Uzroci Prvog svjetskog rata: kontroverze i konsenzus

Annika Mombauer

Uzroci Prvog svjetskog rata: kontroverze i konsenzus

Uzroci prvog svjetskog rata FIN.indd 1 6/10/14 12:17 PM

Biblioteka Kultura i civilizacija

Naslov izvornika:Annika MombauerThe Origins of the First World War: Controversies and Consensus

Copyright © 2002, Taylor & FrancisCopyright © za hrvatsko izdanje Naklada Ljevak d.o.o., Zagreb, 2014.


Annika Mombauer

Uzroci Prvogsvjetskog rata kontroverze i konsenzus

Zagreb, lipanj 2014.

S engleskoga prevela KARMELA CINDRIĆ



Sadržaj

Zahvale . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7Karte Karta 1: Europski savezi prije Prvog svjetskog rata . . . . . . . . 8 Karta 2: Njemački teritorijalni gubici nakon Versajskog ugovora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9Predgovor hrvatskom izdanju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11

UVOD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17 Dugoročni i kratkoročni uzroci Prvog svjetskog rata. . . . . . 22 Srpanjska kriza i izbijanje rata. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30

1.DIO: Pitanje ratne krivnje tijekom rata i za mirovnih pregovora u Versaillesu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39 Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41 Početak rasprave o uzrocima rata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42 Versajska optužba za ratnu krivnju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53 Njemačka „kampanja nedužnosti” . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66 Službene zbirke dokumenata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77

2.DIO: Revizionisti i proturevizionisti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101 Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103 Njemačka težnja za revizijom Versajskog ugovora . . . . . . . 104 Američki revizionisti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108


Europski revizionisti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 116 Proturevizionisti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 124 Ugodni konsenzus 1930.-ih . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 131

3.DIO: Uzroci rata i pitanje kontinuiteta u njemačkoj povijesti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 147 Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149 Rasprava nakon Drugog svjetskog rata: prema ugodnom konsenzusu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151 Fritz Fischer: novi izazovi starom konsenzusu . . . . . . . . . . 158 Fritz Fischer i njegovi kritičari . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 162 Podrška Fischerovim zaključcima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 176 Novi konsenzus i nova rasprava: Fischerov Rat iluzija. . . . 181 Potraga za novim dokazima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 186 Kraj Fischerovog desetljeća . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 193

4.DIO: Postfischerovski konsenzus i daljnje rasprave. . . . . . . . . . 207 Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 209 Ocjena uloga drugih zaraćenih sila 1914. . . . . . . . . . . . . . 210 Rasprava na kraju dvadesetog stoljeća . . . . . . . . . . . . . . . . 243

Zaključak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 257Bibliografija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 261Kazalo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 285Bilješka o autorici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 295


7

Zahvale

U pripremi ove knjige uvelike su mi pomogli savjeti i stručnost kolega i prijatelja koji su pročitali dijelove rukopisa ili čak rukopis u cjelini, predložili brojna poboljšanja i pomogli mi izbjeći neke ozbiljne propuste. Zahvalna sam Paulu Lawrenceu, Matthewu Stib beu, Holge ru Afflerbachu, Robertu Foleyju, Cliveu Emsleyju i Antonyju Lentinu na pomoći i zato što su učinili ovu knjigu boljom no što bi inače bila.

Osobitu zahvalnost dugujem velikom znanstveniku i inspirativ-nom učitelju, Johnu Röhlu, čije je djelo značajno pridonijelo deba-ti koja se analizira u ovoj knjizi. On me upoznao s raspravom o uzrocima Prvog svjetskog rata prije desetak godina, a pomoć i prijateljstvo koje mi odonda pruža neprocjenjivi su. Ovu knjigu sa zahvalnošću posvećujem njemu.

Nakladnici su zahvalni na dopuštenju za reprodukciju sljedećeg materijala zaštićenog autorskim pravom:

Karte preuzete iz Atlasa prvog svjetskog rata, objavljene uz dopu-štenje izdavačke kuće Routledge (Gilbert, M. 1970.)

U nekim slučajevima nismo mogli ući u trag vlasnicima mate-rijala zaštićenih autorskim pravom i bili bismo zahvalni na svakoj informaciji koja bi nam to omogućila.


Kar

ta 1

: Eur

opsk

i sav

ezi p

rije

Prvo

g sv

jetsk

og ra

taIz

vor:

preu

zeto

iz G

ilber

t, M

. (19

70.),

Atla

s Prv

og sv

jetsk

og ra

ta.


Kar

ta 2

: Nje

mač

ki te

ritor

ijaln

i gub

ici n

akon

Ver

sajsk

og u

govo

raIz

vor:

preu

zeto

iz G

ilber

t, M

. (19

70.),

Atla

s Prv

og sv

jetsk

og ra

ta.



11

Predgovor hrvatskom izdanju

Sretna sam što je moje proučavanje kontroverze o uzrocima Prvog svjetskog rata dostupno hrvatskim čitateljima. Kao što poka-zuje ova knjiga, objasniti kako je Europa ušla u Prvi svjetski rat velik je izazov oko kojega su povjesničari podijeljeni već stotinu godina. Od prvog izdanja knjige stajališta su se ponovno promije-nila, a pojavila su se nova tumačenja pa je uoči stogodišnjice izbi-janja rata ta tema i dalje prijeporna. Neke najnovije knjige o uzro-cima rata općenito, a posebno o Srpanjskoj krizi, ponovno su otvorile stare rasprave – prije svega knjiga Mjesečari Christophera Clarka, u kojoj se iznose argumenti protiv pripisivanja krivnje bilo kojoj vladi pojedinačno.1 Novost je i naglasak koji taj autor stavlja na ulogu Srbije u događajima koji su doveli do takozvane Srpanjske krize. Dok je većina prijašnjih analiza uglavnom zaobilazila kom-plicirane pojedinosti pozadine atentata na Franju Ferdinanda, Clark ih stavlja u središte pozornosti. Po njegovom se tumačenju u diplomatskoj krizi koja je uslijedila nakon tog događaja, a koju je izazvala želja Austro-Ugarske da isprovocira rat sa Srbijom, Beograd pokazuje mnogo proračunatijim protagonistom nego što se da naslutiti iz mnogih tradicionalnih analiza.

1 Christopher Clark, The Sleepwalkers. How Europe went to War in 1914, Allen Lane, London 2012. (Njemački prijevod: Die Schlafwandler, Deutsche Verlagsanstalt 2013.)


Uzroci prvog svjetskog rata

12

Zanimanje za tu kontroverznu temu među povjesničarima i u javnosti i dalje je veoma veliko. Samo nekoliko tjedana nakon objavljivanja Clarkova knjiga dospjela je na prvo mjesto Spiegelovog popisa najprodavanijih knjiga u Njemačkoj, dok je u Britaniji po pularna analiza uzroka rata Maxa Hastingsa, Katastrofa, odmah zauzela 2. mjesto na listi The Sunday Timesa.2 Kako se bliži stogo-dišnjica, mnogobrojni povjesničari diljem svijeta pišu vlastite ana-lize uzroka rata 1914. i proučavaju Srpanjsku krizu iz svih mogućih kutova.

Među njima ima onih koji se usredotočuju na ulogu koju je u započinjanju rata igrala Rusija, posebno nastojeći dokazati da je tu državu vodila želja za ostvarivanjem nadzora nad strateški važnim Carigradom i dvama tjesnacima što je, kako tvrdi Sean McMeekin, bio dugoročni cilj ruske politike. McMeekin, na temelju dokume-nata koje je pronašao u ruskim arhivima, smatra da „čak ni ublaže-na verzija Fischerovih teza […] više nije održiva“.3 Svoju ponovnu ocjenu „rata za otomansko naslijeđe“, kako ga on naziva, zaključu-je samouvjerenom tvrdnjom da „trenutačni konsenzus o Prvom svjetskom ratu ne može preživjeti ozbiljnu analizu.“

Još jedna važna novija reinterpretacija sadržana je u iscrpnoj stu-diji francuske vanjske politike tijekom Srpanjske krize Stefana Schmidta.4 Taj njemački povjesničar zaključuje da su francuski državnici bili spremni iskoristiti priliku koju im je pružila kriza da bi uvjerili Rusiju u svoju buduću podršku što je, opet, doprinijelo zauzimanju tvrđih stavova u Sankt Peterburgu. Rusiju su, s druge strane, optuživali (npr. McMeekin i Clark) da je preuranjenom odlukom o djelomičnoj mobilizaciji onemogućila mirno rješenje

2 Max Hastings, Catastrophe. Europe Goes to War 1914, William Collins, London, 2013.

3 Sean McMeekin, The Russian Origins of the First World War, Belknap Press, Harvard 2012., str. 239.

4 Stefan Schmidt, Frankreichs Außenpolitik in der Julikrise 1914, Oldenbourg, Münich 2007.


13


krize. Naravno, sve su se te interpretacije pojavile još prije, u burnim međuratnim godinama, kada su revizionisti i proturevizionisti teme-ljito raspredali svoje argumente (kao što će pokazati poglavlja koja slijede) nastavljajući pravi rat „ratom dokumentima“. Srećom, za -hvaljujući tome danas raspolažemo s više primarnih izvora za tu temu nego za većinu drugih tema, a uz službene zbirke dokumenata koje se navode u poglavljima koja slijede objavljenje su i neke nove koje bi mogle uspješno nadopuniti to historiografsko istraživanje.5

Danas nas od rata dijeli nekoliko naraštaja i ta vremenska distanca sasvim sigurno utječe na naš odnos prema temi. No čak i ako sto-godišnjica predstavlja prekretnicu na kojoj Prvi svjetski rat uistinu postaje poviješću, pitanja i dalje ostaju ista. Zašto ‘izbjegavanje sukoba’ nije uspjelo 1914. kao što je to bio slučaj u prijašnjim krizama?6 Kakve su uloge igrali određeni donositelji odluka?7 Je li slavno tumačenje Davida Lloyda Georgea po kojemu je Europa „kliznula“ u rat – to ‘veliko izjednačavanje, odnosno relativizacija’ kojim se krivnja za rat ne pripisuje nikome 8 – uistinu jednako valjano kao ono koje razmatra sve dostupne dokaze i zaključuje da

5 Annika Mombauer (ur.), The origins of the First World War: diplomatic and military documents, Manchester, Manchester University Press 2013.; Gerd Krumeich, Juli 1914. Eine Bilanz, Schöningh, Paderborn 2014.

6 O argumentu u vezi s izbjegnutim sukobima vidi npr.: The Origins of the First World War, Cambridge University Press, Cambridge, 2010.; Holger Afflerbach i David Stevenson, An Improbable War? The Outbreak of World War I and European Political Culture before 1914, Berghahn Books, New York, 2007.

7 O novijim studijama u vezi s austro-ugarskim državnicima vidi: Günther Kronen-bitter, ‘Krieg im Frieden’, Die Führung der k.u.k. Armee und die Großmachtpolitik ÖsterreichUngarns 1906–1914, Oldenbourg, Münich 2003.; u vezi s ulogom cara Vilima u događajima koji su doveli do izbijanja rata neizostavan je treći svezak biografije Johna Röhla Wilhelm II. (Wilhelm II. Der Weg in den Abgrund, 19001941, Beck Verlag, Münich, 2008. – a engleski prijevod knjige objavit će Cambridge University Press tijekom 2014.).

8 Richard F. Hamilton i Holger H. Herwig (ur.), The Origins of World War I, Cam-bridge University Press, Cambridge 2003., str.39.


Uzroci prvog svjetskog rata

14

su neki pojedinci željeli rat više od drugih? Dvije tisuće treće godi-ne Richard Hamilton i Holger Herwig ustvrdili su sljedeće: „Teorija Lloyda Georgea o nedužnom ili nenamjernom ‘skliznuću’ u oštroj je suprotnosti s dokazima koji su sada dostupni.”9 No u najnovijem velikom istraživanju Srpanjske krize, „najkomplicirani-jeg događaja modernog doba“, prikupljen je impresivan broj doka-za na međunarodnoj razini koji ne optužuju nijednu državu poseb-no. Umjesto toga, rat su izazvali „mjesečari“. „Trag ne vodi ni do koga konkretno ili, bolje rečeno, vodi do svakog važnijeg lika u ovoj priči’, tvrdi Christopher Clark.10 Zaključak je neobičan jer većina analiza uzroka rata još uvijek iznosi argumente koji u prvi plan stavljaju krivnju jedne ili druge države.11

Kakvo je, dakle, stanje ove rasprave nakon gotovo sto godina? Daleko smo se odmaknuli od Fritza Fischera i njegovog naglaska na odlukama jedne vlade, a koncentriranje na proučavanje na međunarodnoj razini pomaže u rasvjetljavanju zajedničkih pretpo-stavki i ograničenja koja su obilježavala sve odluke donesene u srpnju 1914. A ipak, mene je vlastito čitanje izvora dovelo do veli-kog broja drukčijih dokaza koji pokazuju da se želja za započinja-njem rata u srpnju 1914. pojavila mnogo prije u Berlinu i Beču nego u drugim prijestolnicama.12 Drugi bi mogli sa sličnom sigur-nošću dokaze o ratnom huškanju i krivnji tražiti u Sankt Peter-burgu, Beogradu i u Parizu.

9 Ibid.

10 Clark, Sleepwalkers, str.561.

11 Među njima su, na primjer, McMeekin,The Russian Origins; Daniel Allen Butler, The Burden of Guilt: How Germany Shattered the Last Days of Peace, Summer 1914, Ca-semate, Philadelphia i Newbury, 2010.; Dieter Hoffmann, Der Sprung ins Dunkle, oder wie der 1. Weltkrieg entfesselt wurde, Militzke, Leipzig 2010.; Jack Beatty, The Lost History of 1914: Why the Great War was not Inevitable, Bloomsbury Publishing, London 2012.

12 Iscrpnu analizu vidi u Mombauer, The origins of the First World War: diplomatic and military documents, Uvod.


15


Britanski povjesničar Richard Evans primijetio je da povjesničari

[…] nikada ne mogu doseći savršeno ili potpuno znanje cijele isti-ne. Mogu samo utvrditi vjerojatnosti – ponekad nadmoćno uvjer-ljive, ponekad manje uvjerljive, a ponekad jedva uvjerljive – o dijelovima prošlosti: onim dijelovima kojima je moguće pristupiti putem ostataka koje je ona u ovom ili onom obliku prenijela budu-ćim naraštajima.13

Utvrđivanjem vjerojatnosti, prije nego krivnje, dopuštamo po -stojanje drukčijih tumačenja, čak i ako ih možda smatramo manje vjerojatnima od naših. Budući da se kao povjesničari bavimo tra-ganjem za istinom – za činjenicama, a ne fikcijom – priznamo li da je moguće pronaći više istina, možda ćemo lakše prihvatiti druga tumačenja. Nema potrebe da se ova stogodišnja rasprava o uzroci-ma rata nastavi u onako oštrom tonu u kojem se vodila veći dio dvadesetog stoljeća. Malo je vjerojatno da će se riješiti konsenzu-som, no možda ćemo se, sto godina poslije, ipak početi baviti utvrđivanjem vjerojatnosti te se – uz pomoć dokumenata – složiti o tome kako je rat započeo, čak i ako se ne složimo oko toga zašto je započeo.

Annika Mombauer, svibanj 2014.

13 Richard J. Evans, ‘Our Job is to Explaine’, Times Higher Education Supplement, 13. lipnja 2003.


Uzroci Prvog svjetskog rata: kontroverze i konsenzus

Documents