i
i
ii
VII. znanstveno - stručni skup
Osnaživanje potencijala za preventivne aktivnosti u
zajednici
SAŽECI PRIOPĆENJA
Filozofski fakultet Osijek
22. – 24. veljače 2018.
Osijek, 2018.
iii
VII. znanstveno - stručni skup
Osnaživanje potencijala za preventivne aktivnosti u zajednici
SAŽECI PRIOPĆENJA
Urednici:
Ana Jakopec, Dalia Pribisalić, Dino Krupić
Programsko – organizacijski odbor:
Ana Babić Čikeš, Ivana Duvnjak, Ana Jakopec (predsjednica), Vladimir Kolesarić
(predsjednik Skupa), Valerija Križanić, Dino Krupić, Ana Kurtović (zamjenica predsjednice),
Ivana Marčinko, Marija Milić, Mirjana Mozer, Dalia Pribisalić (tajnica), Silvija Ručević,
Daniela Šincek, Jasmina Tomašić Humer, Tena Velki, Gabrijela Vrdoljak, Gorka Vuletić
ORGANIZATORI:
Odsjek za psihologiju
Filozofski fakultet Osijek
Lorenza Jägera 9
31000 Osijek
Društvo psihologa Osijek
Kneza Trpimira 2
31000 Osijek
SUORGANIZATORI:
HRVATSKO PSIHOLOŠKO DRUŠTVO
DZ Maksimir
Lavoslava Švarca 20
10000 Zagreb
HRVATSKA PSIHOLOŠKA KOMORA
Iblerov trg 9
10000 Zagreb
ISBN: 978-953-314-108-4
Elektroničko izdanje
iv
SADRŽAJ
PREDGOVOR 1
INFORMACIJE O SKUPU 3
POZVANA PREDAVANJA 4
POZVANE RADIONICE 9
POZVANE AKTIVNOSTI 12
SIMPOZIJ 19
OKRUGLI STOL 25
INTERAKTIVNO PREDAVANJE 27
RADIONICE 29
USMENA PRIOPĆENJA 33
POSTER PRIKAZI 63
v
VII. znanstveno - stručni skup
Osnaživanje potencijala za
preventivne aktivnosti u zajednici
vi
ZAHVALE
Najljepša hvala sponzorima na podršci VII. znanstveno -
stručnog skupa Osnaživanje potencijala za preventivne
aktivnosti u zajednici!
FILOZOFSKI FAKULTET OSIJEK
DRUŠTVO PSIHOLOGA OSIJEK
HRVATSKA PSIHOLOŠKA KOMORA
HRVATSKO PSIHOLOŠKO DRUŠTVO
GRAD OSIJEK
NAKLADA SLAP
BOBI
CHADE
vii
VII. znanstveno - stručni skup
Osnaživanje potencijala za
preventivne aktivnosti u zajednici
Osnaživanje potencijala za preventivne aktivnosti u zajednici
1
PREDGOVOR
Poštovane kolegice i kolege,
U ime Programsko – organizacijskog odbora VII. znanstveno – stručnog skupa, još jednom Vam se zahvaljujem na
odazivu i tome što ste prepoznali potencijal i vrijednost prevencije u zajednici i našeg Skupa kojeg, sada već
tradicionalno, organiziraju Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta Osijek i Društvo psihologa Osijek, u
suorganizaciji s Hrvatskim psihološkim društvom i Hrvatskom psihološkom komorom. VII. znanstveno – stručni
skup obuhvaća široku paletu tema posvećenih prevenciji u zajednici. Sa zadovoljstvom možemo istaknuti čak četiri
pozvana predavanja vrhunskih stručnjaka. Prof. dr. sc. Josip Janković nas je upućuje na resurse lokalne zajednice u
prevenciji poremećaja u ponašanju. Dr. Agustin Molina upoznaje nas s ulogom pravednosti na radnom mjestu u
osnaživanju dobrobiti zaposlenih. Gospođa Lejla Šehić Relić svojim predavanjem dodatno potiče proces
osvještavanja uloge volonterstva u programima prevencije. U konačnici, doc. dr. sc. Sanja Šimleša nas upoznaje s
postavljanjem dijagnoze poremećaja iz spektra autizma. Kako bismo praktičarima, ali i znanstvenicima približili
praktične, ali i metodološke alate u cilju osmišljavanja, planiranja i provedbe preventivnih aktivnosti u zajednici, uz
četiri pozvana predavanja, održavaju se i dvije pozvane radionice. Prof. dr. sc. Josip Janković upoznaje nas s načinima
na koje možemo ne samo pripremiti kvalitetan program prevencije, već ga i sustavno provoditi i evaluirati na
optimalnoj stručnoj razini. Dr. sc. Dino Krupić, i ove nam godine približava statističke alate i upoznaje nas s logikom
i upotrebom moderatorsko – medijacijskih regresijskih analiza.
Ove godine uvodimo i novitete - pozvane aktivnosti. Profesor emeritus, dr. sc. Vladimir Kolesarić vodi okrugli stol
na temu ponovljivosti, odnosno replikabilnosti psihologijskih istraživanja. Prof. dr. sc. Dražen Domijan upoznaje nas
s različitim vrstama nasilja nad podacima koje obrađujemo, kao posljedice neznanja ili nerazumijevanja statističkih
pokazatelja ali i svjesne želje za manipulacijom ljudima. Također, imate priliku pogledati i Kazališnu predstavu pod
nazivom Zavirite u moj film u produkciji i izvedbi Udruge za unaprjeđenje mentalnog zdravlja Vrapčići iz Slavonskog
Broda. Kazališna se predstava temelji na osobnim iskustvima članova udruge koji boluju od shizofrenije i bipolarnog
afektivnog poremećaja. U okviru ovogodišnjeg skupa, imate priliku unajmiti mentora za razvoj ljudskih potencijala
na sat vremena, odnosno s našim mentorom, prof. dr. sc. Zoranom Sušnjem raspraviti o specifičnim izazovima
razvoja ljudskih potencijala, i to uz šalicu jutarnje kave! Također, naše kolegice Andreja Bulešić i doc. dr. sc. Valerija
Križanić u suradnji s gospođom Alenkom Medak, licenciranom trenericom i vlasnicom škole za obuku pasa Prias
upoznat će nas s ulogom pasa u unaprjeđenju psihofizičkog i socijalnog funkcioniranja čovjeka i terapijskim učincima
psa. Iznimno važnu ulogu u ovoj pozvanoj aktivnosti imat će dijete i educirani pas.
Ove će se godine održati i jedno interaktivno predavanje, simpozij, okrugli stol, tri radionice, 30 usmenih priopćenja
te 10 poster prikaza. S ponosom ističem kako su u rad Skupa aktivno uključeni i naši studenti, i to kao ravnopravni
sudionici, koji već sada pokazuju svoj potencijal i konkurentnost te obogaćuju naš program svojim usmenim
priopćenjima, radionicama i poster prikazima. Kako bismo aktivnim sudionicima na neki način i zahvalili na njihovu
trudu, na svečanom zatvaranju skupa dodjeljuju se nagrade za najuspješniji prikaz prakse, istraživački rad, studentski
rad te poster prikaz.
VII. znanstveno - stručni skup Osnaživanje potencijala za preventivne aktivnosti u zajednici rezultat je zajedničkog
rada članova Programsko – organizacijskog odbora, uz pomoć studenata Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta
Osijek, kojima toplo zahvaljujem na predanosti i suradnji!
doc. dr. sc. Ana Jakopec,
predsjednica Programsko – organizacijskog odbora
Osnaživanje potencijala za preventivne aktivnosti u zajednici
2
Informacije o VII. znanstveno stručnom skupu
Osnaživanje potencijala za
preventivne aktivnosti u zajednici
Osnaživanje potencijala za preventivne aktivnosti u zajednici
3
INFORMACIJE O SKUPU
Vrijeme i mjesto održavanja
22. – 24. veljače 2018.
Znanstveno – stručni dio programa će se
održati na Filozofskom fakultetu Osijek,
Lorenza Jägera 9, Osijek.
Otvorenje i domjenak dobrodošlice
Svečano otvorenje Skupa će se održati u
četvrtak, 22. veljače 2018. godine u svečanoj
dvorani Filozofskog fakulteta Osijek (P60), u
17h. Domjenak dobrodošlice će se održati u
P62 u 19h.
Pauze za kavu
Tijekom pauze će sudionicima skupa biti
ponuđena kava i grickalice u P62.
Svečana večera
Svečana večera će se održati u petak, 23.
veljače 2018. u restoranu Galija
(Gornjodravska b.b., Osijek), s početkom u
20:00h.
Posteri
Posteri će biti izloženi u predvorju drugog kata
Filozofskog fakulteta Osijek. Molimo autore
postera da ih postave u petak, 23. veljače
2018. godine između 11:00 i 11:30h.
Napomene
Sažeci priopćenja posloženi su
redoslijedom kojim su izloženi tijekom
programa, a prema vrsti izlaganja
(pozvana predavanja, pozvane
radionice, simpoziji, okrugli stolovi,
radionice, usmena priopćenja i poster
prikazi).
Urednici knjige sažetaka nisu
intervenirali u sadržaj sažetaka.
Osnaživanje potencijala za preventivne aktivnosti u zajednici
4
POZVANA PREDAVANJA
Pozvana predavanja
5
LOKALNA ZAJEDNICA I NJENI RESURSI U
FUNKCIJI PREVENCIJE POREMEĆAJA U
PONAŠANJU
Josip Janković
Lokalna zajednica je jedan od socioloških pojmova predstavljen izuzetno velikim brojem
definicija a najčešće se predstavlja kao određeni ograničeni prostor čiji stanovnici su povezani
zajedničkim interesima, resursima, potrebama, problemima, mogućnošću stalne interakcije,
izloženi su istim ekološkim uvjetima i veže ih zajednički identitet. To znači da je i dobar dio
socijalnih rizičnih čimbenika odgovornih za pojavu poremećaja u ponašanju djece i mladih
zajednički i da u njoj treba tražiti i resurse za njihovu prevenciju. Kod toga je optimalno
planirati, razvijati i primjenjivati primarnu prevenciju jer je ona najlakše provediva,
najučinkovitija pa i najjeftinija ukoliko se mobiliziraju svi resursi i pripadnici lokalne zajednice.
Pozvana predavanja
6
PROMOTING EMPLOYEE WELL-BEING:
THE ROLE OF WORKPLACE JUSTICE
Agustin Molina
University of Chile
Millions and millions of persons go to work every day. During a typical week, people interact
with their supervisors, co-workers, clients, patients, providers, and lots of additional
stakeholders while having to deal with their job demands and a limited number of job resources.
In this scenario, employee wellbeing is a complex phenomenon subject to multiple factors. The
aim of this presentation is to help scholars, practitioners, and policymakers better understand
the link between work events and occupational health. To this end, we will address the role of
workplace justice, that is, the fair or unfair treatment individuals receive at their workplace.
Specifically, we will tackle questions such as: does workplace justice matter? In such a case,
why does it matter? Moreover, who benefits from workplace justice, the organization, the
employees and/or the customers? More important, how can we help organizations and
practitioners promote occupational health through workplace justice?
Pozvana predavanja
7
DIJAGNOSTIKA POREMEĆAJA IZ SPEKTRA
AUTIZMA- TKO, KADA, KAKO?
Sanja Šimleša
Edukacijsko – rehabilitacijski fakultet, Sveučilište u Zagrebu
Posljednjih godina poremećaj iz spektra autizma (PSA) izaziva vrlo veliko zanimanje, kako
znanstvene i stručne, tako i šire javnosti. Istraživanja PSA-a od 2000. godine pokazuju
uvjerljivo najvišu godišnju stopu rasta među istraživanjima neurorazvojnih poremećaja, kako
po količini novca koja se u njih ulaže, tako i po broju objavljenih znanstvenih radova. Premda
su se ranije smatrali rijetkim poremećajima, novije procjene prevalencije poremećaja iz spektra
autizma govore o prevalenciji od otprilike 1% u općoj populaciji, a najnovija izvješća Centra
za kontrolu i prevenciju bolesti Sjedinjenih američkih Država pokazuju da je prevalencija PSA-
a u osmogodišnje djece oko 1.5% (jedno dijete od njih 68), tj. čak 2,4% u dječaka (jedan od 42
dječaka). Poremećaj iz spektra autizma tijekom povijesti mijenjao je nazive i obilježja koja ga
definiraju, a rastućim interesom za njega te razvojem mjernih instrumenata u procjeni i
dijagnostici, danas je to dobro opisan i prepoznat poremećaj. U samu dijagnostiku PSA-a trebao
bi biti uključen tim stručnjaka koji imaju znanja o obilježjima urednoga razvoja, obilježjima
drugih razvojnih poremećaja te znanja o razvojnim promjenama i varijacijama simptoma PSA-
a. Novija istraživanja ukazuju na relativno visoku pouzdanost dijagnoze kad se ona postavlja
nakon navršenih 18 mjeseci (mentalne) dobi djeteta. Pri postavljanju dijagnoze poremećaja iz
spektra autizma, uz razvojnu procjenu djeteta i uz primjenu dijagnostičkih kriterija iz
dijagnostičkih priručnika, „zlatni standard“ u dijagnostici PSA-a predstavlja uporaba
instrumenata ADOS-2 (standardizirani obrazac promatranja ponašanja) i ADI-R
(standardizirani strukturirani intervju). Uvođenjem ovakvih sustavnijih instrumenata u
dijagnostiku, pouzdanost između procjenjivača je povećana premda i nadalje postoji potreba
opsežne edukacije i uvježbavanja stručnjaka u provedbi ovih ljestvica i kodiranju
(kvantifikaciji) opaženog ponašanja.
Pozvana predavanja
8
ULOGA VOLONTIRANJA U PROGRAMIMA
PREVENCIJE
Lejla Šehić Relić
Volonterski centar Osijek
U posljednja dva desetljeća pokrenut je proces osvještavanja volonterstva kao važnog aspekta
društvenog razvoja. Pokazalo se da, pored činjenice kako spremnost na aktivni angažman
pojedinca u prvom redu predstavlja određeni vrijednosni sustav, ono je i jedan od načina
socijalnog uključivanja i integracije koje doprinosi izgrađivanju kohezivnog društva stvarajući
veze temeljene na povjerenju i solidarnosti. Kvalitetni volonterski programi, s ciljem prevencije
društvenih problema, u Hrvatskoj su još uvijek nedovoljno prepoznati i razvijeni. Do sada se
volontiranje uglavnom percipiralo kao područje u kojemu se pomaže onima koji su već suočeni
s određenim osobnim i društvenim problemom, kao što su siromaštvo, bolest, ovisnosti i slično.
Programi prevencije protežu se od pitanja zdravlja preko neželjenih društvenih pojava i
ponašanja pa sve do pitanja sigurnosti. U skladu s tim, uključivanje volontera kroz posebno
dizajnirane volonterske programe moguće je u najrazličitijem spektru neprofitnih aktivnosti
koji tematiziraju najrazličitije društvene probleme. Kako bi volontiranje u programima
prevencije postizalo željeni utjecaj važno je primijeniti načela i praksu kvalitetnog upravljanja
volonterskim programima koji uključuju primjenu pravnog okvira i etičkih načela volontiranja
kao i dobro planiranje, pripremu, praćenje i evaluaciju rada s volonterima. Osim toga, važan
aspekt modernog poimanja volontiranja počiva na inkluzivnosti koja nam omogućava da
volonterske programe postavljamo na način koji će omogućiti skupinama u riziku od socijalne
isključenosti aktivan društveni angažman te time doprinesemo njihovoj bržoj (re)integraciji i
ujedno prevenciji različitih društvenih problema. Stoga je iznimno važno da svi sektori društva
mogu kontinuirano i u međusobnoj suradnji doprinijeti razvoju volonterstva kroz niz različitih
aktivnosti u domeni svog djelovanja ili poslovanja i to kroz priznavanje volonterskog rada,
promocije vrijednosti volontiranja i mogućnosti te razvoj infrastrukture za razvoj volonterstva.
Poseban naglasak treba staviti na obrazovne institucije koje bi u prvom redu trebale biti
promotori volonterstva te u suradnji s organizacijama civilnog društva poticati učenike i
studente na volonterski angažman u zajednici.
Osnaživanje potencijala za preventivne aktivnosti u zajednici
9
POZVANE RADIONICE
Pozvane radionice
10
IZRADA PROJEKATA PREVENCIJE U
VLASTITOJ LOKALNOJ ZAJEDNICI
Josip Janković
Lokalna zajednica je socijalna sredina koja je u dobroj mjeri odgovorna za nastanak i razvoj
različitih psihosocijalnih problema i pojava kod djece i mladih. Samim tim je i vrlo pogodna za
planiranje, pripremu i provedbu prevencije budući da posjeduje brojne resurse čijom je
aktivacijom i uključenjem u provedbu dobro planiranih, pripremljenih i vođenih programa
suočavanja s rizičnim čimbenicima moguće postići izuzetno dobre rezultate u primarnoj i
sekundarnoj prevenciji poremećaja u ponašanju, psihičkom funkcioniranju i ovisnosti kod
novih naraštaja. Da bi bilo moguće postići poželjnu razinu zaštite djece i mladih od posljedica
djelovanja brojnih rizičnih čimbenika potrebno je pripremiti kvalitetan program i sustavno ga
provoditi i evaluirati na optimalnoj stručnoj razini uz permanentnu stručnu superviziju.
Pozvane radionice
11
KAD I ZAŠTO VARIJABLE KORELIRAJU?
MODERATORSKO-MEDIJACIJSKE
REGRESIJSKE ANALIZE
Dino Krupić
Filozofski fakultet, Sveučilište u Osijeku
Povezanost dviju ili više varijabli je važan podatak, kako u istraživanju tako i u praksi. No,
jednostavna povezanost nije dovoljna za objašnjavanje kompleksnih odnosa među varijablama.
Primjerice, povezanost varijable A i B može vrijediti za jednu, ali ne i za drugu skupinu
ispitanika. Na primjer, ljubomora može biti povezana s fizičkom agresijom kod muškaraca, ali
ne i kod žena. U ekonomiji, moguće je da jedna vrsta upravljanja rezultira većim prihodom u
jednoj gospodarskog grani, ali ne i u drugoj. Također, povezanost dviju varijabli može biti
posredovana utjecajem neke treće varijable. Na primjer, u psihologiji je moguće da su tjelesna
visina i inteligencija povezani. Tu povezanost može objasniti treća varijabla - dob, što značajno
mijenja interpretaciju rezultata. U ekonomiji, podizanje PDV-a može rezultirati smanjenjem
prihoda od poreza, zbog treće varijable - npr. porasta sive ekonomije. Ovakvi problemi se
ispituju medijacijskom i moderatorskom regresijskom analizom, te njihovom kombinacijom -
medijacijsko-moderatorskom regresijskom analizom. Nužno predznanje za ovu radionicu je
poznavanje osnova korelacijske analize. Cilj radionice je upoznati polaznike s temeljnom
logikom ovakvih statističkih postupaka, te upoznavanje s izvedbom analize i interpretacijom
rezultata.
Osnaživanje potencijala za preventivne aktivnosti u zajednici
12
POZVANE AKTIVNOSTI
Pozvane aktivnosti
13
PREDAVANJE: NASILJE NAD PODACIMA
Dražen Domijan
Filozofski fakultet, Sveučilište u Rijeci
Nasilje nad podacima je široko rasprostranjena pojava koja može ozbiljno naštetiti našem
zdravlju a da toga nismo ni svjesni. Nasilje može biti posljedica neznanja ili nerazumijevanja
statističkih pokazatelja ali i posljedica svjesne želje za manipulacijom ljudima. Gigerenzer i
sur. (2007) su opisali niz zanimljivih slučajeva u kojima ljudi mijenjaju svoje ponašanje i
donose odluke na štetu svog zdravlja pod utjecajem javno objavljenih statističkih podataka koji
netransparentno komuniciraju rizike vezane uz određene lijekove i dijagnostičke postupke. Na
primjer, prije mnogo godina u Velikoj Britaniji, paniku u medijima izazvao je podatak da je
rizik od dobivanja krvnog ugruška porastao za 100 % kod žena koje koriste kontracepcijske
tablete treće generacije. Međutim, kada se detaljnije pogledaju rezultati na kojima se bazirala
objava u medijima pokazalo se da je su dvije žene među 7000 praćenih oboljele od tromboze
dok je u prethodnoj studiji jedna od 7000 oboljela od tromboze. Dakle, doista radi se o
povećanju od 100 % kada se gledaju samo relativne frekvencije ali kada sagledamo i apsolutne
frekvencije radi se o povećanju od jedne oboljele među 7000 žena. Posljedica medijske panike
bilo je smanjeno korištenje kontracepcijskih tableta i drastično povećanje broja neželjenih
trudnoća i pobačaja. Nadalje, pacijenti, ali i mnogi liječnici, imaju problema s razumijevanjem
što znači pozitivan nalaz na nekom dijagnostičkom postupku kao što je mamografija budući da
kod procjene vjerojatnosti oboljenja ne uzimaju u obzir osnovnu vjerojatnost pojave bolesti u
populaciji. Također, opisat ćemo i najnoviji trend odbijanja cijepljenja djece zbog lažnih i/ili
neprovjerenih podataka o štetnosti cijepljenja i povezanosti s autizmom. Kao posljedica,
ponovno se javljaju epidemije bolesti za koje se smatralo da su uspješno iskorijenjene. Na kraju,
možemo zaključiti da nasilje nad podacima dovodi do nasilja nad ljudima i predstavlja ozbiljan
javnozdravstveni problem kojem treba posvetiti veću pažnju. U tom smislu važna je uloga i
psihologa u podizanju svijesti o važnosti jasnijeg i razumljivijeg prikazivanja statističkih
podataka i edukaciji opće populacije u analizi argumenata i donošenju odluka u rizičnim
situacijama.
Pozvane aktivnosti
14
OKRUGLI STOL: PITANJA PONOVLJIVOSTI
PSIHOLOGIJSKIH ISTRAŽIVANJA -
PRIJETNJA NJIHOVOJ ZNANSTVENOJ
VRIJEDNOSTI
Vladimir Kolesarić
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu
Sugovornici: Dražen Domijan, Dragutin Ivanec, Daniela Šincek
Svjedoci smo mnogih i žustrih rasprava o reproducibilnosti i replikabilnosti psihologijskih
istraživanja. Te su rasprave u novije vrijeme izazvali autori opsežnog istraživanja kojim su
pokušali ponoviti rezultate većeg broja radova objavljenih u prestižnim psihologijskim
časopisima. Najpoznatije takvo istraživanje pokazalo je, prema skupini autora koja je to
objavila, kako je tek manje od polovice psihologijskih istraživanja moguće ponoviti s jednakim
rezultatima kakvi su dobiveni u originalnim istraživanjima. Budući se replikabilnost smatra
krucijalnim dokazom valjanosti i pouzdanosti psihologijskih istraživanja, treba li podatak
dobiven u ovom, kao i u nekim drugim istraživanjima, zabrinuti psihologe i psihologiju kao
znanstvenu disciplinu? Bi li se trebali zabrinuti ili ne - psiholozi u svakom slučaju trebaju o tom
pitanju raspravljati i, na prvom mjestu, dobro razumjeti što problem replikabilnosti znači u
psihologijskim istraživanjima.
Pozvane aktivnosti
15
USMENO PRIOPĆENJE: ULOGA PASA U
UNAPRJEĐENJU PSIHOFIZIČKOG I
SOCIJALNOG FUNKCIONIRANJA ČOVJEKA:
KUĆNI LJUBIMAC I POMAGAČ
Andreja Bulešić, Valerija Križanić
Probacijski ured Osijek
U suvremenom društvu koje postavlja sve veće zahtjeve na pojedinca, razumijevanje prediktora
optimalnog psihološkog i socijalnog funkcioniranja postaje sve važnije. Dosadašnja
istraživanja pokazuju kako odnosi s drugim ljudima imaju snažne implikacije i na psihološku
(Jerković, 2005) i socijalnu dobrobit (Keyes, 1998). S jedne strane, socijalne interakcije imaju
nedvojbenu ulogu u dobrobiti čovjeka, dok istovremeno s druge strane, različiti čimbenici
svojstveni suvremenom načinu života otežavaju uspostavljanje ili održavanje bliskih
interpersonalnih veza. Brojni nalazi upozoravaju na rastuće trendove osjećaja usamljenosti
(Hortulanus i Machielse, 2006) te na povezane zdravstvene rizike (Hawkley i Cacioppo, 2010).
Stoga postaje sve važnije istraživati čimbenike koji potpomažu uspostavljanje privrženih veza,
posebice kada je riječ o osobama koje su u nepovoljnijem položaju po pitanju tjelesne,
psihološke ili socijalne dobrobiti. Kao obećavajući smjer, u novije vrijeme naglašavaju se
prednosti odnosa koji ljudi ostvaruju i sa svojim kućnim ljubimcima. Ovaj je pregledni rad
usmjeren na teme vezane uz ulogu pasa u psihofizičkom zdravlju čovjeka. Cilj rada je dati
pregled empirijskih nalaza o učincima suživota sa psima na pokazatelje zdravlja i dobrobiti
njihovih vlasnika te prikazati neke od inovativnih, preventivnih i terapijskih pristupa koji
uključuju aktivnosti potpomognute psima. Opisane su najčešće kategorije pasa obučenih za
različite uloge u preventivnim programima i poboljšanju kvalitete života potencijalno ranjivijih
skupina ljudi. Osim toga, analizirani su mogući mehanizmi u podlozi povoljnih učinaka
aktivnosti potpomognutih psima na fizički, kognitivni, emocionalni, socijalni razvoj i
prilagodbu te su naznačene određene implikacije za buduće preventivne programe.
Pozvane aktivnosti
16
RADIONICA: PAS U ZAJEDNICI I NJEGOVI
POMAGAČI
Alenka Medak (… uz podršku sina Roka i educiranog psa Šane)
Prias – Škola za obuku pasa
Radionica obuhvaća teorijski i praktični dio. U okviru praktičnog dijela rada sudjeluje dijete i
educirani pas koji je redovno uključen u provedbu radionica za djecu. Radionicom se pokrivaju
sljedeće teme: (1) terapijski učinci pasa u svakodnevici, (2) aktivnosti potpomognute psima, (3)
komunikacija pasa i njihovi umirujući signali, (4) dobrobit pasa, (5) pozitivne metode obuke
pasa, (6) sigurna interakcija djeteta i psa, (7) obogaćivanje odnosa djece i pasa putem zajedničke
igre, (8) prevencija ugriza pasa, (9) radionice o psima za djecu predškolske i školske dobi
(načini i metode rada te pozitivni učinci) te (10) R.E.A.D. program
Pozvane aktivnosti
17
UNAJMI MENTORA ZA RAZVOJ LJUDSKIH
POTENCIJALA NA SAT VREMENA
Zoran Sušanj
Filozofski fakultet, Sveučilište u Rijeci
Konzultantska kuća At Adria
Početnik ste u razvoju ljudskih potencijala? Student zainteresiran za područje razvoja ljudskih
potencijala? Ili čak iskusan stručnjak za razvoj ljudskih potencijala u potrazi za razmjenom
znanja? Na pravom ste mjestu! Imate priliku s našim mentorom raspraviti o specifičnim
izazovima razvoja ljudskih potencijala…
… i to uz šalicu jutarnje kave!
Pozvane aktivnosti
18
KAZALIŠNA PREDSTAVA: ZAVIRITE U MOJ
FILM
Dubravka Ergović Novotny
Udruga za unaprjeđenje mentalnog zdravlja Vrapčići
Zadnje tri godine, među ostalim aktivnostima, Udruga je producirala i izvodi kazališnu
predstavu "Zavirite u moj film". Predstava je nastala uz pomoć dva prvostupnika glume,
studenata osječke Akademije, Mateja Safundžića i Luke Stilinovića. Temelji se na osobnim
iskustvima članova udruge „Vrapčići“ koji boluju od shizofrenije i bipolarnog afektivnog
poremećaja. Njihove priče pretvorene su u kazališni tekst kojeg sada ravnopravno izvode naši
članovi i volonteri, a glavne uloge nose 'profesionalci' Matej i Luka. Priča prikazuje prve
simptome kod mladića koji obolijeva od shizofrenije, neprihvaćanje bolesti što dovodi do
prekida upravo započete ljubavne veze te podršku koju dobiva kroz udrugu bolesnika.
Predstava je edukativna, prekidana je projekcijama definicija dijagnoza i simptoma te
antistigmatizirajuća jer donosi neposredna iskustva osoba koje boluju od psihotičnih
poremećaja, ali i izravno pokazuje njihove sposobnosti. Premijera predstave je bila u rujnu
2014. g. u punoj Kazališno-koncertnoj dvorani u Slavonskom Brodu (600 gledatelja), medijski
je popraćena na nacionalnoj televiziji, u lokalnim glasilima, na portalima itd., a prikazana je u
Zagrebu, Osijeku, Pazinu, Rijeci, Poreču, Novoj Gradišci, Vukovaru. Kratki uvod možete
pogledati OVDJE.
Osnaživanje potencijala za preventivne aktivnosti u zajednici
19
SIMPOZIJI
Simpozij
20
PRIKAZ PREVENTIVNIH PROGRAMA U
VELIKOJ GORICI - PRIMJER DOBRE PRAKSE
Sanda Puljiz Vidović
Centar za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica
U Velikoj Gorici se već godinama provode preventivni programi temeljeni na znanstvenim
istraživanjima u suradnji s Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetom. Na osnovi dobivenih
podataka osmišljavaju se ciljani programi koje po vrtićima i školama provode stručni suradnici
i udruge. Udruge se javljaju na Javni poziv za predlaganje programa pozitivnog razvoja i
prevencije društveno neprihvatljivih ponašanja djece i mladih, a procjenjuju se prema kvaliteti
i prioritetnim potrebama za područje Velike Gorice. To su programi koji obuhvaćaju područja
direktnog rada s djecom, sa zaposlenicima u odgojno-obrazovnom sustavu te s roditeljima kao
i programi koji zadovoljavaju one potrebe koje nisu obuhvaćene odgojno-obrazovnim
procesom i redovnim djelatnostima vrtića i škole. Preventivni programi se također provode u
ustanovi koju je osnovao Grad Velika Gorica, a koja je nastala kao odgovor na potrebu da se
provode dodatni sadržaji i programi rada s djecom, mladima, roditeljima i stručnjacima. Riječ
je o Centru za djecu, mlade i obitelj. U prvom izlaganju bit će predstavljena uloga i važnost
lokalne zajednice u organiziranju preventivnih programa za djecu, mlade, roditelje i stručnjake
kao i politike koje ih osiguravaju. U drugom izlaganju predstavit će se rad psihologa u dječjim
vrtićima Velike Gorice koji provode preventivne programe za djecu u najranijoj dobi, kao i za
njihove roditelje i odgojitelje. U trećem izlaganju bit će predstavljeni preventivni programi koji
se provode u osnovnim školama Velike Gorice, a koje provode stručni suradnici i udruge.
U četvrtom izlaganju predstavit će se rad Centra za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica –
osnovni podaci o radu, broju i raznolikosti preventivnih programa i širini aktivnosti koju nudi i
njegovoj važnosti u lokalnoj zajednici.
Predstavljeni radovi unutar simpozija:
Arijana Mataga Tintor: Grad Velika Gorica - lokalna politika za djecu kao temelj
prevencijske prakse
Barbara Tomašić: Preventivni programi u sustavu predškolskog odgoja i obrazovanja u
Velikoj Gorici
Matea Maković: Preventivni programi u osnovnim školama Velike Gorice
Sanda Puljiz Vidović: Centar za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica – primjer
institucionalizacije preventivnih programa
Simpozij
21
GRAD VELIKA GORICA – LOKALNA
POLITIKA ZA DJECU KAO TEMELJ
PREVENCIJSKE PRAKSE
Arijana Mataga Tintor
Sveobuhvatne politike za djecu definirane su na nacionalnoj razini, a operacionalizirane su u
neposrednom okruženju djetetova odrastanja – u lokalnim zajednicama. Lokalne zajednice
imaju obvezu provoditi nacionalne politike, no također su dužne brinuti o potrebama svojih
najmlađih građana koje proizlaze iz kulturnih i socijalnih specifičnosti konkretnog lokalnog
prostora. Lokalna zajednica nije samo teritorijalni prostor i institucionalna jedinica čije su
mjerodavnosti utvrđene zakonima, već i područje izravne brige i servisa za građane čija je
suštinska zadaća, ali i odgovornost, poznavanje zakonskih okvira i nacionalnih politika te
njihova primjena i prilagodba potrebama stanovnika. Smisao i suština lokalnih politika za djecu
jest zaštita dječjih prava te sprječavanje rizičnih pojava i ponašanja koja mogu narušavati njihov
razvoj i odrastanje. U ovome radu predstavljen je primjer Grada Velike Gorice kao lokalne
zajednice koja razvija politike za djecu utemeljene u univerzalnom preventivnom djelovanju.
Ciljani preventivni programi provode se prema procijenjenim potrebama u zajednici,
evaluacijama postojećih programa i kontinuiranim konzultacijama sa stručnim službama svih
vrtića i škola jer se programi provode u odgojno-obrazovnim ustanovama i usmjereni su
edukaciji odgojitelja, učitelja i roditelja te izravnom radu s djecom i mladima. Uz to, naglašena
je uloga još uvijek nedovoljno iskorištenih preventivnih resursa poput ostvarivanja
participativnog prava djece i sustava predškolskog odgoja i obrazovanja.
Simpozij
22
PREVENTIVNI PROGRAMI U SUSTAVU
PREDŠKOLSKOG ODGOJA I OBRAZOVANJA U
VELIKOJ GORICI
Barbara Tomašić
Dječji vrtić Žirek
Cilj ovog izlaganja jest prezentirati dosadašnja iskustva i praksu provođenja preventivnih
programa u dječjim vrtićima grada Velike Gorice, kao i ukazati na potencijalni daljnji smjer
razvoja istih. Djecu predškolskog uzrasta obilježava intenzivan psihomotorni razvoj kao i
formiranje karakternih crta, stilova privrženosti, ranih iskustava bliskosti i konflikta. Navedeno
se odvija u interakciji sa sredinom, značajnim odraslim osobama, a kasnije i vršnjacima.
Praćenje razvoja djeteta ove dobi, kao i pravovremeno poticanje, usmjeravanje i podržavanje
djeteta u ostvarenju njegovih potencijala nužno zahtijeva uključivanje roditelja i odgojitelja u
ovom procesu. Uslijed navedenog, preventivni programi uključuju rad sa djecom, roditeljima i
odgojitelji. U radu s djecom se provode CAP program (program primarne prevencije
zlostavljanja koji osnažuje djecu u sprječavanju napada od strane vršnjaka, napada nepoznate
osobe (otmica) i napada od strane poznate odrasle osobe), Igraonica za potencijalno darovitu
djecu te Rad u malim grupama s djecom sa socioemocionalnim teškoćama. Programi u radu s
roditeljima su CAP program (upoznavanje roditelja s problemom zlostavljanja, mjerama zaštite
i postupanja ukoliko dođe do istog), Rastimo zajedno (program radionica namijenjen
roditeljima djece u dobi do četiri godine života), Rastimo zajedno Plus (program radionica
namijenjen roditeljima djece s teškoćama u razvoju u dobi do osam godina života), Klub očeva
Rastimo zajedno (radionice usmjerene na ulogu očeva u ranom djetinjstvu) kao i savjetovanje
te tematska predavanja. S odgojiteljima se provode sljedeći programi: Ciklusi iskustvenih
radionica za odgojitelje; Stručna tematska predavanja i radionice; Aktivi/ konzultacije s
odgojiteljima; Rastimo zajedno radionice.
Simpozij
23
PREVENTIVNI PROGRAMI U OSNOVNIM
ŠKOLAMA VELIKE GORICE
Matea Maković
Osnovna škola Nikole Hribara, Velika Gorica
Školski preventivni programi vode se s ciljem usmjeravanja učenika na društveno prihvatljive
oblike ponašanja. Svrha im je pozitivan odgoj i povećanje kvalitete života. Osnovne škole
Velike Gorice pridaju značajnu pažnju preventivnim programima koji se sastoje od
kontinuiranog rada stručnih timova škola s učenicima, roditeljima i učiteljima te vanjskim
suradnicima. Procjene stanja i potreba za preventivnim programima u školama učinjene su na
temelju kvantitativnih i kvalitativnih podataka preko upitnika, samoprocjena, sociometrije,
statističkih podataka, promatranja ponašanja i ino. Preventivni programi obuhvaćaju teme
razvoja samopouzdanja, usmjeravanje darovitih učenika te Gradionice za učenike s
primjerenim oblicima školovanja, koje razvijaju životne vještine učenika i senzibiliziraju na
različitost. Prevencija nasilja i zlostavljanja djece CAP programom uključuje radionice s
učenicima, roditeljima i svim djelatnicima škole. Razvoj pozitivnih ljudskih vrijednosti i vrlina
provodi se kroz program Pozitiva–preventiva te kroz volonterski klub koji senzibilizira učenike
i razvija empatiju. Komunikacijske i socijalne vještine te tolerancija uče se kroz cikluse
radionica koji potiču učenike na poštivanje i međusobno uvažavanje. Kroz sastanke i
savjetodavni rad s roditeljima prolazi se kroz teme prevencije neprihvatljivih ponašanja učenika
te ih se ojačava u odgoju i usmjeravanju djece u izazovima adolescencije. Učitelji su
obuhvaćeni savjetovanjem i podrškom te predavanjima na sve navedene teme. Budući da je
prevencija u školama sveobuhvatna, kako ne bi izgubila na kvaliteti, stručni timovi škola
dogovaraju programe i projekte na razne teme prevencije i s vanjskim suradnicima unutar
lokalne zajednice koji čine preventivnu mrežu Velike Gorice čvrstom i pouzdanom.
Simpozij
24
CENTAR ZA DJECU, MLADE I OBITELJ
VELIKA GORICA – PRIMJER
INSTITUCIONALIZACIJE PREVENTIVNIH
PROGRAMA
Sanda Puljiz Vidović
Centar za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica
Centar za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica prva je ustanova u zemlji namijenjena djeci,
mladima i obiteljima koju je osnovala lokalna zajednica s ciljem nadopune sadržaja i programa
za kojima postoji potreba u lokalnoj zajednici. Programe koriste djeca od rođenja do
predškolske dobi kao i njihovi roditelji. Koriste ih osnovnoškolci kojima su potrebni dodatni
sadržaji za vrijeme školske godine te posebno za vrijeme praznika. U Centar se redovito
obraćaju i stručnjaci iz lokalne zajednice koji rade s djecom, mladima i obiteljima i roditelji jer
ga doživljavaju kao mjesto podrške. Velik broj programa Centra se provodi od početaka
njegovog rada, ali se stalno uvode i novi programi, na temelji ispitivanja potreba. Tako su se u
posljednjih godinu dana iskristalizirali novi programi poput „Preživjeti peti“ ili programi
podrške roditeljima čija su djeca u dobi od 9 mjeseci do 2 godine. Također se provode i dvije
grupe „Psihodrame za djecu“, zahvaljujući edukaciji koju pohađaju zaposlenice.
Komunikacijski treninzi su traženi kod stručnjaka ali i sportskih trenera koji rade s djecom, pa
i to spada u sve širu ponudu rada Centra. U Centru se provode programi pozitivnog razvoja,
preventivni programi na sve tri razine prevencije (univerzalnoj, selektivnoj i indiciranoj),
programi govorno-jezičnog razvoja te programi za stručnjake. Centar je nadopuna sadržajima
u svakodnevnim, ali i u rizičnim situacijama, i često se dogodi da stručnjaci Centra prvi otkriju
poteškoće kod djeteta. U izlaganju autorica će se osvrnuti na novije programe koji se provode
u Centru i kako su ti programi nadopuna postojećima, a sve u cilju pomoći građanima u lokalnoj
zajednici.
Osnaživanje potencijala za preventivne aktivnosti u zajednici
25
OKRUGLI STOL
Okrugli stol
26
PREVENCIJA NASILJA NAD STARIJIM
OSOBAMA – JESMO LI DOVOLJNO
PRISUTNI?
Jasmina Tomašić Humer
Filozofski fakultet, Sveučilište u Osijeku
Sugovornici: Ivka Kaurinović, Jadranka Plužarić, Jasmina Tomašić Humer, Ljerka Hajncl,
Mateja Peić, Sanja Živković, Snežana Paripović Gut
Premda je Vijeće Europe još 1991. godine pokrenulo sustavno istraživanje nasilja nad
građanima treće životne dobi u Europi, u Hrvatskoj se o tome počelo govoriti unazad zadnjih
desetak godina. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO, 2002) nasilje je nad starijim osobama
definirala kao „pojedinačan ili ponavljajući čin ili nedostatak odgovarajućeg postupanja, koje
se događa u bilo kojem odnosu očekivanja i povjerenja, a koje uzrokuje štetu, bol, nepriliku
starijoj osobi«. Pri tome zlostavljanje starijih osoba može uključivati psihičko zlostavljanje,
tjelesno zlostavljanje, seksualno zlostavljanje, financijsko (ekonomsko) zlostavljanje i
zanemarivanje. Rezultati istraživanja u europskom kontekstu pokazali su da je 8% starijih osoba
izvrgnuto nasilju u obitelji (Vijeće Europe, 1993), a rezultati istraživanja u Hrvatskoj (na
području grada Zagreba) pokazuju kako osobe treće životne dobi najčešće doživljavaju psihičko
zlostavljanje (Ajduković, Rusac i Ogresta, 2008, Rusac, 2009). Budući da je starenje populacije
u porastu, kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj, položaj starijih ljudi u društvu, kvaliteta njihovog
života u kasnoj odrasloj dobi kao i trendovi u politici skrbi za starije trebali bi biti predmet
interesa kako stručnih tako i znanstveno-istraživačkih krugova. Stoga je cilj ovog okruglog stola
okupiti stručnjake iz različitih sfera djelovanja kako bi pridonijeli senzibilizaciji javnosti o
važnosti zaštite ove osjetljive skupine u vlastitoj zajednici, te potaknuli razmišljanja o mogućim
preventivnim i tretmanskim djelovanjima kod osoba treće životne dobi.
Osnaživanje potencijala za preventivne aktivnosti u zajednici
27
INTERAKTIVNO PREDAVANJE
Interaktivno predavanje
28
WALDORFSKA PEDAGOGIJA KAO
PREVENTIVNI PEDAGOŠKI PRISTUP
Srđan Ferenčak
ISKRA – waldorfska inicijativa
U interaktivnom predavanju „Waldorfska pedagogija kao preventivni pedagoški pristup“ cilj je
ukazati na sve one elemente unutar waldorfske metodike i waldorfskog kurikuluma koji
doprinose njenom preventivnom učinku na djecu i mlade. Njen današnji status „Škole za sutra“
upravo apelira na stvaranje „otpornosti“ (eng. resilience – elastičnost) kod djece i mladih, tj. na
stvaranje cjelovite osobe, koja će se moći nositi sa svim mijenama, zahtjevima i izazovima
vremena. U izlaganju će se prikazati kontekst nastanka waldorfske pedagogije te njen današnji
status u svijetu. Nadalje, obrazložit će se posebnosti waldorfskog pristupa (holistički pristup,
odgovaranje na potrebe, ritam, razvojni kurikulum, uključenost u život zajednice itd.), koji
doprinose preventivnom učinku waldorfske pedagogije. Unutar izlaganja će se navoditi primjeri
iz nastave, koji će zahtijevati uključenost ostalih sudionika, stoga će samo predavanje imati
interaktivni karakter. U završnom dijelu će se ukratko predstaviti aktivnosti, projekti i rezultati
jedine waldorfske organizacije u Istočnoj Hrvatskoj: „ISKRA waldorfska inicijativa“.
Sudionici će biti pozvani na sudjelovanje u radioničkim aktivnostima Bothmer gimnastike (24.-
25.2.2018.) te glazbenih radionica (3.3.2018.), upravo radi neposrednog doživljaja waldorfskog
pedagoškog pristupa. Radionice će voditi međunarodno priznati stručnjaci Martin Baker
(Bothmer) i Eva Jurgec (glazba).
Osnaživanje potencijala za preventivne aktivnosti u zajednici
29
RADIONICE
Radionice
30
ZAUSTAVIMO KRUG ISKLJUČENJA
Jeić Minja, Smiljanić Martina
Dječji vrtić Vrbik, Zagreb
Cilj ove radionice je podići svijest sudionika o važnosti ranog uključivanja djece s teškoćama
u razvoju u redovne vrtiće. Započinje se igrom podjele sudionika u skupine po slučajnom
rasporedu koja promovira razumijevanje osjećaja pripadnosti grupi i osjećaja povezanih s
diskriminacijom. Slijedi kratka priča „Napukla posuda“, dok je središnja aktivnost tzv. „Igra
života“ tijekom koje ćemo se baviti različitim barijerama. Radionica završava aktivnošću
„Ciklus isključenja“. Kroz navedene aktivnosti pokušat ćemo sudionicima osvijestiti kako
diskriminacija može uzrokovati i podržati marginalizaciju i kršenje ljudskih prava. Pokušat
ćemo prepoznati barijere koje priječe potpuno uključivanje osoba s invaliditetom i djece s
teškoćama u redovan život. Sudionike ćemo navoditi na razmišljanje o načinima na koje i sami
mogu „rušiti“ barijere i doprinijeti uključivanju osoba s invaliditetom u ravnopravan život u
zajednici. Radionica je vrlo dinamična i emocionalno nabijena te je dio edukacijskog modula
namijenjenog predškolskim odgojiteljima koji se sastoji od ukupno šest radionica. Ovaj
edukacijski modul razvijen je u sklopu IPA projekta „Podrška uključivanju djece s teškoćama
u razvoju u redovne vrtiće u Hrvatskoj“, financiranog od strane Europske unije, a čiji je nositelj
Hrvatska udruga za ranu intervenciju u djetinjstvu, dok su partneri na projektu Dječji vrtić
„Vrbik“ iz Zagreba, Dječji vrtić „Grigor Vitez“ iz Splita i Udruga odgajatelja „Krijesnice“ iz
Čakovca.
Radionice
31
GEŠTALT PERSPEKTIVA U
ORGANIZACIJAMA?
Ećimović Monika
Osnovna pretpostavka geštalt pristupa i cilj radionice je da sudionici postanu svjesni što
organizacija radi, kako to radi i kako se može promijeniti, a u isto vrijeme učeći prihvatiti i
cijeniti tu istu organizaciju. Kada zaista želimo razumjeti što se događa u određenoj organizaciji
ili utjecati na proces unutar nje, neophodno je da na trenutak zastanemo i postanemo svjesni
onoga što se u njoj događa. Bez svjesnosti, same intervencije neće dovesti do prave promjene,
već do slične situacije, što znači da se zapravo ništa ne mijenja. Ono za što se najviše zalažemo
u geštalt pristupu je umijeće kontakta i humanizacija odnosa. Geštalt pristup u organizacijama
pomaže da osvijestite svoje bazične paradigme i uvažavajući iskustvo i mudrost nađete
jedinstven način da se kreativno adaptirate na izmjenu realnosti. To je ujedno i osnova kako
bismo u organizacijama napravili nove izbore ponašanja. Dvije osnovne pretpostavke zdrave
organizacije su (prema Frans Meulmeester): 1. Organizacija je zdrava kada je polje
organizirano u skladu s primarnim procesom (osnovnom djelatnošću); 2. Organizacija je zdrava
kada je sposobna za kreativnu adaptaciju potrebnu u novonastalim okolnostima. Geštalt
konzultant ne nameće promjenu, već omogućuje da se ona dogodi kroz povećanje svjesnosti. S
organizacijama je stoga potrebno raditi s obzirom da postoji stalna promjena i unutar
organizacije i u vanjskom okruženju, zato što postoji prirodna sklonost ka stabilnosti i trajnim
strukturama (otpor promjenama), zato što u njima rade ljudi koji provode veliki broj sati na
poslu, te jer je potrebno više humanizacije u radnom okruženju. Ova radionica je namijenjena
svim osobama koje su dio organizacije. Radionica će se sastojati od predstavljanja, vježbe i
geštalt tehnike koja pruža podršku, potiče izazov kroz iskustvo i povećava svjesnost.
Radionice
32
KOLIKO TREBA SUNCA I KIŠE DA MOJ
RADNIK USPIJE JOŠ VIŠE
Ana-Marija Čango, Diana Viduka, Marija Žigmundić
Filozofski fakultet, Sveučilište u Osijeku (studentice)
Motivacija je jedan od ključeva uspjeha, a nalazi se u svakome od nas. Međutim, kako
motivirati i ostati motiviran predstavlja izazov s kojim se suočavaju gotovo svi. Motivacija je
sila koja izvana ili iznutra pokreće na djelovanje te usmjerava i održava ponašanje ljudi. Samim
time, na motivaciju je moguće djelovati različitim putevima. Radionica “Let my people grow”
namijenjena je svima koji žele steći znanje i vještine o tome kako motivirati svoje suradnike,
kolege, prijatelje ili učenike. Na simboličan način, kroz različite aktivnosti će se prikazati kako
motivirati druge, bez da se ugrozi njihov identitet. Također, ova radionica će omogućiti svima
vođama, učiteljima ili nastavnicima da poboljšaju svoj stil rukovođenja i prilagode ga
potrebama ciljne/svoje skupine.
Osnaživanje potencijala za preventivne aktivnosti u zajednici
33
USMENA PRIOPĆENJA
Usmena priopćenja
34
PROTOKOL MEĐUSEKTORSKE SURADNJE U
PODRUČJU PREVENCIJE I SUZBIJANJA
OVISNOSTI U VIROVITIČKO-PODRAVSKOJ
ŽUPANIJI
Siniša Brlas, Miroslav Venus, Vesna Šerepac
Zavod za javno zdravstvo „Sveti Rok“, Virovitičko-podravska županija
Biopsihosocijalna narav ovisnosti nametnula je potrebu međusektorskog povezivanja nadležnih
tijela (resora) koja se susreću s osobama koje su u doticaju sa sredstvima ovisnosti. Cilj je
ustrojiti postupanje kada nadležno tijelo, tijekom aktivnosti iz svoje nadležnosti, dođe do
saznanja o osobama u doticaju sa sredstvima ovisnosti. Takve osobe potrebno je što prije
uključiti u odgovarajući oblik tretmana ili indicirane prevencije. Zavod za javno zdravstvo
„Sveti Rok“ Virovitičko-podravske županije 2016. godine započeo je s projektom
„Protokoliranje međusektorske suradnje u prevenciji i suzbijanju ovisnosti u Virovitičko-
podravskoj županiji“ kako bi se osnažila međusektorska suradnja u borbi protiv ovisnosti kroz
izradu proširenog oblika Protokola međusektorske suradnje koji je u Virovitičko-podravskoj
županiji izrađen 2007. godine. Formirana je Stručna radna skupina koja je 2017. godine izradila
publikaciju „Protokol međusektorske suradnje u području prevencije i suzbijanja ovisnosti u
Virovitičko-podravskoj županiji“, jedinstvenu u Hrvatskoj. U Stručnu radnu skupinu svaki je
dionik međusektorske suradnje imenovao osobu iz svojega resora, a obuhvaćeni su resori
zdravstva, socijalne skrbi, pravosuđa, policije, odgojno-obrazovne ustanove, lokalne uprave i
samouprave te organizacije civilnog društva. Članovi Stručne radne skupine kreirali su tekstove
kojima opisuju suradnju svojega resora s ostalima, a tekstovi su nakon međusektorskog
usklađivanja uvršteni u Protokol. Protokol je u formi publikacije javnosti predstavljen na
Svjetski dan zdravlja 7. travnja 2017. godine. Primjerci Protokola podijeljeni su svim
stručnjacima u onim resorima koji su sudjelovali u njegovom nastojanju kako bi ga koristili u
svakodnevnom radu.
Usmena priopćenja
35
PRIKAZ PREVENTIVNIH PROGRAMA
DJEČJEG DOMA „TIĆ“ RIJEKA
Tamara Žakula Desnica
Dječji dom „Tić“, Rijeka
Dječji dom “Tić” Rijeka je ustanova koja pruža stručnu pomoć djeci i mladima (bez
odgovarajuće roditeljske skrbi, djeci koju roditelji zanemaruju te djeci kod koje postoji sumnja
na zlostavljanje i/ili zanemarivanje) kao i njihovim nezlostavljajućim obiteljima, i to kroz
savjetodavnu stručnu pomoć, program poludnevnog boravka te preventivnu djelatnost.
Preventivna djelatnost usmjerena je na povećanje informiranosti i osjetljivosti društva na prava
djece, a naročito za problem nasilja nad i među djecom. Niz je aktivnosti namijenjeno djeci i
mladima, roditeljima te stručnoj i široj javnosti od kojih se dva programa kontinuirano provode
više od deset godina: «Škola za razvedene roditelje» i „Djeca ambasadori nenasilja“ ili
„Ambasadori Tića“. «Škola za razvedene roditelje» je program psihološke podrške roditeljima
tijekom ili nakon razvoda. Kontinuirano se provodi od 2007. dva puta godišnje, a do sada je
održano 23 ciklusa u kojima je sudjelovalo više od 300 roditelja. Program je evaluiran od strane
sudionika, a provedena evaluacija pokazuje visoko zadovoljstvo sudionika sadržajem, oblikom
i izvedbom radionica te korisnošću dobivenih informacija. „Ambasadori Tića“ su mladi koji,
sukladno svojoj dobi i mogućnostima, promiču dječja prava i obveze, promoviraju nenasilje te
ohrabruju djecu da poduzimaju raspoložive mjere za zaštitu svojih prava. U dvije godine svojeg
djelovanja sudjeluju u nizu aktivnosti koje za njih organizira Dom „Tić“, a koje ih pripremaju
na djelovanje u njihovim školama i širem okruženju. Od 2008. je u projektu sudjelovalo 6
generacija, odnosno, 276 mladih iz svih riječkih osnovnih škola. Kao aktivan član
Međunarodne koalicije u kampanji za prevenciju nasilja nad djecom i mladima, Dječji dom
«Tić» Rijeka poduzima i druge aktivnosti usmjerene na prevenciju.
Usmena priopćenja
36
PREVENTIVNI PROGRAMI I MODEL RADA
UDRUGE "DOKKICA"
Ines Novak, Viktorija Livaja Budaić
Dječja osječka kreativna kućica DOKKICA
Udruga Dokkica nevladina je organizacija koja se unazad 7 godina svog djelovanja orjentirala
na osmišljavanje i provedbu izvaninstitucionalnih programa, projekata i aktivnosti vezanih uz
odgoj i obrazovanje djece osnovnoškolske dobi te pružanje socijalnih usluga. Aktualno provodi
preventivni program "Razvoj alternativnih inovativnih usluga - alternativni centri podrške za
djecu i roditelje" i preventivne projekte "Mir je moj đir" i "I tata je važan". Cilj spomenutog
programa usmjeren je na jačanje suradnje i kapaciteta udruga, centara za socijalnu skrb te
osnovnih škola za provedbu usluga za djecu u riziku i s problemima u ponašanju i njihove
roditelje te provedbu usluga u okviru uspostavljenih centara podrške u gradovima sa područja
Osječko-baranjske županije. Projekt "Mir je moj đir" za cilj ima osnažiti učenike/dječje
ambasadore mira za stjecanje znanja i vještina za provedbu radionica nenasilne komunikacije i
mirnog rješavanja sukoba te provedbu edukativne kampanje. S druge strane, preventivni projekt
"I tata je važan" ima za cilj poticanje očeva na veću uključenost u obiteljskom životu i aktivniju
roditeljsku ulogu kroz kampanju, predavanja i program podrške očevima u Dokkici. U
dosadašnjem radu detektirali smo brojne prednosti rada u nevladinom sektoru koje olakšavaju
provedbu preventivnih programa. Međutim, smatramo kako bi se sama provedba preventivnih
programa, projekata i aktivnosti olakšala nužno je uspostaviti i poboljšati međuresornu i
međusektorsku suradnju. Ujedno, smatramo neophodnim oformiti sustav vanjske evaluacije
kako bi se pratila kvaliteta i konačno korisnost programa.
Usmena priopćenja
37
REZULTATI VANJSKE EVALUACIJE
PROGRAMA „DJEČJA KUĆA BOROVJE“ –
PREVENCIJA U LOKALNOJ ZAJEDNICI
Iva Smolković, Hana Hrpka, Gabrijela Ratkajec Gašević, Ivana Maurović
Hrabri telefon
Program Dječja kuća Borovje djeluje od 2001. godine i usmjeren je na direktan rad s djecom,
mladima i roditeljima. Radi se o opsežnom programu udruge Hrabri telefon kojem je svrha
pozitivno tjecati na psihofizički razvoj djece u široj lokalnoj zajednici i povećati razinu kvalitete
života kroz mobilizaciju postojećih resursa usmjerenih na rad s djecom. Iako se evaluacija
programa kontinuirano provodi, tijekom školske godine 2016./17. osmišljena je metodologija
sveobuhvatne evaluacije programa, kako na razini procesa tako i na razini ishoda. U radu će se
prikazati proces evaluacije programa kao i njeni rezultati. Prikazat će se ostvarenost indikatora
procesa te će se dati osvrt na implementaciju i korisnost programa. Rezultati jednoznačno
govore u prilog uspješnosti programa. Upućuju na to da su djeci i mladima iz lokalne zajednice
pruženi kreativni, intelektualno poticajni sadržaji, kojima se preventivno djeluje i pozitivno
utječe na njihov razvoj. Pokazalo se i to da su osnaženi postojeći resursi u lokalnoj zajednici
koji utječu na povećanje razine kvalitete života te da je ostvarena je i održavana suradnja
sudionika smještenih u lokalnoj zajednici. Uspjeh programa ogleda se i u pozitivnim
promjenama kod korisnika. Rezultati pokazuju da program doprinosi prevenciji neprihvatljivog
ponašanja djece i mladih, odnosno njihovom pozitivnom razvoju i kvaliteti njihovog, ali i života
njihovih roditelja i drugih dionika u zajednici.
Usmena priopćenja
38
KONVERZACIJSKA ANALIZA CHAT
SAVJETOVANJA S DJECOM I MLADIMA
Vanda Božić, Jelena Maričić, Hana Hrpka
Hrabri telefon
Chat savjetovanje postaje sve dostupnija i češća metoda traženja podrške i pomoći kod djece i
mladih, a sa sobom donosi prilagođene savjetodavne tehnike s obzirom na nedostatak
neverbalnih i kontekstualnih informacija o klijentu. Dostupnost chata, kao i drugih e-
savjetodavnih alata, omogućuje preventivno djelovanje u širem području od savjetovanja licem-
u-lice. U skladu s tim, cilj istraživanja bio je ispitati konverzacijske značajke savjetodavnih chat
razgovora s djecom i mladima u Hrvatskoj. Podaci su prikupljeni kroz veljaču 2017. godine kao
transkripti chat razgovora koje su savjetovatelji procijenili savjetodavnima u sklopu rada
udruge Hrabri telefon. Sudionici su bili 21 dijete i mlada osoba (raspon dobi od 11 do 18) te 15
savjetovateljica (raspon dobi od 21 do 25 godina). Za ispitivanje konverzacijskih značajki
korištena je konverzacijska analiza. Pokazalo se da, zbog ubrzane sigurnosti i intime u chatu,
djeca vrlo brzo započinju s temom razgovora i otkrivaju svoje brige savjetovatelju.
Savjetovatelji najčešće koriste parafraziranje, emocionalno reflektiranje te postavljanje
informativnih otvorenih i zatvorenih pitanja, što su vještine aktivnog slušanja koje pomažu
otkrivanju što većeg broja informacija. Savjetovatelji nastoje djetetu pružiti osjećaj topline i
empatije, pronaći u njemu postojeće snage kako bi potaknuli pozitivne emocije i misli, te pružiti
plan akcije na kraju razgovora kako bi zadržali djetetov osjećaj sigurnosti.
Postizanje jasne strukture se pokazalo izrazito važnim jer su strukturirani razgovori najčešće
dovodili do uspješnog kraja savjetodavnog procesa.
Usmena priopćenja
39
PROJEKT AKTIVNOG UKLJUČENJA OČEVA U
BRIGU O DJECI U MEĐIMURSKOJ ŽUPANIJI
Berta Bacinger Klobučarić, Simona Borko, Vesna Perhoč
Zavod za javno zdravstvo Međimurske županije
Brazilska nevladina organizacija Promundo, koja promiče brigu očeva, nenasilnu muževnost i
ravnopravne rodne odnose, pokrenula je 2011. globalnu kampanju za uključeno i aktivno
očinstvo pod nazivom MenCare. Kampanja se oslanja na istraživanja koja pokazuju kako se
uključivanjem muškaraca u brigu o djetetu poboljšava zdravlje majke i djeteta, razvijaju se
ravnopravni odnosi između partnera, smanjuje nasilje u obitelji i poboljšava kvaliteta života
muškaraca. MenCare se provodi u 45 zemalja svijeta, a u Hrvatskoj je 2015. kampanju inicirala
Organizacija mladih Status M Zagreb, uključivši Zavod za javno zdravstvo Međimurske
županije (ZZJZ MŽ). Dio projekta MenCare su radionice s očevima i budućim očevima te javne
kampanje. Radionice se baziraju na metodologiji rada definiranoj priručnikom Program P
prema smjernicama za ciklus od 11 radionica (Važnost oca, Planiranje obitelji...). U Međimurju
je odrađeno 6 ciklusa radionica: u romskom naselju Kuršanec, romskom naselju Parag dva
ciklusa, u gradu Prelogu, u KLA Čakovec i u Budi muško klubu Čakovec. Javna kampanja
provodila se diseminacijom promotivnih materijala (plakati s međimurskim očevima kao
modelima, leci, brošure, priručnik), javnim akcijama (obilježavanje Dana očeva), stručnom
promocijom, medijskom promocijom (TV i radio emisije, lokalni tisak, Facebook),
edukacijama i tribinom za stručnu javnost. ZZJZ MŽ je uključio niz partnera: udruge Efekt,
DND i Sfera, CZSS, Županijsku bolnicu, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu odsjek
Čakovec, Policijsku upravu Čakovec, stručne suradnike i učitelje 4 osnovnih škola i 3 srednje
škole. Provedena je i opsežna evaluacija projekta. Projekt je u RH podržan od Nacionalne
zaklade za razvoj civilnog društva sredstvima fonda Kraljevine Norveške i uz podršku CARE
International.
Usmena priopćenja
40
"BRIŽAN DOM ZA SVAKO DIJETE" -
PRIMJER DOBRE PRAKSE
Tihana Stapić, Magdalena Marković
SOS Dječje selo Ladimirevci
Primarne obitelji posljednjih godina suočene su s posljedicama gospodarske i ekonomske krize
i negativnog utjecaja na kvalitetu života, a time i na adekvatnu skrb o maloljetnoj djeci.
Također, posljedice domovinskog rata još uvijek pronalaze svoje mjesto među čimbenicima
rizika za kvalitetnu skrb o djeci. Siromaštvo nije povod za izdvajanje djece iz primarne obitelji,
ali ono nije jedina nepovoljna okolnost koja utječe na cjelokupni život obitelji. Obiteljsko
nasilje najviše se negativno odražava na siguran i zdrav rast i razvoj djece. U sustavu socijalne
skrbi postoje obitelji koje generacijski koriste za njih predviđenu pomoć, čime one stagniraju
kao mikrosredine s najvećim izravnim utjecajem na emocionalni, socijalni i duhovni rast i
razvoj djece. Međugeneracijsko preuzimanje istog modela odgoja djece često je jedini alat koji
se primjenjuje u odgoju. Iz ovoga možemo zaključiti da mjere socijalne politike nisu dovoljno
učinkovite, tj. ne dovode do željenog stupnja promjena kvalitete skrbi o djeci.
Sinergijom mjera socijalne politike obiteljima se osigurava daljnji razvoj i napredak uz
smanjenje rizika za pravilan i zdrav razvoj djece. Kao odgovor na potrebu za preventivnim
radom sa biološkim obiteljima čiji je cilj spriječiti da djeca izgube skrb vlastite obitelji, te
savjetodavnim radom sa udomiteljskim obiteljima, SOS Dječje selo Ladimirevci sredinom
ožujka 2016. godine pokreće program „Jačanje obitelji“ u suradnji s Centrima za socijalnu skrb
Valpovo i Našice. Svrha programa je poboljšanje roditeljske kompetencije, a time i roditeljske
skrbi o maloljetnoj djeci, usađivanje kvalitetnih i prihvatljivih odgojnih metoda te načina
nošenja sa sve zahtjevnijim izazovima odrastanja djece.
Usmena priopćenja
41
Krizne situacije i podrška u zajednici
Dajana Vinković, Vanesa Šerić
PUKS – Podrška u kriznim situacijama
Krizne situacije pogađaju čovjeka više puta tijekom života. One mogu nastati zbog iznenadnih
nesreća uzrokovanih elementarnim nepogodama, posljedica loših odluka ili su uzrokovane
događajima koji za posljedicu imaju potrebu rekonstruiranja identiteta. Sve krizne situacije
prati gubitak koji utječe na osobnost. Emocionalna reakcija na gubitak je osjećaj tuge, a proces
prilagodbe na gubitak naziva se žalovanje. Tijekom faza žalovanja (Kubler-Ross, 1975.) u
čovjeku se rađaju potrebe (Sanders, 1999.) koje ponekad okolina, a i sama osoba u kriznoj
situaciji, nije sposobna prepoznati i adekvatno na nju odgovoriti. Tada žalovanje može postati
otežano, komplicirano i kronično (Ajduković, 2008.). Kako bi se osoba u kriznoj situaciji
suočila sa zadatcima žalovanja (Worden, 2005.) potrebna joj je podrška. Podrška može biti
korisna i nekorisna, a metoda „aktivnog slušanja“ pokazuje se izrazito djelotvornom (James i
Friedman, 2002.). Potaknuta ovim saznanjima i rezultatima istraživanja u lokalnoj zajednici
(Šerić, 2015.) nastala je neprofitna udruga PUKS - podrška u kriznim situacijama, osnovana u
cilju promicanja osobnog rasta i razvoja kroz pružanje podrške osobama svih dobi koje prolaze
proces žalovanja nakon različitih gubitaka. Promičući korisna načela pružanja podrške, PUKS
nastoji svojim radom senzibilizirati zajednicu za osobe u procesu žalovanja. Ukazujući na
potrebe onih koji se kroz iskustva kriznih situacija nastoje prilagoditi novom načinu života,
članovi udruge žele unaprijediti mentalno zdravlje, prevenirati kronično žalovanje i depresiju
te tako doprinijeti povećanju kvalitete života u zajednici.
Usmena priopćenja
42
POVEZANOST UPOTREBE DIGITALNIH
UREĐAJA I SPREMNOSTI ZA ŠKOLU
PREDŠKOLSKE DJECE
Marina Kotrla Topić, Silvija Mihaljević, Vedrana Zadravec
Institut društvenih znanosti Ivo Pilar
Novija istraživanja pokazuju kako djeca sve ranije i u sve većoj mjeri dolaze u kontakt s
različitim digitalnim uređajima u vlastitom domu. O tome kako su takve interakcije povezane
s njihovom spremnosti za školu, kao i s kasnijim obrazovnim postignućima, još uvijek se ne
zna dovoljno. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati povezanost upotrebe različitih digitalnih
uređaja u vlastitom domu te spremnosti za školu djece predškolske dobi.
U istraživanju je sudjelovalo 71 dijete u dobi od 6 do 7 godina (29 djevojčica i 42 dječaka).
Riječ je o školskim obveznicima s područja grada Osijeka, koji su prilikom predupisa u prvi
razred osnovne škole došli na psihologijsko testiranje u odabranu osnovnu školu te čiji su
roditelji pristali sudjelovati u istraživanju. Roditelji su ispunili upitnik kojim su prikupljeni
podatci o socio-ekonomskom statusu obitelji te navikama i okolnostima dječje upotrebe
digitalnih uređaja u vlastitom domu – tijekom radnog tjedna te tijekom vikenda. Djeca su u
sklopu uobičajenog postupka testiranja ispunjavala Test spremnosti za školu (Vlahović-Štetić i
sur., 1995), koji osim ukupnog rezultata nudi i zasebne podatke o grafomotoričkim vještinama
te sposobnosti logičkog rezoniranja. Rezultati pokazuju kako postoji značajna negativna
povezanost vremena kojeg dijete provede koristeći računalo tijekom vikenda s grafomotoričkim
vještinama, kao i s ukupnim rezultatom na TSŠ-u. Drugim riječima, djeca koja više vremena
vikendom provode pred ekranima računala pokazuju nešto lošije grafomotoričke vještine te
nižu razinu spremnosti za školu. Također, zabilježena je i umjerena negativna povezanost
vremena kojeg djeca provedu koristeći tablet tijekom radnog tjedna te logičkog rezoniranja.
Usmena priopćenja
43
INTERVENCIJE PUTEM RAZVOJA MEDIJSKE
PISMENOSTI USMJERENE NA PROBLEME U
ADOLESCENCIJI
Gordana Kuterovac Jagodić
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu
Mediji su sveprisutni u životima adolescenata i neprekidno utječu na njih na različite načina:
na njihove kognicije, stavove, osjećaje, ponašanja pa čak i na njihovo fiziološko funkcioniranje.
Utjecaj medija na adolescente nije samo izravan na njih kao pojedince, nego se odvija i
neizravno, putem medijskog utjecaja na njihove roditelje i druge relevantne osobe u njihovim
životima, na institucije, obrazovne, socijalne, zdravstvene i druge politike, pa sve do cjelokupne
kulture u kojoj žive. Istraživanja su utvrdila brojne učinke različitih medijskih sadržaja na
razvoj i funkcioniranje djece i mladih. Mnogi od tih učinaka su u različitoj mjeri negativni, iako
ne treba zanemariti niti brojne pozitivne učinke medija. Premda se medijska pismenost
konceptualizira na vrlo različite načine ona se temelji na razvoju sposobnosti za kritičko
procjenjivanje medijskih poruka i razumijevanje njihovog utjecaja na pojedince i društvo.
Intervencije putem razvoja medijske pismenosti polaze od ideje da je moguće osmisliti
aktivnosti putem kojih će se mlade osnažiti da se odupru ili postanu imuni na određene
negativne učinke medija ili koje će pak umanjiti ili ukloniti već postojeće negativno djelovanje
medija. Dakle, svrha intervencija putem medijske pismenosti je pomoći adolescentima da
postignu kontrolu nad učincima medija po njihova razmišljanja, osjećaje, stavove i ponašanja.
U ovom izlaganju bit će prikazane neke prirodne intervencije usmjerene na medije koje
spontano provode roditelji kao i različite intervencije koje su dizajnirane kako bi se umanjili
negativni učinci medija u pojedinim područjima problema tipičnih za adolescenciju poput
nasilja, seksualnosti, zdravlja i ovisnosti te stereotipiziranja. Prikazat će se i rezultati evaluacije
predmetnih intervencija i njihove učinkovitosti.
Usmena priopćenja
44
PREVENCIJA SPOLNOG ZLOSTAVLJANJA I
ISKORIŠTAVANJA DJECE UPORABOM
RAČUNALNIH SUSTAVA I MREŽA
Davorka Martinjak, Renata Odeljan
Edukacijsko – rehabilitacijski fakultet, Sveučilište u Zagrebu
Prednosti digitalnog doba i razvoj novih tehnologija kao što su brža razmjena informacija i
lakše komuniciranje s ljudima iz cijelog svijeta, donijele su nam i nedostatke, naime, njima su
se otvorile mogućnosti za počinjenje seksualnih delikata na štetu djece bez fizičkog kontakta.
U ovom radu prikazati će se rezultati domaćih i stranih istraživanja koja nam govore o opsegu
pojave seksualnog iskorištavanja djece putem računalnih sustava i mreža, obilježjima
počinitelja i pojavnih oblika. Jedan od izazova u ovom radu je i analiza razlika počinitelja ovih
kaznenih djela u odnosu na druge počinitelje kontaktnih seksualnih delikata. Istraživanje Webb,
Craissatt i Keen (2007) pokazalo je značajne sličnosti ali i razlike između počinitelja
internetskih kaznenih djela i počinitelja kontaktnih seksualnih kaznenih djela. Jedna od razlika
je da se počinitelji internetski kaznenih djela lakše uklapaju u svoju socijalnu sredinu nakon
odslužene kazne zatvora. Kroz rad će se odgovoriti na pitanje tko su žrtve ovih pojavnih oblika
seksualnog iskorištavanja te kakav utjecaj mogu imati na njihovo tjelesno i psihičko zdravlje.
Cilj rada je i analizirati preventivne aktivnosti u svijetu, nekim država Europske unije i
Hrvatskoj. Također, komparativnom metodom prikazati će se domaći i međunarodni standardi,
politike i aktivnosti pojedinih država u zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja
putem računalnih sustav. Na kraju će se prikazati sažetak utvrđenih korelata.
Usmena priopćenja
45
DJECA U RIZIKU INFORMACIJSKO-
KOMUNIKACIJSKE TEHNOLOGIJE
Darko Ćorković
Policijska uprava osječko-baranjska, Odjel prevencije
Tema predavanja su rizici informacijsko-komunikacijske tehnologije (ICT) kod učenika od 4.
do 6. razreda osnovne škole u Osječko-baranjskoj županiji. PU osječko-baranjska provodi
preventivni projekt Sigurnost i zaštita djece na internetu koji se odnosi na educiranje djece o
negativnom utjecaju ICT-a. Primarni cilj predavanja je podizanje razine svijesti o rizicima
korištenja računalnih igara kod djece. Uvod predavanja obuhvaća statistički pregled korištenja
i mogućnosti pristupa djece internetu i broju održanih predavanja u okviru navedenog projekta.
U glavnom dijelu predavanja govorimo o problemu, rizicima i posljedicama korištenja
računalnih igara. Na osnovi podataka i dječjih odgovora tijekom predavanja saznali smo da,
ako su ometena ili prekinuta u igranju računalnih igara zbog tehnoloških poteškoća ili od
članova obitelji, djeca često postaju agresivna te oštećuju informatičku opremu ili verbalno i/ili
tjelesno napadaju druge članove obitelji. Ova saznanja ukazuju na ozbiljnost problematike
igranja računalnih igara. Ključno je naglasiti njezinu važnost s policijskog aspekta.
Prekomjerno korištenje računalnih igara je rizično jer utječe na socijalizaciju i socijalnu
adaptaciju pojedinca. Dovodi do novih oblika rizičnog ponašanja npr. vršnjačkog nasilja ili
nasilja u obitelji koji su onda problem policije i zajednice. U završnom dijelu upozoravamo na
nedostatak istraživanja agresije kao posljedice prekomjernog korištenja računalnih igara i
preventivnih aktivnosti te senzibilizacije javnosti na navedenu problematiku. Nudimo suradnju
Odjela prevencije PU osječko–baranjske u realizaciji projekta na tematiku agresije kao
posljedice prekomjernog korištenja računalnih igara.
Usmena priopćenja
46
ULOGA EMOCIONALNE INTELIGENCIJE U
PRILAGODBI STUDENATA NA STUDIJ
Ana Babić Čikeš, Ana Kurtović, Ana Perak
Filozofski fakultet, Sveučilište u Osijeku
Uspjeh na studiju ne ovisi samo o kognitivnim sposobnostima studenta i trudu koji ulaže u
studiranje nego i o njegovoj sveukupnoj prilagodbi na studentski život. Prilagodba na studij
definira se kao složen proces prilagođavanja na novonastalu situaciju koji ima brojne ponašajne
i doživljajne korelate. Najčešće se opisuje kroz tri aspekta: emocionalnu, socijalnu i akademsku
prilagodbu. Neki od dosada potvrđenih korelata prilagodbe na studij su spol, dob, dimenzije
ličnosti, subjektivna dobrobit, lokus kontrole, suočavanje sa stresom, motivacija za
postignućem i psihološko zdravlje. S obzirom da se u dosadašnjim istraživanjima potvrdila
uloga emocionalnih sposobnosti u prilagodbi u različitim životnim razdobljima, pretpostavlja
se da bi one mogle biti značajan čimbenik i u prilagodbi studenata na studij. Stoga je cilj
provedenog istraživanja bio ispitati mogućnost predviđanja različitih aspekata prilagodbe
studenata na studij na temelju emocionalnih sposobnosti. Istraživanje je provedeno na uzorku
od 236 studenata (68,6 % studentica i 31,4 % studenata) Sveučilišta J. J. Strossmayera u
Osijeku. Primijenjena su dva testa emocionalne inteligencije (Test analize emocija i Test
upravljanja emocijama), Upitnik emocionalne kompetentnosti, Skala prilagodbe studenata na
studij i Inventar ličnosti BFI. Rezultati hijerarhijske regresijske analize pokazali su da
emocionalna inteligencija mjerena testovima uratka i samoprocjenama značajno doprinosi
objašnjenju varijance emocionalne, akademske i socijalne prilagodbe uz kontrolu efekta spola,
dobi i osobina ličnosti. Rezultati ukazuju na potrebu uključivanja različitih aktivnosti kojima je
cilj poboljšati emocionalne kompetencije u ponudu izvannastavnih aktivnosti namijenjenih
studentima.
Usmena priopćenja
47
ISPITIVANJE PSIHOLOŠKIH I SOCIJALNIH
PREDIKTORA SOCIJALNE ANKSIOZNOSTI
Izabela Hruška, Ivana Marčinko
Filozofski fakultet, Sveučilište u Osijeku
Cilj istraživanja bio je utvrditi neke psihološke i socijalne prediktore socijalne anksioznosti.
Potencijalni psihološki prediktori socijalne anksioznosti obuhvaćeni ovim istraživanjem bili su
zadovoljstvo tjelesnim izgledom, temperament i samopoštovanje, dok su socijalni bili kvaliteta
obiteljskih interakcija i socijalna podrška. Ukupan broj studenata uključen u istraživanje bio je
303, od čega 179 (59.1%) sudionika bilo ženskoga spola. Ispitivanje je provedeno online
korištenjem internetskih stranica namijenjenih studentima različitih studija. Rezultati
hijerarhijske regresijske analize ukazuju na jači izravni doprinos psiholoških čimbenika u
odnosu na socijalne. Psihološki čimbenici objašnjavaju 45.2% ukupne varijance socijalne
anksioznosti dok socijalni objašnjavaju 9.6% ukupne varijance kriterija. Pritom, utvrđeni
psihološki prediktori bili su samopoštovanje i temperamentna dimenzija izbjegavanje štete.
Visoko samopoštovanje i nisko izbjegavanje štete predviđali su nisku socijalnu anksioznost.
Kao jedini značajan socijalni prediktor socijalne anksioznosti pokazala se socijalna podrška
profesora pri čemu je visoka podrška profesora predviđala nisku socijalnu anksioznost
studenata.
Usmena priopćenja
48
PROGRAM PROFESIONALNOG
USMJERAVANJA
Ana-Marija Čango, Ivana Galić, Sara Prša, Diana Viduka
Filozofski fakultet, Sveučilište u Osijeku (studentice)
Nezaposlenost je vodeći problem u RH, posebice među mladima. Kao jedan od uzroka tog
problema nameće se neusklađenost stečenih zanimanja sa stanjem na tržištu, ali i sa osobinama
pojedinca. Česta je pojava da učenici nakon osnovne škole ne znaju koju srednju školu upisati
i nerijetko je to rezultat malog broja informacija koje im se pružaju, kao i nepoznavanja vlastitih
sposobnosti i mogućnosti. Uviđajući taj problem razvili smo program uz pomoć PATH modela
koji bi pratio kompetencije učenika od 7. razreda osnovne škole te im omogućavao stjecanje
informacija i iskustva o područjima koja ih zanimanju. Po završetku programa svaki učenik
dobio bi individualiziranu preporuku. Smatramo da bi se pravovremenom edukacijom,
osposobljavanjem i informiranjem učenika podigla razina svijesti učenika o pravom zanimanju
za njih, a time bismo dobili ‘’prave ljude na pravome mjestu’’ koji bi svojim radom i idejama
doprinosili društvu u cjelini.
Usmena priopćenja
49
PREVENCIJA NEZADOVOLJSTVA STUDIJEM:
ULOGA PRAVEDNOSTI U AKADEMSKOM
KONTEKSTU
Ana Đorić, Zoran Sušanj, Ana Jakopec
Filozofski fakultet, Sveučilište u Rijeci
Zadovoljstvo studijem jedan je od osnovnih pokazatelja uspješnosti visokoškolske institucije:
poznato je da zadovoljni studenti redovitije pohađaju nastavu, češće se uključuju u različite
studijske aktivnosti, ulažu više napora u svoje obrazovanje, više se identificiraju s fakultetom
te uspješno nastavljaju i završavaju studij. Na zadovoljstvo studijem, pored brojnih akademskih
i neakademskih faktora, utječe i doživljaj pravednosti u akademskom kontekstu i njegovi
korelati. No, istraživanja koja povezuju zadovoljstvo studenata studijem s njihovom
percepcijom pravednosti postupaka, ishoda i tretmana od strane profesora, kao i akademskog
poticaja i povjerenja u nastavnike, iznimno je malo. U ovom se radu na velikom uzorku
studenata riječkog i osječkog Filozofskog fakulteta nastojalo utvrditi u kojoj mjeri relevantna
demografska obilježja, akademski uspjeh, doživljaj pravednosti profesora i kolega na studiju,
akademski poticaj i povjerenje u nastavnike pridonose objašnjenju zadovoljstva studenata
studijem. Rezultati stupnjevite regresijske analize pokazuju da stariji studenti, boljih
materijalnih prilika i oni s boljim ocjenama na kraju prethodne akademske godine izvještavaju
o većem zadovoljstvu studijem. Proceduralna, distributivna i interakcijska pravednost profesora
povećavaju zadovoljstvo studijem zbog većeg povjerenja studenata u svoje nastavnike, dok
interakcijska pravednost kolega povećava akademski poticaj, uslijed čega raste i zadovoljstvo
studijem. Raspravlja se o važnosti pravednog tretmana studenata i ulozi visokoškolskih
nastavnika u prevenciji nezadovoljstva studijem.
Usmena priopćenja
50
SHARENTING - PROGRAM PREVENCIJE
Buconjić Patricia, Bulut Ivančica, Grbeša Marina, Pribisalić Dalia
Filozofski fakultet, Sveučilište u Osijeku (studentice)
Sharenting se odnosi na učestalo korištenje društvenih mreža za dijeljenje informacija o
vlastitoj djeci. Zabrinjava činjenica da u sve većem broju slučajeva sharenting počinje prije
rođenja djeteta kada trudnice objavljuju slike ultrazvuka još nerođenog djeteta (Brosch, 2016).
Vodeći se tim podatcima, smatra se kako je 80% djece do svoje druge godine života bar jednom
imalo vlastitu fotografiju objavljenu na internetu (Bessant, 2017). Problem nastaje kada se
počnu dijeliti intimne informacije ili sramotne i neprimjerene slike djece koje sa sobom donose
i različite opasnosti. S obzirom na sve navedeno, može se zaključiti kako je sharenting sve
učestaliji problem današnjice koji zahtjeva dovoljno rano reagiranje kako bi se što više umanjilo
njegovo potencijalno štetno djelovanje. Imajući to na umu, koristeći PATH model razvile smo
prijedlog programa koji bi služio kao pomoć roditeljima u odgajanju djeteta u uvjetima koje
nameću društvene mreže kao i norme „Internet društva“. Iako je program primarno usmjeren
roditeljima, smatramo kako bi isto tako utjecao na samo dijete jer bi prilagodio način odgajanja
djeteta i promijenio načine ponašanja roditelja koje djeca svakodnevno usvajaju. Provedba
programa odvijala bi se kroz nekoliko koraka: oglašavanje programa intervencije pomoću
letaka i TV reklama; modificiranje i prilagođavanje programa intervencije s obzirom na ishode
preliminarne provedbe (kompletan program proveo bi se s roditeljima jedne vrtićke ustanove);
educiranje stručnjaka suradnika o programu koji bi sudjelovali u provedbi (odgajatelji, učitelji,
pedagozi, pedijatri); provedba grupnih radionica i interaktivnih predavanja s roditeljima.
Uspješnost intervencije bila bi provjerena 3 mjeseca nakon programa primjenom različitih
upitnika za mjerenje ponašanja na društvenim mrežama i upitnicima za stavove prema
objavljivanju fotografija djece na društvenima mrežama.
Usmena priopćenja
51
RAD S RODITELJIMA S INTELEKTUALNIM
POTEŠKOĆAMA U CENTRU ZA SOCIJALNU
SKRB: IZAZOVI I MOGUĆNOSTI
UNAPRJEĐENJA
Špaček Martina
Centar za socijalnu skrb, Vukovar
Roditelji s intelektualnim poteškoćama jedna su od najranjivijih grupa korisnika u sustavu
socijalne skrbi, a njihova djeca zbog zanemarivanja ili procijenjenog izrazitog rizika za
zanemarivanje osnovnih potreba često bivaju izdvojena iz obitelji. Cilj ovoga rada je, na temelju
iskustva stručnjaka Centra za socijalnu skrb Vukovar, prikazati izazove u prevenciji izdvajanja
djece iz obitelji u riziku, u kojima jedan ili oba roditelja imaju intelektualne poteškoće. Nadalje,
namjera je dati prijedlog preporuka za unaprjeđenje intervencija i načina rada u okviru
postojećih mjera temeljen na pregledu relevantne literature. Iskustva drugih zemalja koje
provode programe pomoći obiteljima uključenima u sustav zaštite prava i dobrobiti djece, a u
kojima jedan ili oba roditelja imaju intelektualne poteškoće, pokazala su da roditelji s
intelektualnim poteškoćama mogu biti jednako uspješni roditelji kao i drugi te da intelektualne
poteškoće same po sebi nisu prepreka za kompetentno roditeljstvo. Ipak, zbog specifičnosti
kognitivnog funkcioniranja ove grupe roditelja, načine pružanja podrške potrebno je adekvatno
prilagoditi njihovim specifičnim potrebama. Mjere s kojima centar za socijalnu skrb raspolaže,
posebice mjera stručne pomoći i podrške, kao i mjera intenzivne stručne pomoći i podrške, a
koje su po svojoj prirodi mjere indicirane prevencije izdvajanja djece iz obitelji, pružaju
mogućnost individualiziranog pristupa u radu s roditeljima i djecom u njihovu domu. Primjeri
dobre prakse drugih zemalja ukazuju na važnost prilagođenih programa treninga roditeljskih
vještina te na osnaživanje socijalne mreže roditelja, što između ostaloga podrazumijeva i
kontinuirano osnaživanje stručnjaka za rad s ovim obiteljima.
Usmena priopćenja
52
JAČANJE ZAŠTITNIH ČIMBENIKA KROZ
PRIMJENU MODELA KRUGOVA PRIJATELJA
Aleksandra Krampač-Grljušić, Ivana Duvnjak, Daniela Šincek
Osnovna škola Ljudevita Gaja, Osijek
Siromašni odnosi s vršnjacima jedni su od glavnih čimbenika rizika za razvoj višestrukih
problema ponašanja, stoga škole trebaju u središte pozornosti staviti dijete, roditelje, vršnjake i
druge značajne osobe u životu djeteta te razvijati osobne i socijalne kompetencije djece i
promovirati stav da se usluge kreiraju prema potrebama pojedinca. Cilj izlaganja je upoznati
sudionike s jednim preventivnim modelom pod nazivom krugovi prijatelja, koji u svojoj osnovi
ima socijalno i emocionalno učenje. Krugovi prijatelja predstavljaju suvremeni model podrške
osmišljen kako bi se opisala vršnjačka uključenost u mrežu podrške i prijateljstava za
određenog učenika. Ovakav preventivni program primijenjuje se na razini razreda, a učiteljima
daje uvid u socijalnu mrežu učenika i omogućava razredniku napraviti kvalitetan plan razrednog
odjela te učenicima pomaže učiti nove vještine i primjenjivati ih u stvarnim životnim
situacijama. Kroz krugove prijatelja učenici shvaćaju kako se razvijaju odnosi i prijateljstva,
prepoznaju vrijednosti odnosa i njihov utjecaj na učenike s kojima nisu povezani. Slika života
učenika prikazuje se pomoću četiri koncentrična kruga pri čemu je učenik smješten točno u
sredinu krugova. Svaki od četiri kruga koji ga okružuju prikazuju prirodu ili bliskost odnosa s
učenikom koji je u središtu. Prvi krug je krug najbliži središtu, nazvan krug intimnosti u kojem
se nalaze osobe na koje se učenik može u potpunosti osloniti. Drugi krug je krug prijateljstva,
treći je krug sudjelovanja, odnosno suradnika i četvrti je vanjski krug. Provedba je vrlo
jednostavna. Najprije se traži od učenika da razmisle o svom krugu prijatelja i prikažu ga te
nakon toga razmatraju i uspoređuju s krugovima ostalih učenika u razredu. Svrha krugova
prijatelja je senzibilizirati i povećati osjetljivost za sve ljude koji su u prisutni u njihovim
životima. Upravo ovaj model predstavlja obećavajući preventivni program u našim uvjetima.
Usmena priopćenja
53
SMANJENJE SOCIJALNE IZOLACIJE I
USAMLJENOSTI KOD STARIJIH OSOBA
Lucija Drokan, Martina Ivandić, Ivana Mađarić
Filozofski fakultet, Sveučilište u Osijeku (studentice)
Usamljenost i socijalna izolacija predstavljaju sve veći društveni problem, a vrlo ih se često
povezuje sa starenjem. Upravo su osobe starije životne dobi posebno rizična skupina koja je
izložena raznim čimbenicima koji doprinose negativnim životnim promjenama i različitim
stupnjevima socijalne izolacije i usamljenosti. Istraživanja i intervencije za smanjenje osjećaja
usamljenosti vrlo su važne jer je osjećaj usamljenosti povezan s različitim rizicima za tjelesno
i mentalno zdravlje pojedinca. U svijetu su već razvijeni brojni programi i intervencije za
smanjenje usamljenosti i socijalne izolacije kod starijih osoba. Međutim, većina dosadašnjih
programa usmjerena je na jednu ili manji broj specifičnih intervencija s kojima obuhvaćaju mali
dio populacije starijih osoba. S obzirom na sve navedeno, koristeći PATH model osmišljen je
program s ciljem smanjenja usamljenosti i socijalne izolacije kod starijih osoba s područja
Osječko-baranjske županije. Ovim programom nastoji se privući što više starijih usamljenih i
izoliranih osoba, stoga je kroz intervencije potrebno ponuditi širi raspon aktivnosti između kojih
osoba može birati s obzirom na svoje mogućnosti i interese. Intervencije bi uz razne grupne i
individualne aktivnosti, uključivale i TV emisiju koju bi vodile starije osobe, organizirani
prijevoz za sudionike programa te osobe od povjerenja i volontere različite dobi i zanimanja.
Smatramo da bi ovaj program obuhvatio veći broj starijih usamljenih osoba te značajno utjecao
na smanjenje osjećaja usamljenosti.
Usmena priopćenja
54
STAVOVI UČENIKA TIPIČNOG RAZVOJA
PREMA VRŠNJACIMA S AUTIZMOM
Ivana Sladić Kljajić, Anita Poslon, Ljiljana Umićević, Karolina Babli
Centar za autizam, Zagreb
Mnogobrojna istraživanja pokazala su da se upravo intervencijama i programima, kao što je
edukacijsko uključivanje učenika s teškoćama, mijenjaju stavovi učenika prosječne populacije
te da s vremenom bolje prihvaćaju vršnjake s teškoćama. Cilj ovoga rada jest ispitati stavove
učenika 8. razreda OŠ Granešina (n = 64) koji su tijekom školske godine 2015./2016. i
2016./2017. prošli edukativnu radionicu o autizmu i imali neposredno iskustvo s učenicima s
autizmom na satovima zajedničke nastave, kao i stavove učenika 7. razreda (n = 51) iste škole
koji navedeno nisu imali. Učenici 7. i 8. razreda ispunili su u svibnju 2017. godine Upitnik o
stavovima i mišljenjima o djeci s autizmom (Umićević, Sladić Kljajić, 2017.) kojim se u 18
tvrdnji nastoji ispitati stavove o djeci s autizmom. Upitnik sadrži i 3 dodatna pitanja kojima se
ispituju ranija iskustva s osobama s autizmom. Ukupno 68% ispitanika navodi da poznaju
dijete/odraslu osobu s autizmom, a njih 66% već su ranije negdje slušali/čitali o djeci i osobama
s autizmom. Primjenom t-testa pokazalo se da ne postoji značajna razlika između učenika 7. i
8. razreda na ukupnome rezultatu u skali stavova, no dobivene su značajne razlike na četiri
pojedinačne tvrdnji, i to sve u korist učenika 8. razreda, odnosno uključivanje u edukativne
radionice i neposredno iskustvo s učenicima s autizmom doprinosi pozitivnijim stavovima
prema djeci s autizmom. Takvi su nalazi u skladu s očekivanjima, ali i s ranijim istraživanjima,
te ukazuju na korisnost ovakvih projekata kako bi se bolje prihvaćale različitosti u školi.
Usmena priopćenja
55
PREVENCIJA SEKSUALNE VIKTIMIZACIJE
DJECE: PREGLED AKTUALNIH SPOZNAJA
Irma Kovčo Vukadin, Dragan Josipović, Nikolina Grubišić Požar
Edukacijsko – rehabilitacijski fakultet, Sveučilište u Zagrebu
Seksualna viktimizacija djece je značajan socijalni problem suvremenog društva. Prema
UNICEF-ovoj studiji o seksualnom nasilju prema djeci objavljenoj 2014. godine, procjenjuje
se kako je oko 120 milijuna djevojaka u dobi do 20 godina (otprilike 1 od 10) bilo tijekom
života izložena nekom obliku prisilnog spolnog odnošaja, dok su podaci za mladiće znatno niži.
Seksualna viktimizacija je termin koji predstavlja „krovni“ okvir za različite pojavne oblike u
ovom području i koji autori predlažu za korištenje u situacijama kada se govori o problemu u
njegovoj ukupnosti. Upravo s ciljem jasnog korištenja terminologije u ovom području i
mogućnosti bolje usporedbe rezultata provedenih istraživanja, razvijeni su određeni standardi
(u formi pravnih dokumenata i smjernica) za definiranje (i kriminaliziranje) različitih pojavnih
oblika seksualne viktimizacije djece. Nerijetko se u tim dokumentima ističe značaj prevencije
ove pojave. Cilj ovog rada je davanje pregleda aktualnih spoznaja o prevenciji seksualne
viktimizacije djece na međunarodnoj razini kroz analizu međunarodnih dokumenata i
objavljenih znanstvenih radova. U radu se, nakon definiranja temeljnih pojmova i informiranja
o aktualnim spoznajama u području incidencije i posljedica seksualne viktimizacije djece (na
kojim se temelji značaj ovog problema), daje prikaz teorija/modela na kojima se temelje
preventivne aktivnosti (Bronfenbrennerov ekološki model, javno-zdravstveni model, model
prevencijskog spektra, teorija situacijske prevencije kriminaliteta i teorija promjene). U trećem
dijelu rad se bavi pregledom bitnih značajki preventivnih programa te se zaključno identificiraju
izazovi u učinkovitoj prevenciji seksualne viktimizacije djece.
Usmena priopćenja
56
PROSOCIJALNO PONAŠANJE: ULOGA
OSNAŽUJUĆIH ČIMBENIKA RAZVOJA DJECE
RANE ŠKOLSKE DOBI
Vučković Sandra, Krupić Dino, Borovac Tijana, Ručević Silvija
Centar za pružanje usluga u zajednici Osijek – „JA kao i TI“
Cilj istraživanja bio je ispitati ulogu nekih socio-demografskih varijabli, roditeljskih odgojnih
stilova i empatije djeteta u objašnjenju prosocijalnog ponašanja djece rane školske dobi. U
istraživanju su korišteni podaci iz treće točke mjerenja unutar opsežnijeg longitudinalnog
istraživanja pod nazivom „Problemi u ponašanju djece školske dobi: Uloga izvršnih funkcija,
individualnih, obiteljskih i genetskih čimbenika-ECLAT“. U istraživanju je sudjelovalo 173
slučajno odabrane djece iz 16 javnih škola grada Osijeka (94 dječaka; Mdob=8.21, SD=.569) i
njihovi roditelji. Roditeljski odgojni stilovi mjereni su samoprocjenom koristeći Upitnik
roditeljskog stila, dok su razinu empatije kod djeteta roditelji procjenjivali Griffithovom
ljestvicom empatije. Roditelji su također ispunili Upitnik snaga i slabosti, pri čemu su prikazani
rezultati samo za subskalu kojom se mjeri prosocijalno ponašanje. Hijerarhijskom regresijskom
analizom utvrđeno je da su spol i razina afektivne empatije djeteta te permisivni odgojni stil
značajni prediktori prosocijalnog ponašanja djece rane školske dobi. Djeca ženskog spola, s
višom razinom afektivne empatije i čiji roditelji rjeđe koriste permisivni odgojni stil bila su
procijenjena kao ona koja češće manifestiraju ponašanja kojima žele pomoći drugoj osobi ili
učiniti neku korist. Rezultati istraživanja ukazuju da su ženski spol, viša razina afektivne
empatije djeteta te rjeđe korištenje permisivnog roditeljskog odgojnog stila osnažujući
čimbenici razvoja prosocijalnog ponašanja djece rane školske dobi. Istraživanje ukazuje da se
intervencije trebaju usmjeriti na ranu edukaciju roditelja i poticanje razvoja empatije kod
djeteta, kako bi se prevenirao razvoj problema u ponašanju u kasnom djetinjstvu i adolescenciji.
Usmena priopćenja
57
PRIKAZ SLUČAJA: ULOGA PSIHOLOGA U
PREVENCIJI PANIČNIH NAPADAJA KOD
DJECE
Dajana Krupić
Poliklinika Novoselec
Kada govorimo o anksioznim poremećajima kod djece oni otežavaju svakodnevno
funkcioniranje u školi i socijalnom okruženju i samim time dugoročno utječu na obiteljsko
funkcioniranje. Panični napadi se često javljaju kod djece i dugo nisu prepoznati kao takvi, već
ovisno o fiziološkim reakcijama, okolina smatra da dijete ima određenih tjelesnih zdravstvenih
problema. Kasno uočavanje i prepoznavanje pojave paničnih napada kod djece može rezultirati
velikim problemima tijekom odrastanja koji su popraćeni rastom intenziteta straha, a uvelike
narušavaju kvalitetu života. U okviru ovog izlaganja predstavit ću studiju slučaja rada sa
djevojčicom, starosne dobi 13 godina nakon višestrukih paničnih napada i liječenja na
psihijatriji. Djevojčica je kao mala bila izložena obiteljskom nasilju, a kasnije i vršnjačkom.
Prikazati ćemo u kakvom stanju djevojčica ulazi u tretman, koje su bile metode rada, što se u
takvim situacijama može poduzeti da bi dijete i obitelj što bolje funkcionirala, a studija će
postaviti i nužna pitanja što sa djecom koja imaju mentalnih poteškoća. Kognitivno-
bihevioralna terapija daje odlične rezultate kada je u pitanju smanjivanje simptoma napada
panike, kao i kada je u pitanju detekcija izvora problema. Pitanje je, kada se radi o djeci, je li
dovoljno samo to? Kako stručna zajednica može djelovati na ovu vrst problema, te kako
možemo roditeljima pomoći da ranije uoče probleme, ali da i ranije reagiraju i dobiju potrebnu
pomoć. Koja je tu uloga psihologa i zajednice? Upravo ovakvi slučajevi nam mogu dati ideju
što mijenjati kada su u pitanju preventivne aktivnosti.
Usmena priopćenja
58
POVEZANOST SIMPTOMA ADHD-A SA
SOCIO-EMOCIONALNOM PRILAGODBOM
OSNOVNOŠKOLACA
Mateja Tatarević, Ksenija Romstein, Tena Velki
Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti, Sveučilište u Osijeku
Prijašnja istraživanja pokazala su poteškoće u socio-emocionalnoj prilagodbi djece s ADHD-
om, no gotovo da nema istraživanja koja se bave djecom suspektnom na ADHD-a, a kod koje
viša izraženost pojedinih simptoma također može voditi do poteškoća prilagode. Cilj je
istraživanja provjeriti povezanost simptoma deficita pažnje/hiperaktivnog poremećaja
(hiperaktivnost, impulzivnost, nepažnja) sa socio-emocionalnom prilagodbom (broj prijatelja,
osjećaj vršnjačke prihvaćenosti, socijalna samoefikasnost, emocionalna empatija, emocionalna
kompetentnost te emocionalna samoefikasnost). U istraživanju je sudjelovao 501 učenik
četvrtih (20,8%), šestih (36,9%) i osmih (42,3%) razreda, od toga 50,7% dječaka. Prosječna
dob učenika je M=12,72 godina (SD=1,62). Učenici su tijekom jednog školskog sata ispunili
Upitnik emocionalne kompetentnosti (UEK-45; Takšić, 2002), Skalu emocionalne empatije (E-
upitnik; Raboteg-Šarić, 2002), Skalu hiperaktivnosti-impulzivnosti-nepažnje (HIP; Vulić-
Prtorić, 2006) te Upitnik samoefikasnosti za djecu (SEQ-C; Vulić-Prtorić i Sorić, 2006).
Nepažnja se pokazala kao najveća prepreka u socio-emocionalnoj prilagodbi učenika. Porastom
nepažnje smanjuje se socijalna samoefikasnost i osjećaj prihvaćenosti od strane vršnjaka, a
također i emocionalna empatija, emocionalna kompetentnost i emocionalna samoefikasnost.
Iako slabe, dobivene su i statistički značajne negativne povezanosti ostalih simptoma ADHD-a
s dimenzijama emocionalne prilagodbe. Porastom hiperaktivnosti i impulzivnosti smanjuju se
emocionalna empatija i emocionalna samoefikasnost. Povišena razina hiperaktivnosti i
impulzivnosti nisu se pokazale značajne za socijalnu prilagodbu osnovnoškolaca.
Usmena priopćenja
59
PERFEKCIONIZAM I DEPRESIVNOST KOD
ADOLESCENATA - IMPLIKACIJE ZA
PREVENTIVNI RAD
Jelić Katarina, Sliško Anja
Udruga Pragma
Depresija je kompleksan poremećaj kojeg tumačimo pomoću brojnih faktora. Vjerojatnost
doživljavanja depresivnih simptoma dvostruko je veća za žene, a razlike s obzirom na spol
javljaju se upravo u adolescenciji. Cilj istraživanja bio je, između ostalog, utvrditi postoje li
razlike s obzirom na spol i dob u depresivnosti, na uzorku adolescenata (N=334; od čega 127
dječaka i 227 djevojčica). Spolne razlike u depresivnosti su potvrđene, budući da djevojke na
Skali depresivnosti za djecu i adolescente postižu značajno više rezultate, a isto tako je utvrđeno
kako sudionici u dobi od 15 godina izvještavaju o statistički značajno nižim razinama
depresivnosti nego sudionici u dobi od 18 godina, što ide u prilog tezi o porastu depresivnih
simptoma s dobi. Zaključno, fenomen depresivnosti zahtijeva veliku pozornost stručnjaka,
usmjeravanje na preventivne programe i otkrivanje značajnih prediktora. Neki od njih uključuju
stilove roditeljskog odgoja, perfekcionizam, samopoštovanje i brojne druge.
Perfekcionizam se definira u terminima postavljanja visokih standarda, uz pretjerano kritične
samoevaluacije. Generalno postoji konsenzus oko dvije temeljne dimenzije. Faktorska analiza
Frostove Multidimenzionalne skale perfekcionizma u ovom istraživanju utvrdila je postojanje
četiri distinktivna faktora, od kojih se glavni i dominanti faktor odnosi na maladaptivni
perfekcionizam, koji se najviše oblikuje u djetinjstvu i adolescenciji. Spolne razlike vidljive su
na nekim dimenzijama MSF skale, pa tako na skali Roditeljska očekivanja dječaci postižu više
rezultate, a na faktoru kojeg nazivamo Organiziranost razlika ide u korist djevojaka.
Općenito govoreći, u adolescenciji se naglašava izvedba što, u kombinaciji s brojim drugim
promjenama, čini pojedinca ranjivim za razvoj depresije, na što upućuje i dobivena povezanost
perfekcionizma i depresivnosti na ovom uzorku adolescenata. Što se tiče smjernica za
preventivne programe, one su za područje perfekcionizma još uvijek slabije istraženi.
Perfekcionisti znaju biti izazovni klijenti; rijetko traže stručnu pomoć, a ukoliko je i potraže
skloni su otkrivati jako malo informacija o sebi, naročito svoje slabosti, dok u isto vrijeme mogu
imati visoka očekivanja od tretmana. Neke od tehnika koje dokazano djeluju uključuju
identificiranje kognitivnih distorzija i okidača, nalaženje novih izvora užitka, usmjeravanje na
motive i prekursore ponašanja, učenje adaptivnih metoda pristupanja ljudima i događajima,
prakticiranje tehnika mindfulnessa i slično.
Usmena priopćenja
60
PRAGMATIC EMPOWERMENT TRAINING
(PET) AND BAREFOOT COUNSELORS AS A
MEANS OF HEALING, INTEGRATION, AND
PREVENTION IN THE COMMUNITY
Charles David Tauber, Sandra Marić
Koalicija za rad s psihotraumom i mirom, Vukovar
Pragmatic Empowerment Training (PET) is a means of creating capacity for dealing with
psychological trauma in communities that have undergone war and other man-made and/or
natural disasters. It is based on Rogerian participant-centered learning. The author, and the
Coalition for Work with Psychotrauma and Peace (CWWPP) have used the method since 1988
with non-professional and professional groups. These have included virtually every
demographic group present in The Netherlands and the Western Balkans. It includes units on
general principles of work with people, self-care, interpersonal and group communication, basic
psychology and counseling, non-violent conflict transformation, integration, civil society, and
human rights. Group size is 3-12. Meetings take place for two hours per week onsite and/or
online. In general, PET lasts for about a year. The group determines the topic of each session.
Group members contribute their experience. There is more discussion and practice than
lecturing. There is thus mutual learning. The facilitator keeps track of what has been covered.
Participants do not need to have previous education in these fields. Further, the method provides
psychological supervision. It also allows for a form of counseling without stigmatization. It thus
also minimizes cultural difficulties. We thus see the PET as applicable in a wide variety of
circumstances, especially where psychological assistance is unavailable or expensive. Further,
we see it as a means of preventing violence and encouraging integration. In the current situation,
it is particularly applicable in dealing with trans-generational transmission of trauma and with
groups of asylum seekers and refugees, as well as with unresolved trauma in veterans and
civilian victims of war.
Usmena priopćenja
61
ZAŠTO SE NE ODAZIVAMO POZIVIMA NA
PREVENTIVNE PREGLEDE?
Helena Tomšek, Veronika Kirin
Filozofski fakultet, Sveučilište u Osijeku (studentice)
Maligne bolesti su jedan od najvećih javnozdravstvenih problema u svijetu, a u Republici
Hrvatskoj nalaze se na drugom mjestu uzroka smrtnosti s udjelom od 27,8 %. U Europi i
Hrvatskoj se provode programi prevencije s ciljem pravodobnog prepoznavanja i liječenja
bolesti čime se sprječavaju smrt, invaliditet, oštećenja i smanjenje kvalitete života. U Hrvatskoj
su trenutno u provedbi Nacionalni program ranog otkrivanja raka vrata maternice, Nacionalni
program ranog otkrivanja raka debelog crijeva i Nacionalni program ranog otkrivanja raka
dojke. Usprkos naporima zdravstvenog sustava da što veći broj ljudi bude obuhvaćen
preventivnim pregledima još uvijek se nedovoljan broj ljudi odaziva ovim pozivima. Razlozi
tome mogu biti financijski, socijalni, psihološki i drugi. Kako bismo utvrdili koji su razlozi
najzastupljeniji u našem društvu, proveli smo kratko istraživanje čije rezultate ćemo prikazati i
obrazložiti u ovome radu.
Usmena priopćenja
62
PREVENCIJA KRIMINALITETA I ŽARIŠNE
TOČKE: KAKO ANALITIČKOM OBRADOM
PODATAKA PROAKTIVNO PLANIRATI
PREVENTIVNE AKTIVNOSTI POLICIJE
Pakšić Ivan
Policijska uprava osječko-baranjska, Odjel prevencije
Društvena uloga policije kao dionika izvršne vlasti predstavlja bitnu zaštitnu ulogu u sustavu
društvene kontrole. Tradicionalno djelovanje policije predstavlja reaktivno aktiviranje nakon
počinjenog društveno osuđujućeg i pravno definiranog delikta. Post delictum aktivnost policije
ne djeluje ohrabrujuće na svijest građana o vlastitoj ranjivosti u svakodnevnoj društvenoj
interakciji nego utječe na povećanje osjećaja straha od kriminala. U posljednjih par godina
intenzivira se namjera preventivnog planiranja policijskih aktivnost sa ciljem smanjenja broja
kažnjivih ponašanja, žrtava i materijalne štete. Definirajući potrebe za preventivnim
aktivnostima polazimo od utvrđivanja generalnog stanja sigurnosti u promatranom području
kroz kreiranje mapa potreba. Jedan od načina definiranja preventivnih potreba je kreiranje
geografskih žarišnih točaka, eng. hot spots prema kriterijima ranjivosti objekata, ranjivosti
žrtava ili prema karakteristikama počinitelja. Utvrđivanjem žarišnih točaka i definiranjem
mogućih žrtava i počinitelja prognostički djelujemo na razmještanje policijskih kapaciteta na
određeno područje prevenirajući moguću viktimizaciju i smanjujući broj društveno
ugrožavajućih ponašanja. U tom smislu kreirani su različiti alati koji se koriste u prognostičke
svrhe a kojima je cilj rana detekcija područja visokog kriminalnog rizika. Autor će u radu
prikazati metodologiju utvrđivanja žarišnih točaka i njihov utjecaj na proaktivno planiranje
preventivnih aktivnosti policije.
Osnaživanje potencijala za preventivne aktivnosti u zajednici
63
POSTER PRIKAZI
Poster prikazi
64
ŠTO UČENICI SREDNJIH ŠKOLA
VIROVITIČKO- PODRAVSKE ŽUPANIJE
RADE NA INTERNETU?
Ljiljana Matošević, Jasna Per-Kožnjak, Melita Schmitz
Psihološki centar Putokaz
Informatička pismenost je izuzetno važna kompetencija koja je danas potrebna u svim
segmentima našeg života, a internet je nezaobilazan medij koji i učenici moraju naučiti koristiti.
Cilj rada bio je saznati kako i koliko učenici srednjih škola Virovitičko- podravske županije
koriste internet, te jesu li njihovi roditelji uključeni u odlučivanje o vremenu provedenom na
internetu. U istraživanju je sudjelovalo N=372 učenika drugih razreda različitih srednjih škola
u Virovitici i Slatini. Osmišljen je upitnik o korištenju interneta s 13 pitanja zatvorenog,
poluzatvorenog i otvorenog tipa (kako se učenici koriste internetom, koliko prosječno dnevno
provode vremena na internetu, što najviše rade na internetu). Ispitane su i učeničke navike
spavanja te bude li se noću kako bi "otišli na" internet. Zanimalo nas je i to jesu li roditelji
uključeni u odlučivanje o tome koliko će i kada njihovo dijete biti na internetu. Iz dobivenih
rezultata ankete vidljivo je da većina učenika ima internet, te samostalno odlučuju o tome koliko
će vremena provesti na internetu. Internet uglavnom koriste za društvene mreže, igrice i
filmove, a samo mali dio njih internet koristi za školu. Na Facebook-u provode najviše vremena
čak i pod nastavom ili kad uče. Zabrinjava podatak da 17 % učenika izjavljuje da spava pet sati
i manja, a 9 % učenika kaže da se budi po noći kako bi provjerilo što piše na društvenim
mrežama. Naime, velika većina učenika danas ima na raspolaganju vrlo moćne alate kojima se
mogu služiti u različite svrhe i to bez velike kontrole. Istovremeno su to mladi koji su nezreli,
u procesu formiranja i otpornost na iskušenja nisu razvijena u velikoj mjeri, te si teško mogu
sami postaviti granice. Stoga je uloga roditelja i u ovom pogledu i te kako velika i pitanje je
koliko su roditelji toga svjesni. Iz svega slijedi da bi roditelje trebalo informirati, osvijestiti im
veću potrebu da zajedno sa svojom djecom sudjeluju u svim odlukama, pa tako i o tome kako i
kada će provoditi vrijeme na internetu
Poster prikazi
65
IZAZOVI UKLJUČIVANJA RODITELJA U
PREVENTIVNE AKTIVNOSTI
Dinka Caha
Odgojni zavod u Požegi
Istraživanja pokazuju da sudjelovanje roditelja i djece predškolske dobi u intervencijama koje
su temeljene na dokazima (engl. evidence based intervention) može umanjiti utjecaj rizičnih,
nepovoljnih čimbenika na mladu osobu i obitelj te imati velik utjecaj na stanovništvo. Pružatelji
intervencija često imaju poteškoća s dolaženjem do obitelji u riziku, s njihovim uključivanjem
u ponuđene intervencije zbog čega strategije dosezanja (engl. reach strategies) imaju vrijedan
doprinos uspjehu preventivne intervencije. Postoje razne intervencijske strategije za dosezanje
obitelji i djece u riziku. Odabir prikladne strategije ovisi o identificiranoj poteškoći. Rješenja
tako mogu biti vezana uz povećanje ponude i korištenja, povećanje kapaciteta i učinkovitosti,
usmjeravanje na razvoj organizacije, promjenu cilja i analize ili promjenu intervencijske
strategije (Hosman, 2016). Jedna metoda vjerojatno neće pružiti dugotrajan učinak. Za
optimiziran dugotrajan doseg korisnika nužno je poznavati principe i čimbenike strategija koje
su se pokazali uspješnima, kontekst, karakteristike ciljanih korisnika, imati dobro razrađenu
procjenu potreba, višedimenzionalno strategiju dosega i kontinuiranu evaluaciju. Rad sadrži
pregled literature o čimbenicima i metodama koje su značajne za sudjelovanje roditelja u
programima. Rad se oslanja na CAPE model uključivanja roditelja u preventivne intervencije
(Piotrowska, Tully, Lenroot, Kimonis, Hawes, Moul, Frick, Anderson, Dadds, 2016) koji
sudjelovanje u programu tretira kao proces razlikujući nekoliko faza i različite mehanizme
unutar obiteljskog sustava koji utječu na proces sudjelovanja. Kako bi primijenili prikladnu
strategiju za povećanje stope sudjelovanja roditelja nužno je znati koji mehanizmi utječu na
sudjelovanje roditelja u programu.
Poster prikazi
66
PROJEKT „HRABRI ČUVARI“ - SIGURNOST
DJECE NA INTERNETU
Ana Orlić, Mirna Čagalj, Hana Hrpka
Hrabri telefon
Hrabri telefon proveo je projekt „Hrabri čuvari“ u suradnji s OŠ Tomaša Goričanca Mala
Subotica i OŠ Novska, u razdoblju 01.11.2016. - 31.10.2017. Projekt je bio usmjeren na
prevenciju i djelotvornu zaštitu djece od nasilja na internetu kroz pružanje stručnih informacija
djeci, nastavnicima i roditeljima o mogućnostima interneta i učincima ove vrste nasilja koja, za
razliku od nasilja među vršnjacima „licem u lice“, ima snažnije posljedice jer se radi o pisanoj
riječi koja ostaje na internetu, dostupna je neograničenom broju djece, brzo se prenosi, a
počinitelj možeostati anoniman. U sklopu projekta izrađena je online verzija memory igre
„Sigurno surfanje“, provedene su fokus grupe s učenicima i nastavnicima u svrhu prikupljanja
informacija vezanih uz ovu temu. U svakoj školi je održana edukacija nastavnika i stručnih
suradnika, kao i predavanje za roditelje. Osmišljene su radionice za djecu, koje su proveli
educirani nastavnici. Educirana djeca dobila su naziv „Hrabri čuvari“ i tako preuzela aktivnu
ulogu u zaustavljanju elektroničkog nasilja kroz međuvršnjačku pomoć, budući da iskustvo
pokazuje da se djeca u takvim situacijama povjeravaju svojim vršnjacima jer vjeruju da ih oni
bolje razumiju, dijele njihove probleme i proživljavaju slična iskustva. Aktivnosti projekta
završile su s ljetnom školom na kojoj je sudjelovalo 16 Hrabrih čuvara iz obje škole, a na kojoj
su snimljena 2 video uratka na temu sigurnosti na internetu. Povratne informacije djece i
stručnih suradnika iz škole upućuju na veliko zadovoljstvo i korist cijelog projekta. Cilj ove
poster prezentacije je predstaviti uspješan način preventivnog rada s djecom na aktualnoj temi
sigurnosti na internetu te potaknuti na razmišljanje o vlastitim mogućnostima sličnog oblika
rada s djecom u svojim zajednicama.
Poster prikazi
67
DJEČJA KUĆA BOROVJE – PREVENCIJA U
LOKALNOJ ZAJEDNICI
Iva Smolković, Ana Orlić, Hana Hrpka
Hrabri telefon
Program Dječja kuća Borovje se provodi od 2001. godine u lokalnoj zajednici Borovje kroz rad
udruge Hrabri telefon, a usmjeren je na prevenciju neprihvatljivog ponašanja, usvajanje i
unaprjeđenje socijalnih vještina kao i povećanje samopoštovanja i pozitivne slike o sebi putem
grupnih i individualnih aktivnosti s djecom u dobi od 4 do 18 godina. Svrha programa je
pozitivno utjecati na psihofizički razvoj djece u široj lokalnoj zajednici i povećati razinu
kvalitete života kroz mobilizaciju postojećih resursa. Aktivnosti prate školsku godinu, a
uključuju grupne preventivno-socijalizacijske radionice, individualan rad - pomoći pri učenju,
grupne kreativno-socijalizacijske radionice tijekom školskih praznika i logopedske vježbe.
Ponuda aktivnosti programa pruža roditeljima pomoć u kvalitetnom strukturiranju slobodnog
vremena djece što je vrlo važan čimbenik pri njihovu pozitivnom psiho-fizičkom razvoju.
Okosnicu direktnog rada s korisnicima čine volonteri, studenti pomažućih struka, koji uz
kontinuiranu superviziju i edukaciju provode aktivnosti s djecom i mladima. Poster plakatom
ćemo prezentirati rezultate ostvarene tijekom 2017. godine kada je u program Dječje
kuće uključeno preko 300 djece i mladih te volontiralo više od 90 volontera.
Poster prikazi
68
ANALIZA MEDIJSKIH SADRŽAJA U
PODRUČJU PREVENCIJE, NASILJE U
MLADENAČKIM VEZAMA
Velimirović Irena, Capurso Silva
Centar za rehabilitaciju Zagreb
Cilj ovog rada je prikazati analizu sadržaja na mrežnim medijima u području prevencije s
naglaskom na nasilje u mladenačkim vezama. Kao izvor istraživanja korišteno je google
istraživanje na način da je u google tražilicu kao pojam uneseno “nasilje u mladenačkim
vezama“ i uključeno je prvih 40 rezultata istraživanja. Vremenski interval za provedbu
istraživanja je bilo razdoblje od šest mjeseci (1.3.2017. - 1.9.2017.). Pojam korišten u
istraživanju internetskog sadržaja je “nasilje u mladenačkim vezama”. Odabrano je prvih 40
rezultata jer nam je cilj steći dojam kakvim informacijam o prevenciji je izložena generalna,
nestručna populacija. Dolaze li do njih informacije o sveobuhvatnim i evidence based
programima ili se većinom radi o nestručnim izvorima, također nas zanima tko su navedeni
izvori informacija. Ostali čimbenici koji su uzeti u obzir u analizi sadržaja bili su izvor
podataka, mediji koji objavljuju sadržaj, sugovornici (stručnjaci, neprofesionalci, mladi,
donositelji odluka itd.) te paralelni događaji za vrijeme analize sadržaja (označavanje
Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama). Upotrijebljena je metodološka tehnika
analize sadržaja. Masovni mediji mogu proizvesti pozitivne promjene ili spriječiti negativne
promjene u zdravstvenim ponašanjima kod populacije izložene porukama mrežnih medija. Ono
što također pridonosi spomenutim rezultatima i utjecajima medija kao vrsta medijatora su
čimbenici kao što su istodobna dostupnost potrebnih usluga i proizvoda (preventivnih programa
i sadržaja u lokalnoj zajednici), dostupnost programa temeljenih na zajednici i pravila koja
podržavaju promjenu ponašanja. Također je provedena analiza dostupnosti takvih informacija
na mrežnim medijima. Naposljetku, predlažemo područja za poboljšanje, kao što je ulaganje u
dugotrajnije i bolje financirane kampanje kako bi se postigla odgovarajuća izloženost
populacije adekvatnim i na dokazima utemeljenim medijskim porukama (Wakefield, Loken &
Hornik, 2010).
Poster prikazi
69
KRIMINALITET "BIJELIH OVRATNIKA" -
KARAKTERISTIKE POČINITELJA I NOVI
TRETMANSKI PRISTUPI
Rajić Saša, Herjavec Ljerka, Jandrić Nišević Anita
Ministarstvo pravosuđa, Uprava za zatvorski sustav i probaciju, Zatvor u Karlovcu
Prema podacima iz godišnjeg izvješća Ministarstva unutarnjih poslova za 2016. godinu, u
odnosu na sve evidentirane oblike kriminaliteta, najveći porast zabilježen je upravo u području
gospodarskog kriminaliteta. U skladu s ovim podacima, u Kaznionici u Lipovici-Popovači u
posljednjih pet (5) godina, primjetan je povećani broj visokoobrazovanih zatvorenika i
zatvorenika s iznadprosječnim ekonomskim statusom (menadžeri, poduzetnici, trgovci,
znanstvenici, liječnici i drugi) koji su iskoristili postojeće društveno političke prilike u državi
te zloupotrijebili svoju profesionalnu karijeru kako bi na nezakonit način ostvarili značajna
materijalna sredstva. Istraživanje ima za cilj prikupiti podatke o počiniteljima kaznenih djela iz
područja gospodarskog kriminaliteta, s naglaskom na opće demografske, socioekonomske i
kriminološke karakteristike. U istraživanje je uključen uzorak zatvorenika koji su se nalazili na
izdržavanju kazne zatvora u Kaznionici u Lipovici-Popovači, pravomoćno osuđenih zbog
kaznenih djela iz područja gospodarskog kriminaliteta u razdoblju od 2010. do 2017. godine.
Podaci o počiniteljima kaznenih djela iz područja kriminaliteta “bijelih ovratnika” prikupljeni
ovim istraživanjem (opći demografski, socioekonomski i kriminološki) omogućit će bolji uvid
u razinu kriminogenih rizika i specifičnih potreba počinitelja ovih kaznenih djela. Rezultati
istraživanja mogu pružiti osnovu za razvoj novih tretmanskih programa namijenjenih ovoj
specifičnoj skupini zatvorenika.
Poster prikazi
70
VOLONTERSTVOM DO OSTVARENJA
OSOBNO USMJERENIH CILJEVA
Andrea Šutić, Tea Matovina
Centar za rehabilitaciju, Zagreb
Cilj izlaganja je prikazati rezultate uključivanja volontera u živote osoba s intelektualnim
teškoćama koje su korisnici usluge organiziranog stanovanja Centra za rehabilitaciju Zagreb
(CRZ), te primjere inkluzivnog volontiranja samih osoba s intelektualnim teškoćama. CRZ već
dugi niz godina uključuje volontere u direktan rad s osobama s intelektualnim teškoćama što je
prepoznato kao primjer dobre prakse među korisnicima i njihovim obiteljima, radnicima i
suradnicima. Osim lokalnih volontera, već drugu godinu provodimo i projekt Europske
volonterske službe (EVS) koja pruža mladima između 17 i 30 godina mogućnost izražavanja
osobne predanosti kroz volonterske aktivnosti u stranoj zemlji, unutar ili izvan granica
Europske unije. Osnovno načelo na kojem se zasniva socijalna usluga organiziranog stanovanja
je život u zajednici koji podrazumijeva uključenost osoba s intelektualnim teškoćama u sve
aspekte društvenog života. Dolaskom volontera naši korisnici imaju priliku kvalitetno se
uključiti u niz sadržaja u zajednici, proširiti interese, te ostvariti ciljeve iz osobno usmjerenog
plana. Kvalitetno uključivanje osoba u život zajednice podrazumijeva i njihov osjećaj
pripadnosti kao i njihov doprinos zajednici. Upravo stoga potičemo korisnike na inkluzivno
volontiranje koje ih iz pozicije primatelja usluga stavlja u ulogu društveno korisnih članova
društva, doprinositelja i davatelja. Najvažnije dobrobiti inkluzivnog volontiranja su širenje
socijalne mreže, povećanje samopoštovanja i samopouzdanja, širenje interesa, razvijanje novih
vještina, povećanje zapošljivosti i osjećaj aktivnog sudjelovanja u društvu.
Poster prikazi
71
PREVENCIJA PRETILOSTI KOD DJECE I
ADOLESCENATA
Magdić Tea, Kantor Ena, Rosić Ivona, Gorka Vuletić
Filozofski fakultet, Sveučilište u Osijeku
Pretilost i prekomjerna tjelesna težina jedan su od najčešćih zdravstvenih izazova današnjice.
Brojke oboljelih su u porastu, a postoji opasnost i od globalne epidemije. Glavnim krivcima
drže se kultura koja podržava prejedanje i lošu prehranu te fizičku neaktivnost. Obzirom da se
prehrambene navike stječu u djetinjstvu, postavlja se pitanje koliki postotak zauzimaju djeca?
Prema zadnjim je procjenama u cijelom svijetu čak 41 milijun djece ispod pet godina pretilo.
Pretjerana tjelesna težina i pretilost za sobom povlače mnoga oboljenja koja smanjuju kvalitetu
života djece i onih oko njih te ostavljaju i psihološke posljedice. Stoga se postavlja pitanje što
se može učiniti kako bi se postojeći trend povećanja pretilosti smanjio? Treba imati na umu da
je pretilost složeni fenomen koji obuhvaća i genetske i okolinske uzroke, pa zato na ovo pitanje
ne postoji jednostavan odgovor. No, prvi korak u uspješnoj borbi protiv pretilosti bile bi dobre
prehrambene navike koje uključuju kvalitetnu hranu u umjerenim količinama, kao i redovnu
fizičku aktivnost koja odgovara potrebama djeteta određene dobi. Te spoznaje imaju veliku
praktičnu važnost jer upućuju da bi veći naglasak trebao biti stavljen na organiziranje aktivnosti
koje uključuju neki oblik tjelovježbe gdje bi se poseban naglasak u organizaciji stavljao na
rizičnije skupine poput mladih nižeg socioekonomskog statusa. Nadalje, potrebno je osvijestiti
nepovoljne posljedice upuštanja u stroge dijete koje su problematične jer se oslanjaju na
kognitivne, a ne fiziološke znakove za glad i sitost. Dakle, ključno je na vrijeme educirati širu
populaciju o svim prednostima i nedostacima određenih životnih navika i toga kako one utječu
na kvalitetu života, s posebnim naglaskom na djecu i mlade koji navike usvajaju za cijeli život.
Poster prikazi
72
"JA, MAMA I TATA- ZAJEDNO DVA SATA"
PRIKAZ PREVENTIVNOG PROGRAMA
Ljiljana Bubnić, Iris Antolović, Nataša Makarun, Jelena Drakulić, Tamara
Žakula Desnica
Dječji dom „Tić“, Rijeka
Dječji dom “Tić” Rijeka je javna ustanova socijalne skrbi koja pruža psihosocijalnu pomoć
djeci, mladima i njihovim obiteljima kroz program poludnevnog boravka, savjetodavnu stručnu
pomoć te preventivnu djelatnost. Brojne društvene promjene, gospodarska kriza te nasljeđe
ratnih zbivanja na našem području obilježavaju kontekst u kojem se odvija suvremeno
roditeljstvo i pred roditelje postavljaju nove izazove u ispunjavanju roditeljskih odgovornosti.
Danas raspolažemo podacima mnogih istraživanja koja upućuju na postojanje društva u riziku,
društva pogodnog za razvoj rizičnih ponašanja djece i mladih te rizične činitelje prisutne u
socijalnim okruženjima. Cilj preventivnih programa jest umanjiti pojavnost nasilja nad djecom
kao i među djecom i maloljetnicima pravodobnim ranim intervencijama, edukacijom djece i
roditelja, savjetovanjem, uključivanjem djece i maloljetnika u društvene i sportske aktivnosti.
Kao odgovor na potrebe prepoznate kod roditelja i djece temeljem istraživanja, ali i
svakodnevnog rada i kontakta s roditeljima i djecom u našoj ustanovi, osmislili smo ciklus
radionica “Ja, mama i tata- zajedno dva sata”. Cilj ovog programa je primarna prevencija
rizičnih oblika ponašanja kod djece kroz povećanje roditeljskih kompetencija te kvalitete
odnosa roditelja i djece. Radionice su namijenjene roditeljima i djeci predškolskog i nižeg
školskog uzrasta. Ciklus se sastoji od 5 radionica na kojima se roditeljima pružaju informacije,
znanja, vještine i podrška u ispunjavanju njihove roditeljske uloge, a poseban naglasak je na
pozitivnoj interakciji i kvalitetnom vremenu roditelja i djeteta. Svaki susret je usmjeren na jedno
od važnih područja roditeljstva, a zainteresirani roditelji mogu sudjelovati u svim ili nekim
odabrani.
Poster prikazi
73
OSOBE S INVALIDITETOM I BIRAČKO
PRAVO - ZAKONSKO PRAVO ILI
PRIVILEGIJA?
Aleksandra Gvozdanović Debeljak, Robert Lovrić, Mišo Debeljak
Osnovna škola Ljudevita Gaja, Osijek
Na temelju doticaja s osobama s invaliditetom u praksi opaža se selektivnost u primjeni ljudskih
prava. Cilj je ovoga rada ukazati na važnosti političke participacije osoba s invaliditetom i
ostvarivanja njihovih glasačkih prava tijekom sudjelovanja na političkim izborima te dobiti
uvid u publiciranost istraživanja o navedenoj temi u relevantnoj stručnoj i znanstvenoj literaturi.
Metode: Sustavno pretraživanje literature provedeno je korištenjem online baza podataka (npr.
EBSCO, Science direct, SCOPUS, Google Scholar) i službenih web stranica npr. GONG-a,
DIP-a, Narodnih novina te analiza pojedinih zakonskih i podzakonskih akata koji se odnose na
glasovanje osoba s invaliditetom. Rezultati: Uvid u relevantnu literaturu i važeći zakonski okvir
u Republici Hrvatskoj, ukazuje na jasan deficit istraživanja u ovom području kao i nedovoljno
uvažavanje postojećih prava osoba s invaliditetom kada je u pitanju njihova politička
participacija. Zaključak: Kako ostvarivanje prava svakog čovjeka treba biti prioritet, nužno je
kreiranje inkluzivne politike i inkluzivnog društva te stvaranje poticajnog sustava koji utječe na
političku participaciju osoba s invaliditetom. Također, nužno je provođenje istraživanja po
pitanju navedenoga problema s ciljem dobivanja boljeg uvida u političku participaciju osoba s
invaliditetom i ostvarivanje njihovih glasačkih prava tijekom sudjelovanja na političkim
izborima.