Marija Juri Zagorka
Marija Juri Zagorka
VITEZ SLAVONSKE RAVNI
TAJANSTVENI OSLOBODITELJ
trah ledeni trepti salonom dvora Retfale. S viso kog se stropa
sputa luster. Na zlatnim krilima niu se stakalca. U njih se
slijevaju zrake od sto-tina svijea i odsijevaju prostranom
dvoranom. Zi-dovi su puni ogledala i slika starih prea. Na nis-kim
pozlaenim naslonjaima sjede dame. Oko njih razapinju se suknje kao
svilena zvona. Napraene friaire ureene su blistavim draguljima. Oko
domaice mlade dame. Strah im se odrazuje s lica i oi-jc Kervozno
okreu napraene kovraste glave.dnu dvorane, uz prozore zastrte
zavjesama, desetak mladih iarrojaka poput deset pupoljaka. Glave su
im pune pramova, a-haljinice vrpca, rukavi ipaka, a srca treptaja.
Lijepa crnokosa ki kuedomaina uzdahne: Nikad Reftala nije doivjela
takve strahote! Bacili su se na irorac kao divljaci. Ba sam pola s
Adamoviem plesati, kad mrednom u dvoritu prasak za praskom. Samo
sam ula viku ?nzbojnika: Otvorite i predajte novae i nakit ill emo
zapaliti iW3c-1 Osjetila sam kao da ve gorimo. Bili smo predani na
mien razbojnicima. Ako ne otvorimo oganj! A ako otvorimo? ... Zdmja
trese mlaahna tijela u lepravim haljinama. Rije im e na sonim
usnama.
Onda je s lea razbojnicima naletio on i po njima pro-suo vatru
kao da taneta trcaju iz vodoskoka. Razbojnici, napad-nuti s lea,
udare u bijeg. Od straha sam izgubila svijest. Zamalo, eto ovamo
gospode i sluge koji javljaju: pobjegli su. On ih je potjerao i jo
ih goni, sve od zapada sunca u no. Spasio nam je ivot. I djevojaku
cast. Iz blijedih lica zuri tiha strava. Kao da su tek sada
zagledale do dna ponora nad kojim su lebdjele. I ute kao da se samo
s pri-krajka usuuju pogledati dolje niz strminu strane sudbine koja
je ve pruala naotrene kande za mladim pupoljcima usred pro-ljea
ivota. On je na najvei dobrotvor. Tko je zapravo on? Tko? Uistinu,
ne znamo ni tko je, ni to je, ni otkuda je. To nitko ne zna, samo
se o njemu pronose svakojake ne-vjerojatne price. Puk ga zove
vilenjakom i vitezom Hrabrenom. Svakako, temu nazive narod nije dao
bez pravog razloga.Lijepa ki domaice Magda predloi: Poslala sam
slugu da pozove naeg provizora. On e sigurnoneto znati o njemu i o
tome kako se sve dogodilo.Evo, sluga se vraa ali bez njega!Momak u
livreji pristupa Magdi i javi: Plemeniti gospodin provizor nije
dolje, ali nadglednik u-ma odmah e doi, on je bio u borbi s
razbojnicima. Mukarac otmjena dranja u zelenoj odori ue u dvoranu.
Kontesa Magda upravi mu nekoliko pitanja koja mlade djevojke jo
potcrtavaju svojom radoznalou. Gospodin pripovijeda: Konteso, evo
to znam: vraao sam se danas popodne slugarima, kad me u umi
zaustavi pristao mlad ovjek u jahaemodijelu i pokae mi ikaru gdje u
zasjedi ekaju panduri, jer darazbojnici kreu na imanje gospodina
grofa Pejaevia u Retfalu.Zamolio sam ga neka mi barem dopusti da
javim u dvorac gdjese u torn asu nalaze odlini gosti. Odgovori mi
da je ve poslaomomka da obavijesti mojega gospodara, a ja sam se s
lugarima pri-druio pandurima. ekali smo u zasjedi. Kako je izgledao
mladi? pitaju djevojke. Lijep i pristao. Kapetan je onog neznanca
kojega puk zovevilenjakom ili vitezom Hrabrenom. Ipak, poslije ste
vidjeli i njegova gospodara? Mladi kapetan poveo me sa sobom i
odredio da se pridru-im posljednjem odredu koji e navaliti s
pandurima. Njegov go-spodar bio je daleko naprijed, predvodio je
etu. I nita drugo ne znate? Sasvim nita, ali plemenite e dame sve
saznati od samogkapetana i njegova gospodara. Kada? Gdje?8
Dok je kapetan pratio mene i lugare, pripovijedao mi je dasu on,
njegov gospodar i svi momci itav dananji dan u zasjediekali
Varnicu, te da nisu okusili ni suhog hljeba, ali se gospodar nada
da e uhvatiti lupea i zato upomo eka. Smatrao samda bi me grof
ukorio kad ne bih pozvao kapetana s njegovim gos-podarom k nama na
veeru doekali razbojnike ili ne. Oh! iznenauju se djevojke. I doi
e? Kapetan je odgovorio da vrlo rado prima poziv za gospo-dara i
momke. Jo veeras mi emo ga upoznati! kliu one radosno. A niste li
uli zato ljudi o njemu pripovijedaju kao o ne-em zagonetnom? pita
dalje Magda. Ne bih znao nita red o tome. Mislio sam da smrtni
nepri-jatelj Stojana Varnice uope ne postoji. Danas sam se uvjerio
uto. Kad sam nakon napada rekao gospodinu grofu da e doi s
ka-petanom i svojim momcima, odmah je gospodin grof izdao
zapo-vijed da se priredi jelo i pie i da se estito pogoste. U
blagovao-nici prostrijet e se za njega i kapetana. Znai, nitko od
naih nije vidio junaka? Jedino provizor jer je bio u prvim redovima
s njegovimkapetanom. Neka doe odmah gore da nam pripovijeda odredi
Magda. Konteso, ne mogu udovoljiti vaoj elji. Mladi je plemi
od-jahao u potjeru za razbojnicima zajedno s ostalim naim slugama.
Da, ali svi su se nai ve vratili. Samo njega jo nema. Bojim se da
ga nije stigla kakva nesrea. Meutim, damee vidjeti svojeg
osloboditelja.Magda nije imala kada da nastavi razgovor. Lijepa
plavua je pod ruku. Ostale djevojke se uzgibale.Onaj koji nas je
spasio dolazi na veeru s kapetanom i i- svojom etom! javlja Magdina
roakinja plavokosa Hela. Uskomeale se dame u dvorani. Straha je
nestalo. Domaica ffldredi:Moramo obavijestiti dolje gospodu. Idem
ih potraiti ponudi se Magda i ve odlazi iz salona.Vani u predvorju
djevojka upita slugu: Gdje je gospoica Krasanka? Dolje je, u sobi
gazdarice dvorca. Neka doe gore, ali hitno. ekam je u svojoj sobi.U
svojoj djevojakoj odaji ee Magda nemirno, uzbueno. vo oslukuje.
Napokon zauje hitre enske korake. Pogled rata.se pojavi mlada
djevojka. Visoka, vitka, stasita. Rui-~ ':?? savreno plemenitih
crta, blista od zdravija. Zagasite pla-: rvila je na zatiljku kao
teki teret krasnoj glavi. Velike: tamnoplave, pune su melankolije.
Lijepo skladno tijelo- jednostavna haljina s tunikom bez
krinoline.
Poklonivi se duboko, djevojka upita: Zvali ste me, konteso? Jesi
li se uplaila razbojnika? Nisam. ula sam u Valpovu od druine kako
se od nekogvremena svaki put, kad razbojnik Varnica neto poduzme,
pojavivitez Hrabren i potjera ga, pa sam se nadala doi e. I doao
je! Dakle, i tebi se vrze po glavi. Uzbuenje zaokupi Magdu, hoe
neto da kae, ali se smete. Promatra Krasanku i primijeti: Nisam te
danas pravo ni pogle-dala. Lijepa si! Zaboravili ste na me,
konteso, sasvim zaboravili. Vara se. malo te viam otkako si otila
iz naeg dvor-ca. Ja koji put idem u Valpovo, a Hela i njezine
kuzine gotovo uvi-jek dolaze bez tebe. Siromana djevojka svuda je
na putu uzdahne Krasanka. Kakvi su to uzdasi? Prije nisi bila
takva, Onda Magdanervozno prekine razgovor: Ja brbljam, a dolazim
ti s prenommolbom. Meni se samo zapovijeda! Ne moe kazati da sam ti
zapovijedala. Drugovale smo. Na alost, ovom je drugovanju kraj
otkako sam otilaod vas. Znai, nisi zadovoljna u Valpovu?
Zadovoljstvo je daleko od mene otkako mi je umro otac.Prije su me
ipak smatrali nekom gospoicom, dolazila sam u dru-tvo, mogla sam
prisustvovati zabavama kao to je ova danas. Sadmi je doputeno da
sjedim sa sobaricama, a ako me naroito po-aste, onda me pozovu u
sobu gazdarice. Razumijem. Hela je morala i tebi dopustiti da ue u
salon.Napokon, ki si maloplemia koji je upravljao naim imanjima.Moj
ga je otac uvijek zvao u drutvo. Rei u to svojoj sestriniHeli. Ne
recite joj nita! Moram biti zadovoljna sa svojom slu-bom. Najzad,
posao je lagan: briga za haljine i ljepotu gospodari-ce, a to je za
siromanu djevojku velika srea. Vidi, Krasanko, dala sam te Heli, ba
zato to je trailapratilicu, a htjela sam te opskrbiti i vjerovala
sam da e ti bitidobro. Ne moe se djevojka s osamnaest godina
osjeati dobro kadstalno provodi ivot kao pastore. Kad vidim ostale
djevojke istogplemstva kao to je moje u krasnim haljinama kako se
zabavljaju,onda mi je teko oko srca. I ja bih eljela veseliti se
koji put, ma-kar samo nekoliko sati... Ako mi uini ono zbog ega sam
te zvala, poklonit u tihaljinu koju sama odabere i odrediti da ve
sutra doe u salonmeu goste. U ime place od vas, konteso, ne primam
nita. to? Zove me kontesom? A bile smo drugarice.10
Baronesa Hela mi je zabranila da vas njezinu sestrinu nazivam
samo Magda i odredila da vas zovem kontesom. Barem u etiri oka
ostajemo drugarice kao to smo bile.Razumije li? Ja to hou i
nastojat u da ti kod Hele izvojtim e-stiti poloaj. Nisam znala kako
ti je ... AH joj ponestane izdrljivosti, i Magda ponovo prekine
raz-govor. Moram te zamoliti, Krasanko, da mi iskae uslugu.
Uvijeksi bila dobra prema meni i... Desilo ti se neto neugodno?
upita Krasanka. Kako da kaem? Uvijek si mi kriomice donosila neke
knji-ge od naeg provizora... Tebi je Iako razgovarati s njime
zatoto je tvoj otac bio na provizor ali meni, dakako, nije.
Sjeamse, jednom si mi neto rekla o sadanjem provizoru... Da, rekla
sam da primjeujem kako je gospodin Zorislavbeskrajno nesretan zato
to te duboko ljubi, a ti mu ne uzvraaljubav. I ja sam to opaala,
makar se nikada nije usudio to poka-zati ni pogledom niti rijeju. A
lijep je, muevan, poten, naobra-en plemid. Dakako, plemstvo mu je
daleko ispod mog grofovskogroda. Moj bi me otac prije poslao u
samostan, nego mi dopustioda... ali glupost je i pomisliti! Teko mi
je samo jedno svi suse nai vratili iz potjere za razbojnicima, samo
njega nema, a vedje blizu pola nodi... Otiao je da progoni
razbojnike? Jest. Od sve gospode jedini je on imao odvanosti da
poeu obranu svih nas. Nikako svih! Gospodin Zorislav je mislio samo
na tebe isada negdje juri u nod jedino zbog tebe. to ako u toj
jurnjavi zaluta? Neprestano mi je pred oi-ma slika: mrana nod, a on
negdje lei ranjen, bespomodan. Otka-io sam dula da ga nema, drem od
straha. Nemoj misliti da daga moda ljubim ... Zasluio bi... 5 .
Priznajem. Teko mi je, Krasanko, i Magda povjerljivopride k njoj:
Znam, nisam se brinula za tebe kako bih morala,il; oprosti mi i
uini to du te zamoliti. Pouzdaj se u mene.Tebi ne moe nitko
prigovoriti, pokae li vedi interes zaprovizora. Kad bih ja rekla
samo rijed bilo bi svreno. Ako tkoi posumnja da je stekao tvoju
naklonost, smatrat de to prirodnim.Ml dolje i pitaj za njega, a kad
ti kau da se nije vratio, zabrini: zamoli: neka poalju nekoliko
sluga sa svjetlom na poljane.fceprestano mi je u dui misao: negdje
lei ranjen. Ako ga nau,du se osloboditi ove slike. Hoe li,
Krasanko? zamoli ona,Ttuaiixsi ruke na ramena lijepe djevojke.Hodu,
drage volje.11
Ako ja to uinim, bili bismo kompromitirani i ja i on, a otacbi
ga smjesta otpustio. Znam, Magdo, i zato se odazivljem tvojoj elji.
Kad se sluge vrate s potrage, onda e mi poslati glas. Evo,ostavljam
ti ove haljine, odaberi koju hoe. Krasanka ne odgovori. Njezina
jednostavna plava haljina ne-stade iza vrata. Nemir kontesina srca
sve vise raste. Biju joj sljepooice. Po-nikne sama u sebe i pita
se: Zar ga ljubim? Pri toj pomisli obuzme je zebnja. Strah ju je.
Stalno je progo-ni ista slika da mladi provizor negdje lei ranjen,
ostavljen od svih. Zato je progoni ta slika? Jednom joj je rekao:
Kad elim da se moja majka sjeti mene, onda vrsto mislim na nju i
tada mi starica pie da je u ovom ili onom danu i asu mislila o
meni! Dok je to govorio Magdi, gledao ju je tamnim oima to su bile
poput dva zrcala u kojima je ona nasluivala ranjenu duu. I sada ne
vidi nita do ta dva oka to joj u mraku donose njegove misli stalno
upravljene u nju. Jer ono o majci govorio je njoj sa-mo njoj u to
je uvjerena. I toliko puta pojavio se iznenada mladi plemi u
njezinim mislima poput ive slike usred noi. Probu-dila se i
nastavila da misli na njega. Ali nikad nije osjetila nemira, nikad
drhtaja. Godilo joj je to je oboava, primala je knjige koje bi joj
slao. Kad ju je sreo iznenada, as bi problijedio as po-rumenio. U
itavom njegovom biu osjeala je snagu prave muke lju-bavi.
Zamijetila bi tada neko gibanje u svojoj dui, to joj je godilo,
nastojala je kako bi ga svuda u dvorcu sretala ee. Ali on je bjeao
od nje, krio se. Uivala je kad bi iznenada izala pred n'jega i
svojom blizinom izazvala talasanje njegovih osjeaja. Ta igra
ispunjavala je vei dio njezina duevnog zbivanja, ve pune dvije
godine. Kad je sada nadumar izrekao nekako sumnjiavim glasom da mu
se moglo dogoditi kakvo zlo, zadrhtala je. I ne moe se vise
umiriti. Progoni je slutnja u obliku slike koja se zasjekla u
nje-zin mozak. Prvi put se prepala sama sebe i opetovano se pita:
Zar sam se neopazice bacila osjeaju u naruaj? Zar strepnja za
njegov ivot znai ljubav a ne samilost prijateljsku, ljudsku? Dvije
je zebnje tresu za njega i za svoje srce. Ali mora na-trag u salon
jer e je traiti. Zaudila se promjeni koju je tu zatekla. S lica
gospoa i mla-dih djevojaka nestalo je svake sjenke straha. Izgleda
sve one do-laze ravno od zrcala. Sve su nanovo opraene,
narumenjene, svaki pram kose namjeten, svaki nabor ureen, svaka
ipka pomaknuta na pravo mjesto. Mlade su se djevojke povukle jo
dalje od majki i teta k pro-zoru, zavirkuju iza zastora i zovu
Magdu. I ona pogleda na prozor u mrak i osjea kako kroz nju struji
zebnja.12
I
BaJ sam radoznala kakav je veli lijepa plavokosa Hela. Oito ne
sluti da ovdje desetak lijepih, mladih barunica i kon-tesa iza
zastora nestrpljivo oekuje njegov dolazak. Pozdravit aga s usMtom.
Zato to misli da je mlad, lijep, visok, i crnokos? Hoeli ga odmah
osvajati, Helo? pita Magda. Sve smo se spremile da osvajamo.
Napokon, zar je to udo?U kasnoj noi dolazi neki nepoznati,
tajanstveni ovjek, koga zovuvilenjakom, arobnjakom, vitezom
Hrabrenom, sve samo divnetitule skrojene na jimatvu. Sve ste, eto,
nestrpljive. Ti i nema prava na nam otima kavalira upozori jeMagda.
Kad god doe iz Valpova k nama, 'kvari nae uspjehekod gospode. Ima
svog zarunika ...Plava se ljepotica zagonetno smjeka: Ne boj se,
Magdo, ne kanim bacati mreu kavalirima u Retfali!... Crnokosa se
djevojka zamisli. Zato je to nabacila? Sluti li? Ali Hela se vise
ne osvre na Magdu, ve joj druga djevojka do-bacuje: Jo nam nisi
predstavila svojeg odabranika, Helo! To je sasvim nemogue.
Ponajprije, nisam ga ja odabrala,nego su mi ga dekretirali iz
Bea.Djevojke se nasmiju, a Hela nastavi: Da ste na mojem mjestu, ne
biste se smijale. Evo, razjas-nit u vam svoju tragediju. Na
cariinom dvoru moja je tetka dvor-ska dama. Ona ima kume, nekog
porunika u vojsci. Svojom jehrabrou jednom zgodom stekao simpatije
vojskovoe, carevogbrata. Naravno, moja se tetka odmah zauzela za
njega kod caricei uspjela. Mladia su promakli u diplomatske
krugove. Meutim,carica vrlo rado sklapa brakove ... Kau da nije u
tome sretne ruke! upadne jedna mladadama. Tako su me carica i tetka
obdarile ovom sreom. A kakav je, plav, crnomanjast, lijep? Nisam ga
vidjela, a;tetka mi nije pisala kako izgleda. Kad dolazi? ekam ve
osam mjeseci. Skandal! zgraaju se djevojke. I zato rekoh: svreno
je. Neu dopustiti da neznani zaru-aik zatvori drugim kavalirima
puteve do mene. Napokon, ne zna nije li hrom, grbav, slabouman?!
upa-daju druge s primjedbama. Dakle, djeco, recite, ne bi li bilo
ludo da ekam? Java tetki da se odrie zarunika kad ne dolazi
predloinlada baronesa Dora Prandau. Ve sam joj sve pisala, a ona mi
se stala izvinjavati dae njeno kume doi ravno na svadbu jer je to
jedino moralno!13
Nae tetke i majke, uistinu, brzo zaboravljaju da su i oneneko
bile mlade prigovori znaajno Magda. ekajte zaustavi Hela njihove
primjedbe. Tetka mipie: Moj mladi mora prije svega stei karijeru i
zato ga je caricaposlala u Rusiju kao pobonika austrijskog
poslanika. Onda ga je zarobila ruska carica, draga moja! Dugo bi ti
e-kala na njega! nasmije se Dora. Zato, molim, pripovijedajte svoj
gospodi da im je put domene otvoren.One se smiju, a Magda draka:
Cini se, preutjela si ono glavno netko drugi, valjda,postoji... I
gledamo se izdaleka ... Lijep, mlad, bogat, odlina roda? Ne bih li
vam ga jo objesila na nos? A tko je taj sretnik? Dok se on ne
usuuje razotkriti svoje srce, dotle mudroutim. Kad sazna da sam
slobodna odvait e se. Ja znam: crnomanjast je, tamnih oiju, visok,
vitak ... Otkud to zna, Doro, zapanji se Hela i sumnjiavo po-gleda
raladu djevojku. Ne znam tko je, ali znam tvoj ukus. Radoznala sam
veli Magda. Je li moda meu gospo-dom u Retfali? Boji li se moda?
apne poneto zlobno Hela Magdi, alise odmah nasmije: Sve ipak ne
mogu izbrbljati. Ostavite me, ionako ne bihvie nita priznala.
Radije pogledajmo dolje, moda osloboditeljve dolazi. U dvoritu je
jo mirno i tamno. Obuzima ih nestrpljivost. Oko tog tajanstvenog
junaka stvaraju se legende i svi ga ele vid-jeti, uti i pribliiti
mu se. Svi ekaju uzbueno. Uinio je neto tci svatko ne moe ree
Hela.-: I ne moe! ak ni zapovjednik osjeke tvrave grof Kegle-vi
nije mogao nita protiv zloinca Varnice. Straan je taj ivot. U
vlastitom domu zarobljeni smo odrazbojnika. To svijet nije nikada
vidio. Do njih dopru ustri koraci na hodniku. Pogledi su puni
oe-kivanja. Sluga otvori irom vrata. U sobu stupaju gospoda,
kuedo-main sa svojim gostima, u odijelima od baruna i
svile.Razoaranje u djevojakim pogledima. Kako? Zar oni nisu otili u
potjeru? udi se Dora, aMagda s prizvukom podrugljivosti primijeti,
gledajui gospodu: Ove noge u svilenim arapama i izrezanim cipelama
bane pruaju iluzije snanog mukarca u izmama koji jae prekopolja i
gudura i grabi za razbojnicima ...14
Nekako omalovaavajui promatraju gospodu koja im se pri-bliuju.
Prvi od njih, Adamovi-Cepinski, zaustavi se i pita: Kao da ne
dolazimo u pravi as? Oekujemo junaka, naeg osloboditelja veli Hela.
On je, dakle, zaokupio vae romantine glavice? Radoznaosam kako e
vas odueviti kad ga vidite ... Poznajete li ga? Nisam doivio tu
veliku sreu ali nadam se da u danasupoznati tog junaka koji nam je
mogao oteti vau panju i zavitinas u crno ... Dah mi je zapeo,
sluajui ovu dugu reenicu podrai gaHela. Otmjeni kavalir pogleda
Helu, strogo i uvrijeeno, i pride Dori, ali ona, kao i svi ostali,
odvie jasno razabire da njegov pogled stalno trai Helu.Dora mu apne
nasmijano: Upravo je izjavila da nee ekati tetkinog izabranika,
dakle,otvara vam se put do njezina srca. U to srce ima odvie
puteva, a, ini se, Hela ba nije strogau izboru. Oho, neto znate?
Samo nasluujem, ali taj bi izbor bio sramotno nedostojannjezina
imena, poloaja i ugleda i zato ne mogu vjerovati da takoesto dolazi
u Retfalu radi... Sto? to? Dovrite! U Retfali je netko ...Ostavimo
to, eno, nepoznati vitez uzbudio je sve dame.Ona se uputi k ostalim
djevojkama koje namjetaju svoje ha-ljinice, priglauju ipke oko
rukava i promatraju jedna drugu. Magda iskoristi uznemirenost da
prikrije uzbuenje kojim eka vijesti o provizoru. Ali uzalud.
Krasanka joj ne alje nikakvu vijest u salon. Magda se tjei. Potjera
za njime jo se nije mogla vratiti. Obrazi joj gore. Nitko ne sluti
da njezino uzbuenje ne pripada neznanom vitezu. Najednom se sve u
idyorani pokrene. itavim dvorcem prohuji val uzbuenosti. Dolje,
ipred dvora, povici, buka i topot konja. Djevojke su u tren oka kod
prozora i gledaju dolje. I starije dame neprestano pogledavaju na
vrata. Kuedomain teko iekuje do-lazak neznanog spasitelja. Mlada
gospoda ljubomorno promatraju djevojke i vidno se izruguju njihovoj
elji da pobude pozornost nepoznatog mukarca. U mranoj noi are se
gorua svjetla. Duguljaste zrake titra-ju tamni se jahai trkom
pojavljuju iz mraka u svjetlost i nesta-ju opet u mraku dvorita.
Djevojke ne mogu razabrati njihova lica, niti raspoznavaju odore.
Onda se brzo povuku s prozora i sva-ka baci kriomice pogled na
zrcalo. Usne su namjetene na smijeak. Pod bijelim elom vrzu im se
misli kako da doekaju znamenitog mukarca.15
Magdu podilazi nada da bi provizor mogao doi s onim kojega svi
oekuju, pa se povue sasvim u pozadinu od straha da se ne izda ako
ga spazi. Sa stepenica dopira snani koraci. Netko vrsto zakuca. Svi
su uzbueni. Sad e vidjeti nevienog junaka osloboditelja. Sva-ije se
oi upilje u vrata salona. Oba se krila rastvore. Na pragu stoji
mukarac. Malen, debeo, crvena lica, sa dva gusta smea brka. Pogled
mu je neto zauen. Zavladala grobna tiina, zaprepatenje, razoaranje.
Gospodar dvorca isprui vrat i gleda tamo gdje stoji ovjek s izrazom
sra-meljivosti, a opet u njegovu stavu ima neto ukoeno. Kao da
si-lom eli svojim nastupom pobuditi dostojanstvo. Svi su ukopani na
svome mjestu. Samo gospoda se podruguju lijepim djevojkama. Napokon
se onaj na vratima u smeoj odori, sa irokim poja-som i udnim
klobukom, nasmijei i pozdravi:Dobar veer! Nitko ne odgovori.
Preneraene dame gledaju kao oparene. Kuedomain ide naprijed i pita:
Tko ste vi? Junak naime, kako rekoh, vilenjak bio sam s nji-me u
movari zovem se Jacko Ficulin. Tamo smo ja i slavnijunak natjerali
razbojnike u movaru ... Lijepo, a to ste vi? Ja? Vaa milost me ne
pozna? Ne, ne poznajem vas. Tako? A ja sam pandur iz Osijeka! Iz
Donje varoi? Boe sauvaj! Kako bih ja mogao biti iz Donje varoi!
Tamo ljudi, oni repanci, nosom pasu travu kad im razbojnik Var-nica
zapovijeda. A niti sam tukar iz Gornje! Gospodski sam pandur iz
tvrave! Jest.ba iz tvrave ponosno e on.Grof mu prie jo blie i jedva
suzdri smijeh:A to elite ovdje, gospodine pandure?Ja? Pozvan sam na
veeru gospodinu grofu.Preneraenost mladih dama prometnu se u tihi
smijeh i pri-gueno hihotanje gospode. Ali e pandur mirno: Lako se
vama smijati ali teko je meni gladovati, doksam uzvanik! Da,
pozvani ste opet e kuedomain ali prije svegaima da doe va voa i
njegovi kapetani.Opet se pandur isprsi i korakne blie: Ba zato eto
mene! Kako da kaem... Stajao sam uvijekuz bok kapetanu. I onda mi
ree: Idi gospodinu grofu i kai moj gospodar alje mu doboki poklon i
zahvalu. Ne moe doi na16
gozbu jer se namjerava jo noas pogostiti razbojnikim mukama u
movari a ti idi i pojedi moju veeru jer si ba estito i hra-bro vrio
svoju dunost.Kod svih se pojavila mrzovolja. Gospoe neto apu s
domaicom, a smrknuta se gospoda okupljaju oko grofa i prigovaraju:
Cini se da je taj osloboditelj neki neotesanac. Kako smijeposlati,
umjesto sebe, jednog pandura? Domain odgovori neto tiho pa se onda
okrene ovjeku koji nepokolebljivo stoji na istome mjestu, gledajui
ravno preda se. Idite sada lijepo dolje u kuhinju tamo ete biti
podvo-reni jelom i piem. Pandur se ne mice s mjesta. mirka u drugu
sobu na prostrt stol, pun peenja i pateta. U tili as pristupi grofu
Magda, a za njom mlade djevojke. Oe, na osloboditelj poslao je
ovoga umjesto sebe. Oitoje ovjek i zasluio. Ako onaj u movari uva
strau da razbojniciponovo ne ustanu i navale na nas, duni smo
izvriti njegovu poru-ku i ovoga pozvati k stolu! Gospoda se mrte,
prosvjeduju. AH otac prihvaa, makar nije oduevljen eljom svoje
keri. Hela se raduje i okrene se barunu Prandauu: Ujae, bit e ba
zgodna zabava s ovim pandurom nakonstraha to smo ga preivjeli. I
ovaj, mrmljajui, prosvjeduje, ali kuedomain Retfale prista-je i
tako vlastelin Valpova kao gost mora utjeti.Dotle Magda pride
debelom pandurii i potakne ga:Hajde dodite! No, samo odvano.
Zapanjen, raskolaenih oiju zirne on u djevojke to stoje iza Magde
pa e onda tiho: O, djevojke, materina brigo, koliko vas je? Tko e
vas svepoudavati?Kontesa ga odvede u blagovaonicu i upita putem
tiho: Dakle, tamo kod movare ima jo momaka? Ima nekih etrdeset, ali
to je kapljica u Dravi. Je li s njima i tkogod iz naeg dvorca? Cuo
sam kad je ba netko vikao: Ne tamo, gospodine pro-vizoru! Drite se
desno! Dakle, to moe biti samo va provizor. Magda bi pitala dalje,
ali ve su joj za leima Dora i Hela s GStalim djevojkama, eljnim da
se nasmiju. Hoete li peenja ili pateta? Ili moda hladne divljai,
ilibutine? pita Hela pandura.On nakrivi glavu i odgovori
srameljivo:Tko mnogo nudi, malo daje! Nasmijane djevojke mu
nakrcaju tanjur svakojakim mesom i primaknu srebrni pribor. Ali on
ga metne daleko od sebe i ree: Da se ne bi zaprljalo. U mene su
zubi kao u mladog konja.Nije mi potreban no! 2 Zagorka: Vitez
slavonske ravni
17
Veselo mu djevojke nalijevaju vino. Protjerali ste Varnicu? pita
Dora. Nagrajsao je razbojnik kao avo na Veliki petak i sadacaruje u
movari kao guja na ledu. Priajte kako je bilo moli Magda da ipak
uje neto vise. Ne trabunjam ja makar to. Zovu mene u tvravi
pandurFiculin krasnorjeiv. I ne bojim se ja ni velike gospode. Hm,a
to ona gospoda gube oi na meni? Zavidni su to vas dvorimo primijeti
Hela, a on ogle-dava batak i mirne na djevojke. E, zavide kad se
oko mene ulja areno cvijee. A gdje jecvijet, tu je i med! Gospoda
se sakupila oko grofa domaina. Jedni se mrgode, drugi smiju,
gledajui djevojke oko pandura koji guta zalogaje i zvjera nakolo,
promatrajui kako se tko dri i vlada. Oko stola mlaahne nasmijane
djevojke veselo dvore ponosnog gladnog osjekog pandura to udobno
sjedi, a snanim debelim rukama kida meso i hrani se pravom
nasladom. Sve se oko njega vrte kao leptirice, a on mirne okom na
razgaljeni vrat, na izre-zane grudi, pogleda u vitki struk pa u
sebi uzdahne. Dora i Hela sve ga vise zatrpavaju jelom i piem.
Polako! veli on. Tko mnogo pije, po glavi se bije a pandur iz
tvrave je gospodski ovjek. Ne smije on teturati kao kakva trlja iz
Donje varoi dok oko mene vrljaju curice rumene ruice. Dvore me
poput cara. Za nau podvorbu traimo plau. Plau? Od mene? Da, od vas.
Morate nam pripovijedati sve to znate o vile-njaku. A tako? To
hoete? E, dobro. Znam ja o vilenjaku vitezuudo toga. Kako ne bih
znao? Zato sam pandur!Djevojke posjedaju oko njega, sluaju ga i
pitaju. J-e li junak bio' vama u potjeri? Kako ne bi bio?! Ba sam
mu se borio uz bok! Uistinu? A kako izgleda? Strano, upravo strano.
On vam izgleda recimo na pri-liku kao ovjek koji nije pravi ovjek.
Nije on ovjek kao drugi. Otkako se pojavio, Varnica je ve deset
puta morao bjeatipred njim.Ali djevojke zanima neto drugo i one ga
prekidaju: Kako izgleda? Kako da kaem izgleda strano. Zamislite:
Varnica mora bjeati. To ne moe uiniti pravi ovjek. Samo arobnjak!
Dakle,on je sin neke vile koja mu je dala mod za takvu aroliju. Ma
kakav je? To nam recite! Kakav? Pa takav! Ba kao svaki vilenjak. On
vam, na pri-18
fiku, moe ovjeka pretvoriti u to hoe u kamen, u ivotinju, pa
opet u ovjeka. Na priliku, on bi sve vas mogao pretvoriti u a-bice
ili guice ili ptiice i makice.Gospoda prasnu u smijeh. Pandur je
uvrijeen i mrko veli: Nije to za smijeh. Moe on u asu mukarce
pretvoriti uvolove ili u magarce! Sve to on moe. A tko vam je sve
to rekao? Onaj tko sve zna i vidi, a to vam je crkvenjak svetog
Mi-hajla. I on ga je vidio. Na glavi mu crni toranj a oko njega
crnakrila i sve neto vrcaju iskre i svjetlosti. A to sam vidio
noasi ja svojim oima kao to vidim vas. Da ga barem mogu vidjeti
licem u lice veli Magda. Pisali biste vi po oriovim krilima da vam
je do njega.I dok se one smiju, on ponovo uzima jela i peenja pa
razlae: Ovako finog peenja i tako dobrog vina imaju samo
visokagospoda i razbojnici. Lako njima! Uzimaju kmelovima i
spahi-jama. A Varnica vam uzima dace od sela i ivea i novai momke
itava sela plaaju mu desetinu i veli on: ja kraljujem u slavon-skoj
ravni! I jest, tako je ba da kraljuje potvrdi Magda. Znate sve ja
tako mislim robovali smo mi i carici ivabi, ali oni su bili ipak
ljudi. A sada robujemo razbojnicima.Propast emo kad vlada razbojnik
i ne jedan: tu su Kosi, iVarnica, i onaj lupe Jemenica. Tri cara u
jednoj zemlji? udi se Dora. Eto, vidite, tako. Poteni bi ljudi
jedni drugima uzimali,otimali, a razbojnici sve slono podijele.
Znaju oni dok se slau,dotle i grabe! Ali sad je doao vilenjak vitez
Hrabren, i bit e lju-te borbe na ivot i smrt! Vani se uzbune ljudi.
Odzvanjaju koraci. Na vratima kucanje. Sluga ulazi i dovodi
starijeg gospodina. Ah, va glavar, veli Magda sudac Jakob
Valenti.Pandur se trgne i proape: Ah, ta, on samo sudi batine! A
dijelim ih ja!Sudac pohiti dorhaici i domainu, ispriavajui se:
Nisam ni slutio da je ova nametljiva budala otila gore doksam ja
bio u dvoritu s pandurskim momcima. Mi smo ga zadrali umiruje grof
suca. Pandur se nastoji izvui iz neprilike pred svojim lijepim
do-maicama. Brie brkove rukavom i razmilja kako bi izaao da one ne
opaze njegov strah pred sucem. I stade promatrati njiho-ve svilene
cipelice na visokim peticama pa veli: Samo bih jo htio znati kako
moete koracati u ovim male-nim visokim potkovicama, a da ne
posrnete. Tome se nikako nemogu dosjetiti. To emo vam razjasniti na
buduoj veeri, ako nas zaskoerazbojnici a vi nam priteknete u
pomo.2*19
Ne bojte se dok ima pandura, do tie e biti i razbojnika.Samo vi
poaljite po mene! U dubini salona gospoda razjanjavaju sucu da su
zadrali pandura samo zato kako bi doznali neto o njihovu
osloboditelju. Tko je taj na zatitnik? Recite, gospodine sue pitaju
garadoznalo. Vi sigurno neto znate o njemu? Samo se po sebi
razumije vano e sudac. Juer po-podne jer je sada ve prola pono
dojae k meni neki mladina konju i javi mi da se razbojnici
okupljaju u Cepinu i alju svojeuhode prema Retfali dakle spremali
su se napasti va dvorac i neka poaljem svoje pandure jer me za to
moli gospodin grof. Ja nisam nikoga slao ree domain niti sam
slutioto se sprema. Onda je slao taj vilenjak, ali ja sam vjerovao
da vi trai-te pomo i odem s pandurima. Taj nas je mladi vodio ravno
uumu. Kad dooh onamo, naao sam nekih etrdeset momaka, naelu im neka
udna prikaza.Tihi poklici zauenja i radoznalosti salijetoe suca. Ve
se bilo smrklo, kad sam naao tu prikazu u umi naelu momaka. Sjedio
je na sedlu. Na glavi mu grdna kaciga. Vrloudno i neprijatno! Od
vrata pa sve preko sedla visi mu crni plat.Mislio sam: ljudi
izmiljaju budalatine, ali, uistinu, u ovim crnimkrilima neto je
nevjerojatno sablasno. A lice? Kako izgleda? Gledao sam ga
izdaleka, ovjeku je vrlo neprijatno stajatiu blizini nekakvog
sumnjivca. Mistina maska sluii mu oito za to da razbojnici i
njegovivlastiti momci osjete strah od njega. Svijet je praznovjeran
pri-mjeuje grof. Da, vidite, to je istina zato se tako odijeva
potvrujugospoda. I onda nije udo ako vele da ima nekakvu mo i da
pretva-ra ljude u ivotinje, kako je to pripovijedao va pandur veli,
to-boe ozbiljno, Adamovi. Ali zato nam se ne otkriva? Zato ne
dolazi? navale nasuca djevojke. Zato to je neotesan upada barun
Prandau i pita daljesuca: Ni va zapovjednik tvrave, ni va sud nije
doznao tko jetaj ovjek! Cudnovato! A on se baca u smrtonosnu
opasnost samod svoje volje i na svoj raun goni Varnicu kojemu nije
doraslani vojska. Moja gospodo, ba to sam htio rei i razjasniti.
Gospodinegrofe, vi ste poinili strahovitu pogreku kad ste neznanog
oslobo-ditelja pozvali ovarao u dvorac. Zato? udi se grof.
-Preuzvienom gospodinu je vrlo mnogo stalo do toga da seotkrije tko
je taj vitez?20
Svima je stalo, ve i zbog toga to mu elim ponuditi i svoju pomo.
To neete uiniti ni vi, niti tko drugi! Zato?Evo zato to o tome imam
svoje miljenje.Svi nagrnu blie k njemu i sluaju ga paljivo. Oko
Osijeka i u itavoj okolici sve do Vinkovaca okupiralisu Varnica i
Jemenica zemlju i selita. Varnica je krvoloniji isilovitiji, pa sve
polagano Jemenici oduzima njegove opljakaneposjede. Jemenica se eli
obraniti, a opet boji se Varnicu ima-ti za neprijatelja. A kako je
taj mladi razbojnik Jemenica lukav,kani se osloboditi Varnice na
taj nain da ga svuda napada ovakoprikriven... Gospodine sue, valjda
ne mislite da je taj na oslobo-ditelj ... Jeste, gospodine grofe.
On je glavom voa druge bande Jemenica! Zato dolazi okrinkan da ga
nitko ne prepozna, a Varni-ca misli da je to netko izmeu vas,
gospodo. AH kad bi progonitelj Varnice bio njegov drug Jemenica ne
bi spasavao Retfalu. On tjera Varnicu s terena na kom je prije sam
gospodario.eli ga istjerati iz ovoga kraja i sebi osigurati itav
posjed u svojosjekoj okolici. A dame su tako nestrpljivo ekale
osloboditelja! ruga seAdamovi, ali ne gleda Helu, makar je ove
rijei izrekao njoj. Onase uini da to ne opaa i slua daljnji
razgovor.Gospodar dvorca sve se vise uznemiruje i dalje ispituje
suca: Prema tome bi Jemenica danas doao spasavati moj dvo-rac iz
ruku Varnice samo zato da me drugom zgodom sam orobi? Tako je,
uzvieni gospodine. Zato se nije odazvao mojem pozivu na veeru?
Poslao je, umjesto sebe, pandura, gospodine grofe. To jeJemeniin
humor i njegova drskost. Gospodine sue,;, on je poslao k meni na
okrepu i svojemomke!: Znam, gospodine grofe. I oni su sada dolje,
zajedno s vaim pandurima na veeri? Da, gospodine grofe, vidio sam
ih. Momad u mojoj kui su razbojnici haramije Jemenice? Vi ste ih
pozvali i sad jedu i piju.
U dvorcu imam goste razbojnike?!Svi se u dvorani pokrenuli. Zato
sam rekao da ste poinili veliku greku. A vi sjedite ovdje tako
mirno? A to mogu? Znai, vi ste pomogli Jemenici da tjera Varnicu?
Prevario me po svojem glasniku da vi traiite pandure.21
Prekrasna situacija! Ja, grof Pejaevi, pozivam na
veerurazbojnike! I meni je neugodno, gospodine grofe. A Jemenica?
Zar je i on dolje? Odgovorite mi, gospodinesue. On, vjerojatno, u
movari eka Varnicu jer se nada da eponovno udariti na dvorac pa se
tamo pritajio. A moda i ovdjeeka na zgodan as da ue u dvoranu i od
svih vas zatrai dragu-Ije i novae...Poput groma odjeknue njegove
rijei. Svilene su haljine zautile. Gospoda se ushodala. Poluglasna
zabrinuta pitanja idu qd usta do usta. Gospoe prestraeno gle-daju,
ekaju to e biti.Grof se sporazumijeva s gostima, a onda odredi: Ako
je tako onda brzo na obranu. Doekat emo gaspremni. Gospoda neka
pohite u oruanu i uzmu oruje, doduesredovjeno, ali ipak oruje!
Koliko imam pitolja, razdijelit emo. Savjetovao bih vam, gospodine
grofe, da nita ne uinite na-padno. Ako opaze da se kanite braniti,
to bi moglo razbojnikeizazvati.Ogorenje provali kod prisutnih.
Tako? Jo i to? Daleko smo dotjerali! Razbojnici su zavla-dali nad
nama, u naoj vlastitoj kui, jo ih zovemo i na veeru pod svoj krov,
da s nama zajedno sjedaju k stolu. Jednog se raz-bojnika oslobodimo
da nas drugi moe jo vise opljakati i ondajo: nemojte se braniti da
ne izazovete razbojnike. To ipak prelazisvaku strpljivost! Gospodo!
Hi je fantazija gospodina suca da jeosloboditelj razbojnik ili on
ima pravo. A onda emo se zatvoriti,podii barikade, latiti se oruja
i braniti.Sudac Valenti naglauje ponovno: Gospodo, vrsto sam
uvjeren da je to Jemenica i on ejo ove noi iskoristiti svoju
pobjedu nad Varnicom i odmah po-kupiti svoj plijen. Nitko ne zna
kakve se misli raaju u lupekojglavi.jDomain blijedi, ali sabrano
odreuje: Gospoe i gospodo, rijei suca Valentia su teko otkrie.Svaki
neka ini to mu odredim.U dvorac se uvue novi strah. Dok su neki
tiho razgovarali, grof najednom, kao da se neemu dosjetio, ree
glasnije: Ponajprije u zatraiti savjet od naeg provizora
Zorislava.On je tome vjet. Gdje je on?Gospoda nita ne znaju i
odgovaraju: itavo popodne i vee nije se pojavio u salonu. Kako?
Nije bio na plesu ni poslije podne? udi se grof.Onda povue zelenu
svilenu vrpcu na vratima. Hodnikom odje-kne zvonce. U asu ulazi
sluga u livreji. Grof mu odredi: Idi i pozovi gospodina Zorislava
Morovia!22
Vaa milosti, provizor nije u dvorcu. Kamo je otiao, dok ja imam
goste? Ve poslije podne dao se u potjeru za razbojnicima zajednos
pandurima. Onda se valjda s njima i vratio. Sigurno je u svojem
stanu.Idi dolje i pogledaj. Neka odmah doe.Sluga se neto skanjuje.
Boji se rei gdje je? Vaa milosti, preuzvieni gospodine grofe,
provizor se nijevratio sa epinske movare. Magda osjeti udarac u
srce. Sad shvaa zato uzalud eka Kra-sankine vijesti. Kako se nije
vratio? Valjda ga nisu ubili? Svi su se vratUicijeli i zdravi veli
grof. Panduri su rekli da je gospodin provizor, gonei razbojni-ke,
pojurio prema movari i zaglibio ... I pao u movaru? Da, gospodine
grofe. Tko to veli? Momci. Vikali su mu neka se dri desno, ali je
bilo prekasno provizorov konj se vise nije mogao zaustaviti i
jurnuo je u mo-varu. Gospoda se uzbuuju, ene se zgrozie. Magda
stoji uz Helu. Upre se o naslonja. Hela je pogleda strogo i
opomene:Tvoja bi se alost mogla shvatiti krivo, Magdo!Djevojka se
naglo uspravi i odreito apne: U asu, kad navjetaju groznu nesreu
mladog ovjeka, te-be tare briga to e drugi rei? Briga me! Neka
misle to hoe. Jasam ovjek i ao mi je ... Pazi, ovamo gledaju
gospoe. Otvoren im je vidik! Hi bih morala ovdje stajati kao
pagoda? Strano je to! Jedini od sve gospode ide za
razbojnicima.Bila bi prava sramota da ga je stigla takva nesrea.
Izgleda da ti je duboko u srcu. Ni duboko ni plitko, ve na je
prijatelj, upravlja itavimimanjem, svi mi zavisimo od njega. Tamo
neto govore i Hela pokae prema vratima. Na vratima stoji neki
pandur kojega je sudac pozvao gore i pripovijeda: ... Nismo ga vise
mogli dohvatiti jer bismo svi pali u movaru, ali dok smo se
pritajili tamo u ikarju, uli smo kako dozivau pomo. Ni danju nitko
ne moe u movaru. Razbojnici su tamosebi podigli neke tajne puteve i
splavi, a movara je kao desetoro-struka Drava. Culi smo kako je
jedan, valjda razbojnik, doviknuodrugome: Izvuci ga ... A dalje?
zabrinuto pita grof. Dalje ne znam nita. U movari je zavladala
tiina. Nitkose nije javljao. Razbojnici su se sklonili. Movara im
pruza zaklo-23
nite uvijek kad god moraju bjeati. Tamo im nitko nita ne mo-e.
Nismo vie nita uli odanle, a tada neki mladi kapetan odredi da ne
pucamo vise pa smo ostali tako dok nas nisu poslali u Retfalu. I
niste vise uli provizorov glas? Nismo, gospodine grofe.Sudac odredi
panduru neka izie pa se onda okrene gospodi: Po onome to ste uli od
pandura, va je plemeniti gospo-din provizor pao u ruke razbojnika.
Ta bi otkupnina mogla biti zavas sudbonosna, gospodine grofe.
Mislite da e traiti otkupninu? Varnica nee biti jeftin ako misli da
vam taj plemi vrijedi. Da, on mi mnogo vrijedi veli grof. Onda e to
Varnica dobro iskoristiti. Zlo e biti ako zatrai vise nego to mu
mogu dati. alimnesretnika, ali u ovom asu strana je naa situacija.
Ponajprije darijeimo ovo, a sutra emo vidjeti to se moe uiniti za
provizora. Magda je utuena. Nitko to ne opaa. Hela je zabavljena
novom opasnou od razbojnika koji su u dvorcu grofovi gosti. Svako
od gostiju misli samo o razbojnicima i o njihovu gospodaru kojega
negdje nasluuju kako eka najzgodniji as da provali u dvorac i da ih
sve zarobi, opljaka i tko zna ta sve s njima uini...Grof smjesta
odredi to je smatrao potrebnim za obranu. Gospoe neka se sklonu u
modri salon. Taj je najbolje za-klonjen i udaljen od ostalih
dvorana. Mi emo, gospodo, uiniti sveto moemo. Budui da su pozvani
momci u druinskoj zgradi, za-tvorit emo glavha vrata u dvorac tako
da oni nita ne opaze. Odmah su gospoe napustile dvoranu. Magda ide
posijednja. Namjerno sve vise zaostaje, a onda se povue u uski
hodnik. Kad su gospoe prele preko predvorja i nestale, Magda pohiti
hodnikom. U njezinoj sobi pred zrcalom stoji Krasanka. Nije se
mogla oteti napasti pa oblai Magdine haljine koje joj je ostavila
na na-slonjau. Obukla je jednu, pa drugu i treu. I zanijela se,
ogleda-vajui u zrcalu svoju pojavu. Sva je uzbuena od gledanja.
Toliko je lijepa u tim haljinama da ne prepoznaje sama sebe. Kad je
obukla i posljednju, obuze je tuga. Tek sada, u toj ot-mjenoj
ukusnoj haljini, osjea svoju sudbinu. Njena ljepota u ok-viru ove
haljine opominje je da je siroe bez majke i oca, bez imet-ka, bez
ikoga svoga. Sama samcata na svijetu, bez ikakva izgleda da bude
sretna. Beznadnost donosi bol kakvu dosele jo nije osjeti-la. Tek
sada, u tim divnim haljinama, razotkrila je sama sebi ko-liko je
njen poloaj jadan i alostan. Brzo svue svilu i otmjene cipele i
odjene opet svoju priprostu modru haljinu. Ve davno je to uinila,
kad u sobu uleti Magda. Sva blijeda i uzrujana potri k njoj.
Krasanka se odmah ispria: Nisam ti imala to javiti. Oni koji su
poli da trae provizora jo se nisu vratili.24
AH vratili su se drugi i donijeli stranu vijest vidjeli sukad je
pao u movaru. Zar je to mogue? Uguio se? Neki misle da su ga
izvukli razbojnici. I to je strana sudbina! Tko zna to e s njime
uiniti? Samo kad bi bio iv! Cuj, Krasanko, strano me to
potreslo.Meutim, sluaj to veli sudac: nepoznati na osloboditelj
glavomje Jemenica, a njegovi momci dolje razbojnika druba. Junak
koji Varnicu progoni da je njegov takmac? Ne vjeru-jem. Kako je
onda mogao stei slavu junaka kome je svijet nadje-nuo ime viteza
Hrabrena? Sudac tvrdi da je tako, ali to je svejedno. Bio on to
mudrago, opet te elim neto zamoliti dolje su momci, moda jetamo i
kapetan tog nepoznatog osloboditelj a. Bili oni razbojnici iline
voe razbojnika uvijek su birali ovakvu momad za posred-nike kad je
trebalo nekoga otkupiti iz razbojnikog zatoenja. Tibi mogla, bez
ikakve opasnosti, toboe iz radoznalosti, sii dolje udruinsku
zgradu. Glavna e vrata zatvoriti, ali moe kroz kape-licu zna ve
kuda. Potrai nekog od njih i predloi mu otkup-ninu. Ne odbij me!Na
vratima se pojavi stara gospoa i ree oholo: Konteso, grofica je
opazila da vas nema. Smjesta izvoliteu modri salon. Nije u skladu s
vaim rodom da intimno razgova-rate s komorkinjom. Nije mi bilo
dobro i pozvala sam je da mi dade kapljice.Glava me boli. Uzmi me
pod ruku, Krasanko, i odvedi do vrata sa-lona. Stara je gospoa pola
naprijed, a one su zaostale. Magda ape Krasanki u uho svoje elje.
Jo prije nego se zaustavila pred salonom, Magda moli dje-vojku:Idi
smjesta bit u ti vjeno zahvalna!Magda ue za starom gospoom i vrata
se zatvore.Krasanka se ogleda. Nigdje nikoga. Hitro se spusti
stepenicamau prizemlje.) ; Dolje u predvorju stoje sluge pred
velikim hrastovim vratima. Nitko se ne ogleda na djevojku. Svatko
zna da je u slubi neaki-nje gospodara i ne brinu se kamo je vodi
posao. Ona prelazi preko prizemnog predvorja i skrene nadesno, ide
hodnikom sve do okru-glih vrata. Tu stane, otvori ih i ue u
kapelicu. Gusti je mrak, samo pred oltarom tinja kandilo. U tmini
napi-pa vrata sakristije i kroz nju side u perivoj. Samo nekih
dvadeset koraaja daleko stoji gospodarska zgrada. Prozori su
rasvijetljeni i vrata irom otvorena. Ue u kuu i malo odkrine vrata
velike so-be za blagovanje. Oko stola sva sila momaka i pandura.
Jedu i piju. Pogledom obreda sva njihova lica, rumena od vina i
nasmijana pustopanim smijehom. Buka je. Svi razgovaraju, priaju,
tko bi znao o emu.25
Ona i ne slua, ve gleda redom koga bi od njih izabrala za
posred-nika. Ve je dva puta obila pogledom nepoznate momke, kad joj
udari u oi mukarac to sjedi sasvim po strani. Podboio je gla-vu, ne
razgovara ni s kim, samo zuri u neto neodreeno i daleko. Oi su mu
pune ara. Lice otro. Krasanka istrauje njegovu odo-ru kako bi po
njoj prosudila kome i kamo pripada. AH ne moe to nikako razabrati.
Odijelo se ne razlikuje od ostalih. Svejedno ona odlui. Ode u
kuhinju i zapovjedi sluzi da joj dozove onog o-vjeka. Imam od grofa
jednu poruku. Neka smjesta doe ovamo uhodnik. Sluga poslua.
Krasanka se povue u kut da moe nesmetano razgovarati s neznancem.
Izaao je i zaueno pogledao djevojku u svijetlom odijelu bez
krinoline. Ona ga upita: Pripadate li vi eti onoga koga ljudi zovu
vitez Hrabren? Pripadam. Kakvu slubu vrite u toj eti? Onu koju mi
gospodar dodijeli. Zamolila sam vas da iziete moram vam neto rei.
Ba meni, krasna gospoice? upita on neto drsko. Promatrala sam one
tamo sve redom. Uinili ste mi se kaoda ne biste odbili pronju koju
bi na vas upravila mlada djevojka.Sad je on promotri indiskretno,
nasmijei se i upita: to bi, dakle, mlada gospoica htjela od mene?
ula sam da je s vama u potjeri za Varnicom bio i provi-zor
gospodina grofa. Kau da je pao u movaru. Htio se okruniti slavom i
uhvatiti Varnicu, a do takve slaveput je smrtonosan. Dok joj
odgovara, promatra je pogledom mladia pustopanog i spremnog na
ljubavne pustolovine. Moda su ga izvukli Varniini ljudi? I dok se
on smje-ka, ona postaje sve ozbiljnija i stroa. A on odgovara:
Vrijedno mu je bilo pasti u movaru kad za njim dretakva ljepotica.
Niti sam lijepa, niti drem za njim, ve dolazim u ime dru-ge. Ona je
vrlo mona i bogata, a mene je zamolila neka ispitamto se s njime
dogodilo. Nagradit e za svaku vijest o njemu. Nevjeto prikrivate
svoje osjeaje prema provizoru! Rekoh, ne zanimam se ja za njega.
Odvie sam siromanada bih mogla neto uiniti za njega. Dolazim po
nalogu one kojarnoe dukatima platiti uslugu ako prihvatite ponudu.
Kako glasi ponuda? Sigurno poznajete sklonite Varnice? Ima ih vise.
Naravno, poznajem ih sve. Ne biste li vi mogli doprijeti do njega?
Ova se dama zanimajesu li razbojnici izvukli provizora ili je
propao u movaru. Ope-tujem, taj e vam se posao dobro platiti.26
On se nasmijei kao da neto omalovaava. Vaoj je dami mnogo stalo
do provizora? Samo se po sebi razumije. Koliko traite za svoj trad?
Recimo: jedan cjelov od vas, gospoice. To nije mogua naplata i
ostavite siromanu djevojku kojase ovdje izlae za drugu. Molim vas,
koliko traite? Ponajprije mi recite zato ste ba mene odabrali za
tajposao? pita on, ne brinui se za Krasankine stroge odgovore. elim
to znati moda vas je na to uputio tkogod od momaka? Rekoh,
promatrala sara vas s vrata sve redom i inilo mise da ba niste
sasvim obian momak svoga gospodara. Svaka bidjevojka izmeu onih
koje sam vidjela odabraia vas ako bi jojtrebalo zatite dli usluge.
Ove laskave rijei neu vam nikada zaboraviti, lijepa dje-vojko.
Dakle, izvrit u vau elju, ali pod jednim uvjetom: dami kaete to ste
vi onoj zbog koje dolazite. Sluim joj. Tako lijepa gospoica ne moe
sluiti. Dodue, ne nositekrinolinu, a to znai ne spadate u plemstvo.
Ipak, po govoru ivladanju izgleda mi kao da ste plemikog roda. Malo
mi vrijedi plemiki rod kad sam bez oca i majke, bezimetka. Evo,
tako sam upuena da budem komorkinja. Ovdje na Retfali, staroj
grofici? Sada sam kod neakinje vlastelina Prandaua u Valpovu. Ah, u
Valpovu? Neobino ste se zaudili. Oito poznajete valpovake
go-spodare? Ah, ha nasmije se on podrugljivo. Niste rekli
istinu.Vidio sam jednom sve lijepe ene u Valpovu, poevi od
sluavki,a vas nigdje. Traite od mene uslugu, a zavaravate me.
Svejedno je, napokon, tko sam ja. Nije. Moram znati s kim sklapam
posao. Hou novae do-biti na dlan ili samo u obeanju? A vi ste
jamac! To je istina, samo ime bin ja jamila? Recite mi cijelii
istinu: tko trai od mene posredovanje,a tko ste vi? U Valpovu niste
dakle ... Jesam. Niste me mogli vidjeti u gospodara Valpova zatoto
je meni itav dan sjediti uz prozor i iti. Nikad nemam slobod-nog
vremena da izaem na sunce.Nekoliko trenutaka mladi je gleda
sumnjiavo, a onda pita: Ona koja vas alje neakinja je valpovakog
gospodara ilineka od njegovih keri? Ni jedna od njih, nego prijanja
moja gospodarica kojui sada sluim. Dobro. Ona koja vas je poslala
eli doznati to je s pro-vizorom? Ako je iv? Ona nudi razbojnicima
otkupninu. To bi trebalo javiti Varnioi?27
Da. Moete li to uiniti to prije? Mogu. A kako u vam saopiti
odgovor? Ona u ije ime govorim eli da doete u stanoviti dan uovaj
dvorac, a ja bih vas priekala na vratima perivoja. Sasvim je
nemogue da doem ovamo. Gospodar mi ne bidopustio. Kako u onda
saznati Varniin odgovor? Cekajte. Ispod osjeke tvrave ima stari
vra. Dolaze k nje-mu razliiti ljudi svih stalea. Naravno, mladoj
djevojci ba nijezgodno zalaziti tamo. Sakrit u lice velom kakav
nose stari je gospoe. Dakle, moete lako doi. Iz Retfale nije daleko
u tvravu,a gospodar ovog dvorca grof Pejaevi ima u osjekoj tvravi
utuprizemnu palau. I to znate? pita ona znatieljno. Znam i to da
grofica s obitelji ide mnogo u upnu crkvusvetog Mihajla. Ako je ona
koja se zanima za mladog provizora mo-na, moe vas kadgod povesti u
crkvu. Dok ona boravi tamo, viete se oduljati iz crkve i potraiti
vraa uz obalu Drave. Da, to se moe. Na kojoj strani tvrave stanuje
vra? U blizini Vodenih vrata. Tamo lijevo mala je drvenjara
nasamotnom mjestu. Lako ju je nai. Zacijelo u pogoditi. to treba da
tamo kaem i tko e medoekati? Tamo je starac vra, a ja u vas kod
njega ekati sakriven. Vi se skrivate? Moram sakrivatf trag do svoga
gospodara. Zato se skriva kad ga svi ele vidjeti? Ba zato. On ima
kapetana? Dvojicu. Vi ste sigurno prvi kapetan? Moda prvi, mqzda
drugi, a moda i samo momak iopet se nasmije udno, podrugljivo. Tko
je on? Zar uistinu kakav plemeniti junak? Na to bi vam smio
odgovoriti samo on. Cudno je da se on izlae za ovaj dvorac i brand
ga, a kadga pozivaju, ne dolazi. I na ovo pitanje moe odgovoriti
samo on, ako doe. e-kam, naime, njegovu odluku. Ah, dakle, ipak
dolazi pod ovaj krov? Moda jo danas? Moda, a moda i ne. Ne govorite
poput obina momka. Ima obinih glava u kojima ima neobine pameti.
Oprostite, radoznala sam. Znam, vi mi ne moete i neeteotkriti tko
je taj na osloboditelj ipak ima ljudi koji misle daje to sam
razbojnik Jemenica koji bi htio istjerati iz svoje
blizineVarnicu...28
Ponovno se mladi nasmije nekim udnim smijehom i ree: I vi
mislite tako? Ne vjerujem da bi razbojnik Jemenica imao takvog
kape-tana kao to ste vi. Jemenica odabire samo pristale kapetane
zato to je i sampristao.Odgovor je zbuni, ali se opet sabere: Znai,
da biste mogli biti i Jemenica i njegov ka-petan? Ni u jednom
sluaju ne bojim vas se.On korakne blie, zagleda joj se u lijepo
lice, i ree nasmijano: Molim vas pourite se natrag u dvorac. Inae,
to bi semoglo dogoditi? Da padnem u iskuenje i ukradem vam cjelov,a
to bi bilo nedostojno prema tako draesnoj djevojci. Vidite, dobro
sam pogodila kad sam odabrala vas. Vi biste mogli, vjere mi,
pretvoriti u janje i razbojnikogvuka. Pripitomljeni vuci vrlo su
vjerni uvari kue. Da sam ja, reoimo, razbojnikov kapetan ili sam
razbojnik,biste li pokuali da me pripitomite? Tako bih uinila dobro
djelo. On ne odgovori, samo je gleda dugo i pronicavo kao da bi
htio vidjeti, ruga li mu se ili je rekla istinu.Njegov nijemi
pogled uznemiri je i ona prekine utnju: Vraam se gore ne zbog vae
prijetnje, nego zato to jevrijeme da se vratim. Vi se pouzdajete u
mene, dakle, i ja u vas, i molim ne ka-zujte nikome ni rijei o naem
razgovoru. Samo dami koja me je poslala moram saopiti... Recite
samo to da ste nali ovjeka koji je za plau obeaoizvidjeti to je s
provizorom i nita drugo. Ni jedne rijei vise.Zatim joj recite da u
vas ekati kod vraa na Vodenim vratimaas prije nego ona krene na
misu. Dozna li tko da vas neznanaceka kod vraa, mogli bi me
uhoditi, a time bih otkrio trag do svo-jega gospodara. Gospoice, u
vaim je rukama komadi tajne. Dajem rije zatajit u sve da ne bih
bila povod otkriukoje bi moglo biti neugodno ... Sudbonosno! Bit e
po vaoj elji. Zbogom! Do vienja, u utorak! Nestala je u mraku. Kad
se obazre, opazi da on stoji na vratima i gleda za njom. Istim se
putem vratila u dvorac na prvi kat. Tu sjedne k stolu i sagne glavu
nad knjigom. Ali ne nastavlja itati. S obje ruke po-dupre glavu.
Lijepe, velike tamnomodre oi ponijele su sa sobom siiku mladia s
kojim je netom razgovarala. Jo ga uvijek proma-traju u onom
hodniku, mirna pogleda i dranja, s nekim udnini podrugljivim
smijehom na usnama.29
Misao joj neprestano obnavlja razgovor s njime. Svakog asa
postavlja sebi pitanje: Tko li to moe biti? Razbojnik ili njegov
kapetan? Ili momak, ili razbojnik, ili vitez? Momak ne bi tako
skladno govorio niti se tako dobro vladao. Ipak, njemu su otvore-ni
putevi do razbojnika Varnice. Pozna njegova skrovita. Skriva se kod
vraa i urie joj sastanak izvan tvrave. To sve pokazuje da je vrlo
blizu razbojnikom krugu... Jemenica? On sam? Ne-mogue! Nee u to da
vjeruje. Osjea da bi joj bilo ao kad bi taj mladi bio on osobno.
Cesto je ula da je taj voa razbojnika lijep i mlad. Ne, ne eli to.
Bilo bi joj ao da je on. Ako je njegov kapetan?I onda mora misliti
o njemu. Da nije kakav njegov jatak? Razbojnici su stekli ortake u
naj-otmjenijim krugovima. Zna to pouzdano iz prianja pokojnog oca.
Sjea se kako je pripovijedao da su razbojnici uhvatili bogatog
vlastelina i prisilili ga prijetnjama da im bude jatak. Moda je taj
mladi takva rtva, stisnuta klijetima razbojnika Jemenice? Da ga moe
spasiti odanle? Uinila bi dobro djelo ... Iz vrele mlaahne due
iskrsne stotinjak pitanja kojima nema odgovora, ve samo nagaanja,
neizvjesna, nevjerojatna, a opet mogua. Hodnicima dvorca odjekuju
hitri koraci slugu. Onda trka, pa opet mir i tiina koju nanovo
prekida buna uurbanost mukih koraka po kamenom podu. to li se tamo
dogaa? Hoe li se ponoviti napadaj na dvorac? Hoe li doi taj
Jemenica o kojem je govorio sudac? Onaj mladi dolje nije to
porekao. Kazao je: Na to moe on sam odgovoriti, kad doe. Zar danas
jo? Ili kada? Kakvim se tajanstvenim velom pokriva taj mladi ovjek?
Svaka mu je rije u magli, raza-bire samo neke obrise, a sve je tako
zanimljivo tako udno, a privlano... Neto joj ape: mogao bi to biti
zarobljeni jatak. Moda slu-i razbojniku da spasi Syoju majku,
sestru ili ...? Djevojku? Za-cijelo ima djevojku. I da nju ne
ubiju, on mora biti kapetan Je-menici. Krasanka osjeti razoaranje.
Najednom joj se pojavi misao: A to ako nema djevojke? Ba sam
smijena. Sva sam se izgubila. Obuzima me tajan-stvenost
neizvjesnost zagonetnost. Uzbuuje me sastanak ko-ji mi je urekao.
Sama samcata na pustoj obali... drvenjara ... vra on i ja ... Kako
sam glupa!Ljuti se, bijui boj s mislima koje se stalno navraaju na
njega. Buka i zveketanje narui mir njezina razmatranja. Ustane i
pohiti iz sobe. Neto se dogaa. Poe hodnikom, izlazi u predvorje
gornjeg kata. Brzo se povue natrag i promatra udne, neviene figure
gostiju. Na bijelim perikama sredovjene eljezne kacige s vizirima.
Na haljecima od baruna i svile, izvezenima zlatom, sre-30
dovjeni eljezni titovi. U rukama na koje su pale svilene ipke
visi staro eljezo vitekih oklopa. A lica tih viteza tako su strano
blijeda i spremna na sve! Posljednji silazi sudac, sav u oklopu. U
iroko rastvorenim oima uas je u protimbi s njegovom vitekom odorom.
Krasanki je jasno. Gospoda su se naoruala u dvorani sredo-vjenih
vitezova. Pobrali su sa stijena staro oruje, titove i oklo-pe da
ekaju razbojniki napadaj, onaj koji je prorekao sudac Va-lenti.
Gospoda su Krasanki tako smijena u ovoj maskaradnoj kombinaciji
eljeza srednjeg vijeka s ipkama i svilom da se na-smijala i sakrila
u tminu i zirkala dolje u prizemno predvorje. Gospoda su se dolje
poredala iza zakljuanih hrastovih vrata dvor-ca. Iz hodnika kroz
crkvicu utrao je iznenada nadumar i javio: Gospodine grofe, tamo u
druinskoj zgradi panduri sjede ipiju zajedno s razbojnicima. Onda
smo spaeni veli grof jer ako se razbojnici na-piju mogli bismo ih
lako svladati. Panduri su pijani kao sjekire, a razbojnici
trijezni. Sebi na-tau jednu au, a pandurima tri! I ekaju as da
navale na dvorac upada sudac. Jest.Jemenica je tu! On uvijek opija
pandure, pa onda radi to hoe.To je njegova strategija. Grozna
situacija! Provalit e vrata kao da su od tananihdaica. Da je moj
provizor ovdje, lake bismo nali kakvu dobruzamisao. Dosjetljiv je i
smion. Uvijek nae izlaza uzdie grof. Sudac, blijed i smrtno
ustraen, neprestano vadi svoj veliki depni sat i opominje: Vrijeme
strahovito brzo leti. Jemenica obino dolazi predzoru. To je njegov
trik. On zna da u ovo doba ljudi najdublje spa-vaju. Ako je pak u
kui gozba, onda su svi od vina omamljeni i ne-moni. Sad bi mogao
stii svakog asa. I, vjerujte, nee mimoii tako divnu priliku! Mojoj
sudakoj pronicavosti nikad nije nitaizmaklo. On e doi i oguliti kou
s naeg tijela.Sueva govorljivost stavlja ih na muke. Zaustavite
svoj a proroanstva razljuti se grof. Moram vas pripremiti. Radije
mu dajte sve to imate, negoda nas sve ovdje ree po svojem. Ipak je
ovjeku drae tijelo nego ono to ga resi... Biste li vi tako govorili
da ste u svojoj kui? Ne biste liprije svega nastojali da spasite
novae i dragulje? Bih kad bih imao! Gospodi izbjegne smijeh ali ve
u iduem trenutku sledio se na njihovim ustima.S dvorita zaula se
vika i dozivanje. Ne odgovaraju, trnu i ne miu se. Svi ute i
sluaju. Jedni dre u desnici pistolj, drugi koplje. Lupaju na vrata
ape sudac. To je voa razbojnikaJemenica.31
Ako razbiju vrata i uu, sluge e ih sve postrijeljati veligrof. A
jeste li sigurni, grofe, da e vae sluge biti vama odanei da nee
zajedno s njima udariti na vas? Znoj oblije grofovo elo, ispod
bijele vlasulje cure debele ka-plje. Gospoda oajnim pogledom ekaju
grofov odgovor. Nemogue je to, gospodine sue. Moji su ljudi vjerni.
Upamtite, otkako su se u naoj zemlji ugnijezdili razbojni-ci, ne
moete vise oekivati vjernost. Zarazili su ljude lupetinom,uinili su
od njih robove, uhode, jatake svojih zloina. Moda baraunaju na
svoje jatake u dvorcu govori sudac, a iz oiju muviri strava.On se
povue u mali hodnik.Od buke na vratima ini se svima kao da je oluja
zavitlala nad dvorcem. Nitko se ne nada da e iv izai. Sluga dohiti
k sucu u mali hodnik: Neka bi se gospodin sudac vratio u predvorje
zovu vasizvana. Mene? Kako Jemenica zna da sam ja ovdje? cikne
sudaci odluno se protivi da poe u predvorje k ostalima. Ali grof i
gospoda ga nutkaju: Brzo, gospodine sue, zovu vas. Morate uti to
hoe! To moe i vama rei. Ali zovu ba vas! Odabire ba mene drznik! I
grof i oni drugi vuku suca iz njegova skrovita u predvorje gdje
udaraju nekim drvetom po vratima. Jedan glas izvana zove njegovo
ime. On se trese i zausti: Znao sam ja, ove noi zaokrenut e
Jemenica mojimvratom ... Snilo mi se to u sam petak, a u petak i
utorak proriuvrai i sni! ... Gospoda ga vuku u predvorje. Na tekim
hrastovim vratima, okovanim eljezom, udaraju izvana sve jae,
upornije. Gospodina suca Valentia trebarn! ujete li? Otvarajte! Tko
je vani? ? pita sudac drhtavim glasom. Ja sam! Otvorite.Sudac dre.
Smrknula se sva lica gospode. Otvorite! Pustite ga smilovat e se
navali sudac drhtavim glasom. Dajte mu sve blago svoje, grofe!Vani
se opetuje vika: Otvarajte i netko prokune. Tko je tamo vani?
napokon pita Valenti. Ja ja! Tko? Jacko Ficulin, prvi pandur u
tvravi osjekoj. Lae! Nije on ape sudac drhtavo. Jest, gospodine sue
uvjerava sluga. On je. Ficulin ne govori tako piskutljivo.32m
Toliko je brbljao da je izgubio glas tvrdi sluga. Grof ide da
pogleda tko je onkraj vrata. Sudac ga zaustavi i opominje: Nemojte,
pucat e na vas, to se razbojnik samo pretvarada je pandur. Nekoliko
trenutaka grof oklijeva. Ipak otvori prozori i pogleda u tminu.
Vani stoji pandur s bakljom u ruci. Oko njega su njegovi drugovi.
Sto hoe? Zato lupa na vrata? okosi se na njega grof. Molim
prrepokorno molim uzvieni grofe opro-tenje moram pitati gospodina
suca ... Sto ga mora pitati? Moram pitati to e biti s nama. Hoemo
li dobiti konak to? ... Sto rade vilenjakovi momci? Oni su otili...
Otili?! iznenade se gore iza ograde. Krasanki zakucasrce.Gospodi
odlane. Samo se sudac jo vise ustrai: Naloili su pijanom psetu da
tako govori dok oni ekajusakriveni. Gospodin sudac nareuje da se
vratite u gospodarsku zgradui tamo doekate jutro vikne grof na
prozori. S-s-sluam prrepo-korno!! Na ovu zapovijed okrene se ovjek
s bakljom u ruci i otetura, a za njim ostali. Grof zatvori prozori.
Sad uistinu ne znam da li su oni drugi zaista otili, ili imapravo
sudac. Pandur je bio poslan da bi mu otvorili. Moe navaliti
svakogasa uvjerava Valenti.ekali su. Prolo je pola sata, a nitko se
ne javlja. Vani je tiho. Kako to? udi se sudac. Zato bi Jemenica
odjednomodustao od navale na dvorac. Nije njegov obiaj propustiti
takvupriliku. Nego, recite, nema li tamo u druinskoj zgradi kakva
lijepadjevojka koja se mogla %yidjeti njemu ili kojem njegovom
ka-petanu? Zar bi ga ona mogla sklonuti da propusti takvu priliku?
enskar je da ga nije majka takvog rodila! A moda i njegovi kapetani
imaju oi. Ima dosta zgodnih djevojaka meu druinom. Tko zna koja mu
je zapela za oko! tumai Adamovi. Valjda nije meni za volju odustao
od napadaja? trgne se Krasanka, strese glavom da se okani ove
misli. A opet, ne moe drugo, ve stalno misli na mladog
ovjeka.Odozdo dopre do nje razgovor gospode. Tko zna kojoj emo
ljepotici biti duni zahvalnost ako nasne napadne uvjerava sudac. 3
Zagorka: Vitez slavonske ravni
33
3#!&2
Meni? opetuje Krasanka. Moda je onaj dolje ipak rtva razbojnika?
Njegov jatak? Onda bi poinio vratolomnu neposlu-nost da je zbog
mene odustao!Zamalo se Krasanka turobno nasmijei: Jadna ja! Nemam
misliti ni na koga drugoga pa se zadovo-Ijavam razbojnikom! Odluno
se uspravi da ode, kad s druge strane opazi Magdu kako joj
domahuje. Brzo joj se odazove i pohita za njom.Uli su u kontesinu
sobu. Cekam te u groznici veli ona. Jesi li bila dolje? Jesam i
govorila s jednim od njih. Sto je rekao? U utorak moram doi po
odgovor. Kamo? U perivoj? Dala sam rije da u utjeti sve do asa kad
budem ila nasastanak po odgovor. Zato to? To je njegova stvar,
glavno je da saznamo to trai Varnica. Meni moe kazati sve. I
siromana djevojka mora odrati obeanje, osobito kadga je dala u
tvoju korist. Dakle, u utorak u doznati odgovor. U utorak moram
biti u osjekoj tvravi. All, baronesa Helaprotivit e se da me povede
u tvravu. Zato bi se protivila? Zar je ti ne prati svuda?. Samo kad
ide u Retfalu. Inae ostajem kod kue, a dok sevrati, imam dovriti
njezine haljine. I sada mi je dala posao i akoga ne dovrim bit e
zla.
Ona s tobom postupa vrlo lose?Djevojka slegne ramenima. Nikome
nije dobrostiva.
Neka se protivi koliko hoe mora sa mnom u tvravu.A u koje doba e
saznati odgovor? Poslije mise. i Dobro. Moja je briga da poe sa
mnom. A red kakav jeposrednik. Star. Mlad? Vrlo mlad, moda mu je
dvadeset i etiri-pet godina. sto ti se inilo? Je li ono dolje bila
razbojnika eta ili nije? Nisam mogla razabrati. Momci neznanog
osloboditelja nisuse niim razlikovali od pandura, nego samo odorom.
Lica odaju sas-vim prirodne ljude. Zapravo, razbojnicima nije
uvijek na obrazuupisan njihov krvavi zanat. Istina je. A kako si
odabrala posrednika? Prepustila sam se prvom dojmu, odabrala sam
onoga kojimi se inio najozbiljnijim. Kad si s njime razgovarala, to
ti se inilo? Nee li me pre-variti i sebi uzeti novae? Ne barem tako
izgleda.34
i ?
Cesto se dogaa, kad nekog otkupljuju, da uzmu novae, alinita ne
urade. Ne, taj ne nalikuje na lupea. Moda, ipak, na osloboditelj
nije Jemenica? Ve sam rekla: ne vjerujem u sueve fantazije.
Meutim,ako jest onda na posrednik mora biti njegova rtva. Tako
slu-tim. A da je i razbojnik, ne moe biti potpuno propao ovjek.
Imaneto u njegovim oeima to izaziva pouzdanje. Nadajmo se da se
nisi prevarila. Zorislav bi bio izgubljen,a ja osjeam da on nosi u
srcu nadu u moju pomo. A koliko traitaj posrednik za svoj trud? Jo
nije odmjerio svotu. Naravno, rekla sam, bit e dobronagraen. Ali od
grofa ne moe traiti, posudi novae od Hele ona nakon smrti svoje
majke raspolae novcem, a tutor e joj datikoliko hoe. Ne bih
posuivala od nje. Ve mi je danas prigovorila tose toliko zauzimam
za provizora. Novae u nai negdje drugdje. Raspravljale su sve dok
nije u sobu ula gazdarica i obavije-stila da je sve prolo mirno.
Momci viteza ostavili su dvorac jo u mraku i nitko ne znakojim
putem. A sudac je uvjeravao da e nas orobiti.Gazdarica se nasmijei
podrugljivo: Gospoda misle da se tu uplelo jedno ensko bie,
znate,konteso, gospoda uvijek misle na to ... Da, ula sam njihov
razgovor. Sve je to ludost. Nitko odnas ne zna ni tko je
osloboditelj, pa otkuda bi mogli znati zato jeotiao, a da se nije
ni javio? Magdin se pogled zaustavi na Krasanki. Kao da se neemu
dosjetila, povue je daleko od gazdarice i apne: Da nije moda tvoja
pojava donijela ovaj spasonosni pre-okret? Njoj zakuca sree, ali
odmahne rukom i odbije od sebe te misli:Moda su otili zato to
jednostavno nisu razbojnici...Tko bi znao?! Jedino znam da u teko
doekati utorak.Krasanki se uini da-i.ona osjea tako. Zaspali su
stanovnici movare. Umuklo kreketanje. Zemlja sviai crnu haljinu noi
i zaodijeva se bjelinom. Radoznalo se ogledava istok u zelenoj
movari. Miruje oko njeraska ikara. Na vodi se nabire bijela abljaa
kao koica na pro-fcthanom mlijeku. Iz vode vire naslage blata,
granja i panjeva,fcj su in oito naslagale neije ruke i stvorile
otoie. Po njimaposjedae mukarci. Blatni, mokri, odijelo im
svakovrsna kroja iwakakvih boja. Oko pojasa oruje svake vrste. Na
nekim su ka-lposlagane puke oprezno i briljivo. Tridesetak muka-
35
na broju. Svi su bradati i brkati. Svi ute i gledaju na splav.
Po njoj je isprueno tijelo mukarca, odjeveno u odoru od crnog
sukna. Crveni je prsluk otkopan i razgaljuje jaka dlakava prsa.
Odaje sliku ovjeka visokog rasta, ve postarije dobi. Crna je brada
neuredno obrasla, tamnoputno lice s neobino napadnim du-gim
zavinutim nosom. Razbaruena crna kosa pada mu na elo. Razabiru se
prosijede vlasi. Crne guste obrve kao dvije zmije do-tiu se nad
nosom i daju mu izraz okrutnosti. Tvrdo spava. Oni drugi
pogledavaju na njega briljivo, s nekim potovanjem, kao da bde nad
njegovim snom. I ute. Samo jedan snajni jedri mukarac ape pokraj
sebe mladom momku to su ga tek posuli crni brii i ogledava njegovu
povezanu ruku. Zna li tvoj ako da si ranjen? Kad smo noas puzali
movarom, rekoh mu ali on i nehaje za to. Volio bin da nisam stigao
iv, nego li to smo iz Retfalemorali bjeati. E, bit e oluje zbog
toga. Sve me kaklja u kostima. Neeni tebe mimoii. Budi se. utimo!
Kao da ih je sve dotakla munja, trzaju se, okreu prema spla-vi. U
lieu im strah. Isprueno tijelo se makne, glava se die, crne oi u
mranom lieu zaokrue ih sve redom. Kao da ih je sve iibao pogledom.
e-kaju preplaeni, spremni na oluju to e se skotrljati niz mrka
sti-snuta usta. Voa razbojnika se uspravio. Osjeaju ga nad sobom
kao pri-jetei bi. Gurne nogom splav, upre. se o motku pa se
primakne drugima to sjede po umjetnim otoiima. Celo mu je puno
nabora, oi sijevaju od prijetnje. Gleda ih, promatra, a oni
trnu.Onda se on uspravi i bijesnim grubim glasom promrmlja: Adaja
vas je vodila u Retfalu! I blagoslovila vas da obru-kate ime
najslavnije drube hajduka Varnice! A Jemenica i Kosi,to vode svoje
ete po slavonskoj ravni, rugat e se do smrti jue-ranjem vaem
pohodu.na Retfalu.I on grdno prokune. Spustili su glave i oborili
oi. Samo mladi s crnim briima i povezanom rukom gleda ocu drsko u
oi kao da ga podsjea da je on tu i ne boji se. Ali mu to ne
koristi. Voa razbojnika bjesni, grdi, psuje sve redom, a onda se
obara na sina. Ele mi junaka! Nosi moje ime i ime moje ete pred
kojimdre itav kraj od roba do grofa. A ono tamo u Retfali to je
bilosino? Gdje si, tene pasje? Govori! Opravdaj se ako moe. Mladi,
povrijeen, sav porumeni, ali nema odvanosti da pri-govori nego uti.
ekam samo dotle dok ova aba ispred mojih nogu skoi ubaru i on makne
nogu prema ivotinji to se rastegla na rubusplavi.36
Brzo mladi isprsi svoje vitko tijelo pred ocem: Mi smo se o
zapadu sunca prikrali retfaiskom spahiluku,iza perivoja, onako
straga, kako ste naredili. Bilo nas je trideseto-rica. Onda smo sa
svih strana opkolili dvor. Pozvao sam grofa daotvori kuu i preda
sve: sebe, novae i druge dragocjenosti. Tekto to rekoh, umjesto
odgovora, sa svih strana prosuli su po namametke iz puaka.
Uzvratili smo. I bili bismo prodrli i sve ih pri-gnjeili, unato
tome to su oni bili u zaklonitu, a mi njima na ni-anu kao stablo
gromu. Ne bismo se mi ni maknuli da odjednom nepadne meu nas onaj
prokletnik. Vilenjak na svojem konju paklenom primjeuje uz nje-ga
snani razbojnik.
uti, Atanacko, neka govori Stjepko.Mladic nastavlja: I vatra mu
pada iz drijela, a grive su mu zmije ognjene.
Eto, rekoh ala te je urekla, smutila ti oi. Jadni sine,to li si
to sve vidio? Kakve ognjene zmije? Pitajte, ako, druge, eno naih
kapetana, Kozloderia, Sto-janovia i Atanacka, neka kau je li bilo
tako. Vidjeli smo sve to svojim oima veli opet Atanacko, a
ko-tunjavi Stojanovi dodaje: Konj mu ima krila kao dva crna oblaka.
A oko njega avli pakleni nadovee sin. Kakvi avli? Kukavni panduri
su to bili naljuti se Var-nica. Ludom privienja lukavom radovanje!
Jao tebi! Komandante, vara se upadne u rije kapetan Stojano-vi. Sve
je onako kako veli tvoj sin. Svi smo to vidjeli. Pred sto-tinama
maeva, kubura i puaka ne bismo uzmaknuli ali predtakvom spodobom
pred zloduhom, to li je nema borbe. Ba-cio se na nas. Prava
strahota! S njegova konja sve samo iskri iplamti, tako mi oinjeg
vida! I pred paklenim ognjem nije moj sin smio uzmai. Zatosi bjeao,
sine? To pitam. Odgovori mi na to!Sin odgovara: Kao da je pakao
fastvorio vrata, a tane me ba zahvatilo uruku... Ne pozna puka
kumstva ni strieva, a najvoli zeca u bi-jegu... I tako ste vi
uzmakli ispred bogatog dvorca praznih ruku? Praznih ruku, ali smo
donijeli ivot da ponovno idemo. A ja ekam tu ponosan kako e mi sin
napuniti logor bla-gom i bogatstvom, a on gotovo na mene navue
potjeru. Prokune grdno. Iz oka mu suklja bijes. Onda se isprsi i
pro-mrmlja: Eto, Varnica je gospodario gradovima, selima,
gospodskimdvorcima, svi ga se boje u Osijeku, u tvravi, u Gornjoj
varoi! UDonjoj sjedim poput gospodara, nitko ne smije da mi se ne
poklo-ni kad doem tamo. Vladam itavom akovtinom i valpovakim
inaikim spahilukom. Sve dre preda mnom kao trstika na vjetru.37
1
Vinkovakom cestom ne moe proi nitko kome ja to milostivo ne
dopustim. Ni laa ne moe pod Dravom kojoj ja ne bih zavirio u
utrobu. Bog je zasadio u Andrijevcima guste ume da mi dadu
za-klonite. U Iloku, Brodu, u Vrbanji dokle moe okom dosei svuda je
moje carstvo. Je li tako? Brzo potvrdi krupni Atanacko: Jest, na
vlas tako kao to veli, gospodaru. Svi smo ivjeli kako treba, imali
smo to obuti, odjenuti,to popiti i pojesti. Imali smo u izobilju
svega, nas etrdesetorica,i lijepo bismo doivjeli starost. Je li
tako? Jest. Sve je tako kao to veli ti odgovaraju svi. A veliki i
mali upan pa kapetani gradski, knezovi i grofovi jesu li smjeli
samo primirisati kad mi idemo u hara? Nisu nisu, gdje bi oni
smjeli! A sad, eto, meni, slavnom Varnici i drubi pada odjednom.na
putove neki vilenjak kako ga vi zovete! Vitez Hrabren kau ljudi. E
sad amo s tim retfalskim zarobljenikom. Pripravite ua-rena klijeta
da mu vadim iz gubice rijei. Eno, pokrili smo ga kabanicom da ne
umre od straha pri-je nego ti odredi to e biti s njim odgovori
kapetan Atanackoi pokae na izboinu nasred njihova logora. Dok jedni
pooe da slamom i granjem hitno naloe vatru i uare klijeta, drugi
skinu kabanicu sa ovjeka koji lei u blatu i granju, svezanih ruku i
nogu. Zelen je kao movara oko njega. Sav blatan. Varnica ga
pro-matra, prekrstivi ruke na prsima. Ti si? Provizor vlastelinstva
u Retfali. elim uti tvoje ime. Zorislav Morovi. Usudio si se u
potjeru za mojim ljudima i pao nama u kri-lo. Pravo ti je a meni jo
pravije. Ovamo uarena klijeta! Ne ei me, rei u ti sve to eli.
Dakle, u dvorcu su unaprijed znali da mi dolazimo? Znalo se negdje
predveer. Tko je to javio tvojem gospodaru? Zvali su me iz majura.
Tamo sam naao u zasjedi pandurei neke momke iz Valpova to su
dopratili vlastelina u goste mojemgospodaru. Gle, i oni pomau!
Dobro dobro. A dalje? Tu mi rekoe da vilenjak eka Varnicu. Ha, tu
smo! veselo usklikne razbojnik. Izvojevao jeovaj naziv zato to
svuda progoni mene i moju drubu. Ve nasje deset puta natjerao u
bijeg. Zato mu se dive. Ali, jao njemu! Azna li tko je on? Plemi,
barun, grof? To nitko ne zna, pa ni moj gospodar.38
Ako uzmem uarena klijeta, znat e ti vise nego tvoj go-spodar.
Svi su u dvorcu ispitivali jedan drugoga tko je i otkud i kako on
to vodi vojnu na razbojnike i tko ga je slao. Zna, kako jeto u
dvorcu, sjede ljudi pa razgovaraju, propitkuju svi i
gospoiceispituju. Cije gospoice? One to su dole u goste. A nema
domaih?Mladom mukarcu neto zapne u grlu, ali hitro ree: Nema tamo
su samo grofove neakinje i one iz Valpova. Dobro. A kako izgleda
taj vitez vilenjak? Kako bih znao kad ga nisam vidio. Ali mora biti
mlad kadjae cestama od grada do grada poput vilenjaka. Po torn se
ne moe suditi je li mlad. Eto, i ja skaem nasedlo i jurim kao pero
od ptice hvali se razbojnik. A, evo,sjedine su mi protkale bradu i
kosu od muke i brige za svoju dru-bu i njen ivot. Lagan sam, gibak,
eh ene bi to potvrdile da ihpitas hvali se dalje i gleda oko sebe
drugove, traei potvrdu.Odmah se javi Atanacko da zadovolji
gospodarevu tatinu: Laganiji je na gospodar nego sin mu roeni, i
mlai odsvih mladia. Ni ono ne moe namiriti Varniinu tatinu pa e
samodopad-no: Ali na to bi mi bila onda mladost da nije ovolike
mudrostiu glavi? Mudrost i mladost rukom o ruku! ulaguje se
Atanacko, a oni drugi potvruju, makar se gdje kojemu pod
sputenimbrcima skriva podrugljivost. Ali to ne vidi tati Varnica i
uzvikne kao da sam uiva u snazi svojeg glasa, pograbi provizora za
svezane ruke i svine ih: Ne kae li to te pitam, platit e svojom
koom kao kur-jak! Tko je on? Kako mu je ime? Gdje mu je kua? Kunem
se na iysu na sve sveto u dvorcu ne znajunita. Sve to znam, ub sam
iz razgovora nekog pandura koji jedoveo vise momaka iz tvrave. On
je rekao da taj va progoniteljzalazi u tvravu, u franjevaki
samostan to li. Kad nita drugo ne zna, onda i ne vrijedi. Poslat u
temeu abe u movaru. Stresite ga u glib naredi razbojnicima. Cuj,
Varnice, ako moram umrijeti, ubij me kao ovjeka.ivine se potapaju.
Ustrijeli me! Ba zato u te zagnjuriti u kaljuu. Pazi, Varnica, da
ti se ne vrati to meni ini. Ne boji se Varnica ni Boga. Nad ovom
sam zemljom zavla-dao ja. Uzimam to hou i robim koga hou, potapljam
onoga kojimi ne treba, strijeljam onoga koji mi je na putu, vjeam
onogakoji mi se protivi a uzimam u slubu onoga koji mi treba.
Upo-39
II
' i*
korio sam sve do nogu svojih. Razumije li to? I poto sam ovog
asa od tebe uo sve to zna i uvidio da vise ne zna jasno mi je to
treba da radim s tobom. Oni drugi sluaju, utei ekaju, spremni da
izvre svaku zapo-vijed. Provizore, moe spasiti ivot ako ga poloi
pred mojenoge! Ha? Cuje li? Kako da poloim ivot pred tvoje noge?
Budi mi jatak. to je to? Gle ti gospodina koji ne zna to je jatak!
Velika je to castu kraljevanju mojemu! Velika i slavna! Blijedi,
ukoeni provizor, oekujui ponudu koju mu stavlja razbojnik na raskru
ivota i smrti, pita: to mi je initi? Sve to ja zapovijedam pa makar
traio da sam sebeovjesi navrh movare. Jatak mora dobavljati mojoj
drubi hranu,oruje, ito, brano, ubirati hara u naim selima koja su
otkupilasvoj ivot. Jatak mora za mene i moju drubu spremati konak
kadnegdje najavim svoj dolazak i odgovarati za nae glave. Nikadmi
ne idemo svi zajedno, podijelimo se u dvadesetak ljudi, a dru-ba
itava broji stotinu i dvadeset glava. Zinuo si? Zijao bi jo triputa
da zna to ne smije znati. Dakle, uj: jatak je moj tijelom iduom na
ovom i drugom svijetu. A imam svakakvih jataka sedamnaest. Gospoda
zovu jataka uhodom razumije li? Asad ti ide u onu vrstu jataka koji
ima veliku cast i zadau.Nesvjesno je provizor zadrhtao od onoga to
e uti. Tebi je dunost da ode u osjeku tvravu i tamo doznato se radi
protiv nas tko radi i kako. Dunost ti je da javljato e vlastelin
uraditi protiv mene. Znam, u nedjelju e u Valpo-vu odrati dogovor
gdje i kako bi mi postavili zamku. Hou daznam gdje tvoj gospodar
dri novce, dragocjenosti. Tvoja je du-nost da mi sve javi. ' "
Uinit u kako eli.Razbojnik mu pogleda u lice, bilo je nasmrt
blijedo. Ima li enu i djecu? Nemam nikoga. Onda ima curu?
Provizorove oi izgube i posljednji ivotni sjaj. Sa blijedih usnica
pade odgovor: Nemam. Odvie si glasno viknuo, a da bih ti vjerovao.
Gle lisice sluti zato te pitam. Znam, enu, djecu, mater, sve se
pregazi kaogrm bazgovine na putu ali curu ne! ... Znam ja to bolje
odsvih. A gdje ti je cura? U Beu.40
Lijo! Tamo, misli, ne bih je mogao dosei! Da hou, izvukaobih je
carici ispod svilenih skutova. Ona ne mo/.e biti daleko. URetfali
je? Tamo su samo grofice i barunice, a ja sam siromani pro-vizor.
Mudar si, Varnice, i lako ti je domisliti da sam njima samosluga.
emu gubim vrijeme? Ne treba mi kazati nita. Nego za-rei pero i pii
po svojoj pameti: svake srijede mora se stvoritiu Cepinu, u onoj
maloj drvenjari, seoskoj krmici, koja je sva ob-rasla bazgovinom.
Tamo e nai mene ili moje ljude. Upamtio sam. Tako. A sad, moj
gospodine provizore, ti si moj jatak. Znam odgovori ovjek zamiruim
glasom. Jo ne zna sve. Kad si jatak, onda to znai: ako neto
za-taji, ne javi, ili ako bi se usudio izdati one koji e doi po
tvojevijesti, znaj: sudit u ti strahovito!Zorislav zuri u njega kao
u ivu sablast. Poubijat u tvoju rodbinu nadaleko i iroko
popalitisela i mjesta gdje stanuju. A dvorac tvog gospodara spaliti
dotemelja, Nou, dok svi spavaju pod krovom, spei u ih kao pilieu
krunoj pei. Razbojnik malo prieka i uiva u provizorovoj stravi pa
tada naglasi: Tvoja cura bit e peena na ranju pred dvorcem i tebi
zaveeru, a ti, svezan o stablo, mora sve to gledati. Tek onda
odvestemo te u movaru za hranu gamadi. Paljivo motri provizorovo
lice kao da u njemu umije itati. A kad ga se nagledao, zagrmi: Znam
ta misli. Nada se: Znat u se ja izvui i prevaritiVarnicu. E, nee.
Znaj, na grofovskom imanju ve ima jedan mojjatak ... Razbojnik
osjea kako tim rijeima gui mladog ovjeka i na-stavlja svjesno mu
zadavajui udarac za udarcem: Taj jatak slui imi za novae. On sve
zna pitat u ja njega sve o tebi i doznati kakva i tko ti je cura
koja e mi na raanjza tvoju nevjeru. Znaj, provizore, svuda imam
svojih robova, i dokti ee dvorcem u Retfali vozi se u koiji tvravom
osjekom,jae imanjima znanaca i roaka svojega gospodara svuda
nadtobom bde oi mojih jataka i piu na raun tvoje propuste i
tvojelai koje mi donosi. A zna, sigurno si uo, ni jedan jatak jo
nijeutekao mojoj osveti. Sad odlui hoe li ili nee? Nesretnik kao da
je ostao bez ivota. Ne osjea ni srca ni daha u grudima. Samo gleda
u krvnika ije se usne podruguju, a glas prijeti: Biraj! Ili u
movaru ili se predaj na robiju meni! Odluiu ovom trenutku. Pazi,
odbije li nakon smrti donijet u ti umovaru i tvoju djevojku da se
zdrui s njome.41
Mladi ovjek gubi snagu. Pred duom mu magla, u njoj lik Magde,
njene, s tamnim oima i milim osmijehom. Nita nema vise, samo
djevojka u bijeloj haljinici koja lepra perivojem ispred dvorca u
Retfali. ivot gine u mladom ovjeku. rtva je avla a s one strane
slika djevojke.Odgovaraj! vice razbojnik. Kroz maglu gleda ga plahi
Magdin pogled, pun neizreene brige. Predajem se! muklo odgovori
Zorislav. Eh, valja ti! I ovako i onako si moj! A ovako moe
imatidukata, bude li znao uhvatiti vijest kuda idu trgovci s robom,
nov-cima, vaardije s blagom, gdje bogate spahije skrivaju svoje
bla-go. Dakle, uli ste i" vi okrene se razbojnicima. On je
na!Odveite ga! Mladia zebe u dnu srca. Haramija mu poklanja ivot,
ali ga ini svojim robom. Ne zna to ga vise ispunjava jezom: smrt
ili dobivena cast. Svejedno mu je. I doputa da ine s njime to ih
volja, a Varnica mu pria: Po svoj slavonskoj ravni imam takvih
jataka. Velikaki go-spodari i njihovi sluge jednako mi slue kad mi
dopadnu aka. Vi-di, Jemenica je okrutniji od mene. On bi te zarobio
i uinio svojim kapetanom. Ja sam mudriji i ne uzimam jatake u svoj
logor.A sada da ujem jesi li dosjetljiv: ostat e uz mene jo koji
dan.Reci kako e prikazati gospodaru gdje si i zato izostao. Bude
likazao da si bio moj gost, odmah mora posumnjati da sam te uzeoza
jataka. Rei u grofu: najprije sam gonio razbojnike, pao u mova-ru,
ali sam se uhvatio negdje za grane, pritajio i otiao u epinda javim
vlastelinu dolazak bekog broda. Gle, jo nisi uinio korak i ve mi
ini uslugu. Dolazi be-ki brod? Vozi tovar? Rije se mladiu kotrlja u
grlu. Prestraio se od onoga to je nehotice otkrio i sad ne moe vise
natrag, a da ne pobudi sumnju: Obian brod putniki. emu onda javlj'a
epinskom spahiji dolazak broda? grmi Varnica, a provizor mirno
odgovara: Zato to e brodom stii odlini kraljiin izaslanik, a
go-spoda u epinu, u Retfali i Valpovu moraju ga po dunosti zvati
ugoste. I moraju ga doekati na dolasku da se s njime upoznaju
ipozovu na gozbu. Tako? A zato dolazi kraljiin izaslanik? Zbog toga
da bi se tri osjeke opine udruile. Protiv mene? Ne protiv tebe,
nego tako uope ujedinile. Sjekira mi pada u med! Niti ga znaju, a
moraju uzeti nakonak carskog ovjeka? Dakle brod dolazi iz Bea?
Kad?Pitanje zadere Zorislava u duu, ali mora odgovoriti:Morao bi
stii sutra pred zoru.42
Dobro. Budui da tako vri svoju dunost, bit e mi gostjo danas. A
sada, brao, ostavimo movaru. Peckaju me komarcii gladan sam.
Hajdemo sada u selo Dopsin. Tamo nas eka ruak.Sunce je ve visoko.
Bit e odvie svjetlosti, gospodaru veli Atanacko. to ti bunca?
otrese se Varnica podrugljivo. Ako nas gdje ekaju? Kome se hoe pod
moj no, bit e mu dosta svjetla, a ijije trbuh gladan metaka iz moje
kubure, i tome e sunce posluiti. Ne ljuti se, komandira, samo sam
mislio ... Znam kud niani, trljo kukavna! Svi se bojite
vilenjaka!Ej, Varnice, propade tvoje kraljevstvo kad ti eta
poklekne prednekim gicanom! Hajdemo! Nabost u ga na no kao peeno
pae! Nitko se ne usuuje odgovoriti. Ne smiju prekinuti Varnicu. On
rado pripovijeda, uiva u sebi, u govoru i u svojoj vlasti. A sin,
kisela lica, nosi svoju povezanu ruku. Muka mi je, nee biti dobro
od ovog taneta. Kad komarcu skine nogu, odmah su mu crijeva
vami!Sram te bilo, toliko bruke zbog jednog taneta. Ili se boji da
ga jetvoj vilenjak zaarao? Ne bih se ja podrugivao, oe ... Uh, pala
muha na medvjeda! i on se posprdno iskesi. Zabost u mu ja papke u
ledinu malim prstom. Samo ekaj! Onda odredi nekolicini da idu u
izvide. Ukrcali se u amac pa se povlae zelenom vodom. Nadaleko i
iroko protee se movara. Palaa kao beskrajna utvrda od kaljue koja
se razlila samo zato da u njoj razbojnici nau svoje bedeme.
Ponosito gleda voa razbojnika u irinu i smije se i razjanjava
provizoru koji je sav utuen: Ni kraljica nema toliko vojnika da bi
mogla opkoliti Varnicu u epinskoj movari. Moje kraljevstvo i jest
movara, ka-ljua, puna gamadi od kojih bi uginule i svetake due, a
kamoline bi ti, moj provizore. Tko zagnjuri svojom njukom u blato
mo-jega kraljevstva nikada vise ne izlazi ist. Nemoj, dakle,
tugo-vati za onim to si pjridao meni. U mojem se kraljevstvu ne
moeostati djevica. Svaku rije razbojnika Zorislav osjea kao bode to
mu pro-bada nabrekle rane due. Hajdemo naredi Varnica da se ide iz
movare putem tosu ga sami izgradili, da se sklonu kad bi se
zadravali u bliziniOsijeka. Doskora stigoe do obale. Opaze kako
ravnicom prema movari dolazi sedmoro ljudi. To se vraaju nai
upozori Atanacko vode sa sobomnovake. Samo petoricu vode, a ja ekam
barem pedesetoricu bi-jesno e Varnica, preskakujui lagano preko
podignutihi nogostupai psujui one koji dolaze.43W&A.
Stigli su na rub bare. Pred njima puca daleka stepa, obasjana
jutarnjim suncem. Varnica zaustavi svoje ljude pa gleda niz
ravnicu. Htio bih vidjeti vilenjaka da me zaskoi ovdje! Eno,
gle,nadaleko i iroko ravno. Jaha se u daljini priinja kao mrav,
aipak ga zapaa. Drugo je u akovtini, gdje breuljkasta zemljakao da
ima grudi pa se protivnik moe zavui u skrovite i doe-kati me u
zasjedi, ali odavle u ga istresti kao gnjilu kruku sastabla.
Dvojica razbojnika stigoe do movare, vodei petoricu seljaka. Prvi,
jaka kotunjava ljudeskara, pozdravi i javi: U epinu su mi nai rekli
gdje se nalazi, komandiru! Do-lazim, eto, iz akovtine. Gdje su
novaci? Ovdje su petorica. Vise nisam mogao dovui. Zar su tamo
pomrli mukarci? Sluaj to je bilo i sudi. Ve je tome sedmicu dana
kadja u akovo. Narod ba u crkvu, propovijeda biskup. Pogani tebei
sve nas, a ljudima prijeti paklom ako bi se novaili u tvoju etuili
da nam budu jataci. Prikazuje nas kao zloduhe. Zove nas gusa-rima,
krvnicima, i jo kojeim. Nakon mise narod pred crkvom,oslukujem to
govori svijet. I tako sluam gdje ljudi priaju o vi-tezu Hrabrenu,
vilenjaku, arobnjaku, koji se bratimi u umi s vila-ma, ima veliku
mod i tebe e unititi, pa nikome nita. uvi to, jai desetorica tvojih
ljudi odemo u selo novaiti u nae ete. I todoivjeh? Usudi se
ispriavati? Utaman tvoje prijetnje osvetom. Kad sam poao selom
danovaim, nitko nee kau, duu izgubiti. A mi tada ugemo selokao
lojanicu pa idemo u drugo. Kad najednom dojuri na konjuneka grdna
prikaza. Sve mu lete krila, a na glavi tuljac i udri nanas! S njim
dvadeset momaka. Bijemo se. Njegovom konju ivioganj iz drijela
skae. Ljudi se nai prepali i neki padoe kao mr-tvi, a ostali
pobjegnu netragom. Seljaci nam se oprli i tako sam,eto, prisilio
samo petoricu kukavica da nas slijede. Zubima kripi razbojniki voa,
kune i punom pregrti sipa prijetnje: Oj, ti, zemljo, na kojoj
stojim, nee se osloboditi Varnice!Deset godina gospodarim tu ja i
nitko mi nee rasuti moje carstvo!A sad pogledajmo ovu raju i okrene
se prema seljacima.Blijedi, uplaeni, izmoreni, beznadni. Varnica
prie k njima. Sada stupate u moju etu i znajte: pokoriti se valja
mojojzapovijedi. Dobit ete kubure i sutra sa mnom na plijen.Premda
im strah koi usta, ipak se jedan odvai: Pusti nas kui djeca, ene
ekaju nas. Ne moemo miubiti ovjeka! Bogatiji je suhi kruac nego
oteto blago ... Gamad prokleta, kukavna, znate tko je doao do
mene,ne moe vie natrag.44
Smiluj se mole oni. Eno, cestom idu trgovci upozori jedan iz
izvidnice, do-travi sav zadihan. Dajte im oruje da vidim kakvi su
na djelu. Udrite trgovceako se usprotive da izrue svoje novce!
Seljaci poniknuli, spustili glave. Tijela im klonue, samo due
prosvjeduju protiv zapovijedi. Ne primaju oruje i mole: Ne moem
razbojnikovati, ogrijeiti duu. Bacite ih u movaru! A vas desetorica
hitro na trgovce.Seljaci padaju na koljena. Smiluj se, sluit emo ti
ali pokloni nam ivot. Nema ivota nikome tko nije moj rob! Neu ove
kukavice!Cim se prui prva prilika, oni e nas iznevjeriti. U movaru
snjima! Razbojnici vuku ljude to se hvataju o stabla i ikarje,
stra-hovito vritei. Mole, viu, zaklinju zovu pomo. Uzalud. Okrut-ne
ruke hvataju njihova tijela, zaljuljaju ih i odbacuju zrakom u glib
movare. Jezivi glasovi hroptavi krikovi ljudi to se gue, tonu,
hvataju se za bilje, po koji grmi movare i opet tonu, bacaju se
uvis kao uhvaene ribe, opet se pomaljaju u groznoj borbi za ivot i
nestaju ... Mladi je provizor okrenuo glavu od movare. Smuuju ga
glasovi nesretnika. Varnica im podvikuje kao da gleda plesacie u
kolu i onda veli: Ovako emo odsad s ovom gamadi. Poderanci,
prosjaci, tre-bali bi mi zahvaliti to ih uzimam u etovanje da deru
i piju.Gladna raja, ni krpe nema pod sobom, ni itne petljike nad
gla-vom, a ljude ubijati ne moe! Neka crknu da im dua to prijeue u
nebo!I nasmije se okrutno. Ovakvu gamad ne treba novaiti. Samo
takve koji su veokusili peenje. Bit e im krivo ostaviti pun stol i
gladni lei uzemlju. Jesi li razumio? Jesam, komandiru veli ovaj to
je doveo novake. Trai ljude koji imaju i ele imati na ovom svijetu
blagai lagodnog ivota, a ne ljude slabe pameti koji trabunjaju o
pote-nju. Hajdemo! Na jatak u Dopsinu eka nas sa itavim selom.Tamo
nam je prespavati i opremiti se za sutranju no. Zar ima neto novo,
oe? progovori napokon harami-jin sin. Ima, ali onamo u voditi ja.
Tebi bi ispalo kroz prste kaoprole noi.A jatak ide s nama?- Trebam
ga. Svjetlost sunca udara u oi mladom provizoru. eir mu je ostao
negdje u movari. Njegova odora je blatna, rastrgana, hla-e su se
prilijepile uz noge. Haljetak je pun kaljue, sui se na nje-45
govu tijelu. Lice mu je pokriveno blatom iz kojega vire samo oi.
Tako iznakaen, ide pokraj njih beutno. Prola je no ubila u nje-mu
ivot. Tonuo je u movari u sigurnu smrt, a on da su ga izvu-kli
razbojnici i spasili mu ivot da mu ga uzmu na najsramniji na-in. Jo
mu itavu duu potresaju grozoviti krikovi nesretnika nad kojima je
zlo u ljudskom tijelu izvelo strahoviti sud. Ne osjea niega, ni
boli, ni straha. Nastupio je osjeaj potpune ravnoduno-sti prema
svemu svijetu i samom sebi. Osjea se poput ive leine. Jedva
razabere da su stigli u selo. Ljudi im dolaze u susret. Svat-ko
neto dri u ruci zdjelu, barilac, sud, lonac, koaru. Tako ljudi
doekuju razbojnike. Ovo pobudi njegovu panju i stade gle-dati oko
sebe. Prvi pogled pade mu na Varnicu. Isprsio se, dignuo glavu,
poprimio izraaj vanosti, strogosti, dostojanstva. ini se da,
ujstinu, sebe smatra kraljem, a ovdje ga doekuju njegovi podanici.
S poitanjem i strahom gledaju u njegovo okrutno lice. Donose njemu
i njegovoj drubi peenja svake vrste, svjee peenog kru-ha, kolaa,
vina, voa, Svatko nastoji da privue njegov pogled da vidi tko mu je
koliko spremio. Prima on sve to milostivim kima-njem glave, ali .ne
udostoji nikoga pogledom ni jednom rijeju. Praen od dvojice
najboljih seljaka ue u jednu kuu. Za nji-me kapetani: Atanacko,
Stojanovi i Kozloderi. Ostale su pozvali k sebi drugi seljaci.
Netko spazi provizora pa se nasmije:Gledajte ovjeka od suhog blata.
to emo s njim?Odoe upitati u Varniino sklonite. Odmah izie Atanacko
iodredi gdje e ukonaiti provizora i kako ga seljaci imaju uvati dok
razbojnici spavaju. Provizor osjetj kako mu se lice stee od blata i
zamoli da mu dopuste da se oisti. Atanacko mu dovikuje: Ej,
gospodine, ne mirii ti uspomena na movarno tloiHajde, operi se!
Stajao je kraj njega dok je skidao blato s lica, vrata i nogu. Na
ienje odijela ne bi mogao ni pomisliti. Hladna voda ga osvjeila i
oivjela mu misli koje su ve zastale kao da su i one oblijepljene
kaljuom. Atanacko odjednonV stade da ga pozorno promatra. Onda ga
preda dvojici seljaka i odredi neka mu dadu jela i leaj, ali da
bude pod straom.Zorislav pita razbojnika: Zar nije komandant
odredio da idem u epin. Dakako da je odredio, ali jo priekaj. Moda
jo togod eli od mene? uri ti se? Zato? Jedva ekam da promijenim
odijelo, a valjda i konak. Komandir te je neto trebao a dotle bit e
ti sna i na si-jenu. I ode opet u kuu k voi razbojnika. Taj se ve
svlaio kraj postelje od perine. Atanacko klekne pre