VISOKOGRADNJA - NIZINE...utjecaj na visoku gradnju kako u smislu visine i oblika građevina tako i u pogledu načina na koji se ona unosi u urbano planiranje. ... fundamenti i pomorska

HGK Sektor za trgovinu Deveti forum poslovanja nekretninama 1

PERO PULJIZ de Architekten Cie, Nizozemska DAVOR KATUŠIĆ Produkcija 004, Zagreb

VISOKOGRADNJA - NIZINE Sažetak Visoka gradnja u Nizozemskoj, zemlji nizinskoj par excellence, može li upće i biti većega kontrasta? U zemlji kojom dominiraju voda i česti niski svodovi oblaka, visokogradnja je već po samoj svojoj definiciji jasan iskaz stava. Možda je to razlog zbog kojega je tako dugo bila kontroverznom temom, s pristašama i protivnicima koji napadahu jedni druge svojim oprečnim idejama o urbanom razvoju i urbanizmu uopće. Osobito u povijesnim ambijentima, te »nove ikone« dugo se smatrahu erozijom našega povijesnog nasljeđa, megalomanijom velikoga biznisa. Takav stil gradnje, držalo se, ne uklapa se u ovu ugodnu, domaćinsku zemlju s njezinim savjetodavnim strukturama i sklonošću ka zakonskom reguliranju. Štoviše, do izgradnje visokih zdanja ionako jedva da je i dolazilo jer su protivnici nedvojbeno imali mnogo više prilika taktizirati i odugovlačiti, nego što su pristaše imali prilika ubrzati postupak, pri čemu bi svako odgađanje visoke gradnje ubrzo označilo i napuštanje projekta. Usprkos tome, čini se da je sada došlo do prekretnice. Svi se ulaguju jedni drugima kako bi arhitektonskim vrhuncima omogućili odrediti novi urbani identitet. Može li išta biti nedosljednije? Kako bismo otkrili podrijetlo gotovo emotivnog otpora prema visokogradnji, ali i iznenadne promjene u shvaćanju, prvo ćemo proučiti fizičke uvjete i društveno-ekonomski kontekst Niozemske. Potom ćemo usporediti okvire visoke gradnje u dva kontrastna grada: u svjetskoj luci Rotterdam koja je izgubila svoju povijesnu jezgru tijekom bombardiranja u II. svjetskom ratu, i u glavnom gradu Amsterdamu čije povijesno središte, kao cjelina, ima status spomenika. Ključne riječi: Amsterdam, Rotterdam, Zuidas, visokogradnja

______________________________________


UVOD Visokogradnju, s njezinim dominantnim egom, teško je spojiti s ranjivošću povijesnoga okružja. Čak ako i odlučimo potpuno zanemariti kontekst, antagonizam ostaje opipljivo prisutan. Obratno, povijesni gradovi imaju golem utjecaj na visoku gradnju kako u smislu visine i oblika građevina tako i u pogledu načina na koji se ona unosi u urbano planiranje. Osim neizvjesnoga, krhkog odnosa između zgrada i njihova konteksta, i zemljani uvjeti također igraju ključnu ulogu u Nizozemskoj. Najznačajniji nizozemski povijesni gradovi smješteni su u područjima koja obiluju vodama tako da im, posljedično, temelji leže u slojevima pijeska na 20 metara dubine. Uznapredovala tehnologija omogućila je postavljanje stabilnih temelja bez nanošenja štete starijim susjednim zgradama, no i to ima svoju cijenu. Veću zabrinutost izaziva donedavni otpor prema visokim građevinama uopće, koji graniči s odvratnošću, osobito u povijesnim područjima. Ljubav Nizozemaca prema sastančenju, zakonodavnom reguliranju, procedurama i birokraciji, kao i prema njezinu »poldercultuur« – modelu konsensusa prema kojemu važne odluke mogu biti provedene samo ako imaju odgovarajuće široku potporu – pruža protivnicima bezbroj prilika za otezanje i odgađanje planova gradnje visokih zgrada ili pak za njihovo okrnjivanje do točke na kojoj gube svoj temeljni smisao, bît. U tako složenim, osjetljivim okolnostima, pravo je čudo što su u Nizozemskoj uopće i podignuta neka zanimljiva visoka zdanja! A ipak jesu.

Slika 1.: M.C. Escher, Dan i noć


NIZOZEMSKA – ZEMLJA RIJEČNIH UŠĆA Kratak prikaz fizičkih uvjeta zemlje kojom tako potpuno dominira voda, pomoći će boljemu razumijevanju okolnosti. Nizozemska je riječna delta koju su oblikovala beskonačna prostranstva vode, oceana, jezera i rijeka, poplavljujući je u redovnim vremenskim razmacima. Voda je naplavila i stvorila veći dio pokrajina kao što su Holandija, Zeeland i Friesland. Ne bi li, zapravo, bilo bolje nazivati Nizozemsku vodom s otocima, umjesto

zemljom? Slika 2.: Poplava 1953. Taj je predio Nizozemske bio smatran neprohodnim. Rimljani su stigli do Rajne, Crkva do Utrechta. Čak ni njemački Kaiser nije uspio carski kontrolirati tu vlažnu blatnjavu kašu, močvaru u kojoj je svaki prispjeli podanik mogao jedino sam sebi otvoriti trgovinu. ZEMLJA GRADITELJA MOSTOVA Samopouzdanje i ustrajnost bili su nagrađeni neovisnošću. Rano, već u trinaestom stoljeću, podizani su nasipi za obuzdavanje voda; zemlju su, ispumpavanjem, isušivale vjetrenjače stvarajući poldere, plodne dijelove isušenoga kopna koji se nalaze ispod morske razine. Suzbijen je prodor mora; na križanjima voda i putova naplaćivala se putarina, razmjenjivala se roba, ljudi bi zastajali i poslovali. Tu su izrasli i gradići koji su se međusobno malo razlikovali po veličini i moći. Čak i u ranome razdoblju, zgrade se moralo graditi na temeljima zbog močvarnih zemljanih uvjeta u tim regijama. Borba protiv vode postavila je temelje solidarnosti. Voda je iz prijetnje pretvorena u sredstvo prijevoza, osnovu cvatuće razmjene roba. Vrlo su se rano pojavile dražbe proizvoda, a postojalo je čak i terminsko, ročno tržište. Na taj su način prirodni uvjeti iskorišteni kao gospodarski izvori, i to rijekama prema unutrašnjosti


(Njemačka), a kasnije i morem. Brzi usporedni razvoj naprednih tehnologija kao što su vjetrenjače, upravljanje vodama, fundamenti i pomorska tehnologija stvorili su uvjete za gospodarski i kulturni procvat. Početkom sedamnaestoga stoljeća, gospodarstvo se okrenulo prema moru: pomorskim putovima dopremane su mirodije i sirovine iz svih kutaka svijeta, pretvorivši Amsterdam u bogat trgovački grad. Pučani su imali novca i vodili glavnu riječ, bez uplitanja plemića koji – propustivši steći vlasništvo nad zemljom – ne stekoše ni uporište, i bez uplitanja crkve koja se raspala na raznorazne sektaške frakcije. Schama (1987.) vrlo precizno portretira umjerenost tih kalvinističkih trgovaca koji se srame svoga bogatstva. No priča ima i drugu stranu prema kojoj nije ni bilo značajnijega udaljavanja između moćnika na vlasti i običnih ljudi. I oni koji su lošije stajali, također su profitirali iz općega gospodarskog procvata. Svaki je sluga mogao kupiti dionice u prijevozničkom VOC-u.

Slika 3.: Građanin Delft i njegova kći, Jan Steen Kao nekim krajolikom, prastarim »vodolikom« nastavili su dominirati šiljasti crkveni tornjevi i vjetrenjače, simboli decentralizirane vladavine i moćne snage akcije. Čak i dobrano u dvadesetom stoljeću, posljednji spomenik snazi crkve, 112 metara visoki toranj Dom Tower (1381.) u Utrechtu, ostao je standardom prema kojemu se (pr)ocjenjivala nizozemska visokogradnja. Horizontalnost koja karakterizira krajolik, ima svoje korijenje u mentalitetu građanstva. Nizozemska je vrlo rano trebala dobiti svoju Republiku, neizravan oblik demokracije. Premda nije bilo sveopćega prava glasa, ljudi su imali značajan politički utjecaj. Pritom savez Ujedinjenih provincija nije mnogo značio u smislu hijerarhijske strukture. Društveni status nije bio važan, ali novac jest: praktičan preživljavački mentalitet. Stalna prijetnja vodenih masa stvorila je rani oblik kolektivne odgovornosti prema zemlji koju je trebalo održavati suhom, odnosno oblik razvoja odozdo prema gore.


HORIZONTALNA VISOKOGRADNJA Horizontalni mentalitet i močvarni zemljani uvjeti nisu urodili plodnim tlom za podizanje visokih zdanja. Niti je, gospodarski rečeno, bilo potrebno graditi visoke katnice. Nizozemska može imati mnogo povijesnih središta, ali nema pravu metropolu. Dodaju li se tome malene proporcije, snaga maloga čovjeka i njegovo odbijanje svega što strši iz uobičajene svakodnevice, te oprez zbog društvenoga položaja – dolazi se do prastarih kulturoloških sastojaka koji su stajali na putu procvatu kulture visokogradnje. Horizontalizam kao da je ukorijenjen u nizozemske gene. Visokogradnja mu je čista suprotnost, antiteza. Zabranjena tema, tabu koji je kasnije bio pothranjivan negativnim iskustvima. Veliki majstor arhitekture Berlage bio je još u svojoj ravnoj fazi oko 1920. Najviša zgrada u njegovu projektu izgradnje južnoga okruga Amsterdama, sa svojih 12 katova i 36 metara visine, već je tada bila proglašivana »neboderom«. Prvi val visokogradnje obrušio se na Nizozemsku tek s pojavom modernizma. Bio je to pravi plimski val budući da je kritična nestašica stanova nametala brzu izgradnju. Po cijeloj su Nizozemskoj poput gljiva nicali urbani modernistički prostori s mnogo zelenila. Jedan od pionira modernizma bio je Van Eesteren, gradski arhitekt i inicijator osnivanja Komisije za planiranje grada Amsterdama. Zajedno s Le Corbusierom, pripadao je osnivačima CIAM-a (Međunarodni kongresi arhitekture). Van Eesteren pretvorio je urbano planiranje u disciplinu struke.

Slika 4.: Okrug Bijlmermeer (1973.)


Tvrdio je da dizajn nije svevažan, kao što je to stalno bio Berlageu koji je svoj estetski urbani izričaj oblikovao slijedeći tradiciju Bečanina Camilla Sittea, te da je zapravo važnije istraživanje koje mu prethodi. Funkcionalna analiza: Što se smješta i gdje to smještate? Analiza samoga procesa, također. Tko što kada čini? Što se zbiva u gradu i gdje su uska grla? Van Eesteren je razmišljao o zbijenostima prostora i zelenilu. Prostor za zalenilo dobiven je slaganjem srednje visokih zgrada u još uvijek horizontalan niz. Ta je sustavna analiza dovela do razdvajanja funkcija i usmjeravanja saobraćajnih tokova, rezultirajući smanjenim brojem saobraćajnih nezgoda, ali i smanjenom socijalnom sigurnošću zbog nejasnoga uređenja samoga područja. Van Eesterenovo analitičko urbano planiranje, koje je reagiralo protiv proizvoljne prirode estetske urbane izgradnje, bilo je izraz socijalističke ideologije koja je svima željela najbolje: svi su bili jednaki i nitko nije trebao imati više ni od koga drugoga. Dovelo je to do egalizacijskoga urbanog planiranja koje je kulminiralo okrugom Bijlmermeer, utopijskom gradnjom čija je posmrtna zvonjava oglasila kraj modernističkom urbanom planiranju u Nizozemskoj. Iako nije osobno projektirao okrug koji je bio dizajniran u njegovu stilu, Bijlmer je podlegao egalitarističkoj, preidealiziranoj slici čovjeka, pretjerano shematiziranom dizajnu, krajnjoj uniformnosti, nedostatnom razlikovanju i umjetnom, pretjeranom razdvajanju funkcija. Nisu svi ljudi isti. Društvo nije bilo izgradivo. Mahnita, neobuzdana izgradnja koje je prevladala u poslijeratnoj Nizozemskoj tijekom junačke borbe protiv nestašice stanova, rezultirala je širenjem masovnih urbanih prostora po cijeloj zemlji. Graditi brzo i jeftino bilo je važnije od kvalitete. Golema količina horizontalno usmjerenih srednje visokih katnica donijela je visokogradnji loš glas, kojega se kasnije bilo teško riješiti. Viskogradnja je podrazumijevala jednoličnost i dosadu, bez uzbudljivoga žamora grada ili slobodnoga prostora sela. Do drugoga sudara između horizontalnoga mentaliteta i planova o visokogradnji došlo je tijekom nemirnih sedamdasetih. Povijesna gradska središta postajala su sve osiromašenija i prijetilo ima je rušenje. Poslovni špekulanti otkupljivali su zgrade u koje su namjeravali smjestiti urede. Žučne rasprave eskalirale su u tučnjave čije su se posljedice mogle još dugo osjećati. Postojao je, također, i golemi otpor prema visokogradnji koji je imao svoje ideološke temelje. Smatralo je se nehumanom, uperenom protiv ljudske prirode. Bilo je to razdoblje dugačkih i opsežnih javnih procedura koje su značajno osnažile protivnike svih planova izgradnje uopće. Tako je već samo šačica protivnika, ili čak profesionalnih izazivača nevolja, mogla beskonačno odlagati projekt.


Slika 5.: Demonstracije protiv rušenja u gradskom središtu Do kasnih osamdesetih, široko rasprostranjena averzija prema visokogradnji, raspirena s dva loša iskustva i općim nepovjerenjem u sve što strši i izdvaja se, prigušila je razvoj visoke gradnje u Nizozemskoj. Politička ideologija socijalne demokracije, sa svojim naglaskom na malim mjerilima, bila je u skladu s javnim mnijenjem.


Slika 6.: Rotterdam poslije bombardiranja A tada, iznenada, ranih devedesetih, svakome je bilo dosta i labirinta pravila kojemu nitko nije znao ni kraja ni početka, i beskonačnih postupaka koji bi uškopili svaku hrabru ideju pretvarajući je u nezamislivu osrednjost, i paternalizma i dobrih namjera. Možda na tome moramo zahvaliti globalizaciji i internetu. Na kraju krajeva, internet generacija i doslovce ima cijeli svijet na svome dlanu spomoću prijenosnih računala, laptopa, i mobitela. Sve je blizu i sve je brzo. Razlike u mišljenjima dokazuju se i pobjeđuju elektronski, a ne na barikadama. Politički gledano, značilo je to prijelaz na lijevu liberalnu koaliciju čiji program možda i sadrži više proturječja, ali koaliciju koja je – osobito u ranim fazama – otvorila prostora novim pristupima, odvažnim idejama, srčanosti i viziji. Smanjenje i ukidanje pravila i postupaka, snage tržišta i javno-privatno partnerstvo postadoše novim krilaticama. Općinske vlasti prestale su zauzdavati urbano planiranje, otvorila su se vrata novim inicijativama, mješovitim funkcijama, novom urbanizmu i, nedjeljivo povezanoj sa svime time, visokogradnji. MANHATTAN NA RIJECI MEUSE Stigavši do te točke u priči, željeli bismo se usredotočiti na dva ključna nizozemska grada: Rotterdam i Amsterdam. Mnogo sličnosti i isto tako mnogo razlika. Svjetska je luka stvarno bila grad rada. Mentalitet je bio nešto manje protuhijerarhijski nego u Amsterdamu budući da su lučki baruni oduvijek držali


vlast. Bombardiranje u II. svjetskom ratu prisililo je grad da izabere: želi li replicirati plan staroga grada ili nastaviti s bitno novim urbanim planom? Pobijedila je potonja opcija, u nekoj vrsti mješavine CIAM-ove arhitektonske tradicije, s mnogo ploča u središtu. Na žalost, Rotterdam nije mogao odmah iskoristiti sve prilike za obnovu što ih je nudila ta tabula rasa. Prioritet je bio ispuniti traumatičnu prazninu i što prije riješiti nestašicu stanova, drugim riječima – naporan rad.

Slika 7.: Rotterdam: Manhattan na Rijeci Meuse Politički pomak imao je zamjetljiv učinak na Rotterdam. Pojavio se novi élan u urbanom planiranju, s dovoljno prostora za kreativnost i arhitektonsku estetiku. Trg Beursplein sa svojim tornjevima Schielandtoren Towers bio je odgovor devedesetih pločama Lijnbaana. Premještanje luka na obalu oslobodilo je mnogo prostora oko rijeke, a velika su mjerila iziskivala i prikladan odgovor. Izrađen je projekt obnove područja lučkih dokova Kop van Zuid, kojim je Rijeka Meuse s ruba središta premještena u samo središte, okrunjeno mostom Erasmus Bridge. Prvi građevinski kompleks na Kop van Zuidu, Del Landtong (jezičak zemlje), možda ni nisu bile visoke katnice, no on je jednim svojim žestokim naletom na ledinu definirao rečeno područje kao urbano, postavljajući standarde i za područje koje je tek trebalo izgraditi. More visokih katnica i nebodera sada se uzdiže duž obala Meuse, ma Kop van Zuidu i u središtu, kao i duž Weene. Rotterdamov hendikep pretvorio se u njegovo sredstvo izražavanja. Manhattan na rijeci Meuse: autonomna, estetska arhitektura. Stanovnici Rotterdama


konačno mogu biti ponovno ponosni na svoj grad. Tu se događa nešto što veliki rival Amsterdam ne može lako oponašati. AMSTERDAM TO IMA ... U Amsterdamu se odvijala potpuno drugačija priča. U gradu kojemu su močvarni zemljani uvjeti oduvijek stvarali teškoće, najveća je prepreka visokogradnji bilo povijesno gradsko središte koje je, kao cjelina, proglašeno spomenikom. Amsterdam je vodeni grad. Taj odnos s vodom simbolizira prvi značajniji iskorak u urbanome planiranju gradskoga rasta, podizanje brane na Rijeci Amstel. Oko godine 1600., Amsterdam je postao međunarodno središte trgovine, znanosti i kulture zahvaljujući brodarstvu, i zahvaljujući vodi, ali ne i močvarnim uvjetima, odnosno postojećemu tresetištu koje je neprikladno za intenzivnu izgradnju.

Slika 8.: Središte Amsterdama 2004. Korijeni razloga zbog kojih Amsterdam nije postao gradom visokih zdanja kao Rotterdam, koji sebe i reklamira kao Manhattan na Meusei, leže u 17. stoljeću. Od toga vremena, naime, najveći dio grada sastojao se od zgrada s četiri kata i


krovom, visokih ukupno petnaestak metara. Visoka su zdanja bila samo povremeno podizana u gradu, prvenstveno crkveni tornjevi sa zvonicima. U razdoblju od 1606. do 1622., na amsterdamskom je obzoru niklo osam tornjeva; njima je 1638. pridodan toranj Westertoren. Njime je »palačinka« dobila i svoju krunu od tornjeva. Znameniti prsten kanala također je izgrađen u istome razdoblju: sa zapadnim dijelom otpočelo se 1612., dok su mu južni i istočni dijelovi došli na red poslije 1658. U rasponu od 80 godina, grad je dobio potpuno nov obzor i karakterističan raspored.

Slika 9.: Kalvertoren, Amsterdam Sve je tornjeve dizajnirao Hendrik de Keyser, i oni još služe kao uputa pri izradi novih projekata visokogradnje u središtu Amsterdama. Kalvertoren je, na primjer, morao biti napravljen od stakla zbog prozirnosti i nije smio premašiti visinu tornja Munttoren. I najnoviji plan razvoja grada duž južne obale rijeke Ijs'sel procjenjuje se na temelju visine tornjeva iz 17. stoljeća. Zaštićeni izgled središta Amsterdama, velikoga otprilike kao područje koje je Amsterdam zauzimao krajem 17. stoljeća, ne smije biti nagrđen vanjskim čimbenicima. Silueta grada iz sedamanestoga stoljeća svetinja je. Dakako, isto to važi i za prsten kanala kojemu Amsterdam može zahvaliti za svoj imidž i nadimak Venecija Sjevera.


Slika 10.: Rembrandtower, Amsterdam Obzor iz 17. stoljeća još je zaštitni znak grada. Voditelji projekta iz toga stoljeća napravili su veliki pothvat u smislu gradskoga marketinga u najsuvremenijem smislu te riječi. Naime, ono što je izvorno bila infrastruktura tijekom Zlatnoga doba razvoja, dakle – prsten kanala, danas je vrhunska turistička atrakcija koja se koristi za ugodne izlete čamcima i razgledavanja. No i poslije izgradnje kanala, voda je ostala ključni instrument strukturiranja urbanih planova. Berlage joj je posvetio posebno veliku pažnju 1913. godine, kada je impresivno iskoristio vodu na središnjoj lokaciji u Zuidu (južni okrug Amsterdama). Iskoristio je, također, i motiv tornja kako bi sa svojim »neboderom« naglasio liniju Trga Victorienplein. Ali, bila je to samo uzgredna visokogradnja. Njegov je projekt, inače, slijedio tradicionalnu visinu gradskoga središta. Rekosmo već da je Van Eesteren uveo novu eru socijalne orkestracije. Van Eesteren je dominirao Komisijom za planiranje grada sve do svoje smrti. Bio je pravi guru Amsterdama. Planovi urbanoga širenja iz njegova Generalnog plana o proširenju iz 1934. brzo su ostvareni poslije rata zbog nestašice stanova. Politički pomak iz ranih devedesetih također je nepovoljno djelovao na Amsterdam. Demonstracije zbog planova o podizanju visokih katnica u gradskom središtu utihnule su i iznenada, prije nego što je to itko i primijetio, tamo se našla građevina Rembrandtoren (135 m). Bila je dijelom skupine triju nebodera oko postaje Amstel Station, dražesno nazvana Manhattan. Takvo svjesno pretjerivanje jasno pokazuje da prosječan stanovnik Amsterdama i nadalje sve


uspoređuje s 15 metara visine na koju je tako naviknut, ali i da se skepticizam prema visokogradnji rastopio poput ljetnoga snijega.

Slika 11.: Kit (The Whale), Amsterdam I dok je grad iz sedamnaestoga stoljeća bio prepoznatljiv prema svojim tornjevima u središtu, današnji Amsterdam karakteriziraju visokogradnje u naseljima na periferiji: Sloterdijk, Amsterdam Zuidoost (jugoistok) i Zuidas. Visokih građevina ima i na obalama IJs'sela, no one podliježu strogim pravilima glede linije vidokruga i visine zbog svoje blizine središtu grada. Amsterdam prolazi kroz razdoblje koje bi se moglo nazvati inverzijom reljefa, od palačinke s nekoliko naglašeno visokih zdanja u središtu do neke vrste zdjele koju oblikuju visoke građevine uokolo gradske obilaznice A10. Visokogradnja u Amsterdamu? O čemu, zapravo, govorimo? Obale IJs'sela još se ravnaju prema prema okvirnim visinama središta grada, a otok Java predstavlja novo tumačenje prstena kanala. Pa ipak se i Amsterdam mijenja. Dok su visoke gradnje na obalama IJs'sela i uzduž postaje Amstel obično bile rezervirane za stavljanje posebnih naglasaka u prostor, i dok se u Sloterdijku i jugoistočnim okruzima dopuštala njihova slobodna gradnja, visokogradnja je, kao takva, i stvarno uključena u strukturni plan od 2003. nadalje (Amsterdam DRO, 2003.).


Slika 12.: Acanthus, jugoistočni dio Amsterdama - Zuidoost U novoj zoni razvoja, Zuidasu, toj mladici na deblu, visokogradnja je prvi put postala smjernicom izgradnje. Strukturno je to opredjeljenje za podizanje grada visokih katnica i po gustoći i po visini, premda blizina amsterdasmke zračne luke Schiphol znači da visina nije neograničena.


Slika 13.: Područje Zuidasa EUROPSKI PROSTOR ZUIDASA Zuidas je područje između okruga Zuid (Berlage, 1917.) i okruga Buitenveldert (Van Eesteren, 1935.). To saobraćajno središte lokalnog, regionalnog i međunarodnog javnog prijevoza, autocesta i linija budućega brzog vlaka blizu središta Amsterdama, kao i amsterdamska zračna luka Schiphol, trebaju postati novo hiper urbano središte. Zuidas nije samo najnovije među mnogim proširenjima Amsterdama, već područje koje treba prerasti u novo urbano središte, paralelno staroj gradskoj jezgri. Visokogradnja se tu koristi kao pogonsko vozilo u okružje 21. stoljeća. Kako bi se napravilo prostora za novo područno središte koje bi bilo bešavno povezano s dva susjedna dijela grada, cijelu se infrastrukturu seli pod vodu, što oslobađa nekih milijun četvornih metara. Mahler 4 dio je središnje zone Zuidasa. Tu će biti podignut prvi koncentrirani kompleks visokogradnji. Visina građevina smanjivat će se prema rubovima.


Slika 14.: Mahler 4, područje Zuidasa, Amsterdam U smislu planiranja, neboderi će biti razmješteni prema obrascu šahovske ploče kako bi se zadržali optimalni vidokruzi i sunčeva svjetlost. Obujam je podijeljen na tri sloja, usredotočujući se na tri različite razine skale: na blokove s instalacijama u podnožju stupa na dnu, na otvorene blokove s vidljivim površinama dvorišta/trgova, te na nebodere povrh njih. Da se postigne cilj središnjega urbanog okružja s jedinstvenim karakterom metropole, bitan je jednaki omjer stambenih i radnih prostora. Omjer 50/50 između stambenih i radnih prostora, kakav postoji u središtu Amsterdama, uzima se kao primjer. Postaja također ima presudnu ulogu kao stroj za super prijelaze iz jednoga vozila u drugo: ona proizvodi stalno kretanje, raznolikost i intenzitet, te osigurava cirkuliranje različitih tipova ljudi. S druge strane, prisustvo mnogih tipova stalnih aktivnosti trebala bi osigurati dopadljivost Zuidasa širokom krugu ljudi. Zato će mnogo prostora, uz stambene i radne, biti izgrađeno i u druge svrhe: za trgovine, galerije, male poslovne servise, noćni život, muzeje i kazališta. Takvi su prostori neophodni za jedno prometno i društveno urbano okružje, a omogućuju i održivost urbane cjeline: socijalno sigurnije, s ravnomjernije korištenim sustavom prijevoza i boljim uvjetima. Smrad i buka, nekadašnji razlozi za odvajanje stambenih od radnih prostora, više se ne povezuju s funkcijama rada. Na taj se način mješavina funkcija može provući do razine zgrada. Drugi privlačan adut, osim milieua metropole, jest struktura zelenila. Zuidas spaja dva velika zelena područja spomoću zelenih zona koje su utkane u obrazac urbanog planiranja. Usprkos visokoj gustoći, cijelo područje obiluje parkovima i javnim prostorima visoke kvalitete. Zelenilo je čak ugrađeno i u nebodere: krovni


su prostori zeleni po definiciji, vrsta okomite zelene strukture. Voda je također važna, datost koja je također ugrađena u arhitekturu. U Amsterdamu, Zuidas je područje najsustavnije provedenoga regionalnog razvoja, primjer sveobuhvatnog planiranja. U tom se smislu vraća traganju za ambicioznom formulom željene analize područja na osnovu cjelovitoga plana – što je radio i Van Eesteren na neki način, ali sada s novim sastojcima. Razdvajanje funkcija zamijenjeno je naglaskom na kombiniranju tih funkcija kad god je to moguće. Druga je razlika u odnosu na Van Eesterena ta što se napušta paternalistički, skrbnički odnos. Javno-privatna partnerstva preuzela su mjesto socijalističke orkestracije. Što smo otkrili? Da se taj tip razvoja pokazuje visoko samoregulirajućim.

Slika 15.: Amsterdamska simfonija, Zuidas


ZAKLJUČAK Nizozemsku karakterizira horizontalnost i u pogledu fizičkih uvjeta i u socijalnom smislu: model konsensusa, široka dogovaranja, naširoko korišten model isušenog plodnog poldera. To ne ne pridonosi uvijek brzom donošenju odluka. Visokogradnja je dijametrično suprotna toj horizontalnosti; ona je jasan iskaz. Shvaćene kao izraz statusa, visoke katnice isprva nisu bile oduševljeno prihvaćane u zemlji u kojoj se nitko ne bi trebao isticati. Model konsensusa i kultura koja obožava proceduru onemogućili bi visokogradnju čim joj se netko usprotivio. Tada dolazi do otklona od socijalne orkestracije u korist snaga tržišta, i visokogradnja sazrijeva. U slobodi koju mu je ponudio kontekst događanja, Rotterdam je prigrlio visokogradnju kao svoju autonomnu arhitekturu, kao ikonu novoga urbanog srca: Manhattan na Meusei. Amsterdam se izvukao iz jarma svoga povijesnog nasljeđa, nije više fiksiran na njega i ne dopušta mu više da sputava razvoj grada. Povijesno središte grada zauzelo je svoje mjesto kao spomenik, no i visokogradnja ima svoje mjesto, na posebno izabranim lokacijama, uvijek poštujući postojeću gradsku jezgru kao pokretača povijesti. Potpuno u skladu s razvojem urbanoga planiranja Amsterdama – a kao kontrast Rotterdamu – visoke katnice ne podižu se kao autonomna arhitektura, nego ih se pažljivo uklapa u dobro zamišljen urbanistički plan ne bi li se Amsterdamu mjesto po kojemu će sloviti kao europski prostor.

Slika 16.: Izvinuta zgrada; Neboder Max Tower; Centralna europska banka


Popis slika: Slika 1.: M.C. Escher, Dan i noć Slika 2.: Poplava 1953. Slika 3.: Građanin Delft i njegova kći, Jan Steen Slika 4.: Okrug Bijlmermeer (1973.) Slika 5.: Demonstracije protiv rušenja u gradskom središtu Slika 6.: Rotterdam poslije bombardiranja Slika 7.: Rotterdam - Manhattan na Rijeci Meuse Slika 8.: Središte Amsterdama 2004. Slika 9.: Kalvertoren, Amsterdam Slika 10.: Neboder Rembrandtower, Amsterdam Slika 11.: Kit (The Whale), Amsterdam Slika 12.: Acanthus, jugoistočni dio Amsterdama - Zuidoost Slika 13.: Područje Zuidasa Slika 14.: Mahler 4, područje Zuidasa, Amsterdam Slika 15.: Amsterdamska simfonija, Zuidas Slika 16.: Izvinuta zgrada; Neboder Max Tower; Centralna europska banka

VISOKOGRADNJA - NIZINE...utjecaj na visoku gradnju kako u smislu visine i oblika građevina tako i u pogledu načina na koji se ona unosi u urbano planiranje. ... fundamenti i pomorska

Documents