pri­ vlanost, gotovo neko srodstvo. Nije tome obratio oso­ bitu panju , no kod su iza pono i poustajali od stola , lagano, gotovo sluajno, dodirnuo joj je ruku . Hitro se okrenulo, oi su bljesnule, i ošinule ga poput svilenog bia. Kao da go je udario neki prigušeni elektrini naboj .
Tijekom tridesetminutne vonje proznim washington­
skim ulicama natrag do Duhovnog i kulturnog centra ispitao je fro Marka.
- Leo Roiner? Mani se orovog poslo. Dosta esto dolazi u Woshington. Profesionalno ena, navodno do­ bar pravni strunjak. Nikad se nije stigla udati i sad do­ lazi u godine kad se za to moro platiti raun. Svia ti se? Po ena ti je, koliko sam vidio, stoput bolja.
Prtljao je ispod volana traei automobilski upalja
da zadimi novu cigaretu.
-A što ti to vrijedi, moj Andre!
Po prezimenu i fizionomiji Andy je zakljuio do je Lea
idovko, i stoga se zaudio kad se u nedjelju pojavilo no
misi u Centru. Pristupila mu je nakon mise, kad se pila kava uz kolaie, i zamolilo ga do je stavi na popis hr­
vatskih aktivista. Izmijenili su posjetnice, a on je rekao: - Mislio som da nisi katolkinjo?
- Roiner? Moj djed je bio idov. Ostale tri etvrtine su u potpunosti pravovjerne . Uostalom, mnogi hrvatski
idovi, i pravi i folšni, najbolji su Hrvati. Smijem li te koji
put nazvati, kad mi treba ohrabrenje ili savjet?
24
p
Dayton
Slao joj je faksove kad bi se pripremala kakva ma­
sovna akcija. Bila je uvijek spremna i pouzdana. Nazva­ la bi ga nekoliko puta godišnje, u asovima kad je zaista
bilo najgore. Postala je jedan od brojeva faxa na njego­ vom popisu i u potpunosti je zaboravio da ivi u Dayto­
nu. A zašto bi i pamtio?
Dayton?
Zacijelo oajna srednjozapadna rupa. Zadnja rupa
na svirali. Prašnjava varoš dvokatnica pod sivim ispranim nebom, u moru ispijene trave. Flat /ike a pancake!
Chapel Hi/I (North Cara/ina), 29. listopada 1995.
Sjedio je za stolom naslonjen na plavu spuvu, dok
je Joyce prtljala po hladnjaku traei nešto za jelo: - Ima sira, mogu otvoriti limenku tunjevine ... Hoeš
soda-vode, mlijeka? Stavila je na stol niz noeva i vilica, i vratila se u ku­
hinju da otvori limenku. Neda je otišla s prijateljicom
koja je imala auto i vozaku dozvolu u Northgate Mali u Durhamu. Tom je bio preko puta, kod Jamisonovih,
gradio je s Benom Jamisonom model nekakve lae.
Smeim stolnjakom stupala je zdjelica s tunjevinom,
tanjur s nekoliko kriški preprenog kruha, drveni pladanj
s dvije vrsti sira, zdjela s nezainjenom salatom. Sve su to nadgledale dvije visoke aše i plastina boca soda­
-vode. ukasta meso ribe, blijedo zelenilo salate, bjelilo sira i porculana. Bjelilo njezinih ruku koje su se nervozno
kvaile o rub stola.
Osamnaest godina sretnog, urednog braka.
Joyce je bila vrlo privlana ena. Znao je da ga nije
nikad prevarila. Vjerovao joj je kad je govorila da je on
jedini muškarac koji je moe ispuniti.
25
Vladimlr P, Goss
I on je bio odan i vjeran, cijenio je njezin rad, goleme
zarade i sigurnost koja je iz svega toga proizlazila. Bila
je vrlo brina i pouzdana majka. Voljela je djecu, moda
ak više no on! Tek dva-tri puta u tih osamnaest godina
popustio je neizbjenim iskušenjima - na drugoj strani
kontinenta, ili oceana. esto se pitao, posjeduje li još
uope rjenik kojim bi se mogao pribliiti, udvarati, hr­ vatskim enama.
Da nije bilo Hrvatske!
Iz Jugoslavije je otišao i u nju se nije elio vraati. Zašto je nazvao l_eu kad su mu iz Zagreba poslali nalog
da ide u Dayton?
Zvao je nekoliko puto, nije ostavljao poruke na sekre­ tarici koja je uljudno obznanjivala: »Dobili ste broj 513-
-778-0962. Molim Vas da ostavite poruku nakon zvu­
nog signala. Hvala.« Kad ju je konano, u etvrtak kasno naveer, zate­
kao kod kue, rekao je: - Zamisli! Dolazim u Dayton, no mirovnu konferen­
ciju. Stiem valjda u nedjelju naveer, još nemam kartu
za zrakoplov. Nadom se da u te vidjeti.
Zaudila ga je njezino srdanost.
- Da, svakako. Gdje si kanio odsjesti?
- To som te baš htio pitati . Imo li kakav pristojan
hotel ne odviše daleko od baze. Iznajmio bih auto.
- Ima. Holiday lnn u Fairbornu. Oko etiri milje od
Wright-Pattersona. Ali - nastavila je u jednom dahu - što
jednostavno ne doeš k meni? Imam veliku kuu, praznu,
ak postoji nešto kao mali dodatni stani, soba s kupao­
nicom s onu stranu living rooma. Imam kompjutore, fax ...
Svaki dan naveer, uz asu vina, dat eš mi povjerljiv iz­
vještaj i ispriati sve ono što je off-the-record .. .
Nešto poput ugodnog plimnog vala polako se širilo i kolala mu ilama. Znao je da bi trebao rei: »Lea, po-
26
F
Dayton
slovna si ena. Radiš od jutra do sutra . Pa neeš se valj­ da još sa mnom gnjaviti . .. «
- ... i nemoj iznajmljivati auto. Ja u te odbaciti u
bazu i pobrati, kad god ti treba. Još nešto: ne leti u Dayton. Lakše eš nai pogodan let za Cincinnati. Javi mi kad dolaziš. Doekat u te u zranoj luci. Do Day­ tona je oko sat, sat i etvrt .
Ipak je rekao : - Ali Lea, poslovna si ena ... - I partner tvrtke, tako da si mogu dopustiti da na
nekoliko dana prebacim pojedine dunosti i poslove na podinjene! Ti si mi toliko pomogao ovih posljednjih godina: kad je bilo najgore, kad sam eljela vrištati i lupati nogama. Ti bi mi rekao telefonom da e sve biti u redu. - Zastala je naas, kao da se eli prisjetiti, i do­ dala . -A tako je i bilo . Imamo Hrvatsku!
- Sreom . Imamo Hrvatsku, i više je nikad neemo
dati. - Sreom ... U petak ujutro rekao je Joyce: - Zamisli, kakva srea! Mislim da sam ti spomenuo
da jedna osoba iz mog networka ivi u Daytonu. Nazvao sam je juer kasno naveer i pozvala me da kod nje od­ sjednem. Zove se Lea Rainer, korporacijski je pravnik, mlada dama naših godina. We//, moda malo mlaa .
Joyce se urila na posao. Rekla je: »O.K.« i zalupila vratima. Neda i Tom su ekali pred kuom. Joyce ih je prije posla vozila u školu.
» ... tko je ta enska kod koje eš biti u Daytonu?« Tanki, bijeli prsti - Joyce je imala malu ruku, ruku
djevojice - okaeni za rub smeeg stolnjaka. Savršena
arabeska, od bijelog leda, ili jadeita, na smeoj ponjavi. Prije osamnaest godina, u preranoj travanjskoj sparini.
Nespretno, lijevom rukom zagrabio je tunjevine i neko­ liko listova salate . Joyce je odsjek/a krišku sira i ubacila
27
Vlcullmir P. Goss
je na njegov tanjur. Natoila sode u obje aše. Uz vrlo
diskretan šapat, soda se polako mjehurila , jedini ivi predstavnik mrtve prirode.
- Lea je pravnica. Kao što sam ti rekao, dama goto­
vo naših godina, moda malo mlaa . Dosta visoka.
Smea kosa, jake line kosti, malo povinuti nos. Djed joj je bio idov. Sreo sam je u Washingtonu , pri je više od tri
godine. Joyce je podigla o i i zagledala se, odluno, u nje­
gove. Kao ono prije osamnaest godina kad je naredila njegovom pogledu da se vrati na svijetlu mrlju u publici
seminara na University of Michigan . - ivi sama. Nije udana . Zakljuujem da je muški ne
zanimaju. Joyce ga je i dalje gledala u šutnji.
Napokon ree :
- uvaj se. Moda je i dobro da s tim strganim pal­ cem nisi u hotelu. Da ne moraš voziti . Trebala bih joj biti zahvalna .
Naslutio je u njezinom glasu traak patetike. udno , zaista udno, mislio je . Joyce nikad, gotovo nikad, ne
zapada u patetiku ili sentimentalizam. Pucaju li to i nje­ zine ledene spone? Hoe li se opet pronai, spojiti, neg­
dje drugdje, na neki drugi nain, sad kad se otopila i njegova hladnoa.
Bez osobitog teka progutao je tunjevinu, i sir, i sala­ tu, i kruh; ispio sodu. Joyce je ustala od stola , krenula
ulijevo, zaustavila se ispod spljoštenog luka koji je vodio u prostrani living room .
- Znam da te boli, da si pun painkillera ... No, mo­
emo li, moemo li bar jednom ... prije odlaska ... ?
28
F
Dayton
Ve na uzletištu u Raleighu upoznao je vrijednost ru­
iastog gipsa i plave spuvaste gume. Pustili su ga me­
u prvima u mali mlanjak s etrdeset i dva sjedišta.
Zrakoplov je bio gotovo posve pun, no stjuardesa mu je dopustila da unese i putnu i poslovnu torbu s prenosnim kompjutorom, iako obini smrtnici, bez slomljenog pal­
ca, moraju pri ulazu u zrakoplov odloiti u spremište ak
i runu prtljagu. Zatim je malo ispremiješala putnike,
tako da je sjedio som i mogao staviti ruku na prazno
sjedište uz prozor. Joyce ga je ostavila pred ulazom »Delte« i otišla par­
kirati auto. Prebacio je putnu torbu preko ramena i lije­ vom rukom podigao torbu s kompjutorom'. Uspeo se
pokretnim stepenicama na prvi kat, do izlaza B- l 6, jed­ nog od dva »Deltina« izlaza, jer iz Raleigh-Durhama »Delta« leti samo u svoje dvije »osovine« - Atlantu i Cin­
cinnati. Bilo je malo poslije pola etiri. Zrakoplov je od­
lazio na vrijeme, u 4.26.
Joyce je stigla s parkinga za desetak minuta i predlo­
ila da pojedu sladoled. Naruio je vanilla supreme, fat-free, sugar-free. Joyce je naruila okoladu s dodat­
kom grilaa i okoladnog preljeva. Jeli su sladoled, šutke. Kad su se vratili do izlaza i
sjeli neposredno do vrata, Joyce je konano rekla: - Molim te, nazovi me kad stigneš. elim razgovarati
s tom damom. lako je neudana, nadam se da e se
znati pobrinuti za tebe, u danim okolnostima.
Ispruila je ruku i bojaljivo kucnula spuvu.
- Lea je pravnica, poslovna ena ... - rekao je Andy.
- Ne moeš se potuiti da se tvoja poslovna ena
nije za tebe brinula osamnaest godina. Da nije dobra majka.
29
kom i dosta je vrsto stisnuo. Joyce se ploho nasmiješila.
- Ako me ne nazoveš, povjerovat u da si me preva­
rio ve prve veeri.
Pokušao je ocijeniti ton njezinog glosa. Šalo? Glas je
bio tvrd i napet; Joyce se nije šalila. Je li on zaista bio jedini muškarac koji je mogao
nešto pruiti toj lijepoj , pametnoj, uspješnoj i na smrt
prestrašenoj eni? U doba kad su se upoznali, kad je Joyce bilo trideset godina, zacijelo nije bilo muškarca
koji je ne bi poelio. I danas se za njom okreu glave,
pa i mlaih ljudi. Zajedno, vrlo su privlaan par, odlino
ušuvani za svoje godine.
Nerijetka se pitao nije li ono prvo ljubljenje netom na­ kon izmjene mišljenja o bijelom i crnom vinu bilo i njihovo
najljepše ljubljenje. Osamnaest je godina uivao u njezinoj tvrdoj hladnoi, u neobinoj budnosti s kojom se predava­ lo, s kojom ga je traila. Moda je onaj njihov prvi susret
ostao tako nezaboravan, jer je Joyce od poetka toliko
svjesno traila svoje pravo na zadovoljenje, i jasno mu
dala do znanja, da je on, moda samo on, moe usreiti.
Što e se dogoditi ako Joyce prestane biti Joyce? Nezamisliva se ne moe zamisliti . O tom nema smi­
sla razglabati . emu, dakle, tjeskoba? Jer se mnogo toga nezamislivog ve dogodilo?
Drao je i d01lje njezinu ruku, malu ruku ene kasnih etrdesetih godina., Kroz kou outio je kolanje krvi, ku­
canje njezina bila . Joyce je vješto krila uzbuenje. Je li
ga ponovno eljela, usprkos popodnevnog ljubljenja za
rastanak? Ili se mala curica plašila da e netko ukrasti
njezinu najbolju igraku? Kako je jasno i bez uvijanja, u one davne dane, za­
poeo njihov odnos. Nakon dvadeset i etiri sata po­ znanstva, dva ruka, jedne veere, i dva ljubljenja, po-
30
p
Dayton
zvalo go je do svoj strah utopi u strahu i ludilu svoje tada
·edine domovine; odnosno do plati za gostoljubivost ~reuzimonjem njezinih strahova i ludila.
Krv je kolala ispod koe, bilo je ubrzano kucalo.
Zna li Joyce da se Andy nikad nee vratiti iz Day­
tona . Odnosno, da taj povratnik nee biti Andy Basic koji je prije osamnaest godina s divljenjem promatrao hladnu bijelu arabesku na smeoj ponjavi, nakon što je prvi put okušao glatki led njezinih dubina.
Pokuša odbaciti takve misli , rekavši si, dosta strogo,
da to nije njegov problem. No, kad je prije odlaska na
zrakoplov spustio na tlo torbu s kompjutorom i vrsto
nepovrijeenom rukom zagrlio Joyce, morao je priznati
da je to i njegov problem.
Mali se mlanjak strmo peo u zaarena zimsko nebo i skretao pod pravim kutom u grimiz zapada. Pilot je navještao da e sam let trajati pedeset i šest minuta, te
da e do gatea u Cincinnatiju stii na vrijeme, u pet i
etrdeset, tono za jedan sat.
Putnu je torbu uz pomo stjuardese strpao ispred
praznog sjedala, torbu s kompjutorom na policu za prt­
ljagu. Kad su stigli na visinu kruenja, stjuardesa mu je
ponudila pie na raun kue, što je uljudno odbio, pozi­ vajui se na sve one antibiotike i painkillere, koje su prije nekoliko sati upumpali u njega .
Plava spuva, s Andyjevom desnom rukom, poivala
je na naslonu izmeu sjedala . Prije odlaska od kue, a
nakon ljubljenja, Joyce ga je natjerala da proguta jednu
od onih monih pilula protiv bolova, tako da sad nije
osjeao baš ništa . Buljio je nekoliko minuta u poleinu
sjedala ispred sebe, o tada se ponovno okrene prema
prozoru. Sjedalo do njega više nije bilo prazno.
- Gad jedan - reklo je Stanka.
31
Vladlmir P. Goss
Gledala ga je s nevjericom, sa zaprepaštenjem i ko­ nano s bijesom. - Što sam, k vragu, ekala. Znala sam što smjeraš. Što nisam ja tebe ...
Malo se nagnula naprijed, prebacila svoje predivne noge, u sivim najlonicama, jednu preko druge.
Pred nekoliko trenutaka rekao joj je, u njihovom sta­ nu u Ann Arboru, da eli rastavu. Prije dvadeset i dvije godine.
- Što sam se dala poniziti! Trebala sam, trebala sam ...
Ustao je i obišao, u krugu, oko stola. - K vragu, zašto . . . I sam se pitao. I tada, i mnogo puta kasnije. - Pa nemaš nikoga, niti ja nemam nikoga ... No, dok su stajali u proljetnom sumraku, na suprot­
nim stranama stola u prostranom living roomu dvosob­ nog stana za mlade profesionalne parove, znali su da se niti on, niti ona, nee protiviti, nee boriti protiv te kobne odluke.
Nakon dvanaest godina raja . Kad su ga kasnije pitali zašto su se rastali, koji put bi
dosta nezgrapno pokušao objasniti da ih je rastavila Amerika, da su osjeali potrebu da svaki krene svojim putem . .. Izgovarao se da se Stanka eljela vratiti u ... Jugoslaviju, a to se navelo i kao slubeni razlog rastave. Stanka je nakon toga otišla u Kalifornij u, i ,nekoliko go­ dina kasnije udala se za Engleza, dosta mlaeg od sebe. Sad ive u Londonu. Malo što se promijenila u Andyjevu ivotu kad je ostao sam, pa i onda kad je svom svojom odlunošu Joyce zagazila u taj ivot. Promijenilo se 1990.!
Nebo je brzo tamnilo. Pod bjeliastim svjetlom u unutrašnjosti zrakoplova Stanka se opustila, utonula u
· naslon sjedišta i sad ga je gledala, paljivo, velikim, lju­ biastim oima .
32
Dayton
Mnogi su govorili da je Stanka veoma lijepa. Imala je zaista divnu, gustu smee-crvenkastu kosu, izvanred­ no tijelo i moda najljepše noge na svijetu . Lice joj je bilo pomalo tvrdo, no izraavalo je neku duboku, ani­ malnu njenost. I sad, u sjedalu malog mlanjaka, osje­ tio je svu mekou njezina pogleda, beskrajno obeanje dugih, prekrasnih oblina njezina tijela . To je sve odbacio prije dvadeset i dvije godine da bi se spustio do dna pokla i ondje otkrio Joyce.
Pomisli do moda gubi razum, ili da su ga smotali antibiotici i painkilleri . Svrne oi na lijevo : suputnici za­ legli u sjedala, pred njima plastine aše s kavom ili pi­ em, u rukama im knjiga ili novine, oborena pogleda bulje tupo preda se. Svi su oni hitali put sad ve posve zatamnjenog zapada u malom, razigranom canadairu.
U sjedalu do njega Stanka je ponovno prekriila no- 3 ge, i malo se pridigla. Prikupi hrabrost i ree joj: e - Došla si me upozoriti, zor ne?
Titraj smiješka zaigra joj oko punih, izraajnih usana. Malo se povukla u sjedalu, izdigla grudi , i sad mu se
,1 nešto jasnije nasmiješi la . Bio je to prijateljski osmijeh . ::i Ohrabren, ree :
n - Ne ljutiš se na mene? Kroz sitno zujanje motora jasno je uo njezine rijei,
iako se usnice nisu micale i s njih nije silazio smiješak: - Mali Andy kree u veliku pustolovinu . Opet piliš
granu na kojoj sjediš. Pa to ne bih propustila ni za što . u Trebat eš kibica i navijaa. ivjela Hrvatska! n - Ma kakvu granu? Kakva Hrvatska? e - Kamenje i blato. Misliš da nije prekasno za po-
vratke? u Razmisli . Nije elio davati velike izjave. Nije elio da, u poput Joyce, i on u ovo kasnojesensko predveerje, upad- 1- ne u patetiku. No, izlaza kao da nije bilo .
- Nikad nije prekasno.
- Dok smo ivi ima nade!
Klimnuo je glavom, a ona se sad otvoreno nasmije i pokae svoje divne, pravilne zube.
- Ne znam što eš raditi poslije smrti - ree. - No, znoj, kad budeš umirao, nee te pratiti moje oi.
To mu nije trebala rei . Znao je i sam da e gledati u neke druge oi, neke oi koje su bdjele u tami. Viao ih je i prije, no ipak se upita hoe li ih prepoznati , ugle­ da li ih ponovno još za ivota.
Cincinnati (Ohio), 29. listopada 1995.
Od gatea do baggage claima treba u Cincinnatiju i do dvadeset minuta. Andy se iskrcao na samom kraju jednog od golemih pipa ka cincinnatijskog polipa. Spu­ stio se beskonanim pokretnim stubama u duboku , ja­ kim neonom osvijetljenu etverokatnu jamu. Ukrcao se ondje na automatski podzemni vlak koji ga je izbacio u
podnoju drugog, identinog niza eskalatora . Uspon je bio polagan, baš kao i silazak. Poznavao je zgradu. Kad konano, nakon etiri minute uzlaenja stigne do blještave plastine ravnine, nai e se u prolazu izmeu dva niza karusela s prtljagom . Lea e ga ekati u tom prolazu.
Kao uvijek putovao je bez kovega. Zagazio je na pokretno stubište, odloio torbe na stubu iznad sebe, i ne podiui pogled sudjelovao u svom uzašašu. Prvi put osjetio je izvjesnu napetost, moda ak tjeskobu . Palac je poeo boljeti. Što ako ga Lea ne doeka? Što radi ovjek sa svjee slomljenim palcem, velikom plavom spuvastom gumom i dva komada prtljage, ako ga ne doekaju na aerodromu?
Tijekom poslijepodneva, othrvao se napasti da je nazove. Moda ju je ipak trebao upozoriti?
34
D11yton
Sreli su se zadnji put, nakratko, prije dvije godine na nekakvom skupu amerikih Hrvota. Jednom, naas, pri onoj davnoj washingtonskoj veeri, svidjelo mu se. Frc­ nvlo je siušna iskra prilikom poslijepononog rastanka . U kasni jim kratkim susretima i telefonskim razgovorima,
·i nije bilo nikakvih iskaro. Zašto ga je pozvalo, s tolikim ) oduševljenjem, da kod nje odsjedne? Zašto neudane
ene etrdesetih godina pozivaju nešto storiju gospodu da kod njih odsjednu? Zato jer ih gospoda ne zanimaju , odnosno, zato jer ih zanimaju i odviše? Za Leu su govo­ rili da je dobra duša, da ima dobro srce, da svima eli pomoi . Neki su tvrdili do su s njom spavali . Neki da ih je pokušalo zavesti odnosno do ih je odvuklo u krevet. Ni jednima ni drugima nije odviše vjerovao.
u Mehanizam stubišta mljeo je sporo i dokono, neu- moljivo istom brzinom, u istom smjeru. Tromo lupkanje stroja, grebanje pominih stuba o sjajnu, metalnu ogra-
e du . Na strmini nad njim tek tri-etiri tamne spodobe, u pognute nad odloenom prtljagom. Gore visoko, s plas- e tinog neba trešti bliještei neon. Polako je poeo brojiti ,. - jedan, dva, tri, etiri ... a da nije ni znao zašto. Jer ti J brojevi nisu imali veze ni sa ime, a ipak su na neki na- u i n odreivali putanju i sudbinu njegove tjeskobe. n U as u kad je u sebi izgovorio ))jedanaest«, oi su mu
se našle na visini ulaštenog, vinilskog poda. Široki prolaz o rubile su velike ploe sa svjetleim brojevima letova i ka- j rusela, koji su se sterali lijevo i desno, u nedogled.
1t Lea je stajala u polusjeni lijevog panoa, desetak me- c tara od ruba ponora. Nosila je dugi, smei kaput od li jelenje koe, ispod kojeg se nazirala svijetla haljina od n nekog naizgled vrstog i grubog tkiva. Padala joj je go- e tavo do gleanja. Stajala je uspravno, zabacivši glavu
malo unatrag, kao da se sprema na pozdravni govor. e Kosa joj je bila nešto dua no prije. Tijelo punije i boga­
tije. Njezine uvijek lijepe oi sjale su neobinim sjajem.
35
Vladimir P. Goss
Gotovo mu se uini da je ne bi ni prepoznao da ju je sluajno susreo ovdje, na vrh pokretnog stubišta izmeu dva niza karusela. Onda joj osmijeh, svijetao osmijeh prepoznavanja, preleti licem. No, i u tom izrazu bilo je nešto novo, nešto neviena.
-Andy, zaboga, što ti je .. . Srazili su se negdje na pol puta. Podigla je pogled, i
zatim ga spustila prema plavom spuvastom pomagalu. Ve je bila ispruila ruke, s oitom namjerom da ga za­ grli, no sad se skanjivala .
- Otvoreni prijelom desnog palca .. .
- Što mi nisi javio? - Dogodilo se danas ujutro. Zamalo, pa nisam do-
šao. Pobjegao sam sa stola u ))hitnoj« u Chapel Hillu. - Hvala Bogu! Hou rei, hvala Bogu da si došao.
Nemam baš svaki dan priliku da ugošujem velikane hrvatskog tiska .
Stavila mu je ruku na rame, i pokušala uzeti obje torbe.
- Pusti, mogu . . . - Molim te, Andy, znaš da sam visoka i jaka. Opet mu se sretno nasmijala u lice, s udaljenosti od
moda pola metra. ))Ne, taj osmijeh nikad nisam vidio, nikada«, pomisli,
dok se borio, s uspjehom, da zadri barem jedan komad prtljage.
·- Moj auto nije daleko. Mora da vraški boli. - Baš i ne. Još sam pod šokom, a uzeo sam i jako
sredstvo protiv bolova .
- Ne smiješ piti, zor ne? A ja sam namjeravala stati usput, pa da veeramo, i popijemo ašu vina, za po­ novno upoznavanje.
- Moda jednu ašu . No, samo ako ja zovem .. . - O tom emo se kasnije svaati. Hajde, preko ces-
te, auto je malo nadesno, na istom katu.
36
na njegovoj strani i pomogla mu ui.
- Kroz moj dom je prošlo nekoliko hrvatskih invalida
i bosanskih izbjeglica - rekla je. - Navikla sam se na
ulogu medicinske sestre . Ne brini.
Vitka se smea krivulju spojila sa svijetlom koom
automobilskog sjedala . Rastvorila je ogrta, poravnala
haljinu koja se poslušno privila uz duge, lijepo zaobljene
bokove i povukla se nagore, gotovo do koljena, otkri­
vajui tamne konate izmice s krznom na rubu. Mora
da je osjetila njegov pogled, pogled iskrenog, prijatelj­
skog udivljenja, te se okrenula i u polumraku su poput
jutarnjih zvijezda zasjale smee oi. Izgledalo je kao da
nešto eli rei, no umjesto toga obori pogled, zaturi klju
u starter i pokrene auto.
- Kako se dugo nismo vidjeli?
- Dvije ili tri godine? - rekao je nastojei da mu glas
bude ravan i suzdran .
kad nije primijetio da je zapravo . . . lijepa?
Izvela je auto iz parking-garae, platila, i pritisnula
papuicu gasa.
- Brzo vozim - rekla je. - Kao što znaš, strunjak
sam u svom poslu, tona, efikasna. A sad mi reci, kako
si strgao palac?
odozdo .. .
- Da ranih etrdesetih!
Maknula je ruku s upravljaa i lagano dodirnula
njegovu . Znao je da je u dobroj formi, da si lako moe
skinuti barem pet godina.
Vladlmlr P. Goss
- ao mi je da sam te razoarao - rekao je. - Ti si znatno mlaa od mene. Desetak godina?
- Baš ne sasvim.
Neki gotovo opipljivi ushit ispunjao je unutrašnjost auta. U tom gustom mediju sve su mogunosti bile ot­ vorene.
- A sad mi ispriaj itavu sagu o slomljenom palcu. - Jeff me je odveo u »hitnu«, onda je došla Joyce ... Mazda je s uitkom gutala milje na polupraznom
freewayu ... - ... i onda sam razmišljao, da te nazovem, da te ne
nazovem, pa sam si mislio, nema smisla stvarati pani­ ku ...
- Zaista me veseli da si došao. Ustaješ li se rano? - U mom poslu nema dana i noi, jutra i veeri, tje-
dnih i vikendskih dana, svetaca i dopusta. - Ni u mojem. Obino ujutro idem na šetnju od
dvije milje. Što je to za gospodu koja igraju nogomet. Sloio se. - Ne boj se - rekla je . - Neu te tjerati. T rebat e ti
sna i odmora.
Mazda je i dalje veselo prela u prohladnoj polutami freewaya.
- Dolazim ravno iz ureda - rekla je Lea. - Kod kue uglavnom nemam ništa. Stoga emo usput stati i pove­ erati.
Uini mu se da nastoji donijeti neku dosta vanu odluku.
- Misli la sam da stanemo kod jednog našeg koji ima
restoran i malu vinariju, jedinu u junom Ohiu, oko dvije milje od freewaya, u breuljcima nad Cincinnatijem. Zo­ ve .se Steve Lopashich i radi zaista dobro vino, iako ja baš nisam najbolji sudac jer pijem jako malo.
Doda uz smijeh. - Od alkohola se deblja. - Ti se zaista ne moeš potuiti!
38
p
Dayton
buddy. Kad je glas zamro, kad se ta posljednja reenica
rastopila u mranim zakutcima auta, zamijeti da ga je nešto naas zasmetalo, ak malo i zabrinulo. Netko, nešto, kao da je zavirio iz tame ispod sjedala, zakucao na stakla kao daleko, sudbonosno upozorenje. Nešto hladno mu klizne niz hrptenjau dok su slijedeih nekoli­ ko minuta vozili u tišini. Zatim srebrni zvonii radosti ponovno zazvue u Leinom glasu .
- No, moda bi bilo bolje da ne odemo do Lopashi­
cha . Malo dalje, na drugoj strani, postoji sasvim dobar ameriki restoran, »Veseli som«, uglavnom riba i ne pre­
teška mesna jela, ako ti se jede meso. Ponovno je malo oklijevala, a onda ree dubljim,
neobino mekanim, gotovo baršunastim glasom, koji ga je potpuno iznenadio: - Kod »Soma« biti emo sami, ti i ja, za malim stolom u ošku, u polusjeni. Ne elim te ni s kim dijeliti pola sata nakon što su mi te izruili na pet dana. Kod Lopashicha moemo otii, kad si ponemo ii na ivce.
Oekivao je smijeh, no onda shvati da se ne radi o šali, da je Lea vrlo ozbiljna. U mraku osjeti dodir njezinih
dugih prstiju . - Slaeš se, zor ne? Ozbiljnost nesta . Iza rijei izviri oprezni, malko potis­
nuti smiješak. - Pet dana je jako malo, a ima toliko toga što mi
moraš ispriati. Ti prodaješ rijei. Mora da si pun pria. Zar si mislio da eš zabadava kod mene odsjesti?
Nakon petnaest minuta za malim stolom u polusjeni kod »Veselog soma« osjetio je neizdrivi poriv da joj
ispod stola potrai ruke. Blagoslovio je svoju plavu spu­ vu koja mu to nije dopuštala, no za svaki sluaj stavi i
39
Vladimlr P. Goss
lijevu, nepovrijedenu ruku, na rub stola, tek toliko da je ima pod okom.
Lea se veselo raspriala. Sitne zlaane iskre titrale su u sjenama smeih oiju. Pred Andyjevim zauenim
pogledom otapale su se godine. »Ne vraamo se, zabo­ ga, u djetinjstvo«, pomisli, ne bez nekog ugodnog uzbu­ enja.
Sjeao se njihovih ne preestih telefonskih razgovora, pregršti faksova koje su izmijenili tijekom godino . Sjeti se njezinog ozbiljnog glosa, velike korporaci jske pravnice, partnera u tvrtki koja je u svoiu klijentelu ubroiala velike proizvoae automobila, po McDonnell Douglos, Grace ond Co., i koga sve ne. Zvalo ga je u asovima naiteih krizo . I iako je bilo, tako je bor vjerovao, hladno profe­ sionalna eno, pri hvaala je, poput onih manje uenih, rijei njegovog sovjeta i utjehe: »Leo, nemoj se odviše uzrujavati. Mnogi nos mrze. A mrzit e nas sve više, kako budemo postajali jai i slobodniji. Tu se ništa ne mo­ e .. . « Lea Rainer, tanka, visoka ena, srednjih godina koja se zaboravila uda1i, malice povinutog nosa, uglav­ nom neprivlana i pomalo dosadno, uz koju se našao za stolom one veeri u ljeto 1992., kad slvari nisu išle dobro i kad smo u nepovrat gubili Posavinu . Neprivlana i do­ sadna do onog trena kad su se rastajali i kad su im se, kao sluajno, ruke na sekundu srele. Lea Rainer iz Hrvat­ ske, one hrpe blata i kamenja.
- Kako pregovori mogu uspjeti ... - Uspjet e. Moraju uspjeti. Iza njih stoji Amerika.
Amerika si ne moe dopustiti neuspjeh godinu dana prije izbora. Vidiš da se Clintonu loše piše. Uostalom ...
- Da? Malo se skanjivao. - Ovako . Upoznao sam Richarda Holbrookea prije
nekoliko mjeseci. Bio sam s nekom delegacijom ameri­ kih Hrvate u Bijeloj kui ...
40
f Dayton
- Ameriki Hrvati! Zar još netko brine o Hrvatskoj? Priznao je: malo njih, i pogledao je iskosa, u nesi­
gurnoj rasvjeti svijee. Uini mu se da joj je preko lica preletio jedva zamjetan gr, da su se prsti jae zabili u
rub stola. - Hrvatska, Andy, što je Hrvatska? Što je nama Hr­
vatska? - Hrpa blata i kamenja. Nije to namjeravao izrei, no omaklo se, samo od
sebe. - Blato i kamenje. Bolje od sablasti i snova. Zastane na as. - Ti ideš u Hrvatsku dva-tri puta godišnje. Ja nisam
tamo bila valjda dva desetljea! Od odlaska. Fra Marko je rekao da je ne moemo prepoznati. Kad si posljednji put bio u Hrvatskoj?
- Prošlog ljeta. S Joyce i djecom. - Svia li se Joyce Hrvatska? - Svia joj se. - Znai da bi se valjda i meni svidjela! Slatko se nasmije. - Ostavimo se fra Marka. To je
tek epizoda na koju se neemo navraati . No, zahvalna sam ti za blato i kamenje . A sad o Holbrookeu?
- Bilo je to neposredno nakon ))Oluje«. Naravno, u tom trenutku smo im trebali, itekako. Sjeam se njegovih rijei: »Kad god stvari zapnu, Srbi e uiniti neku glu­ post. Nemojte me citirati .«
Lea se veselo nasmije: - Eto, znala sam da si pun pria i da eš me razveseliti. Dakle . ..
- Pri odlasku rekao sam mu, kad smo se našli na­ samo: Dayton, Vi to zamišljate kao novi Versailles?
- I što je rekao na to? - Rekao je: »To ste Vi rekli, i neka tako ostane, za-
sada. A moda u Vas citirati. Versailles, konac Versail­ lesa«.
41
- Oh1 Andy1 ti si uviiek tako optimistian.
- I iesam li imao krivo? Nemamo li dravu? Nismo li je obranili ... ?
-Jesmo . ..
- Nije to ))moj optimizam«. Optimizam je naša pa-
triotska dunost. Uostalom1 ti bi trebala biti optimistina .
Zarauješ valjda stotine tisua godišnje1 lijepa si1 pamet­ na1 samostalna. Imaš sve ...
- Ne1 Andy1 nemam sve ... Glas joj nije bio ni uvriieen ni sjetan . Naprotiv1 ui ­
ni mu se, veseo.
neu dopustiti da mi išta to pokvari. Neemo valjda opet
popuštati ... - Ne, Lea, neemo . Barem ne odviše . Kad Hrvatska
popušta, to ini iz dugoronih 1 strateških razloga. Tu­ man zna što radi. Nee popustiti više nego što se mora1 moda niti toliko . . .
Hrvatska.
Imamo Hrvatsku!
Otišao je iz Jugoslavije da se u nju nikad više ne
vrati . I Lea je otišlo I nikad se nije vratila. Postao je ame­
rik i drovljanin1 mu amerike ene, u ko joj je neko,
po i sad, uivao. O tac amerike djece ko jo su, do mu ugode, nauil a ponešto hrvatski. Kod je stiglo Hrva tska,
postao je i hrvatskim dravljan inom . No, prvo je bio
Ameri kanac! Znai li to do mu je Hrvatsko tek drugo, posljednja domovino? Koko postati Hrvotom ako ti nisu
dopustili da se kao takav rodiš, odnosno odrasteš?
- Zamislio si se? Brineš se?
Podigao je pogled i zatresoo glavom: - Ne1 ne bri­
nem se. Samo se pitam ...
42
Dayton
Lea se blago nagnula nad svoj tanjur - losos s rošti­
lja sa smeom riom - i ašu crnog vina, koju je nakon malo oklijevanja prihvatila. Sjene su se potiho šuljale
izmeu njezinih izraajnih linih kostiju, motale se oko vrata, zavlaile se meu grudi i nestajale u mranom bezdanu iza ruba stola. Iz te mree ukastih, smeih i
sivih tonova sjale su oi arom koji je dobro poznavao.
Vidio ga je nekoliko puta u ivotu i uvijek se nadao da nije posljednji put. I Joyce je nosila taj ar u svojim bis­ trim, kao gorski potok hladnim oima, onog dana kad su ustali od stola u njegovoj kui u Ann Arboru i kad je s neumoljivom njenošu spustio svoje dlanove na njezina
ramena. Vrati pogled na lijevu ruku. Pokorno je drala vilicu
na kojoj se ukotvio komadi izgrilane tune. Ree si: što
bilo da bilo, treba pripaziti .
Nakon ritualnog agramerskog natezanja popustio je i Lea je platila veeru. Pomogao joj je da odjene kaput i pri tom zadrao vrške prstiju na njezinim ramenima djeli
sekunde dulje no što je trebalo. Hitro se okrenula i nas­ miješila mu se u lice. Dok su kretali do auta kroz tananu koprenu srednjozapadne vlage, gotovo ju je primio za ruku. Više uope nije dvojio o razlozima za ushit, za
oduševljenje koje je kao gusta tekuina ispunjavala, i uskoro e opet ispunjavati prostranu unutrašnjost maz­
de. Nakon gotovo etvrtine stoljea u amerikim ruka­
ma, spoznao je da se Hrvat moe svidjeti Hrvatu.
Dayton (Ohio), 30. listopada 1995.
Probudio se u sedam i dvadeset i šest, etiri minute prije budilice. Pozdravio ga je etverokut prozora, tam­
nosiva srednjozapadno jutro i nekoliko tankih, golih
grana.
43
Baci pogled na ruku skrivenu u plavoj spuvi. Bol jelo
je, no ne odviše. Više nee uzimati one pilule. Podsjeti se prošle noi. U Fairborn, sjeverno pred­
grae Daytona, stigli su oko pola deset naveer . Na pro­ stranom travnjaku mrazom zahvaene trave sterala se
razvuena prizemnica, ranch sty/e, s dvostrukom gara­ om koju je otvarao elektronski klju. Svjetla su se palila
sama kako su stupali iz garae u predvorje, iz predvorja u široki stakleni kavez living rooma. Na ovog se desno,
iza garae, vezao gotovo jednako veliki, u otmjenom modernom stilu namješteni forma/ dining room, a izme­
u njih, uz veliki prozor od neprobojnog stakla, istegla se kuhinja s kutkom za intimno blagovanje.
- Moje su odaje nadesno - rekla je Lea. - Ti si ovdje, lijevo ... Herren links, Damen rechts.
Otvorila je vrata i uvela ga u neveliku, ugodnu sobu
u dnu koje su se nazirala vrata kupaonice . - Ovdje moeš staviti svoj /ap top and printer - na­
stavila je pokazujui na radni stoli. - Nadam se da e ti
krevet biti dovoljno velik i ne pretvrd. Nagne se i kao za probu stisnutom šakom pritisne
površinu kreveta koji se krio pod šarenim, smee-crve­ nim prostiraem.
- Ako u noi nešto zatrebaš, povuci ovu vrpcu - po­ kae prema zidu do uzglavlja. - Nemoj se skanjivati.
Nisam mislila da u je opet trebati. Zvoni u mojoj spa­
vaonici. Instalirala sam je dok sam imala one naše ra­
njenike. Ti si velik i jak. Nikad nisam mislila da se tebi
moe bilo što dogoditi . A sad da ti pokaem ostalo. Nadesno od dining rooma bile su etiri ovee sobe.
- Bedroom - tumaila je Lea (s golemim krevetom). - Dressing room, ovdje drim svoje krpe, ovo je knjinica i soba za spise, computer room .. . fax ... Ovdje imam tri
telefonske linije, jedna je iskljuivo fax; tvoj apartment ima posebnu, etvrtu liniiu. Tako u lakše voditi rauna
44
Dayton
O tome koliko i koga si zvao. Ne zaboravi, djed mi je bio
idov. Hajd'mo ... Zatim su se u living roomu zavalili na udobnu, zlatno
presvuenu sofu i pijuckali soda-vodu (»Andy, imam šlji­ vovice i maraskina, dobivam ih, valjda kao i ti, i kao svi ameriki Hrvati, od Bende and Son Salami Company u Vernon Hills kraj Chicaga. Ako ti se ikad hoe, tamo u onom kredencu«) . Sa sofe su nazvali Joyce. Andy je podnio izvještaj o putu i zdravstvenom stanju, a zatim je Lea brbljala s Joyce nekih pet minuta .
- Imaš divnu enu - rekla je . - Kakav savršen, bes­
krajno uvjerljiv glas. Malo hladan, no ipak toliko obea­ va . Je li joj se glas promijenio u ovih ... osamnaest godi­
na? - Nije . Joyce se ne mijenja. - Mora da ste jako sretni. Vjena mladost. - Ni ti se ne moeš potuiti. Lea prebaci nogu preko noge, suknja joj se kao u
autu povue na gore, gotovo do koljena. Malo se zamisli .
- I ne mogu. Znam da izgledam bolje nego prije tri-etiri godine kad smo se upoznali .. .
Zastane na as, pa nastavi : - Andy, to ti je rat. Zami­ sli, mi smo pokoljenje koje je stvorilo slobodnu Hrvatsku, zauvijek ... Svi oni roeni izmeu, recimo 191 O. i 1980. ! Poela sam više paziti na sebe. Jednog u se dana ipak vratiti u Hrvatsku ... nadam se ... Andy, ni ti nisi isti ...
Spustila je pogled i lagano dotaknula njegovu ruku. Nije ništa rekao. Njegovi izgledi da se ikad za stalno
vrati u Hrvatsku, znao je, bili su jednaki nuli!
S druge strane living rooma stie škripa vrata garae. Lea se vratila s jutarnje šetnje i stupila u svoje prostrane dvore. Koraci na sagovima, zapretani, pa potom nešto glasniji i bri, šuštanje tenisica, kuc-kuc ...
45
-Ui.
Na sebi je imala debeli crni pulover s visokim ovrat­
nikom i tamnoplave traperice. - Vani je gadno. Mraz, vlaga, rosulja, pravi predzimski dan na Srednjem zapa­
du. Sutra u i tebe izvui na zrak. - Ako ti se ne svia na Srednjem zapadu, što ne
odeš. I ja sam se izvukao iz Michigana, gdje je mnogo gore.
Lea jedva ujno uzdahne. - Izvukla te Joyce. Mene nema tko izvui ... - Od­
mahne rukom . - Zapravo, gazda mi nudi da preuzmem
naš novi washingtonski ured ... Ponovno odmahne rukom, sad nešto rjeitije i sjedne
na rub kreveta . - Kako si? - O.K. - Nasmiješi se njezinom od mraza i svjeeg
zraka ozarenom licu, odbljesku jutra u smeim oima. - Ništa ti nije trebalo? Andy okrene glavu, baci pogled na vrpcu zvona .
Nekoliko puta polo mu je na pamet: »A što da ne po­ zvonim i kad doe i pita što mi treba, odgovorim: 'Do
pune sree, jedino ti .'« - Moda noas - ree, namjerno s fakinskim nagla­
skom. Oboje se nasmiju. - Hajde, ustaj, a teta Lea e ti pripremiti doruak u
kuhinji. Moraš biti u bazi u devet, zor ne? Malo kasnije, dok su po hrvatski pili bijelu kavu i jeli
kruh s pekmezom (»Ne dam ti putra, moraš ostati u do­
broj formi da me Joyce ne istue, ovaj pekmez je bez
dodatka šeera, mlijeko je obrano, a kava je bez kofei­
na«), rekla je: - Evo ti broj mog mobitela. Mog najosob­
nijeg na kojeg odgovaram samo ja ili moja onswering­
-mašino. Bez zezanja, Andy, kad si gotov u bazi nazovi. Ako ti se javi aparat, ostavi broj i ja u ti se javiti za mi-
46
I
Dayton
nutu. U bilo koje vrijeme, razumiješ! Ovih nekoliko dana uredila sam da mogu nestati iz ureda kad i kako god hou. Nemoj se skanjivati .
- Neu. Lijepo mi je kod tebe. Ustanu od stola i spontano se, prijateljski, zagrle . - Pokret u osam i etrdeset i pet. A sad mi treba kao
svakoj dami u godinama jedan sat da se nalickam, da ne kau da te vozi nekakva nakaza.
Kod ulaza broj 33 baze Wright-Patterson stajali su mladi i djevojka s automatima, i ovjek u civilu. Lea zaustavi auto. ovjek se nagne, toliko da priviri unutra, primijeti Andyjevu plavu spuvu i ree:
- Odlian trik. Što imate unutra? Colt? Tajni trans­
miter? Svi se nasmiju. - Gospodin iz medija je slomio palac - ree Lea. -
Ja sam mu dodijeljena za vozaa. - Nadam se da e Gospodin iz medija biti zadovo­
ljan Vašim uslugama i da emo Vas ponovno vidjeti - ovjek namigne i stavi na auto mali naranasti plastini konus. - Ovo je znak za posjetitelje. Sad do one prve zgrade, pa lijevo. To je press-centar. Zaustavit e vas pred ulazom. Izbacite ga, a kad se vraate ne zaboravite stati i vratiti mi moj konus. Have a nice day.
Lea pokrene auto. Vozila je polagano ravnim pote­ zom od nekih sto i pedeset metara, prema niskoj, sivo­ -bijeloj zidanici, prizemnici bez prozora, koja se lijeno rastegla pod koprenom vlanog sivo-bijelog neba. Na­ desno, visoka iana ograda uzletišta. Uz kontrolni to­ ranj, zrakoplov JAT-a.
- Stigla braa . Bit e prethodnica - ree Lea zaokre­ ui nalijevo, oko zgrade. Glas joj je bio britak i tvrd.
Dotakne joj ruku. - Ne brini, Lea . Sve e biti O .K.
47
Vladimir P. Goss
- Ako ti tako kaeš . . . Zaustavila je pred ulazom, ispred skupine muškaraca
i ena u odorama amerikog ratnog zrakoplovstva, i podigla pogled s upravljaa .
- Silno sam ponosan da me vozi tako lijepa dama - ree Andy naginjui se naprijed da je poljubi u obraz. Osjeti miris njezine kose i diskretni miris parfema ili šampona . Gotovo stidljivo Lea prisloni svoj obraz uz njegov. S uitkom Andy upije toplinu njezinog lica. Lea se polako odvoji, ponovno podigne oi i ree , glasom koji je nevješto krio radost i uzbuenje:
- Ostavi komplimente za kasnije, moj Gospodine iz medija. Sad zasui rukave pa javljaj hrvatskom narodu kako nas ponovno nastoje nasaditi.
Pred ulazom dao je svoje ime mladom asniku . Unu­
tra, pod bljeskom neona, predstavio se mladiu u civilu koji je izvukao nekakav spis, prekriio olovkom njegovo ime i rekao : - Yes, Mr. Basic. .. - i pruio Andyju šareni komadi plastike na metalnom laniu s golubicom mira koja je u kljunu drala maslinovu granicu. - Svaki dan dobit ete novi sticker u drugoj boji ...
Nadesno od ulaza pred praznom plastinom sofom televizor je potiho opio s javnim telefonom. Put je dalje vodio uskim prolazom izmeu zida i uasno duge, valjda najdulje tezge na svijetu, uz lica zaturena u spise ili u kompjutorske tipke; primio je pregršt uputa, upisao se u nekakve popise, za danas, za sutra, i na kraju stigao do vrata u oveu prostoriju gdje su pod neonom blještali metalni stolovi i stolice kafeterijskog tipa. Uz desni zid, na gotovs, pola tuceta sivih, smeih i šarenih automata za prodaju kave, bezalkoholnih pia i plastine hrane.
Uini mu se da prolazi kroz neku jarkim svjetlom obasjanu, a ipak nekako mutnu pozornicu kazališta sje­
na . Mutno su padale rijei, pogledi, geste. Osjeao je da lebdi, da papir tone pod dodirom njegove kemijske
48
f Dayton
olovke. Oko njega topili su se bijelo-sivi zidovi, rastvarali se u neku bezlinu masu kafeterijski stolovi i stolice, u dubokim zasjecima izmeu kulisa nestajali su obrisi Jiudi
i ena . Ona toplina koju je upio u nekoliko sekundi u zad­
njem trenutku prije rastanaka u unutrašnjosti velike maz­ de tekla je polagano itavim njegovim tijelom, stizala do krajnjih toaka i zapljusnuvši blago granice bia zado­ voljno se i bez urbe slijevala natrag prema središtu.
Podigao je oi sa svijetlosmee površine kafeterij­ skog stola. S druge strane stajala je Connie. Duga tamna kosa padala joj je na grudi uokvirujui mršavo izraajno lice s kojeg su ga s nekim dubokim pitanjem motrile velike tamne oi.
Baš kao prije dvadeset godina, kad je podigao pogled s radnog stola u svom uredu na sveuilištu, kad su im se oi srele, zakvaile kao dva radara, i kad je, bez osobitog šaka, bez uenja, shvatio da mu se u tom najkraem od trenutaka nešto dogodilo, nešto što e
ostati uz njega zauvijek; i odmah zatim spoznao da se isto dogodilo i njoj.
- Je li dr. Heyden ovdje? - Izašao je naas. Izvolite sjesti, priekati ... - Hvala . Bilo je neizbjeno, stoga se i nije urio. Tri mjeseca
kasnije postali su ljubavnici. A šest tjedana nakon toga stigao je podveer kui, i u svjeem kasnoveljakom snijegu prepoznao tragove njezina auta . U vratima bije­ lio se listi papira s njezinim tako jasnim rukopisom : »Predugo si ekao. Odluila sam ostati s Billom s njim imati dijete.«
Odgaao je kobno pitanje iz dana u dan, dobro znajui da se igra sudbinom. Bio je još premlad. Nije
imao hrabrosti da je odvoji od mua, zgodnog mladog ovjeka koji je svirao glasovir u jazz-orkestru.
49
Nije osjeao niti gorinu, niti pretjeranu alost. Oti­
šla je iz njegovog ivota, isto tako mirno i prirodno kao što je i ušlo. Doivio je ljubav svog ivota, onu pravu,
smirenu, beskrajno sretnu, jer ne ostavlja mjesta sumnji i ljubomori i ne umire nakon rastanka. Koliko ljudi ide kroz ivot bez takvog iskustva? U asu smrti s radošu e
gledati u njezine velike, beskrajno spokojne, tamne oi. - Što je?
- U posljednje vrijeme ponovno misliš o meni. - Kako to znaš? - Znam . Baš kao i ti . Mi se nikad nismo rastali . Ni-
kad. Rekao je: - Connie, ti si mi dala dovoljno sree za ostatak i­
vota.
- I ti meni. No, ne zavaravaj se. Moda neeš u asu smrti gledati u moje oi.
Malo je nakrivila glavu i usne su joj se stisnule u si­ ušnom, tunom osmijehu.
- Ono što se zbilo meu nama, zbiva se samo jed­ nom u ivotu - rekao je. - Ne oekujem da e mi bogo­
vi dati još jednu priliku. - Nee - rekla je i dalje s onim istim pomalo tu­
nim izrazom na prekrasnom, blijedom licu. - Nee, no što ti drugi ne daju, moeš sam uzeti. Tek ne ekaj pre­
dugo. Neu ti zamjeriti ako budeš gledao u neke druge
oi. Ne zaboravi. Jednostrana ljubav nije ljubav, ve
strast, poriv, elja za posjedovanjem. Ljubav je srea,
no da bi to bila, mora biti obostrana. Zato smo nas
dvoje još uvijek tako sretni. Sjeaš se, o tome smo go­ vorili dok su se iza nas, na policama, biljke plašile još jedne noi bez vode .
- Sjeam se - rekao je. - Kad si otišla one noi, za­
lio sam ih. No, više ne vjerujem u sreu i nesreu. Tek u
sretne i nesretne trenutke.
50
Dayton
- Moda imaš pravo. No, moda samo traiš izgo­ vor. Jer dobro znaš da srea postoji, nismo li ti i ja tome ivi dokaz? Nesrea ne postoji , s tim se slaem, samo nesretni trenutci , a u te upadamo vlastitom krivnjom kroz noše strasti, porive i poudu. Stupila je korak natrag i
0 na joj sjeta nesta s lica. - Još uvijek se jednako volimo, zar ne - rekla je. -
No, nee mi biti krivo ako ti se ponovno dogodi . Ako se .. . i meni ponovno dogodi . Samo nemoj ekati pre­ dugo. Nismo više u najranijoj mladosti .
- Zaboga, što je to? Podigao je glavu. Desno od njega stajala je svijetlo­
kosa dama njegovih godina u odori asnika amerikog ratnog zrakoplovstva .
- Ja sam kapetan MsMurphy, Elaine, zovu me Laynie . Govorila je polako, s oitim junjakim naglaskom. - I ja sam s juga . Andy Basic, Chapel Hill, North
Carolina. Radim za veliki hrvatski dnevnik. - Ja sam iz New Orleansa - ree ena sjedajui za
stol. - A sad mi recite što Vam se to dogodilo ... Od tog asa Andy e priu o slomljenom palcu is­
priati barem pet puta dnevno . Uz ponavljanja pria je rasla i dobivala nove pojedinosti i obrate. U ovom asu još je bila svjea i svodila se u biti na objektivno novinar­ sko izvješe.
- Mora da je gadno boljelo ... - I nije. Radi se o šoku.
- Uzimate li pilule protiv bolova? - Uzeo sam dvije. No, namjeravam prestati. I bol je
dio mene ... - Divim Vam se. Zašto niste pripadnik naših oruanih
snaga!? Oboje se nasmiju. - Jeste li se upisali za sve današnje ophode .. . ako
Vam zatreba bilo kakva pomo .. .
51
Vladlmir P. Goss
Nizak, pleat ovjek s vojnikom kapom pojavio se zdesna, iz prolaza koji je, kako e Andy uskoro otkriti, vodio u središte za komunikacije sigurnjaka.
- Hej - rekla je Laynie mašui rukom. - Doi , upo­ znaj Mr. Andyja Basica, Amerikanca koji radi za hrvatski tisak. Mr. Basic je iz Sjeverne Karoline, junjak baš kao i ti i ja . Pukovnik Upcott je iz Tennesseeja ...
- Jim Upcott ... Drago mi je ... - Drago mi je ... Samo, oprostite, ne mogu Vam
pruiti desnu ruku. - Ne mari .. .
Pukovnik se zavali u stolicu i lagano zanjiše. - Kakva zamisao! Otvoreni prijelom palca . Gips i
spuva. Naši e se psi njuškai u Vas zaljubiti. Znate - namigne i onda ree, toboe povjerljivo. - Ako bude kakve guve, smijemo li Vas iskoristiti? Recimo, ubaciti u tu Vašu spuvu kakav biper, transm iter, ampulu s plinom za uspavljivanje?
I onda, dok su se Laynie i Andy veselo smijali, pu­ kovnik se Upcott odjednom uozbilji. - A jeli to stvarno slomljeni palac - ree - ili Vi to nama folirate?
- Stvarno. Andy izvue ruku iz spuve i stavi na rub stola šaku u
nezgrapnom ruiastom gipsu . Iz ovog je izvirivao vrh palca, nateen i plav.
Pukovnik klimne glavom. - Zahvaljujem, Mr. Basic. - Ponovno se nasmije. - Vrag
ne spava. Moda nam dobro doe ta Vaša plava spuva! - Hej, Upcott. Što se to dogaa? Kog ste se vraga
svi nalijepili na tipa sa strganim palcem? S lijeva je prilazio visok ovjek u izlizanim svijetlopla­
vim trapericama i smeem puloveru . Bio je prostrano graen, ak i malo viši od Andyja. Ranih etrdesetih go­
dina, no ni traga sjedinama u crnoj valovitoj kosi koja je nalegla na lijepo oblikovanu, pomalo etvrtastu glavu.
52
Dayton
Ispruio je desnu ruku i kucnuo vrške Andyjevih prsti­ ju koji su izvirivali iz gipsa.
- T odd Calhoun, politiki urednik, »Dayton Daily News«. Ti si Andy. Znam sve o tebi. Upravo sam telefon­ ski razgovarao s Leom. Drago mi je da smo se upoznali . Vidjet emo se veeras kod tvoje dobroiniteljice. Snimit emo razgovor za moje novine.
Na zlaanoj sofi living rooma, pod suzdranom ra­ svjetom dviju stajaih svjetiljaka, zavaljeni svaki u svom kutu, Andy i Lea. Lea dri pregršt istipkanih papira, Andyjeva dnevna izvješa.
- Radije bih da mi ispriaš - kae Lea prevrui stra­ nice dugog komentarskog teksta namijenjenog za vi­ kend, za subotnji broj.
Andy ne odgovara. Lea ita. » ... 'Kakav vraji Dayton! Wright-Patterson nije u Day­
tonu ve u Fairbornu. Nisu to daytonski pregovori ve pregovori o miru u Bosni', ljuti se itatelj u pismu koje 'Dayton Daily News' donosi u ponedjeljak, dva dana prije poetka mirovne konferencije.
Ljudi junog Ohia otkrivaju do su postali središte za­ nimanja meunarodne javnosti . U utorak i srijedu stie oko 200 dravnika i diplomata. U ponedjeljak je stiglo 250 predstavnika medija. 'Za nas je ovo jedinstvena pri­ lika da se upoznamo i da porazgovaramo s ljudima iz velikih meunarodnih medija', kae u razgovoru u press­ -centru baze Wright-Patterson, T odd Calhoun, politiki urednik 'Dayton Daily News'. Veseli ga kad mu kaem da na nekoliko tjedana njegove novine postaju jedne od najvanijih na svijetu, i da mnogi od nas marljivo eš­ ljaju kroz mjesni tisak traei traeve i, uope, lokalni kolorit.
'Svaaju se oko toga je li baza u Daytonu ili Fairbor­ nu, a zaboravljaju da je sam Fairborn konglomerat -
53
nastao spajanjem Fairfielda i Osbornea', kae stanovni­ ca Fairborna, poznata hrvatsko-amerika djelatnica i uvaena pravnica, Lea Rainer ... «
- Zar sam zaista to rekla, Andy - kae stidljivo Lea, ponavljajui reenicu nag/as. I po emu sam postala »poznata djelatnica«?
Odlae papire, naslanja se na jastuk sofe. Prebacuje polagano noge skrivene pod dugom, svijetlosmeom
haljinom. Andy se lijeno izvlai iz mekanih jastuka: - Za veliku korporacijsku pravnicu neobino si skrom­
na, da ne kaem, povuena. Sigurno nisi takva na poslu i u sudu ...
Lea se smiješi . Kae : - To je drugo. To je moj ... To je drugi svijet. Nauila
sam napamet njegova pravila i u njem se ne mogu iz­ gubiti. Ili, tonije, u njem sam se izgubila ... Pa što!?
Zagleda se pred sebe, u debeli, šareni beludistanski sag .
Slegne ramenima : - Izgubila, utopila ... ? >> ••• Je li izborom baze Wright-Patterson za mjesto
pregovora Stote Department i ne znajui zapaprio Srbi­ ma? Juni Ohio je u velikoj mjeri srednjoeuropski, kato­ liki i konzervativan. Katolike organizacije najavile su
molitve za mir tijekom pregovora . Pridruili su im se i pravoslavni i muslimani. 'Dio Daytona je naseljen Ma­
arima, koji su došli poetkom stoljea, da rade u tvor­ nici vagona', tumai Ms. Rainer. 'Ima i nas Hrvata, pa Slovenaca, eha; no najviše Nijemaca, i to Bavaraca - katolika'.«
- Zar sam i to rekla? Ponovno ita naglas, polako, nesigurno. Vano ga
pogleda. -Andy, ne treba mi publicitet. - Ali Lea, ti ga u potpunosti zasluuješ. Uspješna
poslovna ena, humanitarac, aktivist za Hrvatsku . . . - Za Hrvatsku ... Predobar si ...
54
Dayton
- Sve si mi to još juer naveer ispriala u autu. - ovjek zaista mora paziti što pred tobom bubne. » ... Uz to je još Miloševi uspio uvrijediti domaine
navodnom izjavom da e ga 'u Daytonu zatvoriti poput I
popa. 'Gospodine Predsjednie', upozorava 'Dayton Daily
News', 'niste došli na veselicu, ve da odustanete od rata i prihvatite mir'!
Nakon obilaska baze, odnosno onih dijelova gdje se nalaze delegacije i gdje se odravaju pregovori, gore navedena izjava srpskog predsjednika dobiva sasvim novi smisao. Krajobraz junog Ohia, ravnica s nešto ne osobitih breuljaka, beskonano je jednostavan. Sama baza, 8000 hektara i 23,000 zaposlenih, lei u ravnici obrubljenoj jedva primijetnim uzvisinama. Zelenilo mra­ zom još netaknute trave, jarko utila i crvenilo jesenskog liša, pod prostranim, prohladnim sivo-plavim nebom. Zrakoplovna pista koja tee u nedogled, zgrade, prete­ no ne previsoke, razbacane meu skupinama grmlja i drvea. Jednostavna, vojno-stroga arihtektura sivih be­ tonskih blokova i tamno crvene opeke.
Skromnost - oigledna, namjerna. 'Hope Hotel and Conference Center', gdje e se u
srijedu odrati poetna plenarna sjednica i gdje e se voditi razgovori, razvuena je siva trokatnica, strogih, pravocrtnih poteza. Dvorana plenarne sjednice je ovea etvrtasta prostorija, s niskim stropom i bez prozora. Nije to odbojna jednostavnost, ve jednostavnost koju susre­ emo u sjedištima poslovnih tvrtki, ili u prostorijama za konferencije ozbiljnijih sveuilišta .
T okov je i 'The Quad' (etverokutL skup od etiri iz­ duene ciglene zidanice okupljene oko etvrtastog par­
kinga (postoji i peta, malo postrani), gdje odsjedaju tri izaslanstva, te predstavnici Kontaktne skupine. Unutraš­
njost nismo vidjeli, no uvjeravaju nas da su sobe jedno-
55
Vladlmir P. Goss
stavne, ukusne, bez nekog posebnog luksuza. Podsie­ aju na spavaonice boliih sveuilišnih kampusa .
'Kako e se Europljani osjeati u ovom ozraiu', pita se kolega novinar iz nedalekog Columbusa, glavnog grada Ohia. Uvjeravam ga, kao doseljeni Europljanin, da sva ova jednostavnost, skromnost i strogost predstav­ ljaiu, po mom mišlien ju, onu pravu Ameriku - po­ slovnu, ozbilinu, izravnu. Postoji nešto privlano u toj istoj, o