Page 1
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 1/134
Kristina I ja
Kristina I jA
Nikad nisam volio avione. Cak ni igracke, bilo to avioni,
helikopteri, zapravo bilo sta sto leti, izazivalo mi je neku
vrstu gnusanja, i mucnine u stomaku. Nikad nisam
pouzdano znao zasto je to tako, pogotovo sto me visine inije strah Bog zna koliko, ali sama pomisao na tu hrpu
gvozdja, lima i olova, koja pluta vazduhom, na hiljade
kilometara iznad zemlje utjeravala mi je nemir. Uvijek sam
avione i aerodrome povezivao sa necim sto je mnogo vise
od straha, necim sudbinskim, misticnim. Kao da oni sluze
da simbolizuju neke nase etape, prekretnice, bitne
smjernice, nekad i zadnje stanice. Kao dijete, cesto sam
imao neki bizarni scenario u svojoj glavi, vezan bas za
avione. U toj mojoj masti, ja se spremam da udjem u njega,
kad odjednom iz cista mira cujem neki glas iz dubine, kojimi kaze da ne ulazim, i ja kao ne udjem, a na kraju se taj
avion srusi posred Atlantika. To je bio onaj bolji scenario, a
onaj manje dobri, odnosio se moju nagluvost na taj
unutrasnji glas i moj ulazak u avion, gdje na pola leta
javljaju putnicima da su otkazali motori. U takvom razvoju
misli, maksimalno sjeban sto sam usao u avion, iako sam
cuo glas koji mi je govorio da ne udjem, krecem da sizim i
galamim na sve zivo u avionu. Znajuci sebe, ni u takvom
tenutku ne bih prihvatio neki dostojanstven odlazak, nego
bi se obrusio na stjuardese i pilote, tjerajuci u pickumaterinu cijelu avio industriju i njihove inzinjere kurtone
Page 2
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 2/134
Kristina I ja
koji nisu u stanju konstruisati jedan siguran avion. Jednom
pizda, vazda pizda. Kreiranje tih misli ipak sam zavrsavao
onog trenutka kada avion krece da pada.
Osim tih misli, takodje sam aerodrome zamisljao kao
lokacije velikih ljudskih previranja i dilema. U tih par minuta
do ulaska u avion, vidio bih covjeka u kome se vodi najveca
bitka koja postoji, bitka koja ce mu odrediti dalji tok zivota, da
li uci ili ne uci u taj avion. Ulazak predstavlja oprostaj od
svega starog, voljenog, poznatog…a neulazak opet neki novi
nemir i vjecito pitanje koje ce se postavljati - E sta bi bilo da
sam usao u taj avion? - I jedna i druga strana vuku za rukav sa
svojim prednostma, kao neki odlicni trgovacki putnici koji se bore za nasu paznju i eventualnu zaradu, skrivajuci lukavo
mane svojih proizvoda kao zmija noge, a ubrzo kojoj god se
strani privoljeli , vec je kasno. Ili iz aviona sa sjetom gledamo
ono sto ostavljamo, ili pak sa sjetom gledamo u taj avion, kako
nam odlazi neki novi pocetak, neka nasa zlatna sansa. Kao da
su aerodromi i predvidjeni za kajanja, kako god okrenes,
uvijek se zali za onim ko ostaje, i strepi od onoga sto nas ceka,
ali tako nazalost biva i ako ne udjemo u tu letjelicu. Uvijek je
mnogo lakse reci vozacu autobusa da stane, iskociti iz voza na
nekoj usputnoj stanici, nego u avionu posumnjati u ispravnost
svoje odluke i tog puta, jer tada nema natrag. Avion se necesamo zbog nas okrenuti natrag, niti ce sletjeti da nas ostavi na
nekoj stanici… bicemo njegovi zatocenici koliko traje put, ali i
zatocenici sopstvenih misli koje nam nece dozvoliti luksuz da
tek tako ponistimo odluku zbog koje smo krenuli na put. A
onda kada stignemo na to odrediste, uvijek je lakse samo se
prepustiti novonastaloj situaciji, nego li se iznova i iznova
boriti sa svojim mislima. Ne zaboravite i onu najrealniju
soluciju vezane za ljude i letenje, a da to nije nista od onoga
sto sam ja rekao, vec prosto ljudi putuju, vracaju se i tako u
krug, ali posto sam ja po prirodi serator i palamud, prasta mi seza ranije napisano.
Page 3
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 3/134
Kristina I ja
Nisam mnogo puta letio avionom, ali i to malo, bilo je
krajnje stresno i traumaticno po mene. Sto zbog oceve price,koju sam kao klinac cuo milon puta, o navodnoj visecasovnoj
borbi aviona sa losim vremenon za vrijeme njegovog leta, sto
zbog gomile pogledanih filmova pa i par procitanih knjiga na
tu temu. Rekli su mi da je najbolji nacin da pobijedis strah, da
se sa njim suocis, tako da sam posteno par puta stao svom
srahu na crtu, ali svaki put kad sam to uradio, bio sam jos
sjebaniji i preplaseniji, tako da sam digao ruke od svega i
voznju avionom stavio pod definiciju krajnje nuzde i necega
sto bi valjalo izbjegavati.
Obicno, pred let bih dosao na aerodrom nekih par sati
ranije.Samo bih sjedio gledao u ljude koji dolaze, odlaze,
valjda sam na njihovim licima zelio da procitam tu banalnost,
kakvu prestavlja let avionom. Imao bih obicaj da se zagledam
u lica tih ljudi, probam da citam u njima, ili ono sto se nazire,
ili ono sto bih volio da bude. Cesto bi konstruisao filmske price
u obicnom zagrljaju momka i djevojke, prije nego on udje u
avion, smisljao savrsene recenice kojima je on poziva na
njegovo cekanje, pa makar bilo i visegodisnje. Dumao bih o
nekom deki sa sesirom, koji odlucuje da u svojoj osamdesetoj
godini ispuni san iz djetinjstva i zaputi se ka velikoj avanturi u prasumama Amazona, ostavivsi iza sebe dzangrizavu porodicu
i njihove sebicne prohtjeve. Ne bih postedio imaginacije ni
klinca koga roditelji salju kod tetke na raspust, zamisljajuci da
je mozda bas taj slinavi sestogodisnjak buduci genije, koji ce
promjeniti buducnost nase planete,a ja kao imam cast da ga
gledam kako bojazljivo ulazi u avion, okrecuci se da mase
roditeljima. Pogledom uspjevam da registrujem i mladu
djevojku sa azijskog podneblja, u kojoj vidim teroristu, koja
uspjeva sa eksplozivom uci u avion i u slavu svojih mrtvih
predaka i momka Dzasmina koji je u Teheranu, dici avion uvazduh, i naciniti sve njih ponosnim.
Page 4
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 4/134
Kristina I ja
Eto o tome cesto znam mozgati, cekajuci svoj avion. O
svemu, sem o sebi. Svojih misli sam postedjen, bar naaerodromu. Strahujem od razmisljanja o svojim problemima
jer se strepim da bi u takvoj atmosferi mogli postati jos veci,
okrutniji; i da mi ne bi dali mira dugo po napustanju
aerodroma. A opet, i o ljepim stvarima nesto specijalno ne
dumam, jer uvijek nad njima osjecam neku skrivenu zebnju,
sto vec ide na dusu mom strahu od buduceg leta, ili
jednostavno sto sam takav kakav jesam.
Tog dana i nisam toliko rano stigao na aerodrom, koliko
sam ranije znao da poranim. Svega dva i po sata, sasvimdovoljno, da se pripremim, malo ispalamudim i da se konacno
spremim za let. Putujem kod sestre u Cirih. Ona tamo radi
neko vrijeme, roditelji penzioneri borave kod nje i njene
porodice, tako da se s vremena na vrijeme i ja zaputim ka
njima, budem koji dan i odmah se izgubim. Moji roditelji i
sestra takodje znaju za moju ljubav sa vazduhoplovstvom, tako
da me i ne cimaju mnogo da im dolazim u posjetu. Obostrano
se zadovoljimo vidjenjem dva puta godisnje.
O sebi vam nemam nesto posebno reci, ono sto treba da
znate, to cete saznati citajuci ove redove. Zasad vam jedovoljno to da se spremam za put, jedem neki bajati sendvic sa
kulenom ,pominjem lopove koji su me odrali za sendvic, U u
kojem ima vise svega nego kulena, i ispijam kiselu vodu Knjaz
Milos. Jun je mjesec. Iako je jutarnji let, mnogo je vruce.
Improvizovo sam lepezu od nekih novina i pored toga sto
smatram da je to pederski, masem tim novinama pokusavajuci
sebi priustiti malo osvjezenja. Nije guzva na aerodromu, cak je
i premalo ljudi, s obzirom koliko sam ih ranije znao da
zaticem. Nekih par metara od mene, djevojcica od nekih 2-3
godine, igra se sa visokim procelavim ocem igre skrivanja.Ona se krije iza majke, a otac je kao trazi i ne moze da je
Page 5
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 5/134
Kristina I ja
nadje. Djevojcica se smije, gotovo grohotom…Glavna je
atrakcija na cekalistu. To malo ljudi i ja, gledamo djevojcicu.
Svi bi je ustinuli za obraz i pomilovali koliko je slatka, alinecemo, onda bi otac znao gdje se ona sakrila i igra vise ne bi
imala smisla. Smijem se i ja, gledajuci tu plavusicu, iako bas
nisam ljubitelj male djece, stavise, i pored toga sto sam ujak
godinama i dalje nemam neki odnos prema djeci, i dalje ih
smatram malim razmazenim davezima, koji jedu, seru i
kenjkaju. Djevojcica je primjetila da se i ja smijem, pokazuje
mi prstom da cutim, da je tata ne bi razotkrio. Namigujem joj i
time dogovaram cutanje. Njen otac, dobrocudni rmpalija, sad
je vec trazi na nekoj drugoj strani a ona i dalje srecna, smije se
i cupa majku sa ledja da je dobro prikriva.
- ‘’Sanja, ne guzvaj me. Budi dobra’’ , vice joj majka, i
dalje joj ne otkrivajuci poziciju. Odjednom sam stao kao
oparen, zbunjen, taj glas mi je i te kako bio poznat… Nisam
vidio facu djevojcicine majke, vidio sam djevojcicu i njenu
majku sa ledja kako je skriva, ali taj glas… znam ga, ne da ga
znam, nego…
Onda se majka okrenula. Samo sam stigao reci, ni sam ne
znam koliko glasno, ali sasvim dovoljno da me ona i svi u
blizini cuju :
- Kristina… jebote… ti si…
*
Gdje stanuju sjecanja? Ni dan danas ne znam odgovor na
ovo pitanje. Na mnoge stvari je bolje ne znati odgovor, sto
zbog toga sto nam se mozda nece svidjeti, a i zbog toga stoneke stvari treba drzati neotkrivene, i u njihovoj tajnovitosti
Page 6
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 6/134
Kristina I ja
nalaziti resenje, i to na osnovu onoga sto nam treba u tom
trenutku. ‘Oces srece, ‘oces tuge, ali da ne znas kako je
istinski.
Da li se trebamo truditi da neke stvari koje su godinama
daleko iza nas zaboravimo, odlozimo u ladicu davno proslog
vremena, gdje vladaju samo paucina i zutilo neminovnosti,
odakle se ne izvlace nikad, cak i po cijenu povremenog
osjecaja praznine… ili pak trebamo uspomenama dozvoliti da
uvijek budu prisutne, tu negdje, pa ma kakve bile , lijepe ili
lose? Ubijedjen sam da one lijepe uspomene vremenom
postaju jos ljepse. Kao da im proteklo vrijeme da samo na cari
i neodoljivosti, dok one manje lijepe , zavisno od nas samihkakvi smo, ostanu ruzne, ili i njima damo sansu i pripisemo ih
ludosti, nezrelosti, trenutnom spletu okolnosti, ili ko zna
cemu… Ukratko, i njih prihvatimo kao dio nas samih, nesto sto
nas opisuje podjednako kao i lijepa sjecanja. Nacuo sam od
starijih ljudi da se u nekim vaznim trenucima zivota, kad nam
se desavaju neke za nas bitne stvari, rijetko kad sjetimo stvari
koje smo toliko tezili da sacuvamo u sjecanju, zatvorivsi vrata
zaboravu… U takvim trenima se sjetimo onih malih, sitnih
stvari, za koje smo mislili da su previse beznacajne da bi
uopste mogle da stanuju u nama toliko dugo. Sjetimo se
banalnosti, nekadasnje svakodnevnice, i ko zna cega jos, na prvu loptu tako nebitnog i neshvatljivog, koje tek kad predje
kroz to sito vremena, postaje nesto najljepse, nesto sto nas je
zapravo i odredilo, ali sto u tom trenutku nismo mogli da znati,
sve dok nam vrijeme ne ukaze na to. Pokojni djed je znao da
kaze :
-Sad kad sprcah devedesetu, niti se sjecam škola koje sam
ucio, niti gradova i zemalja kojima sam lutao, a tako bi volio
znati… Samo se sjecam ovih suma kuda sam k ’o dijete
hajdukov’o,v ase pokojne babe kad dovede ovce na potok,njenog crvenog vunenog prsluka, bijele haljine sa tufnama.
Page 7
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 7/134
Kristina I ja
Zamisli toga se sjecam, a ne sjeca se bena matora, nicega van
ove sume i planine, i vase babe. E Ljuso , Ljuso…- rekao bi
djed dozivajuci babu, drhtavog glasa, skrivajuci suzu u oku dane primjete njegovi unuci. Ordenovan prvoborac a pusta suze.
Djed je tek pred smrt saznao da njegova svrha nije bila
proci rat, dobiti ordenje, obici zemlju i svijet, upoznati nove
ljude. Svrha su tako male stvari, koje su ga cinile srecnim a da
on to nije znao. Smatram da je umro srecan, jer je otkrio to.
Neki to ne otkriju nikad.
Ljepa sjecanja su tu da nam predstavljaju vjeciti pokretac
u zivotu, ali ne u smislu da u njih bjezimo kad god nam jetesko. Najgore je ogrnuti se plastom dobrog starog vremena, i
tu se skrivati od neprijatne sadasnjosti. Ne… ona su tu da nam
daju snagu, da na krilima tih prijatnih osjecaja hrabro
koracamo kroz zivot, u potrazi za nekim novim stvarima koje
ce jednog dana takodje biti etiketirana kao lijepa sjecanja, ko
zna mozda i prešišati prosla lijepa sjecanja. Tako se krug
nastavlja, uspomene radjaju nove uspomene. U tom krugu nam
prolazi zivot, i samo od nas zavisi, da li cemo jednog dana biti
ponosni starci, sa hrpom dozivljaja iz mladjih dana, ili
iskompleksirani matorci, neizivljeni, prazni, koji do podne
mrze sebe, a od podne citav svijet. Covjek bez uspomena,otprilike bi bio kao covjek bez imena, zavicaja… nekako
prazan, napusten, prepusten samo culima, logici, ali bez onog
unutrasnjeg damara, koji je tu da nas drzi, baca u visine, spusta
u provalije. Taj damar su upravo sjecanja, nekako vjecito
prisutna, tu negdje, naizgled nekad zaboravljena, pritajena, ali
opet tu.
*
Page 8
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 8/134
Kristina I ja
Kad se sjetim Kristine, cesto ne bih znao gdje bih je
skladistio… Isprepletani osjecaji ljubavi, srece, tuge,
ljubomore, povremene mrznje, gotovo svih osjecanja koja prosta ljudska dusa moze registrovati, vezani su za Kristinu.
Dugo sam se trudio da je zaboravim, i dobar period se zanosio
tom tvrdnjom, lazuci druge, ali najvise sebe. Posto to nisam
uspio, odlucio sam da igram drugacije, i da je smjestim na
stranu losih sjecanja, nadajuci se da ako je priklonim necemu
sto se ne pamti po lijepom, naci cu neki unutrasnji sklad sve
dok vremenom nisam shvatio istinu, od koje sam toliko dugo
pokusavao da pobjegnem… da se ona ne moze zaboraviti,jer
stvari koje vas odredjuju bilo za citav zivot, bilo za jedan
njegov dio, se ne mogu zametnuti slobodnom voljom, prisilom, jer odricati se tih stvari iz tog perioda zivota, bilo bi
kao odricati se sebe, i svega onoga sto si bio, sto si radio, sto si
volio… A onaj ko se odrekne sebe da bi se sklonio od bola,
sujete, ili ko zna cega, taj je picka i nula od covjeka, kakve
iskreno ne zelim da vidim medju stranicama ove price. Oni
ako se i zadese ovdje, citace hladno, povremeno se tek boreci
sa svojim nemirima proslosti, i tek povremeno upadatii u
dileme nekog proslog vremena, kome su tako bezdusno
zatvorili vrata… Ali ne ocekujem da budu poljuljani u svojim
mislima, jer onaj ko je bio u stanju odreci se sebe, sta njemu
moze pricica nekog insana, koji na sva usta blebece o svojoj proslosti, ne stideci se nijednog poraza, blama, pa i
katastrofe… jer kakve god da su - moje su. Ova prica je za one
iskrene, pa i naivno iskrene, koje nece biti sramota da sebi i
drugima priznaju svoje gluposti ,padove, ispale, velika
osjecanja prema nekome, pa bilo ona uzvracena ili
neuzvracena, ali i one koje nece precutjeti ni po koji trijumf, pa
ma koliko skromni bili, treba ga reci, pa makar stidljivo i sa
vidnom tisinom u glasu, ali opet treba.
Page 9
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 9/134
Kristina I ja
Kristina…nije htjela u zaborav, nije htjela medju losa
sjecanja…mislim da vam ne ostavljam veliki izbor gdje bi je
stavili, jer je to previse ocigledno. Ona je obiljezje moje proslosti, kao da su svi minuli dani obojeni njenim glasom,
ocima, bojama… Ona je povremeno tumbanje sadasnjosti, jer i
dalje povremeno uhvatim sebe da razmisljam o njoj, sto mi
kadkad zakomplikuje svakodnevnicu… Ona je veliki vodic
buducnosti, jer saznanje da sam bio u stanju da se nadljudski
dam nekome, i nesebicno to isto dobijem, daje nadu da jos
postoje ljudi od kojih ocekujes, kojima das, a da to nije nesto
sto te kosta slomljenog srca.
Ona je moje najljepse sjecanje…
*
Jos prije naseg rodjenja, htjeli mi to ne htjeli, Kristina i ja
smo bili gurnuti jedno prema drugom. Ne kapirate o cemu
govorim… Kristinina majka Nadica i moja Nevena najbolje su
prijateljice jos od srednjoskolskih dana, kasnije cimerke i
koleginice na istom fakultetu, poslije kume jedna drugoj, i
vjecite sestre - sto bi znale nerijetko da kazu. Ni Nadica ni Nevena nisu imale rodjenih brace i sestara, sto je samo uticalo
da jedna u drugoj pronadju sestru koju nikad nisu imale.
Gledajuci slike iz skolskih dana Nadice i Nevene, rijetko kada
uspijevam da se ne zacenem od smijeha. Bile su u nekom svom
fazonu, pocevsi od nekih ludackih tapiranih hipi frizura, preko
odjece, koja definitvno nije cesto vidjana tih godina barem u
nasem gradu, pa do same muzike koju su slusale. Iako to nikad
nisu priznale, kao da su i djecu dobijale po nekom dogovoru,
ali ne njihovom , vec vise sudbinskom. Sanjale su da imaju
djevojcice koje ce se voljeti i druziti kao njihove majke, i da cese ta veza nastaviti. Medjutim oba puta kad su ostajale trudne,
Page 10
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 10/134
Kristina I ja
dobijale su suprotne polove. 1978 godine rodila se moja sestra
Nasija, a iste godine Nadicin sin Marko, da bi ’84-te Nadica
dobila cerku Kristinu a moja stara mene. I pored tenepodudarnosti polova, prijateljstvo nasih majki je nastavljeno
istim intezitetom, tako da mogu reci da sam do trece godine
mislio da su Marko i Kristina moji brat i sestra kao i Nasija, ali
da spavaju svojoj kuci. Moja Nevena i teta Nadica, odmalena
su mi dokaz kako mozes voljeti nekoga, a da taj neko ti nije
krvni srodnik, zapravo samo prijatelj, ako to ‘’samo’’ vazi za
prijatelja.
*
Kristina je bila muskobanjasta djevojcica. Punacka,
okruglih obraza, kratke kose, bila mi je kao drug, pravi muski.
Niko u ulici me nije zadirkivao sto se druzim sa njom, jer je
vecina mislila da je ona djecak. Cak na moju sramotu, mene su
zadirkivali da sam djevojcica u odnosu na nju. Jednom
prilikom , nismo imali ni pune cetiri godine, igrali smo se u
parku, kad je jedna babetina nasim majkama rekla, da nije
vidjela ljepsu djevojcicu od mene
– ‘’Joj, kako lijepa mala, crnkica, napumpane usne, lice
k ’o u andjela, treba vas dvije zene da se prijateljite, kadodrastu das ovu malu za ovog krkana’’ –
Ne moram da vas podsjecam da je krkan u ovom slucaju
bila Kristina. Nase stare su se na to smijale, dok sam ja na glas
sizio i psovao svakog ko me nazove djevojcicom. Sem
Kristinu. Na nju nisam smio da udarim, bila je dovoljno
krupnija od mene, da bih zacutao samo kad bi me namrsteno
pogledala. Ionako me par puta posteno pocupala za kosu.
Stavise, bilo me cesto i strah da boravim sa Kristinom u
drustvu, tako da sam izbjegavao da se igram sa njom, kad tu ne bi bio neko od starijih da nas nadgleda, jer je njoj bilo znatno
Page 11
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 11/134
Kristina I ja
zanimljivije da mene ugrize, udari, gurne, nego li da se igramo
s loptom ili necim drugim.
Nekih par mjeseci po proslavi cetvrtog rodjendana,
Kristina se razboljela, dobila je tezak oblik bronhitisa, pa je sa
majkom morala da se privremeno preseli na more. Ljekari su
rekli da je jedini nacin da se u tom uzrastu dijete obracuna sa
upalom bronhija, da se sto vise izlaze morskoj klimi i da ce se
bolest povuci vremenom. Nadica se spakovala sa
Kristinom,?????????????? i gotovo osam mjeseci provele na
moru, dok su cika Stanko i sin Marko ostali u Pljevljima. Za to
vrijeme uopste nisam video Kristinu. Moja majka im je
mjesecno isla u posjetu, dok sam ja u medjuvremenu krenuo uvrtic i samo s vremene na vrijeme bih se sjetio Kristine. Novo
drustvo u vrticu, fudbal za koji sam poceo sve vise da se
zanimam, gotovo da su je i potisnuli iz mog sjecanja. Sve do
jednog jutra…
Majka me probudila ranije, rekla mi da se brzo spremim,
hoce neko da me pozdravi. Bio sam ubijedjen da je to oceva
sestra Zorka, jer je ona bila sklona da me budi kad god
doputuje odnekle, a zadrzi se i ne vidi me dugo. Zorka me je
uvjek balavila kad krene da me ljubi, ali bih to uvijek junacki
istrpio jer sam znao da oni silni pokloni na krevetu, nisu bas zasvakoga. Zorka je arhitekta, putuje svuda po svijetu, i donosi
mi poklone, kakvi bas nisu mogli da se nadju kod nas u
prodaji. Posle njenih poklona, uvijek bi bio glavni baja u ulici,
jer bi se svi sjatili kod mene da vide sve te silne igracke, za
koje nisu znali ni da postoje. Medjutim, Zorki nije bilo ni traga
ni glasa. Kad sam usao u dnevnu sobu moja majka je u krilu
grlila i ljubila djevojcicu duge plave loknaste kose, lijepog
osuncanog lica i nevjerovatno ocaravajuceg osmijeha…
Nesumnjivo, bila je to Kristina, ali ne Kristina koju sam
zapamtio, debela ruznjikava… Ispred mene je stajala najljepsadjevojcica koju sam ikad u zivotu vidio. Zbog nje sam istog
Page 12
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 12/134
Kristina I ja
trena zaboravio Andju iz vrtica, dotadasnju simpatiju. Stajao
sam ukopan, samo je gledao ispitivacki, kukavicki drzeci
distancu.
–‘’Zar neces pozdraviti drugaricu?’’- rekla je majka.
Na te majcine rijeci, smugnuo sam u kupatilo, zakljucao
se i dugo nisam izlazio. Nisam mogao da vjerujem da je to ona.
Kao da je neko kidnapovao staru Kristinu, i umjesto nje,
njenim roditeljima podmetnuo novu, ljepsu, mrsaviju, sa
zubima…
Nekoliko dana mi je trebalo da prihvatim novu Kristinu.Da bi koji dan kasnije stvari koliko toliko krenule da se vracaju
u normalu, ako se to sto je sledilo kasnije moze smatrati
normalom.
Bio sam zaljubljen u Kristinu. (mozda je bolje reci,
Zaljubio sam se u Kristinu)???????????????????
Tad sam naucio istinu koja ce se prije ili kasnije cesto
potvrditi svakom muskarcu, a to je, da smo mi muski vise nego
vizuelna bica, i da bi mi bili peceni treba nam samo lijepa
zenska pored sebe, zajebi me sa onim vrijedna, dobra dusa,osjecajna, to su smislili oni tipovi da opravdaju sebe, sto nisu
ulovili dobru ribu, ‘kao nije sve u ljepoti’. I nije, da ne bude
zabune, ali realno i bez ikakvog dodvoravanja zenskom svijetu,
zenski izgled je pokretac svega, ali zato je i Bog dao zenama
da su ljepsi pol, jer uostalom da nisu, potpisujem da se zbog
zena, ne bi vodili ratovi, niti bi mi muskarci bili borci za
zenska srca. Tek u nekom ozbilnijem dobu shvatio sam da je
ovo moje razmisljanje obicna zabluda.
Sa Kristinim povratkom, odjednom je sve vise djecaka pocelo da zalazi u nasu ulicu. Svi oni su se trudili da na neki
Page 13
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 13/134
Kristina I ja
nacin privuku njenu paznju. Neki je imao najbolje patike, neko
je najbolje imitirao duska dugouska, neko od njih je imao
ujaka fudbalera… Odjednom sam shvatio da su svi oni mojineprijatelji i da cu morati sa svakim da se izborim, da bi ih
drzao podalje od Kristine. Borba je krenula… Pretvorio sam se
u zlobnog orlica, spremnog da svakom ko bi joj se priblizio
skoci za vrat. Djecacima iz ulice nije trebalo mnogo da shvate
da imaju posla s nekim ko nece ustuknuti cak i u slucaju da
dobije batine od starijeg od sebe, tako da su se povlacili,
pravdajuci se da onaj mali profesorski sin ima nesto ludacko u
sebi, i da ce nekome izbiti oci ako mu stane na put. Tih dana
sam dobijao dobre batine od roditelja, jer bi se na svakih par
dana, novi roditelj zalio mojim roditeljima, da sam nacinioneku pakost njegovom sinu, bilo da sam ga udario, gurnuo u
blato, iscijep’o mu majcu…
Niko nije mogao da pretpostavi da je to zbog Kristine.
Svoju naklonost prema njoj izrazavao sam nesebicnoscu po
pitanju dijeljenja slatkisa, igracaka, slikovnica… a ona? pa ne
znam, uvijek bi mi drzala stranu kad bi se tukao sa drugim
djecacima, jer je osjecala da se tucem zbog nje, ali nesto bas i
nije bila velikodusna da sa mnom dijeli njene kolace…
*
Prvi pravi incident u javnosti, zbog Kristine, desio se na
zajednickoj proslavi sedmog rodjendana. Ona je starija 23 dana
od mene, tako da su nasi roditelji odlucili da zajednicki
proslavimo rodjendan u lokalnom restoranu. Tu se skupilo
dosta rodjaka, komsija sa obadvije strane, djece iz ulice. Sve je
bilo spremno za proslavu rodjendana, koji je ujedno znacio i
nasu proslavu zbog polaska u prvi razred osnovne skole.
Problem je nastao kad sam poslusao savjet lokalnih tinejdzera
besposlicara, koji su mi rekli da kad ti se svidja djevojka, trebada joj ga pokazes, jer sve zene luduju za onim sto mi muskarci
Page 14
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 14/134
Kristina I ja
imamo u gacama. Nije mi bas bilo jasno, zasto je to tako, ali
sam htio da vjerujem tim 15-godisnjacima, koji su me
uvjeravali da tako funkcionise svijet izmedju zena i muskaraca.Da ih citiram ,, ‘oces trebu, pokazi stojka, bez stojka neces
uloviti trebu’’. Odlucio sam da riskiram, uradim sta treba i
ulovim ,,trebu’’. Poenta je bila uhvatiti vrijeme kad niko ne
gleda i pokazati Kristini ‘stvar ’. Smatrao sam da je rodjendan
idealna prilika. Uhvatio sam je samu iza nekog stuba, dok je
bio njen red da zmuri, odrasli su bili zauzeti icem i picem, tako
da niko nije puno mario za nas. Osmotrio sam da slucajno neko
ne baci baci pogled na nas i kada sam bio ubjedjen u
bezbjednost ‘operacije’ krenuo sam u realizaciju.
-‘’Kristina, imam nesto za tebe, vidi’’- rekao sam i
zamahao joj nekom stvarcicom, tik pored nogu. Ne znam sto,
ali sam se osjecao krajnje opusteno dok to radim, smatrajuci da
je to jedini i najbolji nacin da kazem a i da pokazem Tini kako
stoje stvari. Ona je prvo zbunjeno gledala, a onda rekla da zna
da je to pisa, i da to svi djecaci imaju, i da je vidjela kad je bila
na moru, kod Stojana, djecaka koji se kupao go na plazi.
Ubjedjen sam da se kojim slucajem Kristina nasmijala na moj
‘ ponos’, ili rekla kako je pisa u Stojana veca nego u mene,
gotovo sam siguran da bi u buducnosti sa mnogo manje
samopouzdanja istu stvar pokazivao djevojkama. Da ne budezabune, ja nisam izrastao u perverznjaka koji golog tijela,
ogrnut u kaput, pokazujem djevojkama medjunozje. Iako djecji
naivno, osjecao sam ipak neki znacaj tog trenutka, neko
saznanje da me oni mladici iz ulice i nisu toliko presli. Ne
vjerujem da sam je pitao ista vise jer se vec sledeceg trena
pojavila moja sestra iza ledja i lupila mi takvu samarcinu, da
sam skoro sjeo na dupe.
-‘’Kretenu majmunski sta radis to? Jesi ti normalan-‘’ -
vristala je Nasija.
Page 15
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 15/134
Kristina I ja
Zbunjen, a i posramljen sestrinom reakcijom zbunjeno
sam cutao, gledajuci cas u Tinu, cas u moju sestru. Nista nisam
kapirao. Htio sam da sestri kazem, da ovako idu stvari izmedjuzena i muskaraca, i sta ima ona tu da se mijesa.Njeno vristanje
me bunilo, a ona samarcina od maloprije jos vise. I dalje sam
osjecao neka zujanja u lijevom uvu. I taman kada sam
pomislio da ce se to na tome zavrsiti i da cu se vratiti svojoj
udobnoj rodjendanskoj proslavi, tek je slijedio vrhunac. Sestra
me je tuzila majci, koja me je u kupatilu restorana grdila i
tukla prutom, trazeci da joj kazem ko me je nagovorio da to
uradim. Dok sam ja kukao iz sveg glasa, teta Nadica me je
branila i klela moju majku da prestane da me bije, pravdajuci
me da sam dijete, ‘a sta djeca znaju’. Kristina je kroz otvorenavrata kupatila gledala moje muke, nijednom ne pokazavsi
saosjecanje, kao da sam dobio sto sam zasluzio. Ne smijem se
zakleti,ali cak mislim da se i smijala. Jebote, uradis sve zbog
nje, isplaniras situaciju, stvoris atmosferu, pokazes joj mamac,
a dobijes blamiranje i jos podsmjeh.
Tad sam naucio lekciju broj jedan. Zene ne vjeruju
muskim suzama, i zasto ih onda za dzaba prolivati. Od tada,
nikada vise nisam pustio suzu, a da je zbog zene u pitanju.
*
Skola… fuj.
Polazak u skolu nije jedno od mojih ljepsih sjecanja, sem
Kristine naravno, sa kojom sam djelio djacku klupu. Sam prvi
dan polaska u skolu i ona cuvena svecanost kad ucitelji vrse
prozivku svojih djaka, sve u pratnji svojih roditelja,
nagovjestila je probleme, koji ce me kroz skolu pratiti.
Roditelji su od mog prvog dana u skoli napravili veselje u
malom, ili jos preciznije circus u malom.
Page 16
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 16/134
Kristina I ja
Dok su drugu djecu na svecanu prozivku pratili po jedan,
ili eventualno oba roditelja, iza mene je isao citav garnizon,
sastavljen od tetki, kumova, komsija. Oni su bili krajnje bucni,veseli, isticuci mene i Kristinu u prvi plan, kao najljepse,
najpametnije i jos ne znam kakve. Mada realno, Kristina i jeste
bila najljepsa, crta lica koje samo Bog moze kreirati i to
jednom u ko zna koliko, obucena u neku svjetloplavu haljinu
sa tregerima, pravog djackog drzanja, dok se za mene, onakvog
kakvog jesam i pored najbolje volje mojih najblizih, to tesko
moglo reci. Obukli su mi neko debilno odjelce, sve sa sakoom
i leptir masnom, dok je kum pratio svaki Kristinin i moj korak
kamerom. Sto je najgore, morao sam non-stop da se smjeskam
u kameru i da glumim da je to sve super okomene????????????????? iako bih najradije kuma sutnuo u jaja i
nabio mu tu kameru u dupe. Unosio mi je kameru u facu i
tjerao me da recitujem neku pjesmicu o petlicu pevacu, a ja ne
da nisam znao tu pjesmicu, nego nisam znao kako se zovem u
tom trenutku. I dan danas se jezim kad pogledam
sedmogodisnjeg sebe, skrbavog, bez prednje dvojke, zalizane
kose, se nastelovanim kezom u kameru. Jedno je definitvno,
bio sam mnogo ruzan prvak. Iako svi tvrde krajnje suprotno,
moje misljenje se ovde najvise uvazava.
Drugovi iz odeljenja,u svoj toj saradi oko mene,prepoznalisu u meni sminkera i razmazenog klinca, koji voli da skrece
paznju na sebe. Vjerujte, najmanje sam zelio po tome da se
istaknem. Jedino se nisam bunio kada sam morao Kristinu da
drzim za ruku, jer smo u redu po dvoje ulazili u ucionicu.U
jednom trenutku,umoran od cijele situacije i pritiska kome sam
bi izlozen, opsovao sam nesto na glas, pomijuci ‘’kurceve i
picke’’. Ta psovka je bila aktuelna medju klincima u ulici. Kad
‘oces nekoga da sjebes, kazes da su oni ‘’kurcevi i picke’’. To
sam rekao i ubrzo se pokajao, ali na moju srecu to niko nije
cuo. Ali i danas je tu corpus delikti u vidu vhs kasete, gdje sesa mojih usana jasno cita moj pozdrav cijelom auditorijumu.
Page 17
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 17/134
Kristina I ja
Cale je prso kad je kuci procitao moje rijeci sa usana,ali sam
dobro prosao. Samo jedna sklempa.
*
Imao sam nezgodu da upadnem u odeljenje gdje je bila
skupina od desetak djecaka koji su bili drugari i prije polaska u
skolu, i na moju jos vecu nezgodu od prvog dana me uzmu na
zub, sto zbog Kristine, a sto zbog mog stava ‘ ja sam ovdje
glavni’ . Drugi dan sam umalo dobio batine na odmoru.
Sacekali su me kod kioska za sendvice i krenuli na mene.
Trojica su dezurala da ko ne naidje, a cetvorica su krenula
prema meni. Najvisociji od njih mi je rekao
-Kako cemo pretuci manekena,pisaces placuci sta cemo ti
uraditi-
U strahu nadolazecih batina, primjetio sam staru granu
naslonjenu o neku plocu, uzeo je, i svom silinom odvalio
jednog ‘u glavu’. Isti taj djecak kome sam napravio veliku
cvorugu na celu,posle je postao moj najbolji prijatelj, ili vise
brat, Borko. Slucajno je napipao cvorugu,i tek kad je video da
tu ima i krvi,poceo je da se dernja i placuci krenuo da me
prijavi uciteljici.Ja sam I dalje stajao ukopan u mjestu drzecigranu I cekajuci sledeceg…sledeceg nuje bilo jer su se
Page 18
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 18/134
Kristina I ja
munjevitom brzinom razbjezali. Ne moram vam reci, da me je
Borko maksimalno zajebao po pitanju placa, drao se vise nego
ja posle onog ‘incidenta’ sa Kristinom u restoranu. Epilogsvega, opet sam ja najeb’o. Uciteljica mi je iscupala usi,
pozvala moje i Borkove roditelje, dobio neku kaznu od
direktora, a vrhunac je slijedio kuci. Ne znam ko me je vise
tukao, otac ili majka. Ukratko, jad. Danima nisam mogao k’o
covjek da sjednem na stolicu. Roditelje zabolje sto sam se
samo branio, oni su povjerovali u pricu da sam njih sedmoricu
jurio skolskim dvoristem sa granom u ruci.
Dolasci u skolu mi nisu bili prijatni, jer sam se plasio
Borkove osvete, ali na moje iznenadjenje, nje nikad nije bilo.Mnogo godina kasnije su mi priznali, da su od osvete odustali
iz dva razloga, prvog- znali su koliko sam nadrljao u cijeloj
situaciji , a drugi… kad je budala imala muda da udari granom
ko zna sta mu moze pasti na pamet…
Situacija sa drugovima se ubrzo smirila,i postali smo
pravi prijatelji,mada u tom periodu drugarstvu je kumovalo sto
ja njih nisam zelio za protivnike,jer sam bio usamljen a oni u
gomili,mada bez ikakvog kurcenja,nisu ni oni zeljeli mene za
suparnika,znali su da imam svoje bubice,I da je bolje ne
udarati na mene.Za prva dva dana boravka u skoli,dao sam povod da me upamti citava skola,sto zbog glamurozno
seljackog prvog dana u skoli,sto vec sutradan zbog udaranja
druga iz razreda.Ni malo mi nije prijala popularnost te vrste,jer
sam prosto zelio da sve mirnije tece,da idem u skolu,vrtim se
oko Kristine I da igram sa ortacima iz ulice fudbal.Tada sam
shvatio da se nekad najmanje mi sami,pitamo za svoje
postupke,kao da pod kapom skrivamo neku avet,koja I pored
svih nasih nastojanja da radimo jedno,ona nas vuce na
suprotno.Istinu govoreci,vrijeme ce pokazati,da sam jedina
avet u cijeloj ovoj prici ja sam,a ne neko stvorenje koje mikreira neprilike.
Page 19
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 19/134
Kristina I ja
Uciteljicu od prvog dana nisam gotivio,ne znam sto.Ta
netreperljivost je posebno produbljena posle onog cupanja
usiju kad sam udario Borka,nisam veliko zlopamtilo,ali podobro mi je usi otegla,da sam u tom periodu cak pomisljo na
neku osvetu,ali naravno kad porastem.Zbog uciteljica sam
zamrzo,sve sto je bilo vezano za skolu.Sam pogled na tu
visoku,msavu prosjedu zenu,stvarao mi je neku neprijatnost a I
podsjetnik kako se izivljavala nad mojim usima.Mada,ni ona
mene nije nesto posebno mirisala,pogotovo sto mi je od drugog
dana zadenula etiketu,,razmazeni problemcic,,koga ce ona
dovesti u red kad vec nisu roditelji.Moje muke su posebno
podmazivali moji roditelji,koji su rekli uciteljici posle sukoba
sa Borkom,da ja jesam bezobrazan,I da ona ima svako pravo Injihov blagoslov,da me za najmanji problem kazni nekom
,,fizickom disciplinskom mjerom,,Matora krava je to obilatao
koristila,bio je dovoljan nekad I obican trenutak nepaznje dok
nesto uciteljica prica,da me kucka necim potkaci,pa bio to
drveni lenjir,ili nesto drugo.Ali jebiga,ona je mudo,u cjeloj
prici,ona pise pravila,ona je ta koja cupa usi,sasvim dovoljno
da se povinujem I smirim.I smirio sam se,ako se uopste moze
reci da sam napravio I jedno sranje.Dolazio sam u skolu,nosio
uredno svoj pribor sa knjigama,izbjegavo grane I tudje glave,I
sve je u jednom trenutku izgledalo tako normalno,sto bi rekli
klasicno djacki.Ubrzo sam shvatio da to nije moje prirodnostanje,to biti normalan,ali opet krivca nisam trazio ni u sebi,ni
u onom djavolku sto mi cuci na ramenu,vec prosto u spletu
okolnosti.
Ta nova nevolja se zvala Kristina, tacnije djecak iz
drugog odeljenja u koga se ona zaljubila. Zvao se Janko,
preselio se iz Svedske, gdje je rodjen, vrativsi se u rodni grad
svoga oca, da zavrsi skolu. Majka mu je bila Svedjanka, tako
da je od nje nasledio dugu plavu kosu, koja mu se kovrdzala
oko usiju, nevjerovatno svijetle oci, zbog kojih su sve
prvakinje padale u trans. Na moju nevolju i Kristina.Imao samI ranije, prije skole sukobe sa drugim djecacima zbog
Page 20
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 20/134
Kristina I ja
Kristine,I mnogo mi je olaksavala cinjenica,da je ona bila
ravnodusna na sve te djecake,ali sad…tu je bio neko ko joj se
mnogo svidja,zapravo neko na koga ona otkida.Janko je bionajljepsi djecak,Kristina najljepsa djevojcica u generaciji,I
medju djacima su kruzile price I o Jankovim simpatijama
prema Tini. Odmah mi je padalo na um da bi tu bubasvabu iz
Skandinavije trebalo nauciti pameti. Razlog…pa nema razloga.
Kristina.Posto nisam znao kako drugacije mu dolijati,odlucio
sam se za staru dobru metodu,koja rijetko kad
omane,bezobrazluk-provokacija-pesnica. Nisam mogao iz cista
mira da udarim na njega, trebalo mi je nesto sto bi me
opravdalo ako dodje do nasih roditelja. Smislio sam…
Jednog proljecnog popodneva, moja i Jankova uciteljica
izvele su svoje razrede na lokalni fudbalski stadion da se
djevojcice igraju izmedju dvije vatre, a djecaci fudbala. Ne
moram vam reci na koga sam najvise nasrtao… sve u nadi da
ce me taj djecak odgurnuti ili opsovati, da bih imao razlog da
krenem na njega. Medjutim, djecak mi nije dao ni najmanji
povod, uvijek bi se sklanjao, cak i izvinjavao za ono sto nije
njegova krivica. Stvari se nisu odvijale po planu… Djevojcice
su prestale da igraju izmedju dvije vatre i dosle da gledaju nasu
utakmicu, djevojcice oba odeljenja su navijale za Janka,ali ne
za njegovu ekipu, vec za njega, medju i njima i moja Kristina,koja je svom snagom klicala Janku…
-‘’Zajebi ovo’’-rekao sam, i iz cista mira svom snagom
udario Janka, nogom u stomak. Djecak se uhvatio za
stomak,pao na zemlju i poceo da place… ostalo mozete
pretpostaviti, izvlacenje usiju od strane uciteljice,jos silovitije
nego posle Borka, batinanje od roditelja, opet neki ukor od
direktora… skolski psiholog je pozvao moje roditelje da im
prenese da imam velikih problema sa agresivnoscu,i da
probamo da zajednicki rijesimo problem. Roditelji su ugledniclanovi zajednice, niko nije sumnjao u njih kao vaspitace, znali
Page 21
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 21/134
Kristina I ja
su da je problem u meni. Odlucili su da mi zaprijete da ce me
istjerati iz skole i poslati u neku skolu van Pljevalja, e to je
upalilo, bar na kratko.Udaranjem Janka,apsolutno nista nisam postigao,sem kranje suprotan efekat.On je bio jos omiljeniji
medju djevojcicama,naravno I medju mojom Kristinom,gotovo
su se utrkivale koja ce mu prici,pitati dali ga jos boli,usput mu
nudeci svoju uzinu,I slatkise.Nije vam tesko da
pretpostavite,da sam posle toga definitivno postao omrazen u
cijelom kolektivu.Uciteljica me nije gotivila te nije,posle toga
ni djevojcice,direktoru nisam bio simpatican,jer me precesto
gledao za nekoga ko je tek prvi razred osnovne
skole,jedino…medju drugovima iz odeljenja krenuo sam da se
namecem kao lider.Dvije tuce za kratko vrijeme,dali su mireputaciju u odeljenju nekoga,s kim se ne treba kaciti.To me
bunilo,jer sam bio siguran da bi me par drugova iz odeljenja po
dobro istreslo iz gaca kad bi se potukli,ali se nisam bunio zbog
njihovog misljenja,cak stavise,prijalo mi je.
*
Taj strah od izbacivanja iz gracke skole,I slanja u neku
seosku ,drzali su me podalje od nevolje tacno godinu
dana,kada me je pronasla nova neprilika.Posto sam u to
vrijeme,imao neku hronicnu prehladu grla,nacuo sam roditeljeda sapucu nocu,kako me treba odvesti u Beograd kod nekog
pravog ljekara,jer ovi nasi vec dugo mi lijece obicnu prehladu
bez uspjeha.Posto sam cuo,da majka,pominje neke sinuse,bio
sam siguran da je to neka neizlijeciva bolest,da mi spasa
nema,I da je Beograd I njihovi ljekari jedini izlaz.Sjutradan
sam uciteljici na odmoru rekao,da sam tesko bolestan,da
moram na mucnu terapiju,a da roditelji to kriju od mene,I da
sigurno necu dolaziti,izvjesno vrijeme u skolu.Prvo mi nije
vjerovala,I njena reakcija bila je-Sta sad smjeras-u tom
trenutku,iako mi se nije plakalo,krenuo sam da kenjkam,dasam uspio da raznjezim uciteljicu,da I ona zaplace,zagrli me,I
Page 22
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 22/134
Kristina I ja
posalje kuci,uz ispracaj,da ne brinem zbog izostanka,jer ce sve
biti sredjeno,ona I director ce se za sve postaratii.Dosao sam
ranije kuci,roditelji su me zacudjeno gledali,jer su znali dasrijedom imam 4 casa,a ja se pojavio vec posle odmora.Odma
sam im rekao
-Necu da idem u skolu,dok ne ozdravim,znam da morate u BG
da me vodite,I znam da je nesto mnogo opasno.
Roditelji su na to,poceli da se smiju,gotovo grohotom…nista
nisam kapirao.Rekao sam povisenim glasom
-Ljudi,pa zar ja nemam sinuse,a to je bolno,I ja osjecam kako
me boli,posebno nocu-
Otac mi je na to rekao
-A gdje te boli-Stao sam u cudu…dje li je taj sinus,djavoli ga cijedili.Stvari mi
se uopste nisu svidjele kakav su tok primile…ocekivao sam
odlazak u Bg,lijecenje necega sto me ne boli,I ono
najbolje,nema skole danima,ko zna,mozda I nedeljama,a
trenutno jedino sto dobijam je roditeljska smijurija.Morao sam
u trenutku da pokazem taj sinus sto me boli,inace roditelji mI
nece povjerovati.Dje li moze biti sinus,razmisljao sam trista na
sat,a onda sam prelomio
-Ovde me boli,tu je taj sinus,nocima mi ne da, da spavam,a ja
vam nisam rekao,jer necu da vas sjekiram-rekao sam I pokazao
na stomak,moleci sve zivo,da se tu nalazi taj sinus.Cale I majka su se prevrnuli od smijeha.Matori su se
smijali,kao ludaci,pokazujuci prstom na mene,I suzdrzavajuci
se novih napada smijeha.Bio sam provaljen.E jebiga…nista od
lijecenja u Bg,zapravo ono najbitnije,nista od izostanka iz
skole.Majka mi je objasnila da hocu ici u BG,ali na rutinski
pregled grla,I to na jedan vikend.Razocarala me kad mi je
rekla,da imam obicnu smrkavicu,koja ne prolazi neko vrijeme,I
da hoce da me neki specijalista pogleda,da mi vise ne bi curio
nos.Ja ocekivao jebeni sinus,a dobio smrkavicu,ocekivao
izostanke iz skole nedeljama,a dobio vikend,gdje cak ni onaj petak necu izostati iz skole…jebem ti zivot.A onda mi je sinula
Page 23
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 23/134
Kristina I ja
genijalna ideja…uciteljica I dalje misli da sam tesko
bolestan,mozda bih mogao da joj precutim,saznanje da mi nije
nista,bar neko vrijeme.Otisao sam sjutradan uskolu,nastelovane face,,ja sam mnogo bolestan,I sve me
boli,,uciteljica me docekala kao heroja,koji uprkos
bolesti,koristi svaki dan da dodje u skolu,dok se definitivno ne
zaputi u BG na lijecenje.Prvo sto mi je rekla,bilo je
-Pozvacu danas tvoje roditelje,da podrzim ljude,a I da pitam
sta je sa tobom,da im ne treba nesto,podrska znaci-odmah sam
se snasao,I zamolio je da ne zove neko vrijeme,jer su mnogo
utuceni,a I mnogo ljudi zivka,a njih to sve boli,jer svakom
objasnjavaju isto I iznova prolaze kroz agoniju.Imao sam 8,5
godina,I jebes me,ako nisam bio namazaniji,nego sad,konj od27 godina.Uciteljica je rekla da je to u redu,I da ja mogu
kuci,kad god hocu,ako imalo osjetim bolove.U medjuvremenu
sam se naruzao znanjem,i od roditelja saznao da su sinusi u
glavi,a ne u stomaku,I da kad oni bole,glava puca.Taj dan sam
otisao jos ranije kuci,prije odmora,jer sam se pozalio da,,opet
krece glavobolja,,E sad je bio problem…nisam mogao kuci,jer
su tamo bili roditelji,odlucio sam da odem na bilijar,sacekam
da se zavrse casovi,I vratim se kuci regularno,kao da sam
dosao sa nastave.Narednih 10 dana trajala je jedna od mojih
najvecih podvala ,moji kuci su mislili da sam u skoli,a ovi u
skoli da se lijecim,a ja sam svako jutro kretao u skolu,alimjesto u nju svracao u bilijar klub,tu provodio vrijeme dok
traju casovi,a onda se produzenim putem vracao kuci,da me ne
bi primjetili drugovi iz razreda.Znao sam da jedina opasnost da
budem otkriven prije vremena,prijeti od Kristine,tacnije od
njenih tuzibabskih sklonosti prema meni.Olaksavajuca
okolnost za mene,bila je njena okupiranost Jankom tih
dana,tako da nije mnogo marila zasto mene nema,pa to sigurno
nije pominjala svojima kuci,jer bi njeni odma zvali ,da pitaju
sta je samnom.Mojima kuci je postajalo sumnjivo,da u zadnje
vrijeme nemam nikakve domace zadatke,I slabo sta zaucenje…ja bih uzeo knjigu iz matematike u nju stavio strip
Page 24
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 24/134
Kristina I ja
Zagora,ili Dilan Doga,I isao u sobu kao da ucim,povremeno
nesto naglas pricajuci,da bi moji mislili da se preslusavam.A
onda…Kristina je progovorila,tacnije, cutala je dovoljnodugo,zatim lancanom reakcijom sve u jednom satu je
razotkriveno,a taj lanac je isao ovim smjerom,Kristina-njeni
roditelji-moji roditelji-uciteljica,a onda povratnom reakcijom
uciteljica-moji roditelji-njeni roditelji- Kristna,trazila se
informacija gdje sam ja,posto se to sve saznalo bas za vrijeme
mog odsustva iz kuce.Pronasli su me u sred bilijarske
partije…Ovo je moj kraj,bila je prva reakcija kad sam na
vratima kluba primjetio roditelje sa uciteljicom.Bilo je lijepo
dok je trajalo,moralo se kad tad zavrsiti.Onda su oni u
dogovoru,roditelji,uciteljica I director,spremili mi takavscenario,da nisam znao gdje se nalazim.Iscenirali su,da sam
izbacen iz skole,I da mogu do mile volje da bjezim iz nje,sve
dok me ne uhapsi milicija,I posalje u zatvor,zato sto djeca koja
ne idu u skolu,ubrzo postanu kriminalci.Vise nisu ni pominjali
seoske skole…znaci najebo sam.Poceo sam da placem,I da ih
molim da to ne rade,jer cu se popraviti,I da se to vise nece
ponoviti.Driblali su me kao magarca dva sata,cekavsi da
isplacem sve suze,pa mi tek onda rekli,kao pruzice mi jos
jednu priliku,ali zadnju,da zadnje ne moze biti.Majka I pored
svega,nije propustila priliku,da me pred uciteljicom I punim
bilijar klubom isara rukom po dupetu,I dodatnoizblamira.Moram vam priznati da se to sve desavalo za jednim
stolom u bilijarnici,gdje sam ja,koji placem , I kumim da me ne
izbacuju iz skole,bio glavna atrakcija ljudima u klubu.Otac je
smisleno zelio da se to sve desi,bas tamo,jer je znao da posle te
sramote,koju sam dozivio,vise mi nece pasti na pamet da
udjem u taj klub.Matori je bio u pravu,od tad sam zamrzio
bilijar.Opet sam morao da idem kod skolskog psihologa,2 puta
nedeljno,I trpim tog matorca,kome je nevjerovatno smrdilo iz
usta,em to,em mi je jebao glavu o nekim glupostima.Po
njegovom misljenju,osim agresivnosti,imao sam I drugi problem,hiperaktivnost,zbog koje me mjesto ne drzi,a
Page 25
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 25/134
Kristina I ja
pogotovo skola.Smatrao je da visak energije koji imam,treba
ispravno da kanalisem,a ne tako sto cu se non stop tuci,I
bjezati iz skole.Preporucio je mojima da me daju na nekisport,I da ce to sigurno pomoci.Zelio sam da krenem na
karate,zbog opcinjenosti Nindzama I Brus LIjem,medjutim to
nije dolazilo u obzir,jer su smatrali da bi me to dodatno
nacinilo ratobornim.Dali su me na stoni tenis.
Dosadnijeg sporta u zivotu nisam video,obicno prebacivanje
ping ponga preko mrezice,toliko me izludjivalo,da sam svojim
nezalaganjem nervirao trenera,da me je jednom najurio sa
treninga,I rekao da se vise ne vracam.Ko ga jebe,to sam I htio
da postignem…ali iskreno,bio sam I totalni antitalenat za taj
sport.Dok su se ostala djeca trudila da precizno prebacujuloptice u polje protivnika,moja verzija te igre bila je,lupiti po
loptici iz sve snage,I njome gadjati protivnika,po mogucnosti u
glavu.To me je zabavljalo,I zasmijavalo,skrivanje tudjih glava
medju rukama,kad bi bio moj red da serviram.Trener je ubrzo
provalio sto moj antitalenat,sto moju verziju tog sporta,da mi
je rekao da se gubim,I vise ne pojavljujem,jer ako jos jednom
se pojavim,on ce mi mojom metodom odrubiti glavu.Nisam
rizikovao,I tako je zavrsena moja prva sportska
misija.Porazavajuce.Opet sam molio roditelje,da me daju na
karate,ali od toga nije bilo nista.
Narednih godinu dvije , drzao sam se po strani.Totalno
zatisje. Nisam mogao u kupatilo otici a da me neko ne prati od
strane roditelja.Izgubio sam bio njihovo povjrenje do
kraja,nisam znao gdje je veca tamnica,dali u skoli ili medju
roditeljima kuci. Roditelji su me dovodili u skolu, cesto i
odvodili, to im je bio jedini garant da ne napravim neku novu
glupost. U medjuvremenu sam postao jedan od boljih djaka u
generaciji,bio sam bukvalno nadzorisan I tjeran da ucim,
Kristinu gledao svaki dan ali sam odlucio da je se klonim dok
smo u skoli, jer njena blizina je za mene uvijek znacila potencijalnu nevolju.
Page 26
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 26/134
Kristina I ja
Kristina je postajala ljepotica u koju su bili zaljubljeni svi
od prvog do cetvrtog razreda,a ja sam bio osudjen da gledam
kako se oko nje vrte razni tipovi,kojima bih najradije glavuiscupao,ali zbog problema u kojima sam bivao,morao sam da
okrecem glavu od cjele situacije.Janko koji je bio faca broj
jedan medju djecacima,klonio se Kristine,jer umio je bolje od
bilo koga da cita moje krvnicke poglede i prijetece stisnute
usne.U jeku mog potisnutog bijesa,sto ne mogu na moj nacin
da se borim za kristinu,I udjem u okrsaj sa konkurencijom,oko
mene je pocela da se vrti djevojcica iz odeljenja
Svetlana.Iskreno ja ni jednu djevojcicu sem Kristine nisam
primjecivao,tako da mi je bilo cudno sta ta mala sa frizurom
,,ala pipi duga carapa,,hoce od mene,sve dok mi jednom nalikovnom nije rekla.
-Veljo,ja sam tebe zaljubila-
Samo sam je gledao,potpuno zbunjen,ne znajuci sta da
kazem.Ona je u ruci drzala neku kovertu, sa nacrtanim srcem
na njoj,dala mi je,I rekla da procitam kad dodjem kuci.Svetlana
je bila najbolji djak u odeljenju,djelovala je zrelije od svih nas
u svakom pogledu,I miljenica uciteljice I skolsokog osoblja.Do
tad sa Svetlanom,jedva da sam komunicirao,tacnije bio sam
jedan od inicijatora da je zovemo bubalica I streberka,tako da
sam u prvi mah sumnjao,da nije u pitanju neki trik,da bi mi se
osvetila za uvrede.Posto sam se uvjerio da nije trik,rekao sam
-Sta ti hoces od mene,zar vi sve ne ludujete za Jankom-
Ona mi je na to rekla,da Janko jeste ubedljivo najlepsi
decak u generaciji,ali da se njoj ne svidja.Rekla mi je,da joj se
svidja moja nepredvidivost,I to sto delujem mnogo
ratoborno.Strpao sam pismo u dzep I pomjerio se od
nje.Procitao sam ga kuci na miru,tu je bilo svega, od ljubavnih
stihova Mike Antica,do njenih izjava naklonosti prema
meni,mnoge recenice nisam razumio,al sam preretpostavio da je nesto umjetnicki,I da to mora biti dobro.Jedna njena
Page 27
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 27/134
Kristina I ja
izjava,mi je bila posebno nerazumljiva,da ono sto nam najvise
treba je cesto tu ispred nas,a da toga nismo svjesni.Pismo sam
iscijepao posle citanja,jer mi je odma Kristina pala na pamet,Ito kako mi je ona oduvjek pred ocima,I kako oduvjek znam sta
zelim sa njom.Svetlanu sam vidjeo sutradan u skoli I rekao joj
-Da znas koliko se meni neko drugi svidja,ne bi ti palo ono
pismo na pamet-
ona mi je rekla da je mislila da sam drugaciji,zaplakala I
pobegla u wc.Ubrzo se proculo da me Svetlana simpatise,I na
moje cudjenje navukao Kristinin gnijev na mene,koja je I za
najmanji moj nestasluk,bila spremna da me tuzibaka kodroditelja I ocrni.I pored svega,kuju nisam mogao da mrzim,u
trenu bi mi doslo da je zadavim, a vec iduceg trena,sanjao bi
kako je drzim za ruku,I hodamo nedje u prazno bez cilja..Ako
je lekcija broj jedan o musko zenskim odnosima,naucena u
kupatilu onog restorana,za vrijeme mog batinanja sto sam
Kristini pokazao sta sam pokazao,lekcija broj dva je naucena
otprilike u vrijeme kristininih ispada prema meni,a to je…da
su neke ljubavi bezuslovne,da takve ljubavi ne zahtjevaju da
sve bude bajno,krasno,cak I ono najbitnije,da te druga strana
voli.To su ljubavi koje postoje,same zbog sebe,zbog te
osobe,kojoj I ide ta silna doza osjecaja,koja prijeti da razorigrudi onome ko emituje tu ljubav.Te bezuslovne ljubavi,cesto
ostanu takve kakve jesu,nesretne,jer jedino u toj formi,u vidu
tuge,one mogu I da postoje.Tuga I patnja radjaju tou
bezuslovnost,nista drugo.Nekad prizovemo I drugu stranu,tog
nekog kog bi mi zeleli da nas zavoli,ali imam utisak da vec
tada malo gubi na tezini,jer covjeku je mnogo prirodnije stanje
da nesto zeli I da za tim pati,nego da mu to samo das.Tada sam
shvatio I prihvatio istinu,koja ce me pratiti citav zivot,a to je da
cu Kristinu uvjek voljeti,pa nebitno,dali ona bila uz mene ili
ne,ako bude,bice voljena,a ako ne bude,isto joj se hvata.Onosto je sledilo kasnije,samo je utemeljilo moju tvrdnju,zapravo
Page 28
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 28/134
Kristina I ja
ono sto sam tako osjecao.Kristina je svojim boravkom u mom
zivotu,budila u meni sve porive,koje djecak bubuci muskarac
mora da ima,da bi prigrabio stvari,za koje misli da mu punim pravom sleduju.Iako nisam bio bas najponosniji na probleme
koji su me pratili,jer sam njima kidao I sjekirao roditelje,Imao
sam utisak da sam pre Kristine,bio kukavica,plasljivko od
batina druge djece,a njenim postojanjem,postao sam
borac,mozda ne uvijek pravican I posten,ali opet borac koji
uopste ne haje za fizicku bol I koji se ne plasi nikoga.Nisam
imao Jankovu ljepotu,moje oci nisu bile fatalne za
devojcice,one se nisu zbijale hodnikom kao kad prodje on,ali
sam osjecao da I ja imam konja za trku,nesto sto nece
razoruzati ljude kao Jankove oci,na prvi pogled…moje oruzje je postalo srce.Uvidio sam da su mogucnosti svacijeg srca,ne
samo mojeg, neogranicene,ako se samo ima petlja da se slede
njegovi nagoni,I da se ide do kraja,cesto zanemarujuci glasove
realnosti,koji su tu,nekad da nas prizovu pameti,ali I vise da
nas sputaju.Ima nesto,I u onom probijanju zidova glavom,ako
znate na sta mislim.Iako tom zidu na kraju nece biti nista…
Kristina,tacnije moja osjecanja prema njoj, nacinili su od mene
tipa,koji se nikad nece ni pred kim povucii,pa ma ko bio sa
druge strane.Ne mislite da sam nesto specijalno hrabar,daleko
od toga.Bilo da se povucem,il od tog nekog zaradim bol,kad
stavim na neku imaginarnu vagu neprijatnosti,I jedno I drugo boli,ali mnogo vise,onaj tas iznad koga stoji,povukao se.Bol
prodje,ali zulj povlacenja,zulja dugo..Zbog osjecaja prema
njoj,imao sam utisak da sve mogu,udariti na jaceg,istrpiti
veliku bol,uraditi najvecu ludost,istrpiti najvecu kritiku,mogao
sam sve…a opet nisam mogao nista,sve sam mogao,sem njoj
se svidjeti… Sve je ukazivalo da sam se konacno pronasao,a
onda…
Onda je muzika usla u moj zivot. Imao sam deset godinakada sam rovareci po sestrinim muzickim kasetama, pronaso
Page 29
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 29/134
Kristina I ja
jednu kasetu cudnog naziva – Zabranjeno Pusenje-, sama rijec
da je nesto zabranjeno, natjerala me da je tu kasetu ukljucim u
kasetofon. Od tad pa nadalje nista nije moglo ostati isto.Opcinjenost je najmanje sto sam osjecao, dok su se
predamnom nizale sve te fantasticne pjesme… Sate i sate sam
provodio slusajuci o tim neobicnim likovima o kojima su
pjevali momci iz benda. Ubrzo sam pustio duzu kosu, kupio
lanac za farmerke, pocijepao teksas jaknu, farmerice, odjecu za
koju nisu znali ni roditelji a ni uciteljica. Polazio sam u skolu u
jednoj odjeci,u onoj koju bi mi spremila majka, kod druga se
presvlacio u odjecu koju sam nosio u rancu,moju rokersku, i do
skolskog kupatila je nosio gdje sam opet oblacio staru odjecu,
bivao sam roker s kojim se nije bilo pozeljno kaciti. Kakav jeto roker koji ne pusi… ubrzo sam nabavio neku paklu cigara i
pred ostalom djecom puckao, pokazujuci im da sam ‘mnogo
zajeban’, jer sam sa sobom nosio neku staru britvu.Poceo sam
medju drugovima I ostalim djacima da propagiram drugaciju
muziku,od one kojoj smo bili gurnuti uciteljicinom voljom.Do
tad, morali smo da slusamo djecje pjesmice,nase stare
izvorne,I pjesme za igru.Iskreno,jos tada a i ranije,me je boleo
kurac za nekog vuka,koji je buba lenja,I sta ce reci njegova
pokolenja,a podjednako za neke pjesme dje pominju Mitu
bekriju,Dimitrija sina Mitra,iako su mi danas sve te pjesme
super,cak ih rado slusam.Donosio sam vokmen u skolu,I svima pustao muziku koju ja slusam,a tu je bilo svega, Zabranjenog
pusenja najvise,ali I nekih stranih grupa kojima nisam ni naziv
znao pravilno da izgovorim,ali im je muzika ubijala,a za rjeci
tih pjesam sam se snalazio preko sestre,koju sam tjerao da mi
prevodi o cemu pjevaju.Ubrzo sam nabavio neki zeleni
sprej,njime sarao svoju rokersku garderobu I ispisivao muzicke
parole po njoj.Jedna od njih je glasila,ZNANJEM KARATI
SELJAKE,po naslovu jedne pjesme od grupe VIOR.Ne moram
vam reci da nisam imao pojma sta znaci karati. Nevolje su
opet bile na vidiku… a ko bi mi nevolje donio nego staravoljena Kristina. Prenijela je svojoj majci, ova mojoj ,a ja
Page 30
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 30/134
Kristina I ja
debelo platio i cigare i britvu, bacilli mi rokersku garderobu,
jedino sto je dobro bilo je da me nisu tjerali da se osisam, a
lanac sam uspio da sakrijem. Tad sam definitivno bio ubijedjenda ce me Kristina obiljeziti na neki nacin, na koji, to tad nisam
znao.
*
Onda je na red dosao pubertet,I sve one
divne,traumaticne,slatke I ogavne stvari koje on nosi sa
sobom.Zanimljivo,pubertet je poput starenja,primjecujemo sve
te promjene na drugima,sem na nama samima,mada,I pubertet
je vrsta starenja.Primjetimo porasli nos,na najboljem prijatelju,ne na nama,ostru adamovu jabucicu,neki glas ko iz
bureta,dok sebe I dalje vidimo bar fizicki,kao nevina derista,sa
po kojom bubuljicom na licu,koja ce naravno proci pitanje
vremena.Pubertet nekome prodje lagano,da ne osjetis
promjene,dok nekoga tresne poput zemljotresa,sa svim
mogucim posledicama I promjenama.
Velicina moje glave,nikad nije bila sporna,bio sam
glavonja I prije puberteta,dok sam u njemu jos vise oglavico,I
potvrdio status glavasa.Otac je na to znao da kaze,da je za
muskarca,bolje da ima vecu vugla,nego da ima malu
okruglu,skladnu glavu,nisam ga razumio,ali dobro.Moj otactakodje ima respektabilno pozamasnu velicinu glave,tako da
geni nisu postedili ni mene te,,privilegije,,Osim ,,glavice,,kosa
je pocela da dobija neku crnu ugljen nijansu,a uporedo sa
kosom,ten je krenuo da tamni.Bio sam preslikani otac Niko iz
tog perioda.Jedino sto sam od majke nasledio,bile su neke
usne,koje su mi pogotovo u tom dobu pravile velike
probleme.Majka ima pune,prirodne jarko crvene usne,tako da
smo I ja I sestra,to nasledili od nje.Uvjek sam izgledao kao
nasminkan,tako das u djeca prosula foru da koristim
sminku,tako da sam tu prvu godinu puberteta proveo,tukuci seI svadjajuci sa drugom djecom,ujedno braneci svoju cast,jer
Page 31
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 31/134
Kristina I ja
karmin nisam u zivotu drzao u ruci.Ubrzo sam se ipak izborio,I
zezanja u vezi usana su prestala.Kristina je jedna od onih
srecnica,koje pubertet jedva da je pipao.Lijepa kao I uvjek,bezijedne bubuljice,ili bilo koje tinejdzerske nepravilnosti na licu,I
dalje je bila djevojcica o kojoj su sanjali svi,samo osim njenih
vrsnjaka I malo mladjih,o njoj su poceli da mastaju I
osmaci,vidno stariji djecaci.Nevolja je htjela,da njenim
odrastanjem sve vise I vise protivnika,kacim sebi na vrat,jer
me I dalje bjesnilo hvatalo, ako bi neko zadrzao pogled na njoj
duze od onog dozvoljenog,slucajnog u prolasku.Kristina je
oduvjek sumnjala,da sam zaljubljen u nju,to joj nikad nisam
rekao,niti bilo kojom rjeci,to nagovjestio,a svoju
blagonaklonost I obzir prema njoj pravdao sam velikim prijateljstvom izmedju nasih porodica,I sto to tako mora biti.
I Kistina i ja, smo u medjuvremenu koliko toliko sazreli.
Ja sam sve manje i manje upadao u neprilike, a Kistina je
odjednom postala pazljiva prema meni.Valjda joj je trebalo
vremena da shvati da sam joj maksimalno naklonjen,I da nema
potrebe da bude toliko zla I okrutna prema meni.Tome su
doprinijeli I njeni roditelji,koji su primjetili da sam mnogo
pazljivi I osjecajniji prema njoj,nego ona prema meni,tako da
su cesto znali da uticu da jedna djevojcica ne smije da bude
bezobrazna prema nekome ko joj je pravi drug.Totalnoneocekivano,Kristina je pocela da se mijenja…Cak me u
jednom leksikonu,kod neke drugarice iz odeljenja ,potpisala
kao njenog druga.Ruku na srce, bio sam zadovoljan I tim
,,drug,,cak I bez onog ,,najbolji,,Samo kad bih se sjetio koliko
sam toga prosao,da bi me uopste nazvala drugom,stvaralo je
opet blago zadovoljstvo.Po mojoj slobodnoj procjeni,ako mi je
desetak godina trebalo,da bi me nazvala drugom,za nekih jos
deset mozda budem I najbolji drug,a ko zna, mozda za nekih
trideset,cetrdeset, budem nazvan I momkom,nikad se ne
zna.Prestala je da me otkucava za incidedente u koje bi svremena na vrijeme upadao, cak me i branila za neke moje
Page 32
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 32/134
Kristina I ja
gluposti.E to su vec bile novosti.Prosto nisam mogao da
vjerujem,da ona,koja je bila zaduzena za moja tuzibakanja,I
spijuniranja,odjednom postaje zastitnik,I pred roditeljima I pred nastavnicima,I neko ko me iskreno savjetuje,da moram
mnogo bolje da se ponasam,nego li to trenutno radim. Poceli
smo i zajedno u skolu da idemo, uopste nas nije bio blam da
nas zadirkuju ostali, ono djecje da smo momak i
djevojka.Stvari posle toliko godina,konacno su dobijale,ako ne
nista drugo,onda barem neki normalan tok.
Poceli smo da se zanimamo za iste stvari. Nije mi trebalo
mnogo vremena da joj prenesem svoju strast prema muzici,
omiljenim knjigama, filmovima…pjevusio bi joj,sve te divne
pjesme,koje sam slusao,I bukvalno je tjerajuci,da cuje ,,evo jossamo ovu,,prepricavao knjige koje sam citao,a filmovi su
postalI stvar,koje nismo propustali.Imali smo samo dva kanala
na tv-u,tako da nisi smio dozvoliti luksuz,da se daje neki film,a
ti da ga ne pogledas.Roditelji nam nisu dali da iznajmljujemo
vhs kasete,kada je radna nedelja,tako da Smo hvatali,,daj sta
das,,Odmah posle filma,ako ga nismo gledali zajedno,vec
odvojeno,svak svojoj kuci,odmah smo zvali jedno drugo
telefonom,da sumiramo utiske. Zbog mene je zavoljela i
sport… zajedno smo isli da gledamo Rudara, gotovo da nismo
propustali utakmice. Zavukli bi se u potkrovlje tribine, kupili
masu sjemenki i sokova i kao kakvi divljaci dernjali se inavijali citavu utakmicu.Imali smo nasu poziciju,u samoj
blizni komentatorske loze,odakle bi imali najbolji pregled,I
gotovo bez prestanka bodrili nase Polimlje do pobjede.To mi je
bilo posebno fascinantno…Kristina koja je skroz mirna, dok ne
dodjemo na tribinu,I dok ne pocne utakmica,a onda se
pretvara,u takvog navijaca,koji zna I sudiji da dobaci,ako
smatra da je pogrijesio.Sta reci…bio sam totalno zaljubljen,bio
sam I ranije,I tada mislio da ne moze vise,ali upoznajuci neke
nove momente u vezi nje,koje nisam znao ni da ima,to vise
nije bila samo zaljubljenost,vec ludilo.Posmatrajuci njenustrast,koju iskazuje bodreci samnom nas gracki klub,dalo mi je
Page 33
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 33/134
Kristina I ja
taku ideju,koja mi nije dala mira,sve dok nisam krenuo u njenu
realizaciju.Poceo sam da treniram fudbal… Naravno da osim
ljubavi prema fudbalu,najveci pokretac mog pocetkatreniranja,bila je upravo ona.Zapravo,kad vam posteno
priznam,samo ona.Jesam ja volio fudbal,ali ni priblizno kao sto
sam volio nju.Sanjao sam da me bodri,kad dam gol,potrcim ka
onoj strani tribine,gdje je ona,podignem majicu na kojoj bi
bilo ispisano njeno ime,I neka parola tipa,,Ovo je za tebe,,Tako
da nosen svojom zaludjenoscu sto prema njoj I mnogo manje
prema fudbalu,upisao sam se u pionire Polimlja,I krenuo da
treniram.
*
Uvijek sam bio dobar ulicni fudbaler,medju drustvom iz
ulice,I drugovima iz odeljenja,ali se nikad nisam zanosio da
sam neki kalibar veci od toga.Nikad nisam bio hitar I
brz,solidno sam baratao loptom,dobro driblao,I reko,da malo
probam,da bi me Kristina pratila.Naado sam se da ce vristati
kad dam gol,pa barem duplo jace,nego li, kad neko drugi da
gol.Totalno neocekivano,vec posle prvog treninga,ispostavilo
se da nisam toliko los,I da predstavljam ozbiljnog konkurenta,I
za djecake koji su trenirali,dugo prije mene.Posle par
treninga,trener nase selekcije,pozvao je moje roditelje da imsaopsti,da posjedujem talenat I da bi trebali I oni da me
motivisu,da budem redovan na treninzima,I da sve to mnogo
ozbiljnije shvatim.Moji su konacno odahnuli,pomislili su,da
sam se konacno pronasao u necemu,pa makar to bio i hobi,I da
ce me ta obuzetost fudbalom,u slobodne sate,odvuci od
problema I mangupisanja kojima sam bio sklon.
Generacija 84 godiste podmladak FK Polimlje,bila je
jedna od talentovanijih generacija,jos od generacje 75
godiste,koja je svojevremeno osvojila trofej na nekom jakom
turniru u Beogradu.Moji saigraci su bili Murat Junkovic,I Sale
Page 34
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 34/134
Kristina I ja
Cacic,danas fudbaleri eminentnih evropskih liga,I svakako dva
nasa najbolja fudbalera u tom uzrastu.
Krenuo sam ozbiljno da treniram ali iz nekog cudnog,nidanas meni jasnog razloga, i da dobijam kilograme. Posle
svakog treninga roditelji nisu mogli da me odvoje od stola,
tako da sam i pored zavidne fudbalske vjestine, postao bucko
koji juri za loptom. Trener u dogovoru sa roditeljima,bacali su
me na razne dijete, ali ja sam uvijek nalazio nacina da se
dokopam masnih vjesalica, euro kremova, ili vec neceg
drugog. Dobio sam nadimak Toputic, po bivsem fudbaleru
Polimlja, koji je i pored vidljivog viska kilograma, uspjesno
igrao lopte.Taj nadimak mi je bio prihvatljiv do nekle,jer je
Toputic stvarno dobro igrao,ali s druge strane bio je stijena,sane malom stomacinom,tako da taj dio sa trbuhom ,mi nije dao
puno uzivanje u tom nadimku,tacnije nadimak mi je vise
smetao nego imponovao. Da bi ubrzo poslije tog nadimka,
dosao novi, Debelcevic, koji me je nervirao do te mjere, da
sam opet upadao u tuce, kad god bi me neko nazvao tako.I
pored problema sa tezinom,nisu me otpisivali u klubu,smatrali
su da je to samo faza,koja ce mi omoguciti da vremenom
ojacam muskulaturu,I postanem robusni centarfor,kakvim su
zeljeli da me naprave.
Krenuli smo da igramo takmicarske utakmice sirom Srbije
I Crne Gore.Zbog viska kilograma,trener mi je dao mali radijuskretanja,moja uloga je bila napadac-egzekutor, da primam
lopte u sesnaestercu na gotovo,I da ih probam sprovesti u
mrezu.Kristina nije mogla iscekati prvu utakmicu na domacem
terenu,a mi smo ko u inat prvih ko zna koliko utakmica, igrali
na strani.Iako sam se fudbalu,posebno privolio zbog nje,iz
treninga u trening pocinjao sam sve vise I vise da volim taj
sport,i postajao gotovo zavistan od njega. Posebno sam zavolio
trenera,Djola Lakica,tek penzionisanog fudbalera,koji je sa
velikom strascu,prenosio nam znanje,I trudio se da od nas
napravi prvo ljude,pa tek onda fudbalere.Djole nije imao nekuveliku karijeru kao igrac,igrao je za male klubove u
Page 35
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 35/134
Kristina I ja
zemlji,najveci uspjeh mu je bila jedna drugoligaska sezona u
Vranjanskom Dinamu a ostalo nije ni vrijedno pomena,ali I
pored toga,ja nisam imao dilemu,ko je moj heroj,I fudbalskiuzor.Zelio sam da sutiram lijevom kao Djole,iako sam izraziti
desnjak,da se radujem na nacin na koji se on raduje,neki su me
zafrkavali da sam cak skidao I njegov hod.On je jedan od onih
ljudi,koji te podstice,hrabri,motivise,jer smatra da za sve
postoji resenje,I pravi put,ako samo ulozis sebe u to,ali do
kraja,ne stedeci se ni malo.Nije bio najponosniji na svoj
fudbalski staz,ali je rekao,da je uvijek mirno spavao jer je
davao sve od sebe,I da zna da nije mogao bolje od toga,jer
prosto ne mozemo svi biti veliki fudbaleri.Svaki trening bi
pocinjao nekom njegovom pricom,anegdotom izkarijere,salom…to su bile zivotne stvari,kojima je pokusavao
da nam predstavi kakav je u stvari zivot,kakvi su ljudi koje
srecemo u njemu,cemu treba teziti u zivotu,I kako kroz njega
hodati.Posle treninga,posjedali bi na centru igralista oko
njega,I slusali ga,cesto ga tjerajuci da nam iznova I iznova
prica neke price.Nikome nije padalo na um da ide kuci,a da
nam trener, barem nesto ,opet ne isprica.Iz velikog postovanja
prema Djolu,gotovo,bilo je nemoguce,na svakom
treningu,utakmici,ne dati svoj maksimum.Posmatrajuci
njega,koji se toliko trudi oko nas,kome apsolutno nista nije
tesko,neko ko sve radi neisfoliranim osmijehom na licu,Ivelikom ljubavlju,sto prema profesiji,sto prema nama,budilo je
kod nas potrebu,da ga sopstvenim zalaganjem I trudom cinimo
posebnim.Voljeli smo ga kao oca.
Posebno mi je ostala u sjecanju njegova izjava na
poluvremenu jedne utakmice.
Igrali smo u Niksicu,protiv podmladka FK CELIK,u
pitanju je bio turnir za igrace do 14 god.Ni malo prijatno
gostovanje za mene,jer su me neki sa tribina,uporno
zezali,Debeli,debeli,da ja od treme I zbunjenosti,nisam umio
da se sastavim sa loptom.Nikad nisam umio da funkcionisem pod pritiskom.Ja jesam bio dosta krupniji od drugih,ali nisam
Page 36
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 36/134
Kristina I ja
bio bas toliko debeo,kako ma publika prozvala.Promasio sam
masu prilika za gol,I time sebi stvorio jos vecu nervozu I
pritisak,koje su me dodatno vukle u nove promasaje.Cak Isaigraci su postajali nervozni zbog moje igre,koja je vise nego
stetila timu.Vise bi koristio ekipi,da su igrali bez mene,nego
samnom na toj utakmici.Publika ko u inat,nije prestajala da mi
se smije,I da me cascava sve kreativnijim I kreativnijim
nadimcima,vezanim za moju tezinu.Ljudi,cisti pakao… ja
masim neku izglednu priliku,a publika koju cine klinci nasih
godina pjevaju-dajte loptu debelom-Molio sam se u sebi,da me
trener izvede iz igre,I prekrati mi muke,agonija je dugo
trajala,a tek je bilo prvo poluvrijeme.Nisam mogao da
zamislim da I dalje ostanem na terenu.Na poluvremenu,rekaosam treneru
-Izvlaci me iz igre,ovo nije moj dan,ne mogu da
podnesem,one sto me pljuju-a on mi je na to rekao,nesto,sto cu
pamtiti citav zivot,I sto ce mi biti zvijezda vodilja za neke
buduce okrsaje,I sto ce,slobodno cu reci,postati moj zivotni
moto.
-SINE,AKO SE SAD POVUCES IZ
IGRE,POVLACICES SE IZ SVAKE BORBE U
ZIVOTU,BJEZACES KAD GOD OSJETIS TESKOCU IFRKU…AKO SAD POKAZES DA IMAS MUDA,I OD
CEGA SI STVOREN,VELIKU SI STVAR ZA SEBE
NAPRAVIO.JA TE NECU IZVODITI IZ IGRE,TI KAKO
HOCES-
Vratio sam se na teren,jer nisam zelio Djola da
razocaram.Po holivudskom scenariju,ova prica bi isla u tom
smjeru,da se ja ,pun prkosa,ponosa,I nadljudske snage vratim
na teren,I utisam publiku svojom preporodjenom
igrom,golovima,da I protivnicka publika stane na mojustranu.Medjutim,u stvarnom zivotu…tako ne biva.Ja na toj
Page 37
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 37/134
Kristina I ja
utakmici , ne da nisam dao gol,nego sam bio gori nego li u
prvom poluvremenu,ocaj,najgora ikad odigrana utakmica…ali
sam uspio jedno…ostao sam citavu utakmicu na terenu,I nisamse povukao I pored ismijavanja sa tribina,kojima sam bio
izlozen citavu utakmicu.Mi smo na kraju ubjedljivo izgubili,I
svi se slozili da je to najgore odigrana utakmica ove
generacije,a njen najgori pojedinac na terenu,nije bilo tesko
zakljuciti ko je to bio.Postidjeno,zelio sam sto prije,da se
pojavim kuci,I poceo da razmisljam, dali ikad vise da se
pojavim na terenu,ili uopste treningu.Pred vratima
svlacionice,cekao me Djole.Trener me zagrlio , toliko jako,
kao da mi cestita golove,saigraci su bili u cudu,jer su smatrali
da sam zasluzio kritiku I ribanje,a ne zagrljaj.Za njega sam bio pobjednik,iako sam ubjedljivo izgubio I bio najgori,bio je
srecan jer sam ostao na terenu uprkos svemu.Ja tad nisam
osjecao tezinu Djoletovih rjeci.Tek kad sam pocinjao da
zrim,shvatio sam znacaj svega onoga,sto je trener pokusavao
da mi kaze.Shvatio sam,koliko je bitno ostati u igri do kraja,ne
povuci se ni onda kad izgleda da ladje odavno plutaju morskim
dnom,ni onda kad si izlozen ruglu I ismijavanju od drugih,ni
onda kad drugi sumnjaju u tvoj kvalitet I podsticu te da se
manes svega,jer ti nisi za to…ni tad ne treba odustati,jer se igra
nastavlja samo ako mi ostanemo njeni ucesnici,bez nas-nema
ni igre,ali…bez igre ni mi ne postojimo.Naucio sam,da nije jedina borba u zivotu,ona za Kristinu,takmicenja sa vrsnjacima
u nekim klinackim igrama ko je bolji,borba u zivotu je nesto
mnogo vise…Za 4 godine treniranja fudbala,nikad nisam
sanjao da postanem profesionalni fudbaler,iako sam volio tu
igru, imao solidan kvalitet I podrsku celnika u klubu,koji su
zeljeli da izguram do statusa seniorskog prvotimca.To su
zeljeli ne samo meni,vec cijeloj mojoj generaciji,da nas Djole
izvede u profesionalne fudbalere.Osjecao sam da volim taj
sport,ali da nikad necu moci da mu se predam,koliko je
neophodno,iz prostog razloga,sto sam fudbal zelio da igram zadusu,ali ne da mi bude sve u zivotu,I da od njega zivim.Djole
Page 38
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 38/134
Kristina I ja
je primjetio da nemam ambiciju,kojoj su tezili neki iz ekipe,ali
mi to nije zamjerao.Rekao mi je da kada osjetim da mi fudbal
nije u vrhu prioriteta,slobodno napustim citavu stvar,jer se tajsport, igra iz velike strasti,a ne polovinom srca,gdje drugu
polovinu cine fudbalu skroz suprotne stvari.
Kristina je naravno pratila moje igre u Polimlju,dok na
kraju joj nisam rekao da ne dolazi na utakmice,jer bolje igram
kad ona nije tu.Valjda od velike potrebe da se dokazem pred
njom,nisam uspijevao da pokazem ni procenat koliko sam
mogao.Uz negodovanje,ipak me poslusala.
Tih dana,ona I ja , Postali smo toliko bliski, da je to
postalo sumnjivo i nasim roditeljima. Kad nismo bili u skoli,
visili smo po ulici ili po cijeli dan se zivkali telefonom. Ja samu nju bio zaljubljen, te zaljubljen, ali sam odlucio da cutim o
tome, i da je imam pored sebe pa makar i na ovaj nacin. Znao
sam da nemam nista od toga da joj kazem,jer tad bi mozda
izgubili odnos kakav sam sanjao da cu imati jednom sa njom.
Postala je moja najbliza osoba, moje sve.
Ti dani sestog na sedmi razred,prolazili su mi u velikom
zadovoljstvu,jer sam konacno uspio,posle toliko godina
vrzmanja oko Kristine,da je privolim,da me prihvazti sebi,a da
znam da mi nece nesta napakostiti,ili me roditeljima
ospijunati.U jeku tih prijatnih osjecanja koja su se
desavala,uspio sam da napravim incident u skoli,koji me umalonije kostao prebacivanjem iz mog razreda u neki iz druge
smjene.O izbacivanjima iz skole,tad se nije pricalo,jer sam bio
medju najboljim djacima,tako da mi nisu mogli nista.Pozadina
incidenta,Kristina naravno. Bili smo na nekoj eskurziji na
Zlatiboru,jedan dan sa prenocistem,I sve je ukazivalo na
idealno proveden dan na planini.Cjeli dan smo jurili
gradom,vozili pedaline na jezeru,imali izlet u sumI,a uvece
umorni dosli da prespavamo u hotelu,I ujutru natrag kuci.Bio
sam u sobi sa Alenom I Pedjom,tipovima iz drugog odeljenja
sa kojima su me stavili da spavam.Razdvojili su me za prenociste od drugova iz mog razreda ,jer me razredni staresina
Page 39
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 39/134
Kristina I ja
toga dana cuo kako pjevam bezobraznu pjesmu o nekom
malom postaru,I o njegovim aktivnostima sa zenama kod kojih
svraca dok djeli postu,pa za kaznu morao sam da spavam sadrugim odeljenjem.Alen je bio ok tip,ali sa Pedjom se nisam
razumio…Pred samo gasenje svjetla,I polaska na
spavanje,Pedja je izasao iz kupatila blazenog osmjeha na
licu.Bez ikakve zelje da bi me provocirao,jer nije znao da ja
uopste poznajem Kristinu,rekao je
-Joj ljudi,kako sam ga izdrko,bruka…zamisljo sam da
jebem,onu plavusu iz 7-b,onu lijepu sa loknama-
meni u tom trenutku pocinje kuvanje,ali ne krecem na
njega,dok ne budem sto posto siguran,na koju misli,iako sveukazuje na Tinu.
-Da se ne zove ta mala Kristina-pitao sam ga,stezuci desnu
pesnicu u dzepu,I pokusavajuci da obuzdam bjes.
-Ja,ja,Kristina se zove,rekao je crni Pedja,ne sumnjajuci
sta mu se sprema.Samo sam ustao,I zaletio se na njega
-Na kojoj si ga izdrko,majku ti jebem-rekao sam I svom
silinom ga odvalio pesnicom po nosu.Krv je siknula ko
luda,djecak se zateturao I poceo da place.Alen je sokiran lezaona njegovom krevetu,potpuno uplasen da reaguje I kaze bilo
sta.Nepun minut kasnije,svi nastavnici su se nacrtali u
sobi.Nasto je haos, Pedja place,nastavnica tehnickog sva
sokirana,pokusava da mu zaustavi krvarenje,a mene sobom juri
razredni,I nastavnik fizike da mi usi razvuku.Nevjerovatno
sam se isprepadao tu noc,sto zbog Pedje kome sam nagrdio
nos,sto zbog 2 grmalja od nastavnika koja me jure da naplate
pravdu.Tu noc se tek pred zoru zaspalo,jer sam morao da
napisem izvjestaj na licu mjesta,zasto sam to uradio,I da u
ponedeljak u pratnji roditelja to predam direktoru,I ostavimnastavnickom vjecu da odluce o svemu.Vise od svega,bilo me
Page 40
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 40/134
Kristina I ja
strah sta ce otac na to reci,tacnije koliko ce poludjeti kad cuje
sta sam uradio.Plasio sam se,sta ce biti sa mojim nosem,kad
obavjeste cala… Ni malo manja frka te noci,bila je kakosastaviti izvjestaj.Nisam mogao da napisem,,udario sam ga,jer
je izdrkao kurac,zamisljajuci kako jebe moju simpatiju,,to bi
definitivno,bio najgori napisan skolski izvjestaj u istoriji
obrazovanja.Trebalo mi je nesto,da me opravda,ali sta moze
opravdati incident koji sam napravio.Pretpostavljo sam,da ni
Pedja kad bude pisao svoju verziju dogadjaja,sigurno nece
pomenuti drk-sesn vezan za Kristinu,nego ce prosto napisati,da
sam ga udario iz cista mira.Alen uplasen cijelim razvojem
situacije,branio se neznanjem za citav slucaj,kao nije bio u
toku…to je vec islo meni u korist.Napisao sam da sam gaudario,zato sto mi je opsovao sestru,a ja sam kao mnogo
osjetljiv kad mi neko pomene porodicu u tom
kontekstu.Medjutim,ni u najvecim kosmarima,nisam mogao
pretpostaviti sta ce se desiti kad Pedja dostavi izvjestaj.Taj ludi
seronja,doslovce je napisao kako je bilo,sta je on rekao,a sta
sam ja uradio.Da pojasnim,on je ispao drkadzija u bukvalnom
smislu te rijeci,a ja siledzija,ali ne u toliko bukvalnom
smislu.Na kraju kad se te 2 stvari stave na vagu,ja najebavam
maksimalno,a on biva vracen u njegov onanija svijet,bez
ikakve kritike,sa svom mogucom paznjom,jer je bio na meti
manijaka,a manijak sam naravno ja.Scena kad je moj razredni pred punom zbornicom,morao
da procita Pedjin izvjestaj,odnosno njegovu verziju
dogadjaja,stvar je koja je preko noci, postala kultna,mnogo
dalje od nase skole.To se saznalo, jer je nastavnik
fizickog,odsevljen komikom siuacije,cijelu stvar,prepricavao
po gradu,iako je ta stvar morala da ostane,u okvirima
skole.Moj razredni je bio veliki covjek,pravican,preposten
tip,sklon da pohvali I pomogne,ali I da kazni I povuce za usi,za
neki baksuzluk.Volio me je kao djaka,ali nije podnosio stvari
koje sam bio sklon,da uradim,sto iz sopsvene gluposti Inemara,sto iz potrebe,da drugu djecu nasmijem svojim
Page 41
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 41/134
Kristina I ja
stosom.To sto se desilo te veceri u zbornici,sto je slobodno
mogu reci uslo u anale,svih besposlicara I problemcica,islo je
otprilike ovakoPrvo je razredni pred punom zbornicom,procitao moj
izvjestaj.On je bio folerski,I nafilovan,kako samo ja umijem da
iskenjam.Lupetao sam o svojoj vezi sa porodicom,koliko nam
oni znace,I kako ne smijemo da dozvolimo bilo kome,da nam
na bilo koji nacin dira u najmilije.To sam napisao,kao uvod,a
onda pomenuo,da sam htio da odbranim sestrinu cast,jer je
Pedja opsovao.Znao sam, da se nece niko upecati od
nastavnika na moje gluposti,jer su me dovoljno dobro
poznavali,da bi uopse povjerovali u to.Svi su znali da ce Pedjin
izvjestaj dati realnu sliku,I da ce to biti dokaz,po kome cenastavnicko vjece odrediti kaznu za mene.Pedja uostalom
nikad nije napravio ni najmanji problem,tako da su svi znal,i
da je sve moje maslo,od pocetka do kraja.Onda je dosao na red
citanje Pedjinog izvjestaja…Razredni je uzeo Pedjin list iz
koverte ne sluteci sta u njemu pise.Krenuo je da cita,dok nije
zastao na recenici koja je trebala,da rasvijetli cijeli slucaj.
Pedja je doslovce napisao,da je izdrkao,tim rijecima,jer ni on
ni ja,niti bilo ko od nas,iz tog uzrata,nije znao za druge termine
,poput masturbacija,onanija,ili sta vec.Razredni je
stao,zagledao se u papir,I poceo da se meskolji,kao nesto ne
moze da procita,sve u nadi,da ce za to vrijeme,smisliti nekiadekvatan izraz,koji ce zamjeniti Pedjin.Nesto mu nije
islo…Vrijeme je prolazilo,I svi su cekali da cuju to sto
trebaju.Onda je posteni razredni starjesina,iskoristio izraz,koji
je sve muske nastavnike,koji su donekle bili verzirani u
pozadinu incidenta,gotovo rasplakao od smijeha.Rekao
je,svoju verziju Pedjinog izvjestaja
-On me je krvnicki udario iz sve snage,po nosu I donjem
delu cela,samo zato sto sam se malo ceskao u kupatilu-
Nastavnica Ruskog nista nije kapirala,rekla je
Page 42
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 42/134
Kristina I ja
--Iju,jeste ono dijete divlje,udarilo druga,jer se pocesao u
kupatilu,jeli on normalan-
Te izjave nastavnice Ruskog jezika,izazvali su jos vecu
smijuriju medju muskim nastavnicima,dok se razredni
preznojavao,drzeci papir u ruci.Pretpostavljam,da mi je u
njegovim mislima,pravio leptir masnu od usiju,jer sam ga
uvalio u nevidjena govna,I nacinio ga predmetom
komedije,pred samu penziju.Nastavnik fizickog,koji je posle,I
sirio pricu po gadu,od smijeha je napustio sjednicu,I otisao
vani da se smiri.Posle te situacije, I do samog kraja male
mature,nastavnik fizickog,I mene I Pedju oslovljavao je
nadimkom ,,Cesko,,Onda su svi definitivno znali staznaci,,ceskanje,,
Taj period je bio toliko neprijatan za mene,sa svake
strane,sto od roditelja,nastavnika,skolskih psihologa,da sam
mislio ,da se to nikad nece zavrsiti.Svi su bili nefer,niko nije
potencirao Pedjine dogodovstine sa desankom,I pominjanje
Kristine kao sredstva za postizanje efikasnijeg orgazma,sva
koplja su se lomila oko mene,I onoga sta sam ja uradio.Onda
sam shvatio jos jednu istinu…vecina ljudi su drkadzije,i teze
da zastite svoga,koji je takodje drkos,tako sto ce preci preko
njegovih drk izleta,I jezgro problema,naci na drugoj strani.A
ovde problem nisam bio samo ja,vec I masturbator,koji je unjegovim mislima,Kristinu razvaljivao od znate cega.Pedja je
naravno precutao Kristinu u njegovom izvjestaju,I da sam ga
udario,jer se ,,ceskao,,zamisljajuci nju.To je izgleda
nebitno.Kad sad razmisljam o toj situaciji,dodje mi nekako gej
Pedjin izvjestaj, jer ispada da sam ga udario,jer on to ne teba
da radi,mislim na drkanje,ako ja nisam ukljucen u to,drugo
objasnjenje ne vidim,zasto bi ja tukao nekoga,kad svak ima
pravo da se,,dira,,koliko zeli I gdje zeli.Ispada kao pederska
sujeta,drkao a nije me zvao,jebote pi… Naravno da ce neko od
vas reci…pa sta si I ti,nego 14-GODISNJI DRKADZIJA,ok ljudi,istina je to,ali za sebe sam smatrao da sam posteniji
Page 43
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 43/134
Kristina I ja
drkadzija,ja sam to radio kad iznajmim xxl filmove,jer tim
djevojkama I stoji u opisu radnog mjesta,da milionima
napaljenih klinaca,omoguce ljepse I manje stresnosazrijevanje.Kristina je bila nesto cisto,gdje su samo emocije
radile,nesto sto sam drzao podalje od cijele price vezane za
porno filmove I casopise.Imao sam utisak da zene iz pornica
sluze za praznjenje tjelesnog,a Kristina sluzi da se voli,I nju
nisam mogao uopste da zamislim u seksualnom
smislu.Medjutim,nedugo kasnije stvari su se I na tom polju
promjenile…ali otom potom.
Ubrzo je citava skola saznala za razloge incidenta sa
Pedjom,I nacinili mi jos vecu neprijatnost.Tada je definitivno
svak znao,koliko sam slab na Kristinu,ali sam im zato timdogadjajem poslao jasnu poruku
-SJEBACU VAS SVE,AKO I SAMO POMISLITE DA
DRKATE NA NJU,DA NE KAZEM VISE-
Tih dana Borko I ekipa cesto su me zafrkavali,na racun
toga.Kad god bi neko iz odeljenja,od muskih naravno,pitao
nastavnika da izadje u wc,oni su mi govorili da je sumnjiv,I da
bi trebao za njim da krenem,,kao,,predhodno je krisom gledao
Kristinu,stavio je u drk memoriju,I otiso u kupatilo da se
olaksa,,Iako mi je Borko najbolji prijatelj,rekao sam mu daobrati paznju sta prica,da ne bi opet radila ,, grana u
glavu,,Znao je da se ne zajebavam,tako da je prestao.Najteze
mi je padalo,kad sam morao da se izvinim Pedji,jer je to bio
uslov da me ne prebacuju u drugo odeljenje.Zapravo siguran
sam,da bi me prebacili,ali samo par mjeseci,prije tog
incidenta,zaduzio sam skolu,jer sam bio 2 na regionalnom
takmicenju iz hemije,tako da su bili blazi nego inace.Jednog
vikenda,majka I cale,kupili su gomilu slatkisa,I zaputili se
samnom,kod Pedjinih roditelja da se ja pred njima iskreno
pokajem,zbog onoga sta sam uradio.Pedjini matori su se znalisa mojima,tacnije moj cale I Pedjin,obadvojica su Zabljacani,I
Page 44
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 44/134
Kristina I ja
cesto su znali da njeguju zemljacke odnose,ako ne cestim
druzenjem,onda velikim medjusobnim uvazavanjem.Boravak u
Pedjinoj kuci,definitivno je bio jedan od gorih momenata sto semene tice.Samo sam sjedio na nekoj fotelji.blenuo u
pod,gotovo rijec nisam progovarao,sem naravno kada sam
Pedji procijedio ono izvini,pretjero sam.Ono sto me brinulo,to
je da se nisam uopste pokajao,iako sam masu losih stvari platio
tim incidentom,gotovo sam bio siguran,da bi to opet
uradio,pogotovo ako bi on pomenuo onu koju nije smio,barem
dok sam ja tu.Pedjini roditelji su dobri ljudi,uopste nisu dramili
oko citave stvari,smatrali su da je to obicna djecja stvar,kroz
koju svi mi prodjemo.Docekali su nas sve sa
mezom,kolacima,I osim mojih roditelja koji su potencirali moj bezobrazluk,oni nisu pominjali nista,tacnije inicirali su da ja I
Pedja treba da postanemo drugovi,pogotovo sto smo obojica
porijeklom Durmitorci,I da treba da pazimo jedan na drugoga,a
ne da se bijemo.Sto se mene tice,nije bilo sanse da postanem
drug sa tim drkadzijom,jer uvijek kad bih ga pogledao,pred
ocima bi mi izasla slika Pedje,kako spustenih gaca,sa
vrsnjakom u ruci,orgazmicno se trese,zamisljajuci moju
Kristinu ispod sebe.Uh,tad bi smatrao I da je dobro
prosao,samo sam mu nos nagnjecio.Pedja je naravno,glumio
zrtvena jagnje u cijeloj prici,vise nego sto je trebao,cesto je
potencirao desetodnevne bolove u nosu,I kao povremenevrtoglavice,koje je imao.Znao sam da kreten laze,da se ova
prica ne bi tako brzo zavrsila,I da bi ja jos nosio parolu
nasilnika,a on skromnog decka,koji je u svojoj naivnosti dobio
sta je dobio.Pedjin cale Gvozden,toliko je insistirao da nas
dvojica,treba da postanemo prijatelji,da nas je poslao
napolje,na ulicni kos da igramo basket.Pedja je bio
folirant,pred mojim I njegovi roditeljima,glumio je raspad
sistema,od bolova,a predamnom nista,ukratko,nije ga boljelo,a
I ako ga je boljelo malo u pocetku,to je do sad
prestalo.Odigrali smo miroljubiv basket,posle koga sam murekao prijateljskim tonom
Page 45
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 45/134
Kristina I ja
-Pedja,sve je ok medju nama,ali zapamti…mozes ga drkati
na koju hoces djevojku,sem na Kristinu,Ako li probas jos jednom da to uradis,ja cu saznati,vjeruj mi saznacu,ne pitaj
kako,a onda ce biti bezveze, ne zezam se-
Pedja me na to zgranuto gledao,definitivno uvidjevsi da
ima posla sa ludakom,koga ne bi trebalo imati u svojoj
blizini.Naravno da ja nisam mogao znati ko na koga drka,ali
mi je olaksavala cinjenica,da ga barem istraumiram,I da mu se
moja faca nacrta svaki put pred ocima,ako bi pomislio na Tinu
u drk smislu.Pruzio mi je ruku I rekao
-Nema problema,necu vise nikad obecavam-
Bio sam zadovoljan postignutim,njegov pogled mi jeotkrivao da je bio vise nego ozbiljan,uostalom,bio sam I
ja…Tako sam I pored problema,uspio da izguram citavu
stvar,I frku privedemo kraju.Kadkad bi mi mi neki drug
srao,da mi nista od toga,nije trebalo,da sam citav posao mogao
zavrsiti,tako sto bi Pedji uzvratio istom mjerom,a ne da ga
bijem.Ista mjera podrazumijevala je,da ja izdrkam na njegovoj
simpatiji Nati iz 7-a,I to mu kazem.To je padalo u vodu, jer
sam bio ubjedjen I da sam to uradio,to Pedju ne bi toliko
pogodilo.
Kristina je znala za incident,ali o njemu nikad nismo
pricali,zbog medjusobne neprijatnosti o cijelom dogadjaju.Kad
sam vec poceo da pisem I neke vulgarnosti,kojih je nesumnjivo
bilo u zivotu,posebno nas muskih,ne sumnjajte da se necu ovde
zaustaviti.U periodu sazrijevanja,gotovo svi mi,mislim na
momke,prodjemo kroz fazu maksimalnog poistovjecivanja sa
sopstvenim medjunozjem.Mislim,o cemu pricam,to sam znao I
kao klinac kad sam imao onaj problem,zbog pokazivanja
Kristini . Te stvari posebno kulminiraju u pubertetu,kad svako
od nas,u svom probudjenom I tek stasalom vrsniku,pronadjenajboljeg prijatelja,cesto I nekoga ciji zov,bude mnogo glasniji
Page 46
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 46/134
Kristina I ja
nego li zov samog srca,ali to valjda nekad I tako mora.Da ne
bude da vam palamudim,I drzim casove biologije,ili
seksualnog obrazovanja,jer to sigurno ne znam ni vise ni manjeod vas,hocu da kazem po mojoj cinjenicki ne toliko potkovanoj
logici,da mi muskarci,cesto zbog svoje zanesenosti I
ponesenosti polnim organom,ispadamo u zenskim ocima ili
ranjivi ili nesigurni.Recicu da svaki muskarac laze,ako kaze da
ga nikad nije mjerio pred drugovima,I da nije bio ucesnik
prestizne igre,kome je veci.Necu pominjati takmicenja,ko ce
prije da svrsi pri drkanju,I ko koliko vise puta to isto
moze.Znalo se,pobjednik uzima sve lavorike,I veliko
postovanje okoline,a onaj sa najmanjim biva osudjen na
podsmjeh,I gubitak postovanja,pa ma koliko on bio dobar unekim drugim stvarima.Stanko i Borko bili su inicijatori,da se
u odeljenju postavi,,kurceviti poredak,,I da svak na osnovu
velicine istog,zna svoje mjesto u odeljenju.Neki su pristali,ali
vecina nije,sto smo mi pripisali tome,da im je mnogo mali pa
ne smiju uci u okrsaj.Zbog moje,cesto patoloske potrebe za
dominacijom,I biti neko oko koga se sve vrti u drustvu,strepio
sam od tog takmicenja,iz prostog razloga,sto nisam znao sta
drugi imaju u gacama,I sta mi to takmicenje moze
donijeti.Plasio sam se,da mi sva reputacija koju sam imao,ne
nestane,ako ne pokazem potencijal I dolje.Ukratko,ugasio sam
ga,ako ne budem talentovan I u gacama.Od 17 djecaka izodeljenja,7 nas je pristalo na takmicenje,sve junak do junaka,ili
drugacije receno… budala do budale.Sam pogled na
skupinu,koji smo pristali na to nadmetanje,govorio je vise od
svega.Tu nije bio niko,a da do tad nije imao gomilu
problema,sto sa problematicnoscu poput mene I Borka,ili
ocjenama Srdjana I Zokija,ostala trojica su imala problem
manje vise jedne I druge vrste.Takmicenje je odrzano u starom
kabinetu tehnickog,koji je tada sluzio kao magacin.Nekako
sam najvise strepio od Srdjana,a cinilo mi se I ostala
takmicarska ekipa.Zasto od Srdjana…on je bio krajnjemiran,povucen djecak,nikad se nije ni u cemu isticao,nije bio
Page 47
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 47/134
Kristina I ja
neki djak,niti je bio neki sportista,niti imao neki hobi kojim bi
skretao poznju,apsolutno ,,nacionalno prosjecan,,jedino… bio
je najveci flegmatik koga sam u zivotu video,covjek kome sefaca,nikad nije mjenjala,pa ma kako mu bilo
raspolozenje.Mrsave konstitucije,ne malo nizi od nas
ostalih,uvjek je izbjegavao nevolje a I takmicenja bilo koje
vrste,kad odjednom,medju prvima se prijavio za okrsaj.To mi
je mnogo smrdilo,pa sam predlozio da ga pokazujemo,jedan po
jedan,ali da krenemo od Srdjana,mjesto dogovorene procedure
da ga svi vadimo na jedan,dva,tri.Ekipa je znala da na nesto
sumnjam,pa su uvazili moj predlog.A onda…onda se desio
jedan od kosmarnijh trenutaka,koji je prijetio da nam slomi
samopouzdanje do kraja zivota,svim akterima te bitke ucentimetrima,sem Srdjanu.Srdjan je izvadio stvar,tacnije
stvarinu,koja se njihala na mrsavoj konstituciji,poput nekog
ogromnog valjka nasadjenog na sitno tjelo.Stanko je
zaprepasceno vrisnuo I rekao
-AAAAAAAAAAAAAAA,Sta je jebote to,jel to cudo
zivo-
Ja sam samo cutao,jer iz soka me nista nije moglo
povratiti,ta stvar je govorila sama za sebe.Da mi je u tom
trenutku,neko rekao da ta stvar ujeda,vjerujte da bih odmah
povjerovao.Srdjan je ponosno stajao,svjestan da ce po prvi put ponijeti neki trijumf,ali trijumf koji ce ga obiljeziti i
nadoknaditi sve dotadasnje propuste.Postao je car….Posle 10-
minutnog iscudjavanja Srdjanovoj alatki,nekako sam se
dozvao sebi,I rekao da je on pobjednik,ali da bi nas 6 trebalo
da nastavimo igru,I proglasimo najboljeg posle ubjedljivo
najboljeg,I utanacimo sta kome centimetri mogu donijeti.Nas
6-ica smo se pogledivali,niko nije imao petlju da krene
prvi…Srdjan nam je sjebao takmicenje,I uvukao strah,koji je
kvario srz nadmetanja.Borko je onda rekao
-Ljudi,ajmo na tri…jedan,dva,tri…-
Page 48
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 48/134
Kristina I ja
Tada je ostatak nase skupine , usao u neku utjesnu borbu
za ,,mjesto pod suncem,,sem Srdjana koji se kao kralj povukaosa strane,da gleda nadmetanje konkurencije,koja ga ni
priblizno ne moze ugroziti.Onda smo ga svi bacilli na
vidjelo…odahnuo sam, kad sam video da nema ,,jos jednog
Srdjana,, medju ostatkom,jer sigurno ne bi preziveo jos jednog
tronosca toga dana.Iako bez nekih velikih razlika u
velicini,Borko,Zoki I ja,na kraju smo bili zadovoljnija
polovina,takmicarskog nadmetanja,jer smo imali vece nego
ostala trojica,a medju nama je bila mrtva trka,tako da smo
odlucili da podijelima 2 mjesto na 3 dijela.Zoki se malo
bunio,jer je smatrao da mu je za nijansu veci od mog IBorkovog,ali ja to nisam htio da uvazim,jer se racunalo cisto
meso,a ne I visak kozice na mesu,koji je on bas imao.Te
kriterijume,sam ja izmisljao I prosipao mu da su to standardne
procedure u mjerenju penisa,koje koristi neka komisija,koja
mjeri iste.Povjerovao mi je,jer sam koristio neke
termine,kao,,SPPM-STANDARDNA PROCEDURA
PENISOVOG MJERENJA.Kad se sad prisjecam tih
stvari,pomislim da bih I ja iz ove perspective,sebi povjerovo
na tome.I pored pocetne traume,na kraju se sve dobro
zavrsilo… Ubrzo su I djevojcice iz odeljenja saznale za
nas,,okrsaj u podne,,u starom kabinetu tehnickog,ali su se pravile da smo budaletine,I da njih to uopste ne tangira,jer smo
klinci I nezreli.Da li je to bila moja sugestija,ili prosto ziva
istina,ali Srdjan vise nije bio neko ko prolazi,a nevidljiv
je,prica a ne cuje se…postao je Srka boj,neko ko zasluzuje
postovanje svih nas.Sto bi rekao Stanko,,uvjek cu ustajati,kad
taj covjek prodje pored mene,,Ja sam cak I spjevao
pjesmu,koju je vecina iz drustva rado pjevusila.Sjecam se
samo dijela te pjesme,znam da je bilo nesto ovako
-BILO NA SNU,BILO NA JAVI-SRKA BIJE,KURCEM PO GLAVI
Page 49
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 49/134
Kristina I ja
Narednih godinu dana,tacnije sve do zavrsetka male
mature,Srdjan je postao jedan od tipova,koji je neocekivano,iztotalane margine,u kojoj je godinama boravio,dospjeo do same
pozornice.Posmatrajuci Srku,imali smo utisak,da taj covjek
nece morati da za nista konkretno zapne u zivotu,bice dovoljno
da ga pokaze,I da stvari idu svojim tokom.Kristina je od nekih
djevojcica saznala da sam I ja bio ucesnik cuvenog mjerenja
ponosa,I bas se razocarala u mene.Da me pogresno ne
shvatite,nije se razocarala sto mi nije ko Srdjanov,vec kako
mogu biti toliko glup I primitivan.Rekla je da je nekad,za mene
pomisli kako nema pametnijeg I talentovanijeg,a onda je
iznenadim nekom gluposcu poput ove,da pomisli da glupljeg I prostijeg od mene nema.Naravno da nju ta ljutnja I
razocaranost,ne bi drzala dugo,zato sto bi je ubrzo iznenadio
nekom lijepom stvari,da bi ona zaboravljala predhodno
ucinjeno.Tacnije prastala mi je, jer je smatrala,da sam brzoplet
I nepromisljen,a uz to I impulsivan,tako da me nevolje I
neprilike brzo pronalaze.Tada sam pocinjao da vjerujem,da bi
se nekad sa Kristinom,stvari mogle odvijati drugim tokom,a ne
samo prijateljskim.Osjecao sam da brine o meni,na nacin koji
to rade samo ljudi koji me mnogo vole,tipa
roditelji,sestra,najuza rodbina…a opet nisam mogao biti sto
posto siguran u to,jer mi je cesto padalo na um,da sam predugo prisutan u njenom zivotu,pa valjda nekad I tako mora
biti.Radovala se mojim uspjesima nekad I vise od mene,a moje
nevolje I padove,dozivljavala kao svoje.Htjela je da postanem
fin decko,koji se svugdje pristojno I odgovorno ponasa,a ne
samo pred njom.Tesko vam je da shvatite da djevojcica,od 14
godina,moze biti tako ozbiljna,zrela,iskrena…ko god je
poznavao,ili poznaje nju,znace o cemu pricam.Vi
ostali,pretpostavljajte…
U najblizem drustvu a I medju ostalom djecom iz
generacije,uvijek sam slovio za cudaka.Ne mislim nafrika,koji je prica za sebe,I koga svi izbjegavaju,vec na nekoga
Page 50
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 50/134
Kristina I ja
ko je prepun kontrasta za jednu licnost.Sa jedne strane sam bio
odlican djak,umjetnicki skoln,fudbaler,a sa druge strane bio
sam problematican,ekscentrican,cesto preagresivan,I sklonnavodjenju druge djece da me slijede u mojim
zamislima.Mnogi su smatrali I da sam krajnje zao I
pokvaren,drugacije nisu mogli da objasne neke moje
postupke.Krivili su I moju majku,koja me razmazila,I smatrali
da je ona kriva zasto sam postao djavo,a velicali oca Nika koji
me lesio od batina,jer su smatrali da je to jedini nacin da se
izadje na kraj samnom. Medju skolskim vijecem,uvijek sam
bio jedna od debata,sta I kako postupati samnom.Mnogo bi im
lakse bilo da sam bio los djak,tada bi slika bila potpuna,ali
ovako,stavljao sam ih u mat poziciju.Pitate se kako sam biodobar djak…prosto…nisam volio da ucim,I ja se nikad ne bih
sjetio sam da uzmem knjigu,ali sam uvjek,bar sto se ucenja tice
bio kontrolisan,da ne kazem prisiljavan,od strane roditelja.Oni
su imali toliko strpljenja da rade samnom,bilo koji predmet,ili
da dezuraju u sobi dok ucim,da je to prosto bilo
nevjerovatno.Naravno uvijek sam morao da budem
preslusavan,na kraju svega,nekad su mi vece sito bila
roditeljska pitanja,nego li nastavnici u skoli.Roditelji su znali
da sam budalaste naravi,neozbiljan,sklon svemu I svacemu,I
znali su da ako jos skoli okrenem ledja,propadam nacisto.Otac
se posebno iscudjavao mojoj potrebi da uvijek imam publiku pored sebe,I nekoga kome ce biti zanimljivo I smijesno,to sto
ja radim.Mislio je da sve radim,jer hocu po svaku cjenu,da
budem glavni u drustvu,pa ne bitno,dali to bilo dobro ili
lose.Roditelji su primjetili,da jedino transformaciju
dozivljavam,kada se Tina nadje u blizini.Tada nisam bio ni
nemaran,nekulturan,pretvarao sam se u djecaka,za
primjer.Moji su znali o cemu se tu radi,uostalom kao sto su
znali oduvjek,ali nista nisu pricali,znali su da mi nije lako,zbog
svega toga sa njom,sto traje godinama,tako da mi bar oni nisu
stajali na zulj.
Page 51
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 51/134
Kristina I ja
Cak I najbolje prijatelje sam znao da bunim svojim
ponasanjem.Nekad bih bio veseo,komunikativan,a nekad bih
upadao u svoje faze,kad danima ne bih s nikim komunicirao,Ina bilo koga ko bi probao da mi se priblizi prosto bih se
neprijateljski obrusio,sem na Kristinu naravno,ona je uvijek
kidala pravila.Zbog takvih izliva ponasanja,cak sam dobijao
neke upute da me pregledaju djecji psihijatri,I to oni priznati u
svojim regijama.Odma da vam kazem,nisam caknut,to su
potrdili pregledi,a smek cijeloj situaciji dao je bolnicki
psiholog svojom izjavom
-Svi smo mi malo luckasti,ali to primjetimo samo kod
onih,ne koji su ludji,nego upadljiviji-
Psiholog bolnicki koji je cesto pricao samnom,u jednomrazgovoru,izvukao je iz mene,ono sto nije uspjevalo ni mnogo
strucnijm od njega.Posle nekih njegovih lukavih I
dvosmislenih pitanja,I mojih odgovora na ista,ispricao je moju
pricu,kao da sam mu je ja predhodno napisao na neki papir,a
on to samo iscitao.Pricao mi je o roditeljima,ljudima koji su mi
sve pruzili,i njihovoj sjekiraciji,sto imaju rdjavog sina,o
skoli,kako je mnogo lakse lijepo se ponasati nego uciti,I da
mogu biti po ponasanju kakav sam i djak,a stigao je I nju da
pomene…znate na koga mislim.Tinu.Rekao je da je tesko,biti
zaljubljen I voljeti nekoga toliko dugo,I zivjeti za tog nekog,a
biti toliko frustriran,jer su mozda sva ta osjecanja uzaludna,akoona ne osjeca isto.Taj nemir posebno nagriza djecaka,koji tek
postaje muskarac,koji tek pocinje da shvata zakonitosti I
pravila ovoga svijeta.Psiholog je znao za moje I Tinino
prijateljstvo,I da je ja zelim,na bilo koji nacin kraj sebe,ali da
nije isto biti drug s nekim koga volis,Ili mu biti par I voljeti
ga.Rekao mi je da ima I mnogo drugih djevojcica,osim Tine,I
da to tako gledam,a ne samo,ona,ona I ona.
Drugih je bilo oduvjek oko mene,u
skoli,ulici,parkovima,one su zapravo uvijek bile tu,djevojcice
koje prolaze,s kojima ides u skolu,I sve su todrugarice,poznanice…ali samo jedna je stanovala tamo,gdje ni
Page 52
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 52/134
Kristina I ja
jedna od njih ne bi mogla nikad,u srcu.Jednostavno,bio sam
slijep,za sve ono sto nema veze sa Kristinom.Pricao sam mu,da
ne postoji stvar na svijetu,koju ne bih uradio za nju,pominjaosam mu odred vojnika,na koje bi se zaletio goloruk s
namjerom da ih unistim,iako sam klinac I za njih nejak,ako bi
probali da mi naskode Kristini na neki nacin.Govorio sam
mu,o mom strahu od aviona,dubokih voda,ali da bih se zbog
nje,vinuo avionom,pa I u svemir ako treba,I prepustio se
vodi,sve bez peraja I pomocnih slaufa.Slusao me je pazljivo,
taj dobrocudni covjek,strogih crta lica,pustivsi me da pricam o
bilo cemu,I sta god bi mi palo na pamet.Osjetio sam veliko
povjerenje prema njemu,I pricao mu nesto,o cemu sam samo
sam sa sobom dumao.Rekao je da ja nisam los djecak,kakodrugi pricaju,I da treba u inat svima da dokazem,da nisam
baksuz,nego skroz suprotno.Kristinu je pomenuo,u smislu,sta
bude bice,I da to ne uzimam srcu.
*
Prisnost je vrlina koja se ne dokazuje,u trenucima kad su
kockice slozene, kad sve ide pravim putem,I kada nista ne
ukazuje na zlo.Ona se dokazuje u trenucima,kad sve puca po
savovima,kada glava gubi razum,srce volju,kada spasa nema ni
u najavi.Moj ni malo drag period zivota,koji bi najpribliznije pokazao stanja,u kojima je prisnost dragih ljudi neophodna,bio
je vrijeme zavrsne godine osnovne skole.Otac se
razbolio…Medicinski problem koji je ukazivao na rutinsku
intervenciju,i nesto sto ljekari odrade gotovo
zmureci,odjednom je poprimilo skroz drugaciju
konataciju.Ljudi oko mene,mislim na majku I tetke,postajali su
mi krajnje sumnjivi,kao da su nesto tajili od mene.Po prvi put
na majcinom licu,primjecivao sam neke sijenke,koje su ga
mracile do neprepoznatljivosti,kao da je preko noci postala 15
godina starija.Odjednom je vodila neke tihe telefonskerazgovore,trudeci se da ja ne cujem ni rijec onoga sto se
Page 53
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 53/134
Kristina I ja
prica.Majka je mnogo losa glumica,ako je mislila da moze
takvu stvar da zataji od mene,to da cale nije dobro.Osjetio sam
se nacisto pogubljeno…sestra je te godine upisala farmaceutskifakultet u Beogradu,nije bila kuci,I nije bilo fer da nju zivkam
u Bg I da me ona tjesi da ce cale ozdraviti,posto je majka radila
to mnogo lose.Tu je bila samo Kristina…Ona je bila totalno
nenaviknuta,na mene u tom izdanju,nekoga ko je danima
izgledao kao da je greskom sletio na planet zemlju I jedva da
sta uspijeva I da registruje I da shvati.Za sve sam izgubio
interesovanje,I samo mislio o tome da cale ozdravi I izadje iz
bolnice.Iako je moj otac Niko,po prici do sad predstavljen kao
neko ko je bio tu,samo da bije I kaznjava moje baksuzluke,on
je mnogo,mnogo vise…Ma koliko ja,nebrojeno puta trazio Iupadao u nevolju,za to bio kaznjavan od njega,uvjek sam
osjecao, da iza, tih njegovih velikih saka koje su iks puta
prangijale po mom dupetu,nogama,usima…uvjek mogu da se
sklonim I sakrijem,i osjecam beskrajno voljeno.Sa njim sam
jaci od cijelog svijeta,a bez njega sam slabic,koga I najmanji
povjetarac oduva.Iako sam cesto znao da budem ljut na oca,jer
sam smatrao da me prestrogo kaznjava za neke stvari,tih dana
mi je I te kako nedostajalo,da ja napravim neko sranje,a on me
udari iza usiju.Shvatio sam koliko je ocinska figura bitna u
odrastanju svakog djecaka,jer otac ne predstavlja samo model
po kome se kllinac pretvara u muskarca,vec I najveci temeljkoji je uvjek tu da te drzi,I ma kakve okolnosti u zivotu bile,da
ti ne da da padnes. Mene u to vrijeme,ni od koga nije bilo
strah,jer sam znao,ma koliko ja bio nestasan I zato tucen od
oca,znao sam ono najbitnije…da ako iko proba,da me na neki
nacin sasjece,povrijedi,spusti,na tog nekog,otac ce se baciti
poput tigra,kidajuci ga I lomeci,za svaku moju suzu.Mrzio sam
to,sto je Kristina prvi put vidjela moju ranjivost I veliki strah,I
da nisam ni priblizno silan I zestok kakvim sam zelio da se
predstavljam u drustvu.
Dani su prolazili,a situacija se nije mjenjala,Niko je biooperisan,I cekalo se neko vrijeme koje mora da prodje,da bi se
Page 54
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 54/134
Kristina I ja
znalo sta dalje.Kristina me tjesila,da moram da budem jak,sta
god bude,iako me uvjeravala da je moj Niko stijena covjek,koji
ce nadvladiti I pobjediti cjelu situaciju.Pocinjao sam da jojvjerujem,jer sam znao koji je on borac,I da za njega ne postoje
nepremostive prepreke.U pocetku mi nisu dali da mu idem u
posjetu u bolnici,jer nije lezao u grackom domu zdravlja,vec
cak u Podgorici.Zamisljao sam ga,kako lezi u bolnickom
kevetu,skroz savijen I utisan od bolesti,nekako manj,i
mrsaviji,blijedji,ali sam znao da I u takvom stanju,on misli I
moli se za mene,I briga moje brige,vise nego li svoju bol.Znao
sam da on zna,koliko mi je potreban,I da zna za tamne oblake
koji me prate od njegove bolesti,I koji ne daju suncu ni da mi
priviri pod prozor,znao sam da on zna…za zid bez vrata I prozora,koji mi je odjednom preprecio put,I ne da mi ni korak
naprijed ni nazad,i ono najbitnije…znao sam da on zna,koliko
ga volim I sta bi sve uradio za njega.Daj Niko…ozdravi
mi…molim te.
Kad sam mu prvi put otisao u posjetu,u Kragujevacki
klinicki centar,skupljao sam snagu jos od Prijepoljske
autobuske stanice,da pred njim budem jak,I pokazem mu da
nisam uplasen,jer duboko vjerujem da ce on ozdraviti.Pravio
sam adekvatne face pred ogledalom,koje ce vjesto pred njim
prikriti, moj unutrasnji vulkan I veliku jezu koju sam
osjecao.Najveca bol koja postoji, je ona kad gledas nekog svogkoliko pati,a ti mu ne mozes pomoci.U takvim trenucima ne
pomaze skretanje misli na druge teme,niti mirenje sa
sopstvenom bespomocnoscu u kojoj se nalazis.Ne,tada se
traze resenja, koja nece imati svoju svrhu,niti ce promjeniti
situaciju…ali opet se traze.To vam je kao kad plutate
okeanom,nalazite se na sred njega,bez
camca,hrane,vode,drugih ljudi,samo vi i veliko nista,ali opet
odlucujete da plivate,pa dokle stignete,iako znate da ce vas
okean kad tad progutati.Cini mi se se da bi u takvim
momentima,kad bi mogao,covjek upio svu bol svogvoljenog,da bi njega postedio,a taj teret bola,stavio sebi na
Page 55
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 55/134
Kristina I ja
pleca.Jacina te boli ne bila milostiva,prema onome, koje
mjesto oboljelog je preuzeo,ali ta punoca srca da tog nekog
tvog vise ne boli,nadjacavala bi svaki bol,pa ma koliko tijelo pucalo.Da se to moze uraditi,imali bi utisak da smo I onaj
okean savladali,doplivali do obale,I snasli I nasli izlaz u svoj
toj bezizlaznosti. Samo 2 puta u zivotu sam imao taj osjecaj,a
prvi put dozivljavao sam ga upravo tad.Bio sam samo klinac
koji stoji pred njim,I prihvata oceve lazi,da ga nista ne boli,a
njegova faca se krivi od naleta muke. Gotovo sat vremena
sam se pred njim drzao junacki,pricajuci mu,o novostima u
skoli,o tome kako je Crvena Zvezda izgubila od naseg
Rudara,golu koji sam dao Mogrenu u Budvi,o anegdotama iz
ulice…a onda pred polazak…rasplakao sam se I sav predhodnitrud,tek tako,bacio u vodu
-Niko,kad ces vise kuci-pitao sam ga,guseci se u suzama.
-Niko,kad cemo u Zabljak na skijanje,ove godine veliki
snijeg napado —
Niko,kad cemo u Beograd kod sestre,I tamo kupimo
adidasove kopacke-
a onda sam pred njim rekao,ono sto sam do tad,million
puta ponavljao,sto u sebi,sto na glas
- Niko…ozdravi mi…molim te,ali molim te.
Gotovo sam ridao, dok sam ga sve to pitao,natjeravsicjelu bolesnicku sobu I meni nepoznate ljude u njoj, da placu
samnom.Zaplakao je I moj Niko.Po prvi put u zivotu,video
sam njemu suze u ocima.Covjek koji mi je uvjek bio drugo
ime,za snagu,skrivanje emocija,gordost…plak ao je gledajuci
me u oci.Moje predhodno izgovoreno,bilo je previse I za
njega,za to veliko srce,koje umije beskonacno da voli,ali
odlicno istrenirano da bi to pokazalo bilo kome,pa makar to
bio I rodjeni sin.Srce mu je gubilo bitku sa razumom,po prvi
put u njegovom zivotu,zeleo je jedno,a desavalo se skroz
suprotno.Znam da je on najmanje zelio da zaplace,zelio je daostane pribran,smiren,kao I uvjek…ali srce je probilo u
Page 56
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 56/134
Kristina I ja
paramparcad te silne celicne okove,koje su ga godinama
drzale,I konacno ga pokazalo u svom pravom svijetlu.Znao
sam koliko me Niko voli,I da sam njegova svrha zivota, jos odonoga dana kad sam zakmecao prvi put u bolnici,sve sam to
znao…samo nisam znao do tad,koliko smo slicni,I preslicni,I
da osim tih velikih glava,spojenih vucjih obrva,izrazenih
jagodica…imamo mnogo vise zajednickog,nego sto sam
mogao da pretpostavim.Bio sam njegova kopija u svemu,od
izgleda,preko vrsnog skrivaca emocija,koji uvjek djeluje kruto
I hladno…gdje je trebalo da se desi,da se on razboli,da bi mi
jedan drugome,suzama rekli,ono sto nismo nikad, koliko
volimo jedan drugoga,I koliko bi citav svijet izgubio
poentu,ukoliko bi me on napustio.Zapravo,svijet ne bi izgubio poentu,nego ga vise,ne bi uopste bilo.Suze su fukarska
stvar…ne postoji njihov dozvoljen br oj,vezan za neku
situaciju,vec kad krenu kao da ona koja sleti sa lica,pravi
prohodan put za deset novih,I tako u krug,suzama nema kraja.
Spremao sam se da krenem,vrijeme posjeta je bilo
zavrseno.Poljubio sam ga,I opet suznih ociju, krenuo ka
vratima.Pred sami izlazak iz bolnicke sobe,on mi je gotovo
glasno rekao
-Legendo,na proljece sigurno…snijeg nece otopiti prije
aprila,prvo skijamo,pa onda kopacke I ostalo…
Stao sam u cudu…Znao sam da on to ne kaze tek tako,on je neko ko svoju rijec ispuni,pa ne znam kakve okolnosti
bile.On ne daje obecanja reda radi,niti se brani od starih
obecanja,servirajuci nova obecanja.Ne..Pogledao sam ga
nepovjerljivo,I pored svega sto ga najbolje poznajem.Zelio
sam istinost te njegove tvrdnje da procitam I na licu,a ne samo
u rjeci.Lice je bilo izmuceno,da bi moglo reci nesto vise…I sa
osmijehom I suzama,napustio sam bolnicu.
Tom recenicom povratio mi je nadu,da stvari nece biti
onakve kako su ljudi saputali u Prijepolju,da mu nema spasa I
ne znam sta vec…vratio mi je nadu da ce se vratiti.Otac meuvijek zvao a I zove me I dalje,legendo.Znate sta sam htio da
Page 57
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 57/134
Kristina I ja
kazem sa ovim da me zove I,, dalje,,Legenda je nadimak,koji
sam dobio odma po rodjenju,a to je ujedno I prvo Nikovo
obracanje meni.Zbog rizicne trudnoce,majka je gotovo 5mjeseci lezala u Beogradu,pokusavajuci da iznese trudnocu
samnom.Posle rodjenja sestre,6 godina ranije majka je imala
vise spontanih pobacaja,tako da te 84 godine,roditelji su na
savjet Pljevaljskih ljekara,odlucili da zbog mogucih
komplikacija u porodjaju,majka dobar period trudnickog staza
provede u prestonickoj bolnici,ujedno me I tamo rodi.Rodio
sam se prije vremena,tako da je I pored svih mogucih muka I
napora,koje je majka prosla odrzavajuci trudnocu,opet bilo
malih bojazni za moje zdravlje,upravo zbog tog prevremenog
rodjenja.Na kraju su ljekarske kontrole ipak pokazale da samkrajnje zdrav,sem neke neobicne situacije,koja je bunila I
najeminentnije specijaliste.Drzao sam oci zatvorene.Uopste
nisam otvorio oci,tacnije jos od izlaska iz utrobe,pa par dana
kasnije,samo sam zmurao.Ljekari su isprva sumnjali na neki
problem sa ocima.Posle tih par dana,pojavio se I otac,koji nije
prisustvovao porodjaju zbog obaveza u inostranstvu,koje je
imao kao tada inzenjer metalurske industrije .Kad me je on
prvi put uzeo u ruke,na iznenadjenje citavog medicinskog
osoblja,ja sam otvorio oci,I krenuo da trepcem.Gledao sam u
njega.On je na to poceo da se smije,I glasno rekao
-ljudi,on je legenda-I tako sam ja ostao legenda,naravno,samo me on tako
zvao. Tu pricu sam saznao,od njegovog prijatelja,tacije ljekara
koji je poradjao majku,inace cimera mu iz studentskih
dana,jednom prilikom kad je boravio kod nas u
Prijepolju.Osim legendo,tu su bili I drugi nadimci,poput
rdjo,pogani,nitkove…ali oni su bili nadimci koji bi predhodili
batinanju,a posledica,moje neposlusnosti.Ja njega
oslovljavam,odmalena isto,Niko,onako kako se I zove.Znao
sam da mogu da ga zovem I tata,oce,cale,babo,kako vec djeca
zovu svoga oca,ali meni je nekako najvise lezalo,bas to Niko.Kad bih kao klinac,pred drugom djecom,morao da se
Page 58
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 58/134
Kristina I ja
zakunem u clana familije,da bi mi uvazili pricu koju bih im
pricao,ja bi samo rekao-Nika mi mog,istina je-niko nije
sumnjao,dali govorim pravo,jer su svi znali koliko sam ponesem sa njim,I da se ne bih kleo u njega,da nije tako kako
je.Ne sjecam se,koji sam razred osnovne skole bio,imali smo
za pismeni zadatak,da napisemo o svom ocu.Uciteljica je bila
iznanadjena,jer nijednom u sastavu,nisam upotrebio rijec
tata,vec samo moj Niko,moj Niko,a opet je bila odusevljena
sastavom,da je vjezbanku nosila da citaju njeni kuci.
Niko I ja,I pored povremenih neslaganja,oduvjek smo bili
zanimljiv sagovornik jedan drugome.Obojica volimo slicne
stvari,a ono sto nas najvise objedinjuje je ljubav prema
sportu,muzici I sahu.Od mojih djecjih dana,ljuti smo protivnici,ko je bolji poznavalac sporta,I ko je bolji sahista.U
tinejdzerskim danima sam preuzeo primat I na jednom I
drugom polju,I pored njegovih saljivih opovrgavanja da je
tako.Kasnije a povremeno I danas,prepiremo se,ko je bolji
muzicar.On je guslar,koji je oduvjek hodao na tankoj
liniji,izmedju guslanja sa jedne I prave profesije na drugoj
strani.Dugo je imao dileme,kom jatu se privoljeti.Na kraju je
pobijedila osnova razuma,a ne srca,jer je zelio stalno placen
posao,a ne zbijanja po zadimljenim guslarskim
vecerima.Muskarac ne zeli da je iko na svijetu bolji od
njega,pa cak ni rodjeni brat,jer cesto I tu se rode rivalstva,kojakadkad ruse porodice I kidaju veze.Jedina osoba kojoj
muskarac istinski zeli da bude bolja od njega,je njegov
sin.Razlog je jednostavan,sinov uspjeh otac dozivljava kao
svoj,jer zna da ga je on nacinio,on je formirao pobjednika,koji
je I oca premasio,a to vise nije poraz,vec dupla pobjeda.
Otac je ispunio obecanje,kao I uvjek.Nosen nadljudskom
voljom,kakvu imaju samo ljudi ne od celika,nego od velikog
srca,upustio se u beskompromisnu borbu sa bolescu.Znao je da
ima cerku studenta,koja je tek upisala fakultet,kojoj sledi 5-
godisnje studiranje,I da joj je neophodan,I znao je zamene…da sam vjecito sklon problemima,I lutanju, cak I po
Page 59
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 59/134
Kristina I ja
stazama,koje mi je on tabao,nije smio ni da pomisli da sam
krenem.Moj otac nije bio izuzetak,svak se bori za svoju djecu,I
u casovima sopstvene bolesti,situacija je takva da se nekoizbori sa bolescu,neko ne,a to zavisi od mnogo stvari,na
nesrecu,nekad najmanje od samog covjeka.Te godine sredinom
marta,on,Kristina,njen brat Marko I ja,otisli smo na
skijanje.Nije me iznevjerio.Omogucio mi je,da I dalje ostanem
klinac,da ne odrastem prije vremena,I da zadrzim onu djecju
naivnost,koju samo roditelji mogu pruziti djetetu,stiteci ga od
tereta zivota,koje tjera da se odraste pre vremena,nekad I preko
noci.Cemu sluze roditelji…da ih
nerviramo,sjekiramo,kontriramo,da se ne slazemo sa njima,ne
malo puta u zivotu ih postenorazocaramo,zaboravljamo,smjestamo u staracke domove…da
bi oni I pored svega tu bili za nas,ne sjecajuci se nijedne nase
nepravde prema njima,jer njihova ljubav nema granice,ona
ostaje takva kakva je.Mnogi ljudi roditeljstvo shvate,tek onda
kad sami to postanu,I kad predju taj put,uzgoja covjeka od
pocetnih kilo mesa sa rodjenja.
Kad je Niko izasao iz bolnice,obecao sam da cu postati
bolji nego do tad.Dali sam ispunio obecanje…naravno da
nisam.Posle nekog vremena,stvari se vracaju u
normalu,svakodnevnica tjera da se krse I zavjeti,iako su u
trenutku izricanja,imali taj svecan ton u glasu I ukazivali namoje definitivne promjene.Na kraju krajeva,zavjet iz djecjih
usta,se I ne uzima za ozbiljno,ili ovo ja sad hocu sebe da
opravdam.
*-
Osim Kristine,koja je tu bila uvjek,prijatelji su mi dokazali
sta znaci biti podrska I istinski se naci za druga.Naucio sam da
samo jaka osjecanja prave mostove medju ljudima,ali one
neraskidive mostove.Ako porodicu cine ljudi,koji ce nas voljeti
sta god mi radili,I kakvi god bili prema njima,prijatelji su poput cvijeca koje se mora njegovati I zalivati,jer samo tako
Page 60
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 60/134
Kristina I ja
moze opstati.Roditelji,sestra,brat,nece se naljutit,ako tek tako
nestanemo,nema nas dugo,pa se odjednom pojavimo,oni ce biti
srecni sto smo se uopste pojavili.Za prijatelje nije tako.Inajbolja prijateljstva popustaju pod teretom prostornih
razdaljina,godina negledanja,necujanja…ili ko zna vec
cega.Odgojen sam pricama koliko su prijatelji bitni u zivotu,I
kako posle porodice predstavljaju nas najveci oslonac.Uvijek
sam imao dobre drugove,velike ljude uvjek spremne da stanu
iza mene,za bilo koju stvar u zivotu.Tu njihovu
naklonost,kupovao sam istovjetnim odnosom prema
njima.Borko je oduvjek bio najbolji prijatelj,to je I
danas,gotovo 20 godina od onog naseg sukoba,kada sam ga
udario granom u glavu.On je jedini od svih drugova, oduvjek znao moja osjecanja prema Kristini,iako ja to nikad nisam pred
njim pricao,niti bilo sta potencirao u vezi nje.Kao pravi
drug,postovao je moje cutanje,ne zelivsi,cak ni jedinom
rijeci,da zalazi u ono,za sta je on znao,da je meni vise nego
sveto.Borko je najvise od bilo svega zelio,da budem kao on,da
djelim sve tajne,I da nema apsolutno nikakvih nepoznanica
medju nama.Uostalom tako je I bilo, ja nisam imao tajne,jedina
moja tajna je bila samo ona,ako se to moze nazvati tajnom,ono
sto svako zna,ali se pravi lud da ne zna.Mada kad covjek ima
jednu tajnu,uvjek sumnjas da to nije jedina,nego jedna od ko
zna koliko…Mnogo smo lijepih stvari zajedno prosli,ali Imnogo puta smo jedan drugog uvalili u nevolju.On je
covjek,koji osjeca prirodnu potrebu da se nadje prijatelju u
nevolji,a tom prilikom,ne ocekuje, ni hvala da mu kazes,jer
nije pomogao,da bi mu se ti oduzio,ili zahvalio,vec zato sto je
on zelio uraditi.Iskreno smatram,da sam postao mnogo bolji
covjek,druzeci se sa njim,I opazajuci Borkove
postupke,razmisljanja,njegovo srce,koje citav svijet gleda
jednim drugacijim ocima,nego li ja sam.Ja sam znao biti pun
predrasuda,povremene pakosti prema drugima,pogotovo ako
bih osjetio da me taj neko ugrozava na bilo kom polju,dok unjemu, nista nije bilo od toga.On je bio za sve isti,prostodusna
Page 61
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 61/134
Kristina I ja
cesto I naivna dobricina,koji vise voli sve ljude,nego li sebe
samog.Posle porodice,Kristinu I Borka,dozivljavam kao
ljude,koji su me najvise predodredili za mnoge stvari uzivotu.Preko Kristine sam naucio kako voljeti,I uvijek se naci
za tog nekog,pa cak iako taj neko to ne vidi,ili nedovoljno
postuje,pogotovo mislim na onaj raniji period,dok preko
Borka…naucio sam da budem prijatelj,I da se trudim da to I
ostanem,pogotovo jer je on neko vrijedan?
Utisak vecine,uvjek je bio,da sam ja mnogo lose djelovao
na Borka.To donekle jeste tacno,ali I on je imao u sebi tu
vragolastu, nepromisljenu zivahnost.Ja nikad nisam mogao sa
strane da gledam Borkovu tucu,a da se u nju ne umijesam,ali
posteno da kazem,ne da razdvajam,nego da udarim nanjegovog protivnika.On je bio isti.Nas je najvise spajala
potreba za adrenalinom,od koga smo bili,pogotovo kao
klinci,zavisni.Neke stvari me je sramota I da pomenem,sta smo
radili,jer to nisu bile samo djecje gluposti,vec nekad I pravi
prestupi.Nase prijateljstvo,posebno je bilo na iskusenju,kad
smo imali nekih 13-14 godina,kad smo sa jos jednim
drugom,napali jednog srednjoskolca,koji je dan ranije,Borka
udario iz cistog mira.Ni malo nismo bili blagi,prema tom
tipu.Naoruzani motkama,tukli smo ga dok momak nije poceo
placuci da moli da prestanemo.Saznalo se ko su bili vinovnici
ekcesa,I sva trojica smo morali da damo izjave umiliciji.Privedeni smo u stanicu,kao najgori kriminalci,a ne
djeca osnovci.Dosla su dva pandura na skolski odmor,I u
dogovoru sa direktorom priveli nas na razgovor.Isprepadali
smo se kao picke,jer su nam prijetili da ce nas poslati u
popravni dom,a posle njega u zatvor.U to vrijeme,medju
osnovcima, aktuelan je bio neki film sa zatvorskom
tematikom,o mladicu koji dospjeva iza resetaka, zbog
problema sa zakonom,I o njegovoj mucnoj borbi da bi se
izborio za autoritet medju zatvorenicima.U toj njegovoj
borbi,on je par puta silovan od strane drugih robijasa,sto smomi odma povezali sa tim,da i nama to ne gine, ako nas posalju
Page 62
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 62/134
Kristina I ja
tamo.Jedan inspector prvo sto nam je rekao,kad nas je
video,bilo je
-Jebali ste jeza u ledja-Sto sam ja pogresno protumacio tipa-Jebace vas,jez u
ledja-Sama pomisao,,da tu neko nekoga jebe,,bila je dovoljna
da se useremo u gace.Totalna trauma.U nasim glavama,vidjeli
smo scenario…velika soba popravnog doma,I kako neki
osamnaestogodisnjaci pokusavaju bilo milom,ili silom,da nas
ubjede,da postanemo njihove kucke,a onda koju godinu
kasnije…zatvor, velika sala za
tusiranje,nabildovani,istetovirani,celavi zatvorenici,I nas
trojica u cosku,sa sapunima u rukama,koje stezemo svom
snagom,da nam ne ispadnu.Znate sta znaci kad padne sapun….Inspektor je posebno mene sikanirao,jer sam bio odlican
djak,pa je mislio ,da sam ja organizator svega,,najlukaviji u
drustvu,I vucem naivne drugove da najebavaju
samnom,,Odlucili smo,da je bolje da se izblamiramo,pred
inspektorom,nego da nas jebava u dupe,belosvecka
hulja.Poceli smo da placemo sva trojica,I preklinjemo ga,da
nas postedi sad,jer cemo se popraviti,I da nikad necemo
napraviti ni najmanju glupost,cak ni na casu.Celavi onizi
inspector,je kao upisao nasa imena,rekao da cemo biti pod
prismotrom milicije svaki dan,cak I kad je mi ne vidimo,I da
najmanje sranje ako napravimo,ne gine nam,,Zabela iliSpuz,,Onda je on,opet kao, pricao sa nekim komandirom,pa su
jedva odlucili da nas puste.Mozete pretpostaviti,koliko je dugo
trajalo,onih dva ninuta,kada je inspector ko fol pricao sa
komandirom.Imali smo itisak da u ta dva minuta,nam staje
citav zivot…sa jedne strane,ili samo da nas zulja skolska
klupa,sto je bolja varijanta,ili ona crna..da nas zulja dupe u
zatvoru.Majka je znala,sta bi mi Niko uradio da je saznao,da
sam bio u miliciji na razgovoru,tako da smo citavu stvar sakrili
od njega.Pred Kristinom sam se vadio,da jesam bio u
miliciji,ali u svojstvu svjedoka tuce,nije mi padalo na pamet,da joj priznam pravi razlog mog boravka tamo,jer sam
Page 63
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 63/134
Kristina I ja
znao da bi mi to opasno zamjerila.Slagao sam je..po mojoj
verziji,ja sam zapravo branio tog tipa,I kritikovao drugove
zasto ga biju.Ona je bila odusevljena mojim gestom,,jer jeuvijek znala da se u meni krije velika dusa,,Borka sam zamolio
da tako prica pred njom.To je bila moja prva I zadnja
laz,prema njoj.Stvarno nisam zelio,da mi sad okrene ledja,kad
smo postali toliko prisni I vezani,I da mi jedna glupost
poremeti sav trud.Na kraju je sve ispalo super,jer je ona
pomislila,da sam ja jos I zastitnik nevinih,I brojcano slabijih,a
ne picic,koji sa dva druga,plus naoruzani motkama,tukao
jednog,pa makar on bio I stariji dosta od nas. Moja stara je u
dogovoru sa Borkovom starom,dogovorila,da je najbolje da se
on I ja,ne druzimo van skole,jer uvjek napravimo neku glupostkad smo zajedno,mada iskreno,mi smo u problem upadali I kad
nismo skupa.Ta ideja nasih majki,nije mogla da zazivi,jer smo
se on I ja previse gotivili,da bi prekinuli druzenje.Vrijeme je
pokazalo da smo bili u pravu sto nismo prekinuli prijateljstvo.
Fraza da se suprotnosti privlace,ne vazi samo u ljubavi,vec
I u mnogim medjuljuckim odnosima.Borko I ja nismo imali
apsolutno ni jednu zajednicku osobinu,totalno razlicita
interesovanja ,suprotne poglede na zivot,a opet smo bili
nerazdvojni pajtosi.Nit koja nas je najvise spajala,osim gore
recenog u vidu potrebe za adrenalinom ,bila je i uvrnut smisao
za humor,podjebavanje I podvaljivanje onom drugom,naravnoliseno svake pakosti I prepredenosti.Mene nista na ovome
svijetu nije moglo da zasmije kao zbunjena Borkova faca kad
mu priredim neku glupost,dok je on dobijao napade smjeha na
moj smjeh,I na moje iznenadjene face,I smijehu nikad
kraja.Igra koju smo posebno cesto igrali,I koja je,slobodno
mogu reci obiljezila veci dio naseg drugovanja,bila je igra
cikanja.Da vam pojasnim,to je igra kad jedan od nas dvojice
zadaje neke zadatke,koje onaj drugi bi trebao da ispuni,jer ako
to ne uradi on je kukavica I,, bezmudas,, kako smo cesto znali
da kazemo.Onaj koji zadaje zadatak govori-Ajde cik uradiono-dok je na na drugom da na osnovu procjene sopstvene
Page 64
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 64/134
Kristina I ja
hrabrosti I svih mogucih posledica,to uradi ili ne.Ono sto je u
pocetku imalo samo formu djecjeg zezanja,vremenom nas je
toliko obuzelo,da je to bilo sve vise negoigrarija.Naravno,imali smo tabelu I racunali pobjede,jer onaj
koji ne bi ispunio zadatak on je izgubio.Borko je posebno bio
nadaren za podrigivanje I prdeze.Ovim necu da
osporim,mnogo drugih kvaliteta koje ima moj prijatelj,ali u
tom dobu po tome je bio poznat. Bio je u stanju da ti podrigom
izgovori ime I prezime,a kad je vise inspirisan,cak I da vodi
razgovor na taj nacin.Ako je podrig bilo zastitni znak,po
prdezima je takodje bio prepoznatljiv.Te njegove ,,talente,,ja
sam obilato koristio za nasu igru cikanja.Posebno bi dobio
inspiraciju na casovima kod opasnih nastavnika gdje vladamrtva tisina.Iscimao bi ga,da nema muda,odnosno da je
bezmudas, ako ne snije iz sve snage da podrigne,al onako bas
da se otegne.Posto ni Borko ne voli da gubi,uradio bi
to…ostalo zamislite,grobna tisina,nastavnik mirno sjedi,mi
ucimo lekciju koju ce on da pita,a onda se prolomi
podrig,kakav sigurno nikad u zivotu niste culi.To je neki zvuk
iz utrobe,koji vam stvara podjeljena osjecanja,cas nevjerovatne
gadosti,cas erupcije smijeha.Posle tog podriga,ja od smijeha ne
bi uspjevao da se smirim,I pored Kristininog prijekornog
pogleda,pa je nastavnik obadvojicu izbacivao napolje sa
casa.Jednom sam ga ubjedio da prdne na likovnom,jer sam gaizazivao,,da nema sanse,da moze prdnuti,da zasmrdi do prvog
reda,,inace on I ja,sjedjeli smo u zadnjoj klupi.Borko je I tu
odnio trijumf,pustio je goluba,koji je prijetio da razori I
najneosetljivija cula,jedna drugarica iz odeljenja cak je I
povratila,na Borkov glas iz zadnjice.Ni on meni nije ostajao
duzan.Njegovi zadaci su bili tu I tamo ostvarivi,al mi je
posebno u sjecanju pecetiran jedan,koji samo sticajem
okolnosti,nije nam napravio nevolju,koja bi nas bez ikakve
dileme mozda I lisila daljeg obrazovanja.U to vrijeme,bio sam
jedan od zagovornika,da svi djecaci iz drustva treba danosimo,,kurtone,,sa sobom,jer je pitanje vremena,kad cemo
Page 65
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 65/134
Kristina I ja
pojebati nesto.Znate da sam ja znao samo za Kristinu,I da je tu
pocinjao a I zavrsavao se moj vidokrug,ali cisto da bi se
pokazao pred drustvom,I glumio opasnog tipa,potencijalnog jebaca,bio sam u stanju
Izgovoriti takvu glupost.Kondome smo nabavljali od nekih
osmaka,koji su fino zaradjivali na nama.Kupovali su ih po
jednoj cijeni,a nama prodavali po paprenoj.Nas je bio blam,da
kupimo kondome,tako da smo morali nekako da se
snalazimo.Naravno kad smo prvi put dobili kondome,prvo smo
ih isprobali,cisto da vidimo kako baratamo stavljanjem oruzja
u futrolu,da se ne obrukamo pred djevojkama,kada dodje dan
d.Ps.ne moram vam reci,da u ovu pricu sa
prezervativima,uopste nisam zelio da ukljucim Srku boja,jer nisam zelio da gledam prizor,I njegove mucne pokusaje da
ugura svoje 2xl crijevo u slavinu normalne velicine.Kada smo
naucili tehnike stavljanja,drustvo iz ekipe me je pitalo
-I sta sad-
Ruku na srce,ni ja nisam znao sta tad,jer sam se ocigledno
zajebao u procjeni,da je najteze nabaviti I staviti kondom,a da
ce ostalo samo doci po sebi.Kondomi su stajali na nama,a to
sto je trebalo da dodje,jos nije dolazilo.Djevojaka nije bilo,ni u
najavi,ni u visegodisnjoj najavi
-I kad cemo karati-
Pitao se Stanko,ocigledno predvidjevsi cinjenicu,koga ,I gdje,ali mnogo vise ono prvo,koga..
-Uskoro Staki,dje si poletio…danas smo naucili lekciju kako
se stavlja,sad kad cure namirisu,sta sve znamo,lijepice se za
nas…a onda cemo da rasturamo-probao je Borko da me
vadi,svjestan da sam lupio da posle stavljanja kondoma,odma
dolazi sex
-A kad ce one to namirisati-nije se dao Stanko.
-Kako je bote kad,pa odma…dobro ne mozda cim izadjemo iz
kupatila,ali vjeruj mi osjetice.Alo jebote,nas 5 je stvilo
kondom,ubjedjen sam da niko drugi iz generacije nije-opetsam ja krenuo da lupam,I da se probam izvaditi iz govana,u
Page 66
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 66/134
Kristina I ja
koja sam se sam upleo.Strahovo sam da ne kazu da sam
svirokurac,I da lupam gluposti,a to nije smjelo da se desi.
-A da mi njima kazemo,da smo stavljali kurtone,mozda je tako bolje-umjesao se Zoran,nimalo mi ne olaksavsi stanje.
-Kako bolan da kazemo…jesi ti normalan…da kazemo da smo
stavljali kondome,jedni pred drugima.Jeli ti to ne djeluje malo
pederski-rekao sam ja.
-Ja bi rekao da sam to uradio kuci,a recite I vi-opet ce Stanko
-Vi recite,ja necu…radje cu cekati da one same saznaju,nego
da lupam okolo-rekao sam samozadovoljno,svjestan da se
koliko toliko vadim iz neprilike,jer ortaci nece provaliti da sam
seronja koji je cjelu pricu izmislio,ili ono gore,lupio iz
sopstvenog neznanja.Neko ko bude ovo citao,namalopredjasnju izjavu,o mom cutanju pred djevojkama, da sam
nosio kondom,pomislice da ipak imam malo
pameti,medjutim…istina je bila skroz drugacija,nisam zelio da
Kristina sazna sta sam radio,tako da sam lupetao neke
razloge.Ubrzo smo shvatili istinu,da doci do
kondoma,predstavlja najlaksi deo,a najtezi je zapravo onaj
kako iskoristiti taj kondom.Posto smo vidjeli da nema nista od
konkretne upotrebe kondoma,koristili smo ih za neke druge
stvari,punili vodom,medjusobno se gadjali,I sto sta drugo.Sve
ovo sto vam pricam o prezervativima,pricam u kontekstu moje
I Borkove igre cikanja,I jednog Borkovog morbidnogzadatka,koji niko sa malo pameti i mozga u glavi,ne bi
prihvatio.
Ped sami zimski raspust,I dodjelu knjizica,na casu
geografije,Borko je drzeci kondom u rukama,pitao me
-Imas li muda da se ispisas u ovaj kondom,I bacis ga sa
prozora ucionice-
Bio sam na svasta spreman,ali na prvu loptu,to je bilo previse I
za mene,ali samo na prvu…U pocetku sam sokiran odbijao to
da uradim,a onda sam poceo da razmisljam…Ako to uradim
zapusicu Borku usta na dugo,I bicu definitivni pobjednik u,,cikanju,,a sa druge strane,razmisljao sam koliko bi me sjebali
Page 67
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 67/134
Kristina I ja
svi iz skole,ukoliko bi se to saznalo.Odlucio sam da
rizikujem,jer ulog je bio preveliki.Uzeo sam mu kurton iz
ruke,ispisao se obazrivo ispod klupe,motreci da me neko oddrugova ili nastavnica ne primjeti ,I dobro ga zavezao kad sam
zavrsio nuzdu.Sjedjeli smo u zadnjoj klupi,tako da je to dosta
olaksavalo operaciju.Sad je isao tezi dio,otvoriti prozor,I to
izbaciti.Stvarno nisam bio kreten,da to nekome prospem na
glavu,I zelio sam da dolje ne bude nikoga,kad to
izbacim.Provirivao sam dolje ispod prozora,djelovalo je mirno
I tiho…otvorio sam polako manji prozorcic,koji je bio ispod
velikog,I polako progurao napunjeni kondom I bacio ga .U
prvi mah je djelovalo,da je sve ok proslo…da bi se koji sekund
kasnje zaculo-Ti jebem majku,izadjite picke dolje,da vas sve pobijem-
Svi su izasli na prozore da vide o cemu se radi,I nastavnici I
djaci,medju tim ,,zacudjenima,,bili smo Borko I ja.Na
skolskom dvoristu,stajao je domar Ismet,mokar do gole
koze,psujuci I prijeteci na sav glas.Ismet je bio pijandura,koji
je po citav dan pio zestinu,I rijetko kad bio trijezan,ali opet
posten I dobrocudan tip,koga smo svi voljeli.On je bio pod
gasom,I nije kapirao da je gadjan ,,pisackom u kondomu,,vec
vodom u balonu.Bilo mi je krivo sto sam zalio, starog dobrog
Ismeta,ali I pored svega,nisam mogao da zaustavim smijeh kao
ni vecina djaka,koji su izasli na prozore.To vam je onajsmijeh,svjesni ste da cete mozda tako nadrljati,da je to
strasno,ali opet ne mozete da prestanete da se smijete,I pored
svega.Direktor je sproveo istragu,da se sazna ko je to
uradio.Taj dan dozivio sam toliki stres,da sam obecao sebi,ako
samo sad prodjem nekaznjeno,smiricu se I postati
bolji,definitivno.Na moju srecu nije se otkrilo.Ismet je bio
predobar da bi ulazio u trazenje kivca,koji je mogao ozbiljno
da najebe od direktora,tako da je on na kraju rekao da nije
siguran odakle je dosao ,,balon,,pomenuo je da ga je gadjao
neko ,mozda van skole,tako sto je bio bacio u visinu balon,pase njemu ucinjelo da je dosao iz ucionice.Borko je izgubio igru
Page 68
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 68/134
Kristina I ja
cikanja,ali od toga dana,postidjeni I posramljeni, onim sto smo
uradili,vise je nikada nismo igrali.To je bila nasa zadnja
partija.Bilo mi je krivo,zasto je bas Ismet morao da budedolje,I dobrodusna ispicutura poput njega najebe.Zasto dolje
nije bio u tom trenutku, nastavnik muzickog,nastavnica
Istorije,pa da ti ne bude zao,jer smo njih najvise mrzili,nego
plemeniti Ismet.Tad sam shvatio,da u zivotu,uvjek budu
popisani oni nevini,preposteni,ljudi koji ne bi ni mrava
zgazili,niti bilo kome naudili,dok oni koji zasluzuju da im
prospes,urin za vrat,to se ne desi nikad,jer govna su uvjek
dobro skrivena,kamuflirana medju drugim
govnima,obezbijedjena I maksimalno pazljiva za svoju
bezbijednost.Posle tog cina,kraj osnovne skole se mirno privodio kraju,grizla me savjest zbog onoga sto sam uradio,da
nista nije moglo uciniti da se osjecam bolje.Posebno me
porazavala cinjenica,da je Ismet prepoznao pocinioca,kad su
on I director usli u nasu ucionicu,video je moju poziciju pored
samog prozora,I veliki strah koji mi se ocitavao na licu.Znao je
da sam ja to uradio,jer se samo za mene I moglo
pretpostavljati da bi mogao da uradim tako nesto,ali nije nista
rekao,njegova ljutnja je odma prosla kad je video moju
uplasenu facu,I naslucene probleme koje bi mi doneo,ako bi
pokazao prstom na mene I rekao direktoru.Napravio se lud I
smislio nekog drugog pocinioca,koji nije iz skole.Bio sam porazen…porazen ljuckoscu I dobrotom covjeka,koji je u
svojoj sramoti,kad te neko doslovce pljune I popisa,stize da
razmislja o drugom covjeku,o njegovim osjecanjima,iako je taj
neko mu nanio tu podlost.-Kakav sam ja to uopste covjek-to je
pitanje koje sam toliko cesto postavljao sebi,da sa time nisam
uspijevao da se nosim ni malo.Nisam bio vise klinac,skoro
sam punio 15 godina,to me nije pravdalo ni malo.O sebi sam
poceo da razmisljam kao ogavnom kretenu,koji sve radi da
udovolji sebi,svom takmicarski nastrojenom egu,koji jedinu
ljuckost umije pokazati kada se Kristina nacrta prednjim,a sveostalo je totalno ljucko dno,ne vrijedno pomena.Razmisljao
Page 69
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 69/134
Kristina I ja
sam da ja nisam samo nestasan I ziv,kako su me predstavljali
ljudi koji me vole,poceo sam da slusam stranu onih koji mi
nisu bili toliko naklonjeni,a na cije rjeci sam zelio da budemgluv.Po toj drugoj strani,ja sam bio zao,neobziran,sklon svemu
da bih sacuvao misljenje o sebi…Jebote dali su u pravu,dali
sam ja jedan od onih losih ljudi,koji su kao djeca bili upravo
kao ja,a posle postajali to sto jesu…osobe koje svi
izbjegavaju,koji gdje god se pojave,donose losu karmu I zrace
negativnom energijom.To su profili prevaranata,korumpiranih
mocnika,lopova,lazova,ubica,siledzija…dali je to jedno od
mojih buducih djelatnosti.Tek sam shvatao da nijedno Nikovo
batinanje nije bilo uzaludno.Trebao me tuci jos vise,vise…ne
samo po zadnjici,nogama,vec I po glavi.Da me je tukao poglavi,mozda bi mi istjerao I iskorijenio ovo zlo,koje nema veze
vise sa nestaslukom,vec sa samim djavolom.Stojeci pred
Ismetom,video sam veliki barikadu,koja stoji medju nama.On
jeste bio matori pijanac,koga rijetko je ko od odraslih ozbiljno
shvatao,ali on je stajao sa one strane ,gdje sija sunce,gdje
pravicnost,dobrota I ljucki obzir vladaju,sa one strane gdje
oprostaj I samilost brisu sujetu, ljutnju,zlobu…dok sam ja
stajao sa one pogresne strane,one mracne,gdje mi se naziru
djavolji rogovi,kad malo bolje progledas,I mnostvo sitnih
demona koji tumaraju oko mene.Mislio sam da ce me taj
osjecaj ubrzo pustiti,I da cu nastaviti kao da nista nije bilo…Morao sam da odem kod Ismeta,I izvinim se,drugacije
nisam video izlaz,sem izaci pred tog covjeka,I iskreno se
pokajati.Nisam ni malo nalazio opravdanje,u tome sto to nisam
namjerno uradio,bio sam svjestan prostatluka,pa I da nisam
nikoga pogodio.Otisao sam jedan dan kod njega u podrum,I
bez ikakvog okolisanjavanja,rekao mu da mi je zao,I da mi nije
bila namjera da ga pogodim,I da mi je krivo sto sam to uradio I
da niko nije bio pogodjen.Srcem je primio izvinjenje.On mi je
rekao da zna da sam se pokajao,I da mi to bude nauk za
ubuduce,jer mladost treba da zna i za moguce posledice,a nesamo se glupirati,I ici ko bez mozga.Pomenuo je da je I on bio
Page 70
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 70/134
Kristina I ja
mlad,I stosta radio,i da mora misliti I otome,a ne istjerivati
pravdu sa balavurdijom u svojim poznim godinama.Stegao
sam mu ruku I krenuo.Osjecao sam se preporodjeno,kao dasam ispunio neko obecanje,koje me godinama tistilo I
proganjalo.Shvatio sam da nisam los toliko,I da mogu biti
pazljiv I osjecajan,I kada nisam sa Kristinom.
*
Onda je dosao 24 mart,sirene,sklonista…poceo je rat.Ono sto
je ranije bilo moguce vidjeti samo na filmu,I nekim dalekim
zemljama,preselilo se u nasu svakodnevnicu.Lose raspolozenje
medju ljudima,zebnja koja sa svakom sirenom vijori iznad
nasih glava,jezivi prizori sa tv dnevnika,sve je stvaralokosmarnu sliku,koja je odjednom zamijenila idilu naseg malog
grada.Svi smo bili zbunjeni pogotovo klinci,,jer smo mislili da
rata nece biti,I da ce u zadnjem trenu doci do nekog
dogovora,mada nekad bih pomisljao,I da su mnogi odrasli
ljudi,jos zbunjeniji bili nego li mi klinci.Prije pocetka
agresije,danima smo u skoli pricali o tome.Pricali smo,kako je
bolje za svijet,da se ne kace sa nama,jer cemo ih sve I
poniziti,ne samo pobjediti.Pominjali smo,da bi I mi,mogli
sudjelovati u ratu,ako da njega dodje,jer znamo gdje nam ocevi
kriju puske I pistolje,I da mozemo skinuti nekog Amera,ako
dodje do Prijepolja.Kad je krenuo rat,svi smo zanijemili…I plasljivo se privili uz roditelje,trazeci odgovor od njih za ono
sto se desava,I obecanje da ce se taj pakao sto prije zavrsiti.
Za vrijeme bombardovanja,Kristina I ja nismo se vidjeli tri
mjeseca. Njeni roditelji u stahu od granata i mogucnosti od
mobilizacije sina Marka ,otisli su u Italiju, i ostali tamo do
samog kraja agresije.Kristina u Padovi ima rodjenog
strica,tako da su se sklonili kod njega. Preko noci je sve
postalo bezveze… Dane sam provodio u sklonistu ,pogotovo u
pocetku ,na ulici sa drustvom, igrao fudbal i veci dio dana,
mislio o njoj.Najvise kada sam zelio da provodim vrijeme sanjom,nje nije bilo tu.Plasio sam se,da se nikad ne vrati,da ne
Page 71
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 71/134
Kristina I ja
postane odusevljena zivotom u Italiji,I da odluci da tamo
nastavi skolovanje.S obzirom,koliko su njeni roditelji slabi na
nju,ne bi me cudilo,da zbog nje I ostanu tamo,samo kad bi onato zeljela.Strepio sam da ne upozna nekog Paola,koji ce joj
prodrmati tlo pod nogama,I vise nego li je to ucinio Janko kad
smo bili djeca,a podjednako sam strahovao I od njenog
povratka,gdje ona sanja,da se vrati u Italiju,jer je tamo ceka
ljubav njenog zivota.Zamrzio sam Zabare,jer sam bio ubjedjen
kako se oko nje vrzmaju ti mali zalizani latini,trudeci se da je
pridobiju na njihov italijano smek.Zamrzeo sam ih vise I od
Amerikanaca I njihovih granata.BoIjelo me to,je sam bio
ubjedjen da nju muvaju momci,dok ja boravim u memljivom
sklonistu,osluskujuci,da se oglasi sirena za kraj bombardovanja,da bi bar malo isao da igram fudbal,sve do
nove sirene,nove muke…Majka se cesto cujala sa Kristininom
majkom,prenoseci joj ,kako je stanje,atmosfera medju
ljudima,kako se drzimo.Osluskivao sam hoce li me Kristina
zvati da se javim na telefon.Ja nisam zelio prvi da je zovem,jer
sam smatrao da ona prva treba mene da trazi,jer ovde padaju
bombe,a ne tamo.Onda me jednoga dana pozvala…bio sam
van sebe od srece.Pricala mi je,kako joj je lijepo kod strica u
Italiji,kako je stric drzi kao malo vode na dlanu,I da joj
ispunjava svaku zelju I hir.Pominjala mi je odlazak u Rim,I sva
divna mjesta koja je posjetila…ali I pored svega toga rekla je,da jedva ceka da se vrati,jer joj mnogo nedostaje
grad,skola,drustvo,I ono sto me umalo nije oborilo na zemlju
kada je rekla…ja.JA JOJ NEDOSTAJEM,AAAAAA.Trudio
sam se da ostanem pribran,I da tome ne pridajem neki
znacaj,barem pred njom,ali mislim da je ona osjetila
ushicenje.Ja sam njoj pricao o tome sta se sve desavalo od kad
je ona otisla,o sklonistu,o Borku koji je operisao slijepo
crijevo,o filmovima koje sam gledao…Pitao sam je onako
usput kakve su Italijanke I Italijani,da nisu momci previse
napadni,sve kao kroz salu,ali I te kako sam bio ozbiljan.Rekla je,da je oni ne zanimaju,I da su mnogo ljepsi na tv-u nego u
Page 72
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 72/134
Kristina I ja
prirodi,I onda rekla nesto totalno zbunjujuce…. kako je njoj
srce u Prijepolju ostalo.Zacutao sam ja,zacutala je ona.Posle
toga jedva smo jos koju rijec progovorili,I ubrzo oborilivezu.Nisam znao sta da pomislim,ni sta da kazem.Odma sam
analizirao,sta joj to znaci,,srce joj u Prijepolju,,Tina nije imala
momka nikad,posle Janka,I nesto kratko Stefana,nije imala ni
simpatije,skroz me zbunila onakvom izjavom.Razmisljao sam
da ne postoji neka njena tajna simpatija iz naseg grada,neko za
koga je znala samo ona I pokoja njena drugariva.Tek ponekad
bi mi padala na um,da sam mozda ja,taj koji cuva njeno
srce,dok ona nije ovde.Samo koji dan posle toga,dozivio sam
jos jedan pozitivan šok.Borko je nacuo I prenijeo mi,da je
Kristina,jos prije 5 mjeseci, priznala nekoj njegovoj komsinicina njenom rodjendanu,kako je izvjestan period zaljubljena u
mene.Osjetio sam se,kao da je neko uzeo malj,najveci koji
postoji,I njime me osinuo po glavi.
-Ne igraj se sa tim stvarima,o cemu pricas-planuo sam na
Borka,zeleci da odma,sredim situaciju,ako je neka zajebancija
u pitanju.
-Koji ti je kurac…nije zajebancija,rekla mi komsinica
Selma juce,da joj je Tina priznala kad su pricale.Ti se napravi
lud,kao da ne znas nista,da ne bi ja ispao tracara-rekao mi je
Borko zbunjen mojom reakcijom.Htio sam da ga
zagrlim,izljubim,ali to nisam uradio,jer bi time potvrdio onosto on zna,a sto mu ja nisam priznao,to da oduvjek otkidam na
Kristinu. Pokusao sam glumiti kulera
-Pa dobro ok, sta sad,svidjam se,svidjam…-
Medjutim,to sto sam rekao,ispalo je tako trulo I smijesno
,da smo obojica se prevrnuli od smijeha.U tom trenutku sam
pomislio,da sam konacno na putu za krov svijeta,posle toliko
jebenih, preteskih godina,provedenih u Tininoj blizini,konacno
sam cuo ono sto sam toliko zelio da cujem…da se I ja n joj
svidjam.Mislio sam,da bih mogao jednim skokom se vinuti
put neba,I na tom putu sresti neki nato
Page 73
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 73/134
Kristina I ja
avion,raketu,satelit…konacno nisam osjecao prepreke I stege
koje ti ne daju da poletis...tu noc,bio sam najbolji na svijetu.
* Nisam mogao iscekati kada ce ona da se vrati,ali sam bio I
zbunjen,kako dalje.Do tad sam bio navikao,na nju u smislu,da
samo ja tu volim,a da me ona gotivi kao druga.Ovo je bila neka
nova uloga.
Odlucio sam da se zaposlim nekim stvarima,da bi mi dani
brze prosli,I da ne bih osjetio vrijeme koje prestoji do njenog
povratka.Poceo sam da pisem…I to sasvim slucajno, spletom
hiljadu okolnosti.Dobar dio vremena,poceli smo da ostajemo
bez struje,a na taj nacin,bez tv-a,video
rekordera,radia…treninzi u fudbalskom klubu su bili otkazanido daljnjeg,a vecina drugova otisla kod rodbine na selo…I u
takvoj situaciji,u kojoj sam se nasao,krenulo je totalno
umiranje od dosade.Igrao bih sah sa Nikom,dok se on ili ja ne
bi smorili,I opet praznina I veliko nista.Onda sam u tom bjegu
od dosade,uzeo neku svesku,I krenuo da pisem.Prvo sam
napisao neko moje vidjenje o stradanju zemlje u ratu,I to
pokazao nastavnici Srpskoh jezika.Zena nije vjerovala da je to
moje,pa je zvala moje kuci da provjeri.Moji nisu znali da sam
ista napisao,tako da je nesporazum brzo otklonjen.Mislio sam
da se to na tome zavrsilo,sve dok u nekim dnevnim
novinama,nije osvanuo taj rad,sa mojim podacima i velikimnaslovom-I OVAKO SE BRANI DOMOVINA-Roditelji su
bili prvi put odusevljeni necim sto sam ja uradio,da mi je
prosto bilo cudno vidjeti ih tako ponosne,jer je ponos obicno
bio rezervisan za sestru I njena djela,a za mene razocaranja I
kaznjavanja.Sacuvao sam taj primjerak novina,I s ludackim
nestrpljenjem ocekivao Kristinu da se pojavi,I da joj to
pokazem.Znao sam koliko ce se ona obradovati kada to vidi,da
me je vise radovalo njeno ushicenje,nego li je to nesto mene
posebno tangiralo.
Imao sam 15 godina,i zbog prevelike zanesenostiKristinom, nikad se nisam ljubio sa djevojkama, iako sam i
Page 74
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 74/134
Kristina I ja
pored solidne velicine stomaka, dobijao ljubavna pisma od
nekih. Zanimala me je samo ona. Znao sam da joj moram sve
priznati,pogotovo ohrabren onim sto mi je ona rekla,I sto jeBorko cuo.Morao sam joj reci,pa I po cjenu,da je po srijedi
veliki nesporazum,I da ja nisam taj kome ona zuri,niti taj koji
joj se svidja.Ovo predugo traje,ovo mora izaci iz mene,jer ako
ne kazem,I to odma,kad je vidim…necu joj nikad ni reci.
A onda se ona vratila… dva dana pred njen
dolazak,gotovo da nisam spavao.Tad sam tek video koliko
sati,pa I minuti,znaju biti dugi,dok cekas onoga,koga je srce
toliko zeljno.Odma sam pojurio kod nje,kad je stigla.Hiljadu
puta sam bio kod Tine,I znam da je njen stan udaljen od moga
tacno 4 minuta I 28 sekundi brzosrednjeg hoda,toga dana jasam record oborio,nacrto sam se kod nje,za manje od minuta.
Bez kucanja I zvonjenja,usao sam kod nje,iako to nikad
nigdje nisam uradio,nervoza jebiga…Pojavila se
predamnom,gotovo ljepsa,nego li je zapamtio pre odlazak,ako
se uopste moze biti ljepse od toga
-Tina,jebote,gdje si-rekao sam I krenuo da je grlim,gotovo
da je udavim stiskom.Ona se nasmijala na moj vidno smusen
pozdrav,I rekla da nikad nisam umio biti formalan,niti
glumacki nastrojen,I prepustila se mom zagrljaju,stiskajuci me
takodje snazno za jednu djevojcicu.Pomislio sam da u tom
trenutku,slobodno moze da nastupi smak svijeta,da krenu poplave,zemljotresi,oluje,NLO unisti zemlju…za sve mi se
jebalo,kad je ona tu.Ubrzo su I njeni krenuli da me
grle,posadili me za sto u trpezariji,I poceli da iznose raznu
hranu,I poklon koji mi je kupila teta Nadica.To je bio ni malo
jeftin,lijep sat.Malo sam odglumio odusevljenost satom na
krilima odusevljenosti sto je Tina dosla…jer kome je padao na
um sat pored nje.Cim smo jeli,otisli smo napolje,I narednih ne
znam koliko sati,proveli u setnji,dok nam noge od bola nisu
otpale.Pricali smo o svemu,novim muzickim grupama koje
smo otkrili u medjuvremenu,mom radu koji je bio objavljen unovinama,procitanim knjigama.Price su isla jedna za
Page 75
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 75/134
Kristina I ja
drugom,nesvjesni da je dan odavno zavrsen,I da smo presisali
dozvoljeni termin za ostanak napolju.Teska srca smo se
razdvojili.I pored siline osjecanja koja su me vodila prema njoj,
primjetio sam neku sitnicu,koja mi do tad nikad nije bola oci…
Kristina je imala tijelo. I to kakvo… Da li zbog toga sto sam je
uvjek gledao samo u facu, cesto zanesen njenom ljepotom,
primjetio sam da ona ima i druge stvari, koje sam primjecivao
kod drugih djevojaka, ali ne i kod nje. Stvarno velike sise i
dobru guzu…
Kad smo se vidjeli posle tri mjeseca, umjesto da je samo
grlim,I nista drugo, ja nisam mogao odvojiti pogled od njene
majice, koja je pokrivala vise nego dobre grudi, i nekog sorcicakoji je otkrivao prelijepo isklesane butine. Bio sam u cudu, i
osim osjecanja, dobio i nove prioritete u vezi nje.I pored
nelagodnosti,I neodlucnosti,jer Tinu nikad nisam pominjao
pred bilo kim,zeleci da otkloni dilemu,nacinio sam presjedan i
pitao Borka i ekipu, da li su primjetili kako je Kristina dobila
dupe i sise.Htio sam da znam njihov odgovor,jer mi je bilo
cudno,da nikad ranije nisam primjetio I ,,njene druge
kvalitete,, Oni su rekli da su to primjetili jos prije tri godine,
ali da ih je bilo strah da to pominju preda mnom, jer su znali
kakav sam kad je ona u pitanju. Opet sam bio u cudu…
*
Njen dolazak je donio ocekivane promjene.To se tako
naslucivalo…Ljeto pred polazak u gimnaziju, prvi put smo se
poljubili. Sjedjeli smo na nekoj klupi, a ja je satima davio kako
cu da kupim gitaru, oformim bend i postanem mnogo
popularan. Tu tvrdnju sam bazirao na izjavama nastavnika
muzickog, da sam nesumnjivo talentovan i da treba da sviram
neki instrument. Klasika me nije zanimala, zelio sam da
uzmem gitaru i da prasim rok. Ona me je samo slusala,i pitala
sta cu sa njom kad postanem popularan...
Page 76
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 76/134
Kristina I ja
‘’Pa kako sta cu sa tobom, ides sa mnom, eto sta! Ne bih
ja tebe ostavio ovdje.’’ – krenuo sam da je grlim ali u tom
trenu ni ona ni ja, nicim izazvani, spojili smo usne.Bez prekida smo se ljubili ni sam ne znam koliko… znate
da u takvim trenucima,vrijeme ne postoji,nema ga…postoji
samo jedno praznilo I voljena osoba,zbog cijih usana ne vidite
niti osjecate bilo sta sem nje.Onda su tu magiju prekinula neka
djeca,koja su se pojavila,I krenula da nam se smiju I da nas
zezaju. Zagrljeni smo otisli… Prva ljubav, godinama cekana,
sanjana i dosanjana, nasla me je u njenom zagrljaju.Ako sam
na putu za krov svijeta,bio onda,kada mi je rekla da joj je srce
u Prijepolju ostalo,I kada mi je Borko prenio njene
simpatije…na krov sam se popeo onog trena kada sam je poljubio.Vise nije postojalo nista iznad,nista visocije,I nista
vise nemoguce.Konacno sam uspio…konacno je moja….Jebite
se svi…moja je.
*
Nasa veza nikoga nije iznenadila, I onako smo stalno
visilo zajedno, kao da je bilo ocekivano da onaj nekad
problematicni deckic, koji se koliko toliko prizvao
pameti,konacno povuce potez i zgrabi je sebi.Nasi roditelji su
bili zbunjeni u pocetku,ali su posle pristali na jedini logican
korak,ne mijesati se u to.Znali su za moju visegodisnju slabost prema njoj,I da nemaju prava,niko od njih,da mi kaze,niti da
mi zamjera bilo sta.Dovoljno dugo sam cutao,trpio,osjecao u
sebi,mnogi bi odusili mnogo ranije.
Drugovi kad su nas prvi put vidjeli zajedno,samo su
procijedili
-E vala neka je vise smuvo-ja sam bivao iznenadjen na te
komentare,jer sam mislio da je to rijetko ko znao za moje
osjecaje prema njoj…kakav debilizam od mene,a cim malo
vratim film unatrag,zapitao bi se,dali je postojao neko ko to
nije znao.Imao sam skoro 16 godina,od zivota sam video gokurac,jedva da sam ikad izasao iz Prijepolja,I video nesto van
Page 77
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 77/134
Kristina I ja
njega,nisam imao pojma ni o cemu…jedino sto sam znao bila
je Tina,da sam je zasluzio posle tolike borbe,I da sad ne dam
nikome,da mi je oduzme,ili da mi stane na put.
*
Nisam se ni osvijestio posteno,od naleta emocija koje su
me preplavile tih dana,zbog konacnog osvajanja Kristine,kad
me je Niko jedno jutro ranije probudio,I rekao da se
spremim,da ne zakasnim na nastavu…Onako bunovnom,I
neispavanom,rekao mi je,da ocekuje od mene konacno pamet u
glavu,I da mi gimnazija prodje mnogo manje burno nego li je
to bio slucaj sa osnovnom skolom.Mehanicki sam klimaoglavom,nemajuci pojma o cemu prica,kakva gimnazija,kakvi
bakraci,a onda veliko tup po glavi,cim sam krenuo da se
razbudjujem…Covjece gimnazija,Niko je u pravu. Skroz sam
previdio I skolu I sve… postao sam gimnazijalac. Prvi dan kad
sam krenuo u gimnaziju,bio sam mnogo rasterecenij,jer sam
znao da ce to sve proci bez rodbine,kamere I
slicnog.Jebote,srednja skola…ko bi rekao,pa do juce sam bio u
mladjim razredima osnovne skole.Kad prolece to vrijeme…
Za razliku od osnovne skole,kada me za prvih par,vezuju
samo traume i blamovi,polazak u gimnaziju,bio je skroz
opustena stvar.Pred vratima skole,pojavio sam se sa Tinom,Izagrljeni usli u nju.Bez treme,napetosti,nervoze,bilo cega,sto
obicno prati neke krupne promjene u zivotu,samo smo otvorili
vrata,I zaputili se da trazimo nase odeljenje.Sve je odjednom
postalo tako lako I ostvarivo.Saznanje da necemo ici u isti
razred u gimnaziji,kao sto je to bio slucaj,osam godina u
osnovnoj skoli,samo je na kratko pomutilo nasu euforiju,ali I
preko toga smo brzo presli,jer smo znali,da tih sest sati u
skoli,ne racunajuci dva odmora naravno,mozemo provesti ne
gledajuci se.Tina je zapala u odeljenje koju su cinili vecinom
drugovi iz razreda iz osnovne,dok sam ja bacen u skroz neko
Page 78
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 78/134
Kristina I ja
drugo odeljenje,gdje sam samo poznavao jednu djevojku,I to iz
vidjenja.
-Ko su jebote ovi-bila mi je prva reakcija kad sam videosve te nepoznate ljude oko sebe.Ps.pretpostavljam da ste
primjetili,moje cesto upotrebljavanje psovke,,jebote,,zbog te
moje ,,uzrecice,,koju koristim I danas,posebno u situacijama
iznenadjenja I I uzbudjenja,imao sam nadimak-Bote-koji me
pratio cijelo obrazovanje osmoljecko I srednjskolsko.Malo sam
se izbedacio ,kad sam shvatio,da ni Borko,niti I jedan pajtos sa
koji sam bio nerazdvojan,nece biti tu.Odmah sam posumnjao
da je to Nikovo djelo,jer je zelio da me razdvoji od stare
ekipe,da bi bio siguran da necemo praviti sranja,pa je urgirao
kod direktorke,da samo mene otcijepe od stare klape,ili pak suse neke rdjave stvari o meni iz osnovne,procule I do
gimnazije,pa su me njihovom voljom bez Nikovog
sudjelovanja,bacilli u nepoznato odeljenje.Nije mi bilo
svejedno,ali se nisam ni traumirao zasto je to tako,znao sam da
cu ionako na svim odmorima I pauzama, visiti sa Tinom,I
starim drustvom. Posmatrao sam te nove likove,koji su se
drzali u grupicama,I koji su me povremeno gledali
ispitivacki.Vecinom je rijetko ko od njih, bio iz samog
Prijepolja,najcesce su dolazili iz okolnih sela I prigradskih
naselja.S obzirom,da sam znam biti krajnje nepristupacan I
drzak,sklon predrasudama,pogotovo dok ne upoznamokolinu,odmah mi je pala na um,ona pjesma,ciji sam refren
kao klinac bio ispisao zelenim sprejom-Znanjem karati seljake-
samo sto sam ja za ovu priliku,izostavio to,,znanje,,tako da je
ispalo samo-Karati seljake-Zbog takvog mog stava I
razmisljanja,svjesno je I vama I meni,da sam jedini
seljak,zapravo seljacina, u svemu tome,bio samo ja,I niko
drugi.Ja zapravo nisam bio takav,ali u situacijama,kad bih
osjetio necije ,,sumnjive,, poglede,pa makar oni bili nevino-
ispitivacki,pretvarao sam se u nadrkanka,koji zeli da zastiti
sebe.Istog dana,I pored obostranog garda I sa moje strane Istrane vecine drugova u odeljenju ,upoznao sam se sa njima,I
Page 79
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 79/134
Kristina I ja
na moje iznenadjenje,zagotivio ih sve istog trena,a do kraja
srednje skole,upisao ih u onu listu ljudi,koji se nikad ne smiju
zaboraviti,pa ne znam na koju stranu da nas zivot odvede.To su bili skroz drugacija djeca,od onih sa kojima sam do tad
visio.Rijetko kome od njih,je skola bila jedina obaveza u
zivotu.Za razliku od mene,kome je najveci napor u zivotu
predstavljalo,,dizanje kasike,,I ostalog pribora za jelo,oni su
imali mnogo drugih obaveza,pri kojima je skola,dolazila kao
rekreativna stvar.Poslovi obradjivanaja zemlje,cuvanje
stoke,pomaganje roditeljima u radu na pijaci,konstantni kucni
poslovi…prerano ustajane izjutra,da bi stigli na nastavu.Ne
spominjem one drugove,koji su cak morali po snijegovima,kad
sve zivo zametne i prekrije mecava,pjeske putuju u skolu,Isatima se bore sa nanosima.Oni I pored toga nikad nisu kasnili
u skolu,dok ja,koji vidim gimnaziju sa prozora,I koja mi je
daleko pola minuta,laganog hoda,uvijek sam kasnio,ili cak
nedolazio na prvi cas,ostajuci nekad I duze da
spavam,pogotovo ako bi moj roditeljii bili prva smjena.Prvi
put u zivotu,dobio sam heroje,a da to nisu moj otac Niko,neki
poznati muzicar,fudbaler,trener Djole Lakic,priznati kik-boks
tabadzija…to su postali ortaci iz odeljenja.Osjetio sam se
posramljeno pred njima,jer moje jedine obaveze u zivotu su
bile,da se ponasam uljudno,I budem dobar djak,jer mi je sve
drugo bilo obezbijedjeno od roditelja,a ja ni to nisam mogao Iumio da ostvarim.Razmazena stoka,drugog logicnog
objasnjenja nema.Druzenje sa takvim ljudima,I boravak sa
njima na casovima,nesto su najbolje sto je moglo da mi se desi
u to vrijeme.Ti ,,seljaci,,kako sam ih ja nazvao u sebi prvi
dan,nacinili su od mene mnogo ozbiljnijeg,boljeg,marnijeg
momka.Preko njih sam ucio,o
trudu,pozrtvovanju,odgovornosti,odricanju mnogih uzitaka,da
bi krucijalne stvari jednom mogle da zazive.Ja sam jedino
pred Kristinom bio covjek,a pred drugima nalicje covjeka,koje
svojim ponasanjem samo umije da zgrane,a ne I da odusevi,azbog njih…postajao sam odjednom stabilan,svoj,manje zao,jer
Page 80
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 80/134
Kristina I ja
me bilo sramota,biti sa njima u drustvu,a biti toliko losiji od
njih.Osim par ekcesa koje sam napravio kasnije,ali ne bistre
glave,procitacete o tome kasnije,nisam vise napravio ni jednuglupost,a moju promjenu dugovao sam samo tim ljudima.Niko
je konacno postajao zadovoljan,ali je cutao o tome,jer nije bio
siguran koliko ce me to stanje drzati.Bivalo mu je cudno
gledati mene,koji odjednom ustajem na vrijeme u skolu,a da
me on bukvalno ne cupa iz kreveta,jos cudnije,da ja uzimam
knjigu u ruke,a da on I majka,ne klicu I ne vrse pritisak da to
uradim,a najcudnije da ja odjednom pitam,treba li kakva
pomoc u kuci.Jebote,jeli to odrastanje…jeli ja to postajem
bolji…u kako sam se zajebao,ako sam samo pomislio da je
tako,saznacete uskoro.*
Fudbal je odjedno poceo sve manje I manje da me
zanima.Otkidao sam ja I dalje na njega,ali samo u smislu,da sa
ortacima,igram na male golove,u parku,ali ne I da idem 4 puta
nedeljno na treninge.Primjetio sam da idem na treninge,samo
zbog ljubavi I postovanja prema treneru,I drugarima iz
kluba,zbog sebe samog to nisam radio.Dolazio sam da bi se
druzili,pricali,slusali Djola,ali zbog igre…uopste mi se nije
dolazilo.Bio sam spreman radije nedje tumarati sa Tinom,nego
li se znojiti na pripremama na plus 30,ili smrzavati na minus
temperaturama.Morao sam da prestanem da igram,I odluka kaoodluka nije bila mnogo teska,ali je najteze tek dolazilo…kako
to reci treneru I saigracima.Za te cetiri godine treniranja,postali
smo porodica u malom,I osjecali mnogo vise jedni prema
drugima,nego li puko igranje fudbala.Polazio sam od sebe,pre
godinu dana kad je takodje jedan drug,prekinuo da trenira,to
smo mu zamjerili,cak stavise,osjetili smo se izdanim,napustio
je porodicu.Sad je bio na mene red,da uradim isto,I nisam imao
pojma kako to da uradim.Nisam mogao tek tako,da prestanem
da se pojavljujem na treninzima,jer bi to bilo fuserski,ti ljudi
su zasluzivali da izadjem pred njih,I da im to saopstim uoci.Polazio sam od onoga,sto mi je trener davno rekao,a to da
Page 81
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 81/134
Kristina I ja
se fudbal igra strascu,a ako strasti vise nema,treba ga se
okanuti.Pojavio sam se na treningu,s namjerom da im to
saopstim.Prvi put sam dosao bez torbe,I kopacki I dresa unjoj.Djole kad me video,odmah je provalio o cemu se radi,znao
je da sam dosao da se oprostim,I da nema vise fudbala.Jedva
sam suze suzdrzavao,pricajuci sa njim,cak u jednom trenutku,
sam zelio da se predomislim od svega,I odem kuci po
opremu…ali sam znao da bi to kratkog maha,I samo odlaganje
neminovnog.Bilo mu je zao zasto je to tako,cak me nagovorao
da dobro razmislim o svemu,da je to mozda samo tinejdzerska
faza,koja ce brzo proci.Pricao mi je o hormonima,koji luduju u
tjelu,I koji ne daju mladom covjeku,da se sam pita sa svojom
glavom.Ne zelim da citajuci ovo,pomislite kako me trener ubjedjivao da ostanem,jer sam ja bio vrhunski talenat,koji kuca
na vrata prvog tima,pa kao steta sto odustajem na korak do
cilja…Ne,to uopste nije po srijedi.Iz aviona se u startu
vidjelo,da I pored nadarenosti moje generacije,samo dva tri
igraca,mogu nesto ozbiljnije uraditi u fudbalu,dok ostali mogu
da eventualno probaju,ili se zadovolje amaterskim nivoom u
nekim nizerazrednim ligama,dok I oni ne dignu ruke od
svega.Medju ta dva-tri igraca,nisam bio ja.Bio sam dobar
igrac,snazan,kapirao igru….ali bio sam jedan od mase
njih,koje svaki grad ima u sebi, kojima I pored svega,hvali
neki factor,da bi mogli do kraja da se izdvoje iz velikegomile.Ovde po srijedi nije bilo trenerovo ubjedjivanje da
ostanem,iz razloga,sto klub gubi vanserijski biser,vec
jednostavno…bio sam njegov mali…kao svi ostali iz
tima.Neko ko je tu dosao sa nepunih dvanaest godina,I za te
cetiri I po godine,postao skoro covjek,odrastajuci tu pred
njim,I upijajuci njegove savjete,mozda I vise nego li rodjenog
oca.Djole je posebno volio nasu ekipu,jer smo mu bili prva
generacija,koju je preuzeo,posle igracke penzije.Kako smo mi
sazrijevali,pored njega kao ljudi I igraci,on je sazrijevao pored
nas kao trener,zato je srcu primao sve to.Izgrlio sam se sanjim,saigracima,I napustio stadion.Iako sam bio izdajica,jer
Page 82
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 82/134
Kristina I ja
napustam,kada se to najmanje ocekuje,bez ljutnje su me
pustili.Trenirajuci fudbal,cesto sam Tini znao reci,klinackim
zanosom,da kad postanem profesionalac,I budem zaigrao uItaliji,Romi ili Interu,I zaradim gomilu para,ispunicu joj svaku
zelju.Od toga nije bilo nista,ali njoj nikad I nije ni bilo stalo do
novca,tada sam vec bio voljen od nje,tako da mi nisu trebali
bazeni,vile,sefovi sa novcem.
*
Po samom prestanku treniranja fudbala,odjednom sam se
nasao u nekom praznilu.Osim skole,povremenog
pisanja,Tine,od koje se nisam razdvajao,nista se drugo nije
desavalo.Ako je osnovna skola,prolazila u velikom ludilu,Ispidu,koji bi rijetko ko normalan,uspio da isprati,u gimnaziji je
bilo skroz drugacije,zatekao sam se,u nekom,za
mene,nepoznatom stanju.Sve nekako
mirno,usporeno,staticno.Ruku na srce,svo to klinacko
osnovnoskolsko ludilo,ne bih mjenjao za dan jedan sa
Kristinom u vezi,ali opet…trebalo mi je nesto da me pokrene
zbog sebe samog,jer sam sebi postajao smoren,a na taj nacin se
plasio da to ne postanem I drugima.Nju nisam mogao smoriti
nicim,jer je ona uvjek bila spremna ili da me slusa I pricamo
satima o bilo cemu,ili da prosto,satima cutimo bez rjeci
progovorene.U tim casovima cutnje,sve vise,I vise,poceo samda razmisljam o gitari.Nije mi dala mira,ta potreba,sto da se
necim novim bavim,sto zbog toga,sto sam stvarno volio taj
instrument,I zelio ga nauciti svirati. Miziku sam uvjek,ne
volio,nego obozavao,tako da je bio normalan tok dogadjaja,da
jednom zazelim,da nesto sviram.Roditelji su mi bez
pogovora,kupili gitaru,I to model,po mojoj zelji.Niko je uvjek
zelio,da naucim svirati gusle kao on,I ko zna,da povremeno
sviram sa njim na guslarskim vecerima,medjutim nije mi uspio
prenijeti tu ljubav prema guslama,zelio sam samo gitaru.Prvih
ne znam koliko dana,gitaru sam samo drzao na krevetu,diviose njenoj ljepoti,glatkoci,uzivao u nekom za mene opojnom
Page 83
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 83/134
Kristina I ja
mirisu drveta,pozivao Tinu I drugove da je vide.Plasio sam
se,gotovo da je uzmem,da ne bi, bilo kako,ostetio
instrument.Tek koju nedelju posle kupovine gitare,krenuo samuciti je svirati…
Nisam zelio ici na casove gitare,vise me obuzimala
zelja,da se ona I ja,upoznajemo natenane,bez ikakve zurbe,I
pritska da je moram savladati,I nauciti dobro svirati po svaku
cjenu.Nabavio sam neku pjesmaricu,sa iscrtanim akordima,I
polako krenuo.Ako sam znao,da vrijeme nije postojalo,kad god
bih bio sa Kristinom,otkrio sam I drugu stvar u zivotu,koja
umije da ucini vremensku obmanu,ukrade ti sate I sate,a da
pomislis,da su minuti prosli.Pred Kristinim ocima I
sluhom,prosao sam veliki put,sto se tice gitare.Od onoganivoa,kad joj ja,nevjesto okidajuci po zicama,pokusavam
odsvirati poznatu pjesmu,koja nema veze sa originalom,pa do
stadijuma,kad vec to pocinje da lici necemu,iako daleko od
prijanja usima,pa vec do toga kada je to postajalo u najmanju
ruku,lijepo.Kada sam vec poprilicno,savladao vjestinu
sviranja,ona I ja se nismo umjeli zaustaviti u sviranju I
pjevanju.Ja bih svirao,zajedno pjevali,to snimali na starom
kasetofonu,I posle preslusavali,trazeci greske,I potencijalne
ispravke.Spojio sam dvije velike ljubavi,u jednu,jer je I
Kristina zavoljela gitaru,I uz mene pocela da se zanima,da I
ona nesto nauci.Tih dana,nas svijet,cinila je samoskola,brzinsko ucenje,I gitara kojoj smo nestrpljivo hitali.
*
Nekih godinu I po dana,od pocetka sviranja,oformio sam
prvi bend.Dva druga iz generacije,takodje su svirali,jedan
klavijaturu,drugi bubnjeve,tako da smo odlucili da
probamo,kako bi to zvucalo,ako bi se spojili.Bili smo
skeptici,do prve probe,a onda vidjeli da to sve zvuci,krajnje
zadovoljavajuce,I ono najvaznije,da ima mnogo prostora,za
dalji napredak.Nasli smo nekog pjevaca,takodje vrsnjaka,I bez
bas gitare,oformili sastav-LETOJEBCI-mi smo zapravo zeljelida imamo basistu,ali posto nismo znali nikoga ko svira bas,a
Page 84
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 84/134
Kristina I ja
da I hoce da svira sa nama,u pricu smo usli,za bend bez bitnog
istrumenta,ali smo govorili da I The Doors,nisu imali
basistu,pa im to nije smetalo,da postanu jedan od najvecih bendova ikada.Kristina…odusevljena,ocekivano.Kao I svaki
mladi,krajnje pocetnicki bend,za mnogo stvari,pogotovo u
pocetku,nismo mogli da se slozimo.Jedan od njih je bio naziv
benda,bilo ih je mnogo u opticaju,dok nismo nasli
kompromisno resenje u – LETOJEBCIMA-Zanr muzike,koji
smo trebali da sviramo,takodje je bio diskutabilan.Svi smo
slusali drugaciju miziku.Ervin,klavijaturista, je bio vise
sevdah,sansona tip,koji je volio da slusa I svira,Arsena
Dedica,Davorina Popovica,Djordja Balasevica…Bubnjar
Coa,kao tipican bubnjar,volio je pjesme,u kojima ce biti visenego zaposlen,krvnicki lupajuci po bubnjevima,nije mogao
sebe da zamisli,da samo miluje po njima.Ja sam bio nesto
izmedju,kod mene je moglo da prodje,I jedno I drugo.Ujutru
sam znao da budem panker,I kacim katanac oko vrata,kao Sid
iz Sex Pistolsa,I citav sistem u kome zivimo,tjeram u deset
picki materina,smatrajuci da je anarhija,jedino stanje
prijemcivo covjekovom duhu…dok bi uvece,znao da se
raznjezim na Masima Savica,Legende,frulu Bore
Dugica.Pjevaca nista nismo pitali za misljenje,on je morao
pjevati sta mi odlucimo,ako uopste misli da bude sa
nama.Svirali smo obrade,vidjene na svakom koraku toliko puta,ubacujuci po par omiljenih pjesama za nasu dusu,koje
nisu bile bas toliko komercijalne.Krenuli smo uskoro I da
sviramo po klubovima.Nismo izuvali,kako smo svirali,daleko
od toga,jer smo bili I dalje novi I zeleni u tome,ali je to sve
zvucalo korektno,prijemcivo usima I nasim vrsnjacima,koji bi
dolazili da nas slusaju.Uz pjevaca,mal pomalo,I ja sam se
hvatao mikrofona,I postajao prateci vocal,hrabreci se sve
vise,da jednom zapjevam I kao glavni.Na tim svirkama,bili
smo I predmet obozavanja od djevojcica,koje su svrsavale na
Bajagine,Bebekove,Nirvanine pjesme,ali smo I bili predmet pljuvanja od malo starijih,I boljih sviraca,koji su dolazili da
Page 85
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 85/134
Kristina I ja
nam traze mane u sviranju,I da se time nasladjuju I nama
sprdaju.To mi je tad smetalo,da bi tek, ko zna,koliko godina
kasnije shvatio da je sujeta muzicara nevjerovatna stvar,mozdasam to shvatio,onda kada sam I sam postajao sujetan prema
drugima.Bilo na svirkama,ili probama,moj najljuci kriticar,ali
istovremeno I najveci fan I podrska,bila je Tina.Znala je da mi
kaze,kad nisam bio na nivou,kada sam mogao mnogo bolje,ali
kakav god bio…ona me smatrala
najtalentovanijim,najoriginalnijim,najljepsim,I ko zna
kakvim.Voljena Kristina,nije umijela drugacije da misli,pa
nebitno,koliko to imalo veze sa realnoscu I istinom.
*
Dani su prolazili klasicno gimnazijski, skola, izlasci,
muzika i naravno Kristina. I dalje smo bili nerazdvojni,ili
jedno kod drugoga visili,ili smo se vodali se kao dva slijepca
gradom, potpuno gluvi za komentare,da se ponasamo
nedolicno za tako malu sredinu. U ljeto poslije treceg razreda
srednje skole, otisli smo zajedno na more.To je bio veliki
korak,ne za nas…koliko za nase roditelje .Ja sam momak,to
nije strasno,ali za Tinu,I njenog oca,naravno da to nije bilo tek
tako jednostavno.Do tad,I pored nasih cestih,non stop
gledanja,nikad nismo prespavali,jedno kod drugoga,niti smo
spavali u onom drugom smislu.To vec ide na dusu nasimroditeljima,koji iako se nisu mjesali,u nasu vezu,I te kako su
nas imali na radaru.Kod nje, kad bih bio,uvijek bi ,,kao
slucajno,banuo njen otac Stanko, trazeci neke novine,ili bilo
sta drugo,usput stigavsi da mi uputi znacajan pogled tipa-
Mali,pazi sta radis,ja te posmatram-Jeste mene volio cika
Stanko,jer sam mu bukvalno odrastao pred ocima,ali sto je
sigurno,sigurno je…Za njega sam u to
vrijeme,pretpostavljam,bio,,napaljeni glavolja,,koji se ne
razdvaja od njegove kceri,pa tek onda,klinac iz prijateljske
kuce.Moji kuci,nisu bili nista bolji,I dalje sumnjam namajku,da je namjerno sjebala,bravu na vratima moje sobe,da
Page 86
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 86/134
Kristina I ja
ne bi mogla da se zatvore vrata,I da bi ona I Niko uvjek imali
uvida,sta se tamo radi.Niko mi je filovao pamet,da to ne moze
da se popravi,jer fali neki dio,koji nema vise nidje da sekupi,dok novu bravu nije spominjao.
Znao sam,da ce se kadtad morati desiti,ono sto predstavlja
vrhunac odnosa dvoje mladih,ali time se nisam
opterecivao,nego sam to prepustio spontanosti,mada su nasi
roditelji,zeljeli tu ,,spontanost,,da odgode,sto je duze
moguce.Ruku na srce,uspijevali su u tome.Posle dugih
pregovora,datih obecanja o ponasanju,Kristijna I ja,otisli smo
zajedno na more.Ona se tad prvi put odvojila od roditelja,dok
sam ja trenirajuci fudbal,znao cesto da odsustvujem.Glupo
reci,I malo bezveze…ali ta ,,spontanost,,desila nam se prvenoci u hotelu.Cim smo odjurili od kuce,I svih onih nadgledanja
I kontrola,kojima smo bili izlozeni u nasem Prijepolju,podlegli
smo strasti prvu noc.Osim pomena,da se to desilo,necu vam
vise nista reci o tome.Sta je pacenici,a…mislim na
momke…ocekivali ste da vam opisujem,kako je
bilo,jeli…malo drkanja uz laku literature,e pa pusite mi kurac
za to, nista vam necu reci.
*
U toj svakodnevnici u kojoj smo boravili, nismo ni postali
svjesni da smo vec postajali maturanti.Tri godine su minule,da
to nismo ni osjetili.Za te tri godine,osim pomenutih promjena,nije bilo jos nisto vrijedno pomena.Osjecala se
matura,I neke bitne stvari u vazduhu,svi su krenuli da pricaju o
fakultetima,neki uveliko spremali prijemne ispite,a ja sam
stajao sa strane,zatvarajuci usi,na takve price.
Bilo mi je dobro,tako kako jeste,da bih uopste razmisljao o
promjenama.Bio sam I dalje odlican ucenik,roditelji me nisu
bas ganjali da ucim,kako su to radili u osnovnoj skoli,ali
nadzorisanje I povremeno ceranje uvjek su bili prisutni, dok je
Tina ucila vrijedno,savjesno, i sanjala da upise stomatologiju u
prestonici.Razmisljanja o faksu i svemu tome,odlucio sam da
Page 87
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 87/134
Kristina I ja
odlozim,za onda,kad to vise ne budem mogao odlagati,za sami
kraj srednje skole.
*Sve sto sam vam pricao I do sada rekao,o Kristini I meni
,receno je iz mog ugla,a da niko od vas pojma nema,kakva su
bila Kristinina osjecanja prema meni.Dali je ona bila samo
gracka ljepotica,koja je vremenom pala na nekoga ko je cjeli
zivot u njenoj bliznii I trudio se da pridobije njenu naklonost,ili
je pak svih tih godina I ona osjecala nesto prema meni.Ja
nisam od onih koji umiju nekome da kazu,volim te,sto zbog
toga sto bih se osjecao glupo I neprijatno dok to izgovaram,sto
zbog totalne besmislenosti te dvije rijeci.To su sigurno najvise
izgovorene I eksploatisane rjeci,odkad je ljudi.Cak dok ovo pisem,mogu zamisliti pecinskog covjeka,kako sve sa onom
tojagom na ramenu,njegovoj ljepsoj dlakavoj polovini,dzamrga
nesto tipa volim te,pa je tek udari tojagom po glavi.Kako sam
mogao onu plam,koja mi pece utrobom na sam
pomen,Kristinog imena,reci sa to, volim te.Mnogo je trulo,ne
da nije nista receno,nego I minimalizujem postojece.E
sad…Kad mi je Tina prvi put put rekla da me voli,zamolio sam
je da mi to vise nikad ne kaze.Zelio sam da to
osjecam,nacinom na koji me slusa,pogledom koji nadmasuje
svaki stih,dodirom koji svojom vrelinom,ostavlja crveni trag
na kozi…to njeno volim te,nalazio sam u tome,ne u rjeci.Rjeci prije ili kasnije sve upropaste.Teta Nadica,Tinina majka,kad je
postala svjesna cerkinih osjecanja prema meni,rekla je da tek
sad vidi da se nista u zivotu ne desava slucajno I da sav put
koje su nase majke zajedno presle,kao da nije bio zbog njih
samih,nego da bi njihova djeca se tako nasla.Ja sam zelio
manje sudbinskog u tome,pa sam to povezivao spletom
okolnosti,I nicim drugim,iako nisam mogao ostati slijep za
koincidencije.Plasilo me,da razmisljam,da je sve ovo,unaprijed
smisljeno,I da se sve u zivotu,desava po nekom odlicno
smisljenom scenariju,gdje se mi ,ne pitamo nizasta,vec samoigramo svoje role.Meni se svidjalo kako su stajale stvari
Page 88
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 88/134
Kristina I ja
trenutno,ali me je I mnogo plasilo…nisam imao pojma kako ce
se sve izmedju nas dvoje zavrsiti,a sve sto je nepoznato,osim
velikoj nadi…vodi I velikom strahu.
*
Prvi ozbiljniji test,koji je zivot bacio pred nas,kao
iskusenje nase ljubavi i vezanosti,bio je problem u koji sam
poceo da upadam.Uporedo kako sam pocinjao da dobijam
umjetnicki izraz,I radim na prvim autorskim pjesmama,poroci
su poceli da ulaze u moj zivot,tacnije jedan,ali nimalo
naivan,alcohol.Dok su neki ljudi oko mene,cak I drugovi iz
benda,poceli da se zanimaju za lake droge,povremenotrazeci,sve veca I veca iskusenja,moja ahilova peta postao je
alcohol.Droga me je bilo mnogo strah,pogotovo sto sam kao
osnovac,imao prilike da vidim sestru jednog druga,posle
izvjesnog perioda uzivanja droga.To nije bila djevojka,koju
sam znao od ranije,nego hodajuci les,koji svojim uzasom plasi
ljude oko sebe.Tako da sam od tih stvari,odlucio da se
branim,jedinim logickim recenjem,ne probati nikad.O
alcoholu,drugacije sam razmisljao,I to je porok,koji te takodje
da unistiti,srozati na najnize grane,pogotovo ako te savlada,ali
opet cinio mi se manjim uzasom od droga,zbog kojih gubis
vezu,ne samo sa okolinom,vec I sa samim sobom. Primjetiosam veliki stepen tolerancije na pice ,I da mogu mnogo da
popijem a da ostanem trijezan,I tek poneko primjeti stanje u
kome jesam.Onda sam to poceo da zloupotrebljavam,I
pocinjao doslovce da se nalivam raznim picima.Nisam bio
probirljiv,bilo mi je bitno samo da ima alkohola u sebi. Sto je
najgore,nisam pio,ono klinacki I pubertetski, da bi bio u
fazonu,umjetnik koji pije,vec sto sam istinski uzivao,sto u
zestini koja mi para grlo,sto u osjecaju koji sledi kasnije.Prvo
sam pio samo vikendima,na probama I izlascima,a onda
krisom od roditelja I tokom radne nedelje.Kristina je odmahvidjela da vrag nosi salu,I od starta krenula u incijativu,da se
Page 89
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 89/134
Kristina I ja
manem svega.Gotovo uvjek se desavalo,da me posle svirke,ili
nekog druzenja u gradu, Tina I Borko nose kuci,jer sam ja bio
odvaljen da bih mogao da stojim na nogama.Lagao samKristinu,da cu prestati,jer pijem da bih se kao malo
opustio.Ubrzo je usledila neka glupost,u vidu tucnjave,naravno
posle mog pijanisanja,uhapsen sam I proveo noc na
trijeznjenju u policijskoj stanici.Tek izjutra,kada sam se
dozvao sebi,uveliko u stanici milicije,postao sam
svjestan,kakvu sramotu,sam nanio I sebi,ali I
roditeljima.Trenutak kad roditelji I Tina dolaze po mene,nikad
necu zaboraviti.Otac me nijednom pogledao nije,niti mi sta
rekao,ali je njegova faca odavala vulkan koji puca.Taman
sam pokazao znake poboljsanja,posle toliko godina,vrationjegovu vjeru u mene…I onda mu priredim ovakvu stvar,koja
lomi roditeljska srca.Majka me psovala,govorila da vece bruke
u porodici nema od mene,da cu dati povod gradu opet da
prica,kako djete iz dobre kuce a opija se I pravi probleme.Sta
je te noci bilo,ja se ne sjecam,rekli su mi da sam se potukao sa
nekim tipom policiji od ranije poznatim,I da su u tucu uletjeli I
moji I njegovi drugovi,I da je nastala opsta tucnjava,gdje je
bilo posla I za ljekare.Zigosan sam kao krivac,jer da nisam bio
pijan,od tuce ne bi bilo nista.Kristina je dosla sa suzama u
policiju,nije zeljela da me vidi unutra,cekala me ispred
zgrade.Kad me zagrlila,pocela je doslovce da se trese i jeca,Ida mi govori da je najbitnije da mi nije nista I da je ona
ubjedjena da cu se promjeniti njoj za ljubav.Od stida sam htio
u zemlju da propadnem.Tog vrelog martovskog jutra kad su se
ljudi gotovo u majicama setali gradom,meni nije bilo nikad
hladnije,kao da sam bacen u neku zonu gdje sija sunce,a ja
okovan ledom,kome toplina nista ne moze.Nisam zasluzivao ni
takve roditelje, nju,niti drugove koji su uletjeli problematicnog
prijatelja da vade iz nevolje,iako je on za to kriv.Nisam bio
alkoholicar,ali sam definitivno previse I cesto pio za mladu
osobu,da nisam umio mimoici nevolju.Obecao sam sebi Idrugima,da je pijancenje za mene zavrsena stvar,ali opravdano
Page 90
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 90/134
Kristina I ja
nisam smio obecati da nikad necu piti….pitate se
zasto,prosto…mnogo mi je prijalo lokati,pa sam se nadao da
bih jednoga dana,mozda I naucio normalno piti I uzivati ualkoholu,a ne samo pretjerivati I opijati se.
Izgleda,da ima nesto,u onoj izreci,kad kola jednom krenu
nizbrdo,da ih nista vise ne moze zaustaviti.Pad je
neminovan.Posle hapsenja,I velike bruke kojom sam pocastio
ljude koji me mnogo vole,krenulo je blago zatisje.Povukao
sam se izvjesno vrijeme,I rjetko gdje isao,osim u skolu.Nisam
isao ni kod Kristine,nego je ona dolazila kod mene,bilo me
sramota ici kod njenih,I suociti se sa njihovim prijekornim
pogledima.U dugoj istoriji moje porodice,od svih mogucih
predaka koliko ih u lozi znam,nijedan nije imao problem sazakoknom,da ne pominjem dali je kad bio privodjen,dok sam
ja za osamnaest godina,staigao dva puta da se pojavim
tamo.Pitao sam se,kako sam dozvolio sebi,takvu glupost,kako
nemam obzira prema ljudima,koji se toliko trude oko mene u
svakom pogledu,a ja im vracam na takav nacin.Nije
opravdanje da sam bio pijan,jer se odma postavlja pitanje,zasto
sam bio pijan,zasto osamnaestogodisnji skolarac,dozvoljava
sebi takav luksuz,da uopste bude pod gasom.Primjetio
sam,koliko su moji roditelji,tih dana,izbjegavali druge
ljude,bilo im je neprijatno na ulicu izaci,jer su sve komsije se
zanimale,sta se to desilo sa samnom te noci.Krenuo sam polako da okrecem novi list,u nadi da ce me sjecanje na jutro u
stanici milicije,kad tad osloboditi bolnog podsjetnika.Poceo
sam da se vracam normalnim aktivnostima.U tome su mi
pomogli ko drugi nego roditelji I Kristina.Bili su svjedoci
mojih unutrasnjih previranja od te noci,velike grize
savjesti,cak sam I smrsao dosta,da su se trudili po svaku
cjenu,da mi pomognu da to prije zaboravim,I vratim se na stari
kolosjek.
E sad se vracam na ona kola,koja jure strmoglavo,bez
mogucnosti,da se zaustave…Taman,sto sam poceo da sevracam u normalu,I hvatam opet normalan ritam sa
Page 91
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 91/134
Kristina I ja
svakodnevnicom,desila se stvar,koja je na prvu loptu trebala da
bude moja velika sansa.Stvar koja je trebala,da me izdigne
iznad cijele situacije,I pokaze da sam ja mnogo vise od onogasto pokazujem,i kako pricaju moja djela.Dobio sam poziv,da se
sa svojim bendom pojavim na demo festivalu u Podgorici,na
kome smo, koji mjesec ranije,konkurisali sa autorskom
pjesmom I par odsviranih obrada.Bio sam odusevljen,kako
ja,tako drugovi iz benda,Kristinu naravno ne pominjem,jer je
ona bila van sebe od srece.Dobio sam novu priliku…sansu da
dokazem,da nisam nadobudni seronja,koji samo zna problem
izazvati,vec neko,ko ima sta ponuditi.Za pametne ljude,nove
ukazane prilike,znace sansu,koja se mora iskoristiti,ili ako
ne,dati sve od sebe u tome,pa sta bude.Za glupe I nezreleljude,nove sanse,su prilike za nova srljanja,nove padove,I nove
ambise.Ono sto je trebalo da mi da snagu,da se konacno
dozovem,jos vise me gurnulo ka dnu,podjednako,koliko I
hapsenje.
Stigli smo u Podgoricu,s nestrpljenjem ocekivali pocetak
manifestacije,a pogotovo nas izlazak na binu.Osjecali smo se
kao pravi bend,neko ko je prosao konkurs u ne maloj
konkurenciji,I ko je sada tu,da se bori za glavnu nagradu.Onda
sam totalno neocekivano, postao akter ponovljene istorije,ali sa
mnogo drugacijim ishodom…5 godine kasnije od one
utakmice u Niksicu,kad sam bio citavu utakmicu provociran,odstrane publike,desilo se nesto slicno,samo predmet provokacije
nije bila moja debljina,nego prosto izazivanje nervoznih
momaka, da se potucemo,a glavni ucesnici, opet Niksicani I
ja.Nevjerovatno da nikako I nikad nisam uspijevao,da se
skapiram sa ljudima,koji dolaze odatle.Momci iz Niksica,dosli
su u svojstvu publike,na festival u Podgoricu,da bodre neki
njihov bend,koji je takodje ucestvovao na festivalu.Oni su
provocirali,koga su stigli,ali ja sam im nekako najvise djelovao
podobno,za frku koju su trazili.Provokacija sluzi kao najbolji
zov za nepriliku,I ona kad se uputi moze izazvati dvojniefekat,ili ce biti iskulirana,ili pozvati na bojno polje.Ubjedjen
Page 92
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 92/134
Kristina I ja
sam, da bih ja presao preko njihovih,ni malo prijatnih parola
upucenih meni,da tu nije bila Kristina,I da I nju nisu zakacili
svojim skandiranjem,jer su primjetili da smo u vezi.Tina memolila,da ne obracam paznju,I da se usredsredim na ono zbog
cega sam dosao…ali nisam izdrzao.Nisam mogao da istrpim
smradove,koji diraju u ono,sto se ne smije dirati,u ono jedino,
sto je jos ostalo cisto i neukaljano u meni, Kristinu.Majku vam
jebem,zajebali ste se,sve cu vas pobiti.Oteo sam Ervinu
boksera iz jakne,koji je u to vrijeme nosio sa sobom,I zaletio
se na njih,spreman da ubijem,pokidam,satrem,ne
razmisljajuci,sta bi se posle toga moglo desiti.Danas sam
jedino srecan,sto je to bio samo bokser,jer da sam imao noz ili
pistolj,ova prica bi se pisala iz zatvorske celije.Nisam u tomtrenu,video roditelje kuci,koji se mole, da se jednoga dana
dozovem sebi,nisam video ni Kristinu,koja je samo zeljela da
ne obracam paznju,na uvrede tih momaka,niti sam registrovao
drugove iz benda,koji su me molili,da ne napravim glupost u
danu,koji smo toliko sanjali I cekali.Nista nisam video…samo
sam video tri momka,sa pivom u rukama,koji bez ikakvog
razloga,vrijedjaju Kristinu I mene.Najvecu snagu koju covjek
moze osjetiti,nazalost,ne radja ljubav,vec bijes I prkos.Nosen
nevjerovatnom mrznjom prema tim momcima,upao sam medju
njih,I ne gledajuci gdje,krenuo da masem rukama,I bijem
bokserom.Jednog sam odma borio,da se bukvalno vise nijedizao,za vrijeme tuce,dok su ostala dvojica se odmakla I
povadila neke lance,kojima su krenuli da me biju,po glavi I po
tjelu.U takvim momentima,bol se ne osjeca,osjeca se samo
potreba da udaris jos jace,vise,podmuklije…Odmah se
umjesalo obezbijedjenje,izvuklo me iz okrsaja,a momke
udaljilo na distancu.
Organizator je bio van sebe od bijesa, rekao je,da je ovo
poslednji put da ja ucestvujem,na tom festivalu,jer se nikad
nije desio ni najmanji incident,sve dok se ja nisam
pojavio.Mnogi su odmah predlozili,da zbogincidenta,disfalifikuju moj bend,I odma napustimo prostor,da
Page 93
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 93/134
Kristina I ja
bi posle povukli tu odluku,prvenstveno,zbog drugova iz
benda,koji su bili nevini u cijeloj prici.Ipak su nam dozvolili da
sviramo,ali se unaprijed znalo,to nam je bio zadnji put daucestvujemo na toj manifestaciji,pa sve I da u buducnosti
postanemo ne znam kaav bend.Na tom takmicenju sam
odsvirao prvu autorsku pjesmu koju sam uradio,a cak I taj, za
mene veliki trenutak nije mogao da ublazi osjecaj gorcine koji
sam osjecao zbog cijele stvari.Pjesma je bila o Kristini.Na
moju zalost osim pjesme,koju je cula I koja je trebala,da bude
moje najvece iznenadjenje za nju do tad,bila je svjedok mog
obracuna sa tim momcima,ali I onoga za nju mnogo
goreg,kako su me ti momci I pored toga,sto su I oni dobili
batina,bukvalno iskidali.Lanci po glavi,vise su boljeliKristinu,nego li sam ja,u onom bijesu,osjecao bol.Tina je
nanovo bila razocarana u mene…nije mogla da vjeruje kako
neko poput mene,ko apsolutno nije djubre I pokvaren,moze da
ispada negativac,I to samo zato sto ne umije prvo da razmisli I
kulturno se povuce,kad primjeti da ga provociraju.Mnogo
godina mi je trebalo da shvatim,da u duelu sa
primitivcima,postajes veci divljak od njih,ako se upustis u duel
sa njima.Kuliranjem konflikta,ipak pravis neku distancu
izmedju njih I tebe,postavljas granicu koja vas nikad nece moci
dovesti na isti nivo.Opet sam zelio da stavim tacku na sve te
stvari,ostavih ih iza sebe I produzim dalje.Jedino sto je lijepo na kraju ispalo u citavoj stvari je
trenutak kada sam odsvirao tu autorsku stvar-SAMO JA SAM
TE ODUVJEK VOLIO-Iako je Kristina bila ljuta na mene
zbog gluposti,koju sam napravio neposredno pre izvodjenja
pjesme,nije mogla sakriti odusevljenje na tu pjesmu.U toj
pjesmi sam opisao samo onako kako je oduvjek bilo izmedju
mene I nje,I da ma kakve okolnosti u zivotu bile,ja cu I dalje
raditi ono sto cinim od svojih ranih djecjih dana,to,da cu
zauvjek je voljeti I biti odan.Ta pjesma nikada nije snimljena u
profi studiju,jedini snimak te pjesme je video zapis upravo satog festival.Ljudi sve brzo zaboravljaju,pjesme pogotovo se
Page 94
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 94/134
Kristina I ja
zamjene nekim novijim,aktuelnim,a ta pjesma I pored
zazivljenosti u to vrijeme medju gimnazijalcima I grackim
muzicarima,ubrzo se zaboravila.Na kraju se svela na onoga ko je uradio tu pjesmu,I onoga kome je ta pjesma posvecena, ali
I to je bila njena poenta.Vise od toga nisam ni zelio.
Roditeljima nisam rekao za ono sto se desilo u
Podgorici.Masnice na licu,pravdao sam padom na basketu,koji
smo kao odigrali,dok smo cekali festival.Inace dosli smo dan
ranije na festival,da bi se odmorili I spremni docekali pocetak.
To je bila istina,ali laz je bila da smo,da bi prekratili to
vrijeme,igrali basket,na kome sam ja navodno pao.Nisu
povjerovali u to.Majka je tih dana,zbog sjekiracije dobila visok
pritisak,imala probleme sa srcem,par puta zavrsila u hitnoj pomoci,a ja I pored svega toga,nisam umio da povucem rucnu
I okanem se nevolja
Moji problemi sa naravi,koju u tom periodu nisam
uspjevao da obuzdam,zabrinjavali su sve oko mene,plasili su
se da jednom ne naidjem na nekog ko ce me brutalno
pretuci,da ne kazem nesto vise.Ja nisam bio neki tucaros,iako
sam se cesto tukao.Dok su drugi momci koji vole da se
makljaju,bar radili na tome,vjezbali kuci,isli na kik boks,ili na
neku drugu borilacku vjestinu,ja sam bio iz druge price.Nisam
imao nikakvu tehniku u tuci,osim mahanja rukama I nogama,I
mnogo sam djelovao snaznije,nego sto sam to realno bio.Jesam bio solidno snazan,ali ni priblizno,kako je porucivala moja
konstitucija.Velika glava,sirok rameni pojas,misicave noge od
fudbala,stomacina,miks, vise sala nego misica,pozivali su
protivnika na oprez i respect.U stvarnosti,iole jak
protivnik,koji malo zna da udari kako valja,obara me na
zemlju,bez problema.Moj adut u ,,saketanju,,posebno sa jacim
od sebe,bio je krajnje bizaran metod,trpljenje bola.Nikad nisam
odustajao u tuci,pa nebitno koliko tip bio jaci od
mene.Proradio bi neki inat,pogotovo ako bi video da je frajer
jaci od mene,I da mu ne mogu nista.Iznova I iznova,bih kretaona njega,svaki put dobijajuci batine,ali nisam odustajao,sve u
Page 95
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 95/134
Kristina I ja
nadi da ce protivnik prvi odustati.Nekad bi se I
povlacili,plaseci se da ne nagrde budalu od batina,a nekad su
uzivali u dzaku za batinanje,koji se uvjek sam,potura pod sake.Kao sin u izrazitoj patrijahalnoj porodici,sve sam dobio I
sve mi je omoguceno od roditelja,apsolutno sve…jedino sto
moji roditelji nisu mogli da trpe I jedino zbog cega sam
dobijao kritike I batine ,bile su upravo tucnjave u koje sam
upadao sa drugom djecom.Moji roditelji ne vjeruju u
nasilje,smatraju da se svaka nevolja mora izbjeci,I da je bolje
povuci se I progutati ponos,nego li uci u konflikt,koji tek
nikome ne moze dobra donijeti.
*
Dani zavrsne godine srednje skole,proticali su onako,kako
vecini mladih, koji osjecaju trenutak kraja jednog razdoblja
zivota,prelijepo I nezaboravno.Svi smo pretpostavljali a I
znali,da ce nas zivot rastrkati,na hiljadu strana,da ce mnogi
kontakti biti pogubljeni,I kao da smo u saznanju te
neminovnosti, svi u generaciji,od zivota grabili kao
ludi.Postajali smo nezadrzivi,htjeli smo sve I odma.To
vrijeme,kad se uziva u zivotu,ali I naslucuju I sanjaju neki
buduci koraci, meni I Tini,donijelo je prve sumnje I nemire po
pitanju zajednicke buducnosti.Imao sam 19 godina I nije me
bilo sramota da priznam,da sam bio samo sa jednom zenom,dadrugu nijednu nisam probao bar poljupcem ili dodirom,I bio
sam spreman da tako I ostane.Sto se Tine tice,ona je to zeljela
bar podjednako kao ja,da ne kazem vise.Znam da ce muski
citaoci ovog stiva,za ove moje zadnje recenice reci-Joj koja
picka papucarska-ok ljudi,mislite sta hocete,necu vas
ubjedjivati u suprotno.Zbog Tine,za mene nisu postojale
druge.To nije bila samo stvar povjerenja ili lojalnosti,pa necu
da je prevarim,nego jednostavno, previse mi je bila zastupljena
u zivotu,da bi ostavio prostora,da druga makar priviri.Naravno
da nisam mogao da ne primjetim,kad neka dundara,zamasegrudima ulicom,ili pak prodje sa minicem do usiju,to su stvari
Page 96
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 96/134
Kristina I ja
koje refleksno primjetis,I to nema veze sa tim dali bi ti nacinio
prevaru.ili ne.Mislim,nije da ja ne bih tu radio nesto
nevaljalo,ali cim bi se Kristina pojavila,ja sam zaboravljao nasve.Kazu,da svaki umjetnicki nadaren tip licnosti,ima svoju
muzu,vjecitu inspiraciju,koja ga nosi u kreativnom smislu,I
predstavlja more nadahnuca,koje nikad ne presusuje.Za
mene,nije bilo dileme,ko je moja muza,jer mi je bio
dovoljan,nekad samo jedan pogled na nju,da mi glavom prodje
million ideja,melodija,pjesama,slika,da cesto ni djelic tog
inspirativnog poleta,ne bih uspjevao da uhvatim,I u konkretno
pretvorim.Bilo svojim
izgledom,glasom,osmijehom,karakteristicnim nacinom cesanja
nosa,pokretima usana kad se naljuti, nesvakidasnjom pozomkad spava…ona je budila u meni…iskreno ne znam,sta da vam
kazem,sta god bih rekao,bilo bi malo.
Tada sam bio vise nego siguran,da I Tina nije bila ljepa
koliko jeste,cak da je bila krajnje neupadljiva
djevojka,ubjedjen sam da bi je pronasao vremenom , pa bilo
kako.Mozda je ne bi jurio citav zivot, I kao klinac,ali bi na
kraju bila moja,iako ovim opovrgavam,ono sto sam rekao da je
nama muskarcima zenski izgled presudan,tada sam shvatio da
ima nesto mnogo vise…ali mnogo… poznavajuci nju, veliku
licnost I dusu kakvu ima ona,shvatite da Bog nekima da veliku
dobrotu,ali I veliku ljepotu,jer dobrota andjeoski sija,samo iz prelijepog lica,nikako ne obicnog.Cesto sam je znao
pitati,zasto je bila zla prema meni u klinackom periodu,I kako
je moguce da je od razmazene I arogantne djevojcice,mogla
postati takva kakva je sada.Priznala mi je jednu za
mene,krajnje neocekivanu stvar,a to je,da je oduvjek imala
potrebu,da bude uz mene,pa bilo da me iz prikrajka gleda sta
radim,ili da me prosto otkucava za moje vragolije.Rekla mi je-
Nit si mi bio drug,ni brat,ni simpatija,nista od toga,a uvjek me
vuklo nesto ka tebi,a posle si mi postao sve to I ono
najvece…ljubav zivota.*
Page 97
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 97/134
Kristina I ja
Nase strepnje u vezi zajednicke buducnosti ispostavilo se
da nisu bile bez osnova…Ni ona ni ja,nismo uspijevali da
zatvorimo oci,na neki nama do tad,nepoznat nemir,nemir koji je slutio nesto nezamislivo,da ce posle srednje skole,svak
uhvatiti svoj voz sudbine,I da u njemu nece biti mjesta za ono
drugog.Uvjek sam u glavi imao dvije krajnjosti,vezanu za
Kristinu.Prva,da cemo ostati zauvijek zajedno,da se nikad
necemo razdvojiti,pa ne znam kakve okolnosti,u zivotu bile.Da
cemo jednoga dana,dobiti djecu,dati im imena koja smo
zeljeli,I kada odrastu…sa njima se smijati na gluposti,koje je
radio njihov otac u mladosti, da bi im osvojio
majku.Druga,nazalost gora slutnja..bila je neko prohladno
jesenje maglovito vece,pusta zeljeznicka stanica,I ona I ja.Vozkoji uskoro krece,I nas oprostaj,koji odlazemo da samoga
polaska voza.Ona negdje odlazi,gubi se,nestaje tim vozom u
magli,ostavljajuci me samog na stanici,da dugo gledam za
njim.
Ma koliko sebi to nikad nisam zelio da priznam,znao sam
za price drugih ljudi,koji su nerjetko znali da kazu,da najvece
ljubavi uvjek dozive svoj kraj,I da vremenom izgore u svojoj
silini.Priroda nam je dala da budemo umjereni u svemu,I da se
neumjerenosr svake vrste kaznjava,u bilo cemu…nazalost I u
ljubavi.Voljeti nekog previse,a biti voljen mozda jos vise,to su
stvari,koje odnose prevagu nad prirodom,I svim onim sto nam je ona dala,a nista ne smije biti iznad zakona koja diktira majka
priroda.Tada zivotne okolnosti u ime pravila prirode,serviraju
situacije ciji je cilj da stvari vrate u normalu,I poprave
pogresno ucinjeno.
Znali smo da sanjamo drugacije snove….ali I da se toliko
volimo,da tu ljubav ne mogu ugroziti neistovjetni snovi.Snovi
su krajnje cudna stvar…sa njima nikada nismo nacisto.Tu su
da nam podare nevjerovatne stvari,I predstave pokretac ka
njihovom dostignucu,ali tu su nekada,nazalost,da nas samo
zanose,I ucine gubitak sa realnoscu,koji ce nas sputavatihodom kroz zivot.Ne vjerujem da je ikada postojao,ili
Page 98
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 98/134
Kristina I ja
postoji,covjek koji moze reci da je ostvario sve svoje
snove.Moze on to reci medju drugim ljudima,naci opravdanje
u mnogim velikim stvarima koje je napravio,ali dali je bastako.Uvjek ce postojati onaj dio nas,koji ce nas podsjecati na
nesto ucinjeno ili neostvareno,a u to vrijeme toliko
zeljeno.Neki ljudi ce utjehu za neostvarene snove,naci u nekim
drugim poljima,I na taj nacin naciniti kompenzaciju,mjenjati
istinsko zeljeno,za ono trenutno postignuto,ubjedivsi sebe da je
zapravo to pravo,a ne nesto, za cim smo zudjeli nekada
davno.Takodje ima ljudi,koji svoje neostvarene snove,samo
odloze nedje,na sigurno,na prvi pogled zametnuto
mjesto,cekajuci pravu priliku,da snove vrate na velika vrata,I
krenu u pohod ka njihovom ostvarenju.Zbog tih snova,Kristina I ja se nismo razumjeli… Tina je
zeljela da zajedno odemo u Bg, tamo studiramo, zivimo
zajedno, i da to bude to do zavrsetka faksa.Vidjela nas je,kako
zajedno zivimo,u nekom stancicu,odmicemo sa
studijama,vjencavamo se..Jasno mi je rekla,da ne zeli da se
razdvajamo za vrijeme studiranja,I da ako ja ne zelim u
Beograd,ona ce poci samnom gdje ja hocu.Ja sam zelio nju u
svim svojim planovima,ali…Moj problem je bio sto nisam
imao pojma sta cu sa sobom.Dok je ona jos od 8 razreda
sanjala da postana zubarka,I da u svom gradu otvori
stomatolosku ordinaciju,stvari samnom nisu bile ni izblizatakve.Prvo sam htio muzicku akademiju,pa knjizevnost,u
jednom periodu sportsko novinarstvo,pod impresijom tetke
Zorke pomislio da je arhitektura prava stvar za mene,pa me
medicina naglo zainteresovala.Profesije su se smenjivale kao
na traci,a vec je bio maj mjesec kad ljudi ulaze u zavrsne faze
spremanja prijemnih ispita.Nisam imao predstavu,sta zelim od
zivota,niti sam se smatrao dovoljno zrelim,da sa devetnaest
godina,prelomim,sta ce mi biti buduci poziv.Jedino u sta sam
bio siguran da zelim,to su bili Kristina I muzika,ostalo me nije
tangiralo. Smatrao sam da mi je vojska idealna prilika,za taj period zivota,odsluzim je I konacno shvatim sta hocu od
Page 99
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 99/134
Kristina I ja
svega.Bio sam ubjedjen,da mi treba neki mnogo strog
ritam,koji ce me dovesti u red I srediti mi misli.Osim
vojske,zelio sam da skupim i novac za profesionalnu muzickuopremu,I bavljenju muzikom dam mnogo ozbiljniji smisao,a u
medjuvremenu osluskujem sebe,I odlucim sta hocu od
zivota.Bio sam spreman,da pustim Kristinu da ide bez
mene,naravno ne da raskinemo,vec da odrzavamo vezu na
daljinu,gdje bih joj ja,cesto dolazio u posjetu,a mozda vec
iduce godine I pridruzio u Beogradu.To mi je bilo
najlogicnije,zadrzavam je kraj sebe,a u medjuvremenu dumam
o svemu. Ona nije mogla da prihvati takav model veze,jej je
smatrala da je to samo uvod u ono sto se desi kad ljudi nisu
stalno zajedno.Htjela je,ili da zajedno pauziramo,ili zajednostudiramo…To uopste nisam mogao pretpostaviti da ce
reci.Bila je spremna da se zaposli kod ujaka u radnji,dok
ja,preko kumove veze,sluzim vojsku u nasem gradu.Ej…da
gubi godinu dana zivota, zbog moje nezrelosti,sto ne znam sta
cu sa sobom,koji idot bi dozvolio tako nesto za osobu,kojoj
samo lijepo zeli. Nisam zelio da bude tako…
Ne bih mogao da podnesem,da gledam Kristinu,koja radi u
poslasticarnici,zarobljena tu, mojom nemarnoscu I ljubavlju
prema meni.Ona da placa cehove,moje nezrelosti I
neozbiljnosti,kad moze da bude na putu svojih snova,I ne
odlaze njihov pocetak,zbog nekog,ko nista ne sanja.Kako ja,koji je volim,najvise na ovome svijetu,da dozvolim to mojoj
Kristini…kako….ali opet…nisam mogao ni tek tako,da upisem
bilo koji fakultet,I posle se vjecito kajem.Boze…daj mi
pameti.
Prvi put za cetiri godine veze,citav zivot
poznanstva,krenuli smo ozbiljno da se svadjamo.Nisam
pristajao,ni pod razno,da ona pauzira zbog mene,a ona nije
pristajala da ode sama da studira,I da se gledamo u petnaest,ili
mjesec dana,jer se plasila da ce to biti pocetak kraja.Strahovala
je od mog hladjenja,promjena koje me nekad znaju,bacati izkrajnosti u krajnost…I da joj je mnogo lakse,kad zna da sam
Page 100
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 100/134
Kristina I ja
uvijek tu,nego da strijepi od mojih,,ludosti,,Tada me je I prvi
put povrijedila…sumnjom,da se mogu ohladiti od
nje.Kristina…kako...pa jedino,na ovome svijetu,u vezimene,sto je sigurno,I sto ce biti uvjek....to je ljubav prema
tebi.Vjerovatnije mi je bilo,da nekad golim rukama,medvjedu
u borbi,srce iscupam,nego tebe da prestanem voljeti.Prije bih
se kladio,da ce neki veliki oblak,zauvjek prekriti sunce,nego na
to,da te bar manje volim.
-‘’Tvoj problem je sto nikog ne slusas osim sebe samog.
Mislis da ti sve znas, ne das nikom da dopre do tebe, ni
roditeljima ni meni. Ta tvoja narav ide mi na zivce, covjece, ja
samo zelim da budem sa tobom, da se ne razdvajamo, ako ne
moramo, a ne moramo… zasto da ides u jebenu vojsku, kadnece niko drugi da ide, ukidaju je iduce godine, zasto hoces
bespotrebno da gubis vrijeme? Hajde da upisemo neki fakultet,
ne moramo u Bg, studiracemo, ti ces svirati.Ako neces
tako,ok …Pusti me da budem ovde sa tobom.Radicu,ti ces
odsluziti vojsku,I necemo se ni okrenuti godina ce proci,I mi
upisujemo faks.Sta je godina dana…molim te,ne tjeraj me od
sebe… - placnim glasom preklinjala me Tina.
*
Raskinuli smo noc prije maturske veceri.Setali smo kraj
Lima,drzali se za ruke,I nadali se,da ce ona druga strana popustiti u svojim namjerama.To se nije desilo…Dopratio sam
je do kuce,poljubio je,I krenuo.Oboje smo znali da je to kraj.
Ni ona,ni ja,nismo se pojavili na maturskoj veceri,I pored
kupljene haljine,odijela,cipela…Oni su ostali u
ormarima,fiokama,da cekaju neke nove prilike,a ko
zna…mozda I neke nove ljude.
*
Ne moram vam reci kako je izgledalo,odjednom biti bez
nekoga,ko vam je do tad bio sve.Prvi dan posle raskida,nisam
bio svjestan,ni naredni dan, ni onaj sledeci,ni onaj poslesledeceg,pa ni onog dana,sledeceg od sledeceg,sve dok jedne
Page 101
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 101/134
Kristina I ja
noci nisam klonuo I definitivno postao svjestan bez koga sam
ostao.Tek sam shvatio,da ona nije otisla kod babe u selo,kod
brata u Novi SAD,kod drugarice u Bijelo POLJE…ona jeotisla iz mog zivota,I to zauvjek.Danima nisam iz kuce
izlazio,zabarikadirao se u sobi,I trazio mislima barem jednu
stvar u zivotu,za koju mogu da se uhvatim poput davljenika,I
nastavim dalje…trazio sam svoju slamka spasa.Kako produziti
dalje…u cemu naci smisao,volju,neki unutr asnji
pokretac….Razmisljao sam o
roditeljima,sestri,njihovoj,ponekad I neopravdanoj,velikoj
ljubavi prema meni…oni su najvise zasluzivali,da se trgnem iz
tog stanja,I konacno uradim nesto sa samim sobom.Nikad
nisam bio dobar sin,nikad nisam uradio neku ljepu stvar zanjih,da ih ucinim ponosnim,kako to samo roditeljima mogu
pruziti uspjesi djece.Ono malo ljepih stvari,sto bih
im,povremeno priustio,odmah bi ponistio nekim idiotizmom,I
ubijao njihovu nadu,da izlazim na pravi put.Znao sam to,da
imam I neke talente,nesto sto su uvjek drugi,primjecivali
vise,nego li ja sam,I da mozda konacno treba da radim na
sebi,I u tom licnom napretku,postanem bolji I tako nadjem
svoj izlazak iz bede…tako se otrgnem od Kristine. Citav zivot
sam imao jednu borbu, I jedan san u zivotu,osvojiti I ostati sa
Kristinom,tu su pocinjale,I zavrsavale se moje ambicije.Kao
dijete odrastao sam,ne sanjajuci,o tome da cu postati pilot,astronaut,Sale Djordjevic…mastao sam samo o njoj.Zbog
obuzetosti Tinom,mozda sam I zato postao totalni luzer,jer su
se svi moji snovi zavrsili ,onog trena kada me ona
zavoljela.Kad sam ostvario,ono sto sam kao klinac zelio,samo
sam stao.Vise nije bilo teznji,novih vrhova koje treba
osvojiti,novih pobjeda…sve van nje,su bile sporedne
stvari,koje ce se ostvariti,ili ne ostvariti,ali imajuci nju,za sve
me je boleo kurac.Da se razumijemo,nisam mislio da jednoga
dana,zivim od vazduha I ljubavi prema njoj,I ja sam duboko u
sebi,zeleo,pa makar I minorno, da postanem neko I nesto,ali
Page 102
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 102/134
Kristina I ja
onog trena,kada sam o tome poceo bar malo vise da
razmisljam, kuda cu I kako cu,mi smo se mimoisli...
Kada sam konacno smogao snage,I izasao iz sobe,gdjesam danima boravio,nisam mogao sakriti iznanadjenje.Mislio
sam da je citav svijet, stao onog dana,kada smo mi nestali.Nije
bilo tako…Komsije Refik I Dzenana plijevili su bastu,istog
raspolozenja kao I uvjek,lokalni postar pijan se vukao
ulicom,nesto pjevuseci sebi u bradu,djeca su se vracala iz
skole,Sunce je bilo na istom odstojanju kao I ranije,ni vazduh
nije bio drugaciji…zivot je tekao kao I ranije,samo sam ja bio
stao,mrtav u svom tom zivilu,crn u svom tom sarenilu. Trebalo
je poceti sve iz pocetka…nauciti spavati,a da znas da je ujutru
neces vidjeti nauciti hodati,a da znas da ne ides ka njoj, nauciti jesti,a da ne zuris jer te ona ceka na uglu,nauciti raditi ljepe
stvari,a da znas da ih ona vise nece hvaliti,I na kraju…nauciti
ostati priseban,I sa tom prazninom ici zivotom.Svi su me tjerali
da pricam o tome,da ce biti lakse,ako se nekome izjadam,ako
se isplacem…a nista od tog nisam mogao.Sta mi ko moze
pomoci…nisam trazio saosjecanje,drugarski udarac u
rame,roditeljsi zagrljajaj,jer te stvari,nece vratit nju,niti ce
meni biti I malo bolje,vec cu osjetiti tudje sazaljenje,a to mi
sigurno ne treba.Ljudi odjebite,ok sam,nista mi ne fali… a
suze…ko u inat ,nijedna nije htjela vani,kao da tugu moram da
nosim poput bremena na ledjima,bez imalo olaksanja,bezimalo mira.Kao da sam ih trosio,I potrosio,na nebitne stvari u
zivotu,odavno ispucao bonus,I onda kada mi najvise
trebaju,njih vise nema,salter zatvoren.
Vrijeme mi je postala jedina utjeha…saznanje da ce bol
izgubiti tu trku sa vremenom,I da cu sa godinama steci
mudrost,ne da je zaboravim,vec da tu prazninu nosim, barem
dostojanstveno u grudima.Da nikad niko ne primjeti ,ni tracak
tuge na mom licu,da sjete ne bude u mom pogledu…da niko ne
primjeti Kristinine ostatke u meni.Neka se bar ne vidi spolja,a
to sto se kuva u meni,neka ostane moja stvar,to nek ide menina dusu.Mrzeo sam jedino,sto da bih dosao do tog nivoa,kada
Page 103
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 103/134
Kristina I ja
proteklo vrijeme utisava bol…treba vrijeme I vrijeme da
prodje.Nisam mogao zaspati tek tako,I probuditi se,pet godina
stariji,gdje sam u snu,ostavio vremenu zavijet,da bez mene Imoga ucesca u bici,pobijedi bol,I dozvoli mi,jednog jutra da se
probudim,vidno stariji,ali oslobodjen od svega,ali ne I
uspomena.Uspomene na nju ne dam…jer ako je cijena
lisavanja bola,odreci se I njih,zajebi sve,neka boli,neka
otkida,neka me ubije…ali uspomene necete dobiti.Bez njih,za
mene se moze reci,da sam taj I taj,I nista vise…nema me.
Ni malo mi nije olaksavalo saznanje,koliko je I ona patila
posle razlaza…lose raspolozenje u koje je pala,silni izgubljeni
kilogrami,sjekiracija njenih roditelja da ce izgubiti
zdravlje.Sve to me dodatno kidalo,jer sam zelio da ona budesrecna,I da nekad shvati,da je ovako ispalo samo iz moje
ljubavi prema njoj,ni iz cega vise.Ona je zasluzivala sve
najbolje,I da otkrije svoju novu srecu,sto je prije moguce.
*
To ljeto,posle zavrsetka srednje skole I razlaza sa
Kristinom,proveo sam radeci na gradjevini.Ono sto je trebalo
da traje tri mjeseca,do polaska u vojsku,potrajalo je mnogo
duze.U vojsku na kraju nisam ni otisao.Zaposlio sam se kao
fizikalac kod nekog privatnog preduzimaca,I u nimalo laganom
radnom ritmu,trosio dane.Zapinjao sam iz petnih zilaradeci,nekih puta mnogo vise od kapaciteta sopstvene
snage,kao da sam time zelio sebe da kaznim za sve propuste
koje sam napravio zadnjih mjeseci.Ne znam koliko sam puta
sebi ponovio pitanje-Zasto samnom nikad nije tako lako,kao
kod kod drugih ljudi.Zasto u svemu idem nekim
tezim,zaobilaznim putem,a opet nigdje ne stignem na
kraju.Zasto nisam mogao biti,kao sav normalan svijet,koji je
imao sansu,I tu sansu bar probao da iskoristi.Moj poraz su bili
Kristina,neupisan fakultet,I sveukupna razocaranost u mene,sto
od porodice,drugova,I ona najgora…od sebe samog.Sretao bihs vremena na vrijeme,drugove koji bi povremeno dolazili kuci
Page 104
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 104/134
Kristina I ja
vikendima.Svi su oni studirali,ponosno pokazivali prve ocjene
u indeksima,zivjeli neki sladak studentski zivot,o tome mi
pricali sa odusevljenjem…a ja sam bio jedno veliko nista,kojiih slusa,jos vise zaleci,za svojim prilikama. Iskreni prijatelji su
se saosjecali samnom,jer jedini iz starog drustva nisam otisao
na fakultet,ali su I oni oduvjek znali, da ih od mene nista ne
moze iznenaditi,bili su spremni da cuju il da sam zavrsio u
blatu,il da sam dotakao zvijezde,zlatna sredina,kojoj sam se
uvijek nadao,prosto nije bila za mene.Bilo je I onih koji su
znali da prokomentarisu,da se nista nije moglo vise ocekivati
od mene,da sam predodredjen za dno,I da je moje ponasanje
oduvjek nagovjestavalo nekoga,kome je bliskiji pad,nego li
let.Moja sramota,nije bio rad na gradjevini,znojem i prasinomzamazano lice,dok svi moji prijatelji ponosno marsiraju
amfiteatrima,I u glavama prave sliku izvjesno lijepe
buducnosti,ne…jer je I to profesija kao I svaka druga…moja
kazna je bila,totalna beznadeznost I nedostatak cilja,kao da su
sve moje ambicije,pocinjale I zavrsavale se,tu na skeli.Kao da
nekada boraveci sa Tinom,nisam zelio da postanem veliki
pjesnik,muzicar,romanopisac…nicega od toga,vise nije bilo u
meni,kao da mi je sve sa njom nestalo,kao da to nisam zelio
zbog sebe samog,vec prvenstveno I samo zbog nje…da bi nju
ucinio ponosnom.Tu se opet vracam na vec receno,da osim
nje,nisam imao,nijedan san u zivotu.Samnom na gradjeviniradilo je par vrsnjaka,ali su oni za razliku od mene,imali svoje
planove,kovali ideje za odlazak preko grane,nadali se necemu
pa I sedmici na lotou…svi su mislima lutali na neka bolja
mjesta,poslove koje ih cekaju,pa makar se to nikad ne desilo,I
zauvjek ostali na gradilistu,oni su ipak sanjali…Brojao sam
dvadeset godina,a nisam ni dalje znao sta zelim od
zivota,gotovo osam mjeseci od kraja mature,I prve propustene
prilike da nesto studiram.Razlog da jednu godinu pauziram da
bih razmislio o svemu,bilo je samo mazanje ociju samom sebi,
uzaludan bijeg od bunila, kome ni godinu dana kasnije,nisamuspio da pobjegnem.Kristinu sam izgubio,ne da bih pronasao
Page 105
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 105/134
Kristina I ja
sebe,vec da bih nastavio da budem to,sto sam oduvjek
bio…totalni gubitnik.
Roditelji kad vide lose stanje,u kome se djete nadje,na svenacine pokusavaju da ga dozovu,ne birajuci sredstva za
spas.Pokusavaju da te trgnu ,izbave,opamete…ali na kraju
shvate,da se nalaze u situaciji bespomoci,osjete da su im ruke
vezane,I da sam ja zapravo jedini, koji moze da pomogne
samom sebi.Sjekiracija nastaje,ne kada se nize poraz za
porazom,vec kada ne postoji ni najmanja zelja,da se bilo sta
promjeni.Porazi zabole,kada se dese,s vremena na vrijeme,kad
si nenaviknut na njih,kada se u nizu povremenih ili cestih
pobjeda usunja koji poraz,ali kada se desavaju stalno…vise ih
ne dozivljavas kao lomove,vec kao nesto takonormalno,neiznenadjujuce,nesto sto ocekujes I uknjizis, I prije
no se latis necega.Zadnja roditeljska solucija kad vide da oni tu
vise ne mogu pomoci,I kad je ocigledno da onaj kome treba
pomoc,ne preuzima nista,da to stanje promjeni,jeste ono
roditeljsko,,samo nek je ziv I zdrav,,Tada su vec svjesni,gdje
vode stvari,mire se sa tim,prihvataju da njihovo dijete,ne da
nece ostvariti roditeljske potajne zelje,sopstvene ambicije,vec
nece ni ono najosnovnije,sto se bar za toliko
podrazumijevalo…da postane covjek na mjestu.Prioriteti se
mijenjaju, kriterijumi padaju,zelje nestaju…ostaje samo
roditeljska ljubav,koja tezi bar da ne izgubi dijete,pa ma koliko bilo neprilagodjeno i neostvareno.Niko je pocinjao doslovce da
me moli,da odem iz Prijepolja,da upisem neku visu skolu,samo
da nestanem odatle,pa bilo gdje.Znao je kako na mene djeluje
okruzenje u kome sam ostao,boravak na mjestu,u kome nista
drugo ne uspijevam da nadjem,do bola I zbunjenosti.Poceo je
da prica samnom,cesto ulazeci u teme,koje smo tako vjesto
izbjegavali jedan od drugoga.Pricao je o zivotu,o svojim
trijumfima,I padovima,dilemama…I o mnogim stvarima,za
koje sam mislio da nikad necu cuti iz njegovih usta.O zivotu je
govorio,kako neke ljude proslavi,neke satre,a da to uopste nijedo zivota,iako on nije za sve isti,nego do ljudi koji ga zive,I
Page 106
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 106/134
Kristina I ja
nacina na koji se postavljaju prema njemu.Za neke je
maceha,za neke majka,ali kakav god da je,svak ima priliku da
ga zivi,I proba nesto uraditi u njemu.Niko I ja,apsolutno nikadranije nismo pricali o Kristini.On je znao oduvjek,da je
Kristina najsnaznija nit,koja me drzala nekom pravcu,pa ma
koliko on bio krivudav.Znao je, da sam preko nje sve
otkrio,svako osjecanje koje postoji na ovome svijetu,I koliko
god on volio sto imam Kristinu za sebe,strepio je dana,ako ona
vise ne bude bila tu…I kako cu se ja snaci u svemu
tome.Pricao je o svojim djevojkama,mnogo prije majke.Zelio
je to da predstavi,kao nesto tako jednostavno,usputno,cesto se
sluzeci frazom,,da je valjalo to bi trajalo,,ali matori me nije
mogao prevariti.U njegovom glasu,se I te kako naziralo prisustvo neke osobe,koju je on zeleo da precuti…I jeste
uspio,ali samo glasom.Shvatio sam,da je I on u mladosti imao
svoju ,,Kristinu,,onu najvise voljenu,tesko prezaljenu,ali
vremenom,ipak izbledjelu.Odlucio sam da ga poslusam,odem
iz Prijepolja.
*
Odlazak iz rodnog grada,je jedino mogao uciniti potrebnu
promjenu,koja bi me trgla od razmisljanja o njoj,I pokazati
neke nove vidike,tacnije,pokazati mi spas..Nas grad je bio previse obojen uspomenama,da u njemu, osim njih,nista drugo
ne bih uspio da pronadjem.Od mjesta koje sam toliko
volio,gotovo krvlju vezan za njega,preko noci je postala mala
depresivna,vjecito maglom okovana kotlina.To vise nije bila to
Prijepolje,ili to vise nisam bio isti ja…Otisao sam,nisam se
okrenuo,kao da ne napustam kucu,roditelje,sve poznato…zelio
sam sto prije da dodjem negdje,gdje cu biti dovoljno
daleko.Otisao sam u Novi Sad,upisao neku visu skolu.Tina je
jos krajem septembra prosle godine napustila Prijepolje,godinu
dana prije mene,krenula je stazama onih stvari,kojima je uvjek tezila,sa nadom da ce sve postati bolje,I da ce ubrzani zivot
Page 107
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 107/134
Kristina I ja
koji prestonica nosi sa sobom,pomoci joj da proteklo ostavi iza
sebe. Nadao sam se da je uspjela…Majka je znala da mi
prenese za njene desetke na fakultetu,titulu najljepse brucoskinje, koju je ponijela boraveci na nekoj brucosijadi.Sve
su to bile lijepe stvari…ali sam slutio I u njoj bol,ali I veliki
ponos,da bi dozvolila bilo kome,da to primjeti. Kazu da je
ljubav sebicna igra…I da se ucesnici u njoj kostantno bore za
nevidljivu prevlast nad onim drugim.Svak se bori,da kad
jednom dodje do raskida,da on bude taj,koji manje pati,on
bude taj koji prije sve zaboravi,I naravno,on bude taj koji
trijumfuje.Ispada da je ljubav,samo spremanje za raskid,I
reakcije koje ce nastupiti posle njega.To mi mnogo ljigavo
zvuci,jer da je tako ,ispada da su sva osjecanja unaprijedsmisljena djelatnost,koja samo sluze da zavaruju drugu stranu,I
na slavi te prevare zavrede tudja osjecanja,koja opet imaju
neke skrivene motive.Ljudi,cemu to…ma koliko me tuklo po
srcu,to sto nismo skupa,podjednako me tuklo saznanje,da je
ona mnogo osjetljiva,I da joj sve ovo tesko palo.Da sam
mogao,kunem se,meni najsvetijim-Kristinom,preuzeo bih
njenu polovinu bola,da sam mogao, jer mi je uvjek,bio ljepsi
prizor u sjecanju,nje nasmijane,nikako uplakane,pa makar ja
time,dobio oznaku porazenog I ne znam kakvog. Mi nismo
znali za igre,mozda smo I zato,skupo platili odvajanje.Jednom
joj rekoh‘’L jepoto, nema meni srece,ako znam da i ti to nisi’’
Znam da cete reci, patetika do bola, ali iskreno puca mi
kurac sta vi mislite.Uvijek mozete da prestanete ovo citati.
*
Turbulentnih,prebrzih,vise lijepih a manje ruznih dvadeset
godina zivota,ostavio sam u rodnom gradu,I otisao…sve posle
toga,djeovalo je mnogo sporije,mirnije,ali…to mi je I tako
trebalo.Nisam ocekivao promjene,koje su tako brzo me
nasle.Nasao sam se u krugu ljudi,koji su me prihvatili
sebi,kojima nisam morao pricati nista, sta sam prosao I staradio.Ljude koji su proslost,ostavili u proslosti,u
Page 108
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 108/134
Kristina I ja
sjecanjima,tamo odakle se ne vadi.Posle godinu dana uzeo sam
gitaru u ruke,krenuo opet da sviram i pisem pjesme,iako sam
bio ubjedjen da je to za mene zavrena stvar.Bio sam ziv… Kristina je I dalje bila tu,njoj jedino nisam uspio
pobjeci,bjezeci iz Prijepolja…ali to nisam ni zelio.Cesto sam u
mislima razgovarao sa njom,prenosio joj novosti o svom
zivotu,zamisljao njene reakcije,na moje nove pjesme…I dalje
nisam mogao da zamislim da sve ovo tece I odvija se bez
nje.Kao da je bila negdje skrivena,posmatra me,ali ja ne
uspijevam da je vidim iako je uporno osjecam…cak se I
ljutim,na nju,govoreci joj da sve ovo predugo traje,I da izadje
na vidjelo vec jednom…Ona naravno,ne bi izasla…
*
Pjesme iz mene,krenule su da teku kao lude.Opet sam
pocinjao da osjecam onu staru zelju za muzikom,kao da sam
gitaru samo bio odlozio na kratko,posle je uzeo,obrisao prasinu
I nastavio gdje sam stao.Postao sam bolji,iako godinu dana, je
nisam ni pipnuo.Ljudi oko mene,kolege sa fakulteta,bili su
odusevljeni pjesmama,uporno se pitajuci,odakle mi
inspiracija,I koje ta osoba,koja se provlaci svakim mojim
tonom I stihom.Na jednom nastupu,u studentskom klubu,prisla
mi je jedna djevojka,sa suzama u ocima
-Sta ti se desilo-pitala me je,gledajuci me pravo u oci.-Zasto toliko bola u tim pjesmama…zasto si mene tako
rastuzio…treba da pjevas ,,tra-la-la,,a ne tuzne pjesme…ti si
samo klinac…zivi.-
Bio sam zbunjen I nisam znao sta da kazem.Djevojka je
doslovce brisala suze rukama,I ljutito-tuznim tonom pricala
samnom.Zapravo,pricala je samo ona,ja sam cutao,vise
iznenadjen situacijom.Iz publike su dobacivali saljive
komentare,tipa, da je ona obozavateljka koja ugovara vidjenje
posle nastupa.Niko nije imao pojma,sta se desava na bini.Od
ne znam koliko ljudi,sto su se te noci skupili,u studentskom
Page 109
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 109/134
Kristina I ja
klubu,da popiju pice,malo posjede I cuju nekog tipa sa
gitarom,samo jedna djevojka je osjetila o cemu sam pjevao.
Nista nisam stigao da joj kazem,ni kada se vracala na mjestogdje je sjedjela.Posmatrao sam je samo…djevojka je bila u
pravu.
*
Poceo sam da se smijem…I primjecujem druge
djevojke.Posteno da priznam,to je bilo vise osmatranje sa one
fizioloske strane,nego li sam zelio a I mogao,da idem
emocijama.Prvi put kada sam spavao sa djevojkom,a da to nije
Tina,bio sam skroz u nekom cudnom raspolozenju.Kristina je I
dalje bila,gdje je bila,naravno da nije mogla nestati posle
petnaestominutnog valjanja sa nekom brinetom,ali sam seosjetio sa muske strane,olaksano…ili prostije receno,da ne
jedem govna…seksualno zadovoljeno.Svideo mi se osjecaj,biti
sa te strane,bar svoj na svome,pa sam odlucio da bi taj osjecaj
mogao da me drzi duze,a ne samo povremeno.Pocele su druge
djevojke da ulaze u moj zivot…
*
Ako je borba za Kristinu,bila toliko duga,povremeno I
mucna,jer znate sta sam sve prosao da bi je prigrlio sebi,prica
sa ostalim djevojkama,odvijala se mnogo jednostavnije.To mi
je bilo nezamislivo…smuvati djevojku,a da ne treba da budesdeset godina zaljubljen,a usput upadnes u toliko nevolja.Stvari
su isle mnogo prostije.Neke djevojke osvojis,neke ne,ali sve u
svemu,uvijek budes u poziciji da se nesto desava,I naravno da
budes zadovoljan.Postao sam mnogo opusteniji na svakom
polju,nisam lose ucio,kostantno svirao,gledao se sa
djevojkama…Moji kuci su se osjetili blago olaksanje,ali
znajucu mene,I da samnom se nikad ne zna,bili su krajnje
oprezni I uopste nisu isli pred rudu.
Sta je bilo u pitanju,ne znam,ali I da sam zelio,nikako
nisam mogao da se zaljubim.Sad je vec isticala, treca godina bez Kristine,a ja sam neocekivano s obzirom na cinjenicu,da
Page 110
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 110/134
Kristina I ja
sam osim nje,bio skroz neiskusan,odjednom usao u solidno
stanje sa ,,kvantitetom djevojaka,,Imao sam I losih trenutaka…
zapadao sam u faze, kada bih danima zivio u proslosti,pitajucise sta je sve ovo,gdje sam ja,ko su ovi ljudi,I naravno trazeci
Kristinu kao utociste od svega.Osjecao sam se kao da sam
zivio dva zivota…jedan u Prijepolju,I gorak I sladak u isto
vrijeme,ali ispunjen Kristinom,kao necim najvrijednim u
njemu,I onaj drugi zivot…koji nema nikakve slicnosti,sa
proslim,kao da ga zivi neki strani covjek,ali koji ima najvecu
kaznu,jer nije postedjen sjecanja na prosli zivot,I u takvoj
nedoumici,izmedju proslosti I stvari koje se trenutno
desavaju,ne umije da nadje balans.Apsolutno niko,koga sam
poznavao,nije boravio u mojoj blizini,cak ni na ulici nisamsretao poznate ljude,I pored toga sto je solidan broj
Prijepoljaca studirao ovdje.Kao da sam dobio drugu
sansu,priliku za novi pocetak,svoju kartu za bijeg od
necega,sto je moglo da me unisti do kraja.Postavljao sam sebi
pitanja…ako vec sve ide ovako,zasto Tine,bar nisam
oslobodjen…vrijeme je neumitno teklo,a ja od njega,nisam
dobijao,ono jedino sto sam trazio…ne da je zaboravim,vec da
me manje boli. Praznina u grudima I dalje je samovala u
meni,ni plica ni dublja,ali I dalje je bila tu.
*
Onda se I to moralo desiti…upoznao sam Milicu,skroz
drugaciju djevojku,od onih,sa kojima sam se gledao do
tad.Djevojku,koja je od prvog dana,krenula da me pridobija
svojom spontanoscu,cudnim smislom za humor,I naravno
izgledom.Poceli smo da se druzimo,ali sam odmah znao da
zelim vise od toga,nadajuci se da je obostrano.Desilo se ono
nepojmivo…nesto u grudima,je opet krenulo da se
meskolji,koprca…Iako su to stvari,koje se ne mogu
tempirati,predvidjeti,niti je srce sat,koji navijas, da krene opet
da osjeca,onda kada mi to zazelimo,pocelo je da se desavanesto za mene nemoguce…zeljeti prepustit se nekome, a da taj
Page 111
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 111/134
Kristina I ja
neko nije Kristina.Koliko ljudi, je srce sposobno da voli u
jednom trenutku?Dali je moguce voljeti,istovremeno,nekoga
ko ce to biti uvjek,I nekoga ko se tek mozda sprema,da udje usrce,ne znajuci da to srce nikad nece biti oslobodjeno,te druge
strane,koja je uvjek bila,I bice tu?Nisam znao,ali sam morao
saznati…
S obzirom,da nikad nisam bio sklon ljubavnom
taktiziranju,ne sto sam ja nesto posebno,posten I dobar,vec
prosto,sto to nikad nisam umio,prenio sam Milici simpatije I
trenutna osjecanja,mnogo brze nego sto to inace ide…treci
dan.Znam da cete se smijati,I reci koji kreten,ali sta je tu
je…vise nisam imao strpljenja,cak sam smatro I sa trecim
danom,da sam podobro oduzio.Mnogo sam lakse Irasterecenije igrao,kad mi se djevojka svidi,samo u fizickom
smislu,tad bi bila pjesma,ali uvjek kada bi malo emocije
proradile,postajao sam cudak,sklon pretjerivanju…ili jurim
deset godina jednu djevojku,kao Kristinu,ili Milici istrtljam
neke stvari na trecem vidjenju.Slucaj za analizu,definitivno.
Milica je u pocetku bila krajnje zbunjena,nedorecena.Prva
reakcija,na moju objavu osjecanja,bila je ,da me uopste ne
poznaje dovoljno,ali svaka sledeca reakcija, je I vise nego
jasna porucivala…nisam imao sanse kod nje.Lopata brate,ili da
vam jos vise priblizim…pedala,korpa,sut,noga, kako
hocete…meni se isto hvata,odbijen,te odbijen.Prvo sam biozbunjen,pokusavajuci to nevjesto da prikrijem,a onda sam
umalo dobio napad smijeha.Iako sam osjecao veliku
nelagodu,sjetio sam se neocekivano dogadjaja iz
djetinjstva,koji mi je razvukao smjeh od uva do uva.Druga Iz
osnovne skole,Zokija,iskulirala je neka djevojcica,kojoj je on
putem ljubavnog pisma,pokusao da iskaze
osjecanja.Djevojcica je bila krajnje kulturna,pa je pozvala
Zokija, zahvalila mu se na pismu,ali mu I rekla,da osim
drugarskih,nema drugacija osjecanja prema njemu.Zoki se sav
sjeban,jadao Borku I meni,jer ga je ,,ljubav zivota,,iskulirala.Ja sam ga slucajno pitao,sta joj je on rekao,na to
Page 112
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 112/134
Kristina I ja
sve.I Borko I ja,ocekivali smo odgovor tipa,,nista,otisao
sam,,ali dobili smo odgovor,koji nas je prvo shokirao,a onda
kad smo se pribrali,nasmijao do suza.Zoki je rekao,da joj jeopsovao majku, okrenuo se I otisao.
Stojeci pred Milicom,upravo odbijen,pao mi je
Zokijev,,metod,,na pamet,iz cista mira.Naravno da nisam
pomisljao,da ,,pominjem Milicinu majku,,ali u trenutku,nisam
mogao ni prestati da se smijem.Ubjedjen sam da je djevojka
pomislila,da nesto nije u redu samnom.Prijateljski smo se
rastali.
*
Bio sam nekako srecan,ne umijem to objasniti,I pored togasto na kraju, nista nije bilo sa tom malom, srecan, jer nisam
izgubio osjecaj za druge djevojke,a dobio saznanje da na
svijetu ima jos Kristina,iako originalnu,moju Kristinu,uvjek
moram drzati iznad svega.Na prvu loptu,Milica jeste bila moj
poraz,ali I moja pobjeda u isti mah.Nije se htjelo,da budemo
skupa,ali jeste,da se ona pojavi niodkud,iznenada,I toliko
godina posle svega,pokaze mi obrise staze,kojom bez straha
mogu da krenem,I onda se izgubi,isto iznenada,kao sto se I
pojavila.
Do tad,prije upoznavanja Milice,gotovo svaki dan mi je
pocinjao nekim mislima o Kristini,pa bilo da se pitam,sta litrenutno radi,ima li nekoga kraj sebe,dali se koliko
promjenila… nebitno sa kojom djevojkom se bar povremeno
gledao,ili bio nekoj vezici,Tina me na pocetku I kraju, uvjek
cekala,tacnije nije ni odlazila.Ta nova djevojka oko koje sam
se trudio,uspjela je na kratko,pa makar tih neuspjesnih par
dana,moga truda,skrene misli od Tine.Ni jedna djevojka,sa
kojom sam bio,nije uspjela da me okrene od Tine,a to je
uspjela,bar na kratko,djevojka koju nisam mogao da imam.To
tako ne biva u zivotu,ali zivot nema pravila,svakom je prica za
sebe,I kako mu se namjesti,ali bas zbog toga,zivot jedivan.Milicu vise nisam probao kontaktirati,samo sam
Page 113
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 113/134
Kristina I ja
nestao,nije bilo potrebe da to nagovjestavam,jer sam siguran da
time ne bih nista postigao.Jesmo imali dogovor,da cemo ostati
u kontaktu,ali od toga nije bilo nista.Niti sam ja bio dovoljnoveliki,da bih sebe lisio povrijedjene muske sujete,niti je I
ona,nesto specijalno insistirala na drugarstvu.
Sa situacijama,koje ne budu prijatne za mene,vremenom sam
ottkrio, uspjesan mehanizam preko koga se branim od njih,a to
je sala na sopstveni racun,I naravno na situaciju u kojoj bih se
zadesio.Na glas bih rekao
-Care,njoj ne da puca kurac za tebe,nego joj puca,pa otkida-
ili prevedeno na knjizevni jezik,ne zanimam je nimalo,ali
nimalo..Poceo bih naglas da se smijem na svoju izjavu,nimalo
ukiseljeno niti od muke,tome pridodao jos koju izjavu, slicnogtipa,ali naravno na moj racun,bez ikakvog pomena,osobe koja
me upravo odbila,I ubrzo bi krajnje raspolozen,presao preko
citave stvari.Ubjedjen sam,da bi na ove moje izjave,psihijtri
dodali I to
-KRAJNJE USPJESAN VID SUOCAVANJA SA
NEGATIVNIM EMOCIJAMA,METODOM
HUMORISTICKIH PORIVA I PROCESOM
UNUTRASNJEG POTISKIVANJA SVOGA
NAGONA,SUPER EGO JE NADVLADAN-
opet se zajebavam I smijem dok ovo pisem,ali moze mi
se,citao sam dosta psiho literature.PS.nemam pojma ovo stosam rekao iz psihologije, dali je tacno,tacnije izmislio sam,ali
posto nemate ni vi pojma o tome,sta vas boli kurac da o tome
razmisljate.Ono za citanje psiholoske literature, I za to sam vas
slagao.Probao sam citati jednu,ali sam se smorio vec na desetoj
strani.Nacin da se salim u krajnje ne saljivim situacijama,ostala
mi je iz ranih djecackih dana. Stvar koja je Kristinu izludjivala
od mene,bilo je upravo to,sto sam u bezizlaznim sutuacijama
bivao nikad inspirisaniji za salu,a u obicnim bivao pribran,iako
bi trebalo da je obrnuto.Dobijao bih napade glupiranja,pred
neki tezak pismeni rad,dok svi gledaju uplaseni u pod,dok na
Page 114
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 114/134
Kristina I ja
nekim zabavama I ortackim okupljanjima,pogotovo ako bi bio
u nekom tripu,cutao bih I bio ozbiljan.
Vecina ljudi,koju neko iskulira,tacnije odbije,brani se onimreceptom
-TA OSOBA,NIJE VRIJEDNA MENE,CIM NE VIDI MOJE
KVALITETE-
ja sam smislio svoju verziju iste
-DOK VI RAZMISLJATE,ZASTO VAS TA OSOBA NIJE
HTJELA,llI ZASTO NIJE UVIDJELA VASE
KVALITETE,NJOJ SE JEBE ZA VAS,AKO VAS SE I
DALJE SJECA-
Naravno da nisam robot,niti osmjeh moze zavarati gorak ukus
odbijanja,ali moze naciniti bolje.Na kraju krajeva,tu su ostaledjevojke,koje te ubrzo dovedu pameti,sto bi reko drug Cile
-PROTIV ROMANTIKE KA JEDNOJ OSOBI,AKO SI
ISKULIRAN,BRANIS SE SEKSUALNOM RADNJOM SA
DRUGOM OSOBOM-
moram vam priznati,ja ne poznajem nikakvog Cila,niti je on
moj drug,ovo sam ja rekao,ali mi prvo glupo bilo,da kazem da
je to moje,pa reko da kazem da je to nekog Cila,da ne kazete
da sam sirovina koja mnogo psuje.Ionako sta se svakakvih
psovki,naslusali da sad…Jedno je kada mi ostanemo hladni,na
tudju izjavu emaocija prema nama,osjecamo samo
imponovanje,potvrdu velicine I vrijednosti,rijetko se tadastavimo,u poziciju tog nekog,ko u sebi dozivljava buru stojeci
pored nas,I pokusava juci,da prelomi te rjeci preko usta…ali
kada se nama to desi,odnosno,kada mi budemo sa te strane
zbunjenosti I postidjenosti…tada nam se lomi citav svijet,ali to
vec ide na dusu,ljuckoj sebicnosti I bezobzirnosti.Takvi
smo,kakvi smo…
*
Znate ono kad kazu ljudi-Prvih 18 godina zivota,tako mi je
sporo prolazilo,a onda,godine samo proletjese-I kod mene je bio takav slucaj.Svega sam se sjecao ranije dozivljenog,kao da
Page 115
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 115/134
Kristina I ja
se to vrijeme,tako sporo vuklo,I time mi ostavljalo dovoljno
vremena,da sve registrujem I pamtim,nekad I do
pojedinosti.Mnogi ljudi oko mene,za tu moju osobinu da sve pamtim,cesto su pripisivali tome,,majstor u pamcenju nebitnih
stvari,,a kadkad su I sumnjali u vjerodostojnost mog
sjecanja,jer su smatrali da mnoge stvari izmisljam,koristeci
nesjecanje drugih,pa im prosipam pricu.Nisam se mnogo
obazirao na takva misljenja.Cesto bih se pitao, dali sam
blagoslovljen ili proklet,cuvajuci u glavi toliko pojedinosti iz
rane proslosti.Jedno je bilo pamtiti stvari koje se ne daju
zaboraviti,poput Kristine,prvih pocetaka na raznim
poljima,velikih poraza,pokoje pobjede,ali dali su bas mnoge
stvari zasluzivale da budu sacuvane od vremena.Citao sam onekoj zeni,koja ima foto sjecanje svoje proslosti,I da zbog
tog,,dara,,ne moze da bude srecna u zivotu,zato sto bolne stvari
prozivljava svaki dan,a onda opet sjeca se dana koje propatila
zbog losih sjecanja,I tako citav zivot…strasno.Ja daleko od
toga,da sam imao takav tip memorije,ali sam imao sasvim
solidno sacuvane mnoge stvari iz proslosti.Neke sam pamtio
doslovce onakve kakve su bile,slikovito,a neke pamtio po
,svom raspolozenju tih dana,cak I po mirisima.Jednom sjedeci
u nekom kaficu,kao oparen,okrenuo sam se iza sebe,da sam
iznenadio ljude koji su sjedjeli samnom.Osjetio sam
zenski,,hugo boss,,parfem,koji je Kristina koristila,I najvisevoljela.Iza mene je stajala neka nepoznata djevojka,I sama
iznenadjena mojim naglim okretom.Nisam nista rekao,samo
sam se vratio za sto.Uvjek osjecajuci miris tog parfema,ja bih
neocekivano postao putnik u nekoj vremenskoj masini,koja me
cesto I mimo moje volje vracala u proslost.Tada bih se nasao u
mnogim situacijama od ranije,posmatrajuci ih iz ugla,potpuno
skriven od pogleda ljudi iz te proslosti.Video bih sve…
Proslo je nekih vec sest godina od odlaska iz Prijepolja,a te
godine su tako brzo proletjele,da bih cesto zamisljeno znao da
stanem,ne vjerujuci u brzinu vremena.Za tih sest godina,samotri puta sam otisao kuci,a od toga,dva puta jer sam
Page 116
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 116/134
Kristina I ja
morao…prvi put kad je Borku umro deda,za koga je on bio
izuzetno vezan,a drugi put,kad majka nije bila dobro.Treci put
je bila u pitanju neka nova godina.Sa roditeljima sam se ipak cesto gledao,zasto je sestra zivjela u Beogradu,sa djecom I
muzom,tako da je sestrina kuca, bila lokacija gdje sam se cesto
sastajao sa njima.Nikad me nisu kritikovali zasto ne dolazim
cesce kuci.Znali su oni,podjednako koliko I ja,da dolje za
mene vise nema nicega.Takodje su I strepili I od to, par
puta,kada sam se pojavio u Prijepolju.Plasili su se,da ne
pronadjem opet stare okove,koji ce me opet vezati I
zarobiti,samo mozda jos silnije,jace…Kao da je u Prijepolju
ostala da zivi,neka zver,koja je svih tih minulih godina,samo
skupljala snagu,jacala u svojoj samoci I gladi,I cekalamene…njenu zrtvu.Roditelji su znali o svemu I vise nego
dobro.
Kristinu nisam video sest godina…Ni ona nije cesto dolazila
kuci kod njenih.Kao da smo potpisali precutni dogovor o
izbjegavanju jedno drudog…Majka me obavjestavala o njenim
novinama u zivotu,jer je znala koliko meni znaci sve o njoj, ali
naravno, samo ljepe stvari, druge nisam zelio da
znam.Roditelji su znali, da rjec Kristina,I sve vezano za
nju,nikada nece biti zabranjeno spominjati u nasoj kuci.Znao
sam za sve Kristinine desetke na faksu,dva ispita koja je djele
od diplome,ali sam saznao I za stvar,koju su roditelji uporno pokusavali da mi precute,cesto se praveci nevjesti…
trogodisnju vezu sa kolegom sa fakulteta,koja ide ka smo
jednom,braku.On je vec bio zavrsio,cekala se Tinina diploma,I
da se formalnosti srede.Skoro godinu dana su zivjeli
zajedno.To sam saznao,od druga iz generacije,koji mi je
slucajno spomenuo,,znas koga sam sreo,Tinu I buduceg
muza,,Taj ortak nije imao losu namjeru,jer je u pitanju
dobrocudan tip,brzeg jezika od pameti.Kad sam saznao…u
trenu je sve stalo.Taj drug je nastavio dalje da prica,a ja sam
video tipa koji prica,a rijeci kao da nisu izlazile.Ljudi su prolazili oko mene,nekako usporeno,kao da je svako od njih
Page 117
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 117/134
Kristina I ja
prepoznao moje stanje,pa hodaju sporije da bi mi osmotrili
facu.Ulica se odjednom izduzila,kao da joj kraja nema,I da tog
dana,I pored moje dobre volje,ja necu neci izlazak iz nje.Bio sam razocaran u sebe.Znam da odma sledi vase pitanje,o
cemu pricam,da nisam mozda zbunjen,pa pod naletom
emocija,govorim gluposti.Ne ljudi…savrseno sam znao o
cemu pricam.Tini sam uvjek lijepo zelio,I njenu srecu
prizeljkivao kao jedini uslov,da I ja to budem jednog dana,ali
odjednom…nisam znao o cemu da mislim.Znao sam da ce
jednoga dana,doci I taj ,kad cu cuti I da ona ima momka,posle
da se udaje,dobija djecu,pa nebitno,dali ja to sve uradio prije
je…sve sam znao,I spremao sam se za to.Zamisljao sam taj
trenutak,kad ja to saznajem,kako puno srca konstatujem,da jesrecu pronasla osoba,koja je najvise na svijetu zasluzuje,I kako
u to ime,uzimam nesto I da popijem.Pojma nisam imao…
Saznajuci za njenu udaju…umro sam po drugi put.Ako je prvi
put,dio mene nestao,prije tih davnih sest godina,posle one
setnje kraj Lima,I svega onoga sto je posle bilo…drugi put sam
umirao tu,na ulici,pred drugom,svim tim nepoznatim ljudima
koji uporno hodaju I hodaju…Shvatio sam,da sam je tek tog
popodneva izgubio.Nju kao nju,izgubio sam posle razlaza…ali
onu ludu nadu,koja je zivjela u meni svih tih godina,krijuci se
od se od mog razuma tako vjesto… izgubio sam je
tad.Nadu…da jednoga dana,na ulici prepoznam Kristinu,Inastavimo tamo gdje smo stali.Zanimljivo,nisam ni znao da tu
nadu imam,sve dok nije nestala,u saznanju Kristine
udaje.Osjecao sam kako me napusta,izlazi iz mene,penje se
visoko ka zgradama,oblacima…daleko od mene.
*
Vremenom sam Novi Sad prihvatio kao svoj grad.Za tih sest I
po godina,solidno smo se razumjeli.Ja sam bio izgubljen za
svoj rodni grad,a Novi Sad tako lijep I veliki da mi pruzi
utociste.Svirao sam,nikad ozbiljnije.Imao sam vise iskustavasa bendovima,ali se vise nisam prolazio u toj prici.Zelio sam,
Page 118
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 118/134
Kristina I ja
sam da budem,to mi je bilo jedino razumno resenje,jer na bini
ili na probi,ljude iz benda,nisam osjecao.Oni su bili puki
sviraci,muzicari koji su tu,da bi se nesto sviralo,nisu ulazilidublje u pricu koju sam pokusavao da izguram,pa sam shvatio
sa njima ili bez njih,da sam u tome sam,pa zasto onda ne bi
bukvalno sam svirao.Zaradio sam solidan respect medju
gradskim muzicarima,I malobrojnom publikom koja me pratila
po nastupima.Zelio sam vise od toga…Osjecao sam da mogu
otici mnogo dalje,da te pjesme moze slusati daleko veci
broj,nego li to trenutno cini.Te pjesme su zasluzivale da se
cuju,pjevuse,jer sam znao da u ovoj zemlji,od tolko
ljudi,postoji neko,ko ce u njima,pronaci nesto I za sebe,pa
makar se nikad I ne saznalo ime autora koji stoji iza tih njih.Zbog te obuzetosti muzikom,fakultet sam bio stavio skroz u
drugi plan,I takvim pristupom prema njemu,opet pocinjao
roditelje I sestru da sjekiram,koji su opravdano, opet strijepili
sta ce samnom na kraju biti.Ocekivali su od mene konacno
neku izvjesnost,I sve ono sto nju prati,poput diplome
fakulteta,veze sa ozbiljnom djevojkom,posla…Moji prijatelji
uveliko su zavrsavali skolavanja,zaposljavali se,kretali da se
zene,dobijali djecu,dok sa ja,po kriterijumima okoline ispadao
neko totalno neozbiljan,ko I pored dovodjenja u red za neka
pitanja,uveliko kaska za svojom generacijom.Nisu mi prijali
takvi komentari.Jeste da me boleo kurac,sta misli onaj,koji jedezurni prepricavac tudjih zivota I stvari,bilo mi je krivo sto je
to,osim moje porodice,bilo I misljenje nekih drugih ljudi,do
cijih mi je misljenja veoma stalo,prijatelja.Oni su prepoznavali
moju zelju da istinski izgaram da prestavim muziku sirem
auditorijumu,I to su postovali,ali se nisu slagali sa mojim
zanemarivanjem primarnih obaveza,vaznijih od muzike I
svega.Smatrali su da previse rizikujem,I da sam mnogo godina
provedenih na fakultetu stavio na kocku,zbog necega,sto bi
trebao da mi bude hobi I nista vise.Svi oni su voljeli moje
pjesme,citali price koje sam pisao,ali su ipak od mene zeljeli prvo diplomu pa tek onda sve ostalo.Znao sam da su u
Page 119
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 119/134
Kristina I ja
pravu.Uvrnuta logika koja je mene nosila,bila je, da za fakultet
ce uvjek biti vremena,a da sve ovo sa muzikom treba da
probam dok sam jos mlad I pun elana.Nisam vidio sebe,unekim ozbiljnijim zivotnim godinama,kako I dalje se lozim da
nesto uradim u muzici,nesvjestan godina koje su prosle, I koje
mi za to vrijeme nista donijele.Uzasavao sam se slike iz glave
zamisljajuci buducnost,kako neki procelavi debeli ja,sa
gitarom u ruci,pravim neke pjesme,za koje mislim da ce mi
konacno prokrciti put.Smatrao sam da je bolje u mladosti
saznati kako stoje stvari,dali se sta moze ili ne moze uraditi,I u
saznanju te istine,znati kako dalje…ili nastaviti svirati I sanjati
neka bolja vremena,ili se povuci,posvetiti struci,a muzikom se
baviti samo iz ljubavi I licne satisfakcije.Cesto mi je padala naum jedna Kristinina izjava,pred sami nas raskid,vezana bas za
moju muziku I za potencijalno zanimanje u vidu upisanog
fakulteta.Govorila je, da sve sto nosim u sebi,jeste dar I
talenat,ali je isto I smatrala, da je jedini nacin da ne tresnem
nosem o zivotni pod,da imam ozbiljno zanimanje,I nesto sto je
krajnje suprotno od onoga sto ja istinski jesam.Nikada nisam
sumnjao u njene najbolje namjere prema meni,I znao sam da je
u pravu,na isti nacin,na koji su to I roditelji I prijatelji,ali
opet…Kako je ispravnije postupiti,poslusati najdraze,utisati
snove,I krenuti putem sigurnosti i manjeg rizika,ili bataliti sve
i poci onom stazom,koja neminovno vodi vise padu,nego liuspjehu,ali stazom koju srce navodi jedinu kao ispravnu,pa
nebitno sta se desilo posle toga?Srecan sam bio,sto sam
konacno posle toliko godina koje sam u proslosti proveo
nesanjajuci I nezeleci nista,konacno imao nesto ispred
sebe.Imao sam cilj…koliko ostvariv,to je vec manje bitno.
Ubijala me istina,da manje vrijedni ostvaruju moje snove.Sa
svojim polukvalitetom,u najboljem slucaju,uzimali su sve ono
sto mi pripada.Nisam nikad smatrao da sam najbolji,ali sam
znao da nisam ni mnogo losiji.Nisam sanjao novinske
stupce,prepoznavanje od drugih ljudi,niti bilo sta slicno,vecobicnu sansu,da pokazem sta znam ,I nista vise.Problem je
Page 120
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 120/134
Kristina I ja
bio,sto nisam znao od koga da trazim tu sansu.Na tom nimalo
lakom putu,boraveci u studijima,snimajuci pjesme,placajuci
ljude koji mi rade aranzmane,stizao sam da upoznajemumjetnike raznih bransa.Svi neafirmisani.Tu je bilo
slikara,vajara,pjesnika,muzicara…neki od njih, zasluzivali su
ne samo slavu na nivou Srbije,r egiona,balkana…zasluzivali su
svecko priznanje.Spoznajem te istine,bio sam I odusevljen i
razocaran.Odusevljen kvalitetom ljudi koje mozes upoznati,ne
pretpostavljajuci sta sve kriju u sebi,I koliko toga mogu…ali I
razocaran saznanjem I nevjericom da oni od toga,mahom nisu
imali nista.Sta jebote ja da ocekujem… Njihova najveca
tragedija,bila je sto su rodjeni ovde,pod ovim nebom I
suncem,djeleci vazduh sa ljudima koji prave vrijednosti umijusamo da gaze I ismijavaju,a mulj I talog,stavljaju na vrh,I
njemu se klanjaju.Kakva smo jebena zemlja…kakva usrana
zabluda da smo nebeski narod…kakvo bucanje u patriotizam a
za svog covjeka,gori smo nego li prema najcrnjem
dusmaninu…najgori smo.
*
Tih dana,poceo sam da patim od velike nesanice.Strasno
saznanje,koliko noc moze biti duga,ako si svjestan svakog
minuta u njegovom sporom odmicanju.Kad shvatis da te
noci,od spavanja,nece biti nista,prepustis se razmisljanju o bilo
cemu,u nadi da ce sto prije svanuti.Misli se razviju,prodje nekovrijeme,pogledas u sat,u nadi da si uzeo od vremena bar par
sati,a onda se neocekivano sjebes…ispadne da je proslo jedva
nekih 45 minuta.Sta dalje?Previse si umoran da bi ustao iz
kreveta,I bilo sta radio,a previse razbudjen da bi mogao da
spavas.Misli se potrose posle nekog vremena,kao da noc ne
da,da u njenoj smijeni, glava bude bili cim zaposlena,a ako ti
to I dozvoli,to su neka bezvezna,crna razmisljanja,koja te vise
pokopaju,nego li ti dobra donesu.
U to vijeme, bio sam u vezi sa izvjesnom
Marom.Novosadjanka,ne malo mladja od mene,sa kojom sam bio u najduzoj vezi posle Kristine,5 mjeseci.Ona je stvarno bila
Page 121
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 121/134
Kristina I ja
dobra djevojka.Lijepa,neiskvarena, odmjerenog
ponasanja,prestavljala je nekoga,koga vrijedi imati kraj
sebe.Jesmo bili suprotni svjetovi totalno,ali smo se nalazili nanekom ljudskom nivou,da sam je prihvatio sebi.Nije isto nekog
prihvatiti,I tog nekog zavoljeti, to su razlicite stvari iako mnogi
to mjesaju,jer se podrazumijeva,da kad nekog prihvatis,onda
ga I volis.U mom slucaju,prihvatanje je znacilo biti s nekim,ko
ce mozda vremenom,ili sticajem okolnosti,prirasti srcu.Vodio
sam je kod Borka na svadbu,na kojoj sam ujedno bio kum.Svi
nasi drugovi,kao I sam Borko,bili su šokirani. Marom.Smatrali
su da je preslikana Kristina.Mene nije posjecala ni malo.Jesu
obje plavuse,upadljivo punih usana I krupnih ociju,ali
apsolutno nisu imale nekih slicnosti,svaka je bila prica zasebe.Na kraju krajeva,to je uopste nebitno.Maru sam zelio za
sebe,sto zbog osjecanja kojima sam se nadao ka njoj jednog
dana,sto iz potrebe da sebe smatram konacno ozbiljnim
momkom,a ne samo palamudom.Mozda sam Maru I zato
poveo na svdbu,da bih I pred drugovima pokazao naznake
stabilnosti.Svadba je prosla kao I svako veselje,pijano I
ludo.Trudio sam se da budem veseo I dzek na svadbi najboljeg
prijatelja,iako sam istinu govoreci,jedva stajao na
nogama.Nazalost ne zbog pica,vec zbog insomnije,koja me
doslovce kidala.Posle zavrsetka svadbe,nisam ostajao u
Prijepolju,odma smo se Mara I ja zaputili u Novi Sad.Roditeljinisu bili u Prijepolju,vec kod sestre u Cirihu,koja se te godine
sa porodicom preselila tamo.Da su oni bili tu,upoznao bih
Maru sa roditeljima,ovako nije bilo potrebe da ostajem,tako da
smo bez zadrzavanja,krenuli natrag.
Nisam se osjecao najprijatnije zbog Mare u jednom
trenutku.Ona nije znala,da je kao prvo moj pokusaj da se
dozovem za neke stvari,a tek onda djevojka koja boravi
samnom.Pitao sam se dali je fer to sto radim.Polazio sam od
toga,kako bi meni bilo,da moje emocije predstavljaju polgon
drugoj strani,na kome ta osoba uvjezbava funkcioninje ustabilnoj vezi.Znao sam da me Mara voli,bio sam joj
Page 122
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 122/134
Kristina I ja
prvi,srcem je ulazila u sve ovo samnom,a ja sam I dalje
robovao sopstvenim dilemama I nemirinma,nadajuci se da ce
one jednom proci,I da ce na kraju ostati ljubav premaMari.Imala je 19 godina,I vec je radila u firmi svoga oca,dok
sam ja imao skoro 26,a I dalje sam studirao I zanosio se
muzickom proboju.Samu cinjenicu da sam je poveo na svadbu
najboljeg prijatelja,Mara je povezivala sa tim,da smo ona I
ja,takodje u stabilnoj vezi,koja ima veliku tendenciju da
jednoga dana predje u nesto vise.Probao sam da se zamislim,da
jednoga dana budem u braku sa njom.Sve je to bilo
prihvatljivo,ona je dobra,pedanatna,privlacna,obozava da kuva
I da mi sve zelje ispunjava.Pored nje bih bio ususkan u pravoj
kucnoj idili,bez svadja I prepucavanja,ali opet tu nestohvali…osjecanja.Odlucio sam da dam vremenu da mi ih
stvori,jer valjda kad provodis s nekim dosta vremena
zajedno,moras ga vremenom zavoljeti.Mislio sam…
Ona je cesto spavala kod mene,cak se I solidarisala,I zbog
moje insomnije namjerno ostajala budna,da mi noci ne bi bile
dosadne. Nista nije pomagalo,da san dodje na oci.Cajevi,toplo
mlijeko,perseni…postajao sam neko ko sanja da spava.Kod
ljekara nisam zelio da idem,em ih onako ne volim,em sam se
plasio da mi ne smisle neku dijagnozu dugackog naziva,zbog
koje cu se jos vise usrati u gace,pa tek necu zaspati.Nisam
neko ko voli tablet,tako da je I to padalo u vodu.Jedne noci iz revolta,sto to vec dugo traje,nisam ni legao u
krevet.Odlucio sam cjelu noc nesto raditi,tumarati,citati,u nadi
da ce me san zateci neocekivano.Opet sam pizdeo,jer nista nije
pomagalo.Onda sam pred samu zoru uzeo gitaru.Oko cjele frke
sa Borkovom svadbom,nesanicom,nisam dugo svirao.Svirao
sam nesto neobavezno.Odjednom sam,krenuo da pjevam uz
jednu temu na gitari,slucajno smisljenoj.Osjecao sam kao da
mi neko sapuce te rijeci.Kao da je neki nevidljivi vilenjak mi
sjedio na ramenu,I odlucio da mi pokloni pjesmu.Za manje od
5 minuta,pjesma je bila gotova.Cetiri kratke strofe,refren kojise ponavlja dva puta,I to je bilo to.Zvala se-Nedostajes-Kad
Page 123
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 123/134
Kristina I ja
sam je koji put jos odsvirao,nije bilo dileme o kome pjesma
govori.Kristina…dokle vise.
Kipeo sam od bjesa na sebe.Imao sam djevojku,koja mevoljela,spremna sve da uradi za mene,a ja sam pjevao pjesmu o
djevojci,za koju nisam bio siguran,dali me posle toliko
godina,ikad prizove u svoje misli.Sta je vise ovo,gdje vodi?Jeli
ovo moja kazna za grijehove nekog proslog zivota,jeli
andjelima zanimljivo da testiraju,po slucajnom uzorku
odabranog covjeka,dokle moze da gura sa osjecanjima prema
jednoj osobi,I dali mu taj teret moze ili ne moze sjebati zivot.
*
Ubrzo sam se rastao sa Marom.Smatrao sam da ona zasluzuje
da bar na kraju budem iskren.Rekao sam bez okolisavanja,dagodinama stojim u jednoj tacki,da nikad nisam nacisto sa
samim sobom,a kamoli sa drugima,I da nije fer da ona bude
neko ko ispasta zbog takvih stvari.Mara je bila spremna da se
bori,kako ona kaze,,da se uhvati u kostac I samnom I mojim
problemima,jer ona zna da se u meni krije neko vrijedan,,Nije
mi olaksavala takvim stavom ni malo.Na kraju ipak nije imala
kud.Otisla je.
Dali zbog toga sto sam se bio navikao na njeno prisustvo,prvih
par dana mi je bilo neobicno bez nje,cak sam sumnjao u
ispravost svoje odluke,da bi vremenom ipak shvatio da je to
bila prava odluka.Probao sam da se vratim u korak sa fakulteto,ali to je islo
mnogo kilavo.Fakultet je zahtjevao vrijeme,koje ja zbog
precestog sviranja nisam imao,I zahtjevao je radnu naviku,koja
ja nikad nisam imao.Nazirao se zavrsetak fakulteta I pored
svega,ali s obzirom na vrijeme koje sam mu posvecivao,to je
djelovalo I te kako daleko.
Svirao sam svuda po Srbiji.Jednostavno gitara na rame,I kretao
bih da sviram po klubovima,kojima je odgovarao moj metod,a
on je bio, ljudi koji udobno sjede u piblici ispijajuci svoja
pica,I ja koji sviram I pjevam.Krajnje prijatan I opustenambijent,bez ikakvog jaza izmedju bine I publike.Cesto iz zelje
Page 124
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 124/134
Kristina I ja
da se sto bolje opustim,jer je veca opustenost,znacila mnogo
kvalitetnijeg mene na bini,pocinjao sam opet solidno da
cirkam,sto prije nastupa,sto za vrijeme trajanja svirke.Opet suse naslucivali problemi…Kao da sam probudio onog
pritajenog djavola u meni,kome je trebalo mojih par
pijanstava,da opet stvari uzme u svoju ruku.Probleme sam
izbjegavao,nisam zelio da se sukobljavam sa drugima,I trudio
sam se da pijem na solidnoj distanci od drugih,pa bilo to prije
ili posle nastupa.Posle jednog nastupa u Cacku,I pretjreranog
udaranja po lozi,samo sam pao.Mrak.Sledi rupa u sjecanju od
skoro 36 casova,kad sam se probudio u Cacanskoj
bolnici.Rekli su mi da sam toliko pretjerao sa picem,da su u
prvi mah pomislili da se necu probuditi.Nisam mogao davjerujem…bio sam na ivici da umrem.
Zelio sam da to ostane moja tajna i za prijatelje I
roditelje,medjutim predvidio sam cinjenicu u daljnjem ujaku
Iz Cacka,kod koga sam bio pre svirke na rucku.On je
obavijestio moje roditelje,koji su odmah se zaputili iz
Svajcarske.Njihova lica kada se pojavljuju na vratima sobe,bila
su mi nekako skroz drugacija,u odnosu na ranije.Strepio sam
od Nikovih psovki,kritika,majcinih prekornih pogleda…ali od
svega toga nije bilo nista.Video sam dva preplasena bica,koja
me suznih ociju pitaju zasto sam to uradio,zasto sam pio a
rekao da necu vise nikada.Nisam znao sta da kazem.Dovoljnome ubijalo saznanje,da sam im skratio zivot ni sam ne znam
koliko godina.Dojurili sui z Svajcaraske a danisu znali dali
sam ziv ili mrtav.Opet smo bili na pocetku svega…samo sta je
njihovo povjerenje zauvjek nestalo.
*
Izasao sam iz bolnice,I sa roditeljima otisao za Novi Sad.Oni
su zeljeli da krenem sa njima u Cirih na jedno vrijeme,ali zbog
moje ,,ljubavi,,prema avionima,od toga nije bilo nista.Plasili su
se da me ostave samog u Srbiji.Mjesto nazad kod
sestre,odlucili su da odu u Prijepolje.
Page 125
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 125/134
Kristina I ja
Uplasen svim sto se desilo,narednih dana sam proveo
razmisljajuci o svemu.Zamisljao sam kako bi sve izgledalo da
se nisam probudio.Ko bi me najvise zalio,ko ne bi uopste,kako bi reagovali mali sestrici koji me mnogo vole.Kao klinac znao
sam da razmisljam o smrti.Pitao sam se kako to izgleda
napustiti osvaj svijet,koja je sledeca stanica,gdje to covjek
boravi kad umre.Covjek mi je djelovao tako slozeno bice,da
nisam mogao zamisliti da kad umre, to sve nestaje.Padalo mi
je na um,da je I smrt samo usputno mjesto,za ono sto se desava
kasnije,kao jedan od mnogobrojnih nivoa koje prolazimo,a da
mi za zivota predjemo tek prvi nivo,nesvjesni koliko nas jos
ceka toga.Mislio sam da kada I predjemo sve te nivoe,opet ne
pise,,game ower,,,nego da opet sledi nesto novo…sve sam prije mogao zamisliti,sem da smrt bude prosto kraj,gasenje
svjetla I laku noc,nema vise. Bilo je sranje kao dijete
razmisljati o tim stvarima,jer bih se uvjek izbedacio kad bi
pomislio da cu I ja jednoga dana umrijeti.Covjek je u sustini
velika picka,citav zivot kenja kako se najmanje plasi za svoj
zivot,a onda se desi neka neprijatna situacija,gdje on bukvalno
cmizdri I na pomisao da nestane sa ovoga svijeta.Dobro nisam
bas cmizdrio,posle onog u bolnici,ali da sam se usrao, jesam.
*
Neki dan posle tog dogadjaja,zazvonio mi je telefon.Javio sam
se ocekujuci roditelje,koji su me tih dana,zvali dvadeset putadnevno.Nisu bili oni.
-Sasa ti si… Kristina ovde-
Jeli ima smisla reci,koliko je srce u tom trenu
zalupalo…trebam li vam crtati ,koliko je sve odjednom postalo
nevazno,kao sam citav zivot zivio da bih ga prodao za zvuk tog
glasa.
-Ja sam-
Onda slijedi dugacka sutnja I sa jedne I druge strane,oboje
crpimo snagu za jos jednu rijec,a da ta rijec nije nase
ime.Mnogo bi lakse sve teklo,kad bi tim disanjem u
Page 126
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 126/134
Kristina I ja
telefon,mogli reci sve sto treba,I to sustanje bi bilo
dovoljno.Bola bi I tada bilo,ali sigurno manje.
-Sto si to uradio,kako si mogao da budes tako glup…reci mi- placucim glasom punim ljutnjem I brige pitala me je
Kristina.Ja ne znam sta da odgovorim,kao prvo ne vjerujem da
je to I dalje ona…kao da neko koristi moju slabost prema njoj
pa se surovo sali samnom,ne mareci za posledice te sale po
onoga,kome je upucena.Hiljade misli glavom mi prolece,lutaju
tom brzinom,da nijednu ne vidim,nazirem samo obrise
ljudi…ko su oni?Ko sam ja?Jesam li ja uopste prezivio onu
komu od pijanstva?Da nisam umro,pa sad neupokojena dusa
prolazi kroz iskusenja,a prvo I najteze iskusenje,upravo mi
Kristina.Daj dozovi se,reci nesto u telefon,ona ceka…da nijemozda prekinula vezu?
-Tino…desilo se…ne znam kako…Tino…-
Zbunjeno pricam,zastajkujem,uzimam vazduh,izgovaram
jednu rijec,I sa veliki naporom smisljam drugu koju bih da
izgovorim,ali mnogo mi slabe ide.Tinin sad vec glasan plac
odzvanja telefonom
-Kako mozes tako da ubijas roditelje,Nasiju…sto hoces mene
da ubijes…-
Sta joj reci…daj majmune smisli nesto…ajde,ajde…ali rijeci
naravno zakazu kada su najpotrebnije,I od
velikog,,govornika,,nastaje nijem tip koji ne zna ili ne moze dakaze bilo sto.Odjednom mi pada na um ljutnja…razmisljam da
bih mozda trebao ljut da budem,I na taj nacin odagnam ovu
bol,koja vise ugrozava da ubije srce,nego li ono pijanstvo od
pre neki dan…ali kako…kako I zbog cega biti ljut na nekoga
ko te oduvjek iskreno volio,a ko to izgleda nikad nije ni
prestao.Razmisljao sam da joj kazem,Kristina sta ti znas o
ubijanju…ubijen sam vec osam godina…daj mi razliku
izmedju toga,da mrtav zivis Ili da budes stvarno mrtav.Zapravo
razlika postoji,mnogo je gore ovo prvo…kad si stvarno mrtav
bar si postedjen svega,a kad mrtav zivis, ne zivis zbog sebe veczbog ljudi u oklinini,iako ti dusa vene I vene…To joj nisam
Page 127
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 127/134
Kristina I ja
mogao reci,jer znam da nije tako,znao sam koliko sam se
prepao posle onoga u Cacku…ali nisam ni totalno omanuo
istinu,godinama sam pokusavao da se snadjem unecemu,prihvatim pravila sredine kao jedini ispravan put,ali
opet nesto ne stima,opet lutam tamo vamo,nikako da se
dozovem u bilo cemu.Nisam bio srecan…dali zbog toga,sto
posle Kristine pravu srecu nisam osjetio,ili zbog toga sto sam
mozda bjezao od radosti,a da to nisam ni znao.Za
okolinu,nisam imao razloga da budem tuzan,jer sam imao
roditelje,sestru,njenu djecu,ujaka,tetku,ljude koji me vole…I
zbog toga sam bio srecan jer ih imam,ali zbog svojih
stvari,onih samo mojih…to nikad nisam mogao.Otac je imao
majku,majka oca,sestra zeta,zet sestru…svi smo u porodiciimali jedni druge,ali su svi oni imali I nekoga samo svog…ja
tog nekog nisam imao,jer je to bila samo Kristina.
Pokusavajuci da ostanem pribran po svaku cjenu,rekao sam joj
-Tino…desilo se sta se desilo…bitno je da sam sada
dobro.Bice mi to veliki nauk…ma bitno je samo da je sad sve
u redu-
Ona ne prestaje da place,osjecam njenu ljutnju na sebe
samu,jer je prije poziva,jedini zadatak sebi zadala…da ne
smije biti suza I da treba biti pribrana.Nije ocekivala da ce biti
toliko slaba.Zamisljam je dok pricamo…imala je ranije obicaj
kada zeli da zaustavi plac,pocne iz sve snage da grize usne,iznekog njenog ubjedjenja,da ce tad prestati suziti,jer ce fizicka
bol odagnati onu drugu.Nije se promjenila…znao sam da I
dalje to radi.Nije mi tesko da provalim,da je preko moje majke
saznala,sta je bilo te noci u Cacku.Majka je pomenula njenoj
majci Nadici,a ona je morala tu stvar da prenese Kristini,a ona
vec nije mogla da predje preko saznanja,da sam svojom
krivicom mogao da skoncam.Zeljela je ono sto I ja,da budem
bilo gdje na planeti,radim sta hocu…ali da budem ziv I
srecan.Znala je dok god sam tu negdje,pa nebitno dali bile
stotine,ili hiljade kilometara izmedju nas…znala je da samopet tu.Da zivim neki svoj zivot,da se smijem,povremeno
Page 128
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 128/134
Kristina I ja
placem, sviram,radim negdje,druzim sa Borkom,igram sah sa
Nikom,volim neku djevojku…htjela je to da zna,a ne da me
oplakuje sto me nema.Znao sam koliko je I ona propatila kadasmo se razisli,svjestan sam bio da joj nisam podario ni jednu
jedinu stvar,za koju je mogla da se uhvati I da kaze da sam bio
los prema njoj,I na osnovu toga nadje razlog da me brze
preboli.Kao I svi parovi,I mi smo se znali svadjati…ali to su
uvjek bile smijesne stvari,koje te kasnije vise zasmiju,nego li
bilo sta drugo.
Polako je krenuo da se stisava onaj najsnazniji talas emocija,sa
samog pocetka razgovora.I dalje je bilo kriticno,ali prezivljen
najopasniji deo,obecavao je koliko toliko mirniju luku.Uspjeli
smo da pitamo jedno drugo,za neke stvari.Rekla je da je udataza Vuka,kolegu iz struke, vec godinu I po dana,imaju cerku
Sofiju.Zivjeli su privatno,iscekivali da podignu krevet za
stan.Pricala je o Sofiji,da je ista ona iz tog uzrasta,I da nije
uopste nemirna beba,kakve one znaju biti.Pricala je o
Vuku,covjeku velikog srca,koji joj svojom dobrotom prema
njoj I Sofiji,zivot cini idilicnim I skladnim.Rekla je kako sa
nekim stvarima iz proslosti,nikad nije uspjela da se obracuna,I
da ih je zive zakopala duboko u sebi,nadajuci se da ce tu
zauvjek ostati.Znao sam koje su to,,neke stvari,,ali nisam zelio
da pitam,jer smo I ona I ja savrseno znali na sta misli kad
kaze.Njenih pitanja za mene,nije bilo,jer znam da se plasilaonoga sto bi mogla cuti…strijepila je od moje totalne
iskrenosti prema njoj,I saznanja,da nikad nisam napravio neki
veliki korak u zivotu,mozda upravo zbog tih,,nekih
stvari,,Znala je koliko bi joj tesko palo,da to cuje,iako je
mogla da pretpostavi da je to jedan od razloga,ako ne
najveci,da ne kazem jedini .Ja nisam imao svog,,Vuka,,koji bi
mi pomogao u toj mucnoj borbi sa proslim vremenom,iako je
solidan broj djevojaka uspjeo da prodje za tih minulih
godina.Dali je Mara trebala da bude moj,,Vuk,,jeli to ona
bila?Razgovor je koliko toliko normalno tekao,I opetneocekivano,Kristina je odjednom rekla
Page 129
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 129/134
Kristina I ja
-Kumim te I molim…dozovi se…reci mi da neces vise
priredjivati onakve stvari.Daj mi obecanje da ces biti srecan,da
ces se truditi…-suze su opet kretale,a onda je rekla I to,sto jedoslovce moglo u trenu da ubije
-Kako meni da bude dobro u zivotu,ako mi ti propadas-
Rekla je ono, sto sam ja njoj znao da kazem ranije,samo malo
prilagodjenije situaciji…da jedino njena sreca, uslovljava I
moju srecu.Nije zaboravila tu recenicu,koju sam joj tako davno
rekao,da je zbog nje, ona tada zaplakala,I trazila garanciju ,da
se nikad necemo rastati.Garancije ne postoje nizasta u zivotu,a
ja sam joj te godine dao..
-Tino…vjeruj mi,sve je dobro…budi srecna I zbog sebe I
mene-Rekao sam to,I oborio vezu,vise nisam izdrzao.
Sta je teze u rastanku…voljeti nekog,ko tebe vise ne voli,pa se
kidas tom nepravdom,ali je vremenom prihvatis…ili voljeti
nekog,ko I tebi dalje voli,a da se natrag vise nikad nece
moci.Ljudi,dajte mi prvo…
*
Danima posle tog razgovora sa Kristinom,osjecao sam se
krajnje utuceno.Nikad vise nisam bio prisutniji u
proslosti,nego li tih dana.Pitao sam se,sta bi se desilo,da sam je
samo poslusao I te godine sa njom upisao fakultet.Pustio sam
Kristinu od sebe,u nekoj teznji da se pronadjem u necemu,a jasam se posle nje izgubio nikad vise.Kao da je ona bila jedina
baklja u toj mracnoj pecini kojom sam tumarao…a ja se tako
naivno odrekao toga svijetla,u nadi da cu ipak nekako ubosti
put.Znao sam, da sam krenuo sa njom te godine, sve bi mozda
bilo drugacije…bilo je sad kasno o tome razmisljati.Posle
nekog vremena provedenog u takvom raspolozenju,odjednom
sam poceo da osjecam neko rasterecenje.U svim tim godinama
bez Kristine,znao sam se pitati,dali cu je ikada vise u zivotu
cuti ili vidjeti.Saznanje da sam je cuo,budilo je opet neki
spokoj,I pored bujice nemira koje je izazvao njen poziv.Znateda nikada nisam volio da razmisljam o sudbini…da bi
Page 130
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 130/134
Kristina I ja
odjednom,potpuno neocekivano sve ovo izmedju Kristine I
mene,poceo da pripisujem necemu,sto je van nasih
moci.Razmisljao sam o tome,da moja sudbina mozda jeste,dami jedna osoba odredi zivot,prodrma ga,izbaci iz
tezista,putanje…da bi opet nastavio da se trazim,u nadi da cu
to I uspjeti jednoga dana…Zelio sam da se pronadjem vise od
svega.Neki se uspeju pronaci tako brzo,noseni samo voljom I
zeljom da rade na sebi,dok pak drugi to ucine kasnije,ili ono
najgore…nikad.Zelio sam da vjerujem,morao sam.
*
Najveca teznja koju sam zelio da ostvarim,tih mjeseci,bila je
uskladiti neke stvari,koje do tad nikako nisam
uspijevao:fakultet,muzika I pisanje.Zanimljivo,ovo drugodvoje, tako sam savrseno uklapao jedno sa drugim,mislim na
sviranje I pisanje,dok se fakultet slabo uklapao u bilo kojoj
kombinaciji.Morao sam da pocinjem da izgaram na svakom
polju,u nadi da cu nekako uspijeti.Pisao sam pripovijetke I
kratke price,I skupljao ih u prvu zbirku,dok je sa muzicke
strane takodje bilo pristojno,bar sto se tice stalnog snimanja
pjesama,i rada na novima.
Upoznao sam Jelenu,I sa njom bez suvisnih razmisljanja I
nepotrebnih tripova krenuo da se zabavljavam.Tri godine
mladja, apsolvent na arhitetekturi,bila je krajnje korektna na
svakom polju.Ona je isto mislila I za mene,tako da nije bilorazloga da nam ne bude dobro jedno sa drugim.Osjecala se
ipak neka zrelost,kao da su godine ipak odlucile da daju malo
pameti.Posle duzeg vremena vezao sam dva data ispita,bez
visemjesecne pause,I pored dugogodisnjeg I nemarnog
studiranja opet bio tu blizu.Uspio sam da se natjeram,I cak dva
puta u godini letio avionom do sestre I roditelja.Necu da
pomislite,da je sve bilo idealno,ali s obzirom na neke ranije
periode,bilo je ipak bolje.Otisao sam par puta I do
Prijepolja,jer je Borko postao otac,dvije preslatke
bliznakinje.On je bio totalno promijenjen u odnosu na ranijaizdanja,tacno se vidjelo kako brak I djeca,ne dozvoljavaju da
Page 131
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 131/134
Kristina I ja
drugacije bude.Uopste mi nije licio na Borka,koji me nekada
davno nagovorio da se ispisam u kondom,bacim ga kroz prozor
I pogodim dobrog Ismeta.Cak sam otisao u posjetu I bivsemtreneru Djolu Lakicu.Mnogo se obradovao kada me
video.Satima smo pricali, sto evocirajuci stara vrtemena,sto
pricajuci o novim stvarima.Pricao je o mojoj generaciji sa
velikom ljubavlju,da smo bili posebni svi do jednog,svak na
svoj nacin,I da bi zelio jednog dana da se okupimo I udarimo
jednu partiju na male golove.Zelio sam I ja to…ali svi smo bili
rastrkani na hiljadu strana,da nisam znao koliko je to
realno,mada nikad se ne zna…
*
Ljudi…I to bi bilo to.Vise nema.Sad vas moram vratiti na sami pocetak,I ono junsko jutro na aerodromu,kada sam posle
punih deset godina video Kristinu.
*
-Kristina…jebote…ti si-
Gledala je u mene šokirano…kao da je sve vise mogla da
ocekuje da vidi na aerodromu,do mene.Kao da se sam duh
pojavio pred njom,prijeteci da ce je odvesti u svoje tamne
odaje,odakle nema povratka.Stezala je Sofiju za ruku,koja je
gledala naizmjenicno,cas u mene cas u majku.Djevojcica je
osjecala da se desava nesto bitno.
-Mama,ko je ovo-pitala je Sofija sad gledajuci samo umene.Primjetio sam I Vuka kako prilazi njima dvoma.
Na nekih 4-5 metara od mene stajala je ona,I dalje…moja
Kristina.Vidno punija nego li sam je zapamtio,krace kose nego
li je ranije nosila…ali nesumnjivo, bila je to ona.Citaoci…da
vas pitam nesto,postoji li nacin da se izbjegne zbunjenost u
ovakvim trenucima?Postoje li savrsene recenice,koje se mogu
izgovoriti I osjecaj totalne dezorijentisanosti bar malo
ublaziti?Sta uraditi…a ne ispasti istovremeno I tuzan I
smijesan.
Gledao sam u to, I dalje prelijepo lice… za mene toliko drago Ivoljeno.U trenu mi je proslo glavom,da se ovde zavrsava
Page 132
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 132/134
Kristina I ja
svijet…da posle ovoga susreta, ce se neka ogromna ljubicasta
zavjesa spustiti preko neba,a neki glas samo reci-the end-I sve
odjednom nestati.Gledajuci je sa te kratke prostorne distance,koja ce svakog casa biti narusena,kad krenemo jedno prema
drugom u zagrljaj,shvatio sam…covjece…Ne volim je manje ,
ni posle toliko godina.Posmatrajuci nju,imao sam utisak kao
da sam prespavao zadnjih deset godina,kao jedan dan,probudio
se,I opet stao pored nje,ne znajuci da je proslo toliko dugo.
Krenuo sam prema njoj…znam da moram biti odmjeren zbog
njenog muza I kcerke,I da moram paziti sta I kako
govorim…ali kako da kontrolisem sve ovo.Drzeci Sofiju za
ruku,I ona je krenula koji korak prema meni.Zagrlio sam je iz
sve snage,moleci sebe samog,da jos sad,samo sad, suze ne pustim,I da cu se cim zamaknem od nje,isplakati kao
nikad.Zagrlila je I ona mene…osjetio sam njeno tesko duboko
disanje,I cesto ponavljano,jedva cujno sa njenih usana-O moj
Boze-Ne bih se nikada istrgao iz tog zagrljaja,ostao bih tu ,sve
dok me ne pronadje sudnji dan…ali morao sam da razmisljam
I o njenoj porodici.Odmah posle zagrljaja sa Tinom,pruzio sam
ruku Vuku,I rekao
-Drago mi je,Sasa-gledao je u mene neko vrijeme,a onda
snaznim srdacnim stiskom stegao mi ruku I rekao
-Drago je I meni,Vuk-
Vuk me nije gledao onim krvnickim pogledom kako muz znagledati bivseg momka njegove zene…gledao me blago,pun
nekog respekta,kao da konacno upoznaje nekog o kome je
toliko cuo.Nije imao razloga da me mrzi.Znao je dobro,koliko
sam volio,sad njegovu Kristinu,I da sam mu je predao
neiskvarenu,nerazocaranu…I da je iz te ljubavi,ona mozda I
ostala takva kakva je danas,jer mi sazrijevajuci jedno uz
drugo,ni za sta, osim voljeti se,nismo ni znali.
Cucnuo sam pored Sofije,pomazio je po kosi I pitao je,na koga
je tako lijepa.Djevojcica se postidjela,zaronila glavom u
majcinu suknju,smijuci se na glas.Zarovio sam po torbici kojusam nosio sa sobom,,iz nje izvadio snikers I jedan privezak za
Page 133
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 133/134
Kristina I ja
kljuceve,brodic sa sidrom napunjen vodom I ukrasnom
plastikom.
-Sofija,vidi sta imam za tebe-Djevojcica se okrenula uzela poklone I odmah krenula da se zanima dobijenim.Zamolila me
je da joj snikers odma otvorim.Kristina I Vuk su se nasmijali.
Nepun minut kasnije cuo se dispecer koji poziva putnike za
Cirih,to je bio moj let.Uspravio sam se,stigavsi prije toga, jos
jednom da pomilujem Sofiju.Trebao sam da krenem.Gledao
sam opet u Kristinu,morao sam reci nesto…a rjeci opet nije
bilo.Oci su oboma vec bile vlazne…znao sam da se opet
borimo protiv suza,svak na svoj nacin.Ona grizom usana,a ja
molbama samom sebi,da izdrzim jos taj koji
trenutak.Razmisljao sam,dali je ovo onaj momenat kada jaodlazim srecan I ostavljam nju srecnu takodje. Zbog Sofije I
Vuka,I morala je biti srecna…a znate ono u ovoj prici ipak
toliko puta receno…moje srece bez tvoje nema.
-Kristina…vidimo se-rekao sam,I zaputio se ka pultu.
-
Page 134
7/16/2019 Veljko Stijepovic - Kristina i Ja
http://slidepdf.com/reader/full/veljko-stijepovic-kristina-i-ja 134/134
Kristina I ja