Trg braće Radića 14 42203 Jalžabet Tel. 042/ 647-083 Mob. 098/728-226 Uredovno vrijeme župnog ureda sat vremena prije i poslije Svete Mise, osim ponedjeljka i blagdana. U slučaju hitnosti nazovite na tel. ili mob. [email protected] www.zupa-sv-elizabete.hr U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i progovori: »Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao. A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao - Isusa Krista. Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti. A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo. Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji bijahu, a ti ih meni dade i riječ su tvoju sačuvali. Sad upoznaše da je od tebe sve što si mi dao jer riječi koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao. Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji. I sve moje tvoje je, i tvoje moje, i ja se proslavih u njima. Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi.« Varaždinska biskupija Župa sv. Elizabete Ugarske Jalžabet Odgovara: Župni ured sv. Elizabete - Jalžabet 29. svibnja - 4. lipnja 2017 VII. Vazmena Nedjelja (Broj 355/2017) Riječ Božja Draga braćo i sestre! “A ovo je vječni život: spoznati tebe, jedino pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista.” Riječi našega Gospodina, predmet našega razmišljanja danas, sutra, : čitav život. Spoznati Boga, upoznati Isusa Krista u kojem nam je Bog postao vidljiv, opipljiv to je naš život, vječni život, ali i naša životna dužnost. Događa se da kršćani baveći se ljudima i stvarima zaborave Isusa Krista: on im postane i ostane veliki Nepoznati. Neprocjenjiva šteta! Tko ne pozna njega, ne pozna i ne zna zapravo ništa taj je u kršćanstvu nepismen; nema što veliko, životno reći svijetu i čovjeku: ljudsku mudrost rekli su drugi, Bog i njegova mudrost nisu mu poznati kršćanin nepismen. “Što trebamo propovijedati? Isusa Krista. Što moramo tražiti? Isusa Krista. Što moramo biti? Isus Krist”. Sve to postižemo dubokom, jakom spoznajom u vjeri, molitvom i nastojanjem da nam život bude što sličniji njegovu. Tek tada smo i postajemo sposobni prenijeti njegovu poruku braći oko sebe: da upoznaju onoga koga smo mi upoznali: Boga i koga je on poslao Isusa Krista. Upoznat će ga po nama, u nama inače ostade im gr nepoznat. “Sreo si brata, sreo si Gospodina”, govorili su kršćani prvih stoljeća. Tko je zbiljski u vjeri i ljubavi upoznao i zavolio gospodina, taj ga vidi i sreta u svakom bratu te se trudi čitavim sobom da ga svi sve više spoznaju i upoznaju. Ali uvijek je opasnost da u susretima s ljudima mimoiđemo Boga; da u brizi za čovjeka i oko čovjeka zaboravimo Bogočovjeka, a onda će brzo biti zaboravljen i pogažen čovjek što i jednim okom nije teško vidjeti. Gospodine, daj da upoznam tebe, daj da upoznam sebe!” Duboka misao jednoga od najvećih mislilaca čovječanstva. Čovjek može upoznati sebe samo ako upozna Boga. Kako bi što bolje upoznali njega, najbolji je put: moliti moliti od njega taj dar. Treba poput Marije iz Betanije, sestre uskrsnuloga Lazara, sjesti često do nogu Gospodinovih, biti “postojan u molitvi” kako se čita danas o apostolima i o Mariji, majci Uskrsnuloga. Da bismo ga spoznali i upoznali. Gospodin nam ne uskraćuje ni milost ni ruku. Na nama je da ne zatvorimo oči, da molimo za taj dar. “Upoznati Isusa Krista 1 to je sve. Ostalo ništa.” Najsvetiji i najnužniji studij za kršćanina jest studirati Isusa Krista: upoznati ga, osobno ga upoznati, zavoljeti. Nije to prazno, školsko, knjiško znanje o njemu i nego životno znanje, upoznavanje, susret “u živo” svaki dan: u vjeri i ljubavi, u tišini i molitvi, u tajnama mise te on postane živo pravilo uzorak našega života naša knjiga. Sve i svako ostalo znanje i znanost o njemu sporedno je i malo važno: može biti korisno, za čovjeka nikada bitno: možemo o njemu sve znati, a njega ne poznavati: sve ovisi o našem srcu. Svijet o kojem je riječ svijet je zla, grijeha, protubožji, sotonski svijet. Tom i takvom svijetu Gospodin uzalud pruža ruke: on bi ih još jednom prikovao na križ. Da! Grijeh zamrači oči duše, osljepljuje čovjeka: stavlja mu na oči crne naočale zla i taj ne vidi Boga. Prijatelji, zapamtimo: tko je izabrao grijeh, život grijeha, “ostaje u grijehu” i ostaje bez Boga. “Radujte se što ste dionici u Kristovim patnjama...” Kršćanin često doživljava daje popljuvan, progonjen: izrugana je, pogažena čestitost, nevinost, majčinstvo, pošten rad, žrtva i odricanje sav kršćanski život. Ne čudimo se! To je bila i Isusova sudbina. Za nas dokaz da smo na dobrom putu, u dobru društvu. Ako ima kršćana koji ne trpe sumnjaj tada da su kršćani. Ako nam zli i bezbožni plješću, moramo se zapitati gdje i kada smo zatajili Učitelja. Naprotiv: “Blago vama ako vam se izruguju zbog Kristova imena.” Najrječitije svjedočanstvo za naše kršćanstvo upravo je to. “Ja sam tebe proslavio na zemlji, izvršivši djelo koje si mi dao da izvršim.” Gospodin je izvršio svoje djelo: dao nam i daje nam da upoznamo Boga i u njemu život vječni. Na nama je da i sami izvršimo djelo koje nam je dano da izvršimo: da upoznamo njega; da zavolimo njega; kako bi po nama i u nama Gospodin obnovio i ponovio svoje lice i svoj život, posvjedočio sebe. Moramo se pitati: koliko je on u tome uspio, i zašto nije više uspio?!? TUMAČENJE RIJEČI BOŽJE: Prvo čitanje: Dj 1,12-14; Psalam: Ps 27,1.4.7 - 8a; Drugo čitanje: 1Pt 4,13-16; Evanđelje: Iv 17,1-11a U nekim zemljama postoje pozitivni primjeri poboljšanja okoliša, kao što je čišćenje nekih rijeka koje su desetljećima bile onečišćene; obnova autohtonih šuma; uljepšavanje krajolika zahvaljujući projektima obnove okoliša; podizanje građevina velike estetske vrijednosti; a učinjeni su i napredci u proizvodnji energije koja ne onečišćuje okoliš te u unaprjeđenju javnog prijevoza Ta postignuća ne rješavaju globalne probleme, ali pokazuju da je čovjek još uvijek sposoban pozitivno djelovati. Unatoč svojoj ograničenosti, u njemu se neizbježno javlja poticaj da čini geste velikodušnosti, solidarnosti i brige, jer je biće stvoreno za ljubav. (Laudato Si - Hvaljen Budi - br. 58)