1 Analize sadržaja aktivne komponente, onečišćenja u sirovini ili gotovom obliku i druge metode kemijske analize lijekova, za koje ne postoje ili se ne primjenjuju standardizirani analitički postupci, nužno podliježu zahtjevu za ispitivanjem prikladnosti analitičkih svojstava metode za danu primjenu. Stoga ih je potrebno podvrgnuti postupku kojeg nazivamo validacijom metode. Validacija metoda analize lijekova sastavni je dio dokumentacije za registraciju ljekovitih oblika ili farmakološki aktivnih tvari. Osnovni je element sustava osiguranja kvalitete i nužan preduvjet distribucije i terapijske primjene lijeka u Hrvatskoj i inozemstvu. “Validacija je potvrda ispitivanjem i prikupljanjem dobivenih objektivnih dokaza o ispunjavanju osobitih zahtjeva za predviđenu posebnu uporabu” (HRN EN ISO 8402 iz 1996.), odnosno to je postupak kojim se određuje i dokumentira prikladnost analitičkog sustava za određenu namjenu. Da bi se validirala analitička metoda, treba provesti vrednovanje svih njezinih bitnih koraka. Da bi se određena analitička metoda mogla nazvati validiranom i prihvatiti kao ispravna metoda analize određenog lijeka, ona mora zadovoljiti određene parametre koje je preporučila krovna svjetska organizacija za donošenje propisa u farmaceutskoj industriji, “International Conference on Harmonisation of Technical Requirements for Registration of Pharmaceuticals for Human Use”, skraćeno ICH, sa sjedištem u Ženevi, a čije preporuke prihvaćaju i primjenjuju europska farmakopeja (European Department for the Quality of Medicines) sa sjedištem u Strasbourgu i američka farmakopeja (The United States Pharmacopeial Convention) sa sjedištem u Rockvilleu. Validaciju treba provoditi: – pri uvođenju nove metode, – prilikom prenamjene ili modifikacije postojeće metode, – za utvrđivanje standardnog radnog postupka (standardne metode), – za nenormirane metode, – za metode razvijene u vlastitom laboratoriju, – kada se normirana metoda želi primijeniti izvan normiranog područja,
52
Embed
Validacija je potvrda ispitivanjem i prikupljanjem ...bib.irb.hr/datoteka/621021.Diplomski-Ivanis_Boris-2012.pdf · preporuke prihvaćaju i primjenjuju europska farmakopeja (European
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
1
Analize sadržaja aktivne komponente, onečišćenja u sirovini ili gotovom obliku i druge
metode kemijske analize lijekova, za koje ne postoje ili se ne primjenjuju standardizirani
analitički postupci, nužno podliježu zahtjevu za ispitivanjem prikladnosti analitičkih
svojstava metode za danu primjenu. Stoga ih je potrebno podvrgnuti postupku kojeg
nazivamo validacijom metode. Validacija metoda analize lijekova sastavni je dio
dokumentacije za registraciju ljekovitih oblika ili farmakološki aktivnih tvari. Osnovni je
element sustava osiguranja kvalitete i nužan preduvjet distribucije i terapijske primjene
lijeka u Hrvatskoj i inozemstvu.
“Validacija je potvrda ispitivanjem i prikupljanjem dobivenih objektivnih dokaza o
ispunjavanju osobitih zahtjeva za predviđenu posebnu uporabu” (HRN EN ISO 8402 iz
1996.), odnosno to je postupak kojim se određuje i dokumentira prikladnost analitičkog
sustava za određenu namjenu. Da bi se validirala analitička metoda, treba provesti
vrednovanje svih njezinih bitnih koraka.
Da bi se određena analitička metoda mogla nazvati validiranom i prihvatiti kao ispravna
metoda analize određenog lijeka, ona mora zadovoljiti određene parametre koje je
preporučila krovna svjetska organizacija za donošenje propisa u farmaceutskoj industriji,
“International Conference on Harmonisation of Technical Requirements for Registration
of Pharmaceuticals for Human Use”, skraćeno ICH, sa sjedištem u Ženevi, a čije
preporuke prihvaćaju i primjenjuju europska farmakopeja (European Department for the
Quality of Medicines) sa sjedištem u Strasbourgu i američka farmakopeja (The United
States Pharmacopeial Convention) sa sjedištem u Rockvilleu.
Validaciju treba provoditi:
– pri uvođenju nove metode,
– prilikom prenamjene ili modifikacije postojeće metode,
– za utvrđivanje standardnog radnog postupka (standardne metode),
– za nenormirane metode,
– za metode razvijene u vlastitom laboratoriju,
– kada se normirana metoda želi primijeniti izvan normiranog područja,
2
– ako podatci kontrole kvalitete pokazuju da se rezultati dobiveni normiranom metodom s
vremenom mijenjaju.
Cilj ovog rada bio je validirati metodu za određivanje sadržaja lidokaina u Lidokain
spreju, tj. odrediti validacijske parametre: selektivnost, preciznost mjerenja, ponovljivost,
intermedijarnu preciznost, linearnost, točnost, stabilnost mjernih otopina standarda i
uzorka kod sobne temperature te otpornost. Određivalo se metodom tekućinske
kromatografije visoke učinkovitosti uz UV detekciju (HPLC-UV) na Nucleosil C18
koloni, predloženoj za određivanje sadržaja lidokaina u Lidokain spreju.
3
2.1. Farmaceutici [1]
Lijekovi ili farmaceutici su tvari ili smjese različitih tvari koje u određenim količinama i
pod određenim uvjetima služe za sprječavanje, ublažavanje, liječenje ili dijagnosticiranje
bolesti ili bolesnih pojava u čovječjem ili životinjskom tijelu. Osnovna podjela lijekova je
na prirodne, polusintetske i sintetske, odnosno na droge (biljnog, životinjskog i
mineralnog podrijetla), na anorganske i organske kemijske preparate, galenske preparate
te na serume i cjepiva.
Razlikujemo lijekove za unutrašnju i vanjsku upotrebu. Primjenjuju se ili lokalno
(mazanjem na oboljeli dio kože, grgljanjem, ukapavanjem u oči, uho ili nos inhalacijom
itd.), ili se uvode u organizam utrljavanjem kroz kožu (perkutano), uštrcavanjem pod
kožu (supkutano), u mišić (intramuskularno) ili u venu (intravenozno), davanjem kroz
usta (oralno), kroz crijevo (rektalno) itd.
Prema njihovoj svrsi, odnosno prema njihovom djelovanju razlikujemo:
- lijekove sa selektivnim djelovanjem protiv mikroorganizama (kemoterapeutici),
- sredstva za uklanjanje bolova (analgetici),
- za snižavanje temperature (antipiretici),
- za umirenje (sedativi i trankvilizanti),
- za pojačanje srčanog rada (kardiotonici),
- za snižavanje krvnog tlaka (antihipertenzivi),
- za liječenje neoplazmi (citostatici),
- za spavanje (hipnotici),
- za izazivanje neosjetljivosti (anestetici),
- za povraćanje (emetici) i čišćenje (purgativi),
- za iskašljavanje (ekspektorancije),
- za pospješenje mokrenja (diuretici),
- za jačanje (tonici),
- za sprječavanje alergičnih simptoma (antihistaminici),
- za sprječavanje djelovanja otrova (antidoti) itd.
4
2.2. Anestetici [2]
Anestetici su sredstva koja uzrokuju neosjetljivost na mjestu primjene (lokalni anestetici)
ili u čitavom tijelu (opći anestetici), tj. svojim djelovanjem na živčani sustav izazivaju
anesteziju. Imaju minimalno štetno djelovanje na ostale organe, a nakon prestanka
djelovanja, funkcija živčanog sustava se vraća u normalu.
Opća anestezija je postupno, povratno smanjivanje funkcija središnjeg živčanog sustava
koje uzrokuje najprije gubitak svijesti, zatim neosjetljivost na bol (analgezija), gubitak
sjećanja na operaciju (amnezija), i na kraju mišićnu relaksaciju. Postiže se davanjem
jednog ili, puno češće, istovremenim davanjem različitih anestetika. Prema načinu unosa
anestetika u tijelo opću anesteziju dijelimo:
- na inhalacijsku (anestetik u plinovitom obliku),
- na intravensku (iniciranjem anestetika u venu) i
- rektalnu (primjenom anestetika u debelo crijevo; koristi se rijetko, najčešće kod male
djece).
Lokalna anestezija je postupak kojim izazivamo neosjetljivost na bol određenog dijela
tijela, pri čemu je pacijent budan ili lagano uspavan. Mehanizam djelovanja lokalnih
anestetika jest blokiranje putova impulsa tako što lokalni anestetici sprječavaju prolazak
natrijevih iona kroz membranu živaca i time onemogućuju nastanak akcijskog
potencijala. Smatra se da lokalni anestetici začepljuju natrijeve kanale s unutrašnje strane
membrane živaca. Lokalni anestetici su dušične baze i kao takve podložne su vezivanju
slobodnih vodikovih iona (i prelasku u naelektrizirani amonijev ion). Ako je pH tkiva u
koje se primijeni lokalni anestetik niži (na primjer pri upali na mjestu primjene), disocirat
će sav primijenjeni lokalni anestetik, neće preostati nedisocirane slobodne baze i željeni
učinak će izostati.
Osjetljivost pojedinih živčanih vlakana ovisi o njihovom promjeru i građi. Tako lokalni
anestetik djeluje prije svega na senzorna živčana vlakna jer su ona najtanja. Svi osjeti ne
5
paraliziraju se istom brzinom. Prvo nestaje osjet boli, zatim osjet za toplo i hladno te, na
kraju, dubinski osjet.
Prema mjestu i načinu primjene anestetika lokalnu anesteziju možemo podijeliti na:
- površinsku (na površinu tijela koja će biti operirana; anestetik se nalazi u obliku kapi,
spreja ili masti; za manje zahvate u ustima, nosu ili na oku),
- infiltracijsku (iniciranje na mjestu i oko mjesta operacijskog zahvata; šivanje rane,
odstranjivanje manjih kožnih i potkožnih promjena, operacija manjih preponskih kila, i
sl.) i
- regionalnu (iniciranjem anestetika u blizinu živca ili leđne moždine izazivamo
neosjetljivost na bol ili blokadu jedne veće regije na tijelu).
Prema kemijskome sastavu razlikujemo dvije vrste lokalnih anestetika: esterske i amidne
(Tablica 1), a svojstva nekih od amidnih anestetika, u koje se ubraja i lidokain koji je
tema ovog rada, prikazana su u tablici 2.
Tablica 1. Podjela anestetika
Esterski lokalni anestetici Amidni lokalni anestetici Kokain Benzokain Prokain Tetrakain (Gingicain, Potocain) Propoksikain (Ravocain) 2-Klorkain (Nesacain)
- konduktometrijski detektori - mjere kontinuirano vodljivost eluensa koji prolazi
kroz kolonu, te prilikom pojave analita u protočnoj ćeliji dolazi do promjene vodljivosti
eluensa;
- maseni (MS) - temelji se na ionizaciji atoma ili molekula te njihovom sortiranju
i dokazivanju prema omjeru njihove mase i naboja (m/z).
Bitni parametri koje mora zadovoljavati jedan detektor:
- mali pomak i šum kod snimanja bazne linije,
- visoka osjetljivost,
- brzi odziv,
- široko linearno dinamičko područje rada,
- mali „mrtvi“ volumen,
- dizajn protočnih ćelija detektora koje će sprječavati miješanje separiranih analita,
- neosjetljivost na promjenu vrste otapala, protoka i temperature,
- jednostavno i pouzdano rukovanje,
- podesivi tako da se mogu optimirati za različite spojeve,
- nedestruktivni prema uzorku.
2.6. Osnovni kromatografski pojmovi i definicije [6]
U ovom poglavlju istaknuti su bitni kromatografski pojmovi i definicije karakteristični za
kromatografiju na stupcu, a kao rezultat kromatografske separacije dobiva se
kromatogram prikazan na slici 3 s označenim osnovnim kvalitativnim i kvantitativnim
parametrima kromatograma.
Kromatogram je grafički prikaz odnosa odziva detektora, koncentracije analita u eluatu
ili druge veličine koja se koristi kao mjera koncentracije eluata prema volumenu eluata ili
vremenu.
Osnovna linija4 je dio kromatograma koji bilježi odziv detektora kada samo pokretna
faza izlazi iz kolone.
4 engl. baseline
12
Kromatografska krivulja – pik je dio kromatograma koji bilježi odziv detektora pri
ispiranju (eluiranju) sastojaka s kolone.
Zadržano vrijeme (tM) je vrijeme koje je potrebno za ispiranje sastojaka čija je
koncentracija u nepokretnoj fazi zanemariva u usporedbi s njegovom koncentracijom u
pokretnoj fazi, tj. nepokretna faza uopće ne zadržava taj sastojak.
Vrijeme zadržavanja (tR) je vrijeme proteklo od početka ispiranja uzorka do maksimuma
pika sastojka koji se određuje.
Širina kromatografske krivulje (w) je vrijeme zadržavanja paralelno s osnovicom. Ako
osnovica nije paralelna s osi koja predstavlja vrijeme, tada se širina krivulje crta paralelno
s tom osi.
Faktor zadržavanja (k) je omjer vremena koje sastojak uzorka provede u nepokretnoj
fazi i vremena koje provede u pokretnoj fazi. On izražava koliko duže sastojak putuje
kroz kolonu zbog zadržavanja u nepokretnoj fazi nego što bi putovao brzinom pokretne
faze.
Faktor razdvajanja (α) je vrijednost relativnog zadržavanja izračunatog za dvije susjedne
kromatografske krivulje.
Teorijski tavan je područje u kromatografskom sustavu gdje se uspostavlja ravnoteža
raspodjele komponente između nepokretne i pokretne faze. Kromatografski sustav se
može zamisliti kao niz takvih područja. Kvaliteta razdvajanja sastojaka na koloni ovisi o
učestalosti uspostavljanja ravnotežne raspodjele između pokretne i nepokretne faze, dok
pokretna faza nosi sastojak kroz kolonu. S obzirom da u realnom kromatografskom
sustavu nema odijeljenih područja gdje bi se uspostavljala ravnoteža, teorijski tavan je
hipotetska veličina.
Broj tavana (N) je broj uspostavljenih ravnoteža između pokretne i nepokretne faze. Taj
broj je korisna veličina za karakteriziranje kromatografskog procesa. Separacija uzoraka
je tim učinkovitija što kolona ima više efektivnih tavana, a broj tavana se povećava
smanjenjem veličine čestica samog punila.
Visina ekvivalentna teorijskom tavanu (H) predstavlja omjer duljine kolone i broja
tavana. To je dužina malog segmenta kolone u kojem se uspostavljaju ravnotežni uvjeti
tijekom prolaska uzorka kroz kolonu. Izražava se u milimetrima ili centimetrima.
13
Broj efektivnih tavana (Nef) je broj koji označava djelotvornost kolone, a izračunava se
pomoću prilagođenih vremena zadržavanja.
Razlučivanje kromatografskih krivulja – pikova (Rs) predstavlja mjeru djelotvornosti
separacije dviju kromatografskih krivulja (pikova).
Slika 3. Osnovni kvalitativni i kvantitativni parametri kromatograma, tM je zadržano
vrijeme pokretne faze, tRA i tRB su ukupna vremena zadržavanja tvari A i B, Δt je razlika vremena zadržavanja, wbA i wbB širine pikova na baznoj liniji, wh širina pika na polovici
visine pika (h) Na slici 3 prikazani su osnovni kvalitativni i kvantitativni parametri tipičnog HPLC
kromatograma. tM je zadržano vrijeme pokretne faze, tj. vrijeme potrebno da molekule
pokretne faze prođu kroz kolonu. Također, to je vrijeme zadržavanja nezadržanog spoja,
tj. spoja koji se uopće ne zadržava na nepokretnoj fazi. Obično ga se opisuje kao "mrtvo
vrijeme" koje ustvari uključuje ukupno vrijeme od momenta injektiranja do momenta
pojave molekula otapala. tRA i tRB su ukupna vremena zadržavanja tvari A i B, wbA i wbB
širine pikova na baznoj liniji, wh širina pika na polovici visine pika (h). Idealan oblik
kromatografskog pika odgovara normalnoj raspodjeli slučajne pogreške (Gaussova
raspodjela), ali u realnoj kromatografiji pikovi često imaju izgled ne-Gaussove
raspodjele.
14
2.7. Kontrola kvalitete [7]
Kontrola kvalitete obuhvaća sustav aktivnosti koji proizvođaču i/ili korisniku osiguravaju
uslugu ili proizvod zadovoljavajuće, primjerene, ekonomične i pouzdane kvalitete
uvjetovane definiranim normama. Glavne pretpostavke kontrole kvalitete su:
- odgovornost i educiranost osoblja, čime se ono upoznaje s važnošću svog posla i
potrebom profesionalne odgovornosti za njegovo obavljanje,
- odgovarajuća opremljenost laboratorija, posebice kad je riječ o uređajima i
opremi kojima se mora adekvatno rukovati i koji se moraju kontinuirano i primjereno
održavati,
- dobra analitička praksa (DAP), stječe se iskustvom za svaki laboratorij, a
uključuje dobru laboratorijsku praksu (DLP), koja propisuje postupke rukovanja
kemikalijama, pranja posuđa, laboratorijskog reda i sl., te dobru mjeriteljsku praksu
(DMP), koja daje smjernice i propise za provedbu mjerne tehnike koja se rabi u
laboratoriju,
- standardni radni postupci (SRP), koji opisuju provedbu temeljnih operacija ili
metoda koje provodi laboratorij, bilo da je riječ o uzorkovanju, pripravi uzorka,
separaciji, mjerenju, bilo o baratanju podatcima,
- validacija, dokumentirani proces određivanja pogodnosti mjernog sustava za
dobivanje korisnih analitičkih podataka. Njome se dokazuje da je mjerni postupak
prikladan za namijenjenu svrhu,
- obuka i uvježbavanje,
- inspekcija,
- sigurnost laboratorijskog rada, bez čega nitko ne bi smio početi raditi u
laboratoriju,
- dokumentacija, važan dio svakog mjernog programa, mora sadržavati sve
aspekte sustava osiguravanja kvalitete: model, plan, uzorkovanje, metodologiju,
kalibraciju i podatke.
15
2.8. Validacija analitičkih metoda [8]
Svrha analize je dati pouzdanu informaciju o prirodi i sastavu materijala. U svako
mjerenje uključena je mjerna nesigurnost, a namjena je programa osiguravanja kvalitete
svesti te pogreške na prihvatljiv minimum što se, između ostalog, postiže validacijom uz
prethodnu optimizaciju mjernog postupka.
Validaciju analitičkih metoda možemo definirati kao postupak kojim se osiguravaju
točni, precizni i ponovljivi rezultati tijekom dugoročnoga korištenja metode. Također,
validacijom se mogu utvrditi uzroci mogućih problema tijekom izvođenja metode, čime
se postiže veliki stupanj pouzdanosti i pogodnosti metode.
S obzirom na svrhu primjene analitičkih metoda koje je potrebno validirati, a s ciljem
definiranja validacijskih parametara koji će se primjenjivati tijekom validacije, analitičke
930 mL vode) i 1,1 (24,44%) volumena acetonitrila.
Pokretna faza prema analitičkoj metodi: 3,2 (71,11%) volumena pufera pH=3,4 (50 mL
ledene octene kiseline + 930 mL vode, pH=3,4) i 1,3 (28,89%) volumena acetonitrila.
3.2.7.3. Promjena temperature kolone za ± 5 oC
Utjecaj promjene temperature kolone određuje se analizom poredbenih otopina kod
temperature kolone od 20 ºC i 30 ºC. Prema analitičkoj metodi temperatura kolone je 25
ºC.
3.2.7.4. Promjena pH pufera za ± 0, 25 pH jedinica
Utjecaj promjene pH pufera određuje se analizom poredbenih otopina kod pH pufera 3,15
i 3,65. Prema analitičkoj metodi pH pufera je 3,40.
U tablici 4 sumirani su svi parametri validacije uz odgovarajuće kriterije prihvatljivosti.
29
Tablica 4. Parametri validacije i kriteriji prihvatljivosti Parametri Kriterij prihvatljivosti Selektivnost Utjecaj diluenta i placeba Tretirani uzorci
Nema interferirajućih pikova diluenta i placeba s pikom lidokaina Indeks čistoće pika lidokaina mora biti > 0,95.
Pogodnost sustava Vrijeme zadržavanja lidokaina % RSD za lidokain standard % RSD za RF vrijednost
~ 2,25 minuta ≤ 1,5% ≤ 1,0%
Preciznost Ponovljivost % RSD, n=6 Intermedijarna preciznost % RSD, n=6 Razlika srednjih vrijednosti dobivenih kod ispitivanja ponovljivosti i intermedijarne preciznosti
≤ 2,0% ≤ 2,0% Δ ≤ ± 2,0%
Linearnost Jednadžba pravca za lidokain, n=6 R2 Odsječak na osi y za signal koji odgovara 100% koncentraciji lidokaina
≥ 0,9990 ≤ 5,0%
Točnost Povrat za lidokain, n=3 % RSD, n=3 Povrat za lidokain, n=9 % RSD, n=9
98,0%-102,0% ≤ 2,0% 98,0%-102,0% ≤ 2,0%
Stabilnost mjernih otopina Stabilnost otopine standarda lidokaina Omjer RF vrijednosti standarda čuvanog u automatskom uzorkivaču na sobnoj temperaturi i svježe pripremljenog standarda Stabilnost uzorka Razlika između vrijednosti dobivenih kod različitih vremenskih intervala
98,0%-102,0% Δ ≤ ± 2,0%
Robustnost Promjena protoka za ± 0,2 mL/min Poredbena otopina Vrijeme zadržavanja lidokaina % RSD za lidokain standard % RSD za RF vrijednost
n/p ≤ 1,5% ≤ 1,0%
30
Tablica 4. Parametri validacije i kriteriji prihvatljivosti (nastavak 1) Parametri Kriterij prihvatljivosti Promjena sastava mobilne faze za ± 0,2 volumena acetonitrila Poredbena otopina Vrijeme zadržavanja lidokaina % RSD za lidokain RS standard % RSD za RF vrijednost
n/p ≤ 1,5% ≤ 1,0%
Promjena pH pufera za ± 0,25 pH jedinica Poredbena otopina Vrijeme zadržavanja lidokaina % RSD za lidokain RS standard % RSD za RF vrijednost
n/p ≤ 1,5% ≤ 1,0%
Promjena temperature kolone za ± 5 oC Poredbena otopina Vrijeme zadržavanja lidokaina % RSD za lidokain RS standard % RSD za RF vrijednost
n/p ≤ 1,5% ≤ 1,0%
31
4.1. Validacija HPLC metode
Validacija HPLC metode za određivanje sadržaja lidokaina provedena je na Lidokain
spreju (serijski broj: 25821022). Metoda je validirana na Shimadzu LC-2010CHT HPLC
sustavu sa Macherey-Nagel Nucleosil C18, 5μm, 4,6x100mm kolonom.
4.2. Selektivnost metode
Selektivnost metode određena je usporedbom kromatograma diluenta, uzorka, standarda
lidokaina i placeba te placeba i standarda lidokaina tretiranih kiselinom, lužinom i
peroksidom. Kod uzoraka tretiranih kiselinom i lužinom pri prethodno navedenim
uvjetima (na 90 oC uz povratno hladilo šest sati) nije zabilježen raspad lidokaina. Za
uzorke koji su tretirani peroksidom morali su se naći blaži uvjeti razaranja (8 minuta na
50 oC) da bi došlo do 10-30%-tnog raspada lidokaina. Metoda zadovoljava sve zadane
kriterije za selektivnost. Zadovoljena je i čistoća pikova. Metoda za određivanje sadržaja
lidokaina u Lidokain spreju je selektivna. Selektivnost metode prikazana je u Prilogu 1
(Slike 10.-14.).
4.3. Pogodnost sustava
Pogodnost sustava određena je na dvije zasebno pripremljene poredbene otopine
lidokaina. Za sva injektiranja poredbene otopine izračunat je % RSD površine pikova.
Svaka poredbena otopina injektirana je 6 puta. Izračunat je faktor odgovora (RF) za
svaku poredbenu otopinu i % RSD između faktora odgovora poredbene otopine 1 (RF1) i
faktora odgovora poredbene otopine 2 (RF2).
32
Tablica 5. Pogodnost sustava
Pogodnost sustava Zahtjev: Analiza:
Rt(lidokain): 2,25 2,01 Rt(MHB): 3,92 3,58
Rs >3,0 6,15
Vrijeme zadržavanja lidokaina i metilhidroksibenzoata odgovara zahtijevanom vremenu,
kao što je prikazano u tablici 5.
Tablica 6. Pogodnost sustava za određivanje sadržaja lidokaina