Victoria Hislop - Nit

NitVictoria Hislop

Naslov originala: The Thread

Scan: JanjaObrada: GlitterBaby

www.balkandownload.org

Za Thomasa Vogiatzisa, mojega prijatelja i daskalosa

Posebna zahvala:Ianu, Emily i Willu Hislopu

Mojoj teti Margareti Thomas (1923. 2011.)na pregrt ljubavi i ohrabrenja.

Davidu MilleruFlori Rees

Konstantinosu PapadopoulosuEvripidisu Konstantinidisu

Minosu Matsasu na njegovoj nadahnjujuoj glazbi i doputenjuda citiram pjesmu To Minore tis Avgis.

Glumcima i snimateljskoj ekipi televizijske serije Otokna svemu to su me nauili.

Fotografskom arhivu Muzeja Benaki u AteniGrkom centru u Londonu

Londonskoj knjinici jer mi je omoguila mirno okruenjeza pisanje ove knjige, kao i svim mojim tihim sudruzima ondje.

Ovo je pria o Solunu, drugom po veliini gradu u Grkoj. Godine 1917.stanovnitvo su jednakim dijelom inili krani, muslimani i idovi. Tri desetljeaposlije, ostali su samo krani.

Nit je pria o dvoje ljudi koji su ivjeli u tom najturbulentnijem razdoblju povijestiSoluna, kada je grad tijekom nekoliko politikih i ljudskih katastrofa bio unitengotovo do neprepoznatljivosti.

Likovi i velik dio naziva ulica i mjesta kojima se kreu potpuno su izmiljeni, alisvi su povijesni dogaaji istiniti. To je naslijee usaeno u temelje dananje Grke.

- 4 -

Ono to bih htjela da napravi, draga moja, jest da zamisli da si ponovno dijete. Nadam seda ti to nee biti teko, ali mora pogoditi stil. elim da izveze sliku na kojoj velikim slovimapie Kalimera zna te stvari, s izlazeim suncem i pticom ili leptirom ili takvim nekakvimbiem na nebu. A zatim, drugu sliku s natpisom Kalispera.

S mjesecom i zvijezdama?Da! Upravo to. Samo nemoj da izgleda kao djelo nekog nespretnog djeteta, rekla je

smijeei se. Morat u ivjeti s tim na zidu!Slike vrlo sline ovim dvjema Katerina je izvezla prije mnogo godina, slijedei majine

upute, a sjeanje na to sad joj se jasno vratilo.Njezina Kalimera bila je ispunjena velikim vijugavim linijama izvezenima sjajnim utim

nitima, a Kalisperom je dominirala ponono plava boja. Uivala je u jednostavnosti zadae ismijeila se rezultatu. Nitko nee biti sumnjiav prema neemu to se moe nai na zidovimasvake kue u Grkoj. ak i da ih istrgnu iz okvira, dragocjene stranice koje moraju sakriti ostalebi ispod platnene pozadine kojom se obiavalo prikrivati neurednu zbirku konia i vorova napozadini veza.

Iako je u ovoj maloj kui bilo desetak ljudi, vladala je sablasna tiina. Njihova jeusredotoenost bila potpuna, njihova tajna aktivnost urna. titile su blago koje ih je povezivalos njihovom prolou.

- 7 -

Prolog

Svibanj, 2007.Bilo je sedam i trideset ujutro. Grad nikad nije bio mirniji nego u to doba. Nad

zaljevom je visjela srebrnasta magla, a voda pod njom, neprozirna poput ive, tiho jezapljuskivala plau. Nebo je bilo bezbojno, a zrak zasien solju. Nekima je to bio rep noi,nekima novi dan. Izguvani studenti puili su posljednju cigaretu i pili posljednju kavupokraj pomno odjevenih starijih parova koje je ovamo dovela uobiajena ranojutarnjaetnja.

Kako se sumaglica dizala, planina Olimp polako se ukazivala u daljini, s druge straneSolunskog zaljeva, a spokojno plavetnilo mora i neba otreslo je svoj blijedi pokrov.Nepokretni tankeri leali su na moru kao bezbrini morski psi, a njihova tamna oblijaocrtavala su se na nebu. Nekoliko manjih brodova klizilo je linijom horizonta.

Mramorom poploenom promenadom koja je pratila veliku krivulju zaljeva strujile sugospoe s malim psima u naruju i mladii s mjeancima, trkai i roleri, biciklisti i majke sdjejim kolicima. Izmeu mora, etalita i niza kafia, automobili su se vukli prema gradu,a vozai, neraspoznatljivi iza svojih naoala, usnama su oblikovali rijei trenutanihhitova.

Koraajui sporo i vrsto po stazi du ruba vode, nakon to je no proveo pleui ipijui, mravi mladi svilenkaste kose, u skupim i istroenim trapericama, leerno jeprilazio. Na njegovu osunanu licu bila je dvodnevna brada, ali oi boje okolade bile sublistave i mlade. Njegov oputeni hod odavao je da je rije o nekome tko je u miru sasamim sobom i sa svijetom. Hodajui, tiho je pjevuio.

Na suprotnoj strani ceste, na uskoj traci izmeu malog stola i ruba plonika, vremenije par sporo hodao prema kafiu u koji su esto navraali. Mukarac je svojim opreznimkoracima odredio ritam, teko se oslanjajui o tap. Moda u svojim devedesetima, obojenii od sto ezdeset pet centimetara, bili su uredno odjeveni: on u svjee izglaanu kouljukratkih rukava i blijede hlae, ona u jednostavnu cvjetnu pamunu haljinu s pucetima odvrata sve do ruba haljine i s remenom oko struka bio je to stil haljine kakvu je nosilamoda ve pola stoljea.

Sve stolice u svim kafiima uz promenadu na Ulici Niki bile su okrenute prema morutako da gosti mogu sjediti i promatrati krajolik u stalnoj mijeni: ljude, automobile ibrodove koji su beumno klizili iz luke i u nju.

Dimitrija i Katerinu Komninos doekao je vlasnik kafia Assos; razmijenili su nekolikorijei o generalnom trajku koji se danas trebao odrati. Kako je golem postotakzaposlenog stanovnitva imao, takorei, slobodan dan, kafi e dobro poslovati pa sevlasnik nije bunio. Sindikalne akcije bile su neto na to su se svi ve naviknuli.

Nije bilo potrebe da naruuju. Uvijek su pili uobiajenu kavu i pijuckali tu zaeerenu,mutnu tekuinu dok je izmeu njih stajalo trokutasto slatko pecivo, kataifi.

Starac je bio duboko predan itanju dnevnih vijesti u novinama kad ga je ena, gestompunom hitnje, lupnula po nadlaktici.

- 8 -

Gledaj pogledaj, agapi mou1! Eno Dimitrija!Gdje, mila moja?Mitsose! Mitsose! viknula je, upotrijebivi nadimak koji su nosili i njezin suprug i

unuk, ali mladi je nije uo od trubljenja nestrpljivih automobila i turirajuih motora kojisu kretali kad se na semaforu upalilo zeleno.

Mitsos je taj trenutak odabrao da prekine sanjarenje i podigne pogled. Kroz strujuprometa ugledao je mahnito mahanje svoje bake. Krenuo je preko, izmeu automobila,prema njoj.

Yiayia2! rekao je, primajui je u zagrljaj, a onda je prihvatio ispruenu ruku svojegadjeda i utisnuo mu poljubac u elo.

Kako ste? Kakvo ugodno iznenaenje... Ba sam vas danas htio posjetiti!Bakino se lice rastegne u irok osmijeh. I ona i njezin suprug strastveno su oboavali

svojega jedinog unuka, a on se sretno kupao u njihovoj naklonosti.Idemo ti neto naruiti! uzbueno je predloila baka.Ne, zaista, ne bih nita.Uzmi barem neto kavu, sladoled...Katerina, siguran sam da ne eli sladoled!Konobar se ponovno naao pokraj njih.Samo au vode, molim vas.To je sve? Siguran si? vrpoljila se baka. A doruak?Konobar je ve bio otiao. Starac se nagnuo naprijed i dodirnuo unukovu ruku.Znai, danas opet nema predavanja, pretpostavljam? rekao je.Naalost, nema, odgovori Mitsos. Dosad sam se ve naviknuo na to.Mladi je ovu godinu provodio na poslijediplomskom studiju na Solunskom

sveuilitu, ali tog su dana profesori trajkali, zajedno sa svim ostalim djelatnicima javnihslubi u dravi, pa je to za Mitsosa bio svojevrstan praznik. Nakon duge noi provedene ubarovima u ulici Proxenou Koromila, bio se zaputio kui kako bi se naspavao.

Odrastao je u Londonu, ali svakog je ljeta dolazio u Grku djedu i baki s oeve strane, asvake subote, otkako je bio petogodinjak, pohaao je grku kolu. Ova akademska godinana fakultetu ve je bila na izmaku, no iako je zbog trajkova esto proputao predavanja,vrlo je dobro znao ono to je smatrao svojim oinskim jezikom.

Iako su ga baka i djed uporno pozivali da doe ivjeti s njima, Mitsos je ivio ustudentskom domu, ali svakog je vikenda dolazio u njihov stan pokraj mora, gdje bi gazamalo smlavili tetoenjem, to je dunost svakoga grkog djeda i bake.

Nikad nije bilo toliko prosvjeda kao ove godine, rekao je djed. Jednostavno emo tomorati izdrati, Mitsose. I nadati se da e stvari krenuti nabolje.

Poput uitelja i lijenika, trajkali su i smetlari, a ni javni gradski prijevoz nije bio ufunkciji. Rupe na cestama i pukotine po plonicima jo dugo nee popraviti. ak i unajboljim vremenima, ivot je za vremeni par bio teak, a Mitsos je postao svjestannjihove krhkosti kad je ugledao bakinu oderanu podlakticu i djedove zgrene, artritinedlanove.

U istom je trenutku primijetio ovjeka koji se plonikom probijao prema njima,tapkajui pred sobom bijelim tapom. Njegova je ruta bila zakrena preprekama:automobilima nepropisno parkiranima na ploniku, neravnim rubovima, nasumicepostavljenim stupovima i stolovima kafia. Sve je to zahtijevalo kompromise. Mitsos je1 Gr. ljubavi.2 Gr. baka, od milja.

- 9 -

skoio na noge kad je vidio da se ovjek naao u stupici iza reklamnog panoa kafia,nasaenoga nasred plonika.

Dajte da vam pomognem, rekao je. Kamo idete?Pogledao je lice mlae od svojega i slijepe oi koje su gotovo svjetlucale. Koa mu je

bila svijetla, a preko jednog oka prelazila mu je cik-cak linija nemarno zaivenog oiljka.Slijepac je uputio osmijeh u smjeru Mitsosa.Dobro sam, odgovorio je. Svaki dan idem ovim putem. Ali uvijek se nae neto

novo ime se treba pozabaviti...Auti su brujili mimo njih dok su koraali prema prvom semaforu i gotovo zagluivali

Mitsosove rijei.Pa, dopustite da vas barem otpratim na drugu stranu.Uzeo je slijepog mladia pod ruku i tako su zajedno prelazili na drugu stranu, iako je

Mitsos osjeao njegovo samopouzdanje i odlunost te zbog toga bio gotovo posramljen tomu je pomagao.

Kada su zakoraili na plonik na drugoj strani ceste, opustio je svoj stisak namladievoj ruci. Sada su im se oi srele.

Hvala ti.Mitsos je spazio da slijepog mladia na ovoj strani ceste ekaju nove opasnosti. U

blizini se nalazila strma padina prema moru.Zna da je more odmah tu, zar ne?Naravno da znam. Svaki se dan eem ovuda.Prolaznici su se doimali izgubljenima u vlastitim svjetovima, ili uvuenima u vlastitu

zagluujuu glazbu, i uope nisu doivljavali ranjivost ovog ovjeka. Nekoliko je putanjegov bijeli tap uhvatio njihov pogled u djeliu trenutka prije potencijalnog sudara.

Ne bi li bilo sigurnije da ide nekamo drugamo, gdje ima manje ljudi? upitao ga jeMitsos.

Bi, ali onda bih propustio sve ovo... odgovorio je.Zamahnuo je rukom prema moru i okuci zaljeva koja se pred njima protezala u

polukrugu, a potom pokazao preko mora, ravno na snijegom pokrivene vrhove planinastotinu kilometara udaljene od ovog mjesta.

Planina Olimp. Ovo more koje se stalno mijenja. Tankeri. Ribarski amci. Znam damisli da ih ne mogu vidjeti, ali nekad sam mogao. Znam da su ovdje, jo ih imam u glavi,i uvijek u ih imati. I nije stvar samo u tome to vidi, zar ne? Samo zatvori oi.

Mladi je primio Mitsosovu ruku i drao se za nju. Mitsos je bio iznenaen glatkom,mramornom hladnoom njegovih finih prstiju i zahvalan na fizikom ohrabrenju, na tometo nije bio sam. Shvatio je kako bi bilo stajati ovdje u noi, usamljena, ranjiva figura naovoj uurbanoj etnici.

I u tom trenutku, kad se njegov svijet zamraio, Mitsos je osjetio kako mu osjetilajaaju. Zvukovi koji su bili glasni sad su postali zagluujua grmljavina, a od topline suncana svojem elu gotovo se zanjihao.

Stoj ovako, rekao mu je slijepi ovjek kad je na trenutak osjetio da se povlai iznjegova stiska. Samo jo koju minutu.

Naravno, odgovorio je, okantno je kako je doivljaj svega tako intenzivan.Pokuavam se naviknuti na to. Osjeam se tako izloenim na ovom prekrcanom mjestu.

Ne otvarajui oi, Mitsos je prema tonu kojim je odgovorio znao da se ovjek smijei.Samo jo malo. I onda e osjetiti jo mnogo vie...Bio je u pravu.

- 10 -

Prodoran miris mora, vlaga zraka na njegovoj koi, ritmino zapljuskivanje valova ozid, sve je to bilo izraenije.

I svaki je dan drugaije, shvaa li? Ba... svaki... dan. Ljeti je zrak nepomian, a moretako mirno kao nafta. A znam i da planine nestanu u izmaglici. Vruina se odbija odonih stijena, a ja je osjeam kroz potplate cipela.

Oba mukarca okrenuta su prema moru. Ne bi se to moglo opisati kao uobiajenosolunsko jutro. Kao to je ovjek rekao, ne postoje dva dana koja su jednaka, ali postojala jekonstanta u krajoliku koji se prostirao pred njima: istodobni osjeaj prolosti ibezvremenosti.

Osjeam ljude oko sebe. Ne samo ljude poput tebe koji su sada ovdje nego i druge.Ovo je mjesto prenapueno prolou, vrvi ljudima i oni su stvarni kao i ti. Vidim ihjednako jasno. Ima li to smisla?

Ima, i te kako. Naravno da ima.Mitsos se nije htio okrenuti i otii, iako mladi to ionako ne bi vidio. U onih nekoliko

trenutaka s njim osjetio je kako su mu se osjeti pomutili. Na predavanjima iz filozofijenauio je da stvari koje vidi ne moraju nuno biti najstvarnije, ali ovo je bio nov doivljajtoga.

Zovem se Pavlos, rekao je slijepi ovjek.Ja sam Dimitri, ili Mitsos.Volim ovo mjesto, rekao je Pavlos. Rijei su zvuale kao da su proivljene srcem.

Vjerojatno postoje mjesta na kojima slijepac moe ivjeti mnogo jednostavnije, ali ja nebih htio biti nigdje drugdje.

Vidim to... hou rei, razumijem to. Prekras , ovaj, sjajan je ovaj grad. Mitsos sebrzo ispravio, iznerviran vlastitom nepanjom. Gledaj... Trebao bih se vratiti baki idjedu, rekao je. Ali bilo je sjajno upoznati te.

Takoer. I hvala ti to si mi pomogao da prijeem cestu.Pavlos se okrenuo i otiao, nastavivi brzo tapkati svojim dugim bijelim tapom. Mitsos

je stajao i neko vrijeme gledao za njim. Bio je uvjeren da moe osjetiti toplinu njegovapogleda na leima. Nadao se da je tako. Potisnuo je poriv da pouri k njemu, da s njimee uz more, da nastavi razgovarati s njim. Moda neki drugi dan...

Volim ovo mjesto te rijei kao da su odjekivale oko njega.Vratio se za stol u kafiu, vidljivo dirnut tim susretom.Lijepo od tebe to si mu pomogao, rekao mu je djed. Vidimo ga esto kad doemo

ovdje, na ovoj je cesti ve imao nekoliko problematinih situacija. Ljude jednostavno nijebriga.

Jesi li dobro, Mitsose? upitala ga je baka. Nekako si tih.Dobro sam. Samo razmiljam o neemu to je rekao... odgovorio je. Jako voli ovaj

grad, iako mu je u njemu zasigurno jako teko.To moemo razumjeti, zar ne, Katerina? odgovorio je djed. Ovi su nam neravni

plonici problem, a nitko u vezi s tim ne poduzima nita, usprkos predizbornimobeanjima.

Pa zato onda ostajete ovdje? upitao je Mitsos. Znate da mama i tata ele da doeteivjeti kod nas u London. ivot bi vam ondje bio mnogo jednostavniji.

Devedesetogodinjaci su imali otvoren poziv svojega sina, koji je ivio u zelenomHighgateu, i keri, koja je ivjela u Sjedinjenim Amerikim Dravama, u imunompredgrau Bostona. Ali neto ih je spreavalo da se odazovu i odaberu laki ivot. Mitsosje esto uo roditelje kako o tome raspravljaju.

Katerina je dobacila kratak pogled svojem muu.

- 11 -

Sve i da nam daju onoliko dijamanata koliko je kapljica u tom oceanu, nita nas ne bimoglo natjerati da odemo! rekla je nagnuvi se prema unuku i primivi ga vrsto za ruku.Ostat emo u Solunu dok ne umremo.

Snaga tih rijei potpuno je iznenadila momka. Na trenutak su joj oi plamtjele, a zatimsu se napunile suzama, ali ne onako kako starim ljudima oi znaju suziti bez razloga. Niznjezine su se obraze zakotrljale suze strasti.

Neko su vrijeme sjedili u tiini. Mitsos potpuno mirno, svjestan samo vrstoga bakinastiska na nadlaktici. Nitko nije prozborio niti se pomaknuo. Pogledao je djeda u oi traeidodatno objanjenje. Nikad ne bi pomislio da je sposobna za takav izljev, jer nikad o njojnije razmiljao drugaije nego kao o blagoj vremenoj gospoi krhke grae. Kao i veinaGrkinja njezinih godina, putala je supruga da prvi govori.

Napokon je njegov djed prekinuo utnju.Poticali smo djecu da se idu drugamo kolovati, rekao je. To je bilo ispravno initi u

ono vrijeme, ali nadali smo se da e se s vremenom vratiti. Umjesto toga, ostali su ondje.Nisam shvaao... rekao je Mitsos, stiui bakinu ruku. Nisam shvaao kako se

osjeate. Tata je jedanput priao o tome zato ste njega i tetu Olgu poslali odavde, ali neznam cijelu priu. Neto u vezi s graanskim ratom?

Da, i to je bilo dio toga, rekao je djed. Moda je dolo vrijeme da ti ispriamo vie.Ako te zanima...

Naravno da me zanima! rekao je Mitsos. Proveo sam cijeli ivot znajui samo diostvari o oevu podrijetlu, a na pitanja nisam dobivao odgovore. Mislim da sam saddovoljno odrastao, nisam li? Baka i djed se pogledaju.

to ti misli, Katerina? upita starac.Mislim da bi nam trebao pomoi odnijeti povre do stana kako bih za ruak mogla

skuhati njegovu omiljenu gemistu3, ree Katerina vedro. to kae na to, Mitsose?Krenuli su ulicom koja se udaljava od mora i pronali preac kroz uske stare uliice

koje vode do trnice Kapani.Paljivo, yiayia, ree Mitsos kad su se nali kod tandova, gdje je cesta bila

prekrivena komadima trulog voa i povra.Kupili su sjajne grimizne papriice, crvene rajice boje rubina, okrugle kao teniske

loptice, vrste glavice enjaka i tamnoljubiaste patlidane. Na vrh vreice prodava jepoloio struak korijandra, ija aroma kao da je ispunila ulicu. Svi ovi sastojci izgledali sutako dobro da se inilo da ih se moe jesti i sirove, ali Mitsos je znao da e ih njegova bakapretvoriti u bogato, ukusno punjeno povre, njegovu omiljenu hranu otkako se sjeadolazaka u Grku. eludac mu je poeo krati.

U dijelu trnice gdje se prodavalo meso, pod je bio sklizak od krvi koja je curila sdasaka za rezanje. Njihov ih je mesar doekao kao lanove obitelji te je Katerinu brzoposluio jednom od ovjih glava koje su buljile u njih iz kante.

Zato to kupuje, yiayia?Za zalihu, odgovorila je.I kilogram tripica, molim.Poslije e raditi patsas4. Za nekoliko je eura sve njih mogla hraniti danima. Sve je ovdje

bilo iskoriteno.

3 Grki specijalitet; peeno punjeno povre, uglavnom rajice.4 Varivo s tripicama.

- 12 -

To ti je odlian lijek za mamurnost, Mitsose! rekao je djed, namigujui mu. Vidi,baka misli na tebe!

Desetominutna etnja tronim uliicama starog Soluna dovela ih je do njihova stana.Ispred ulaza, na uglu, zastali su pozdraviti Dimitrijeva najboljeg prijatelja, njegovakoumbarosa, pokraj kioska. Dva su se mukarca znala vie od sedamdeset godina i nije bilodana da nisu vodili usijanu raspravu o najnovijim vijestima. Kako je po cijele dane sjedio usvojem kiosku, okruen novinama, Lefteris je o gradskoj politici bio bolje informiran odikoga drugoga u Solunu.

Runa etverokatnica sagraena je u 1950-ima. Zajedniko predvorje bilo je dovoljnosvijetlo, sa zidovima olienima u uto i nizom od etrnaest sanduia s lokotom, od kojihje svaki pripadao jednom stanu. Blijedi kameni pod, istokan kao kvokino jaje, bio jenetom opran dezinfekcijskim sredstvom oporog mirisa pa je Mitsos drao dah dok su sesporo penjali stubama koje su vodile do stana njegovih bake i djeda.

U usporedbi sa stanom, stubite je bilo jarko osvijetljeno. Kad god su izlazili, rolete subile sputene, ali im bi se vratili, Katerina bi irom otvorila prozore i pustila povjetaracunutra. Kroz mreaste zastore na prozorima moglo se probiti malo svjetla. Unutra jeuvijek bilo pomalo mrano, ali Katerina i Dimitri voljeli su da bude ba tako. Direktnosunce izbljeivalo je tkanine i izbjeljivalo namjetaj, pa su zato radije ivjeli s priguenimsvjetlom filtriranim zastorima i mutnim sjajem slabih arulja koje su ih vodile po stanu.

Mitsos je vreicu s namirnicama stavio na kuhinjski stol, a baka je brzo raspakirala onoto su kupili i odmah poela rezati i sjeckati. Njezin je unuk sjedio i promatrao, opinjenpreciznim rubovima sitnih kockica luka i savreno ujednaenim krikama patlidana.Nakon to je tisuu puta ponovila tu radnju, Katerina je bila kao stroj. Nijedan komadiluka s daske nije pao na plastini stolnjak cvjetnog uzorka. Do posljednjeg su atoma, bezotpadaka, uli u tavu iz koje se, kad su sletjeli na ulje, dignula para. Kuhala je saspretnou ene upola mlae od nje, kreui se po kuhinji brzo i okretno kao plesaica.Klizala je po linoleumu izmeu prastarog hladnjaka koji je brundao i elektrinog tednjakaija je klimava vrata trebalo snano zalupiti kako bi se zatvorila.

Mitsos je bio potpuno opinjen, ali kad je podignuo pogled, vidio je djeda kako stoji navratima.

Jesi li brzo gotova, mila moja?Jo pet minuta i sve e biti u loncu, odgovorila je. Deko mora jesti!Naravno da mora. Doi, Mitsose, pusti baku.Mladi je slijedio djeda u sumornu dnevnu sobu i sjeo mu suelice na presvuenu

fotelju s drvenim okvirom. Svaka je fotelja imala izrezbaren okvir, a sve ostale povrinebile su presvuene bijelim kukianim pokrovom. Ispred elektrine pei nalazio se paravans fino izvezenim uzorkom vaze s cvijeem. Cijeli svoj ivot Mitsos je gledao baku kako ijei znao je da je svaki predmet ovdje djelo njezinih ruku. Jedini zvuk koji se sad uo bili sutihi ritmini otkucaji sata.

Na polici iza djeda stajao je niz uokvirenih fotografija. Na veini je bio on ili njegoviroaci iz Amerike, ali bilo je tu i fotografija s vjenanja njegovih roditelja, tete i tetka.Jedna je fotografija bila vrlo sluben portret bake i djeda. Bilo je nemogue odrediti kolikosu imali godina kad je fotografija snimljena.

Moramo priekati baku prije nego to ponemo, rekao je Dimitri.Da, naravno. Yiayia je ta koja bi se odrekla vree dijamanata za ivot ovdje, zar ne?

Djelovala je tako ljutito zbog same pomisli da bi ikad morala otii. Nisam je htiouvrijediti!

Nisi je uvrijedio, rekao mu je djed. Samo ima vrlo vrsto stajalite o tome, to je sve.

- 13 -

Uskoro je Katerina ula u sobu, natopljena mirisom peenog povra. Skinula jepregau, sjela na kau i nasmijeila se obojici svojih Dimitrija.

ekali ste me, je li?Naravno, odgovorio joj je suprug s ljubavlju. To je tvoja pria koliko i moja.I u tom priguenom svjetlu stana, gdje je moglo biti i doba svitanja i sumraka, poeli

su.

- 14 -

Prvo poglavlje

Svibanj, 1917.More je svjetlucalo kroz finu sumaglicu. Na kopnu, najivahniji grki grad

kozmopolitskog duha iao je za svojim poslom. Solun je bilo mjesto blistave kulturneraznolikosti, gdje su gotovo ravnomjerni udjeli krana, muslimana i idova ivjeli jedniuz druge i meusobno se nadopunjavali poput isprepletenih niti na orijentalnom sagu.Prije pet godina Solun je prestao biti dio Osmanskog carstva i postao je dio Grke. Alinastavio je biti grad raznovrsnosti i tolerancije.

Boje i kontrasti njegova bogatoga etnikog kulinarstva odrazili su se i na arolikostodjee koja je paradirala ulicama: bilo je mukaraca s tradicionalnim valjkastim kapama, splatnenim kicokim eirima i turbanima. idovke su nosile tradicionalne, krznomobrubljene jakne, a muslimani svoje dugake oprave. Imune Grkinje u kompletima snaznakama visoke parike mode, ivanima po mjeri, upadljivo su odskakale od seljaka ubogato izvezenim pregaama i s maramama na glavi, koji su iz okolnih podruja dolaziliprodati svoje proizvode. Na gornjem gradu ivjelo je najvie muslimana. Podrujem kojeje bilo najblie moru dominirali su idovi, dok su Grci nastanjivali vanjske rubove grada;meutim, nije bilo segregacije i u svakom su podruju tri kulture bile izmijeane.

Uzdiui se prema planinama iza goleme polukrune vijuge obale, Solun je bio nalikna divovski amfiteatar. Visoko na brdu, na mjestu najudaljenijem od mora, antike suzidine oznaavale granicu grada. Gledajui dolje s ove visine, pogledom su dominiralasakralna zdanja: deseci minareta koji su se dizali visoko u zrak kao igle u jastuiu, kupolecrkava pokrivene crvenim crepovima i deseci blijedih sinagoga istokali su krajolikgrada koji se u kaskadama sputao prema zaljevu. Uz te dokaze triju religija koje su ovdjebujale, nalazili su se i ostaci iz rimskog doba: slavoluci, dijelovi antikih zidina i ponegdjekoji otvoreni prostor na kojemu su stajali kameni stupovi, kao straari.

Grad je posljednjih nekoliko desetljea napredovao gradnjom nekoliko irokih avenija,koje su odskakale od antikog uzorka vijugavih staza to su se kao zmije iz Meduzine kosepenjale uza strmi uspon gornjega grada. Otvorilo se nekoliko velikih trgovina, ali veinakupnje i dalje se zbivala u malim trgovinama, ne veima od kioska, koje su bile obiteljskiposao, tisue njih, i koje su se natjecale jedne s drugima, stisnute u uskim ulicama. Uzastotine tradicionalnih kavana postojali su i kafii u europskom stilu, u kojima se toilobeko pivo, te klubovi u kojima se raspravljalo o knjievnosti i filozofiji.

Grad je bio gusto naseljen. Broj stanovnika i njihova nabijenost u prostore zatvorenezidovima inili su visoku koncentraciju snanih mirisa, ivih boja i neprekidne buke.Povici sladoledara, prodavaa mlijeka te onih koji su nudili voe i jogurt imali suprepoznatljivu frekvenciju, ali zajedno su inili ugodan akord.

Ni nou ni danju nije bilo prekida u toj glazbi grada. Govorili su se mnogi jezici: nesamo grki, turski i ladino jezik sefardskih idova nego su se na ulicama mogli uti ifrancuski, armenski i bugarski. kripa tramvaja, vikanje ulinih prodavaa, sudarajuipozivi na molitvu desetaka mujezina, zveckanje lanaca s brodova koji su pristajali u luku,

- 15 -

grubi glasovi lukih radnika koji su istovarivali osnovne potreptine za siromane iluksuzne proizvode za bogate sve se to mijealo u neprekidnu gradsku melodiju.

Mirisi grada nisu uvijek bili opojni. Opor zadah mokrae uzdizao se iz tavionica, akanalizacija i truli otpad iz kuanstava otjecali su u luku iz nekih siromanijih dijelovagrada. A kad bi ene istile sinonji ulov, ostavljale su zaparene, smrdljive ostatke da ihproderu make.

U sreditu grada bila je cvjetna trnica i nad njom je miris cvijea lebdio jo satimanakon to su prodavai spakirali sve sa tandova i otili kui, a u dugini su ulicamarascvjetana naranina stabla pruala ne samo sjenu nego i najopojniju aromu. Predvratima mnogih kua bujao je jasmin, ije su mirisne latice prekrivale cestu poput snijega.U svako doba dana miris kuhanja natapao je zrak, zajedno s mirisom prene kave s malihtednjaka, noene ulicama. U trgovinama su prodavai oblikovali brdaca ivopisnih,mirisnih zaina poput kurkume, paprike i cimeta, a perjanice aromatinog dima vijugalesu iz nargila iz kojih se puilo ispred kafia.

U Solunu je trenutano stolovala privremena vlada voena bivim premijeromEleftheriosom Venizelosom. Zemlja je bila duboko podijeljena ta se podjela zvalanacionalni raskol na one koji su podupirali pronjemakog monarha kralja Konstantina ina one koji su podupirali liberala Venizelosa. Kao posljedica njegove kontrole sjeverneGrke, saveznike su trupe trenutano bile utaborene izvan grada, spremne djelovatiprotiv Bugarske. Unato svemu tome, ivoti veine ljudi bili su netaknuti svjetskim ratom.Nekima je to ak donijelo dodatno bogatstvo i nove prilike.

Jedan od takvih bio je Konstantinos Komninos. Ovoga savrenog svibanjskog jutrakoraao je uobiajenim odlunim korakom preko poploenog lukog gata. Krenuo jeprovjeriti je li stigla poiljka tkanine. Nosai, prosjaci i momci s takama sklanjali su mu ses puta dok je iao prema izlazu. Znalo se za njegovu nestrpljivost prema onima koji bi mustali na put.

Cipele su mu bile pranjave, a komad svjeeg izmeta mazge tvrdoglavo mu se zalijepioza petu, pa kad je Komninos zastao kod svojega uobiajenog istaa cipela, jednoga u nizupokraj zgrade carine, ovjek je imao dobrih deset minuta posla.

Duboko u svojim sedamdesetima, koa mu je bila tamna i konata poput obue koju jelatio, a Konstantinosu Komninosu istio je cipele tri desetljea. Kimnuli su jedno drugomena pozdrav, ali nita nisu rekli. To je bilo uobiajeno za Komninosa: sve je svoje ritualeobavljao bez razgovora. Starac je trljao kou sve dok nije blistala, istodobno latei objeskupe cipele, maui ih kremom, utrljavajui u njih kremu i, konano, etkajui ih vrstimzamasima, lepeui rukama slijeva nadesno, ukri, gore-dolje, sjedne strane na drugu, kaoda dirigira okrestrom.

I prije nego to je dovrio posao zauo je zveket novia u svojoj posudi. Uvijek istiiznos, nikad vie i nikad manje.

Danas, kao svakoga dana, Komninos je nosio tamno odijelo i, usprkos temperaturi kojaje rasla, nije skidao jaknu. Takve su navike bile pokazatelj drutvenog statusa. Obavljatiposlove u koulji kratkih rukava bilo je nezamislivo koliko i skinuti oklop prije bitke. Jezikslubene odjee za mukarce, kao i za ene, bio je jezik koji je razumio i koji ga je uiniobogatim. Odijela su mukarcu pridavala status i dostojanstvo, a dobro skrojena odjea ueuropskom stilu ene je inila elegantnima.

Prodava tkanina ugleda svoj odraz u blistavom izlogu jedne od novih robnih kua, toga podsjeti da bi trebao posjetiti brijaa. Skrenuo je u jednu od pokrajnjih ulica i uskoroudobno zasjeo pred zrcalo, lice mu je bilo namazano gustom sapunicom, a svaki milimetarkoe osim brkova pomno izbrijan. Kosa mu je potom bila marno podrezana tako da mu je

- 16 -

vrh ovratnika stajao tono dva milimetra ispod linije rasta kose. Komninosa je uzrujalokad je vidio tragove sjedina meu trunjem odrezane kose koju je brija otpuhao sa kara.

Napokon, prije nego to se zaputio u svoju trgovinu, sjeo je nakratko za mali okruglistol. Konobar mu je donio kavu, zajedno s primjerkom njegovih omiljenih novina,desniarskog dnevnika Makedonia. Brzo je preao preko vijesti, pohvatao najnovijepolitike intrige u Grkoj i razvoj situacije s naoruanjem u Francuskoj. Onda je spustioprst na cijene dionica.

Rat je za Komninosa bio dobra stvar. Otvorio je veliko skladite blizu luke kako bi siolakao novi posao nabavu tkanine za vojne uniforme. S obzirom na to da su regrutiralidesetke tisua ljudi, bio je to golem posao. Nije mogao zaposliti potreban broj ljudi dadovoljno brzo obavi isporuke. inilo se da svakog dana treba nabaviti dodatne zalihe.

Kavu je ispio jednim gutljajem i ustao. Svakog je dana osjetio duboko zadovoljstvozbog toga to je budan i radi ve od sedam ujutro. Danas je uivao u misli da mu preostajejo osam sati u uredu prije nego to krene u Istanbul. Prije odlaska morao je ispuniti vanupapirologiju.

Ovog je poslijepodneva njegova supruga Olga Komninos gledala iz njihove vile u UliciNiki prema Olimpu, iji se vrh probijao kroz izmaglicu. Vruina je rasla, pa je otvorilajedan od velikih francuskih prozora da ue malo zraka. Nije bilo ni daka vjetra. Zvukovisu se neometano rasprostirali: ula je pozive na molitvu pomijeane s batom kopita i koijadolje na ulici, kao i sirenu broda koji je signalizirao svoj dolazak.

Olga je ponovno sjela i podignula noge na fotelju koju je bila primaknula prozoru dauhvati zraka. Kako u njima nikad nije bila vani, nije bilo potrebe da skine lagane cipele sniskom potpeticom. Njezina se svilena haljina naizgled stapala s blijedozelenompresvlakom fotelje, bile su gotovo iste boje, dok joj je modrikasti odsjaj crnih pletenicaisticao blijedost puti. Nije se mogla udobno namjestiti ovog mlitavog dana, koji jeprovodila pijui limunadu, jednu au za drugom, dolijevajui je iz vra koji je neprestanopunila njezina odana domaica.

Mogu li vam jo togod donijeti, kyria5 Olga? Moda neto za jelo? Cijeli dan nitaniste jeli, rekla je s blagom brigom u glasu.

Hvala, Pavlina, ali jednostavno mi se ne jede. Znam da bih trebala, ali danasjednostavno... ne mogu.

Sigurni ste da ne trebam otii po doktora?To je samo vruina, mislim.Olga je ponovno utonula u jastuke, sljepoonica probijenih gracima znoja. Glava joj je

pulsirala, pa je o elo prislonila ledenu au ne bi li tako odagnala bol.Pa, ako ni poslije nita ne pojedete, morat u rei kyriosu6 Konstantinosu.Nema potrebe, Pavlina. Osim toga, on veeras putuje. Ne elim da se brine.Kau da e se veeras vrijeme pogorati. Zahladit e. To bi vam trebalo malo pomoi.Nadam se da je tako, odgovori Olga. ini se da bi moglo okrenuti i na oluju.Obje su ule neto nalik na prasak grmljavine, ali onda su shvatile da su to samo

zalupila ulazna vrata. Zatim su zaule ritmine korake na irokim drvenim stubama. Olgaje prepoznala vrst, poslovan korak svojega supruga pa je brojila standardnih dvadesetkoraka prije nego to su se vrata irom otvorila.

Zdravo, najdraa. Kako si danas? poletno ju je upitao pribliavajui joj se. Zvuao jekao lijenik koji se obraa neuku pacijentu. Nije ti prevrue?5 Gr. gospoa.6 Gr. gospodin.

- 17 -

Komninos je sad skinuo jaknu i paljivo je ovjesio preko ruba stolice. Koulja mu je bilaprozirna od znoja.

Vratio sam se samo da spakiram torbu. Zatim u se vratiti u trgovinu i biti ondjenekoliko sati dok brod ne krene. Lijenik e doi ako ga zatreba. Pazi li Pavlina na tebe?Jesi li pojela ita od sino? izgovorio je Komninos u neprekinutu nizu.

Pazi da se dobro brine o njoj dok me nema, zakljuio je naputkom domaici.S osmijehom je pogledao suprugu, koja se odmarala, ali ona je svrnula pogled. Gledala

je svjetlucavo more, koje se vidjelo kroz otvoreni prozor. I more i nebo sad su vepotamnjeli, a jedan od francuskih prozora udarao je o okvir. Vjetar je promijenio smjer iona je s uzdahom olakanja doekala daak koji joj je pomilovao lice. Spustila je au nastoli i obje ruke poloila na svoj napeti, okrugli trbuh. Haljina je bila skrojena tako dasavreno prikriva trudnou, ali u zavrnih nekoliko tjedana avovi e morati biti raivenido kraja.

Vraam se za etiri dana, ree Komninos i utisne joj lagan poljubac u kosu. Pazit ena sebe, je li tako? I na bebu.

Oboje su pogledali u istom smjeru, kroz prozor prema moru. Kia je poela bievatizastore. Munja je zaparala nebo.

Poalji mi telegram bude li me oajniki trebala. Ali siguran sam da nee.Nita nije rekla. Nije ni ustala.Donijet u ti lijepe stvari, rekao je kao da govori djetetu. Osim s brodom punim svile,

planirao se vratiti i s nakitom za svoju suprugu, s neim jo boljim od smaragdne ogrlice inaunica koje joj je donio proli put. Uz njezinu kosu boje gavranova perja, volio ju jevidjeti odjevenu u crveno pa je ovaj put planirao kupiti rubine. Kao i odjea ivana pomjeri, dragulji su takoer bili nain pokazivanja statusa, a njegova je ena uvijek bilasavren model za sve to je htio izloiti.

to se njega ticalo, ivot nikad nije bio tako dobar. Iz sobe je izaao lakim korakom.Olgaje buljila van u kiu. Intenzivna je vlaga napokon popustila oluji. Zatamnjeno nebo

presijecale su munje, a u golubinje sivom moru bjesnjeli su bijeli konji, propinjali se ipadali u pjenu. Ulica ispod Komninosove kue uskoro je bila potopljena. U razmacima odnekoliko minuta, velik luk vode nadvijao se nad rubom etnice. Bila je to oluja iznimnabijesa. I sam pogled na brodove koji su se valjali i njihali bio je dovoljan da u Olgi izazovestranu muninu.

Ustala je da zatvori prozor, ali kad je osjetila udno ugodan miris kie na vlanojpoploenoj ulici, odluila ga je ostaviti otvorenoga. Zrak se doimao svjeim nakonzaguljive poslijepodnevne vruine i ona je ponovno legla, zatvorila oi i uivala unjenim zapusima slanog zraka na obrazima. Zaas je utonula u san.

Sad je bila usamljeni mornar u ribarskom brodiu i borila se protiv bijesnih valova.Haljina je leprala oko nje, rasputena kosa lijepila joj se za lice, slana voda pekla joj je oi,a nebo bez sunca i krajolik bez horizonta nisu joj davali nikakve smjernice o tome kamoplovi. Jedra su bila puna snanoga jugozapadnog vjetra, koji je brod nosio uznemirujuombrzinom, a zbog bjesomunog naginjanja, voda je nadirala s obiju strana. Kad je vjetariznenada oslabio, jedra su mlohavo mlatarala.

Olga se vrsto drala: jednom rukom za glatku oplatu trupa, a drugom za ralju zaveslo, oajniki pokuavajui razbistriti glavu od udara valova. Nije znala je li sigurnija ubrodu ili izvan njega, jer nikad dosad nije bila na njemu. Voda joj je ve poela moitihaljinu, a rasprene kapljice na njezinu licu i u grlu poele su je guiti. Voda je nastavilanadirati u brod, a snaan nalet vjetra, koji se opet pojaao i napeo jedra, napokon ga jeprevrnuo.

- 18 -

Moda je smrt utapanjem bezbolna, pomislila je, osjeajui kako je teina mokre odjeevue prema dolje. Valovi su poeli gutati i nju i brod, a onda je ugledala blijedo oblijebebe koja pliva prema njoj. Posegnula je za djeaiem.

Zaulo se stravino krenje kad je brod udario o stijenu. Golo je dojene nestalo, aOlgino panino grcanje zamijenili su jecaji.

Kyria Olga! Kyria Olga!Olga je zaula glas iz daljine, panian i bez daha.Jeste li dobro? Jeste li dobro?Olga je znala taj glas. Moda je pristizala pomo.Mislila sam da ste se onesvijestili! uzviknula je Pavlina. Mislila sam da ste se

stropotali! Panagia mou7! Pomislila sam da ste pali! Dolje se uo straan lom.Zbunjena i izgubljena na pola puta izmeu budnog stanja i sna, Olga je otvorila oi i

ugledala lice domaice blizu svojega. Pavlina je kleala pokraj nje i zabrinuto je gledala uoi. Iza nje, golemi se zastor vijorio i svijao kao veliko jedro, a ak je i sad snaga vjetrapodizala teka damastna sjenila. Njihov je rub dosezao duboko u prostoriju i klizao pogoloj povrini okruglog stolia.

Dezorijentirana, gotovo osjeajui vrtoglavicu, Olga je poela shvaati to je uzrokovaloonaj zvuk krenja koji ju je probudio i zbog kojega se Pavlina pourila k njoj u sobu.Odmaknula je s lica pramen kose i polako se pridignula u sjedei poloaj.

Ugledala je djelie dviju porculanskih figurica rasute po sobi, odlomljenih glava,odrezanih aka. Dragocjeni umjetniki predmeti doslovno pretvoreni u prainu. Teinadamasta i snaga vjetra pomeli su ih i razbili o pod.

Obrisala je mokro lice nadlanicom i shvatila da suze nije ostavila u nonoj mori koju jemaloprije imala. Borei se da doe do daha, zaula je sebe kako doziva: Pavlina!

to je, kyria Olga?Moja beba!Pavlina je ispruila ruku i dodirnula trbuh svoje gospodarice, a zatim i elo.Nije on nigdje otiao! Bez brige! veselo je zakljuila. Ali vi ste malo vrui... i ini se

da ste se preznojili!Mislim da sam runo sanjala...proaptala je Olga. inilo se tako stvarnim.Da poaljem po doktora?Nema potrebe. Sigurna sam da je sve u redu.Pavlina je ve kleala na podu i skupljala komadie porculana u svoju pregau.

Sastaviti jednu razbijenu figuru bio bi izazov ak i za strunjaka, ali spojiti dijelove dvijunjih bilo je potpuno neizvedivo.

To je samo porculan, umirivala ju je Olga, vidjevi kako je uzrujana.Pa... valjda je moglo biti i gore. Zbilja sam pomislila da ste pali.Dobro sam, Pavlina, vidi da jesam.Ja sam ta koja mora paziti na vas dok je kyrios Konstantinos odsutan.Da, znam. I taj posao radi zaista dobro. Ali, molim te, nemoj se brinuti za figurice.

Sigurna sam da Konstantinos nee ni primijetiti.Pavlina je bila u obitelji Komninos godinama prije Olge i znala je da takvi

kolekcionarski predmeti imaju vrlo visoku vrijednost. Pourila se do francuskih prozora ipoela ih zatvarati. Kia je stvorila lokvicu na sagu, a vidjela je i da je rub Olgine svilenehaljine namoen.

O, Boe moj, zapomagala je, trebala sam prije doi. Kakav nered!

7 Gr. Djevice moja!

- 19 -

Nemoj ih zatvoriti, zamolila je Olga. Na licu je osjeala rasprene kapljice. Tako jeosvjeavajue. Sag e se osuiti im prestane kia. Jo je uvijek toplo.

Pavlina je bila naviknuta na Olginu povremenu ekscentrinost. Bila je to promjena uodnosu na strogou i red kojima je njezina pokojna svekrva, starija kyria Komninos,upravljala ovom kuom mnogo godina.

Pa, ako se neete smoiti, rekla je i nasmijeila joj se, ugaajui joj. Ne elite seprehladiti, to ne bi bilo dobro u vaem stanju.

Olga je sjela u fotelju koja je bila odmaknuta od prozora i gledala Pavlinu kakopozorno sakuplja komadie porculana. ak i da se mogla sagnuti, Pavlina joj ne bidopustila da joj pomogne.

Iza pozamane figure domaice koja je kleala, Olga je mogla vidjeti more. Nekolikobrodova jo je bilo ondje, jedva su se vidjeli u oluji, a povremeno bi ih osvijetlila strijelamunje.

Filigranski sat nad kaminom otkucao je sedam sati. Shvatila je da je Komninoszasigurno ve sat vremena, i dulje, na moru. Ovakvi vremenski uvjeti rijetko suzaustavljali vee brodove.

Ako vjetar pue u pravom smjeru, onda bi ak mogao i ubrzati putovanje kyriosaKonstantinosa, razmiljala je naglas Pavlina.

Valjda bi mogao, odgovorila je Olga odsutno, svjesna samo njenog komeanja uutrobi. Pitala se je li njezina beba ula oluju i osjetila uzburkanost mora. Beskrajno jevoljela svoje neroeno dijete. Zamiljala je kako bez napora pliva u bistroj tekuini njezineutrobe. Suze i rasprene morske kapljice sputale su se zajedno niz njezino lice.

- 20 -

Drugo poglavlje

im su zavladale grozniave vruine kolovoza, stanovnici Soluna s nostalgijom su seprisjeali ugodne svibanjske topline. U hladu je sad bilo etrdeset stupnjeva, a ljudi suzatvarali prozore i drvene kapke ne bi li uasavajuu vruinu zadrali vani.

Znalo je biti nekakvog povjetarca, ali ni on nije bio olakanje: zapadnjak vardaracispuhivao je svoj vrui dah nad gradom, unosei u domove slojeve fine tamne praine. Unajvruim satima dana ulice su bile prazne. Putnik bi zabunom mogao pomisliti da sukue naputene. Unutra je bilo jednako tiho jer su ljudi leali u tami i disali plitko ineujno, pazei da ne udiu zaguljivi zrak.

More i zrak bili su takoer gusti i mirni. Kad bi djeca uskoila u more, valii bi sevaljali sto metara du zaljeva. Kad bi izali iz mora, u trenutku bi se osuili, a na koi bi imostali tragovi soli. Ni nou se nita nije mijenjalo: zrak je ostajao nepomian, kao i oitanjena barometru.

Povratak Konstantinosa Komninosa iz Turske bio je odgoen, ali napokon je stigaokui poetkom mjeseca. Olgi se inilo da njezina trudnoa traje cijeli jedan vijek. Njezini sutanki glenjevi natekli, a grudi joj se nadule toliko da vie nisu stale ni u jednu haljinu kojaje bila saivena za nju. Konstantinos ju je odgovorio od ideje da narui nove haljine za ovajstadij trudnoe, pa je nosila prostranu bijelu pamunu spavaicu koja joj ne bi postalapretijesna ni da se nastavi iriti u posljednjim tjednima trudnoe.

Nekoliko dana nakon povratka, Konstantinos se premjestio u drugu spavau sobu.Treba vie prostora, rekao je Olgi. Nee ti biti udobno ako ja zauzmem pola

kreveta.Olga se nije bunila. Iz noi u no spavala je sve nemirnije, a veinu noi uspjela je

zaspati samo na sat vremena. Dugo bi samo leala u mraku i buljila u prazninu boje tintete osjeala snane udarce bebe u trbuhu. Bili su to estoki, ritmini pokreti. Katkad joj seinilo da se svi djetetovi udovi miu odjednom, a tada je u glavi imala sliku toga kakav ebiti, koliko snaan, koliko nemiran, koliko energian. Nikad si nije doputala zamiljati danosi curicu. Konstantinos bi time mogao biti i vie nego razoaran. Olga je ve znala danije zadovoljila oekivanja zbog vremena koje joj je trebalo da zatrudni, a suprug nije krionestrpljenje. Kad su se vjenali, bila je u svojim dvadesetima, a onda je prolo vie oddesetljea prije nego to je lijenik potvrdio da je etiri mjeseca trudna i da je sve u redu.Tijekom tih deset godina bilo je mnogo prilika kada je osjetila nepokolebljivo uvjerenje daje zaela, ali svaki put, nakon mjesec ili dva, slijedila je ona mitska tuga zbog iznenadnihizljeva krvi.

Ruka joj je poivala na izboini trbuha, prsti su joj se pomicali svaki put kad bi uslijedioudarac, jedan za drugim. Kad bi barem ovo dijete dolo, mislila je i pjevala mu da gaumiri, a time je umirivala i sebe.

Jedan je sat otkucavao nad kaminom u njezinoj sobi, drugi u hodniku, a svakih etvrtsata otkucaji sata u radnoj sobi govorili su joj koliko je vremena prolo, pomaui joj daizrauna kad e ustati.

Istina, Olgi je trebalo vie mjesta u krevetu, ali u Konstantinosovoj odluci da ode vei jeudio imala blaga odvratnost prema njezinu promijenjenu tijelu. Jedva je prepoznavao

- 21 -

enu u koju se pretvorila. Kako se lutka kojom se oenio, sa svojim uskim bokovima istrukom koji je mogao obuhvatiti rukama, mogla transformirati u nekoga koga gotovo nijemogao dodirnuti? Gadio mu se taj okrugli trbuh, rastegnuta koa i goleme tamnebradavice.

Tijekom posljednjih nekoliko tjedana, dok je bdjela brojei neusklaene otkucaje raznihsatova, esto je ula korake na stubama i gotovo neujno zatvaranje vrata na krajuhodnika. Sumnjala je da se to Konstantinos ulja iz kue nakon to ona ode u krevet tekriomice posjeuje koji od boljih bordela u gradu. Ni na trenutak nije osjetih da ima pravoprosvjedovati. Moda e jednog dana ponovno uspjeti osvojiti njegovu pozornost.

Olga je znala da se Konstantinos oenio njome samo zbog njezine ljepote. Nije imalanikakvih iluzija, odabrao ju je iz parade djevojaka koje su radile kao modeli za jednog odnajboljih krojaa u gradu. Bez miraza oba su joj roditelja umrla prije nego to jenapunila deseti roendan osjeala je to kao svojevrsni blagoslov. Mnoge manekenkekoje su radile u Solunu zavrile su u crvenoj etvrti.

Ipak, pitala se kako bi to bilo udati se iz ljubavi. Shvatila je da ju je ljepota i spasila iproklela. Olga je znala kako je to kad si roba, kao bala svile ili pozlaeni kip, kupljen iizloen.

Kako je odrastala, poinjala je uviati da tjelesna savrenost moe biti teret. Nosvejedno je bila tjeskobna kad ju je izgubila. Proteklih nekoliko mjeseci s uasom je gledalairenje svojega tijela: irenje vena, ispupenje pupka i bujanje trbuha sve dok se koa nijetoliko rairila da se vanjski sloj naizgled kidao, ostavljajui desetke blijedih tragova poputkinih kapi na staklu.

Kako gotovo nita nije jela jer su je morile munine, njezino se tijelo, meutim,nastavljalo iriti unato tomu. Svakog jutra kad bi joj Pavlina plela pletenice u crnoj kosi ivezala ih oko glave, ene su razgovarale s meusobnim odrazima u zrcalu.

Lijepi ste kao i uvijek, uvjeravala ju je Pavlina. Samo ste malo bucmasti u struku.Osjeam se nateeno, Pavlina. Ni izbliza lijepo. I znam da me Konstantinos vie ne

moe podnijeti.Pavlinin pogled u zrcalu sreo je Olgin. I tugu u njemu. Kad je bila nesretna, Olgina bi

ljepota bila jo izraenija. Suze su njezinim tamnim oima davale jo veu dubinu.Vratit e vam se on, rekla je Pavlina. im se beba rodi, sve e doi na svoje. Vidjet

ete.Pavlina nije govorila napamet. Rodila je etvero djece prije svoje dvadeset druge

godine i bila je ivi dokaz toga da dramatino irenje enskog tijela tijekom trudnoe moebiti reverzibilno. Nakon etvrte trudnoe, meutim, tijelo joj je napokon izgubiloelastinost. Olga je kriomice pogledala popunjenu figuru svoje domaice, koja je izgledalakao netko tko je blizu poroaja, ak i vie nego ona sama.

Nadam se da si u pravu, Pavlina, rekla je, sklanjajui komad sukna kojemu je polakoi s mukom vezla rub.

Kad ete vie to zavriti? zadirkivala ju je Pavlina, uzimajui u ruke malenu plahtuda bolje pogleda gospodariinu rukotvorinu. Beba bi trebala doi ovaj mjesec, zar ne? Ilitek dogodine?

Olgini estomjeseni pokuaji da stekne vjetinu vezenja nisu ba davali ploda. Igla jojje proklizivala kroz znojne prste i nekoliko se puta ubola, pa su kapljice krvi zamrljalepastelnu tkaninu.

Uasna je, zar ne?

- 22 -

Pavlina se nasmijala i uzela je. Nije mogla zanijekati ovu tvrdnju. Olgine ruke nisu bileza vezenje. Iako su joj prsti bili tanki i elegantni, nije znala s iglom. Njoj je to bila samoaktivnost kojom, je kratila vrijeme.

Oprat u je i dovriti umjesto vas, moe?Hvala ti, Pavlina. Nee ti biti teko?Tijekom svih mjeseci kad je patila od munina, Olgi je bilo neudobno, ali rano ujutro

toga dana u kolovozu taj se osjeaj pojaao i postala je izrazito nemirna. Nije mogla mirnoleati ni minutu. Lea su je vie boljela kad je sjedila nego kad je stajala, a bol u donjemdijelu trbuha, koji je tjedan dana bio blag, sad se pojaao. Svakih nekoliko trenutakazamalo bi se onesvijestila od bola. Konano je dolo vrijeme.

Iako je bila subota, Konstantinos je u svoj ured otiao u est i trideset, kao i obino.Dovienja, Olga, rekao je uavi u sobu u trenutku kad su trudovi malo popustili.

Bit u u trgovini. Pavlina moe poslati po mene bude li me trebala.Pokuala se nasmijati kad je stavio ruku na njezinu. Taj ju je dodir trebao ohrabriti, ali

nestao je brzo kao dodir pera. Ta povrna gesta uinila je da se osjea manje voljenom, a neobrnuto. inilo se da je nesvjestan njezina bola i da ne primjeuje njezino tiho stenjanjekad je uao u sobu.

Uskoro je jaukala, potopljena valovima bola, i drala se za Pavlinu tako da su joj nanadlaktici ostale modrice od stiska. Takva strana agonija mogla je znaiti samo krajivota, a ne njegov poetak.

Prolaznici su uli povremeno vritanje u agoniji, ali taj je zvuk bio uobiajen u gradu.Progutala ga je opa kakofonija tramvaja, koija i ulinih prodavaa. U deset sati Pavlina jeposlala po doktora Papadakisa, koji je potvrdio da e beba uskoro doi na svijet.Drutvena pozicija Konstantinosa Komninosa podrazumijevala je da e doktor ostati dokse dijete ne rodi.

U posljednjim satima poroaja Olga ni na trenutak nije pustila Pavlininu ruku. Bojalase da e bez nje biti nepovratno uvuena u mrani tunel bola, kroz koji e otii s ovogasvijeta.

Slobodnom rukom, Pavlina je brisala gospodariine sljepoonice hladnom vodom, kojusu neprestano donosili iz kuhinje.

Pokuajte joj pomoi da se malo odmori, savjetovao je lijenik Pavlinu.Domaica je iz vlastitog iskustva znala da je taj prijedlog apsurdan kad ti bol trga tijelo

napola. Rado bi mu rekla to misli o tome, ali nije imalo smisla. Zagrizla je usnu. Mukaracje bio u svojim sedamdesetima. Koliko god beba porodio, nikad ni izbliza nije mogaozamisliti kroz to Olga prolazi.

Krevet je bio mokar od znoja, tekuina se izlijevala iz njezina tijela kao poplava. Olgi seinilo da pada u nesvijest. Pomislila je na nonu moru koju je imala prije nekoliko tjedana ikoja se esto u raznim oblicima ponavljala proteklih nekoliko dana.

Lijenik se smjestio u fotelju i itao novine, povremeno pogledavajui depni sat, azatim Olgu. inilo se kao da je nadzire, ili je moda samo raunao koliko e jo dugomorati biti ovdje prije nego to ode na ruak.

Budui da su teki zastori bili navueni gotovo do kraja, u sobi je bilo gotovo sasvimmrano. Drao je novine podignute kako bi uhvatio zraku svjetla koja se probila uprostoriju. Ustajao je samo kad se inilo da e Olgini vrisci smrskati zrcala. Nepribliavajui se previe, da ne ugrozi savrenu istou svojega svijetlog odijela, poeo jedavati nove naputke.

Vidim bebinu glavu. Sad morate tiskati, kyria Komninos.

- 23 -

Nita joj se nije inilo prirodnijim od toga. Svaki dio nje osjeao je potrebu za tim, ali tose istodobno inilo nemoguim, kao da mora samu sebe izguliti iznutra.

Prolo je moda sat vremena. Pavlini se inilo kao da je proao cijeli dan, a Olgi kao daje posrijedi nemjerljiv komad vremena tijekom kojega je njezin ivot izmjeren samovalovima bola. Pala je u delirij. Nije ni znala da je samo korak od sranog udara i da malonedostaje da bebino uznemireno srce zakae. Bila je svjesna samo bola. U ovimposljednjim trenucima poroaja samo se bol inio stvarnim.

Beba je iz tame isplivala u polumrak sobe. Vrisnula je. Olgin je bol prestao pa je znalada taj pla ne pripada njoj. Ovo je bio novi zvuk.

Mirno je i bez glasa leala nekoliko trenutaka. Nije disala. Suze iscrpljenosti i olakanjakliznule su joj niz lice. Postala je svjesna da je pozornost dvoje ljudi koji su se dosad bavilinjome sada usmjerena na neto na drugoj strani sobe. Bili su joj okrenuti leima.Instinktivno je znala da ih ne treba ometati.

Na trenutak je zatvorila oi i sluala njihovo tiho mrmorenje. Nije imala razloga bitizabrinuta. Olga je osjetila prisutnost etvrte osobe u sobi. Znala je da je on tu.

Kyria Olga...Ugledala je Pavlinu pokraj kreveta. Uz bjelinu njezine bluze i obilnost njezina poprsja,

maleni bijeli smotuljak gotovo se nije ni vidio.Tvoja... beba. Zamalo se uguila rijeima. Evo tvoje bebe. Tvojega sina. Sina, kyria

Olga!I zaista, bio je tu. Pavlina je spustila malo stvorenje na Olgine ispruene ruke te su se

majka i sin prvi put pogledali.Olga nije mogla govoriti. Snaan val ljubavi provalio je iz nje. Nikad nije osjetila neto

tako snano kao bezuvjetno oboavanje koje je osjeala prema ovome malom biu usvojem naruju. U trenutku kad su im se oi srele, nastala je neraskidiva veza.

Poruka je poslana Konstantinosu Komninosu. Kad je stigao, doktor Papadakis ekao gaje u prizemlju.

Dobio si sina i nasljednika, ponosno ga je obavijestio, kao da je on sam bioodgovoran za cijeli postupak.

To su odline vijesti, odgovorio je Komninos kao da je primio vijest o sigurnoobavljenoj isporuci kineske svile.

estitam! dodao je Papadakis. Majka i beba su dobro, pa ja sad idem.Bila su skoro tri sata i doktor je bio nestrpljiv da ode. Uvijek se nadao neradnim

subotama i nije htio propustiti poslijepodnevni koncert nekog francuskog pijanista. Naprogramu su bile Chopinove skladbe i solunsko je drutvo nestrpljivo iekivalo nastup.

Navratit u sljedei tjedan da ih obiem, ali javite se ako me zatrebate prije toga,kyriose Komninosu, rekao je svojim automatskim osmijehom.

Dva su se ovjeka rukovala i, prije nego to je doktor izaao iz kue, Komninos je vedoao do pola strmih stuba. Bilo je vrijeme da i on sam vidi svojega sina.

Dosad je Pavlina ve pomogla Olgi da se opere te joj je iznova isplela pletenice u kosi.iste plahte stavljene su na krevet, a beba je spavala u kolijevci pokraj njega. Bio je toprizor mira i organiziranosti, ba ono to je Konstantinos volio vidjeti.

Ne pogledavi suprugu, doao je do kolijevke i tiho gledao povijeno novoroene.Nije li prekrasan? upitala je Pavlina.Ne mogu ga ba dobro vidjeti, odgovorio je s dozom nezadovoljstva.Vidjet ete ga i te kako, im se probudi, dometne Pavlina.Komninos ju je pogledao s neodobravanjem.

- 24 -

Hou rei, bilo bi bolje da ga sad pustite da spava. im se probudi, donijet u vam ga.Bilo bi bolje da ga sad ne budite.

U redu, Pavlina, odgovorio je. Moe li nas na trenutak ostaviti?im je Pavlina izala iz sobe, okrenuo se Olgi.Je li...Da, Konstantinose, jest.Nakon svih tih godina tijekom kojih nije uspjela zaeti, Olgi je bio jasan suprugov

najvei strah da, kad konano uspije stvoriti dijete, neto s njim nee biti u redu. Njezinatjeskoba i zabrinutost zbog onoga to bi Konstantinos u tom sluaju napravio, sad sukonano postali nepotrebni.

Savren je, rekla je.Zadovoljan, Komninos je izaao iz sobe. ekalo ga je jo posla.

- 25 -

Tree poglavlje

Toga istog sparnog poslijepodneva, moda ba u istom trenutku kad je DimitriKomninos ugledao svijet, jedna je ena poela pripremati oskudnu veeru za svoju obitelj.ivjela je u kui posve drugaijoj od vile obitelji Komninos. Kao i stotine drugih, njezin jedom bio u prenapuenoj etvrti unutar starih gradskih zidina, u sjeverozapadnom dijelugrada. Ondje su ivjeli najsiromaniji stanovnici Soluna: krani, muslimani, idovi iizbjeglice, stisnuti jedni uz druge u ulicama u kojima je bilo malo novca, ali mnogo ivota.

Neke od ovih nastamba bile su ugraene u stare zidine, a prostor izmeu njih bio jetoliki da je u nj jedva stala vjealica za suenje koulje. Obitelji su bile velike, novca je bilomalo, a posao nije uvijek bilo lako nai. U ovome domu bilo je etvero gotovo odrasle, alijo nevjenane djece. To je bilo uobiajeno. Majka je radila puno radno vrijeme kako bisvoje malo pleme odrala sitim i istim, a kada na vatri nije bio lonac s hranom, stajao jekotao s vruom vodom. Potreba za njom nije prestajala: trebala je za pranje prljave odjee itijela nakon svakoga radnog dana u luci.

Tri su sina spavala u glavnoj, dnevnoj sobi, dok su ona i mu zauzeli jedinu spavausobu, zajedno sa svojom esnaestogodinjom keri, koja je spavala na kauu pokrajkreveta. Dok se ne uda, za nju nije bilo nikakva razumna rjeenja osim ovoga. Avjerojatnost da se djevojka bez miraza uda, bila je malena.

Domaica je kupovala mudro i nikad si nije ugaala. Veinu je namirnica kupovala odprodavaa koji su sa sela donosili koare luka, krumpira i graha. Meso je bilo luksuz koji bisi priutili samo u vrlo posebnim prigodama, ali esto su u juhi plivale ovje iznutrice kojebi im mesari dali besplatno ako ih tog dana nisu uspjeli prodati. Tog se poslijepodnevakrkala ba takva juha, koju e poslije pojesti s komadiima tvrdog kruha to e ga njezinsuprug kupiti na povratku. Znoj joj je curio po golim miiavim rukama. Svake subotenaveer mukarci u obitelji okupili bi se s roacima i neacima u zadimljenoj kavani da uzpie pretresu dogaaje tog tjedna. Kako je rat bjesnio svuda oko njih, u Europi i u svijetu,uvijek je bilo mnogo toga za pretresanje.

Obitelj je u suterenu kue drala staru mazgu i kozu kako bi ih opskrbljivale mlijekom isirom. S njima su ivotni prostor dijelile tisue nepozvanih muha i nekoliko kokoi koje suse gnijezdile na gnjecavu sijenu. Znale su da se trebaju drati podalje od mazginihstranjih nogu i radije eprkati oko papaka koze. Kad kuhinja nije bila ispunjena mirisomkuhanja, unutra je prodirao ivotinjski smrad.

Na ovom mranom, smrdljivom mjestu tog je poslijepodneva planula mala iskra.Tisuu puta prije, pucketavo bi drvo ispljunulo ar poput ovoga i on bi sporo letio premapodu, gdje bi na trenutak zasjao, a onda ugasnuo. Ovaj je, meutim, letio preciznoudobro naciljane strijele kroz uski prostor izmeu podnih dasaka. Pao je na mazginustranjicu, a ivotinja ga je u istom trenutku repom otresla sa sebe. Da je ritam repa kojimje mazga neprestano zamahivala odbacio ar ulijevo, sletio bi na mokraom natopljen pod.Ovako je odletio udesno i pao na slamu. Nije ostao na povrini, nego je propao nekolikoslojeva dublje, blizu mjesta gdje je kvoka leala na jajima. Svojom je toplinom pomoglapojaati snagu ara.

- 26 -

Gore se juha i dalje krkala u loncu. Umorna domaica oekivala je svoje mukarce tekza sat vremena pa je otila na kat odmoriti se. Njezina ki ve je bila ondje, leala je umraku. Bilo joj je lake zaspati sada, dok u sobi nisu majka i otac. Mnogih je noi njezinotac grubo maltretirao majku prije nego to oboje ne zaspu, a zatim roktao i hrkao do jutra.

Dolje se vatra ve poela primati za hrpe sijena, ali majka i ki koje su drijemale na katunisu ni osjetile ni ule miris zapaljenog perja niti cvile prestravljenog blaga. Bilo je pitanjetrenutka kad e plameni jezici oplesti drvene stupove i uzmiljeti pod strop. Uskoro je cijeladnevna soba u prizemlju bila osvijetljena, a zidovi i strop postali su plahte vatre. Poar jepojaavao snagu i brzinu, urei gore na sljedeu razinu, a zatim i van, prema susjednimkuama.

ak ih ni rastua temperatura u kui nije probudila. Ljetne temperature u Solunuobino su bile visoke. Nakraju je ono to ih je prenulo iz sna bila buka, zvuk nalik nasnanu eksploziju. Bio je to zvuk propadanja tednjaka kroz kuhinjski pod u suteren.

Obje su ene bile zaas na nogama, irom otvorenih oiju. S njih se cijedio znoj i uas.Zgrabile su jedna drugu za ruku. Vatra se ve penjala stubama pa su znale da im bijeg s testrane nee biti mogu. ule su poznate glasove kako ih dozivaju dolje na ulici.

Nije vie bilo vremena za vaganje rizika. Prvo ki, a zatim i majka, popele su se naprozor i bacile se na milost i nemilost mukaraca koji su stajali dolje. A tada, u trenu kad sekua uruila, potrale su kako bi se spasile te su se odjednom nale u rijeci ljudi koja sekretala prema istoku. Uskoro su se stopile s guvom, nesvjesne svoje uloge u vatrenojstihiji.

Susjedi su brzo primijetili gust dim i osjetili miris peene kozletine, i svi su se spustilina ulicu prije nego to je vatra prodrla njihove domove. Nije bilo vremena za razmiljanjeo uzrocima poara, a ni za promatranje. Vatra je putovala koliko ju je estoki, vrui vjetarnosio.

Sat vremena nakon to je izbio poar, nestali su deseci kua. Njihova uglavnom drvenagraa i ljetna sua pretvorile su grad u kutiju ibica. Kia nije pala od lipnja, a nije biloniega da stane na kraj irenju vatre. Grad je imao nekoliko vatrogasnih vozila, ali ona subila stara i nedjelotvorna. Sve i da su bila u funkciji, veina gradskih zaliha vodeusmjerena je prema golemim taboritima saveznikih trupa izvan Soluna.

U sreditu grada, gdje jo nije bilo znakova vatre, Konstantinos Komninos bio jenadomak svoje trgovine. Hodao je ustro i poletno. Konano je imao sina.

Nije bilo nikoga s kime bi podijelio tu vijest, osim jednog ovjeka. Dulje nego to jepamtio, jedan je uvar svakodnevno, danju i nou, sjedio u minijaturnoj kuici na ulazu uskladite. Tasos je ondje radio vie od pola stoljea. etao se niz redove bala tkaninejedanput ili dvaput na dan, povremeno bi otiao niz ulicu pronai prodavaa limunade ilikupiti duhan, ali veinu je vremena samo sjedio, gledao i spavao. Mogao je vidjeti djelineba kroz visoki prozor koji je gledao na ulicu. Nou bi se ovaj siuni tamnokosimukarac savio i zaspao na kauu straga u svojoj sobici. Komninos nije imao pojma gdje sehranio niti kako se prao. Bio je plaen da bude u salonu dvadeset etiri sata na dan, tristoezdeset pet dana u godini, i nikad se nije alio, svih ovih godina koliko ga je znao.

Kad je uo zvuk kljua u bravi, Tasos je izaao iz svojeg brloga pozdraviti efa. Znao jeda su Komninosa pozvali da ranije doe kui i sad ga je zanimalo kakve su vijesti.

Kako je kyria Komninos? upitao je.Poroaj je proao u redu, odgovorio je Komninos. Imam sina.estitam, kyriose Komninosu.Hvala, Tasose. Ima li to za prijaviti?Ne, ovdje je sve bilo tiho kao u grobu.

- 27 -

Konstantinos je otvorio ulazna vrata salona i, ba kad ih je iao zatvoriti, Tasos ga jezazvao.

Kyriose Komninosu, zaboravio sam vam rei, va je brat zvao prije dvadeset minuta.O?Komninosa je uznemirila pomisao na to da bi njegov brat mogao doi u salon u subotu

poslijepodne. Trgovina je tada bila zatvorena za kupce, a on bi to vrijeme provodio usamoi, kujui planove o poslu, bavei se protokom novca, raunima, gubicima i zaradom,piui dopise i radei sve ono to ga je inilo mozgom svojega biznisa.

uo je da je negdje na sjevernom dijelu izbila vatra pa me pitao znam li ita o tome.Kako bih ja to znao, sjedei ovdje po cijele dane, nije mi jasno.

Komninos slegne ramenima.Tipino za Leonidasa da se bavi glasinama im doe na dopust! ree Konstantinos.

Sreom, neki od nas imaju i pametnijeg posla.Komninos se volio etati kroz svoju tihu trgovinu i rukama prelaziti preko bala svile,

baruna, tafta i vune. Samim je dodirom mogao odrediti cijenu tkanine po metru. Ovo jebio njegov najvei uitak. Ove su mu krpe bile senzualnije od enske koe. Bale su seprostirale od poda do stropa, a ljestve su bile zakvaene za vodilice duge pedeset metarakako bi se i one s vrha mogle lako dohvatiti. Sve je bilo sloeno po bojama, s jednog krajaprostorije na drugi, tako da je grimizna svila bila tik do tamnocrvene vune, a zeleni barunpokraj smaragdno zelenog tafta. Njegovi su prodavai bili odgovorni za to da tkaninebudu sloene po bojama, a ne po vrstama, i odmah bi primijetio kad bi netko od njih bionemaran u provoenju tog pravila. Simetrija i savrenstvo ovog mjesta u odsutnostiprodavaa neobino su ga uveseljavale. Njegov otac, od kojega je naslijedio posao, uvijekga je ohrabrivao da doe uivati u redu i miru salona kad u njemu ne bi bilo kupaca idjelatnika.

Zamisli da je ovo mjesto, govorio bi petogodinjem Konstantinosu, alfa i omeganaih ivota.

Tada bi pokazao na velike kare uredno pospremljene u sredini svakoga ulatenogstola za rezanje.

Ovo je alfa, rekao bi pokazujui na kare koje su formirale slovo A. A ovo jeomega. Pokazao bi tada na krajeve bala, koje su izgledale kao velika slova O. U ovojobitelji, to su jedina dva slova koja treba znati.

Svakog je dana Konstantinos razmiljao o oevim rijeima, a sad se bliilo vrijeme da ihi on ponovi svojem sinu.

Subotom je ondje mogao uivati ne osjeajui na sebi poglede zaposlenika. Bio je ovjekkoji je znao da nije omiljen. Nije patio zbog toga, ali ipak se osjeao nelagodno. Bio jesvjestan naina na koji bi ljudi prestali razgovarati kad bi proao pokraj njih, a tad biosjetio vruinu izmeu lopatica dok bi ga gledali kako hoda.

Ured mu je bio povien, s prozorima na trima stranama i pogledom na cijelu prostranudvoranu. Njegovi ga zaposlenici nisu mogli vidjeti kroz rolete, ali on je s toga svojeg tornjavidio ba sve to se dogaa u salonu. Vane bi kupce uvijek pozvao gore i poslao nekogapo kavu. U tim bi prigodama podignuo rolete, znajui da pogled na njegovu golemu dugunikoga nikad nije ostavio ravnodunim. Muterije su dolazile iz svih gradova i mjesta uGrkoj, a veina je kupovala na veliko. Nijedan drugi trgovac nije imao tako velikuponudu tkanina, ak ni u Ateni, tako da je jedva uspijevao drati korak s potranjom.

Uz to, bio je jedini dobavlja sukna za veinu vojske koja je bila mobilizirana na sjeveruGrke u vrijeme kad je, zbog tisua vojnika saveznikih trupa u kampovima izvan grada,

- 28 -

cijena robe na tritu, od brana do vune, skoila. Imuni su zgrtali novac. Komninos jeuvijek bolje itao brojke nego slova i imao je nos za pametna ulaganja.

Posao je ravnomjerno bio ostavljen njemu i bratu mu Leonidasu, koji je od njega biomlai osam godina, ali nije pokazivao previe volje za tim da svoje dane troi u ovomizlobenom ambaru, a jo su ga manje zanimale pekulacije o cijeni sukna na tritu.Leonidas je bio vojni asnik, a ivot pun akcije odgovarao mu je mnogo vie nego ivot utrgovini. Osim svojih roditelja, braa nisu imala nita zajedniko, a sad kad su roditeljipreminuli, meu njima je bilo vie netrpeljivosti nego ljubavi. ak i kad su bili mali, bilo jeteko povjerovati da su iz iste obitelji. Leonidas, visok, ravne kose i plavih oiju, bio jeApolon u usporedbi s bratom, Hefestom.

Dok je sjedio u uredu prouavajui knjigovodstvo i zbrajajui ovotjednu zaradu, rate itrokove, prebijajui novu narudbu za petnaest tisua metara sukna za vojne kapute (kojubi mogla zadovoljiti zaliha materijala koju u skladitu uva ve dvije godine, a sad e jeprodati po trenutanoj, visokoj cijeni), brat mu je kao luak trao praznom ulicom.

Od zvuka Leonidasova naprasitog ulijetanja u zgradu, Tasos je skoio.Tasose... hvatao je dah i borio se za rijei, ... moramo doi do Koste!Ovdje je. U svojem uredu, odgovorio je uvar. Pobogu, to se dogodilo? Ne viam

esto da se ovako uri!Leonidas je protrao pokraj njega u salon i uspeo se spiralnim stubama, preskaui po

dvije odjednom.Kosta, grad gori! Moramo dio ove robe iznijeti van!Tasos mi je rekao da si otiao pogledati neku vatru, rekao je stariji brat ne diui

pogled sa stupaca brojeva pred sobom. Njegov osjeaj za ugled i dostojanstvo nije mudoputao da reagira. Jesu li je ve ugasili?

Ne! To je golem poar, Kosta! Oteo se kontroli! Izai na ulicu i osjetit e miris! Zaase doi ovdje! Zaboga, ne izmiljam!

Konstantinos je uo strah u bratovu glasu. To nije bio glas kojim je obino sipao svojejeftine ale.

Leonidas ga je primio za ruku i odveo ga dolje niza stube pa van na ulicu.Jo nita ne vidi, ali osjea li taj miris? I pogledaj nebo! Zalaz nije ni blizu, a ve se

mrai!Leonidas je bio u pravu. Vonj palei bio je vrlo prodoran, a bistrinu poslijepodnevnog

neba zamijenila je izmaglica.elim vidjeti gdje je to, Leonidase. Ne elim da se uspaniimo ako za to nema

potrebe.Pa, moda se poar pomaknuo s mjesta gdje je gorjelo prije deset minuta... U redu,

idemo vidjeti jesu li ga poeli gasiti.Dok su se tako urili niz ulicu, Konstantinos je rekao Leonidasu za neaka. Bio je to

udan trenutak za priopavanje takve vijesti, ali Komninos je sa zadovoljstvom objavio danjihov posao sad ima nasljednika.

Leonidas je jako volio svoju ogoricu. Kad je bio na dopustu, u Ulicu Niki uputio bi sezbog Olge, a ne zbog brata. Ako se ikad bude skrasio, htio je da to bude sa enom koja jeprelijepa i blaga kao ona. Katkad se pitao zasluuje li hladna osoba poput Konstantinosatako divnu enu. Zatim bi se pokuao otresti pitanja to bi bilo da je on prvi sreo Olgu.

To je sjajno, rekao je. Siguran si da ne treba biti uz nju?Sve u svoje vrijeme, odgovorio je Konstantinos.Leonidas je u nevjerici zavrtio glavom, pomislivi na Olgu i djetece, ali i na divnu

Pavlinu, koja mu je bila jako draga.

- 29 -

Dim je postajao sve gui kako su se kretali prema sjeveru. Konstantinos je zastao kakobi svezao svileni rubac oko lica ne bi li se tako zatitio od estica pepela koje su seuskovitlale oko njih. Kad su skrenuli u glavnu ulicu, doekala ih je gomila ljudi koja je ilaprema njima. Konstantinos je tijekom proteklih nekoliko godina vidio masovne prosvjedena politikim skupovima, ali ovi su ljudi na licima imali posve drugaiji izraz.

Mnogi od njih grbili su se pod teinom svoje imovine teglili su predmete koje suuspjeli izvui i spasiti komoda, zrcala, ak i madraca. Bili su previe dragocjeni da ih sesamo ostavi. Svi nosai u gradu nanjuili su priliku da zarade na katastrofi i sad su njihovakolica, prekrcana odjeom i komadima namjetaja, blokirala ulicu.

Na obzoru, jo uvijek daleko od njih, Konstantinos je ugledao nepogreivo snaanproplamsaj vatre koja je liptjela uvis prema nebu.

Vjeruje li mi sad? upitao ga je Leonidas, zastavi da se nakalje i doe do daha.Moramo se vratiti u salon, rekao je Konstantinos glasom oslabljenim strahom. I

trebaju nam nosai, koliko god ih moemo pronai.Za takvu je misao ve bilo prekasno. Svi sposobni mukarci koji bi mogli iznajmiti

svoje usluge ve su bili uposleni. Gledajui guvu, dva su brata shvatila da su preputenasama sebi. Tasos je bio jedini koji im je mogao pomoi. Vraajui se prema salonu, korakim se pretvorio u trk.

Rekao bih da nemamo vie od sat-dva, osim ako poar uskoro ne dovedu podkontrolu, rekao je Leonidas pogledavajui za sobom.

Konstantinos je pokuavao drati korak s bratom, koji je bio za glavu vii od njega i uboljoj fizikoj spremi. Uskoro je zastenjao; prolo je vie od dvadeset godina otkako jeposljednji put trao nekamo i sad mu je gorjelo u grudima. Kidala ga je pomisao na to dabi mogao izgubiti ma i dio svoje robe. Za deset minuta ve su utrali kroz vrata i govoriliTasosu to mu je initi.

Ja u izdvojiti najdragocjenije materijale, rekao je stariji brat, tako da ih ti i Leonidasmoete prve skloniti! Sloite ih na hrpu uz vrata pa emo ih natovariti na kolica i odnijetiu turama preko Ulice Egnatia, u svakoj po trideset. Ulica Egnatia bila je iroka avenijakoja je vodila s istoka grada na njegov zapadni dio.

Nema anse da vatra doe do nje pa e biti spaeno sve to odnesemo na junustranu, rekao je Leonidas.

Tri su mukarca prionula na posao. Prvi put u deset godina Konstantinos se penjao uzljestve i sputao se niz njih, izvlaio bale tkanine i bacao ih na pod. Leonidas ih je kupio inosio pred zgradu, gdje ih je Tasos tovario na kolica. Prva je tura bila spremna pa su jeLeonidas i Tasos odgurali niz ulicu. Pet minuta poslije ostavili su ih na hrpi pred nekomtrgovinom.

Pripazite malo na ovo, molim vas, zamolio je Leonidas nekog krojaa. Odmah sevraamo.

Nije trebalo objanjavati. Deseci drugih prodavaa i obrtnika odlagali su svoju imovinuna drugoj strani ulice. Svima im je na umu bilo jedno: vatra nee prijei tu ulicu.

Ulicama su se razlijegali povici i zaguujui miris dima, i to na dan koji je ionako biobez zraka.

Kad su se Leonidas i Tasos vratili u salon, oko stotinu bala ve je lealo na poduizmeu ladica.

Prvo odnesite ljubiastu svilu, a onda crveni barun. Sukno bi trebalo ii posljednje,ali natovarite crpe de Chine u sljedeu turu neovisno o boji i pokuajte da se onesvjetlije boje ne smoe...

- 30 -

im se bavio tkaninama, Konstantinos je osjeao strast. Sipao je naredbe kao daodmotava svilu s bale.

U proteklih sat vremena, otkako je bratu objavio da je dobio sina, nijedanput nijepomislio ni na dijete ni na suprugu ni na njihovu sigurnost. Dok god su bili na istoj straniulice, kao i dragocjena vuna i svila, pretpostavljao je da su na sigurnome.

Tasos i Leonidas vratili su se po etvrtu turu materijala. Dok su tovarili petu, obojica suskinula koulje i njima brisala lice.

Nemojte da se ove svijetle zaprljaju.Na materijalima svijetlih boja ostajali su tragovi znoja dvojice mukaraca. Leonidas nije

mogao otrpjeti jo i taj zahtjev.uj, Konstantinose, to je samo mrljica...Mislimo li spasiti materijale za vjenanice, moraju biti upotrebljivi, a taj kota tisuu

drahma po metru!Boe dragi, u emu je problem? Ne mogu shvatiti zato nisi kod kue sa svojom

enom i djetetom!Zato to znam da su na sigurnome. A ovaj salon moda nee biti. Radio sam sedam

dana u tjednu za ovo, vei dio svojeg ivota. Pa sve i ako to ne razumije, Leonidase, jashvaam vrijednost onoga to ovdje imamo. A shvaao ju je i na otac.

Nijedna od tih tkanina nee vrijediti nita ako ih ne odnesemo odavde, prekinuo ih jestarac.

Ba je bio izaao na ulicu, gdje je miris paljevine postao jo prodorniji, gomila ljudibrojnija, a ako ga osjeti nisu varali, inilo se i da je temperatura porasla.

Mislim da nemamo jo mnogo vremena.Dva su se brata okrenula prema njemu, i jedan i drugi i dalje razdraeni stajalitem

onoga drugoga.Leonidas je s poda podignuo balu i izaao na ulicu. Tasos je bio u pravu. Morali bi se

maknuti odavde.Bacio je balu materijala na kolica, potrao unutra i zgrabio Konstantinosa za ruku.Idemo, odmah.Leonidas je osjetio bratov otpor.Povukao ga je prema vratima. ak je i u ovoj situaciji Konstantinos uzeo vremena da

triput zakljua vrata. Tasos je s prekrcanim malim kolicima ve uspio dosegnuti dno ulice iskrenuti desno prema Ulici Egnatia. Zrak je sad bio gust, zasien dimom, a ulo se ipucketanje vatre.

Za nekoliko trenutaka dostignuli su starca i na podu ugledali piramidu bala tkanina.Prolaznici su pristojno zaobilazili hrpu, zaokupljeni vlastitim bijegom od opasnosti.

Moramo sve unijeti unutra, pourivao ih je Konstantinos.A tko bi to htio ukrasti komad baruna? otro ga upita Leonidas.Kroja je ve pomagao Tasosu da premjesti materijal u njegovu radnju, i uskoro je na

podu bila hrpa od dobrih dvjesto bala. Konstantinos je tvrdoglavo ignorirao bratovopitanje. Oko njega je sad bilo dovoljno ljudi koji bi bez opiranja posluali njegovu naredbu.

Uskoro se tlo pod njima zaljuljalo i krojaka se radnja prodrmala do temelja. Jo semaloprije inila kao sigurna luka, ali sad su svi - kroja, njegova obitelj, braa Komninos iTasos izjurili van na ulicu. Negdje u gradu neto je eksplodiralo. Zatim se u tom kaosu istrahu zaula jo jedna eksplozija, a onda i trea.

Ljudi koji su bjeali od vatre produili su korak.To su strani vojnici, rekao je neki ovjek u prolazu. Poeli su bombardirati kue.

- 31 -

Nije to bio in ludosti, nego jedina opcija da se zaustavi irenje poara. Kako je u gradunedostajalo vode, jedino to se moglo napraviti bilo je preprijeiti vatru, a to su u graddole napraviti saveznike trupe.

Nadajmo se da e to upaliti, rekao je Konstantinos. Moramo ii. Moja je ena rodilaprije nekoliko sati.

estitam, kyriose Komninosu! Kakav dan za pamenje! rekao je kroja.Pa, dosad je bio! odgovorio je s malim smijekom. Bude li volja Boja, doi emo

sutra i sve vam ovo maknuti s puta.Konano se okrenuo prema Tasosu.Moe li provjeriti to je sa salonom i izvijestiti me o tome?Tasos je kimnuo.Mislim da bismo sad trebali krenuti, pourivao je Leonidas, preneraen bratovim

uvjerenjem da e sve biti dobro. Zar ne eli ii smiriti Olgu?Siguran sam da e biti dobro. Ima Pavlinu. I, zar tek roene bebe ne spavaju dugo?Ne znam, odgovorio je Leonidas. Nemam nikakvog iskustva. Ali siguran sam da su

sad svi u strahu od vatre.U proteklih sat vremena Leonidas je postajao sve zabrinutiji zbog Olge. U nevjerici je

gledao brata zaokupljena poslom. Kako je mogao tako zanemarivati svoju prekrasnu enui njihova tek roena sina? Da je on oenjen za nekoga poput nje, ta bi uvijek bila u sreditunjegova ivota.

Krenuli su prema moru i hodali obalom. Sve se inilo kao i uvijek, elegantne vile duetalita i brodovi koji se mirno ogledaju u zaljevu.

Opor smrad visio je u zraku, ali sada kada je sunce zalo, aa se stopila s nonimnebom. Nevjerojatno, u hotelu su posluivali veeru, a ljudi su i dalje sjedili za stolovimakafia i pijuckali svoja pia. Solun kao da je bio podijeljen na dva svijeta koja nisu bila udoticaju. Oni juno od Ulice Egnatia znali su za poar, ali bili su uvjereni da su nasigurnome. Ni na koji nain nisu mogli pomoi, zato je njihova dunost bila da ostanumirni.

Tasos se vraao prema sjeveru. Kad je osjetio snaan miris peene janjetine, znao je daje poar vjerojatno progutao i mesnu trnicu, to je potvrdilo i nekoliko izbezumljenihovaca koje su galopirale niz ulicu.

Vidjeti stoku u slobodnom trku bilo je prilino udno. A onda je ugledao divovskupticu kako leti prema njemu. Kad je sletjela, samo nekoliko centimetara dalje, shvatio je daje to zapravo stolac. Tri su noge bile skrene u padu. Ulica je bila zakrena ostavljenomimovinom, a oni koji su se spremali na bijeg bacali su s prozora ivae strojeve, stolove,vitrine... Ljudi su se mirili s time da se vie nikad nee vratiti u svoje domove, i zavladao jeoaj.

Slijepom pokornou ovjeka koji je cijeli svoj ivot dugovao jednoj obitelji, Tasos je bioodluan u nakani da ispuni gazdin nalog. Kad je gomila ljudi nahrupila u njegovu smjeru ipreprijeila mu put, povukao se u stranu, ali na koncu je ipak stigao do dna duge ulice,gdje se nalazio salon. Vidio je plamen kako lipti kroz prozor, ali proelje zgrade jo je bilonetaknuto.

Samo u na brzinu, pomislio je, samo u utrati i zgrabiti knjigu narudbi.Znao je da je kyriosu Komninosu to jedna od najvanijih stvari. Gurnuo je klju u bravu.Unutra, kao prodrljivo gladno udovite, vatra je halapljivo gutala bale tafta i tila prije

nego to je prela na zasitan glavni obrok: vunu i sukno. Bala po bala tkanine rasipala se upepeo. Poput ibica u kutiji, jedna bi se zapalila i prenijela vatru na susjednu.

- 32 -

Neki su vidjeli kako je veliki pritisak vatre iznenada izbio prozor. Vea eksplozija ne binastala ni da je u zgradi bio uvan barut. Staklo je prsnulo, a onda se sruilo u oblikuubojite kie otrih krhotina. Zgrada i sve u njoj bilo je sravnjeno sa zemljom.

U istom trenutku kad je Tasosa progutala vatrena stihija, braa su bila nadomak UliceNiki.

Bili su samo nekoliko vila dalje od svojeg odredita kad je Konstantinos sa svoje lijevestrane opazio sjaj na dnu mrane ulice. S uasom je shvatio da je vatra uinila ono to susvi drali nemoguim. Prela je na drugu stranu Ulice Egnatia. Sad je sve bilo drugaije.

Vjetar je promijenio smjer i estoko usmjeravao poar na jug, prema velikom dijelugrada u kojemu su bile komercijalne zgrade i domovi najveih uglednika Soluna. Nitko tonije mogao zaustaviti. Ne samo da je bila ugroena njegova kua nego je, to mu je bilo jovanije, shvatio da je njegovo skladite, najvee skladite tkanina u Grkoj, stajalo na putustihije.

Iako je postalo jasno da se vatra pretvara u katastrofu za grad, i dalje je vjerovao da on,Konstantinos Komninos, nee biti pogoen njome. Kue s jeftinim drvenim potpornjima uostatku grada mogle su biti sravnjene sa zemljom, ali masivno e skladite, koje je izgradiood elika i cigle, preivjeti.

Konstantinos je zgrabio brata za ruku. Morali su doi do vile, i to brzo. Kad su doli ukuu, Olga je sjedila u hodniku, blijeda i s podonjacima. Drala je siunu bebu naprsima. Pavlina je stajala pokraj nje, s vreom u svakoj ruci. Njih su dvije bile oblivenesuzama, ali kad su se pojavili Konstantinos i Leonidas, osjetile su olakanje.

Moramo ii, odmah! grubo je rekao Konstantinos i bez oklijevanja ih izgurao naulicu.

urili su se etnicom koliko su brzo mogli. Novoroene nije bilo svjesno niega dolitopline majinih ruku i snanih otkucaja njezina srca. More, tik do kojeg su prolazili,davalo im je malo utjehe.

Grka je vojska s nekoliko ureaja za gaenje pokuala uguiti plamen, ali bilo je touzaludno, poput bacanja kante vode na umu koja gori. Sad je prioritet bio sklonitistanovnike Soluna od opasnosti.

Ljudi svih rasa skupili su se istono od Bijelog tornja, odakle su ih deseci vozilaodvozili iz grada, dalje od poara. Drugi su bjeali brodovima. Odredita se nisu tonoznala, bilo je najvanije maknuti se odande. Obala zaljeva sad je bila potpuno osvijetljena,a zgrade koje su se ruile bile su nova prijetnja eljeznim balustradama koje su se poinjaletopiti. Zidovi su se s grmljavinom ruili na ulicu. Usprkos babilonskom tornju jezika, brzosu se stvorile veze izmeu onih koji su spaavali i onih koje se spaavalo.

Naranasti odsjaj proirio se nebom, kao da je sunce zalo i nakon nekoliko satiponovno izalo. Cijeli je grad bio osvijetljen.

Leonidas je pomogao Olgi, djetetu i Pavlini da uu u vojno vozilo. Vidjelo se da je Olgavrlo slaba, ali Leonidas je rekao Konstantinosu da je u dobrim rukama i da e na nju dobropaziti. Prodava tkanina ugurao je pregrt novanica vojnom asniku u ruku i obeao mujo mnogo vie ako sve proe dobro. Rekao je vozau da ih odvede u Pirej, gdje je iviojedan od njegovih najboljih kupaca.

Unato tomu to meu braom nije vladala ljubav, Leonidas je osjeao daje red daostane uz Konstantinosa. Krenuli su prema istoku, a onda su cijelu no i vei dio sljedeegdana sjedili na obali i sa sigurne udaljenosti promatrali kremiranje voljenoga grada.

Mnogi su vjerovali da se toga dana dogodilo udo.

- 33 -

Vatra nije marila ni za koju vjeru. Nekoliko minareta jo je uvijek stajalo poput debalau izgorjeloj umi, ali gotovo sve sinagoge bile su razorene. Nestalo je i desetak crkvi, alikad je poar dosegao drevnu baziliku Aja Sofija, misteriozno se ugasio. Neki su u tomevidjeli uslienje svojih molitvi.

Bila to Boja intervencija ili ne, vjetar vie nije pomagao vatri. Poar je trebao movjetra da se uspije prebaciti na sljedei dio grada. Iako e grad nastaviti tinjati jo danima,poar je svoje zavrio.

Do ponedjeljka ujutro Konstantinos je udio za tim da se vrati u grad. S mjesta nakojemu su bili, nije se moglo odrediti to je tono uniteno, ali on je i dalje bio siguran da jenjegovo glavno skladite u luci preivjelo.

Moram provjeriti tetu, rekao je.S bujajuim strahom, braa su u tiini hodala prema razorenom gradu. to su se vie

pribliavali sreditu, crne siluete izgorjelih zgrada sve su vie nalikovale na apokalipsu.Zrakom se irila opipljiva tuga. Grad je bio u koroti, a njegovi izgorjeli ostaci bili suudoviina crnina.

Jedan ovjek u prnjama stajao je s Biblijom u ruci i gromkim glasom itao nepostojeemskupu. itao je iz Otkrivenja.

Jao! Jao, veliki grade, obueni u lan, grimiz i skrlet, nakieni zlatom i dragimkamenjem s biserima, jer je u jednom jedinom asu propalo toliko bogatstvo! Svikormilari i svi koji plove od mjesta do mjesta, mornari i svi koji rade na morustadoe daleko i viknue kad ugledae dim njezina poara:,Koji je grad bio slianovome velikom gradu? I posuvi prahom svoje glave, viknue kroz pla i tugu: Jao!Jao, veliki grade, u kojem su se obogatili njegovim raskonim bogatstvom svivlasnici laa na moru, jer je opustoen u jednom jedinom asu!To zvui isto kao... rekao je Leonidas.Ne budi tako praznovjeran, ljutito mu je odbrusio stariji brat. Neki je idiot izazvao

poar. Nema tu nikakve mistike.Du obale primijetili su potopljene ostatke izgorjelih ribarskih brodova. Mimo svih

oekivanja, zapalile su ih iskre sa zgrada uz more.I mnogi drugi bili su na tihom hodoau i provjeravali koliko je toga nestalo, a

spektakl s kojim su se suoili bio je vei od svega to su mogli zamisliti. Hoteli, restorani,trgovine, kazalita, banke, damije, crkve, sinagoge, kole, knjinice sve je izgorjelo.Kao i kue. Unitene su tisue i tisue kua.

Nad gradom je visio mir. Braa su vidjela mnoge ljude kako prebiru po pepelu svojihkua, ne mirei se s tim da od njihovih ivota nije ostalo nita osim neraspoznatljivihtinjajuih komada koji su nekada bili namjetaj, odjea, ikone ili knjige. Sad je sve bilo isto.

Blizu Komninosove kue dvije su ene hodale prema brai drei se pod ruku.Izgledale su tako neumjesno elegantne i oputene, suncobranom titei glave od padajuegpepela, nalik na dame u poslijepodnevnoj etnji, ali dok su prolazile mimo njih, braa suvidjela da su obje ene neutjeno jecale.

Kad su doli do obiteljskog doma, postala im je potpuno jasna tuga tih ena. Nekolikosu minuta samo stajali i gledali, ne mogavi vjerovati da je veliki prostor iz kojega je tinjalavatra nekad bio velianstveno zdanje koje je izgradio njihov otac i njime se ponosio.

Leonidasa je obuzelo ivo sjeanje na njegovu djeaku sobu s pogledom na more isjetio se kako se svakog jutra budio uz prizor rasplesanih uzoraka mora na njegovustropu. Iako se odselio prije mnogo godina, svaka se uspomena vratila u bljesku

- 34 -

koncentriranog sjeanja, strelovitoga i bez kronolokog reda, kao san. Oi su ga pekle odjetkog dima u zraku, ali sad su mu potekle i suze.

Konstantinos je istog trena pomislio na stol u svojem studiju, na osobne biljeke,dragocjenu kolekciju satova, slike, velianstvene zastore koji su se tako elegantno njihaliod stropa do poda. Sve je to otilo i nije se moglo nadomjestiti. Bijes se nadimao u njemukao plima.

Idemo, Leonidase, rekao je, uzevi brata pod ruku. Tu se vie nita ne da napraviti.Moram pogledati salon, a onda skladite.

Ondje e pria biti ista, odgovori Leonidas mrano. Zbilja to eli vidjeti?Salon je moda odolio poaru, rekao je Konstantinos optimistino. Neemo znati

dok ne odemo onamo.Zajedno su odlunim korakom hodali unitenim ulicama. Konstantinos je nakanio

sauvati nadu, ali dolazak na odredite samo je potvrdio da je Leonidas bio u pravu. Salonje nestao. Nije bilo ni traga dugi tkanina kojom se toliko ponosio: crvena, plava, zelena,uta, sve su sad bile pretvorene u nijanse sive. Nisu uli unutra. Metalni nosai opasno suse klatili sa stropa i tko zna koliko su vrsti bili ostaci ciglenih zidova?

Skladite je graeno mnogo modernije, rekao je. A ondje je ionako veina robe.Poimo onamo, nemojmo troiti vrijeme ovdje.

Konstantinos Komninos se okrenuo. Nije mogao podnijeti pogled na ruevine, a i nijehtio da mu brat vidi koliko je pogoen ovim gubitkom.

Leonidas je i dalje gledao ovu spektakularnu propast kad je shvatio daje Konstantinosve na kraju ulice. Pourio se za njim.

Krenuli su okolnim putem jer se kroz neke ulice nije moglo proi. Hodali su krozmnoge potpuno naputene ulice. Ponegdje je, kao da se vatri nije sviao okus, koji diokue preivio. Na jednoj od velikih robnih kua jo je bio itljiv naziv: Vtements,chaussures, bonneterie8. inilo se to tako veselim, ali tako lanim. Nijedna od tih stvari nijepreivjela. U istoj ulici, iskrivljena metalna reklama Cinema Pathe jo je visjela s grede. Tesu rijei izgledale kao da pripadaju drugoj eri.

Uskoro su ugledali prizor koji bi rastuio i najtvre srce: izgo- renu crkvu AgiosaDimitrija, gradskog sveca zatitnika. Vatra ju je progutala. Oba brata pomislie kako su tuodrane mise zadunice za oba roditelja, kao i vjenanje Konstantinosa i Olge. Sad je to biosamo prazan prostor, dvorite puno cigle, a oslikana apsida prvi je put u svojojviestoljetnoj povijesti izloena svjetlu i zraku. Bila je gola, obeaena. Ugledali susveenika kako hoda kroz ruevine. Ridao je. Neka druga izbezumljena osoba zazivala jerijei koje je sveti Pavao napisao stanovnicima upravo ovoga grada. Nikada nisu zvualeistinitije.

Da, pravedno je pred Bogom da vaim muiteljima zauzvrat dadnu muku, a vama,muenima, pokoj zajedno s nama, kad se u plamenom ognju objavi s neba Gospodin Isusu pratnji svoje aneoske vojske, vikao je.

Osim crkava, Konstantinos i Leonidas vidjeli su ruevine sinagoga i damija, no inilose da ljudi i dalje pronalaze utjehu u ovim molitvenim hramovima. Ondje gdje su zidovipreivjeli, ljudi su kampirali u njihovim sjenama: suili su odjeu izmeu stupova, kuhinjesu ve bile improvizirane u predvorjima sinagoga, a deke su u izgorenim damijama bilesloene kao u hostelu.

Pogled na dvije banke, gotovo netaknutu Banque Salonique i Banque dAthenes, ulio jeKomninosu malo optimizma, kao i grandiozan mramorni ulaz u robnu kuu. Ali ove suzgrade bile udesne iznimke.8 Fr. odjea, obua, arape.

- 35 -

Hotel Splendide, u kojemu su ljudi veerali 18. kolovoza, potpuno uvjereni da vatrenastihija nee doi do njih, bio je izgoren do temelja. Leonidasovo omiljeno utoite, kafi uzmore na rubu Trga Eleftheria, stigla je ista sudbina. Trgom koji je bio srce drutvenogivota grada sada je vladala tiina.

Dvojica mukaraca konano su stigla do june strane luke, gdje je bilo Komninosovoskladite.

Obojica su stala i gledala u ostatke velikog skladita, apothikija. Potpuno je izgorjelo.Moje prekrasno skladite, proaptao je Konstantinos nakon nekoliko trenutaka.

Moje prekrasno, prekrasno skladite.Njegov ga je mlai brat pogledao i shvatio da neutjeno rida.Bilo je to kao da ali za gubitkom ljubavi, pomislio je Leonidas, okiran time to je

njegov stariji brat pokazao toliko emocija. Nije isplakao ovoliko suza ak ni kad im je iznenada umrla majka.

Dok su prouavali katastrofu, njemaki je avion preletio iznad njih. Pilot e svojenadreene izvijestiti kako je Solun uspio unititi sam sebe. Ni sami ne bi to bolje napravili.

U meuvremenu, lokalne su novine na francuskom jeziku pripremale prvo izdanjenakon poara. Naslovnica je sve rekla:

LA MORTDUNE VILLESMRT JEDNOGA GRADA.

- 36 -

etvrto poglavlje

Pet dana Olga nije ula ni rijei od svojeg mua, ali bila je toliko obuzeta djetetom dana njega gotovo nije ni pomislila. Budne, besane noi i dani stapali su se ujedno. Katkad biuspjela uljuljkati malog Dimitrija u san, ali to obino ne bi trajalo dulje od sata.

Pavlina je dijelila sobu s Olgom u velikoj kui u Pireju koja je pripadalaKonstantinosovu starom prijatelju, imunom uvozniku koji je uvezao mnoge poiljkenjegovih tkanina. Iako su bile deset kilometara dalje niz obalu, s prozora su mogle vidjetiveo dima koji je jo lebdio nad gradom.